Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 1/14 Stvaranje svijeta i ovjeka, stanje Saturna, Sunca i Mjeseca u zemljinoj evoluciji

Dornach, 30.lipnja 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko mislio na pitanje? G.Dollinger: elio bih pitati da li bi Dr.Steiner ponovno govorio o stvaranju svijeta i ovjeka. Ima mnogo novo pridolih koji to jo nisu uli. Dr. Steiner: Pitano je da li mogu ponovno govoriti o stvaranju svijeta i ovjeanstva, poto su ovdje mnogi novi radnici. To du napraviti tako da najprije opiem originalne uvjete na Zemlji, koji su vodili s jedne strane prema svemu to vidimo oko nas a s druge strane do ovjeka. ovjek je stvarno vrlo, vrlo komplicirano bide. Ako ljudi misle da de ga modi razumjeti secirajudi ljudski le, varaju se, naravno da nede dodi do podviga razumijevanja. Ba kao to malo mogu razumjeti svijet oko nas ako je sve to rade sakupljanje kamenja i biljaka i prouavanje pojedinih primjerka. Moramo modi dokuiti da na prvi pogled ono to prouavamo ne pokazuje ono to u stvari je. Vidite, ako gledamo le, moda odmah nakon to je ovjek umro on jo ima istu formu, ako je moda malo bljei moemo vidjeti da ga se smrt doepala, ali jo ima istu formu koju je imao dok je bio iv. Ali promislite: kako ovaj le eventualno izgleda ako ga nismo kremirali ved pustili da se raspada? On je uniten; u njemu vie ne djeluje nita to ga moe ponovno izgraditi; on je definitivno uniten. Poetak Biblije se prilino podsmjehuje, i zaista opravdano, kada se shvati da govori da je jednom neki bog formirao ovjeka iz busena zemlje. Ljudi gledaju na to kao na nemogude i naravno da su u pravu. Ni jedan bog se ne moe pojaviti i napraviti ljudsko bide iz grumena zemlje; to ne bi bio vie ovjek nego to je to statua, koliko god slina forma bila ne vie nego to lutka koju dijete napravi moe hodati. Tako se ljudi s pravom smiju kada se pretpostavi da je neko boanstvo napravilo ovjeka od grumena zemlje. Taj le koji gledamo je, u stvari, nakon odreenog vremena upravo takav grumen zemlje koji u grobu postaje nekako dekomponiran, razgraen. Dakle vjerovati da ljudsko bide moe biti napravljeno od onog to tada imamo ispred nas je velika ludost. Vidite, u jednu ruku danas se navodi da nije tono pretpostaviti da ovjek moe biti formiran od grumena zemlje; u drugu ruku doputeno mu je pretpostaviti da se sastoji od same zemlje. Ako elimo biti logini, tada ni jedno nije bolje od drugog. Treba biti jasno da dok je ovjek tamo bio iv u njemu je bilo neto to mu je dalo oblik i formu, a kada to vie nije u njemu vie ne moe zadrati svoju formu. Tu formu mu ne daju prirodne sile; prirodne sile samo lome na dijelove, ne ine da raste. Dakle moramo idi natrag do due i duha ovjeka, pod ijom je kontrolom dok god je iv. Kada gledamo izvana beivotni kamen, ako mislimo da je uvijek bio takav kakav je danas, to je kao kada bi za le rekli da je uvijek bio ovakav ak i dok je ovjek bio iv. Kamenje koje danas vidimo vani u svijetu, stijene, planine, upravo su isto to i le; u stvari, one jesu le! Nisu uvijek bile kakve su danas. Ba kao to ni ljudski le nije uvijek bio to je sada kada su ga dua i duh napustili, dakle ono to vidimo vani nije uvijek bilo u sadanjem stanju. injenica da biljke rastu na beivotnom leu, 1

odnosno, na stijenju, ne treba nas iznenaditi; jer kada se le raspada, svakakve sitne biljke i ivotinje rastu od njega. Naravno, ono to je vani u prirodi izgleda predivno, a ono to vidimo na leu kada svakakve biljke rastu iz njega ne izgleda lijepo. Ali to je samo zato jer je jedan gigantske veliine a drugi mali. Kada mi ne bi bili ljudska bida ved male bube koje puu po raspadajudem leu i mogli misliti kao ljudska bida, na kosti lea bi gledali kao na stijene. Smatrali bi ono to se raspalo kao kr i stijene; vidjeli bi poto smo sitne bube velike ume u onom to raste na leu; imali bi cijeli svijet za divljenje i ne bismo kao sada mislili da je odvratan. Ba kao to moramo idi natrag do onog to je ovjek bio prije nego je umro, tako, u sluaju Zemlje i naeg okruenja, moramo idi natrag do onog to je jednom ivjelo u svemu to je danas beivotno, prije negoli je zaista Zemlja u cjelini umrla. Da Zemlja u cjelini nije umrla tu ne bi moglo biti ljudskih bida. Ljudska bida su paraziti, takoredi, na sadanjoj Zemlji. Zemlja je jednom bila iva; mogla je misliti kao to vi i ja sada mislimo. Ali tek kada je postala le mogla je stvoriti ljudsku rasu. To je neto to svatko moe dokuiti ako samo misli. Ali ljudi danas ne ele misliti. Ipak treba misliti ako demo dodi do istine. Moramo, prema tome, zamisliti da je ono to je danas vrsta stijena na kojoj rastu biljke, i tako dalje, izvorno bilo potpuno razliito. Izvorno je tu bilo ivo, mislede, kozmiko tijelo - ivo, mislede, kozmiko tijelo! Ovdje sam esto govorio: to danas ljudi zamiljaju? Zamiljaju da je izvorno bila gigantska izmaglica, da je ta prvobitna magla dola u rotaciju, da su se planeti onda razdvojili, da je Sunce postalo centar. To se sasvim rano ui djecu, i napravljen je mali eksperiment da bi pokazali da je zaista sve tako poelo. Par kapi ulja je stavljeno u au vode; puta se da ulje pliva u vodi. Komad kartona ima pin provuen kroz njega; zatim se pomodu pina napravi da se karton okrede; male uljne kapi se razdvajaju, nastavlja se okretanje, i formira se sitni planetarni sustav sa suncem u sredini. Dakle sada, obino je vrlina ako netko moe zaboraviti sebe, ali u ovom sluaju uitelj ne bi trebao! Kada radi ovaj eksperiment, trebao bi tada redi djeci: Tamo vani u univerzumu je gigantski uitelj koji je napravio rotaciju! Ono to iznosi je nepromiljenost ne zato jer injenice obvezuju na nepromiljenost, ved zato jer netko takav eli biti. Ali tako se ne dolazi do istine. Moramo prema tome zamisliti ne gigantskog uitelja kako tamo rotira svjetsku maglicu, ved da je bilo neto u samoj magli to se moglo kretati i tako dalje. Ali tu se vradamo na ivo. Ako elimo rotirati, ne trebamo pin postavljen kroz nas s kojim nas uitelj rotira. To nije za nas; mi moemo sami rotirati. Ovu razrednu vrstu prvobitne magle treba rotirati uitelj. Ali ako je iva i moe osjedati i misliti, tada ne treba kozmikog uitelja; moe sama uzrokovati rotaciju. Dakle moramo predstaviti da ono to je danas oko nas beivotno da je jednom bilo ivo, bilo osjetilno, bilo kozmiko bide. Ako dalje gledamo, bio je ak veliki broj kozmikih bida koji animiraju cjelinu. Izvorni uvjeti u svijetu su prema tome takvi zbog injenice da je unutar supstance bio Duh. to je to to lei ispod svega materijalnog? Zamislite da u ruci imam grumen olova, to jest, vrste tvari, potpuno vrste tvari. Ako sada stavim to olovo na uareno eljezo ili na bilo to uareno, na 2

vatru, pretvara se u fluid. Ako jo dalje radim na njemu s vatrom, cijelo olovo nestane; ono ispari, i ne vidim vie od njega nita. Isto je sa svim supstancama. O emu zavisi da li je supstanca vrsta? Zavisi o tome kolika je toplina u njoj. Pojavnost supstance ovisi samo o tome koliko je topline u njoj. Znate, danas se moe zrak napraviti tekudim, tada imamo tekudi zrak. Zrak koji imamo u okruenju je samo zraan, plinovit, dok god sadri odreenu koliinu topline. A voda voda je fluid, ali moe takoer postati led i prema tome vrsta. Ako imamo odreenu nisku temperaturu na naoj Zemlji nede biti vode, ved samo leda. Sada otiimo u planine: tamo nalazimo vrsti granit ili druge vrste stijene. Ali kada bi tamo bilo silno toplo, ne bi bilo vrstog granita; bio bi fluid i otjecao kao voda u naim potocima. Koji je stvarno onda izvorni element koji ini stvari vrstima ili fluidnima ili plinovitima? To je toplina! I dok tamo najprije nema topline, nita ne moe biti vrsto ili fluidno. Dakle moemo redi da je toplina ili vatra to je na poetku u osnovi svega. To je pokazalo i istraivanje duhovne znanosti ili antropozofije. Duhovna znanost pokazuje da izvorno tamo nije bilo prvobitne magle, beivotne magle, ved da je na poetku tamo bila iva toplina, jednostavno iva toplina. Dakle ja du pretpostaviti da je izvorno kozmiko tijelo bila iva toplina. [Vidi crte crveno.+ U mojoj Tajnoj znanosti nazvao sam to originalno stanje topline Stanje Saturna ; tako ga zovu od drevnih vremena, i premda treba imati ime, nije ime ono to je bitno. Ima, u stvari, nekakve veze s kozmikim tijelom Saturn, ali sada nedemo u to ulaziti.

U tom originalnom stanju nije jo bilo vrstih tijela niti zraka, samo toplina; ali toplina je ivjela. Kada se danas sledite, to se va ego sledio; kada se danas znojite, to se znoji va ego, jer je postalo strano vrude. Uvijek ste u toplini, nekad vrudini, nekad hladnodi, ali uvijek u nekoj vrsti topline. U stvari, danas jo uvijek moemo vidjeti da ovjek ivi u toplini. Ljudsko bide ivi potpuno u toplini. Kada moderna znanost kae da je u poetku postojala velika toplina, na odreeni nain je u pravu; ali kada misli da je ta velika toplina bila mrtva, tada se vara. Bila je ivo kozmiko bide, potpuno ivo kozmiko bide. Sada je prva stvar u vezi tog toplinskog bida bila hlaenje. Stvari se stalno hlade. I to se dogaa onda 3

kada nije bilo niega ved se toplina hladi? Pojavljuje se zrak, zrak, plinovito stanje. Jer ako nastavljamo zagrijavati vrsti objekt, u toplini se formira plin; ali kada se neto to jo nije supstanca hladi odozgo prema dolje, najprije se formira zrak. Dakle moemo redi da je drugo stanje do kojeg je dolo bilo plinovito, definitivno zrano. *Vidi crte - zeleno.] U onom to je formirano, u izvjesnom smislu, kao drugo kozmiko tijelo sve je zrak. Jo nema vode, nieg vrstog unutar njega; sastoji se potpuno od zraka. Dakle sada imamo drugo stanje koje se formiralo tijekom vremena. Vidite, u ovom drugom stanju razvilo se jo neto s onim to je ved bilo tamo. Ovo drugo stanje sam u mojoj Tajnoj znanosti nazvao "Sunce"; to nije bilo sadanje Sunce, ved vrsta stanja Sunca, topla zrana magla. Sadanje Sunce, kao to sam rekao, nije to, niti je ono to je originalno bilo ovo drugo kozmiko tijelo. Tako imamo drugo kozmiko tijelo formirano od prvog; prvo je bilo ista toplina, drugo je bilo prirode zraka. ovjek moe ivjeti u toplini kao dua. Toplina daje dui ulni osjedaj i ne unitava je. Meutim, unitava tijelo; ako bi bio baen u vatru moje tijelo bi bilo uniteno ali ne i moja dua. (O ovom demo preciznije govoriti kasnije, jer naravno pitanje treba razmotriti detaljno.) Iz tog razloga su ljudska bida ved mogla ivjeti kao due za vrijeme prvog, Saturnova, stanja. Ali premda je tada ovjek mogao ivjeti, ivotinja nije mogla, jer u sluaju ivotinje kada je tijelo uniteno strada i element due takoer. Vatra ima utjecaja na duevni element ivotinje. U prvom stanju, prema tome, imamo ved prisutnog ovjeka ali ne i ivotinju. Kada se odvila transformacija u stanje Sunca *vidi crte+, bila su tamo i ljudska bida i ivotinje. To je vana injenica. Nije tono da su tamo izvorno bile ivotinje i da se ovjek razvio od njih. Tamo je bio izvorno ovjek i ivotinje su evoluirale iz onog to nije moglo postati ovjek. Naravno da ljudska bida nisu ila okolo na dvije noge kada je tamo bila samo toplina oito da nisu. ivjela su u toplini i bila su lebdeda bida; imala su samo stanje topline. Tada kako je to metamorfoziralo u zrano-toplinsko tijelo, formirane su ivotinje i pojavile su se kraj ovjeka. Dakle ivotinje zaista imaju veze s ovjekom, ali su se razvile tek kasnije tijekom evolucije svijeta. to se sada jo dogodilo? Toplina se smanjila, i kako se postepeno smanjivala, nije formiran samo zrak ved takoer i voda. Tako imamo trede kozmiko tijelo. *Vidi sliku uto.+ Nazvao sam ga Mjesec jer je bio pomalo slino naem sadanjem Mjesecu. Bio je vodeno, potpuno vodeno tijelo. Zrak i toplina su naravno ostali, ali se sada pojavila voda koja nije bila prisutna kod drugog stanja. Nakon pojave vode tamo je mogao biti ovjek, koji je ved bio tamo, ivotinje, i, izranjajudi iz vode, biljke. Biljke su izvorno rasle iz vode, ne iz zemlje. Dakle imamo ovjeka, ivotinju, biljku. Vidite, biljke izgleda da rastu iz zemlje, ali da zemlja ne sadri vodu, ni jedna biljka ne bi rasla; za rast trebaju vodu. Postoje takoer kao to znate, vodene biljke, i o izvornim biljkama moete misliti kao da su sline njima; originalne biljke su plivale u vodi. Takoer i ivotinje morate sebi predstaviti kao plivajude ivotinje a u prethodnom, drugom stanju, ak i kao letede ivotinje. Neto je jo zaostalo od svega to je izvorno bilo. Za vrijeme Suneva stanja, kada su postojali samo ovjek i ivotinje, sve je moralo letjeti, i poto je zrak bio preostao i jo postoji, te letede kreature imaju svoje nasljednike. Nae sadanje ptice su nasljednici originalnih ivotinja koje su se razvile tijekom Suneva perioda. Meutim, u to vrijeme nisu bile kakve su danas. Ta ivotinjska stvorenja sastojala su se samo od zraka; bili su zrani oblaci. Ovdje, kasnije *stanje Mjeseca+, imaju u sebi vodu. 4

Danas pogledajmo pticu. Obino se ptice promatraju vrlo nesmotreno. Ako demo oslikati ivotinje kako su postojale tijekom stanja Sunca, moramo redi da su se sastojale samo od zraka; bile su lebdedi zrani oblaci. Dok danas gledamo ptice, moramo shvatiti da imaju uplje kosti ispunjene zrakom. Vrlo je zanimljivo to vidjeti kod dananjih ptica. U ptici je svuda zrak, u kostima, svuda! Odbacite sve to nije zrak i dobijete zrano bide pticu. Ako ne bi imala ovaj zrak, ne bi uopde mogla letjeti. Ima uplje kosti; unutra, to je zrana ptica, podsjeda nas na prethodne uvjete. Ostatak tijela oko toga je graen u kasnija vremena. Ptice su stvarno nasljednici stanja Sunca. Pogledajte modernog ovjeka: moe ivjeti u zraku, ali ne moe letjeti; preteak je za letenje. Nije za sebe oblikovao uplje kosti kao ptica, inae bi i on mogao letjeti. Tada ne bi imao samo lopatice, ved bi se njegove lopatice irile u krila. Ljudsko bide jo ima rudimente krila gore u lopaticama; ako bi one izrasle, mogao bi letjeti. Tako ovjek ivi u zraku koji ga okruuje. Ali ovaj zrak mora sadravati paru. ovjek ne moe ivjeti u isto suhom zraku; treba fluide. Meutim, postoji stanje, u kojem ljudsko bide ne moe ivjeti u zraku: to je najranije ljudsko stanje, embrio. Ove stvari treba gledati ispravno. Za vrijeme vremena embriona ljudski zametak ili embrio dobiva zrak i sve to treba od tijela majke. Mora biti u neem ivom. Vidite, to je ovako: Ako je ljudski embrio operacijom odstranjen iz tijela majke, jo ne moe ivjeti u zraku. Za vrijeme stanja embriona ljudsko bide treba imati ivo okruenje. U vrijeme kada su postojali ovjek, ivotinje i biljke, ali jo ne stijene i minerali kakve imamo danas, sve je bilo ivo i ovjek je ivio okruen s onim to je ivo ba kao to sada ivi kao embrio u tijelu majke. On prirodno raste. Mislite na ovo: Da se nismo morali roditi i ivjeti u zraku i sami disati, tada bi na isjeak ivota zavrio s roenjem. Kao embrio svi moemo ivjeti samo deset lunarnih mjeseci. U stvari, postoje takva stvorenja koja ive samo deset mjeseci; ona ne dolaze na vanjski zrak ved uzimaju zrak unutar ivog okruenja. Tako je davno bilo i s ovjekom. On je naravno stario, ali nikada nije izlazio iz ivog elementa. Stalno je ivio u takvom stanju. Nije napredovao do roenja; ivio je kao embrio. U to vrijeme jo nije bilo minerala, ni stijena. Ako se danas secira tijelo ljudskog bida, isti vapnenaki karbonat de se nadi u njegovim kostima kao to ga nalazite ovdje u planinama Jure. Sada u tijelu postoji mineralna supstanca koja nije postojala u ranijem stanju. U embriju takoer, posebno u prvim mjesecima, nema naslage minerala; sve je jo fluidno, samo neznatno zgusnuto. I tako je bilo i za vrijeme tog ranijeg stanja; ovjek jo nije bio koat, imao je, najvie, hrskavicu. Na takvo ljudsko bide danas nas podsjeda jedino ljudski embrio. Zato ljudski embrio ne moe odmah izadi iz tijela majke? Zato jer je dananji svijet razliit. Dok je trajao Stari Mjesec sada du ga zvati Stari Mjesec, poto nije sadanji Mjesec ved prijanje stanje Zemlje dok je trajao period Starog Mjeseca, cijela Zemlja je bila utroba, iznutra iva, stvarna utroba. Nita jo nije bilo od stijena ili minerala. Sve je bilo gigantska utroba, i moemo redi da je naa sadanja Zemlja nastala iz ove gigantske utrobe. Ogromna utroba ranije nije uopde postojala. to je onda bila? Dakle, u stvari, ranije je bilo neto drugo. Razmotrimo to je dolo prije. Vidite, ako de se ljudsko bide razviti u tijelu majke, ako de biti embrio, mora najprije biti zaeto. Odvija se zaee. Ali zar nita ne prethodi zaedu? Ono to prethodi je mjesenica ene; to je ono to prethodi. Veoma poseban proces se odvija u enskom organizmu koji je povezan s iskljuenjem krvi. Ali to nije jedina stvar; to je samo fiziki aspekt. Svaki puta kada je 5

krv potisnuta u isto vrijeme je roeno neto od duhovne prirode, i to ostaje. Ne postaje fiziko, jer se nije odigralo zaee. Duhovno duevni element ostaje bez da postane fiziko ljudsko tijelo. Ono to za ljudsko bide mora biti tamo prije zaeda bilo je takoer tamo za vrijeme kozmikog stanja Sunca! Cijelo Sunce je bilo kozmiko bide koje je s vremena na vrijeme potiskivalo neto duhovno. Tako su ovjek i ivotinja ivjeli u stanju slinom zranom, izgurani, izbaeni od cijelog tog tijela. Izmeu jednog stanja (Sunce) i drugog (Mjesec), dolo je do toga da je ljudsko bide postalo fiziko bide u vodi. Prije je bilo fiziko bide samo u zraku. Tijekom ovog stanja Mjeseca imamo neto slino zaedu, ali jo nita slino roenju. Kakva je bila priroda ovog zaeda za vrijeme drevnog stanja Mjeseca? Tamo je bio Mjesec, potpuno ensko bide, i ne sueljava se s mukim bidem, ved sa svime to je u to vrijeme bilo izvan kozmikog tijela. Vani su bila mnoga kozmika tijela koja su vrila utjecaj. Sada dolazi crte kojeg sam ovdje ved napravio. Tako je ovo kozmiko tijelo bilo tamo i oko njega druga kozmika tijela, vredi utjecaj na najrazliitije naine. Izvana je dolazilo sjemenje i oploivalo cijelu Mjesec-Zemlju. I da ste mogli ivjeti u to vrijeme i stupiti na ovo prvobitno kozmiko tijelo, i kada bi vidjeli da dolaze svakakve kaplje ne biste rekli to je kia, kao to se danas kae. U to vrijeme bi rekli, Zemlja je oploena. Bile su sezone kada je oploujude sjeme dolazilo iz svih smjerova, i druge kada je sazrijevalo i vie nije dolazilo. Tako je u to vrijeme bila kozmika oplodnja. Ali ljudsko bide nije bilo roeno, samo oploeno; samo se pojavilo zaedem. Ljudska bida su se javljala iz cijelog Zemaljskog tijela, ili Mjeseeva tijela, kako je bilo tada. Na isti nain je oplodnja iz cijelog kozmikog okruenja dola i za ivotinje i biljke. Sada je kroz daljnje hlaenje dolo do ovrdivanja svega to je tada ivjelo kao ovjek, ivotinja, i biljka. Tamo, u stanju Mjeseca jo imamo posla s vodom, uglavnom, stvrdnjavanjem preko hlaenja. Ovdje na Zemlji se javlja vrsto, mineralno. Dakle sada imamo etvrto stanje *vidi crte+: to je naa Zemlja kakvu danas imamo, i ona sadri ovjeka, ivotinju, biljku, mineral. Samo pogledajmo to je ptica, na primjer, postala na Zemlji. Tijekom ovog vremena (stanja Sunca) ptica je jo bila vrsta zrane vrede, nije se sastojala od nieg osim zraka, mase zraka koja zajedno pluta. Zatim tijekom ovog vremena (stanje Mjeseca) postala je vodena, zgusnuta vodena stvar, i lebdjela je poput vrsta oblaka samo ne kao nai oblaci nego ved sadravajudi formu. Ono to su za nas bezobline vodene strukture tada su bili oblici. Postojala je forma kostura, ali je bila fluidna. Sada dolazi mineralni element, ali to je bilo pripojeno samo onome to je vodena struktura. Karbonat vapna, fosfatno vapno i tako dalje izraslo je duinom kostura, formirajudi vrste kosti. Dakle najprije imamo zranu pticu, zatim vodenu pticu, i na kraju vrstu zemaljsku pticu. To ne moe biti isto u sluaju ovjeka. ovjek ne moe jednostavno sebi pripojiti ono to se jedino javlja kao mineral za vrijeme njegovog perioda embrija. Ptica to moe zato? Vidite, ptica je stekla svoju zranu formu ovdje (Stanje Sunca); zatim je ivjela u stanju vode. Za nju je esencijalno da ne dopusti da mineral doe previe blizu za vrijeme njenog stanja zametka. Ako bi joj mineralno dolo prerano, tada bi postala upravo mineralna i vrsta. Ptica je dok se razvija jo nekako vodena i fluidna; mineralno joj, meutim, eli pridi. to ptica radi? Dakle, gura vani, ini neto oko sebe, radi oko sebe ljusku jajeta! To je mineralni element. Ljuska jaja ostaje dokle god se ptica mora iznutra tititi od mineralnog; odnosno, dok god mora ostati fluidna. Razlog za to je to je ptica nastala tek za vrijeme drugog stanja Zemlje. Da je bila tamo tijekom prvog stanja, sada bi bila mnogo osjetljivija na toplinu nego to u stvari je. Poto u to vrijeme nije bila tamo, sada moe formirati vrstu ljusku jaja oko sebe.

ovjek je ved bio prisutan tijekom prvog stanja Zemlje, stanja topline, i prema tome ne moe sada odlagati mineralno dok je u stanju embrija. Ne moe izgraditi ljusku jaja; mora biti drugaije organiziran. On mora uzeti mineralni element od utrobe, i tako mineralnu formaciju imamo ved u embriju na kraju njegovog razvoja. ovjek mora apsorbirati neto minerala iz utrobe; prema tome, utroba mora ved posjedovati mineralno koje de biti apsorbirano. Dakle u sluaju ovjeka mineralni element je pripojen sasvim drugaije. Ptica ima zrakom ispunjene kosti; ljudska bida imaju kosti ispunjene sri, vrlo razliite od kostiju ptica. Preko injenice da nae imaju tu sr ljudska majka moe snabdjeti mineralnom supstancom embrio unutar nje. Ali jednom kada je snabdjeveno mineralnim elementom, ljudsko bide ne moe vie ivjeti u okruenju utrobe i mora postepeno biti roeno. Najprije mora priskrbiti mineralne sastojke. Kod ptice se ne radi o raanju, ved miljenju vani iz ljuske jaja; ovjek je roen bez ljuske jaja. Zato? Jer se ovjek pojavio ranije i prema tome sve treba biti napravljeno preko topline a ne preko zraka. Iz ovog moete shvatiti razlike koje jo postoje i danas se mogu uoiti. Razlike izmeu ivotinje-jaja i takvog bida kakav je ovjek, a takoer i vii sisavci, lee u injenici da je ovjek daleko stariji nego, na primjer, ptije vrste, daleko stariji od minerala. Prema tome, dok je sasvim mlad, tijekom stanja embrija u utrobi, on mora biti zatiden od mineralne prirode i moe mu se dati samo pripremljeni mineral koji dolazi od majke. U stvari, mineralni element pripremljen u majinu tijelu mora mu se ak i izvjesno vrijeme nakon roenja davati u majinom mlijeku! Dok ptica moe odmah biti hranjena vanjskim supstancama, ovjek i vie ivotinje mogu biti hranjeni jedino onim to daje majino tijelo. Ono to ljudsko bide ima danas u naem sadanjem stanju Zemlje od majina tijela imao je tijekom prethodnog kozmikog stanja od zraka, od okruenja. Ono to je imao oko sebe tijekom cijelog ivota bilo je prirode mlijeka. Na dananji zrak sadri kisik i duik ali relativno malo ugljika i vodika i posebno malo, vrlo malo sumpora. Oni su nestali. Tijekom stanja Mjeseca je bilo drugaije; u zraku u okruenju nije bilo samo kisika i duika ved takoer vodika, ugljika, sumpora. To je oko Mjeseca tvorilo vrstu mlijene kae u kojoj je postojao ivot. Danas ovjek jo ivi u razrijeenoj mlijenoj kaici prije nego se rodi! Jer mlijeko tek nakon njegova roenja ide u grudi; prije roenja ono je u onim dijelovima enskog tijela gdje lei ljudski embrio. To je zapanjujude, da procesi u majinom organizmu koji prije roenja pripadaju maternici nakon toga idu u prsi. I tako je stanje Mjeseca jo sauvano u ovjeku prije nego je roen, i aktualno stanje Zemlje dolazi tek u trenutku roenja a priroda Mjeseca je jo prisutna u mlijeku prsiju. Ovako treba objanjavati stvari povezane s porijeklom Zemlje i ovjeanstva. Ako se ljudi ne usmjere prema duhovnoj znanosti, jednostavno ne mogu rijeiti misteriju zato se ptica lee iz jaja i moe odmah biti hranjena vanjskim supstancama, dok se ljudsko bide ne moe izledi iz jaja i mora izadi iz utrobe da se hrani majinim mlijekom. Zato je to tako? To je zato jer je ptica nastala kasnije i prema tome je vanjsko bide. ovjek je nastao ranije, i kada je prolazio stanje Mjeseca, nije jo toliko bio ovrsnut kao ptica. Stoga ni danas jo nije toliko ovrsnut; jo mora biti vie zatiden, jer ima unutar sebe mnogo vie od originalnih uvjeta. Poto ljudi u cjelini danas vie ne mogu ispravni misliti, krivo razumiju ono to na Zemlji postoji kao biljka, ivotinja, i ovjek. Tako se pojavio darwinistiki materijalizam, koji je vjerovao da su tu ivotinje bile prve i da se ovjek jednostavno razvio od ivotinja. Tono je da je sa svojom vanjskom formom ovjek povezan s ivotinjama, ali on je postojao ranije, i ivotinje su se stvarno razvile kasnije nakon to je svijet proao kroz transformaciju. I tako moemo redi da ivotinje koje sada vidimo predstavljaju ranije stanje kada su zaista bile bliskije povezane s ovjekom. Ali ne smijemo sebi nikad dopustiti stav da se od sadanjih ivotinja moglo pojaviti ljudsko 7

bide. To je u potpunosti pogrena ideja. Sada skrenimo pogled ne na ptiju vrstu ved na ribe. Ptije vrste su se razvile iz zraka, riblje vrste od vode. Sve do onog to zovemo stanje Mjeseca nisu se ranija zrana pticolika bida transformirala na takav nain da su postala ribolika zbog vode. Pticolikim bidima je dodana riba. Moe se redi da su ribe ptice koje su postale vodene, ptice primljene od vode. Iz ovog moete vidjeti da su se ribe pojavile kasnije od ptica; pojavile su se kada je tamo bio vodeni element, odnosno, tijekom perioda Starog Mjeseca. I sada vie nedete biti zaprepateni da je sve to je okolo plivalo u vodenom stanju tijekom vremena Starog Mjeseca izgledalo riboliko. Ptice su izgledale riboliko usprkos letenju u zraku i lakodi. Sve je bilo riboliko. Sada je ovo zanimljivo: ako danas gledamo ljudski embrio oko 21-og ili 22-og dana nakon zaeda, kako izgleda? Tamo pliva u fluidnom elementu u majinu tijelu, i stvarno izgleda kao mala riba! Ljudsko je bide stvarno imalo taj oblik tijekom perioda drevnog Mjeseca i jo ga ima u tredem tjednu trudnode; ono ga je sauvalo. Moete redi, znai, da se ovjek gradio iz ovog obrasca Starog Mjeseca, i jo moemo vidjeti iz oblika ribe koji je imao kao embrio kako se izgraivao. Kada promatramo sadanji svijet, svugdje vidimo kako je prije sve imalo ivot, ba kao to i za le znamo da je ranije imao ivot. Dakle danas sam vam opisao ranije stanje onog to sada na Zemlji imamo kao mineralno. Gledamo na le i kaemo da on ne moe vie pomicati noge, ruke, otvoriti usta ili oi sve je postalo nepokretno; ipak nas to vodi natrag na stanje kada se sve moglo pokretati noge, ruke, ake kada su se oi mogle otvoriti. Na potpuno isti nain gledamo oko nas le Zemlje, ostatke ivog tijela, u kojem ovjek i ivotinje jo okolo lutaju, i gledamo natrag na vrijeme kada je cijela Zemlja jednom bila iva. Ali ima tu jo neto. Rekao sam da je sa zaedem tu i potencijal fizikog ljudskog bida, i embrio se postupno razvija. Takoer sam opisao to se ranije dogaa, procese u enskom organizmu, to je istisnuto u mjesenim periodima, i kako je istisnut takoer i duhovni element. U tom procesu sada uvijek imamo neto od prirode groznice, ak i kod savreno normalne, zdrave ene. To je zato jer postoji stanje topline; stanje topline je ono koje je sauvano od drevnog prvog stanja koje se na crteu naziva Saturn. To stanje topline jo podnosimo. Moe se redi da se cijela naa evolucija uputila od stanja neke vrste groznice nae Zemlje, koja se napokon ohladila. Vedina ljudi danas vie nije grozniava ved potpuno suha i suhoparna. Ipak jo i sada, kada neto nije uzrokovano vanjskom toplinom ved se iznutra pojavljuje kao toplina, dajudi nam neto od unutarnjeg ivota, sada takoer imamo stanje groznice. Tako je to, gospodo: Svugdje se moe vidjeti kako uvjete sadanjeg ovjeanstva moemo pratiti unatrag do uvjeta u prolosti. Danas sam vam kazao kako su ovjek, ivotinja, biljka, i mineral postepeno evoluirali kako je cijelo kozmiko tijelo s kojim su svi povezani postajalo sve vrde. Govoriti demo dalje o ovome danas je ponedjeljak u srijedu u devet sati. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 2. dio Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 2/14 Stvaranje Zemlje, porijeklo ovjeka 8

Dornach, 3.srpnja 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Danas bih elio dalje govoriti o stvaranju Zemlje i porijeklu ovjeka. Zasigurno je iz onog to sam ved rekao postalo jasno da Zemlja nije bila ono to je danas, ved je bila vrsta ivog bida. Opisao sam stanje koje je postojalo prije aktualnog stanja Zemlje govoredi da su tamo bili toplina, zrak, i voda ali ne jo i vrste mineralne strukture. Ne smijete sada misliti da je voda koja je tada postojala izgledala kao sadanja voda. Naa sadanja voda postala je ono to jest odvajanjem odreenih supstanci koje su prije bile u njoj rastvorene. Ako uzmete au obine vode i u nju stavite neto soli, sol se u vodi razgradi i dobijete tekudinu solni rastvor, kako ga netko zove - koji je gudi od originalne vode. Ako u nju stavite prste, osjeda se gude od vode. Rastvorena sol je relativno rijetka; s odreenim drugim supstancama dobije se sasvim guda tekudina. Stanje tekudine, stanje vode koje je postojalo u ranijim dobima nae Zemlje nije prema tome bilo kao dananja voda. To nije postojalo, jer su svugdje u vodi bile razgraene supstance. Sve supstance koje danas imate vapnenake planine Jure, na primjer bile su rastvorene; tvre stijene koje ne moete ogrepsti s noem (vapnenac se uvijek moe ogrepsti) takoer su bile rastvorene u vodi. Za vrijeme stupnja Starog Mjeseca, prema tome, imamo posla s gudim fluidom koji je u rastvoru sadravao sve supstance koje su danas vrste. Dananja razrijeena voda, koja se esencijalno sastoji od vodika i kisika, bila je odvojena kasnije; razvila se tek za vrijeme samog perioda Zemlje. Dakle kao izvorno stanje Zemlje imamo zgusnutu tekudinu, a oko nje vrstu zraka. Ali to nije dananji zrak; ba kao to voda nije kao naa sadanja voda, tako i zrak nije isti kao i na sadanji zrak. Na sadanji zrak esencijalno sadri kisik i duik; druge supstance koje jo sadri prisutne su u vrlo malom stupnju. Postoje ak i metali jo prisutni u zraku, ali u iznimno malim koliinama. Na primjer, postoji jedan metal, natrij, koji je svugdje u zraku. Samo promislite to to znai da je natrij svugdje, da je supstanca koja je u soli na vaem stolu prisutna svugdje u sidunim koliinama. Postoje dvije supstance jedna je natrij kojeg sam upravo spomenuo, koji je u malim koliinama prisutan u zraku; zatim postoji supstanca plinovite prirode koja igra veliku ulogu kada izbjeljujete rublje: klor. On uzrokuje izbjeljivanje. Sol na vaem stolu se sastoji od natrija i klora, njihove kombinacije. Takve stvari se dogaaju u prirodi. Moete pitati kako netko zna da je natrij svugdje. Danas je iz plamena mogude redi kakve vrste supstance su u njemu izgorjele. Na primjer, moete dobiti natrij u obliku metala i pretvoriti ga u prah i drati u plamenu. Tada moete s instrumentom koji se zove spektroskop nadi da je u njemu uta linija. Postoji drugi metal, na primjer, koji se zove litij; ako to drite u plamenu, dobijete crvenu liniju; sada tu nema ute, ali postoji crvena linija. Sa spektroskopom se moe dokazati koja je supstanca prisutna.

Ali dobijete utu liniju natrija u gotovo svakom plamenu kada god ga zapalite, bez da ste sami stavili u njega natrij. Dakle natrij je jo danas u zraku. U ranija vremena neizmjerne koliine metala a ak i sumpora su bile prisutne u zraku. Zrak je bio sasvim zasiden sumporom. Dakle tamo je bila guda voda ako ne bi bili posebno teki mogli bi na njoj proetati; bila je kao tekud katran i zrak je bio gudi, toliko gust da u njemu ne bi mogli disati s naim sadanjim pludima. Ona su se formirala tek kasnije. Nain ivota stvorenja koja su tada postojala bio je potpuno razliit. Sada morate sebi predstaviti da je Zemlja jednom izgledala ovako. (Vidi crte.) Da ste se tamo nali s vaim sadanjim oima, ne biste vani otkrili zvijezde, Sunce i Mjesec, jer biste gledali u nejasan ocean zraka koje je eventualno dosegnuo kraj. Ako bi netko tada mogao ivjeti sa sadanjim osjetilnim organima, inilo bi mu se da je unutar svjetskog-jaja iza kojeg se ne moe vidjeti nita. Moete zamisliti kako je Zemlja u to vrijeme razliito izgledala, kao vrsta gigantskog umanca, gustog fluida, i gustog zranog okruenja koje odgovara bjelanjku sadanjeg jaja. Ako konkretno sebi predstavite ono to sam opisao, morat dete redi: Dakle, bida kakvi smo mi danas ne bi u to vrijeme mogla ivjeti. Naravno, stvorenja kao slonovi, i ak i ljudska bida u sadanjoj formi, potonula bi i ne bi mogla niti disati. I poto nisu mogla disati, nisu postojala ni pluda kakva danas poznajemo. Organi su formirani potpuno u skladu s funkcijom za koju su potrebni. Vrlo je zanimljivo da ako organ nije potreban on jednostavno nije tamo. I tako su se pluda razvila tek kada zrak nije vie bio pun sumpora i metala kao to je bio u tim drevnim vremenima. Da bi sada dobili ideju kakva su stvorenja tada ivjela, moramo najprije potraiti one koji su ivjeli u gudoj vodi. U toj gustoj vodi su ivjela stvorenja koja danas vie ne postoje. Naa sadanja riba ima svoj oblik jer je voda rijetka. ak je i morska voda relativno rijetka; u otopini sadri mnogo soli, ipak je relativno rijetka. Ali u to rano vrijeme sve mogude supstance su bile razgraene u gustoj tekudini, gustom oceanu, od kojeg se, u stvari, cijela Zemlja, Mjeseeva-vreda sastojala. Stvorenja koja su bila u njoj nisu mogla plivati u naem smislu, poto je voda bila previe gusta; niti su mogla hodati, jer za hodanje treba vrsto tlo. Moete zamisliti da su ta stvorenja imala tjelesnu strukturu negdje izmeu onog to treba za plivanje-peraje i onog to treba za hodanje noge. Znate, naravno, kako izgleda peraja ima sasvim tanke, bodljikave kosti a meso je izmeu sasueno. Dakle imamo peraju praktino bez mesa na njoj i bodljikave kosti transformirane u iljke: to je peraja. Udovi koji su pogodni za kretanje na vrstom tlu, odnosno, za hodanje ili puzanje, imaju svoje kosti postavljene unutra i prekriva ih vanjska gomila mesa. Moemo zamisliti ovakve udove koje imaju vani 10

meso a kosti iznutra; tu je naslaga mesa glavna stvar. To pripada hodanju, ili plivanju. Ali u to vrijeme nije bilo ni hodanja ni plivanja, ved neeg izmeu. Ta su stvorenja prema tome imala udove u kojima je bilo neto bodljikave, prirode, ali takoer i neto kao zglobovi. To su bili sasvim genijalni zglobovi, a izmeu, meso je bilo raireno kao kiobran. Jo vidite danas mnoga stvorenja s plivakom koom mreom izmeu kostiju, i ona su zadnji relikti onog to je jednom postojalo u ogromnom broju. Postojala su stvorenja koja su irila svoje udove tako da je raireno meso podupirano od guste tekudine. I imali su zglobove u svojim udovima danas ih ribe nemaju i s njima su mogli usmjeriti svoje polu-plivanje, polu-hodanje. Dakle svjesni smo ivotinja koje su trebale ba ovakve udove. Danas bi udovi izgledali neizmjerno grubi i glomazni; nisu bili peraje, niti noge, niti ruke, ved glomazni produeci tijela, potpuno odgovarajudi ivotu u toj gustoj tekudini. To je bila jedna vrsta ivotinja. Ako bi ih eljeli dalje opisivati, moramo redi: Bile su posebno ustrojene u dijelovima tijela gdje su se ovi ogromni udovi mogli pojaviti. Sve ostalo je bilo slabo razvijeno. Ako pogledate abe i slina stvorenja koja danas postoje i na neki nain plivaju u gustoj movarnoj tekudini, tada imate slabi, smeurani podsjetnik na gigantske ivotinje koje su jednom davno ivjele, koje su bile teke i nespretne ali su imale umanjene glave kao kornjae. Druga stvorenja su ivjela u gustom zraku. Nae sadanje ptice trebale su stedi ono to trebaju za ivot u naem rijetkom zraku; morale su razviti neto prirode pluda. Ali stvorenja koja su tada ivjela u zraku nisu imala pluda; u tom gustom sumpornom zraku ne bi bilo mogude disati pludima. Ona su apsorbirala zrak kao vrstu hrane. Nisu mogla jesti na sadanji nain, jer bi sve ostalo lealo u stomaku. Niti je bilo ieg vrstog za jesti. Sve to su uzimala kao hranu uzimala su iz zgusnutog zraka. U to su je uzimala? Dakle, u ono to se u njima posebno razvilo. Mase mesa koje su postojale u tim takoredi, jedredim stvorenjima (jer nisu stvarno hodale niti stvarno plivale), nisu mogla koristiti zrana stvorenja, jer su se ona trebala podupirati u zraku, ne plivati u gustoj tekudini. Dolo je do toga da su mase mesa koje su se razvile kod jedredih, napolaplivajudih stvorenja prilagoene za sumporne uvjete zraka. Sumpor je osuio ove mase mesa i nainio od njih ono to danas vidimo kao ptije perje. S ovom masom mesa ili osuenim tkivom stvorenja su mogla formirati udove koje su trebala. To nisu bila krila u sadanjem smislu, ali su ih podravala u zraku, i bila su neto slino dananjim krilima. Bila su vrlo, vrlo razliita na jedan nain: postoji samo jedna stvar preostala od tih struktura kao krila, a to je mitarenje, kada nae sadanje ptice gube svoje perje. Ta biva stvorenja podravala su se u gustom zraku sa strukturama koja jo nisu bila perje ved prije isueno tkivo. Nadalje, ove strukture su u stvari bile napola za disanje i napola za uzimanje hrane. Ono to je postojalo u zranom okruenju apsorbiralo se. Ti organi nisu koriteni za letenje; ta rudimentarna "krila bila su za apsorbiranje zraka i odbacivanje. Danas je od ovog procesa preostalo samo mitarenje. U to vrijeme, ove strukture su sluile za uzimanje hrane, odnosno, ptice su napuhivale ovo tkivo s onim to je apsorbirano od zraka i poslije su vradale ono to nije potrebno. Dakle takva je ptica imala zaista izvanrednu strukturu! I tako su u to vrijeme dolje u vodenom elementu ivjela uasno nezgrapna stvorenja nae sadanje kornjae su u usporedbi s njima prave princeze! A iznad su bila ova izvanredna stvorenja. I dok se nae sadanje ptice ponekad u zraku ponaaju nepristojno (to mi primamo vrlo loe), ova pticolika stvorenja su u zraku tog vremena stalno izluivala. Ono to je dolazilo od njih padalo je dolje, a 11

posebno je padalo u odreena vremena. Stvorenja ispod jo nisu imala stav kao mi. Mi smo ogoreni ako se ponekad ptica ponaa na neprikladan nain. Ali ona stvorenja u tekudem elementu nisu bila nezadovoljna; oni su usisavali u vlastita tijela ono to je padalo odozgo. To je bio proces oploivanja u to vrijeme. To je bio jedini nain na koji su stvorenja koja su tamo nastala mogla nastaviti ivjeti. U tom dobu nije jedna ivotinja proizlazila od druge, kako imamo danas. Moglo bi se redi da su u stvari ta stvorenja ivjela dugo vremena; stalno su se obnavljala. Mogli bi to nazvati vrstom mitarenja svijeta; ivotinje dolje ispod stalno su se pomlaivale. S druge strane, do stvorenja iznad je dolo ono to je bilo razvijeno od onih ispod i to je ponovno bilo oploivanje. Reprodukcija je u to vrijeme bila potpuno razliite prirode; odvijala se u cijelom zemaljskom tijelu. Gornji je svijet oplodio donji, donji je oplodio gornji. Cijelo zemaljsko tijelo je bilo ivo. Mogli bi redi da su stvorenja ispod i stvorenja iznad bili kao lutke u tijelu gdje je cijelo tijelo ivo i lutke su u njemu takoer ive. To je bio jedan ivot, i razna bida su ivjela u potpuno ivudem tijelu. Ali kasnije se desilo neto od posebne vanosti. Stanje koje sam opisao moglo se nastaviti dugo vremena; sve je moglo ostati kakvo je bez da postane naa sadanja Zemlja. Teka, nezgrapna stvorenja mogla su nastaviti nastanjivati ivudu Zemlju zajedno sa stvorenjima koja su mogla ivjeti u zraku. Ali jednog se dana neto dogodilo. Dogodilo se da je jednog dana od ove ivude Zemlje, dopustite da kaem, mlada, izdanak, bio formiran i otiao u kozmiki prostor. Do toga je dolo na ovaj nain: razvila se mala protuberanca(ispupenje n.pr.), koja je odnesena (vidi crte) i konane se razdvojila. I sada je u univerzumu bilo tijelo koje je imalo, umjesto ranijih uvjeta, okolni zrak unutra i gustu tekudino izvana. Dakle odvojilo se obrnuto tijelo. Dok je Mjeseeva Zemlja ostala s gustom tekudinom za svoju unutarnju jezgru i zgusnutim zrakom izvana, sada se odvojilo tijelo koje je imalo gudu supstancu izvana i rjeu iznutra. I ako se stvari istrauju bez predrasuda, u potenom istraivanju, u tom tijelu moe se prepoznati sadanji Mjesec. Ba kao to se danas moe nadi natrij u zraku, takoer se mogu nauiti toni sastojci Mjeseca, i tako se moe saznati da je Mjesec jednom bio u Zemlji. Ono to krui oko nas vani nekod je bilo unutar Zemlje, zatim se odvojilo i otilo vani u kozmos.

S ovim se odvila potpuna promjena, ne samo u onom to se odvojilo ved takoer i u samoj zemlji. Iznad svega, Zemlja je izgubila izvjesne supstance, i po prvi puta je u Zemlji mogao biti formiran mineralni element. Da su supstance Mjeseca ostale na Zemlji, nikada se ne bi mogli oblikovati 12

minerali, i tamo bi uvijek bilo stanje pokretne tekudine. Odlazak Mjeseca donio je Zemlji po prvi puta smrt i s njom mrtvo mineralno carstvo. Ali s time je takoer dola mogudnost za sadanje biljke, sadanje ivotinje i ovjeka u sadanjem obliku da se razviju. Moemo redi, prema tome, da se iz Starog Mjeseca pojavila sadanja Zemlja zajedno s mineralnim carstvom. I sada su se svi oblici morali promijeniti. Jer je s odvajanjem Mjeseca zrak postao manje sumporni, pribliavajudi se sadanjem stanju, i ono to je bilo rastvoreno u tekudini sada je bilo izbaeno, formirajudi mase kao planine. Voda je postajala sve vie kao naa sadanja voda. S druge strane je Mjesec, koji oko sebe ima ono to mi imamo u unutranjosti Zemlje, proizveo gustu, ronatu masu vani. To je ono to vidimo kada pogledamo gore. To nije kao nae mineralno carstvo, ved je to kao da je nae mineralno carstvo postalo ronato i pretvorilo se u staklo. To je iznimno vrsto, vrde od svega ronatog to imamo na Zemlji, ali nije sasvim mineralno. Otuda osobiti izgled mjeseevih planina; one stvarno sve izgledaju kao rogovi koji su privrdeni. Tako su oblikovane da se ak moe opaziti to je u njima bilo organsko, to je jednom bilo dio ivota. Poevi s odvajanjem Mjeseca, nai sadanji minerali su postepeno odlagani iz bive guste tekudine. Posebno je aktivna bila supstanca koja je u tim drevnim vremenima postojala u velikim koliinama a sastojala se od silicija i kisika mi je zovemo silicijska kiselina. Netko ima ideju da kiselina mora biti tekudina, jer je to oblik u kojem se danas koristi. Ali kiselina na koju ovdje mislim i koja je originalna kiselina krajnje je vrsta i tvrda. To je, u stvari, kvarc! Kvarc koji nalazite u visokim planinama je silicijska kiselina. I kada je bjeliast i kao staklo to je ista silicijska kiselina. Ako sadri druge supstance dobijete kvarc ili kremen koji izgleda ljubiasto, i tako dalje. To dolazi od supstanci koje sadri. Ali kvarc koji je danas toliko tvrd da ga ne moete zagrebati noem, i ako udarite u njega glavom, dobit dete pravu rupu u glavi taj isti kvarc je u onim davnim vremenima bio rastvoren, bilo u gustoj tekudini ili u finijem okruenju gudeg zraka. Kao dodatak sumporu bila je neizmjerna koliina rastvorenog kvarca u gustom zraku oko Zemlje. Moete dobiti ideju o jakom utjecaju koji je u to vrijeme imala ova rastvorena silicijska kiselina ako razmislite o sastojcima zemlje danas upravo ovdje gdje mi ivimo. Naravno moete redi: Mora biti veliki udio kisika, jer ga trebamo da bi disali. Da, postoji dobar dio kisika: 28 do 29% cijele mase Zemlje. Ali morate sve uzeti u obzir. Kisik je u zraku i u mnogim vrstim supstancama na zemlji takoer; on je u biljkama i ivotinjama. I ako to stavite sve zajedno to je 28% svega. Ali silicij, koji ujedinjen s kisikom u kvarc daje silicijsku kiselinu, je 48 do 49%! Promislite to to znai: polovina svega to nas okruuje i to trebamo, gotovo polovina toga je silicij! Kada je sve bilo tekude, kada je zrak bio gotovo tekudi prije nego je razrijeen da, tada je ovaj silicij igrao enormnu ulogu, bio je veoma vaan u tom originalnom stanju. Sada se ove stvari ne razumiju ispravno jer to se tie ovjekove finije organizacije, ljudi vie nemaju ispravnu ideju. Oni danas razmiljaju na nemaran, banalan nain: Dakle, mi smo ljudi i moramo disati. Mi udiemo kisik i izdiemo ugljini dioksid. Ne moemo ivjeti ako tako ne diemo. Ali silicij je ipak uvijek sadran u zraku koji udiemo, pravi silicij, sidune koliine silicija. Dostupan je u obilju, jer 48 do 49% naeg okruenja sainjeno je od silicija. Kada diemo, kisik ide dolje u metabolizam i sjedinjuje se s ugljikom, ali u isto vrijeme ide gore do osjetila i mozga, do nervnog sustava: ide svugdje. Tamo se sjedinjuje s silicijem i formira u nama silicijsku kiselinu. Ako pogledamo ljudsko bide vidimo da ima pluda i udie zrak, to znai, ono uzima kisik. Ispod, kisik se sjedinjuje s ugljikom i formira ugljini dioksid kojeg ono zatim izdie. Ali iznad, silicij je u nama sjedinjen s kisikom i ide gore u nau glavu, kao silicijska kiselina meutim, gore ne 13

postaje vrst kao kvarc. To bi, naravno, bio lo posao ako bi se isti kristali kvarca pokazali unutar vae glave tada bi umjesto kose imali kristale kvarca, koji bi moda bili sasvim lijepi i zabavni! Ipak, to nije potpuna fantazija jer je tamo u vaoj kosi dobar dio silicijske kiseline, jedino to je jo tekuda, ne kristalizirana. U stvari, ne samo kosa ved praktino sve u nervima i osjetilima sadri silicijsku kiselinu. Ovo se otkriva im se spoznaju blagotvorni, ljekoviti efekti silicijske kiseline; ona je iznimno korisna kao lijek. Morate shvatiti da hrana primljena kroz usta u stomak mora prodi svakakve posredne stvari prije nego doe u glavu, oko, uho, i tako dalje. To je za prehranu dug put, i treba pomodne sile da joj omogude da uopde dou gore. Moe biti u stvari, dogaa se esto da osoba nema dovoljno pomodnih sila i hrana u glavi ne radi adekvatno; tada mu treba prepisati silicijsku kiselinu koja prehrani pomae da se uzdigne do glave i osjetila. im se vidi da je pacijent u redu to se tie stomaka i crijeva, ali da probava ne prolazi cijeli put do osjetilnih organa, glave, ili koe, treba kao lijek dati pripravak silicijske kiseline. Tada se vidi, u stvari, koliku veliku ulogu silicijska kiselina jo i danas igra u ljudskom organizmu. U tom drevnom stanju Zemlje, silicijska kiselina jo se nije udisala ved je bila apsorbirana. Posebno su je uzimala pticolika stvorenja. Apsorbirala su je kao to su apsorbirala sumpor, s posljedicom da su postala gotovo u potpunosti osjetilni organi. Ba kao to mi trebamo silicijskoj kiselini zahvaliti za nae osjetilne organe, tako je u to vrijeme Zemlja u cjelini dugovala svojim pticolikim vrstama na djelovanju silicijske kiseline koja je bila svugdje prisutna. Poto, meutim, to nije na isti nain dolo i onim stvorenjima s nezgrapnim udovima, poto je silicijska kiselina manje dosegla ta stvorenja kako su jedrila du guste tekudine, ona su uglavnom postala stvorenja stomaka-probave. Tako su iznad u tim danima bila strano nervozna stvorenja, svjesna svega s finom nervnom osjetljivodu. S druge strane, ona ispod u gustoj tekudini bila su neizmjerne bistrine, ali takoer i neizmjerno ravnoduna. Nita od toga nisu osjedala; bila su samo stvorenja koja su se hranila, bila su stvarno samo abdomen s nezgrapnim udovima. Ptice iznad su bile fino organizirane, bila su gotovo u potpunosti osjetilni organi. I zaista su bili osjetilni organi za samu Zemlju, tako da ona nije samo bila ispunjena ivotom ved je sve opaala preko ovih osjetilnih organa koji su bili u zraku, pretee naih ptica. Govorim vam sve ovo tako da moete vidjeti kako je jednom na Zemlji sve izgledalo razliito. Sve to je u to vrijeme bilo rastvoreno kasnije je postala naslaga u vrstim mineralnim planinama, stjenovitim masama, i formiralo je vrstu kotane skele. Tek je tada bilo mogude za ovjeka i ivotinju da formiraju vrste kosti. Jer kada je izvana kotana okosnica Zemlje bila formirana, tada su se kosti poete takoer formirati i unutar viih ivotinja i ovjeka. Ono o emu sam prije govorio jo nije bila vrsta, tvrda kost kakvu imamo danas, ved fleksibilna, kao rog hrskavica kakva je jo ostala kod ribe. Sve ove stvari su na neki nain ostale iza i atrofirale, jer u ranijim dobima koja sam opisao za njih su postojali ivotni uvjeti, ali danas neophodni ivotni uvjeti nisu vie prisutni. Moemo redi, prema tome: U naim modernim pticama imamo nasljednike pticolikih vrsta koje su postojale iznad u gustom zraku punom sumpora i silicijske kiseline ali sada transformirane i prilagoene sadanjem zraku. A u dananjim vodozemcima, puzedim stvorenjima, u abama i krastaama, ali takoer u kameleonu, zmiji, i tako dalje, imamo nasljednike stvorenja koja su u to vrijeme plivala u gustoj tekudini. Vii sisavci i ovjek u sadanjem obliku su doli kasnije. Sada je to oita kontradikcija: Zadnji puta sam vam rekao da je ovjek tamo bio prvi. Ali je ivio u toplini isto kao dua i duh; on je zaista ved bio prisutan u svemu to sam opisao, ali ne kao fiziko bide. Bio je tamo u vrlo finom tijelu u kojem se jednako mogao podravati i u zraku i u gustoj tekudini. 14

I niti je on niti vii sisavci jo bio vidljiv; vidljiva su bila jedino teka stvorenja i pticolika zrana stvorenja. To treba razluiti kada se kae da je ovjek ved bio tamo. Bio je prije svega, ak i prije nego je tamo bio zrak, ali je bio nevidljiv, i jo je bio u nevidljivom stanju kada je Zemlja izgledala kako sam sada opisao. Prvo se Mjesec trebao odvojiti od Zemlje, onda je ovjek mogao u sebi odlagati mineralne elemente, mogao formirati mineralni sustav kostiju, mogao razviti takve supstance kao protein, i tako dalje, u svojim miidima. U to vrijeme ovakve supstance jo nisu postojale. Ipak, ovjek je u potpunosti sauvao u svojoj sadanjoj tjelesnoj prirodi batinu tih ranijih vremena. Jer ljudska bida sada ne mogu dodi u egzistenciju bez utjecaja Mjeseca, samo koja sada dolazi izvana. Reprodukcija je povezana s Mjesecom, premda ne vie direktno. Moe se prema tome vidjeti da ono to je povezano s reprodukcijom mjeseni periodi ena imaju svoj tijek u istim ritmikim periodima kao faze Mjeseca, samo se vie ne podudaraju; oslobodile su se. Ali je utjecaj Mjeseca ostao aktivan u ljudskoj reprodukciji. Nali smo reprodukciju vrenu izmeu bida gustog zraka i onih od guste tekudine, izmeu pticolike rase i drevnih divovskih vodozemaca. Oni su zajedniki oploivali jedni druge jer je Mjesec jo bio unutar Zemlje. im je Mjesec bio vani, oplodnja je morala dodi izvana, jer princip oplodnje lei u Mjesecu. Od ove toke demo nastaviti u subotu u devet sati ako budemo slobodni. Pitanje postavljeno od g. Dollingera je takvo da ga treba odgovoriti detaljno, i ako imate strpljenja vidjeti dete kako se dananji ivot javlja iz svih postepenih pripremnih stanja. Cijelu je temu uistinu teko razumjeti. Ali vjerujem da se moe razumjeti ako se na stvari gleda na nain na koji smo mi gledali. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 3. dio Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 3/14 to prirodna znanost i antropozofija imaju za redi o zemljinim slojevima i fosilima Dornach, 7.srpnja 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Shvatit dete iz svega to smo rekli da je naa Zemlja u sadanjem obliku samo zadnji ostatak onog to je jednom bilo esencijalno razliito. Ako bi eljeli njeno ranije stanje usporediti s bilo ime, stvarno je moemo usporediti jedino kako ste vidjeli s onim to imamo u jajnoj deliji. Danas naa Zemlja ima vrstu jezgru iz svakakvih minerala i metala. I oko nas imamo zrak, i u zraku dvije supstance koje posebno utjeu na nas - bez njih ne moemo ivjeti: kisik i duik. Moemo prema tome redi da u Zemlji imamo vrstu jezgru od svakakvih supstanci, sedamdeset do osamdeset njih, a oko nas zrani omota sadri uglavnom duik i kisik. Duik i kisik su, meutim, samo glavni sastojci. Zrak uvijek sadri druge supstance, premda u vrlo malim koliinama, kao to je ugljik, vodik, sumpor, izmeu ostalih. Ali to su takoer supstance sadrane u bjelanjku jaja, u bjelanjku kokojeg jaja. Kisik, duik, vodik, ugljik i sumpor! Razlika je jedino ta da su u bjelanjku jaja sumpor, vodik i ugljik usko kombinirani s kisikom i duikom, dok su u vanjskom zraku prisutni na mnogo blai nain. Dakle iste supstance su u zraku koje su i u kokojem jajetu. Iste supstance su prisutne u mnogo manjim koliinama u umancu, i moemo prema tome redi da kada se uvrduje, zgunjava, postaje ono to je Zemlja. Treba promatrati ove stvari ako elimo znati kako je Zemlja jednom izgledala. Danas su, meutim, stvari napravljene na sasvim razliit nain, i da va sud o onom to vam ovdje 15

govorim ne bi zbunjivalo to to je opdenito prihvadeno, elio bih vam dati mali pogled na ovo opde znanje. Savreno se slae s onim to govorim ako ga samo razmotrite na pravi nain. Ljudi danas ne misle o stvarima kao to smo mi to napravili ovdje u zadnja dva predavanja. Oni kau: Ovdje je Zemlja; napravljena je od mineralne supstance. Ova mineralna Zemlja je zgodna za istraivanje, dakle ispitajmo najprije to lei na vrhu, na emu hodamo. Zatim ako vadimo kamen, ako radimo eljeznike kolosijeke i otvaramo tlo, nalazimo da postoje odreene naslage ili slojevi zemlje. Najgornji sloj je onaj po kojem hodamo. Ako negdje idemo u dubine, nalazimo slojeve koji lee dublje. Ali ovi slojevi ne lee uvijek tako lijepo jedan iznad drugog da moemo redi: jedan je uvijek iznad drugog.

Kada stvarno ispitujete zemlju, ovdje imate jedan sloj *Vidi crte-crveno+, vie je zakrivljen, nije ravan; drugi sloj ispod je takoer zakrivljen [zeleno]. I iznad njih dolazi sloj na kojem hodamo [bijelo]. Sada, sve dok ostajemo na ovoj strani brda nalazimo gornji sloj koji bi mogao postati dobra obradiva zemlja ako bi koristili ispravne metode gnojenja i tako dalje. Ali ako gradimo eljeznicu moda odreeni sloj moramo odstraniti i pravedi te kolosijeke dolazimo u dubine zemlje. To je dovelo do otkrida da su slojevi nadreeni jedan drugom, ne ravni, ali su zbrkani na svakakve naine. Ovi slojevi su ponekad izvanredni. Ljudi su pitali kako se moe odrediti dob sloja koji sloj je stariji. Naravno da je najoitiji odgovor ovo: Kada slojevi lee jedni iznad drugih, tada je onaj najnii i najstariji, slijededi iznad, mlai, a onaj na samom vrhu najmlai od svih. Ali, vidite, to nije uvijek sluaj. Na nekim mjestima je tako, ali ne svugdje. I na slijededi nain se moe pokazati zato to nije svugdje sluaj. Navikli smo, kao to znate, u naim civiliziranim krajevima pokopati nae domade ivotinje kada uginu, tako da ne bi bile tetne za ljude. Ali da ljudska rasa nije toliko evoluirala, to bi se tada dogodilo sa ivotinjama? Gdje god bi ivotinja uginula, tu bi i leala. Sada najprije ona ostaje na povrini. Ali, kao to znate, kada je kia tlo se ispere i nakon nekog vremena dio raspadajudeg stvorenja je izmijean s tlom koje je izbacila kia. Tamo de ostati, i nakon nekog vremena u cijelu ivotinju je prodrla zemlja od kie ili vode koja tee nizbrdo i zatim ostatak zemlje prekriva ivotinju. Sada netko moe dodi i redi: Nebesa! Tamo zemlja izgleda tako neravna, moram kopati i pogledati! Ne bi trebao puno kopati, samo malo, i sada nalazi to je ostalo od kostura, recimo, od divljeg konja. Onda kae: Dakle, sada hodam po sloju koji se pojavio tek kasnije, onaj ispod se formirao kada su tu bili onakvi divlji konji. I moemo znati da 16

je to slijededi sloj, da je dobu u kojem ovaj ovjek ivi prethodilo doba u kojem su ivjeli ovi konji. Vidite, ono to taj ovjek ini je ono to su geolozi radili sa svim slojevima Zemlje, stalno od vremena kada su ih mogli dosegnuti vaenjem kamena, eljeznikim kolosijecima, iskopinama, i tako dalje. U geologiji se ui svugdje istraivati kamenolome, s ekidem ili nekim drugim instrumentom, da bi se zabiljeilo ono to je izloeno na klizitima ili slino. Svugdje se udara ekidem, daju razliite izjave i onda se u nekom sloju nau takozvani fosili. Tada netko moe redi: Postoji ispod zemlje sloj koji sadri ivotinje sasvim razliite od dananjih. Tada se u iskapanju zemljinog sloja otkriva kakve su bile ivotinje koje su postojale u drugim dobima. To nije nita specijalno, jer ljudi esto podcjenjuju vrijeme koje je potrebno da se neto takvo dogodi. Ljudi danas u junim regijama nalaze crkve ili druge graevine kako tamo stoje. Ljudi dou, malo kopaju iz ovog ili onog razloga, i Nebesa! ispod ove crkve je neto to je vrsto;to nije zemlja. Kopaju i ispod nalaze poganski hram! to se dogodilo? Prije kratkog vremena taj povrinski sloj na kojem stoji crkva ili graevina uopde nije bio tu. Podignut je gore od ovjeka, moda uz pomod prirodnih sila, a dolje ispod je poganski hram. to je jednom bilo gore, sada je dolje. Sloj po sloj je u stvari nagomilavan u zemlji. I treba saznati, ne iz naina na koji sloj lei, ved iz prirode fosila, kako su te ivotinje i razne biljke dole u sloj.

Tada, meutim, dolazi do slijededeg: Nalazimo jedan sloj zemlje *Vidi crte, uto+, nalazimo drugi *zeleno+; iz ovog ili onog razloga moete iskapati *strelica+, i ako gledate samo slojevitost, tada izgleda da je ono to sam oznaio zeleno bilo nii sloj a ono to sam oznaio uto gornji sloj. Ovdje uopde ne moete dodi, ne moete iskapati, nema eljeznice, nema tunela niti ieg pomodu ega bi do tu doli. Naznaite da je uto gornji sloj, zeleno donji. Ali ne smijete na preac odluiti, morate najprije potraiti fosile. Sada se esto nalaze fosili u gornjem sloju koji su raniji, ribe, na primjer, udni riblji kosturi koji su raniji. A moda ispod, nalazimo zanimljive kosture sisavaca koji su svjeiji. Sada su fosili u kontradikciji sa slojem, gore iznad se pojavljuje starije, ranije; ispod, svjeije, mlae. Treba shvatiti kako se to dogodilo. Vidite, to je zbog neke vrste potresa, neko unutarnje kretanje je ono to je ispod izbacilo na gornji sloj. To je isto kao da na stol poloim sjedalicu pa bi originalna pozicija bila: ovdje sjedalica natrag i ovdje stol gore, a zatim preko zemljotresa stol izvrne na sjedalicu. U najrazliitijim sluajevima moe se opaziti da je dolo do inverzije, okretanja naopako. A moe se dodi do slijededih zakljuaka o tome kada se dogodila inverzija: Morala se dogoditi kasnije nego to su 17

sve ivotinje bile ive, morala se dogoditi nakon to su se formirali fosili, inae bi leali drugaije. Na ovaj nain dolazimo do prosudbe o slojevima ne jednostavno kao to lee jedan iznad drugog, ved moramo modi vidjeti kako su promijenili svoje poloaje. Alpe, ovaj modan planinski lanac koji se protee od Mediteranskog mora do dunavskih regija, ovaj glavni planinski vijenac u vicarskoj, uopde se ne moe razumjeti ako ne uemo u ovakve stvari. Jer svi slojevi iz kojih su izgraene Alpe kasnije su bili potpuno izmijeani. Tamo ono to je najnie esto lei na vrhu, a to je bilo na vrhu najnie je od svega. Treba saznati kako su se sve te smjene odigrale. Tek kada se sve to uzme u obzir moe se redi koji je najstariji sloj a koji najnoviji. Moderna prirodna znanost, istrauje samo izvana, zatim naravno kae: Najstariji su oni slojevi u kojima se mogu nadi ostaci veoma jednostavnih ivotinja i biljaka. Kasnije, ivotinje i biljke su postale kompliciranije, i tako najkompliciranije ostatke nalazimo u zadnjim slojevima. U najstarijem sloju nalazimo fosile jer je kalcijska ili kvarcna struktura ivotinje bila sauvana, dok je sve ostalo razgraeno. Kada dolazimo do kasnijih slojeva kostur je sauvan. Postoji sada drugi izvanredan nain na koji su formirani fosili. Ponekad je to veoma zanimljivo. Zamislite da je jednom postojala neka jednostavna vrsta drevnog stvorenja; imalo je tijelo, moda s pipcima naprijed. Crtam ga vede; u sloju koji je poznat geologiji u pravilu de biti manji. To stvorenje sada propada leedi na komadu zemlje, i to odreeno tlo ne prodire i ne proima stvorenje; izbjegava, takoredi, tjelesne kiseline. Tada se dogaa neto izvanredno: zemlja u kojoj ivotinja lei pristupa joj sa svih strana i obuhvata je, i prema obliku ivotinje je nainjen uplji prostor. To se vrlo esto dogaalo; formirani su takvi uplji prostori, zemlja se oblikovala oko ivotinje. Ali unutra nema nieg; tlo nije bilo apsorbirano od tijela, ali naokolo, poto je ivotinja bila prekrivena krljutima, formiran je uplji prostor. Kasnije, krljuti su razgraene a jo kasnije tu vijuga potok.

18

To onda ispunjava uplji prostor s kamenitim ljunkom, *zeleno+ a ovdje unutra, fino je modeliran odljev, od sasvim razliitog materijala. Ovakvi odljevi su posebno zanimljivi, jer tu nemamo same ivotinje, ved njihove odljeve.

Meutim, ne smijete misliti da su stvari uvijek ovako jednostavne. Od sadanjeg ovjeka, na primjer, sa svojim organizmom od mekih supstanci, iznimno malo ostaje a ni od viih ivotinja. Postoje ivotinje od kojih su ostali jedino odljevi zuba. Nalazimo odljeve zuba vrste prvobitnog morskog psa koji su na ovaj nain formirani. Dolazimo do razumijevanja da svaka ivotinja ima svoj vlastiti oblik zuba i da ovjek ima razliit oblik. Formacija zuba je uvijek u skladu s sveukupnom strukturom stvorenja. Treba imati talenta za zamisliti pojavu cijele ivotinje iz oblika zuba. Dakle stvari nikako nisu jednostavne. Ali kako prouavamo ove slojeve shvadamo kako su se stvari doista odvijale. I tada jednostavno postaje jasno da je bilo vrijeme kada ovakve ivotinje kakve imamo danas nisu postojale, kada su bila mnogo, mnogo jednostavnija stvorenja, nekako kao nai puevi, koljke, i tako dalje. Ali treba znati koliko je od njih preostalo. Zamislimo da se moglo dogoditi slijedede. Pretpostavimo da je djeak koji ne voli jesti rakove kriom uzeo jednog s roditeljskog stola za veeru i igrao se s njim. Nije bio uhvaden i pokopao ga je u vrtu. Sada je preko njega zemlja i cijela stvar je zaboravljena. Kasnije vrt pripadne novim vlasnicima; oni kopaju i na jednom mjestu vide smijenu malu stvar koja izgleda kao vapnene koljke. (Znate za takozvane rakove oi koje nisu oi, ved male vapnene koljke u tijelu raka.) To su jedini preostali tragovi. Ne moe se sada redi da su to fosili neke vrste ivotinje; to su fosili samo dijela stvorenja. Slino kod starijih slojeva, posebno u Alpama, nalazimo neke vrste fosila koji izgledaju slino ljuturi. Tako izgledaju; danas vie ne postoje ali su naeni u ranijem sloju. Ne treba pretpostaviti, meutim, ta je to bilo cijelo stvorenje. Treba pretpostaviti da je oko toga bilo neto to je razgraeno, i ostao je samo mali dio ivotinje. Moderna znanost u to malo ulazi. Zato? Dakle, ona jednostavno kae da su u ovoj modnoj alpskoj masi slojevi bili izmijeani jedan s drugim, najnii je izbaen na vrh, najvii je najnii da to pokazuje sloj. Ali moete li zamisliti, gospodo, da bi sa sadanjim zemaljskim silama ovakve masivne planine mogle biti na taj nain izbaene? To malo to se sada dogaa na Zemlji je u usporedbi kao igra, mala mrlja baena na drugu danas je to sve, vrsta igre! Da ovjek ivi 720 godina umjesto sedamdeset dvije, doivio bi u starijoj dobi da hoda na tlu malo viem nego prije. Ali mi ivimo prekratko. Samo promislite kada bi muha koja ivi samo od jutra do 19

veeri kazivala to proivljava! Poto ivi samo ljeti, ne bi nam rekla nita osim o cvijedu, da je tu uvijek cvijede. ne bi imala pojma to se zbiva zimi; vjerovala bi da se svako ljeto nastavlja na ono drugo. Mi ljudska bida zasigurno due ivimo nego jednodnevna muha, ali jo imamo malo od prirode muhe s naih sedamdeset do sedamdeset dvije godine! Zaista vidimo malo od onog to se dogaa. ak i s ogranienim silama koje danas prevladavaju, nema sumnje da se zbiva vie toga nego to ovjek primjeduje. Ipak, u usporedbi, sve to se dogaa je da rijeke teku prema moru i iza ostavljaju aluvijalno tlo. Tako je malo tla odloeno, i to onda dosee iza obala te polja dobiju novi sloj. To je relativno malo. Kada se uzme u obzir kako je neto kao ova velika planinska masa Alpa bila razdrmana i skroz protresena, oito je da su sile koje su danas aktivne bile u ranija vremena aktivne na sasvim drugaiji nain. Ali sada moramo pokuati predstaviti kako se takva stvar mogla dogoditi. Uzmite, na primjer, jajnu stanicu nekog sisavca. U poetku izgleda sasvim jednostavna, u sredini jezgra s bjelanevinastom masom okolo. Sada pretpostavimo da je jaje oploeno. Kada je oploeno, jezgra se mijenja u svakakve male forme; razvija se vrlo udno u brojne spirale koje idu gore kao repovi. I onda u trenutku kada se pojave ovi mali namotaji, iz mase se razvijaju strukture - zvijezde. Cijela masa dolazi u formaciju poto je u njoj ivot. Ono to se tamo dogaa veoma je razliito od onog to se danas dogaa u naoj Zemlji. Preokretanje i prevrtanje koje se odvija u jajnoj stanici isto je kao ono to se jednom odvilo u masivnim Alpama! to je onda prirodnije nego redi: Dakle, tada je Zemlja morala jednom biti iva, ili se ovi grevi okretanja i nagurivanja ne bi mogli dogoditi! Sadanji oblik Zemlje u stvari nam pokazuje da je u prolim dobima kada ni ovjek ni via ivotinja nisu postojali, sama Zemlja bila iva. To nas obvezuje redi da je sadanja mrtva Zemlja nastala od ive Zemlje. Ipak ivotinje mogu ivjeti na ovoj mrtvoj Zemlji! Samo promislite da se kisik i duik nisu odvojili i osudili vodik, ugljik i sumpor na gotovo potpunu pasivnost: tada bi morali udisati neto kao bjelanjak jer to je bilo ono to je okruivalo Zemlju. Sada moemo zamisliti jer se u ovom svijetu sve moe dogoditi! da smo umjesto naih pluda, razvili organe sposobne izvlaiti u takvoj bjelanevinastoj atmosferi. Danas je, naravno, moemo uzeti kao hranu kroz usta. Zato se ne bi mogla razviti vrsta pludnog organa, gore blie ustima? Sve moe nastati u ovom svijetu; moe dodi do svakakvih mogudih stvari ak premda ne bi naslutili takve promjene promatrajudi ovjekovo sadanje tijelo. Ali mislite, gospodo danas gledamo beivotni zrak. On je umro. Nekad je bjelanevina bila iva. Zrak je umro jer su sumpor, vodik i ugljik otili a ugljik i kisik su prema tome takoer propali. Mi zurimo u svjetlodu ispunjen zrak koji je umro, ali to je omogudilo da nae oi postanu fizike, kao to su stvarno fizike. Ako je sve u naem okruenju bilo ivo, tada bi i nae oi takoer bile ive. Ali da su one ive, mi s njima ne bi mogli vidjeti, i uvijek bi bili u stanju nesvjesnosti: ba kao to osoba postaje nesvjesna kada poinje imati previe ivota u glavi, kada umjesto ispravno razvijenih organa ima svakakve izrasline. Ona je tada nesvjesna na mahove, i kasnije to postaje toliko ozbiljno da lei kao da je mrtva. Na isti nain u naem izvornom stanju na Zemlji, kakvo je tada bilo, nismo mogli ivjeti svjesno. Ljudska bida su jedino mogla probuditi svjesnost kako je Zemlja postepeno umirala. I tako se ovjeanstvo razvija na Zemlji koja je mrtva. Tako je to, gospodo! I to je tono ne samo za prirodu ved i za civilizaciju. Ako se sjetite onog to sam maloprije rekao da ispod zemlje mogu biti poganski hramovi a iznad krdanske crkve vidjet dete da su krdanske crkve povezane s poganskim hramovima ba kao i gornji sloj s niim, jedino to u jednom sluaju imamo posla s prirodom, u drugom s kulturom. I nedemo shvatiti kako se razvio 20

krdanski element ako ne opazimo da se razvio iz poganstva kao temelja. Takoer i u kulturi trebamo uzeti u obzir ove slojeve. Rekao sam sada da je ljudsko bide u stvari bilo tu cijelo vrijeme, ali kao duhovno bide, ne fiziko bide. A to nas takoer vodi da potraimo stvarni razlog zato se ovjek nije ranije razvio kao fiziko bide. Rekli smo da u dananjem zraku imamo duik i kisik, s ugljikom, vodikom i sumporom u manjem stupnju. U naem disanju mi sami sjedinjujemo ugljik koji je u nama s kisikom koji udiemo i izdiemo ih zajedno kao ugljini dioksid. U naoj ljudskoj egzistenciji mi udiemo kisik i izdiemo ugljini dioksid; na ivot se sastoji od toga. Mi bi davno, davno prije ved ispunili Zemlju i zrak Zemlje s ugljinim dioksidom da na Zemlji nema jo neeg drugog: biljaka. One imaju istu glad za ugljikom kakvu mi imamo za kisik. One eljno uzimaju ugljini dioksid, zadravaju ugljik i predaju ponovno kisik. Vidite, gospodo, kako se predivno ove stvari upotpunjuju! Mi ljudska bida trebamo kisik iz zraka, udiemo ga, ujedinjujemo s kisikom koji imamo u nama i izdiemo ugljik i kisik zajedno kao ugljini dioksid. To udiu biljke i ponovno izdiu kisik, i tako u zraku uvijek ima kisika. Dobro, to je danas tono ali u ljudskoj evoluciji na Zemlji nije uvijek bilo tako. Kada naemo fosilizirana stvorenja koja su davno ivjela, shvatimo da nisu mogla biti kao nae moderne biljke i ivotinje, posebno ne kao nae sadanje biljke. Sve prvobitne biljke morale su biti prilino kao nae spuve, gljive, alge. Postoji razlika izmeu naih gljiva i drugih sadanjih biljaka. Ove potonje uzimaju ugljik i iz njega oblikuju svoje tijelo. Kada potonu u tlo, njihovo tijelo ostaje kao ugljen. Ugljen koji danas vadimo ostaci su od biljaka. Sva istraivanja koja moemo provesti o vrstama biljaka koje su originalno postojale govore nam slijedede: Nae sadanje biljke, ukljuujudi biljke koje nas sada snabdijevaju ugljenom, graene su od ugljika. Ali mnogo ranije biljke bile su formirane ne iz ugljika ved iz duika. To je bilo mogude jer ba kao to se danas ugljini dioksid izdie od ivotinja i ovjeka, u drevna vremena izdisana je kombinacija ugljika i duika. To je cijanovodina kiselina, strano otrovna kiselina fatalna danas za sav ivot. Ta otrovna cijanovodina kiselina je jednom izdisana, i nije se moglo pojaviti nita to danas postoji. Rane gljivo-like biljke uzimale su duik i iz njega oblikovala svoja tijela. Stvorenja o kojima sam zadnji puta govorio, ptico-lika bida i teka, gruba ivotinjska bida, izdisala su ovu otrovnu kiselinu, a biljke oko njih uzimale su duik za oblikovanje njihovih biljnih tijela. Ovdje, takoer, vidimo da su supstance koje danas jo postoje bile u drevna vremena koritene na sasvim drugaiji nain. O ovome sam ved govorio onima od vas koji su tu ved neko vrijeme. Ispriao sam kako sam 1906 morao dati neka predavanja u Parizu o evoluciji Zemlje, porijeklu ovjeka, i tako dalje. Tema me dovela da kaem: Moe li ita na ovom svijetu pokazati da ugljik i kisik nisu uvijek igrali ulogu kakvu igraju danas, da je jednom tu ulogu igrao duik, i da se jednom atmosfera sastojala od cijanovodine kiseline? Sada znamo da postoje stari ljudi i mlada djeca. Dakle, ako ovjek od sedamdeset stoji ovdje a dijete od dvije do njega, oni su oboje ljudska bida; stoje jedno do drugog, i onaj koji danas ima sedamdeset bio je kao dvogodinjak prije ezdeset osam godina. Razliite starosti stoje jedna do druge. Jednako je tako i u univerzumu; tamo, takoer, starije i mlae stoji jedno do drugog. Naa Zemlja, iz onog to sam upravo opisao i to danas jo moete vidjeti, naa zemlja je sijeda brada, drevni kolega, gotovo ved mrtav ako se ne rauna novo izvirudi ivot, moemo je nazvati gotovo mrtvom. Ali na njenoj strani u univerzumu postoje opet mlai oblici koji de tek kasnije postati ono to je na sadanji ivot. 21

Na primjer, moramo na komete gledati kao na jedno od njih. Moemo znati, prema tome, da poto su kometi mlai, moraju jo imati uvjete koji pripadaju mlaoj dobi. Kometi su prema Zemlji ono to je dijete prema starom ovjeku. I ako je Zemlja jednom imala cijanovodinu kiselinu, kometi je moraju imati sada, moraju imati cijanovodinu kiselinu! Ako bi netko s dananjim tijelom dotakao komet, odmah bi umro. U njima je razblaena cijanovodina kiselina. U Parizu sam 1906 rekao da to slijedi iz premisa duhovne znanosti. Oni koji priznaju duhovnu znanost prihvatili su moju izjavu iako ih je zaprepastila. Zatim kasnije, dosta nakon toga, pojavio se komet. Do tada su ljudi imali neophodne instrumente i tada se pronalo uobiajenim znanstvenim metodama da kometi zaista imaju cijanid, cijanovodinu kiselinu, kao to sam kazao 1906 u Parizu. Dakle to je potvreno. Naravno, kada ljudi za to uju, nazivaju to koincidencijom: O naravno, Steiner je to izjavio u Parizu, i zatim je dolo do otkrida samo koincidencija. Kau to jer ne znaju nita drugo. Ali sada sam vam rekao zato treba uzeti za sigurno da je u kometima cijanovodina kiselina. To nije sluajno, to je izvorna znanost s kojom se najprije dolo do tog znanja. Fiziko istraivanje je samo kasnije potvrdilo. Ljudi shvadaju da je tako sa svime to predstavlja antropozofija; jer sve je kasnije potvreno. Brojne de stvari danas biti otkrivene izvan Antropozofskog pokreta koje su ved dane od antropozofije prije mnogo godina na neki drugi nain. Da, postoje i mnoge druge stvari koje se danas mogu paljivo istraiti od znanosti. Uvijek govorim da kada bi ljudi zaista mogli putovati do zvijezda, bili bi iznenaeni kada bi ih nali razliite od modernih ideja o njima odreenih modernim ivotom. Zamiljaju da one sadre uareni plin. Ali to uopde nije ono to bi tamo nali. U stvari, tamo gdje je zvijezda, tu je prazan prostor, prazan prostor koji bi odmah nekog usisao. Tamo su usisne sile. U isti as bi vas usisale, razdvojili na komadide. Ako bi ljudi radili s istim dosljednim istraivanjem i miljenjem bez predrasuda kao to mi ovdje radimo, doli bi takoer do toga da sa sloenim spektroskopima vide da tamo nema plinova, ved negativni usisni prostor. Prije nekog vremena dao sam izvjesnim pojedincima zadatak da istrauju Sunce i zvijezde sa spektroskopom, jednostavno da bi dokazao vanjskim metodama da su zvijezde uplji prostori, ne uareni plinovi. To se moe dokazati. Osobe kojima sam dao taj zadatak bile su strano entuzijastine kada su poele: Oh! napokon demo do neeg dodi! Ali ponekad entuzijazam splasne; previe se oduilo. I onda nakon godinu i pol iz Amerike dolaze vijesti da ljudi poinju istraivati zvijezde i postepeno pronalaze da nisu uareni plinovi ved izdubljeni prostori! To nije katastrofa, naravno, da se takve stvari dogode. Ali naravno, za nas bi bilo korisnije izvana da smo to mi napravili. Ali nije vano, dok god istina dolazi na svijetlo. S druge strane, meutim, na to se moe gledati upravo kao na stvari gdje antropozofija stvarno eli raditi u suradnji sa svakodnevnom znanodu. Tako bi takoer eljela raditi s uobiajenom znanodu na slojevima Zemlje. Potpuno se prihvada ono to znanost ima kazati o prekretanju i okretanju u Alpama. Ali ne moe se idi pod ruku s njima kada pretpostavljaju da je preokretanje bilo uzrokovano silama koje jo danas postoje. injenica je da su tada tamo bile ivotne sile; samo ivotne sile su mogle bacati i razbacati te slojeve jedan kroz drugi. Antropozofija ved inkorporira obinu znanost i iri se daleko iza nje, ali znanost uvijek eli stati kad god je previe lijena blie pristupiti stvarima. Dakle nastavljamo u srijedu u devet sati.

22

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 4. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 4/14 Porijeklo svijeta i ovjeka. Lemurija i Atlantida Dornach, 9.srpnja 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda danas moemo zavriti ono to smo zadnji puta poeli. Objasnio sam vam da moramo formirati mentalnu sliku kako se Zemlja postepeno razvila i kako je ovjek uvijek bio duhovno prisutan. Fiziki odnosno, u tijelu ovjek je prvo pojavio, kako smo vidjeli, kada je Zemlja postala mrtva, kada je sama Zemlja izgubila svoj ivot. Kao to sam zadnji puta kazao, tek je kratko vrijeme od kada ljudi misle o Zemlji na takav nain da u njoj trae fosile da bi odredili starost njenih slijeva. Koncepcije kakve sada ima znanost formirane su tek relativno nedavno, i vidjeli smo u kojoj su mjeri ove koncepcije zaista pogrene i ne mogu se suoiti s injenicama. Sada morate shvatiti da kada ljudi kopaju i ruju u zemlju kao to sam opisao, kada ispituju neto kao alpski vijenac s njegovim zbrkanim slojevima, oni tada nalaze sasvim jasne fosilizirane biljke i ivotinje u svakom pojedinom sloju. A biljke i ivotinje koje danas ispunjavaju Zemlju, pojavile su se tek nedavno. Ranije biljne i ivotinjske forme su bile razliite od sadanjih biljaka i ivotinja. Da Zemlja nije evoluirala jednostavno i postepeno, tako da se jedan sloj lagano gomila preko drugog kod se Zemlja nije konano formirala, moe se vidjeti ne samo iz injenice da su Alpe promijeane zajedno ved i iz slijededeg: Postojale su jednom ivotinje sline naim slonovima ali vede. Na slon je zasigurno velik, ali te ivotinje su bile jo snanije, s jo debljom koom. Jednom su ivjeli jo deblji debelokoci. To je potvreno jer su pronaeni u sjevernom Sibiru gdje se Rusija proirila preko Azije. Sve te izvanredne ivotinje, ti mamuti, naeni su kao potpune ivotinje s mesom u savrenom stanju. Vidite, mogu se uvati ivotinje s dobro sauvanim mesom ako ih se stavi u led. I ove ivotinje su u stvari bile u ledu! Blizu Arktikog oceana gdje se Sibir pribliava Sjevernom polu, bile su te ivotinje; one su jo danas tamo, svjee kao da su juer bile uhvadene od divova i stavljene u led da se sauvaju! Ipak moramo redi, danas ovakve ivotinje ne ive, one su prvobitne ivotinje. Takoer nije mogude da su nastradale polako; danas su jo tamo kao kompletne ivotinje. Jedino mogude objanjenje da se dok su bile ive, iznenada dogodila modna vodena katastrofa, i voda se smrznula u podruju Sjevernog pola i odmah ih zasula. Iz ovoga vidimo da je u ranijim vremenima bilo sasvim iznimnih dogaaja na Zemlji koji se ne mogu usporediti s sadanjim situacijama. I ako pogledamo Alpe, moramo misliti da se ti dogaaji nisu mogli odvijati milijunima godina ved su se morali odviti u relativno kratkom vremenu da je sve na Zemlji moralo prokljuati i biti ivo kao u stomaku nakon jela kada poinje probava. Ali to se moe odvijati samo u neem ivom. Zemlja je morala biti iva. I sile koje su bile u Zemlji ostavljene su. Tada su bile velike, teke ivotinje. Nae tanje, gipkije ivotinje formirane su nakon to je Zemlja umrla i sama vie nije bila ivo bide. Ti veliki slonovi, ti mamuti, bili su, takoredi, kao ui na starom tijelu Zemlje i bili su uniteni jednim valom koji se sledio. Moete shvatiti koliko je to u skladu s onim to sam kazao o naem sadanjem zemljinom bidu kao o vrsti svijeta-lea. I ovjek se mogao razviti tek kada su se pojavili zadnji uvjeti na Zemlji. 23

Sada bih elio govoriti o neemu to de vam pokazati kako se Zemlja promijenila i to relativno nedavno. Ako razmiljamo o Zemlji, u jednu ruku imamo Ameriku; u drugu ruku imamo Europu: Norveku, kotsku, Englesku, Irsku, i takoer Francusku i panjolsku, i Italiju i Njemaku sve do Baltika. Sada ako danas putujemo, recimo, iz Liverpoola u Ameriku, prvo prelazimo preko pruenog kopna, zatim putujemo preko Atlantskog oceana. Sada vam elim neto redi. Ovamo preko (Afrika je ovdje ispod) odreene biljke i ivotinje su svugdje (i, naravno, moramo ukljuiti ivot malih ivotinja); ovdje su takoer biljke i ivotinje. Ako danas pogledamo biljke i ivotinje koje ive na zapadnim obalama Europe i Afrike, i zatim pogledamo na drugu stranu, istonu obalu Amerike, otkrivamo da su ove biljke i ivotinje na neki nain povezane jedne s drugima. Razliite su, ali su povezane. Zato? Povezane su jer ... dobro, danas je to ovako: dolje je tlo oceana, iznad je voda Atlantika, zatim je ovdje Afrika. Kako su biljke i ivotinje dole tu i kako su dole tamo moe se objasniti jedino ako je jednom ovdje svugdje bilo kopno, brdski kraj, gdje su ivotinje mogle prijedi a biljke bacati svoje sjeme, ne preko u ocean, ved preko kopna. Dakle gdje je danas ogromno more, ogromni ocean, izmeu Europe i Amerike, jednom je bilo kopno. Tlo je utonulo. Svugdje gdje tlo potone, odmah se pojavljuje voda. Ako bilo gdje na Zemlji kopate dolje do odreene dubine, odmah se pojavljuje voda. Tako moramo pretpostaviti da je kopno tamo utonulo. Na primjer, ovo je zanimljivo: ovdje je Italija, ovdje Ravenna ako se sada hoda od grada Ravenne do mora treba vie od sata, ali hodajudi od Ravenne do mora svugdje na tlu nalazimo koljke i morske ljuske. To je dokaz da je jednom tamo bilo more. A Ravenna, sada sat od mora, jednom je bila upravo na njemu! more je bilo granica. Ali tamo se pojavilo kopno, uzdiglo se, i voda je od njega odlazila. Ako se kopno uzdigne posebno visoko, postaje pusto; zatim postaje hladno, kako se dogaa u planinama. Jedna takva regija je postala hladna u oblasti Sibira. Sibir pokazuje preko raslinja i tako dalje da je jednom njegovo kopno bilo mnogo nie, da je ogromno narastao. I kako vidite kopno se na odreenim dijelovima Zemlje stalno uzdie i tone: uzdie se ... tone ... i vidimo da su kopno i voda na Zemlji distribuirani u razliitim vremenima na najrazliitije naine. Ako pogledamo stijene britanskih otoka, Engleske, kotske i Irske, gledajudi same slojeve nalazimo da se Engleska uzdizala i tonula etiri puta tijekom svog postojanja! Kada je bila gore, odreene biljke su rasle dok nije potonula. Naravno kada se opet uzdigla, bila je jalova pusto. Prekrila se sasvim razliitim biljkama i ivotinjama, i danas se jo moe vidjeti da se uzdizala i tonula etiri puta. Dakle Zemlja je u stalnom kretanju. U vrlo davna vremena to je bilo mnogo vede, mnogo snanije kretanje. Kada bi danas sve bilo u kretanju kao u tim davnim vremenima, to bi bilo stvarno razorno za ovjeanstvo. Zadnji iskazi modnih zemljinih kretanja su oni od poplava, a oni su doli dolje u ovjeanstvo samo po uvenom obrascu(misli se na noinu arku op.pr.). Ali poplava je samo manja stvar u usporedbi s gigantskim prevrtanjima koja su se jednom odvijala na Zemlji. Prema tome, gospodo, sigurno se javlja pitanje: Kako su onda ljudska bida uopde dola na ovu Zemlju? Kako se uopde ovjek pojavio? I o tome, postojale su najrazliitije ideje. Najprikladnije miljenje koje su ljudi formirali je to, da su jednom bile ovjekolike ivotinje koje su se postupno usavrile i postala ljudska bida. Tako je znanost gledala u devetnaestom stoljedu. Tako vie ne gleda; ali opde mnijenje, koje uvijek zaostaje za znanodu, jo, naravno, vjeruje u to. Sada stvari stoje ovako: Kako itko moe vjerovati da je ovjek, fiziki ovjek kakav je danas na fizikoj Zemlji, mogao sebe oblikovati? Bilo je, takoredi, veliko komeanje i ogroman entuzijazam kada je na kraju devetnaestog stoljeda obrazovani 24

putnik, Dubois, otkrio dijelove kostura u Istonoj Aziji, u sloju Zemlje gdje se do tog vremena mislilo da tu ovjek nije ivio. Bili su dijelovi kostura za koji se vjerovalo da je ljudski kostur: gornji dio butine, par zuba i dijelovi gornjeg dijela kostura. To je ono to je Dubois naao tamo preko u Aziji. Takva stvar mora, naravno,imati pogodno ime, tako je on te ostatke nazvao Pithecanthropus erectus. Ljudi su mislili da je to stvorenje predstavnik ovjekolike vrste iz koje se postepeno razvilo ovjeanstvo. I zatim su ljudi razvili razliite ideje o tome kako se ovjek na taj nain razvio. Neki kau da je ovjekolika rasa dola u takve uvjete da je bila prisiljena raditi, i tako je stopalo, stopalo za penjanje primata, bilo transformirano u ravno stopalo, a prednja stopala za penjanje u ljudske ruke ... i tako je postao potpuno promijenjen. S druge strane, neki kau: Ne, to nije mogude, jer da je primat doao u takve nepovoljne uvjete, jednostavno bi umro, tako da se ne bi mogao transformirati. Prije de biti da je takav primat morao ivjeti u nekoj vrsti raja gdje je mogao opstati i razvijati se sasvim slobodno, gdje je bio zatiden. Vidite kako su pogledi razliiti! Ali nita od toga ne dri vodu kada poduzmemo stvarno ispitivanje injenica o kojima smo govorili. Vratimo se opet na njih. Postojao je jednom veliki kopneni prostor gdje je danas Atlantski ocean preko kojeg se ide kada se putuje iz Europe do Amerike velika podruja kopna. Ali vidite, ako istraujemo fosile naene ovdje ispod zemlje, i iz toga zakljuimo o ranijim oblicima i vrstama i biljaka i ivotinja - otkrivamo: Tamo ne moe biti kao to je ovdje! Zemlja izmeu nae sadanje Europe i Amerike morala je biti mnogo meka, ne vrsti mineral kao to je danas, i zrak je morao biti mnogo gudi, uvijek maglovit, sadravajudi mnogo vode i drugih supstanci. Dakle bilo je mnogo meke tlo i mnogo gudi zrak. U takvoj oblasti, ako bi danas mogla biti na Zemlji, ne bi mogli ivjeti niti tjedan, odmah bi umrli. Ali poto to nije moglo biti veoma davno, 10,000 do 15,000 godina, ljudska bida su morala, naravno, ivjeti u to vrijeme. Dakle nisu mogla biti kao dananja ljudska bida. Sadanji ovjek ima svoju vrstu kotanu strukturu samo zbog toga jer su vani tvrdi minerali. Naim vapnenakim kostima pripadaju takoer vapnenake planine s kojima stalno izmjenjujemo vapno; pijemo ga u naoj vodi, i tako dalje. U ta ranija vremena jo nije bilo vrstog kostura. Ljudska bida su mogla imati jedino meku hrskavicu, kao ajkule. Takoer nisu mogla disati preko pluda kao mi danas. U to vrijeme morala su imati vrstu plivajudeg mjehura i vrstu krga, tako da je ljudsko bide koje je tada ivjelo bilo u vanjskoj formi napola ovjek i napola riba. Ne moemo pobjedi od injenice da je ovjek tada izgledao sasvim razliito napola ovjek i napola riba. I ako idemo natrag u jo ranija vremena nalazimo da je ovjek bio mnogo, mnogo meki. Ako idemo jo dalje natrag bio je idak, gotovo fluidan. Tako naravno da se tada nisu oblikovali fosili; ovjek je bio apsorbiran u ostatak zemljinih fluida. Dakle to je nain na koji smo postali ono to smo danas. Dok smo jo u majinoj utrobi, mala smo vredica fluida. Ali to je neto veoma malo. U ona vremena bili smo ogromni, veliki fluid ili bide nalik na ele. I to vie idemo natrag u zemljinoj evoluciji, ovjek postaje vie tekudi i stvarno je vie meka elatinozna masa ne formiran od sadanje vode, jer se iz toga, naravno, ne moe napraviti ovjek ved od supstance nekako sline bjelanevini. Bilo je mogude da se iz takve supstance oblikuje ovjek. Tako idemo natrag u doba kada nije bilo sadanjeg oblika ovjeka, niti sadanjih slonova, niti nosoroga, niti lavova, niti krava, niti volova, niti bikova, niti klokana nita od toga jo nije bilo tamo. S druge strane moemo redi da su bila ribolika stvorenja ne kao sadanje ribe, nego ved slina ovjeku bida pola ovjek, pola riba, koja bi mogli ipak zvati ovjek. Bila su sva tamo. Ali jo nije bilo dananjih ivotinjskih oblika. Zatim se Zemlja postepeno promijenila u oblik koji ima danas. Dno Atlantskog oceana tonulo je sve 25

vie i vie; movarni, sluzavi, uvjeti kao bjelance postepeno su se promijenili u sadanju vodu i postepeno doveli do promjene u ovim ribama-ljudima. Ali pojavili su se najrazliitiji oblici. Najmanje savreni od ovih riba-ljudi postali su klokani, malo napredniji postaju jeleni i stoka, a najsavreniji postaju primati ili ovjek. Iz ovog vidite da ovjek nije nastao od primata: ovjek je bio tamo, i svi sisavci stvarno vode porijeklo od njega, iz tih ljudskih oblika u kojima je ovjek ostao nesavren. Tako moramo redi da primati vode porijeklo od ovjeka, ne da ovjek vodi porijeklo od primata. To je tako, i to nam mora biti sasvim jasno. Vidite, moete sebi to razjasniti kroz slijedede: Zamislite zbilja pametnog ovjeka koji ima malog sina. Ovaj sin pati od hidrocefalusa i vrlo je glup. Recimo da pametan ovjek ima oko etrdeset pet a mali sin sedam ili osam. Ispalo je da je djeak glup. Moe li sada itko redi, da poto je djeak mali, nesavreno ljudsko bide da odrasli ovjek, savrena osoba vodi porijeklo od male, nesavrene osobe? To bi bila besmislica! injenica je da malo, nesavreno bide vodi porijeklo od pametnog; druge izjave bile bi pogrene. Takva pogreka je da je primat, ovjekoliko bide koje je zaostalo, ovjekov predak. Oni su zaostali ljudi, takoredi, nesavreni primjerak ovjeanstva koji je zaostao. Mogli bi redi da u ovoj stvari znanost ide stazom koja vodi duboko u pogreku, i jednostavan ovjek je ne moe prihvatiti. Trebamo se sjetiti samo prie malog kolarca. Uitelj, zakaen za modernu znanost, objavio je: ovjek vodi porijeklo od majmuna. Djeak dolazi kudi s komadidem mudrosti. Otac kae: Tupane! Moda ti jesi, ali ja nisam! Vidite, bio je to naivni ovjek protiv darvinizma. Znanost esto nije pametna kao naivan ovjek. To moramo priznati. I tako moemo redi: Sve to u svijetu vani ivi kao ivotinja vodi porijeklo od prvobitnog bida koje nije bilo ni ivotinja ni ovjek ved neto izmeu. Jedno je ostalo nesavreno, drugo je postalo savrenije, postalo ovjek. Naravno sada ljudi dou i kau: Da, ali ranije su ljudska bida bila daleko manje savrena nego su to danas; u ranija vremena imali su lubanju s niim elom, ovakav nos Neandertalac, ili ljudi pronaeni u Jugoslaviji. (Nalazi su rijetki i ne smijemo misliti da takvi kosturi lee svugdje naokolo; naeno ih je samo nekoliko.) Sadanji ovjek obino ima uzvieno elo i izgleda drugaije. Sada ljudi kau: Ti primitivni ljudi s niskim elima su naravno bili glupi, jer je elo sjedite intelekta, i samo ovjek koji je postigao visoko elo ima odgovarajudu inteligenciju prema tome primitivni ovjek je bio bez inteligencije, i naravno oni koji su doli kasnije s istaknutim elom imali su odgovarajudi um. Vidite, da smo pogledali ovjeka Atlantide, onog ovjeka koji je ivio prije nego je dno Atlantika utonulo i more se uzdiglo, vidjeli bi da ima sasvim tanku kou, malu mekanu hrskavicu kao mrea kao pokrivalo za glavu, i sve ostalo od njega je voda. Ako danas pogledate nekoga s hidrocefalusom, on nema unatrag nakoeno elo, ved visoko, istaknuto, tako je Atlantska glava bila vie kao glava hidrocefalusa. Zamislite da su Atlantiani imali svoju glavu, ali itku, kakvu danas vidimo kod embrija. Promislite na Zemlju i kako tlo tone tamo gdje je sada Atlantski ocean, i tako se pojavljuje Atlantski ocean. Europa i Azija uzdiu se sve vie; tamo se sve uzdie. U Americi se zemlja takoer uzdie, dok u sredini tone. Zemlja se promijenila. ovjek je stekao vrde kosti. Dakle kada idemo natrag u ranija vremena kada je prostor Atlantskog oceana jo bio vrsto kopno, ovjek je imao meke kosti, samo hrskavicu; u njima je jo bilo vode. I ovjek je takoer mogao misliti s vodom. Sada dete redi: U ime Nebesa! sada oekuje da vjerujemo da su ljudi tog vremena mislili ne s vrstim mozgom, ved s itkim! Ali zaista, gospodo, nitko od vas ne misli s vaim vrstim mozgom! Svi vi mislite s vodom u kojoj va mozak pliva; to je praznovjerje misliti da mislite s vaim vrstim mozgom. ak niti tvrdoglavi glupani koji ne mogu dosegnuti nita osim vlastitih ideja ideja koje su prihvatili u ranoj mladosti ak ni oni ne misle s njihovim vrstim mozgom; oni takoer misle s itkim mozgom, premda s gudim dijelovima! 26

Ali ona je dolo vrijeme kada je ova vrsta vode, ova sluzava, bjelanevinasta voda, nestala. ovjek vie nije mogao misliti s njom; kosti su bili zakrljale, i donja lubanja se pojavila. Tek je kasnije u Europi i preko u Americi ponovno narasla do visokog ela. Tako moramo redi, stari Atlantiani su imali vrlo visoka ela u svojim itkim glavama. Zatim, kao to sam rekao, kada je voda nestala, najprije su se pojavila niska ela, i zatim su postepeno izrasla u visoka ela. Samo je u prijelaznom dobu ovjek izgledao kao Neandertalac, ili kao ostaci naeni na jugu Francuske ili na Siciliji. Oni su pripadali prijelaznim ljudskim bidima koja su ivjela na obalnim podrujima gdje je tlo postepeno tonulo. Ljudi koje danas iskapamo na jugu Francuske nisu primitivni ljudi ved kasniji. Oni su preci ali iz kasnijeg perioda. I zanimljivo je da, pripadajudi istom periodu u kojem su ovi ljudi s ravnim, niskim elom morali ivjeti, nalazimo pilje gdje su stvari iz kojih moemo zakljuiti da ovjek tog vremena nije ivio u kudama, ved na mjestima na Zemlji gdje su se uvlaili unutra. Ali za to je Zemlja morala najprije postati vrsta. Dakle u to vrijeme kada Zemlja jo nije bila sasvim vrsta kao to je danas, ili barem nekako manje vrsta, ljudi su kopali u Zemlju da bi napravili svoje boravine prostore, i njih jo danas nalazimo. I izvanredne stvari koje nalazimo u njima su slike i crtei, koji su relativno jednostavni ali prilino vjeto reproduciraju ivotinje koje su u to vrijeme ivjele. Danas su ljudi zaista zaprepateni da su oni ljudi s ravnim elima, s nerazvijenim glavama, mogli napraviti takve crtee. Crtei su s jedne strane otroumni s druge sirovi. Kako to moemo objasniti? To je poto je ovjek jednom ivio s visokim, jo fluidnim elima i ved je bio imao umjetnost; moda su mogli napraviti mnogo vie nego mi moemo; ta je umjetnost zatim atrofirala. I ono to nalazimo u piljama samo su zadnji ostaci onog to je ovjek jo bio sposoban. Dakle moemo vidjeti da ljudi nisu jednom ivjeli samo kao ivotinje, postepeno se usavravajudi do sadanjeg stanja, ved da je prije nego je sadanja ljudska rasa bila ovdje na Zemlji sa svojim vrstim kostima, postojala druga ljudska rasa s vie hrskavicom, rasa koja je ved posjedovala visoku kulturu i civilizaciju. Rekao sam vam da su ptice bile takoer razliite u drevnim vremenima od onog to su sada. Ptice su se jednom sastojale iskljuivo od zraka; kasnije, oko toga su izgradile tijelo. Stoga su njihove kosti ispunjene zrakom. Ptice su bile jednom stvorenja koja su se sastojala iskljuivo od zraka, ali od gustog zraka. I sadanje su ptice formirale svoje perje i tako dalje kada se pojavila naa vrsta zraka. Promislite: da su nae ptice imale kole i kulturu (nisu ih, naravno, imale, ali moemo koristiti matu), one bi trebale izgledati drugaije od naih! Uzmite, na primjer, kude koje gradimo. One ine veliki dio nae civilizacije. Ali ptice ne mogu graditi kude one bi se sruile; niti mogu postati kipari. Ne mogu ak ni iti to isto pripada civilizaciji jer ako bi ile uzeti iglu, odmah bi pala. Da ptice imaju civilizaciju i kulturu, kakva bi bila? Trebala bi biti gore u zraku. Ali ne bi mogla ukljuivati bilo to vrsto; ne bi mogle imati pisadi stol, ni bilo to drugo. Najvie, mogle su napraviti znakove koji bi nestali im su ih napravili. Ali ako drugi razumiju znakove dobro, to bi bila kultura. Sada zamislite orla koji je bio vrlo pametno stvorenje, orao sposoban napraviti kip sove ipak bi ga morao napraviti samo u zraku; nita od njega ne bi bilo tamo ako bi ga netko potraio. Sada pretpostavimo da je dola sova posebno tata sova i naloila orlu da napravi kip sove prema njoj. On bi ga napravio vrlo lijepo, vrlo lijepo. Moda bi ga napravio ba kada bi tamo bio mali oblak, tako da ima neto gudi zrak ak i tada, odmah bi nestao. Druge ptice je mogu doletjeti vidjeti, druge sove takoer, diviti se. Ptice to danas ne mogu! Moete biti sasvim sigurni da orao nede raditi kip sove! Ali bida koja su jednom bila ljudi s mekom strukturom, mekim tijelima, imala su takvu civilizaciju. Kada je, na primjer, bilo kopno gdje je sada Atlantski ocean, tada su stvari mogle biti vie ili manje vrste, premda je kopno uvijek iznova tonulo, ali je ved bilo gude. Tome je prethodilo rjee 27

stanje kada je bila samo kultura i civilizacija koju je ovjek napravio u simbolima koja je odmah nestala. Dakle moramo misliti da je jednom davno ovjek sve oblikovao, ali nita nije trajalo; bilo je tamo kao vrlo delikatna stvar. A kada su kasnije poeli oblikovati stvari koje su bile grublje, to je bilo nevjeto. ak je i danas lake oblikovati neto u mekom vosku nego u vrdoj glini. I kada je ovjek imao cijelu kulturu i civilizaciju samo u vrsti gudeg zraka, imao je radost u izradi neega ak i ako bi to odmah iezlo. Ali sada, gospodo, moete vidjeti da smo otili veoma daleko natrag i nali ljudska bida koja su se stvarno sastojala samo od gustog zraka. Zamislite to ovako: postoji ovjek od gustog zraka, koji ima pojavu kao oblak, samo ne tako nepravilno oblikovan, jer ima ono to sigurno izgleda kao lice, glava, i udovi. Ali to je neto vrlo duhovno; gotovo je duh! Ako bi tako neto danas susreli, mislili bi da je to duh, i zaista vrlo osobit duh. Izgledao bi nekako kao riba a zatim opet nekako kao ovjek. Jednom smo bili takvi. Tako smo sada ved doli na stupanj kada je ovjek bio zaista sasvim duhovan. I to vie idemo natrag, vie nalazimo tog ovjeka kao duh koji dominira materijom. Mi sadanja ljudska bida to moemo samo s najmekim elementima materije. Ako u usta uzmemo komad kruha, moemo ga vakati i nainiti tekudim jer sva hrana mora postati tekuda ako de prijedi u ljudsko tijelo. Promislite! inite kruh tekudim; ide u jednjak, u stomak, iri se u krv. to je stvarno nastalo od komada kruha? To je sada izvanredna pria. Pretpostavimo da pred sobom imate ovjeka, ljudski oblik, sa stomakom i jednjakom, doseudi do usta. ovjek sada jede komad kruha. Uzima ga u usta; tamo postepeno postaje tekudina; ovdje u stomaku jo vie postaje tekudi, sada se iri u krv, ide svugdje, postaje rijedak, rjei, i nestaje. I tako ja imam komad kruha u ruci. Pojedem ga; nakon nekog vremena kako on izgleda? Poslije tri sata kada se rairio u krvi, u cijelo tijelo, to izgleda ovako: Taj komad kruha je sam postao ovjek. Tako je sve to jedete transformirano u ovjeka, jedino to ne primjedujete. Vi ne primjedujete da stvarno sve to uzimate u sebe stalno postaje vi. Vi ne bi bili ljudsko bide ako se ne bi stalno obnavljali. Jer ono to danas jedete, devetog srpnja, postaje ekstremno razrijeeno ljudsko bide; neto od toga ostaje, ostalo prolazi dalje. I tako je i slijededeg dana, i slijededeg; na taj nain vae tijelo je obnovljeno. Svakih sedam godina potpuno je obnovljeno. Gospodo, danas mi trebamo ovo vrsto tijelo tako da moemo stalno stvarati tog novog ovjeka. Ali ranije ovjek nije imao ovo vrsto tijelo. To su mogli napraviti iz njihovih dua; ono to su uzeli mogli su tako oblikovati da je izgledalo kao ovjek tog vremena. Trebate zamisliti da oni nisu trebali miide i kosti, ali pomodu due mogli su tako transformirati svoju hranu da postane ovjekolika. Tako je bilo, zaista. ovjek je preko svog duha upravljao materijom, supstancom, i oblikovao vlastitu formu, premda je bila mnogo delikatnija. Ali tamo je bio: ovjekoliki lebdedi oblak. Taj oblik je jo danas u nama, ali mi za njega imamo okvir: kosti i miide. Oni moraju biti tamo kao okvir. I u stvari kada uzimamo hranu, mi jo pravimo ovu ljudsku formu. Jednom davno je ovjek bio tako tanak, tako razrijeen kao i oblik koji mi danas kreiramo u sebi kada jedemo. Mi takoer udiemo zrak. Prvo je on vani; zatim je u nama. I zrak se takoer iri svugdje preko nae krvi. Zrani ovjek je danas formiran kroz cijelo ljudsko bide. Nastaje zrani ovjek. Dakle ako vam kaem da je jednom ovjek bio zraan prije nego je postao zgusnut i kristaliziran preko svojih kostiju, ne govorim vam neto to se danas vie ne pojavljuje. Svaki puta kada udahnete vi jo formirate ovog zranog ovjeka. U ranija vremena samo je on postojao; tek su kasnije njegovi vrsti, gusti, zemaljski dijelovi ugraeni. Tako se vradamo na injenicu da je ono to danas vidimo kao vrstu, solidnu materiju jednom bilo potpuno duhovno. Prema tome je besmislica redi da se Zemlja jednom sastojala 28

samo od plina, i da se taj plin iz vlastitih snaga oblikovao u ljudsko bide i dananje ivotinje. Umjesto toga moemo vidjeti da su ovjek i ivotinje i sve sada postojede jednom sami bili plinoviti i zrani i da su proli metamorfozu. Tako nalazimo stanje nae Zemlje koje je jednom moralo biti takvo: Vidite, tamo je bio otok gdje je danas voda. Gdje danas putujemo preko vode jednom je bilo kopno. U to je vrijeme kopno gdje je sada Europa bilo duboko uronjeno; pojavilo se tek kasnije; samo je na izoliranim mjestima bilo iznad povrine. Sada dolazimo do Europe. Tamo sada imamo tlo gdje je nekada bilo duboko uronjeno, kojeg je vrh bio prekriven movarnom vodom. Dolazimo do Azije, koja je potpuno bila prekrivena barama. Preko u Americi su takoer bile bare. Te oblasti koje su dana vrsto tlo tada su bile more, a gdje je danas more bilo je kopno. Ljudska bida koja su tamo ivjela izgledala su sasvim razliito od sadanjeg ovjeka; bila su razrijeena, delikatna. Tek kada se sadanje kopno uzdiglo iz vode a ranije kopno potonulo i postalo more tek se tada pojavila sadanja ljudska rasa i sadanje ivotinje u obliku koji sada nose. To je povezano s unutarnjim ivotom Zemlje. Danas se to sve dogaa suptilnije. Danas se kopno vie ne uzdie niti tone tako estoko, ali se jo nastavlja pomalo uzdizati i tonuti. Svatko tko danas prouava karte ak i vicarske karte koje su stare samo par stoljeda, vidi negdje jezero i danas neko mjesto moe biti sasvim daleko od tog jezera, ali znamo da ba kao to je Ravenna jednom bila na moru, tako je i to mjesto moralo jednom biti na jezeru. Jezera se isuuju i postaju manja, ak i danas samo je proces sporiji nego je bio. Ali poto se kopnene povrne i morska dna uzdiu i padaju, ovjek i ivotinje se stalno mijenjaju, stalno transformiraju. Ali se to odvija mnogo sporije nego je to bilo. To je ono to sam vam elio redi. Sada vidite kako se sadanja ljudska rasa razvila. Slijededi puta demo dodati neto povijesno, jer poto je ljudska rasa jednom bila na Zemlji u sadanjem obliku, povijest je poela. Tek kada su morali biti lovci, farmeri, pastiri ljudska bida su razvila povijest. Odnosno gdje jo uvijek moemo dodati komadid povijesti o onom to moemo danas redi o porijeklu svijeta i ovjeka. Dobro je da je g.Dollinger postavio pitanje. Mogli smo o tome govoriti detaljno i, kao to sam rekao, slijededi puta demo dodati malo povijesti. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 5. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 5/14 Porijeklo i karakter kineske i indijske kulture Dornach, 12.srpnja 1924 Rudolf Steiner: Gospodo! Sjedam se nae elje da pogledamo dalje u povijest u vezi s naim sadanjim prouavanjem svijeta. Vidjeli ste kako se ljudska rasa postepeno izgradila iz ostale modne Prirode. To je bilo tek kada su uvjeti na Zemlji biti takvi da je ovjek na njoj mogao ivjeti kada je Zemlja umrla, kada vie nema vlastiti ivot da se ljudski i ivotinjski ivot mogao razviti na nain kako sam oslikao. Takoer smo vidjeli da je na poetku, ljudski ivot bio u stvari sasvim razliit od onog to je danas, i zbivao se gdje je sada Atlantski ocean. Moramo zamisliti da je ondje gdje je danas Atlantski ocean, nekad bilo vrsto tlo. Danas s jedne strane imamo Aziju; tamo je Crno more, ispod je Afrika, zatim je ovdje Rusija i takoer Azija. S druge strane, imamo Englesku, Irsku, a tamo preko takoer i Ameriku. 29

Nekad je sve ovo izmeu bilo kopno, a ovdje vrlo malo kopna; ovamo preko u Europi u to je vrijeme bilo u stvari zaista veliko more. Te su zemlje sve bile u moru, i kada se penjemo na sjever, Sibir je takoer bio more; bio je jo uvijek more. Ispod gdje je danas Indija, kopno se pojavljuje malo iznad mora. Prema tome u stvari imamo malo kopna ovdje, i na drugoj strani opet kopno. Gdje danas nalazimo Azijske narode, stanovnike Bliskog istoka i one od Europe, bilo je more kopno se uzdiglo tek kasnije. Kopno je, meutim, ilo mnogo dalje, nastavljajudi pravo u Pacifiki ocean gdje danas ima mnogo otoka, Java, Sumatra, i tako dalje; oni su svi bili dio nekadanjeg kontinenta tamo cijeli arhipelag. Dakle, gdje je sada Pacifiki ocean, bilo je mnogo kopna s morem izmeu dvije kopnene mase. Prvi narodi koje moemo istraivati ostali su u ovoj regiji, ovdje, gdje je kopno bilo sauvano. Kada pogledamo oko nas u Europi moemo stvarno redi: Prije deset, dvanaest ili petnaest tisuda godina Zemlja, tlo, postalo je dovoljno vrsto da ovjek moe na njoj boraviti. Prije toga, tamo su bile samo morske ivotinje koje su se razvile iz mora, i tako dalje. Da ste u to vrijeme potraili ovjeka, on bi bio gdje je danas Atlantski ocean. Ali preko u Aziji, u Istonoj Aziji, bio je takoer ovjek ranije nego prije deset tisuda godina. Taj ovjek je naravno ostavio nasljednike, i nasljednici su veoma zanimljivi u vezi njihove kulture, najdrevnije na Zemlji. Danas su to narodi nazvani Japanci i Kinezi. Oni su veoma zanimljivi poto su zadnji tragovi, takoredi, najstarijih stanovnika Zemlje. Kao to ste uli, bila je, naravno, mnogo starija populacija na Zemlji koja je potpuno iezla. To je bilo ovjeanstvo koje je ivjelo u drevnoj Atlantidi, od kojeg nije ostalo nita. Jer ak i da su ostaci postojali, da ih naemo trebali bi kopati u koritu atlantskog oceana. Trebali bi dodi dolje do tog korita to je tei postupak nego ljudi misle i tamo kopati, i moda nita ne nadi. Jer, kako sam rekao, ti su ljudi imali meka tijela. Kultura koju su stvorili s gestama neto je to se ne moe iskopati iz tla jer nije bilo nieg postojanog! Dakle, ono to je bilo tamo davno prije Japanaca i Kineza nije dostupno obinoj znanosti; treba imati neto znanja duhovne znanosti ako se ele raditi takva otkrida. Meutim, ono to je preostalo od kineskih i japanskih naroda veoma je zanimljivo. Vidite, Kinezi i stariji Japanci ne ovi dananji (o kojima du upravo govoriti) Kinezi i Japanci su imali kulturu sasvim razliitu od nae. Imali bi mnogo bolju predodbu o tome da nai dobri Europljani nisu u zadnjim stoljedima proirili svoju dominaciju na te sfere, donosedi potpunu promjenu. U sluaju Japana ta je promjena bila veoma efikasna. Premda je Japan zadrao svoje ime, bio je potpuno europeiziran. Njegov narod je postepeno apsorbirao sve od Europljana, i ono to je ostalo od njihove drevne kulture samo je vanjska forma. Kinezi su bolje ouvali svoj identitet, ali sada vie ne mogu izdrati. Tono je da europski dominion tamo nije aktivno utemeljen, ali u tim oblastima ono to europljani misle postaje prevladavajude, a ono to je jednom tamo postojalo to je nestalo. To nije razlog za aljenje; takva je priroda ljudske evolucije. To mora, meutim, biti spomenuto. Ako sada promatramo Kineze unutar njih, stvari se mogu vidjeti u manje iskrivljenom obliku nalazimo kulturu izdvojenu od svih drugih, jer Kinezi u njihovu staru kulturu nisu ukljuivali nita to bi se moglo zvati religija. Kineska kultura je bila liena religije. Morate sebi predstaviti, gospodo, to se misli sa kultura bez religije . Kada razmatrate kulture koje imaju religiju svugdje nalazite u staroj indijskoj kulturi, na primjer strahopotovanje za bida koja su nevidljiva ali koja izgleda da lie na ljudska bida na Zemlji. To je osobita karakteristika svih kasnijih religija da svoja nevidljiva bida predstavljaju kao ovjekolika. Antropozofija to ne ini. Antropozofija ne predstavlja nadosjetilni svijet antropomorfno ved kakav stvarno je. Nadalje, ona u zvijezdama vidi izraz nadosjetilnog. Izvanredna je stvar da su Kinezi imali 30

neto iste vrste. Kinezi ne oboavaju nevidljive bogove. Oni kau: Ono to je ovdje na Zemlji razlikuje se ovisno o klimi, ovisno o prirodi tla gdje se ivi. Vidite, Kina je u najdrevnijim vremenima ved bila velika zemlja i jo je danas veda od Europe; to je gigantska zemlja, uvijek je bila gigantska, i imala je ogromnu, energinu populaciju. Sada, ideja da se populacija Zemlje povedava samo je praznovjerje na strani moderne znanosti, koja je uvijek radila kalkulacije iz podataka koji joj odgovaraju. Istina je da je ak i u najdrevnijim vremenima bila ogromna populacija u Kini, takoer u Junoj Americi i Sjevernoj Americi. Tamo se takoer u tim drevnim vremenima kopno prualo do Pacifikog oceana. Ako se to uzme u obzir ne moe se redi da je populacija Zemlje narasla. Dakle, gospodo, nalazimo kulturu koja je sasvim drevna, i danas se ta kultura jo moe promatrati kakva je stvarno postojala prije deset tisuda, osam tisuda godina. Kinezi su rekli: Gore na sjeveru klima je razliita, tlo je razliito, od onog to je junije; tamo je sve razliito. Rast biljaka je razliit i ljudska bida moraju ivjeti na razliit nain. Ali Sunce je sve-proimajude. Sunce sjaji na sjeveru i na jugu; ono ide svojim putem i krede se od toplih oblasti do hladnih oblasti. Rekli su: Na Zemlji prevladava raznovrsnost, ali Sunce sve izjednaava. U Suncu su vidjeli plodonosnu, silu koja izjednauje. Nastavljaju govoredi, dakle: Ako bi imali vladara, na vladar mora biti takav; pojedinci se razlikuju, ali on mora vladati nad svima kao Sunce. Iz tog razloga su mu dali ime Sin Sunca. Njegov zadatak je bio vladati na Zemlji kao to Sunce vlada u univerzumu. Pojedini planeti, Venera, Jupiter, i tako dalje, djeluju na razliite naine; Sunce kao vladar nad planetima sve izjednaava. Tako su Kinezi predstavljali svog vladara kao sina Sunca. Za to su uzeti rije "sin" da bi posredno izrazilipripadati neemu. Sve je tada bilo ureeno da su ljudi rekli: Sin Sunca je na najvaniji ovjek. Ostali su njegovi pomagai, kao to su planeti pomagai Sunca. Oni su na Zemlji sve organizirali u skladu s onim to se pojavljuje gore u zvijezdama. Sve je to napravljeno bez molitve, jer nisu znai znaenje molitve. To je u stvari sve napravljeno bez da su imali ono to de kasnije initi kult. Ono to bi mogli nazvati njihovo carstvo bilo je organizirano kao slika nebesa. To se jo ne moe zvati drava. (To je nestaluk koji je napravio moderni ovjek.) Ali su uredili svoje zemaljske stvari tako da su slika onog to im se javljalo u zvijezdama iznad. Sada preko ovih okolnosti dolazi do neeg to je naravno bilo sasvim razliito od onog to se dogodilo kasnije: ovjek postaje stanovnik carstva. Nije imao vjeru za izjasniti se; jednostavno se osjedao kao lan carstva. Izvorno Kinezi nisu imali nikakvih bogova; kada su ih kasnije imali, to su bili bogovi uzeti od Indijaca. Izvorno nisu imali bogova, ali njihova veza s nadosjetilnim svjetovima bila je izraena esencijalnom prirodom njihova carstva i njegovim institucijama. Njihove institucije su imale kvalitetu obitelji. Sin Sunca je u isto vrijeme bio otac svim drugim Kinezima i oni su mu sluili. Premda je to bilo carstvo, posluilo se prirodom obitelji. Sve je to mogude jedino za ovjeka ije miljenje jo nema slinosti s onim kasnijeg ovjeanstva. Razmiljanje Kineza tog vremena uopde nije slino onom od kasnijeg ovjeka. Ono to danas mislimo Kinezu bi bilo sasvim strano. Mi mislimo, na primjer, ivotinja; mi mislimo ovjek; mi mislimo vaza ili stol. Kinez nije mislio na taj nain, ali je znao: tamo je lav, tamo tigar, pas, to je medvjed ne, tamo je ivotinja. Oni su znali: moj susjed ima etvrtast stol; netko drugi ima stol koji je okrugao. Davali su imena pojedinim stvarima, ali to je stol, nije im ulazilo u glavu; stol kao takav o tom nisu nita znali. Bili su svjesni: tamo stoji ovjek s vedom glavom i duim nogama, tamo jedan s manjom glavom, s kradim nogama, i tako dalje; tamo je manji ovjek, ovdje vedi ovjek, ali ovjek opdenito njima je bio nepoznati faktor. Razmiljali su na sasvim razliit nain, na nain nemogud dananjem ovjeku. Imali su potrebu, prema tome, za drugim konceptima. Ako sada mislite stol, ovjek, ivotinja, to moete proiriti na pravna pitanja, jer se jurisprudencija sastoji samo 31

od takvih koncepata. Ali Kinezi nisu mogli promiljati bilo kakav pravni sustav; kod njih je sve bilo organizirano kao u obitelji. Unutar obitelji, kada sin ili kder ele neto napraviti, nema misli o takvoj stvari kao to je pravni ugovor. Ali danas, ako netko ovdje u vicarskoj eli neto napraviti, konzultira zakonske mogudnosti, brane zakone, i tako dalje. Tamo nalazi sve to je potrebno, i zatim se zakoni moraju primijeniti na pojedinane sluajeve. Toliko koliko je ljudsko bide jo zadralo neto od Kineza u sebi a uvijek malo ostane ono se stvarno ne osjeda udobno sa zakonima i uvijek mora pribjedi odvjetniku. Ponekad zapliva i kod opdih pojmova. Kao i Kinezi, nikada nisu imali pravne norme; nisu uopde imali nita od onog to je kasnije preuzelo prirodu drave. Sve to su imali je ono to svaki pojedinac moe prosuditi u pojedinoj situaciji. Dakle, da nastavimo. Cijeli kineski jezik je bio pod utjecajem te injenice. Kada mi kaemo stol, mi odmah zamislimo ravnu povrinu s jednom, dvije ili tri noge, i tako dalje, ali mora biti neto to moe stajati kao stol. Ako bi mi netko rekao da je stolica stol, ja bi rekao: Stol? Glupane! to nije stol, to je stolica. I ako bi jo netko doao i kolsku plou nazvao stolom, ja bi ga nazvao neim jo edim, jer to uopde nije stol ved kolska ploa. Kod naeg jezika moramo svaku stvar nazivati njenim vlastitim posebnim imenom. To nije tako kod Kineza. To du vam postaviti hipotetiki; nede biti precizna slika, ali iz nje dete dobiti ideju. Recimo, dakle, da Kinezi imaju glasove OA, IOA, TAO*, na primjer. *Slijededi izgovor: A: Engleski ah, kao u father I: Engleski ee, kao u feet Imaju zatim odreeni glas za stol, ali taj isti glas oznaava takoer mnoge druge stvari. Dakle, recimo, recimo takav zvuk moe znaiti stablo, potok, takoer moda ljunak. Tada ima drugaiji glas, recimo, koji moe znaiti zvijezda, kao i kolska ploa, i na primjer klupa. (Ova znaenja ne moraju biti tona u detaljima; mislim samo pokazati nain na koji je izgraen kineski jezik.) I sada Kinez zna: ovdje su dva glasa, recimo LAO i BAO, oba znae stvari koje su sasvim razliite ali takoer oba znae potok. Tako su ih spojili: BAOLAO. Na taj nain su izgradili jezik. Nisu ga izgradili od imena danih pojedinim stvarima, ved prema razliitom znaenju razliitih glasova. Glas moe znaiti stablo ali moe takoer znaiti potok. Kada, prema tome, on kombinira dva glasa, od kojih svaki pored mnogih drugih stvari znai potok, druga osoba zna da on misli potok. Ali kada izgovara samo jedan glas, nitko ne zna na to misli. Iste komplikacije postoje kod pisanja. Dakle Kinezi imaju iznimno kompliciran jezik i iznimno komplicirano pismo. I zaista, gospodo, mnogo toga slijedi iz ovoga. Slijedi da njima nije tako lako nauiti itati i pisati kao to je to nama ak niti govoriti. Kod nas, itanje i pisanje moemo stvarno nazvati jednostavnim; zaista, nismo sretni kada naa djeca ne ue itati i pisati brzo mislimo da je to samo djeja igra. Kod Kineza to nije tako; u Kini se naraste sasvim star prije nego se moe pisati ili na drugi nain vladati jezikom. Lako je zamisliti da obini ljudi uopde nisu to mogli, da su samo oni koji su mogli nastaviti uenje do velike dobi mogli napokon postati vjeti. U Kini je, prema tome, plemeniti rang dodjeljivan naravno kao stvar duhovne osnove onima koji imaju kulturu, i ovaj duhovni visoki rang je nastao preko prirode jezika i pisma. To ponovno nije isto kao na Zapadu, gdje su mogli biti dodjeljivani razni stupnjevi plemenitosti i zatim su prelazili od jedne generacije na drugu. U Kini se 32

rang stjecao jedino preko obrazovanja i uenja. To je zanimljivo, gospodo, zar ne, da ako bi povrno sudili sigurno bi rekli: tada mi ne elimo biti Kinezi. Ali molim da ne pretpostavljate da ja govorim da trebamo postati Kinezi, ili se djelomino diviti Kini. To je ono to bi neki mogli o tome lako redi. Prije dvije godine imali smo kongres u Beu, netko je govorio da su neke stvari u Kini ak i danas ureene mudrije nego kod nas i novine su odmah izvijestile da elimo kinesku kulturu u Europi! Nije se na to mislilo. U opisivanju kineske kulture, na odreeni nain treba dati pohvalu ali samo na odreeni nain za ono to ima od duhovnog sadraja. Ali to je primitivna kultura, takva da je mi vie ne moemo prilagoditi. Dakle nemojte misliti da agitiram za drugu Kinu u Europi! Samo elim opisati najdrevniju ljudsku kulturu kakva je stvarno postojala. Sada da nastavimo. Ono to sam govorio povezano je s cjelokupnim nainom kineskog miljenja i osjedanja. Zaista, Kinezi (takoer i Japanci drevnijih vremena) dosta su se zanimali, zaista mnogo, za umjetnost za svoju vrstu umjetnosti. Crtali su, na primjer. Kada mi sada crtamo, to je sasvim razliito od kineskog crtanja. Vidite, kada mi crtamo (pojednostaviti du koliko je mogude), kada crtamo loptu, na primjer, ako na nju pada svijetlo, tada je lopta na jednoj strani svijetla a na drugoj tamna, jer je u sjeni; svijetlo pada iza nje. Tamo opet, na svijetloj strani, lopta je svijetla jer se tamo reflektira svijetlost. Onda mi kaemo: ta strana je u sjeni, jer se svijetlo reflektira na drugoj strani; i zatim moramo takoer crtati i sjenu koju lopta baca na tlo. To je jedna od karakteristika naeg crtanja: na objektima moramo imati svijetlo i sjenu. Kada crtamo lice, crtamo ga svijetlo ondje gdje svijetlo pada, a na drugoj strani ga pravimo tamnim. Kada crtamo cijelog ovjeka, ako ispravno crtamo, stavljamo da na isti nain sjena pada na tlo. Ali osim ovoga na naoj slici moramo obratiti panju na jo neto. Pretpostavimo da stojim ovdje i elim slikati. Vidim g.Aisenpreisa kako sjedi naprijed; tamo iza, vidim g.Meiera, i dva gospodina iza prilino mala. Ako bi ih fotografirao, na fotografiji bi takoer izali sasvim mali. Kada crtam, crtam na takav nain da je gospodin u prvom redu prilino veliki, slijededi iza manji, slijededi opet jo manji i onaj koji sjedi sasvim iza ima stvarno malu glavu, stvarno malo lice. Vidite, kada mi crtamo mi u obzir uzimamo perspektivu. Mi to moramo tako. Moramo prikazati svijetlo i sjenu i takoer perspektivu. To je svojstveno nainu na koji razmiljamo. Kinezi sada u njihovom slikanju nisu prepoznavali svijetlo i sjenu, niti su doputali perspektivu, jer nisu gledali kako mi gledamo. Nisu obradali panju na svijetlo i sjenu i nisu obradali panju na perspektivu. Oni bi rekli ovo: Aisenpreis sigurno nije div, ne vie nego je Meier patuljak. Ne moemo ih staviti zajedno na sliku kao da je jedan div a drugi patuljak, jer to bi bila la, to nije istina! Tako su razmiljali o stvarima, a slikali su kao to su razmiljali. Kada su Kinezi i Japanci uili slikati na njihov nain, nisu na objekte gledali izvana, zamiljali su sebe upravo u objektima. Sve su slikali iznutra prema vani kako su sebi predstavljali stvari. To, gospodo, ini samu prirodu kineskog i japanskog slikarstva. Shvatiti dete, prema tome, da je uenje gledanja dolo u ovjeanstvo tek kasnije. Ljudska su bida u toj ranoj Kini mislila samo u slikama, nisu formirala opde koncepte kao stol i tako dalje, ali ono to su vidjela doivljavala su iznutra. Tome se ne treba uditi, jer Kinezi vode porijeklo od kulture tijekom koje je vienje bilo razliito. Danas mi gledamo ovako jer je izmeu nas i objekta zrak. Ovaj zrak jednostavno nije bio tamo gdje su se Kinezi najprije smjestili. U vremenima u kojima su doli Kinezi, ljudi nisu gledali na na nain. U ta drevna vremena bila bi besmislica govoriti o svijetlu i sjeni, jer tada jo nije bilo takve stvari u gustodi koju je zrak tada imao. I tako Kinezi jo nemaju svijetlo i sjenu 33

u njihovom slikarstvu, i jo nemaju perspektivu. To je dolo tek kasnije. Iz ovoga vidite da Kinezi misle na sasvim razliit nain; oni ne misle kao ovjek koji je doao kasnije. Meutim, to ni najmanje nije sprjeavalo Kineze da idu vrlo daleko u vanjskoj vjetini. Kada sam bio mlad to je sada drugaije uili smo u koli da je Berthold Schwarz izumio barut, i to nam je bilo kazano kao da nikada prije nije bilo baruta. Tako je Berthold Schwarz, dok je radio alkemijske pokuse, napravio barut iz sumpora, salitre i ugljena. Ali Kinezi su barut napravili tisudama godina ranije! Takoer smo u kolama uili da je Gutenberg izumio umjetnost tiskanja. Uili smo mnoge stvari koje su bile tone, ali u ovom sluaju nam je izgledalo kao da prije nije bilo znanja o tiskanju. U stvari, Kinezi su ved posjedovali to znanje tisudama godina ranije. Takoer su imali umjetnost rezbarenja; iz drva su izrezivali predivne stvari. U ovim izvanjskim stvarima Kinezi su imali naprednu kulturu. To je pak bio zadnji ostatak bive jo naprednije kulture, jer se prepoznaje da kineska umjetnost ide natrag do neeg jo vedeg. To je dakle karakteristika Kineza da misle ne u konceptima ved u slikama, i da se unesu pravo u stvari. Bili su u mogudnosti napraviti sve one stvari koje su zavisile o vanjskim pronalascima (osim kada se radi o parnom stroju ili neem slinom). Dakle sadanje stanje Kineza, za koje bi mogli redi da je degenerirano i nekultivirano, dolo je kao posljedica stoljetna zlostavljanja u rukama Europljana. Vidite da je tu kultura koja je u odreenom smislu zbilja duhovna i stvarno drevna, koja ide natrag deset tisuda godina prije naeg vremena. Mnogo kasnije, u tisudljedu koje je prethodilo Krdanstvu, pojedinci kao Lao Tse i Konfucije nainili su prvi pisani zapis o znanju kojeg su Kinezi posjedovali. Ti uitelji su jednostavno zapisali to se javljalo iz odnosa meu obiteljima u tom starom carstvu. Nisu bili svjesni da su dali pravila moralne ili etike prirode; jednostavno su zapisali njihovo iskustvo o kineskom ponaanju. Prije, to je bilo napravljeno usmenom predajom. Tako je sve u to vrijeme bilo u osnovi drugaije. To kod Kineza jo danas moe biti opaeno. Kao suprotnost tome, teko je vidjeti bilo to od stare kulture japanskog naroda, jer su bili sasvim europeizirani. U svemu slijede europsku kulturu. Da nisu sami razvili tu kulturu moe se vidjeti iz njihove nesposobnosti da vlastitom inicijativom otkriju ono to je isto europsko. Slijedede se, na primjer, stvarno se dogodilo. Japanci su trebali imati parobrode i nisu vidjeli razloga zato ih ne bi sami konstruirali. Gledali su kako okrenuti brod, na primjer, kako otvoriti vijak, i tako dalje. Njihovi instruktori, Europljani, neko vrijeme su radili s njima, i konano su jednog dana Japanci ponosno kazali: Sada moemo sami, i postavit demo naeg vlastitog kapetana! Tako su europski instruktori ostali vani na kopnu i Japanci su krenuli na otvoreno more. Kada su se bili spremni vratiti natrag, okrenuli su vijak, i brod se predivno okrenuo ali nitko nije znao kako vratiti vijak, i brod se okretao na moru, samo se vrtio u krug! Gledajudi s obale europski instruktori su morali uzeti amac i umiriti okredudi brod. Moda se sjedate Goetheove pjesme, arobnjakov egrt gdje je egrt gledao arolije starog majstora arobnjaka? I zatim, da bi se potedio brige za donoenje vode, nauio je arobni stih pomodu kojeg de modi pretvoriti metlu u nosaa vode. Jednog dana kada stari arobnjak nije bio tu, egrt je upotrijebio svoju magiju, i navodio rijei da metla pone raditi. Metla se stvarno dala na posao, grabila vodu, i jo vode, i stalno jo vode. Ali egrt je zaboravio kako je zaustaviti. Samo zamislite da vam je soba poplavljena, a vaa metla nastavlja grabiti sve vie vode. U svom oaju egrt je posjekao metlu na dva dijela sada su bila dva nosaa vode! Kada je sve bilo potopljeno u vodi, stari majstor se vrati i kae prave rijei da metla opet postane metla. Kao to znate, pjesma je nedavno izvedena u euritmiji, i publika je neizmjerno uivala. Dakle, ista 34

stvar se dogodila Japancima: nisu znali kako vratiti vijak, i brod se nastavljao okretati. Tamo se odvijao pravilan ples broda dok instruktori na kopnu nisu nabavili amac i doli ih spasiti. Sasvim je jasno iz svega ovoga da je europski nain pronalaenja nemogud i za Kineze i za Japance. Ali kod starijih izuma kao barut, tiskanje i tako dalje, oni su ved bili daleko otili u mnogo drevnija vremena nego Europljani. Vidite, Kineze mnogo vie zanima svijet u velikom, svijet zvijezda, univerzum u cjelini. Drugi narod koji pokazuje na drevne dane su Indijci. Oni ne idu toliko daleko natrag kao Kinezi, ali takoer imaju staru kulturu. Moe se redi da se njihova kultura pojavila iz mora kasnije od Kineske. Narod koji je kasnije bio Indijski narod doao je vie sa sjevera, smjestio se dolje na ono to je sada Indija kada se tu voda povukla. Dok su Kinezi bili vie zainteresirani za svijet vani, i mogli sebe isturiti u bilo to, Indijski ljudi su leali vie unutar sebe. Kinezi su vie razmiljali o svijetu na njihov nain, ali o svijetu; Indijci su uglavnom razmiljali o sebi, o samom ovjeku. Stoga je kultura koja se pojavila u Indiji bila vie produhovljena. U najdaljim vremenima Indijska kultura je jo bila slobodna od religije; tek je kasnije u nju ula religija. ovjek je bio njihov glavni predmet prouavanja, ali njihovo prouavanje je bilo unutarnje vrste. Ovo takoer mogu najbolje razjasniti opisujudi nain koji su Indijci koristili za crtanje i slikanje. Kinezi, gledajudi ovjeka, crtali su ga jednostavno ulazedi u njega sa svojim miljenjem bez svijetla i sjene ili perspektive. To je stvarno nain na koji su ga crtali. Dakle, ako bi Kinez elio naslikati g.Burlea, on bi mislima uao u njega; ne bi ga nainio ovdje tamnim a ovdje svijetlim, kako bi mi to danas, ne bi slikao svijetlo i sjenu, jer oni za Kineza jo nisu postojali. Niti bi mu ruke napravio razmjerno vedim jer su naprijed. Ali ako bi Kinez naslikao g. Burlea, tada bi g.Burle zaista bio tamo na slici! To je bilo sasvim razliito kod Indijaca. Sada samo zamislite da Indijac ide slikati: on bi poeo crtajudi glavu. Ni oni nisu imali tako neto kao perspektivu. Ali su odmah imali ideju da glava esto moe biti razliita, tako bi napravili jo jednu, zatim tredu opet razliitu, i etvrtu, javila bi im se peta. Na ovaj nain bi postupno imali dvadeset ili trideset glava jednu do druge! Sve im je to sugerirala jedna glava. Ili ako bi slikali biljku, odmah su zamiljali da to moe biti razliito, zatim su se tamo javilo brojne mlade biljke kako rastu od starije. Tako je bilo kod Indijaca u ta veoma drevna vremena. Imali su ogromnu mod imaginacije. Kinezi je uopde nisu imali i izvlaili su samo jednu stvar, ali u nju su ulazili milju. Indijci su imali jaku imaginaciju. Sada vidite, gospodo, te glave nisu tamo. Stvarno, ako pogledate g. Burlea, vidite samo jednu glavu. Ako ga crtate ovdje na ploi, moete crtati samo jednu glavu. Vi prema tome ne crtate ono to je izvana stvarno ako crtate dvadeset ili trideset glava; vi crtate neto promiljeno u vaem umu. Cijela indijska kultura je preuzela takav karakter; to je bila unutarnja kultura uma, duha. Stoga kada vidite duhovna bida kako su Indijci mislili na njih, vidite ih predstavljene brojnim glavama, brojnim rukama, ili na takav nain da se manifestirala animalna priroda tijela. Vidite, Indijci su sasvim drugaiji ljudi od Kineza. Kinezima je nedostajala imaginacija dok su je Indijci bili puni od poetka. Stoga su Indijci bili predisponirani da svoju kulturu postupno usmjere u religijsku to do danas Kinezi nisu napravili: u Kini nema religije. Europljani, koji nisu nadareni za praviti fine razlike, govore o kineskoj religiji, ali sami Kinezi ne priznaju tako neto. Oni kau: vi ljudi u Europi imate religiju, Indijci imaju religiju, ali mi nemamo nita to ukljuuje religiju. Ta predispozicija za religiju je kod Indijaca bila moguda jedino jer su imali odreeno znanje o neem to su Kinezi 35

ignorirali, naime, o ljudskom tijelu. Kinezi su vrlo dobro znali kako se smjestiti u neto njima vanjsko. Kada su sada ocat, sol i papar na naem stolu i elimo znati njihov okus, najprije moramo kuati malo na jeziku. Kinezima u drevna vremena to nije bilo neophodno. Oni bi ved kuali stvari koje su bile izvan njih. Stvarno su mogli nadi put u stvari i bili dobro upoznati s onim to je vanjsko. Stoga su imali izraze koji pokazuju da sudjeluju u vanjskom svijetu. Mi vie nemamo takve izraze, ili u najboljem sluaju oznaavaju neto figurativne prirode. Za Kineze su oznaavali stvarnost. Kada sam upoznao nekoga i o njemu kaem: Kakav je on gorak tip! to mislim figurativno; mi ne mislimo da je on stvarno gorak kao to je gorak ocat. Ali Kinezu je to znailo da je ovjek stvarno izazvao u njemu gorak okus. Nije tako bilo kod Indijaca; oni su mogli idi mnogo dublje u njihova vlastita tijela. Ako mi idemo duboko u naa vlastita tijela, to je jedino kada su prisutni odreeni uvjeti tada tamo neto osjedamo. Uvijek kada smo imali obrok i on je ostao u naem stomaku bez da je propisno probavljen, u stomaku osjedamo bol. Ako nam jetra nije u redu i ne moe izluiti dovoljno ui, osjedamo bol na desnoj strani tijela dobijemo prigovor jetre. Kada naa pluda izluuju previe slobodno tako da su vie puna sluzi nego bi to trebala biti, tada osjedamo da neto nije u redu s naim pludima, da su poremedena. Danas su ljudska bida svjesna svojih tijela samo u onim organima koji su bolesni. Oni Indijci drevnih vremena bili su svjesni ak i njihovih zdravih organa; znali su kako je stomak, kako se osjeda jetra. Kada netko to eli danas znati, treba uzeti le i secirati ga; onda moe ispitati stanje pojedinog organa unutra. Danas nitko ne zna kako izgleda jetra ukoliko je ne secira; jedino je duhovna znanost moe opisati. Indijci su mogli misliti o unutarnjem ovjeku; bili bi sposobni nacrtati sve njegove organe. Kod Indijaca, meutim, ako bi traili da osjeti svoju jetru i nacrta to je osjetio, on bi rekao: Jetra? dobro, ovdje je jedna jetra, ovdje druga, a ovdje jo jedna, i on bi nacrtao dvadeset ili trideset jetri jednu do druge. Dakle, gospodo, tamo imate razliitu priu. Ako crtam kompletnog ovjeka i dam mu dvadeset glava, imam nestvarnu sliku. Ali ako crtam ljudsku jetru s dvadeset ili trideset drugih pokraj nje, crtam neto to nije sasvim fantastino; bilo bi mogude da se ovih dvadeset ili trideset jetri ipak pojave! Svaki ovjek ima razliit oblik jetre, ali nema apsolutne potreba za takvim oblikom; mogla bi biti i razliita. Tu mogudnost razliitosti, taj duhovni aspekt stvari, Indijci su daleko bolje razumjeli nego oni koji su doli poslije. Indijci su rekli: Kada crtamo jedan objekt, to nije cijela istina; moramo stvar shvatiti duhovno. Tako su Indijci imali uzvienu duhovnu kulturu. Nikada nisu puno znali o vanjskom svijetu ali su imali duhovni koncept za sve. Indijci su sada uzimali za normalno da uenost treba stedi u skladu s ovim stavom; prema tome, postati obrazovan ovjek bio je dug posao. Jer, kako moete pretpostaviti, kod njih to nije bila samo stvar ulaziti dublje u sebe i zatim odmah biti sposoban sve znati. Kada smo mi odgovorni za poduku mladih ljudi, prvo ih moramo uiti itati i pisati, dajudi im na taj nain neto izvana. Ali nije bilo tako u sluaju drevnih Indijaca. Kada su eljeli nekog uiti, pokazali su mu kako da se povue u svoje unutarnje dubine; trebao je potpuno skrenuti panju od vanjskog svijeta i usmjeriti je na njegovo unutarnje bide. Ako sada netko sjedne i gleda prema vani, vidi svih vas kako sjedite i njegova je panja usmjerena na vanjski svijet. Takav bi bio sluaj s Kinezom; oni su usmjeravali panju prema vani. Indijci su poduavali obratno. Oni kau: Morate nauiti zuriti u vrh vaeg nosa. Zatim je uenik morao drati pogled fiksiran tako da ne vidi nita osim vrh nosa, satima nita drugo, ak bez da pomie svoje oi. Da zaista, gospodo, Europljanin de redi: Kakva strana obuka ljudi da stalno kontempliraju vrh njihova 36

nosa! Istina! za Europljanina u tome ima neto strano; za njega bi takva stvar bila nemoguda. Ali u drevnoj Indiji to je bio obiaj. Da bi neto nauili Indijci nisu trebali pisati prstima, trebali su gledati vrh nosa. Ali to sjedenje satima gledajudi vrh nosa vodilo ih je u njihovo unutarnje bide, da upoznaju svoja pluda, svoju jetru, i tako dalje. Jer vrh nosa je isti slijededeg sata kao to je na poetku; tu nema nieg posebnog za vidjeti. Od vrha nosa, meutim, student je mogao sve vie gledati ono to je unutar njega; unutar njega je sve postajalo svjetlije i svjetlije. Zato je on morao provoditi vjebu. Sada, kao to znate, kada hodamo okolo, mi smo se navikli tako raditi i to hodanje na stopalima djeluje na nas. Kada hodamo na stopalima doivljavamo se kao uspravna ljudska bida. U Indiji su od toga odvradani oni koji su trebali neto nauiti. Dok su uili trebali su jednu nogu imati ovako i sjediti na njoj, dok je druga noga bila u ovom poloaju. Tako su sjedili, zuredi fiksirano u vrh nosa, postajudi sasvim neupotrebljivi za stajanje; osjedali su da nisu uspravni ljudi ved dudureni kao embrio u majinoj utrobi. Moete vidjeti Buddhu portretiranog na ovaj nain. To je bilo dakle ono to su Indijci morali nauiti. Postepeno su poinjali gledati unutar sebe, uiti o tome to je unutar ovjeka, dodi do znanja o ljudskom fizikom tijelu na potpuno duhovni nain. Kada mi gledamo unutar sebe, mi smo svjesni naeg beznaajnog miljenja; jedva smo svjesni naeg osjedaja i gotovo uopde ne nae volje. Indijci su osjedali cijeli svijet u ljudskom bidu. Moete zamisliti koliko je razliit bio ovjek od onih koji su doli kasnije. Oni su razvili, kao to znate, ogromnu matu, poetski izraenu u njihovim knjigama mudrosti kasnije u Vedama i u filozofiji Vedante, koja nas jo ispunjava strahopotovanjem. To je igralo ulogu u njihovim legendama koje se tiu nadosjetilnih stvari, to nas jo i danas zadivljuje. I pogledajte suprotnost! Ovdje su bili Indijci, tamo preko Kinezi, i Kinezi su bili prozaian narod zainteresirani za vanjski svijet, ljudi koji nisu ivjeli iznutra. Indijci su bili ljudi koji su gledali sasvim unutra, kontemplirajudi unutar sebe duhovnu prirodu fizikog tijela. Dakle poeo sam vam govoriti i najdrevnijim stanovnicima Zemlje. Slijededi puta du nastaviti, tako da postepeno doemo do vremena u kojem mi sada ivimo. Molim da nastavite donositi pitanja. Moe biti detalja u koje bi eljeli da idem ire, i uvijek na nekom slijededem sastanku mogu odgovoriti na pitanja koja se jave. Ali ne mogu vam redi kada de biti slijededa sesija, jer sada moram idi u Holandiju. Poslat du vam poruku za deset dana ili slino. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 6. dio Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 6/14 Odnos namirnica i ovjeka. Sirova hrana. Vegetarijanstvo Dornach, 31.srpnja 1924

Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Je li netko promislio o pitanju tijekom zadnjih tjedana? Pitanje: Gospodine, elio bih pitati o razliitoj hrani grahu i mrkvi, ma primjer: kakav utjecaj imaju na tijelo. Ved ste govorili o krumpiru; moda moemo uti neto o ostalim namirnicama. Neki vegetarijanci nede jesti stvari koje su visjele u zraku, kao grah ili graak. I kada netko pogleda polje itarica, udi se kako se razne itarice razlikuju jer oito svi narodi na Zemlji uzgajaju neku vrstu itarica.

37

Dr. Steiner: Dakle pitanje je o odnosu razliite hrane i ljudskog tijela. Dobro, najprije trebamo stedi jasnu ideju o samoj prehrani. Neposredna misao o prehrani je da kada neto pojedemo, to ide kroz usta dolje u stomak, zatim se dalje taloi u tijelu i konano se toga rjeavamo; tada moramo opet jesti, i tako dalje. Ali proces nije tako jednostavan. Mnogo je sloeniji. I ako elimo znati kako je ljudsko bide stvarno povezano s razliitom hranom, trebaju nam najprije biti jasne vrste hrane koju nedvosmisleno trebamo. Najprije od svega to trebamo, supstanca koju bez iznimke moramo imati, je protein. Napiimo sve to na plou, tako da to upotpunimo. Dakle, protein, kakav je u kokojem jajetu, na primjer ali nije samo u jajima; protein je u svoj hrani. Trebamo protein bez iznimke. Druga stvar koju trebamo su masti. I one su takoer u svoj hrani. Treda stvar se zove imenom koje vam je moda manje poznato, ali ga treba znati: ugljikohidrati. Ugljikohidrati se posebno mogu nadi u krumpirima, ali i oni se takoer u velikoj koliini mogu nadi u svim drugim biljkama. Vana stvar kod ugljikohidrata je da kada ih jedemo, oni polako prelaze u krob pomodu pljuvake u naim ustima i izluevina u naem stomaku. krob je neto to trebamo bez iznimke, ali mi krob ne jedemo; jedemo hranu koja ima ugljikohidrate, a ugljikohidrati unutar nas prelaze u krob. Zatim se ponovno pretvaraju, u daljem procesu probave, u eder. A mi trebamo eder. Dakle vidite, eder koji trebamo dobijemo od ugljikohidrata. Ali trebamo jo neto: minerale. Djelom ih dobivamo dodajudi ih naoj hrani, na primjer u obliku soli, a dijelom su ved sadrani u svim naim namirnicama. Kada sada razmotrimo protein, moramo shvatiti kako se mnogo razlikuje u ivotinjama i ljudskim bidima od onog koji je u biljkama. Biljke takoer sadravaju protein, ali one ga je jedu, gdje ga ona nabavljaju? Dobivaju ga iz tla i iz zraka, od mineralnog svijeta; one mogu uzeti protein iz beivotnog, mineralnog izvora. Ni ivotinja ni ovjek to ne mogu. Ljudsko bide ne moe koristiti protein koji bi bio nabavljen od beivotnih elemenata onda bi bilo samo biljka ono mora dobiti taj protein kakav je ved pripremljen u biljkama ili ivotinjama. U stvari, da bi moglo ivjeti na ovoj Zemlji ljudsko bide treba biljke. To je sada izvanredna injenica: niti biljke ne bi mogle ivjeti na Zemlji ako tu ne bi bila ljudska bida! Dakle, gospodo, dolazimo do zanimljive injenice i to nam mora biti sasvim jasno: da su od svih stvari za ljudski ivot dvije najesencijalnije zeleni sok u zelenom lidu i krv. Zeleno u soku biljke se zove klorofil. Klorofil je sadran u zelenom listu. A druga esencijalna stvar je krv. Sada nas to dovodi do neeg izvanrednog. Promislite kako vi diete: to je isto tako nain uzimanja prehrane. Unutra uzimate kisik iz zraka; vi ga udiete. Ali postoji ugljik rairen po cijelom tijelu. Ako idete dolje u Zemlju gdje ima naslaga ugljena, imati dete crni ugljen. Kada naotrite olovku, imate grafit. Ugljen i grafit: oni su oboje ugljik. Vae cijelo tijelo je sainjeno od ugljika (kao i od ostalih supstanci). Ugljik se formira u ljudskom tijelu. Mogli bi redi, ovjek je samo hrpa crnog ugljena! Ali moete takoer redi jo neto. Jer sjetite se najskuplje stvari na svijetu? dijamanta i on je sainjen od ugljika; samo ima drugaiji oblik. I dakle, ako elite da bolje zvui, moete redi da ste sainjeni od sjajnih dijamanata. Crni ugljik, grafit u olovci, i dijamanti: svi su ista supstanca. Ako bi ugljen koji je iskopan iz zemlje mogli nekim procesom napraviti prozirnim, imali bi dijamante. Dakle u naem tijelu imamo skrivene dijamante. Ali mi smo polje ugljena! Sada kada se kisik kombinira u krvi s ugljikom, imate ugljini dioksid. A ugljini dioksid sasvim dobro poznajete: trebate se samo sjetiti Seltzer vode s mjehuridima u njoj: oni su ugljini dioksid. To je plin. Tako moemo imati slijededu sliku: Ljudsko bide iz zraka udie kisik, kisik se iri svuda kroz krv; u krvi je ugljik, i izdie ugljini dioksid. Udiete kisik, izdiete ugljini dioksid. 38

Tijekom zemaljske evolucije, gospodo, koju sam vam nedavno opisivao, sve bi davno bilo otrovano ugljinim dioksidom koji dolazi od ljudskih bida i ivotinja. Za to evolucija ved dugo traje. Kako moete vidjeti, ved dugo, dugo vremena ne bi moglo na Zemlji biti ivih ljudskih bida ili ivotinja ukoliko biljke ne bi imale vrlo razliit karakter od tih carstava. Biljke ne uzimaju kisik: one uzimaju ugljini dioksid koji ljudska bida i ivotinje izdiu. Biljke su pohlepne za ugljinom dioksidom ba kao to su ljudska bida za kisikom. Ako sada pogledamo biljku *vidi crte+ korijen, stabljika, lide, cvjetovi: biljka svakim dijelom apsorbira ugljini dioksid. I sada se ugljik iz ugljinog dioksida taloi u biljci, a kisik je od biljke izdahnut. Ljudska bida i ivotinje ga dobivaju natrag. ovjek vani daje ugljini dioksid i sve ubija; biljka zadrava ugljik, otputa kisik i sve ponovno vrada u ivot. A biljka ne bi mogla s ugljinim dioksidom napraviti nita kada ne bi imala njen zeleni sok, klorofil. Ovaj zeleni sok biljke, gospodo, je arobnjak. On zadrava ugljik unutar biljke i puta kisik da slobodno ide. Naa krv kombinira kisik s ugljikom; zeleni biljni sok ponovno odvaja ugljik iz ugljinog dioksida i oslobaa kisik. Promislite kakav je izvrstan aranman napravila priroda, biljke i ivotinje i ljudska bida se na ovaj nain nadopunjuju! Nadopunjuju se savreno. Ali moramo nastaviti. Ljudsko bide ne treba samo kisik koji mu daju biljke, ved treba cijelu biljku. S iznimkom otrovnih biljaka i odreenih biljaka koje sadre veoma malo tih supstanci, ljudsko bide treba sve biljke ne samo radi disanja ved takoer i za hranu. I to nas dovodi do jo jedne znaajne povezanosti. Biljka se sastoji od korijena, ako je godinja biljka (za sada nedemo razmatrati stabla) od korijena, lista i stabljike, cvijeta i ploda. Sada na trenutak pogledajmo korijen. On je u zemlji. Sadri mnogo minerala, poto su minerali u zemlji i korijen prianja za zemlju sa svojim sitnim finim korjenidima, tako da te minerale stalno apsorbira. Tako korijen biljke na zemlji ima poseban odnos s oblasti minerala.

39

I sada pogledajte, gospodo! Dio ljudskog bida koji je u odnosu s cijelom Zemljom je glava. Ne stopalo, ved stvarno glava. Kada ljudsko bide u utrobi poinje biti zemaljski ovjek, na poetku nema gotovo nita osim glave. On poinje s glavom. Njegova glava poprima oblik cijelog kozmosa i oblik Zemlje. I glava posebno treba minerale. Jer upravo iz glave izlaze sile koje ispunjavaju ljudsko tijelo kostima, na primjer. Sve to ljudsko bide ini vrstim rezultat je naina na koji je formirana glava. Dok je sama glava jo mekana, kao u utrobi, ne moe prikladno oblikovati kosti. Ali kako ona sama postaje sve vrda, predaje tijelu sile kojima i ovjek i ivotinja mogu oblikovati svoje vrste dijelove, posebno kosti. Iz ovoga vidite da trebamo korijenje. Ono je povezano s Zemljom i sadri minerale. Za izgradnju kostiju trebamo minerale. Kosti se sastoje od kalcij-karbonata, kalcijfosfata; oni su minerali. Dakle moete vidjeti da ljudsko bide treba korijenje da bi ojaalo glavu. I tako, gospodo, ako na primjer dijete postaje neodluno nemarno, hiperaktivno obino ima odgovarajudi simptom: crve u crijevima. Crvi se u crijevima lako razvijaju ako su sile glave previe slabe, jer tada glava ne djeluje dolje dovoljno jako u ostatak tijela. Crvi u ljudskom tijelu ne nalaze smjetaj ako sile glave djelu jako dolje u crijevima. Vidite kako je ljudsko tijelo velianstveno ureeno! sve je povezano. I ako dijete ima crve, treba shvatiti da je postalo neodluno. Takoer ove stvari treba znati svatko tko eli postati uitelj ako su osobe u kasnijoj dobi neodlune, moemo biti sigurni da su imali crve u crijevima kada su bili mladi. I onda to treba uraditi ako to primijetimo kod djeteta? Najjednostavniji lijek je davati mu neko vrijeme mrkve s drugom hranom, naravno; prirodno, ne moe se hraniti samo na mrkvi. Mrkve su korijen biljke. One rastu dolje u zemlji i imaju veliku koliinu minerala. One u sebi imaju sile Zemlje, i kada se uzmu u stomak, mogu kroz krv raditi gore u glavi. Samo supstance bogate mineralima mogu dosegnuti glavu. Supstance bogate mineralima, korijenske supstance, jaaju ljudsko bide preko glave. To je iznimno vano. Zbog mrkve najvii dijelovi glave postaju jaki to je upravo ono to ljudsko bide treba da bi iznutra postalo vrsto i snano, ne mekano. Ako pogledamo biljku mrkve, ne moemo se oteti dojmu da njena snaga ide posebno u korijen. Ona je gotovo cijela korijen. Jedini dio biljke koji nas zanima je korijen. Ostatak, zeleni dio, nije vaan, on samo stoji gore. Dakle mrkva je posebno dobra kao hranjiva tvar za odravanje ljudske glave. I ako se ponekad vi sami osjedate prazne glave, tupo, ne moete normalno misliti, tada je dobro i da vi neko vrijeme jedete mrkve! Naravno, najvie de pomodi djeci. Ali ako sada usporedimo krumpir i mrkvu dobro, najprije izgledaju sasvim razliito. Naravno, biljka krumpira ima zeleni dio. I zatim ima dio koji jedemo, to zovemo gomolji, duboko dolje u Zemlji. Ako bi sada povrno razmiljali, mogli bi redi da su gomolji korijenje. Ali to nije tono; gomolji nisu korijenje. Ako paljivo pogledate dolje u tlo, moete vidjeti pravo korijenje kako visi na gomolju. Pravo korijenje su mali korjenidi, korijenske dlake, koje vise na gomolju. One lako otpadnu. Kada sakupljate krumpire, dlake su ved otpale. Samo u prvom trenutku kada podiete krumpir labavo iz tla, dlake su jo svuda preko njega. Kada jedemo krumpir, mi u stvari jedemo nabreklu, povedanu stabljiku. Samo se ini da je korijen; u stvari je stabljika. Lide je metamorfoziralo. Krumpir je tamo dolje neto izmeu korijena i stabljike. Prema tome nema toliki sadraj minerala kao mrkva; nije toliko zemaljski. Raste u zemlji, ali nije tako jako povezan s zemljom. I sadri posebno ugljikohidrate; ne toliko mnogo minerala, ved ugljikohidrata. Dakle sada, gospodo, moete sebi redi: Kada jedem mrkve, moje tijelo ih stvarno lako moe uzeti, jer sve to treba za omekati mrkvu je pljuvaka. Sve to treba je pljuvaka i izluevine stomaka, pepsin i tako dalje da bi svi vani sastojci mrkve dosegnuli glavu. Mi trebamo minerale, a mineralima nas 40

snabdijevaju sve vrste korijena, ali najvedu koliinu sadre takvi korijeni kao mrkva. Ali sada, kada jedemo krumpire, oni najprije idu u usta i stomak. Tamo se tijelo treba naprezati da iz njih izvue krob. Zatim se probavni proces nastavlja u crijevima. Da bi neto moglo idi u krv i takoer dosegnulo glavu, potrebno je jo naprezanja, jer iz kroba treba izvudi eder. Tek tada moe idi u glavu. Dakle trebamo koristiti jo vie snage. Sada promislite, gospodo: kada se napreem zbog neke vanjske stvari, postajem slabiji. To je stvarna tajna ljudske fiziologije: ako sijeem umu, koristim moju vanjsku tjelesnu snagu, postajem slab; ali ako koristim unutarnju snagu, transformirajudi ugljikohidrate u krob i krob u eder, postajem jak. Upravo zbog injenice da proimam sebe s ederom jedudi krumpir, postajem jak. Kada koristim moju snagu vani, postajem slab; ako je koristim unutra, postajem jak. Dakle to nije stvar jednostavno punjenja sebe s hranom, ved hrana u mom tijelu generira snagu. I tako moemo redi: hrana od korijenja a sve korijenje ima isti uinak kao mrkve premda ne u istom stupnju: sva posebno djeluje na glavi dakle, hrana od korijenja daje tijelu ono to za sebe treba. Hrana koja naginje prema zelenilu biljke i sadri ugljikohidrate snabdijeva tijelo snagom koju treba za rad, za kretanje. Ved sam govorio o krumpiru. Premda zahtijeva uasno veliki utroak snage, poslije ostavlja ovjeka slabim, i ne snabdijeva ga s ikakvom kontinuiranom snagom. Ali princip koji sam vam upravo dao vrijedi ak i za krumpir. Sada u istoj mjeri u kojoj je krumpir siromana namirnica, sve itarice penica, ra, i tako dalje su dobre namirnice. itarice takoer sadre ugljikohidrate, i to takve prirode da ljudsko bide formira krob i eder na najzdraviji mogudi nain. U stvari, ugljikohidrati itarica mogu ga nainiti jaim nego bilo koje drugo sredstvo. Samo na trenutak promislite koliko su jaki ljudi koji ive na farmama, jednostavno preko injenice da jedu velike koliine vlastitog domadeg kruha koji sadri itarice iz njihovih vlastitih polja! Za poetak trebaju samo zdrava tijela, zatim ako mogu jesti prosti kruh, to je za njih zaista najzdravija hrana. prvo moraju imati zdrava tijela, ali onda postaju posebno jaki preko procesa pravljenja kroba i edera. Sada se moe pojaviti pitanje. Vidite, ljudska bida su dola tijekom njihove evolucije redi du, vlastitom voljom da jedu itarice razliito od naina na koji ih jedu ivotinje. Konj jede svoju zob gotovo kako raste. ivotinje jedu svoja zrna ita sirova, onakva kava dolaze od biljke. Ptice bi imale teke trenutke da ekaju da im netko najprije skuha sjemenje! Ali ljudska bida su sama dola do kuhanja itarica. I onda, gospodo, to se dogaa kada kuhamo itarice? Dakle, kada kuhamo itarice, ne jedemo ih hladne, jedemo ih tople. I to je injenica, da za probavu nae hrane trebamo unutarnju toplinu. Ukoliko nema topline ne moemo transformirati nae ugljikohidrate u krob i krob u eder: to zahtijeva unutarnju toplinu. Dakle ako na namirnice najprije primijenimo vanjsku toplinu, pomaemo tijelu: ne treba samo dati svu toplinu. S time to je najprije skuhana, hrana je ved zapoela proces vatre, proces topline. To je prva posljedica. Druga je, da su potpuno promijenjene. Promislite to se dogaa itaricama kada od brana pravim kruh. Postaje neto sasvim drugo. I kako se promijenilo? Dobro, najprije sam samlio sjeme. to to znai? Slomio sam ih na sitne, sitne komadide. I vidite, ono to tamo radim sa sjemenjem, mrvedi ga, pravedi ga finim, inae bi morao napraviti kasnije unutar vlastitog tijela! Sve to inim vani, inae bi morao unutra, unutar tijela; tako inedi ove stvari, olakavam tijelu. Ista je stvar i sa samim peenjem: sve to radim kod kuhanja, spasim od toga tijelo. Dovodim hranu u stanje 41

u kojem je moje tijelo moe lake probaviti. Trebate samo promisliti na razliku ako bi netko jeo sirovi krumpir umjesto kuhani. Ako bi netko krumpir pojeo sirov, njegov stomak bi trebao dati ogromnu koliinu topline da bi transformirao taj sirovi krumpir koji je ved gotovo krob. I mjera u kojoj bi ga mogao transformirati ne bi bila dovoljna. Tako bi onda krumpir dosegnuo crijeva i crijeva bi takoer trebala koristiti veliku koliinu energije. Zatim bi krumpir jednostavno ostao u crijevima, jer ga slijedede sile ne bi mogle prenijeti dalje u tijelo. Tako ako netko jede sirovi krumpir, bilo da s njime samo puni stomak i crijeva ne mogu niti zapoeti s njim, ili ispunjava crijeva; u svakom sluaju nema daljnje probave. Ali ako krumpir proe pripremni stupanj preko kuhanja ili drugaije, tada stomak nema toliko posla, niti crijeva, i krumpir propisno prelazi u krv i pravo u glavu. Dakle vidite, kuhajudi nau hranu, posebno onu koja se ubraja u ugljikohidrate, moemo pomodi naoj probavi. Sigurno ste upoznati s svim novim ludostima u vezi prehrane na primjer, pomodarstvo sirove hrane, oni koji nede vie nita kuhati, sve de jesti sirovo. Kako je do toga dolo? Zato jer ljudi vie ne znaju to je to od materijalistike znanosti, i stide se duhovne znanosti, tako da su sami smislili par stvari. Kompletna moda sirove hrane je fantazija. S vremenom netko ivedi na sirovoj hrani moe ibati tijelo s kraja na kraj u toj situaciji tijelo mora koristiti veoma velike snage, tako da mora biti iibano a naposljetku de se potpuno slomiti. Ali sada, gospodo, hajdemo do masti. Biljke, gotovo sve, sadre masti koje su izvukle od minerala. Masti sada ne ulaze tako lako kao ugljikohidrati i minerali. Minerali se ak ni ne promijene. Na primjer, kada dodate sol u juhu, tada sol gotovo nepromijenjena ide u vau glavu. Dobijete je kao sol u vaoj glavi. Ali kada jedete krumpir, u glavi ne dobijete krumpir, dobijete eder. Konverzija se odvija kako sam opisao. S mastima, meutim, bilo da su biljne masti ili ivotinjske masti, nije tako jednostavna stvar. Kada su masti pojedene, one su gotovo u cijelosti pojedene od pljuvake, od eluanih izluevina, od crijevnih izluevina, i postaju neto sasvim razliito od onog to prelazi u krv. ivotinja i ljudsko bide moraju formirati vlastite masti u crijevima i u krvi, s silama koje prizivaju masti koje jedu. Vidite, to je razlika izmeu masti i edera ili minerala. Ljudsko bide jo uzima svoju sol i eder od prirode. Mora izvlaiti eder od krumpira i rai i tako dalje, ali u njemu je jo neto od prirode. Ali kod masti koju ovjek ili ivotinja ima u sebi, nema vie nieg od prirode. Oni su ih sami formirali. Ljudsko bide ne bi imalo snage kada ne bi jelo; njegova crijeva i krv trebaju masti. Tako moemo redi: ovjek sam ne moe oblikovati minerale. Ako ne bi uzimao minerale, njegovo tijelo ih nikada ne bi moglo samo izgraditi. Ako nije uzeo ugljikohidrate, ako nije jeo kruh ili neto slino iz ega je dobio ugljikohidrate, nikada ne bi mogao sam formirati eder. I ako ne bi mogao formirati eder, bio bi vjeno slabid. Dakle budite zahvalni na ederu, gospodo! Jer ste puni slatkode, imate snagu. U trenutku kada vie ne bi bili puni do vrha s vlastitom slatkodom, ne bi vie imali snagu, sruili bi se. I znate, to vrijedi ak i u vezi s razliitim narodima. Postoje neki narodi koji konzumiraju vrlo malo edera ili namirnica koje proizvode eder. Ti narodi imaju slabu fiziku snagu. Zatim postoje neki narodi koji jedu mnogo ugljikohidrata koji formiraju eder, i oni su jaki. Ali ljudsko bide ne dolazi tako lako do masti. Ako netko u sebi ima masti (a to vrijedi takoer i za ivotinje), to je njegovo vlastito postignude, postignude njegova tijela. Masti su potpuno njegov proizvod. Ljudsko bide unitava kakve god masti da uzima, biljne masti ili ivotinjske masti, i kroz njihovo unitavanje razvija snagu. Kod krumpira, rai, penice, razvija snagu pretvaranjem supstanci. Kod masti koje jede, razvija snagu unitavajudi supstance. 42

Ako unitavam neto izvan mene, postajem umoran i iscrpljen. A ako sam imao veliki debeli biftek i unitim to unutar mene, postajem slab na isti nain; ali moje unitavanje debelog bifteka ili biljne masti ponovno mi daje snagu, tako da mogu proizvesti moju vlastitu mast ako je moje tijelo za to predisponirano. Dakle vidite, konzumacija masti radi u ljudskom tijelu sasvim razliito od konzumacije ugljikohidrata. Ljudsko je tijelo, gospodo, iznimno sloeno, i ono to sam vam opisivao je ogroman rad. Mnogo toga se treba odvijati u ljudskom tijelu da bi ono moglo unititi one biljne masti. Ali sada promislimo kako je to kada netko jede zelenilo, stabljike i lide biljke. Kada jede zelene stvari, od biljaka dobije masti. Zato je stabljika ponekad toliko vrsta? Jer tada daje svoje snage lidu koje de postati bogato ugljikohidratima. I ako lide ostane zeleno to je vie zeleno, u sebi ima vie masti. Dakle kada netko jede kruh, na primjer, iz kruha ne moe uzeti mnogo masti. Uzme vie, na primjer, od potoarki te sitne biljke s vrlo sitnim listovima vie masti nego kada jede kruh. Otuda obiaj o stavljanju maslaca na kruh, neke vrste masti. To nije samo zbog okusa. I zato ljudi sa sela ele slaninu s kruhom. To je opet mast, i takoer se jede iz dva razloga. Kada jedem kruh, kruh radi na mojoj glavi jer elementi korijena biljke rade u stabljici. Stabljika, ak iako je stabljika i raste iznad tla u zraku, ipak u sebi ima snage korijena. Nije pitanje da li je neto gore u zraku, ved da li ima ikakve snage korijena. List, zeleni list, nema snage korijena. Nikada se ni jedan zeleni list nije pojavio dolje u zemlji. U kasno ljeto i jesen, kada snage Sunca vie ne rade tako jako, stabljika moe sazrjeti. Ali listu treba da budu otvorene najjae suneve snage; on raste prema Suncu. Dakle moemo redi, zeleni dio biljke radi posebno na srcu i pludima, dok korijen jaa glavu. Krumpir takoer moe raditi u glavi. Kada jedemo zelenje, ono nam posebno daje biljne masti; jaaju nae srce i pluda, srednjeg ovjeka, ovjeka grudi. To je, rekao bih, tajna ljudske prehrane: da ako elim raditi na mojoj glavi, za veeru imam korijenje ili stabljike. Ako elim raditi na mom srcu ili pludima, napravim sebi zelenu salatu. I u tom sluaju, jer su te supstance unitene u crijevima i samo njihove snage nastavljaju raditi, kuhanje nije toliko neophodno. Zato se lide moe jesti sirovo kao salata. to god de raditi na glavi ne moe se jesti sirovo; mora se kuhati. Kuhana hrana posebno radi na glavi. Salata i sline stvari posebno radi na srcu i pludima, izgraujudi ih, prehranjujudi ih preko masti. Ali sada, gospodo, ljudsko bide ne mora hraniti samo glavu i srednje tijelo, oblast grudi, ono mora hraniti i same probavne organe. Ono treba stomak, crijeva, bubrege, i jetru, i samo mora graditi ove probavne organe. Sada je ovo zanimljivo: za izgradnju probavnih organa treba za hranu proteine, protein koji je u biljkama, posebno sadran u njihovim cvjetovima, a naroito u njihovom vodu. Tako moemo redi: korijen posebno prehranjuje glavu *vidi raniji crte+; sredina biljke, stabljika i lide, prehranjuje posebno prsa; a vode prehranjuje nie tijelo. Kada gledamo naa itna polja moemo redi, Dobro da su tu! jer to hrani nau glavu. Kada pogledamo dolje na zelenu salatu koju smo uzgojili, sve to lide koje jedemo bez kuhanja jer se lako probavlja u naim crijevima a mi elimo njegove snage tu dobijemo sve to odrava nae organe grudi. Ali bacite pogled na ljive i jabuke, i vode koje raste na stablu ah! njega se ne trebamo muiti mnogo kuhati, jer je ono skuhano od samog Sunca tijekom cijelog ljeta! Tu se unutarnje sazrijevanje ved dogaalo, tako da je to neto sasvim razliito od korijenja, ili od strukova i stabljika (koji nisu sazrjeli ved u stvari sasueni od Sunca). Vode, kako sam rekao, ne trebamo mnogo kuhati ukoliko nemamo slab organizam, u kom sluaju crijeva ne mogu unititi vode. Tada ga moramo kuhati; moramo imati dinstano vode i slino. Ako netko ima crijevne bolesti, mora biti oprezan i uzimati vode u nekoj kuhanoj formi umak, dem, i tako dalje. Ako netko ima savreno zdrav probavni sustav, savreno 43

zdrav sustav crijeva, tada je vode prava stvar za prehranu nieg tijela, preko proteina koje sadri. Protein iz bilo kog voda prehranjuje va stomak, prehranjuje sve vae probavne organe u vaem niem tijelu. Moete vidjeti kakav su dobar instinkt ljudska bida imala za ove stvari! Naravno, nisu poznavala sve koncepte koje vam govorim, ali su to znala instinktivno. Uvijek su pripremala mijeanu ishranu od korijenja, zelenja i voda; sve su to jeli, i ak su i relativne koliine ove tri stvari koje treba jesti bile ispravno odreene instinktima. Ali sada, kao to znate, ljudi ne jedu samo biljke, jedu takoer i ivotinje, meso ivotinje, ivotinjske masti i tako dalje. Zasigurno nije na antropozofiji da zauzima fanatini ili sektaki stav. Njen zadatak je samo redi kako stvari stoje. Ne moe se jednostavno redi da bi ljudi trebali jesti samo biljke, ili da bi trebali takoer jesti i ivotinje, i tako dalje. Moe se samo redi da neki ljudi sa snagama koje su dobili nasljeivanjem jednostavno nisu dovoljno jaki da unutar svog tijela izvre sav rad potreban za unitenje biljnih masti, da ih unite tako potpuno da se u njihovim tijelima razviju snage za proizvodnju vlastite masti. Vidite, osoba koja jede samo biljne masti pa, bilo zbog odustajanja da postane impozantan, naoit momak, ili neeg drugog mora imati strano dobar probavni sustav, tako zdrav da mu je lako unititi biljne masti i na taj nain dobiti snage za izgradnju vlastite masti. Vedina ljudi stvarno nije u stanju proizvesti vlastitu mast ako imaju samo biljne masti za unititi. Kada netko jede ivotinjsku mast iz mesa, to nije potpuno uniteno. Biljne masti ne idu dalje od crijeva, one su unitene u crijevima. Ali mast sadrana u mesu ide dalje, prelazi u ljudsko bide. I osoba moe biti slabija nego da je bila na ishrani od biljnih masti. Prema tome, moramo praviti razliku izmeu dvije vrste tijela. Prvo su tijela koja ne vole mast, ne uivaju jedudi slaninu, jednostavno ne vole masnu hranu. To su tijela koja relativno lako unitavaju biljne masti i ele na taj nain formirati vlastitu mast. Oni kau: Bilo koju mast da nosim okolo, elim je sam napraviti; elim ba moju vlastitu mast. Ali ako netko trpa svoj stol s masnom hranom, tada nede redi, elim napraviti vlastitu mast; on kae, Svijet mi treba dati mast. Jer ivotinjska mast prelazi u tijelo, inedi prehranjivanje lakim. Kada dijete cucla bombom, ne radi to zbog ishrane. Ima, sigurno, neeg hranjivog u njemu, ali dijete ga ne cucla radi toga; cucla ga zbog slatkog okusa. Slatkoda je predmet njegove svijesti. Ali ako odrasli jede goveu mast, ili svinjsku mast, ili slino, dakle, to prelazi u njegovo tijelo. To zadovoljava njegovu udnju ba kao to bombon zadovoljava djetetovu udnju. Ali to nije potpuno jednako, jer odrasli osjeda tu udnju unutar sebe. Odrasli treba tu unutarnju udnju kao odgovor na njegovo unutarnje bide. Zato on voli meso. Jede ga jer ga njegovo tijelo voli. Ali nema koristi od fanatizma u ovim stvarima. Ima ljudi koji jednostavno ne mogu ivjeti ako ne jedu meso. Osoba treba paljivo razmotriti da li de biti u stanju nastaviti bez njega. Ako odlui da moe bez njega i prijee sa mesne na vegetarijansku prehranu, osjedati de se jaa nego je bila prije. To je ponekad teko, oito: neki ljudi ne mogu se nositi s milju o ivotu bez mesa. Ako, meutim, netko postane vegetarijanac, osjeda se jai jer vie nije obvezan u svom tijelu deponirati stranu mast; on pravi svoju vlastitu mast, i to ini da se osjeda jaim. To znam iz vlastitog iskustva. Inae ne bi izdrao napore ove zadnje dvadeset i etiri godine! Nikad ne bih mogao putovati cijele nodi, na primjer, i zatim slijedede jutro dati predavanje. Jer je injenica, da ako je netko vegetarijanac iznutra izvrava odreenu aktivnost koje su ne-vegetarijanci poteeni, koju je ved napravila ivotinja. To je vana razlika. 44

Ali nemojte sada misliti da bi ja ikada agitirao za vegetarijanstvo! Treba uvijek najprije utvrditi da li je osoba sposobna postati vegetarijanac ili ne; to je individualna stvar. Vidite, ovo je posebno vano u vezi proteina. Netko moe probaviti protein ako moe jesti biljni protein i razbiti ga u crijevima. I tada od njega dobiva snage. Ali kada su crijeva slaba, treba protein uzeti izvana, to znai da treba jesti pravu vrstu proteina, to bi bio ivotinjski protein. Kokoi koje nesu jaja takoer su ivotinje! Tako je protein neto to se sasvim pogreno prosuuje osim ukoliko se ne razmatra s antropozofske toke gledita. Kada jedem korijenje, njegovi minerali idu gore u moju glavu. Kada jedem zelenu salatu, njene snage idu u moje grudi, pluda, i srce ne njene masti, ved snage iz njenih masti. Kada jedem vode, protein iz voda ostaje u crijevima. A protein iz ivotinjskih supstanci ide dalje od crijeva u tijelo; ivotinjski protein se iri. Netko bi mogao misliti, prema tome, da ako osoba jede proteina u izobilju, biti de dobro hranjeni pojedinac. To je dovelo do injenice u ovom materijalistikom dobu da su ljudi koji su studirali medicinu za prosjenu ishranu preporuivali prekomjerne koliine proteina: drali su da je bilo neophodno sto dvadeset do sto pedeset grama proteina to je smijeno. Danas se zna da je neophodna samo etvrtina te koliine. I u stvari, ako osoba jede takvu enormnu i neophodnu koliinu proteina dakle, tada se dogaa neto to se jednom dogodilo s izvjesnim profesorom i njegovim asistentom. Imali su ovjeka koji je patio od neishranjenosti i eljeli su ga ojaati s proteinom. Sada je opdenito priznato da kada netko konzumira velike koliine proteina on je, naravno, u njemu pretvoren njegova mokrada de pokazati da ga je imao u ishrani. Tako se sada s ovom dvojicom dogodilo da ovjekov urin nije pokazao znakove prisutnosti proteina u njegovom tijelu. Nije ima palo na pamet da je ved proao kroz crijeva. Profesor je bio u stranom stanju. A asistentu su se tresle noge i plaljivo je rekao: Gospodine profesore moda kroz crijeva? Naravno! to se dogodilo? Natrpali su ovjeka proteinom a nije mu bio koristan, jer je otiao iz stomaka u crijeva i zatim vani. Uopde se nije rairio po tijelu. Ako netko proguta previe proteina, on uopde ne ide u tijelo, ved u fekalne otpadne tvari. ak i tada, tijelo dobije neto od toga: prije nego izae, lei u crijevima i postaje otrov i truje cijelo tijelo. To se moe dogoditi od previe proteina. I od ovakvog trovanja vrlo esto dolazi do arterioskleroze tako da mnogi ljudi dobiju arteriosklerozu prerano, jednostavno punedi se s previe proteina. Vano je, kako sam pokuao pokazati, znati ove stvari o prehrani. Jer mnogi ljudi su potpuno uvjereni da to vie jedu, bolje se hrane. Naravno da to nije tono. esto se bolje hrani onaj tko jede manje, jer se tada ne truje. Stvar je u tome da zaista treba znati kako razliite supstance djeluju. Treba znati da minerali rade posebno na glavi; ugljikohidrati upravo onakvi kakvi se mogu nadi u naoj obinoj hrani, kruhu i krumpirima, na primjer vie rade na sustavu pluda i sustavu grla (pluda, grlo, nepce i tako dalje). Masti rade posebno na srcu i krvnim sudovima, arterijama i venama, a protein posebno na abdominalnim organima. Glava ne sadri posebnu koliinu proteina. Onaj protein koji posjeduje naravno, takoer se treba hraniti s proteinom, jer napokon, sastoji se od ivih supstanci taj protein ovjek mora sam formirati. I ako se netko prejede, nema svrhe vjerovati da se tako dobije zdrav mozak, jer se dogaa upravo obratno: dobije se zatrovan mozak.

45

Protein: abdominalni organi Masti: srce i krvni sudovi Ugljikohidrati: pluda, grlo, nepce Minerali: glava Moda bi jo jedan sastanak trebali posvetiti prehrani? To bi bilo dobro, jer su ova pitanja veoma vana. Dakle onda, subota u devet sati. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 7. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 7/14 Pitanje prehrane. Prehrana djece. Gnojenje tla Dornach, 2.kolovoza 1924 Rudolf Steiner: Danas bih elio neto dodati kao odgovor na pitanje g. Burlea prolog etvrtka. Sjedate se da sam govorio o etiri supstance neophodne za ljudsku prehranu: minerali, ugljikohidrati, koji se mogu nadi u krumpiru, ali posebno u naim poljskim itaricama i mahunarkama, zatim masti, i proteini. Naglasio sam koliko je razliita naa prehrana s obzirom na proteine u usporedbi, na primjer, sa soli. ovjek uzima sol i ona putuje cijelim putem do glave, na takav nain da sol ostaje sol. Stvarno nije promijenjena osim to je razgraena. Kao sol zadrava svoje snage cijelim putem do ovjekove glave. Suprotno tome, protein protein iz obinog kokojeg jaja, na primjer, ali takoer i protein iz biljaka taj protein je u ljudskom tijelu odmah razbijen, dok je jo u stomaku i crijevima; on ne ostaje i dalje protein. Ljudsko bide posjeduje snage s kojima taj protein moe razbiti. Ono takoer ima snage da neto moe iznova izgraditi, napraviti svoj vlastiti protein. To ne bi mogao ako ne bi ved prethodno razbio drugi protein. Sada promislite kako je, gospodo, s ovim proteinom. Zamislite da ste postali iznimno pametna osoba, toliko pametni da ste uvjereni da moete napraviti sat. Ali sat ste vidjeli jedino izvana, tako da ga ne moete odmah napraviti. Ali ako pokuate i rastavite neki sat na dijelove, rastavite i posloite dijelove na takav nain da moete promatrati u kakvom je odnosu pojedini dio s drugima, tada dete znati kako bi ga ponovno sastavili. To je ono to ljudsko tijelo radi s proteinom. Mora uzeti protein i cijelog ga rastaviti. Protein se sastoji od ugljika, duika, kisika, vodika i sumpora. To su mu najvanije komponente. I sada je protein potpuno razdvojen na dijelove, tako da kada svi oni dou do crijeva, ovjek u sebi nema protein, ved ima ugljik, duik, kisik, vodik, i sumpor. Vidite kako je to? sada ovjek ima protein sav razloen na dijelove kao to ste vi imali sat na stolu. Dakle sada dete redi, Naravno! kada sam rastavljao sat, paljivo sam promatrao, i sada mogu napraviti sat. Slino ja trebam jesti protein samo jedanput; nakon toga, mogu ga sam napraviti. Ali to se ne dogaa tako, gospodo. Ljudsko bide ima memoriju kao potpuni ljudski entitet; samo njegovo tijelo nema takvu memoriju u koju se moe neto zabiljeiti, ono koristi snagememorije samo za izgradnju sebe. Dakle uvijek treba jesti novi protein da bi mogli nabaviti protein. injenica je, ljudsko bide je ukljueno u vrlo, vrlo kompliciranu aktivnost kada proizvodi svoj vlastiti protein. Najprije dijeli protein koji je pojeo na dijelove i ugljik iz njega stavlja svugdje u svoje tijelo. Ved znate da iz zraka udiemo kisik i taj kisik kombiniramo s ugljikom koji smo dobili iz proteina i drugih hranjivih elemenata. I izdiemo ugljik u ugljinom dioksidu, zadravajudi dio u sebi. 46

Tako sada imamo ugljik i kisik zajedno u naem tijelu. Ne zadravamo i ne koristimo kisik koji je bio u proteinu; koristimo kisik koji smo udahnuli za kombiniranje s ugljikom. Dakle mi ne radimo vlastiti protein kako materijalisti to opisuju: naime, da jedemo mnogo jaja koja su zatim odloena u naem tijelu tako da su jaja koja smo pojeli rairena po cijelom tijelu. To nije tono. U stvari, spaava nas organizacija naeg tijela tako da kada jedemo jaja, svi ne postanemo lude kokoi! To je injenica. Ne postajemo lude kokoi jer dolje u naim crijevima razbijemo protein i umjesto da koristimo kisik koji je u proteinu, koristimo kisik koji dolazi iz zraka. Takoer, kako udiemo kisik udiemo i duik takoer; duik je uvijek u zraku. Opet, ne koristimo duik koji nam dolazi iz kokojih jaja; koristimo duik koji smo udahnuli iz zraka. A vodik koji smo pojeli s jajima, ni njega ne koristimo, uopde ne. Koristimo vodik koji smo uzeli kroz na nos i nae ui, kroz sva naa osjetila; to je vodik koji koristimo za napraviti na protein. Sumpor takoer mi to stalno primamo iz zraka. Vodik i sumpor dobijamo iz zraka. Iz proteina koje jedemo, uvamo i koristimo samo ugljik. Druge supstance, uzimamo iz zraka. Dakle vidite kako je to s proteinom. Slina je situacija s mastima. Pravimo na vlastiti protein, koristedi samo ugljik iz vanjskog proteina. Takoer pravimo i nau vlastitu mast, koristimo vrlo malo ugljika iz nae hrane. Dakle vidite, proizvodimo na vlastiti protein i mast. Samo ono to konzumiramo u krumpirima, mahunama, i itaricama prelazi u nae tijelo. U stvari, ak ni te stvari ne idu potpuno u nae tijelo, ved samo u donji dio glave. Minerali koje konzumiramo idu gore u cijelu glavu; od njih imamo ono to trebamo za izgradnju naih kostiju. Prema tome vidite, gospodo, moramo voditi rauna da dovedemo zdrav biljni protein u nae tijelo. Zdrav biljni protein! To je ono to nae tijelo treba u velikim koliinama. Kada uzimamo protein iz jaja, nae tijelo moe biti prilino lijeno; lako moe razbiti protein, jer je taj protein lako razbiti. Ali biljni protein, koji dobijemo od ploda uglavnom je u tom dijelu biljke, kao to sam rekao u etvrtak nama je posebno vrijedan. Ako osoba eli ouvati zdravlje, zaista je neophodno ukljuiti plodove u svoju ishranu. Kuhane ili sirove, ali plodove mora uzimati. Ako zapostavi jedenje plodova, postepeno de osuditi svoje tijelo na vrlo sporu probavu. Moete vidjeti da je to takoer pitanje i davanja odgovarajude prehrane samim biljkama. A to znai, moramo shvatiti da su biljke ive stvari; one nisu minerali, one su neto ivo. Biljka nam dolazi od sjemena koje stavljamo u tlo. Biljka ne moe cvjetati ukoliko i samo tlo nije u nekoj mjeri ivo. I kako inimo tlo ivim? Odgovarajudim gnojenjem. Da, odgovarajude gnojenje je ono to de nam dati zaista dobar biljni protein. Moramo se sjetiti da je kroz mnogo, mnogo vjekova ovjek znao da je pravo gnojivo ono to dolazi iz konjskih staja, iz kravljih staja i tako dalje; pravo gnojivo je ono to dolazi od same farme. Kada je nedavno sve postalo materijalistiko, ljudi su govorili: Pogledajte! moemo to jednostavnije napraviti ako vidimo koje su supstance u gnojivu i zatim ih uzmemo iz mineralnog carstva: mineralno gnojivo! I moete vidjeti, gospodo, kada se koristi mineralno gnojivo, to je kao da stavimo minerale u zemlju; tada jedino korijen postaje jak. Tada iz biljke dobijemo supstance koje pomau izgradnju naih kostiju. Ali iz biljke ne dobijemo 47

odgovarajudi protein. I biljke, nae poljske itarice su dugo vremena patile od nedostatka proteina. I nedostatak de postajati sve vedi ukoliko se ljudi ne vrate na ispravno gnojenje. Ved su bila poljoprivredna savjetovanja na kojima su farmeri kazali: Da, plodovi postaju sve loiji! I to je tono. Ali naravno farmeri ne znaju razlog. Svaka starija osoba zna da je kada je bila mlada, sve to dolazi iz polja bilo stvarno bolje. Nema smisla razmiljati da se moe napraviti gnojivo jednostavno kombinirajudi supstance koje su prisutne u kravljem gnoju. Treba jasno vidjeti da gnoj ne dolazi iz kemijskog laboratorija ved iz laboratorija koji je daleko vie znanstven dolazi iz daleko, daleko vie znanstvenog laboratorija unutar krave. I zato je kravlje gnojivo stvar koja ne ini snanim samo korijen biljke, ved snano djeluje na plodove i u biljkama proizvodi dobar, odgovarajudi protein koji ovjeka ini snanim. Ako tamo ne bude nieg osim mineralnog gnojiva koje je postalo tako popularno, ili samo duika iz zraka dakle, gospodo, vaa djeca, a posebno, vai unuci imati de blijeda lica. Nedete vie vidjeti razliku izmeu njihovih lica i njihovih bijelih ruku. Ljudska bida imaju ilu, zdravu boju kada je obradiva zemlja odgovarajude gnojena. Dakle vidite, kada govorimo o prehrani trebamo uzeti u obzir kako su namirnice dobivene. To je od iznimnog znaaja. U raznim okolnostima moete vidjeti da ljudsko tijelo samo udi za onim to mu treba. Samo jedan primjer: ljudi koji su u zatvoru godinama, obino dobivaju hranu koja sadri jako malo masti, tako razvijaju veliku udnju za njom; i kada ponekad sa svijede koju straar nosi u deliju kap voska padne na pod, zatvorenik odmah skoi polizati mast. Ljudsko tijelo toliko jako osjeda nedostatak neke potrebne supstance. To ne primjedujemo ako iz dana u dan jedemo pravilno i redovito; tada se nede dogoditi da naem tijelu nedostaje neki esencijalni element. Ali ako neto u prehrani tjednima stalno nedostaje, tada tijelo postaje iznimno gladno. To je takoer neto to treba primijetiti. Ved sam naglasio da su mnoge stvari povezane s oplodnjom. Na primjer, nai europski preci iz dvanaestog i trinaestog stoljeda, ili jo ranije, bili su od nas razliiti na mnogo naina. Obino se na tu injenicu ne obrada panja. Izmeu drugih stvari, oni nisu imali krumpir! Krumpir je uveden tek kasnije. Prehrana krumpirom je izvrila jak utjecaj. Kada se jedu itarice, posebno postaju snani srce i pluda. itarice jaaju srce i pluda. Tako ovjek razvija zdrave grudi i dobrog je zdravlja. Samo nije toliko eljan miljenja koliko disanja, moda; ali veoma je izdrljiv ako ima pravilno disanje. I ovdje du redi: ne smatram da netko ima jaka pluda ako uvijek otvara prozor i vapi, Neka ue ovdje svje zrak ! Ne! osoba ima jaka pluda ako su u takvu stanju da mogu podnijeti bilo kakav zrak. ilava osoba nije ona koja ne moe sve podnijet ved ona koja moe! Ovih dana se mnogo govori o ovrdivanju. Promislite kako su djeca ovrsnula! U dananje vrijeme (u imudnim kudama, naravno, ali onda to drugi brzo slijede) djeca su odjevena dobro, kada smo mi bili djeca, nosili smo duge hlae i bili dobro prekriveni maksimalno, ili smo bosonogi - sada, odjeda ide do koljena ili je jo krada. Da su roditelji znali da je to najbolja priprema za kasnije napade upale slijepog crijeva, bili bi mnogo obazriviji. Ali moda je tiranin! stvarima se ne pridaje panja, i djeca su odjevena tako da njihova mala odjeda dosee tek do koljena, ili manje. Jednog dana de dosezati samo do trbuha to de biti moda! Moda ima jak utjecaj. Ali to je tu stvarno u pitanju? Ljudi na to ne obradaju panju. To je ovako: Ljudsko bide je konstituirano cijelim organizmom tako da je zaista sposobno izvriti unutarnji rad na svoj hrani koju konzumira. I u vezi toga posebno je vano znati da ovjek postaje jak kada ispravno radi na hrani koju 48

jede. Djecu ne ini jaim tretman koji sam spomenuo. Tako su ovrsnula da kasnije u njihovom ivotu samo ih pogledajte! kada trebaju prijedi preko praznog trga dok ih vrude sunce ari, kupaju se u znoju i to nisu u stanju. Netko nije postao prekaljen ako ne moe neto podnijeti; osoba koja moe podnijet sve mogude potekode je ona koja je prekaljena. Tako, u ranijim vremenima ljudi nisu bili prekaljeni; ipak su imali zdrava pluda, zdrava srca, i tako dalje. I onda dolazi prehrana krumpirom! Krumpir malo brine za pluda i srce. On dosee glavu, ali samo, kako sam rekao, niu glavu, ne viu glavu. On ide u niu glavu, gdje netko misli i provodi sposobnosti kritike. Prema tome, moete vidjeti, u ranija vremena bilo je manje novinara. Jo nije bilo tiskarske industrije. Promislite na koliinu miljenja koja se u naem svijet dnevno troi, samo da bi izale novine! Svo to miljenje, to je previe, to uopde nije neophodno i za to trebamo zahvaliti ishrani krumpirom! Jer osoba koja jede krumpir stalno je stimulirana da misli. Ne moe nita osim misliti. Zato njena pluda i srce postaju slabi. Tuberkuloza, tuberkuloza pluda, nije bila iroko rairena dok nije uvedena prehrana krumpirom. I najslabija ljudska bida su ona koja ive u regijama u kojima ne raste gotovo nita osim krumpira, gdje ljudi ive na krumpiru. Duhovna znanost je sposobna znati ove materijalne injenice. (To esto govorim.) Materijalistika znanost ne zna nita o prehrani; nema pojma to je za ovjeanstvo zdrava hrana. Upravo je to osobina materijalizma, da misli i misli i misli i ne zna nita. Istina je na kraju: ako netko eli zaista sudjelovati u ivotu, iznad svega treba neto znati! To su stvari koje sam elio redi o ishrani. Sada bi moda jo eljeli pitati neko posebno pitanje? Pitanje: Dr. Steiner, u vaem zadnjem govoru spomenuli ste arteriosklerozu. Vlada miljenje da ova bolest dolazi ako se jede mnogo mesa, jaja i slino. Poznajem nekog kod koga je bolest poela kada je imao pedeset; postao je sasvim ukoen kada je imao sedamdeset. Ali sada ima osamdeset pet ili osamdeset est, i mnogo je aktivniji nego kada je bio u pedesetima ili ezdesetima. Da li je arterioskleroza uzmakla? Da li je to mogude? Ili postoji neki drugi razlog? Moda trebam spomenuti da osoba nikada nije puila i pila je veoma malo alkohola; ivjela je stvarno pristojan ivot. Ali u svojim ranijim godinama jeo je prilino mnogo mesa. Sa sedamdeset je mogao vrlo malo raditi, ali sada je sa osamdeset pet stalno aktivan. Dr. Steiner: Dakle Razumio sam da je tu osobu pogodila arterioskleroza kada je imala pedeset, da je postao ukoen i mogao jako malo raditi. Niste rekli da li mu se sjedanje pogoralo; moda niste primijetili. Stanje se nastavilo do njegovih sedamdesetih; tada je opet postao aktivan, i jo je iv. Da li jo ima neki simptom ranije arterioskleroze ili je potpuno pokretan i aktivan? Ispitiva: Danas je potpuno aktivan i pokretniji nego kada je imao ezdeset pet ili sedamdeset. On je moj otac. Dr. Steiner: Dobro, najprije trebamo ustanoviti tonu prirodu ranije arterioskleroze. Obino arterioskleroza uhvati osobu na takav nain da njegove arterije opdenito postanu sklerotine. Ako su ovjekove arterije opdenito sklerotine, on naravno postaje nesposoban kontrolirati svoje tijelo sa svojom duom i duhom, i tijelo postaje rigidno. Takoer se moe dogoditi da netko ima arteriosklerozu ali ne cijelog tijela; bolest je, na primjer, mogla potedjeti njegov mozak. Tada je sluaj slijedede. Vidite, ja sam neto upoznat s vaim vlastitim zdravstvenim stanjem. ne poznajem vaeg oca, ali moda moemo otkriti neto o oevu zdravlju iz vaeg vlastitog. Na primjer, vi malo 49

patite, ili ste patili (nadam se da je potpuno izlijeeno), od peludne groznice. To znai da u sebi nosite neto to tijelo moe razviti samo ako ne postoji tendencija za arteriosklerozu u glavi, ved samo izvan glave. Nitko tko je predisponiran za arteriosklerozu u cijelom tijelu ne moe patiti od napada peludne groznice. Jer peludna groznica je upravo obrnuta od arterioskleroze. Vi patite od peludne groznice. To pokazuje da je vaa peludna groznica naravno da nije ugodno imati peludnu groznicu, mnogo je bolje izlijeiti: ali govorimo o tendenciji da je se ima vaa peludna groznica je vrsta sigurnosnog ventila protiv arterioskleroze. Ali svatko dobije arteriosklerozu u maloj mjeri. Ne moe se ostarjeti bez da je imamo. Ako je netko dobije u cijelom tijelu, to je drugo: tada si ne moe pomodi, postaje krut u cijelom tijelu. Ali ako netko dobije arteriosklerozu u glavi a ne u ostatku tijela, tada dakle, ako netko stari na ispravan nain, eteriko tijelo postaje sve jae (o tome sam prije govorio), i vie nema toliku potrebu za mozgom, i tako mozak moe postati star i krut. Eteriko tijelo moe kontrolirati to stanje male skleroze koje u ranijim godinama ini nekog i starim i krutim; sada ga eteriko tijelo moe kontrolirati vrlo pametno tako da nije vie tako ozbiljno. Va otac, na primjer, nije sam trebao imati peludnu groznicu, mogao je imati samo sklonost za nju. I vidite, upravo ta sklonost za nju je bila dobrobit za njega. ak se moe redi moe izgledati malo nategnuto, ali osoba koja ima tendenciju za peludnu groznicu ak moe redi, Hvala Bogu za tu sklonost! Peludna groznica mi sada ne smeta, i daje mi stalnu predispoziciju za omekavanje arterija. ak i ako se peludna groznica ne pojavi, titi ga od arterioskleroze. I ako on ima sina, sin moe imati peludnu groznicu izvana. Sin moe izvana patiti od neke bolesti koja je kod oca gurnuta unutra. Zaista, to je jedna od tajni nasljeivanja: da mnoge stvari kod nasljednika postaju bolesti koje su kod oeva bile aspekt zdravlja. Bolesti su klasificirane kao arterioskleroza, tuberkuloza, ciroza, dispepsija, i tako dalje. O tom se moe napisati vrlo atraktivna knjiga; moe se jednostavno napisati kako bolesti napreduju. Ali iz toga se ne moe mnogo dobiti, iz jednostavnog razloga jer je arterioskleroza, na primjer, razliita kod svake pojedine osobe. Nema dvije osobe koje imaju slinu arteriosklerozu; svatko je pogoen na razliit nain. To je zaista tako, gospodo. I to nikog ne treba iznenaditi. Bila su dva profesora na berlinskom sveuilitu. Jedan je imao sedamdeset godina, drugi devedeset dvije. Mlai je bio dobro poznat; napisao je mnogo knjiga. Ali bio je ovjek ija je filozofija bila sasvim unutar materijalizma; imao je samo misli duboko ukorijenjene u materijalizmu. Takve misli takoer pridonose arteriosklerozi. I imao je arteriosklerozu. Kada je doao do sedamdeset, morao je u mirovinu. Kolega koji je imao preko devedeset nije bio materijalista; ostao je dijete vedinu svog ivota, i jo je poduavao s ogromnom ivodu. Rekao je, Da, taj moj kolega, taj mladi momak! Ja ga ne razumijem. Ja jo ne elim u mirovinu, osjedam se tako mlad. Onaj drugi, momak, bio je skinut, nije vie mogao poduavati. Naravno da je i devedeset dvogodinjak s godinama postao sklerotian, njegove arterije su bile potpuno sklerotine, ali zbog njegove pokretnosti due jo je mogao neto napraviti s takvim arterijama. Drugi ovjek nije imao takvu mogudnost. A sada jo neto u odgovoru na g.Burleovo pitanje o mrkvi. G. Burle je rekao, Ljudsko tijelo instinktivno udi za onim to treba. Djeca esto uzimaju mrkvu u ruke. Djeca, i odrasli takoer, ponekad su prisiljeni jesti hranu koja za njih nije dobra. Mislim da je pogreno kada se netko gnua neke hrane. Imam djeaka koji nede jesti krumpire. Gospodo, trebate samo promisliti na jednu stvar: kada ivotinje ne bi imale instinkt to je za njih 50

dobro, a to je za njih loe, ved bi odavno nestale. Jer ivotinje na panjacima dolaze i do otrovnih biljaka takoer sve one i da ne znaju instinktivno da ne mogu jesti otrovne biljke, sigurno bi ih jele. Ali uvijek prou pokraj njih. Ali ima jo neto. ivotinje paljivo biraju to je za njih dobro. Da li ste ikada gojili guske, kljukali ih hranom? Mislite li da bi guske to ikada same radile? Jedino ih ljudi sile toliko jesti. Kod svinja je to drugaije; ali to mislite koliko bi mrave bile da ih mi ne potiemo da jedu toliko mnogo? U svakom sluaju, kod svinja je to neto drugaije. One su stekle svoje osobine kroz nasljeivanje; njihovi preci su se morali priviknuti na svu hranu koja proizvodi mast. Te stvari su uzimali u hranu u ranijim vremenima. Ali prvobitne svinje je trebalo prisiliti da to jedu! Ni jedna ivotinja nikada sama ne jede ono to za nju nije dobro. Ali sada, gospodo, do ega je doveo materijalizam? Vie se ne vjeruje u takav instinkt. U mladosti sam imao prijatelja s kojim sam esto objedovao. Bili smo osjetljivi u vezi hrane koju jedemo i imali smo naviku promiljati to je za nas dobro. Kasnije, kako se to u ivotu dogaa, izgubili smo kontakt, i nakon nekoliko godina doao sam u grad gdje je on ivio, i bio pozvan da s njim ruam. I to sam vidio? Vagu pokraj njegova tanjura! Pitao sam, to de ti ta vaga? Znao sam, naravno, ali elio sam duti to de tredi. Rekao je, vaem meso koje mi donesu, da bi jeo pravu koliinu salatu takoer. Bio je tamo, vaudi sve to de staviti na tanjur, jer mu je znanost tako govorila. I to se s njim dogodilo? Potpuno se oduio od zdravog instinkta za to to treba jesti i konano to vie nije znao! I sjedate se? bilo je u knjizi: osoba treba od sto dvadeset do sto pedeset grama proteina ; to je on, savjesno mjerio. Danas se predvia da je ispravna koliina pedeset grama, tako da je njegova koliina bila pogrena. Naravno, gospodo, kada osoba ima dijabetes, to je oito razliita situacija. ederna bolest, dijabetes, pokazuje da je osoba izgubila instinkt za prehranu. Tu dolazite do sutine stvari. Ako dijete ima tendenciju prema crvima, ak i najmanju tendenciju, ono de uiniti sve da to sprijei. Biti dete nekada zaprepateni vidjeti dijete koje u vrtu trai gdje rastu mrkve, i zatim dete ga tamo nadi kako jede mrkve. I ako je vrt daleko, to nije bitno, dijete svakako gaca prema njemu i nalazi mrkvu jer dijete koje ima sklonost crvima udi za mrkvama. I tako, gospodo, najkorisnija stvar koju moete napraviti je ovo: promatrajte dijete kada je odbijeno od sise, kada vie nema mlijeko, promatrajte to mu se poinje sviati jesti a to ne. U trenutku kada dijete poinje dobivati vanjsku prehranu, od njega se moe nauiti to mu treba davati. U trenutku kada se poinje poticati da jede ono to netko misli da treba jesti, u tom trenutku mu se kvare instinkti. Treba mu davati stvari za koje instinktivno pokazuje da mu se sviaju. Naravno, ako sklonost prema neemu previe ugroava, to treba zabraniti ali onda treba paljivo promotriti to je to to se zabranjuje. Na primjer, moda po vaem miljenju dajete djetetu sve dobre stvari, a ipak u trenutku kada dijete doe do stola ne moe si pomodi da se popne na sjedalicu i nagne nad stol za grumenom edera! To je neto to treba gledati na pravi nain. Jer za dijete koje se nagne nad stolom radi grumena edera to oito ima veze s njegovom jetrom. Upravo jednostavna injenica da mora dodi do mrvice edera, znak je da njegova jetra nije u redu. Samo ona djeca kojima neto nije u redu s jetrom trae eder ona je zatim lijeena s ederom. Druge eder ne zanima; ignoriraju ga. Naravno, ne moe se dopustiti da ovakva predstava prijee u naviku; ali za nju treba imati razumijevanja. I moe se razumjeti na dva naina. 51

Vidite, ako dijete cijelo vrijeme gleda i misli, kada otac ili majka ne budu gledali, ja dakle mogu uzeti eder: tada de se kasnije uljati drugim stvarima. Ako zadovoljite dijete, ako mu date to mu treba, onda ono ne postaje lopov. Od velike je vanosti s moralnog stajalita da li se promatraju ove stvari ili ne. To je veoma vano, gospodo. I dakle na pitanje koje je upravo postavljeno treba odgovoriti na ovaj nain: Treba paljivo promatrati to dijete voli a to mu se gadi, i ne prisiljavati ga da jede ono to mu se ne svia. Ako se dogodi, na primjer, kao to se i dogaa s mnogom djecom, da ne ele jesti meso, tada je injenica da dijete iz mesa dobije crijevne otrove i eli ih izbjedi. Njegov instinkt je dobar. Svako dijete koje moe sjesti za stol gdje svi drugi jedu meso i moe ga odbiti zasigurno ima tendenciju razvijanja crijevnih otrova iz mesa. Te stvari treba uzeti u obzir. Vidite da znanost mora postati mnogo profinjenija! Danas je previe kruta. S vagama, sa svime to se odvija u laboratorijima, to nije tenja za istom znanodu. Kod prehrane, to je stvar koja nas sada posebno zanima, zaista je tako, da treba stedi pravo razumijevanje za to u kakvom je odnosu s duhom. Kada ljudi pitaju o tome, esto ponudim dva primjera. Promislite, gospodo, na novinara: kako mora toliko misliti a to nije ak neophodno. ovjek mora mnogo misliti, mora misliti toliko loginih misli; gotovo je nemogude za ljudsko bide da ima toliko loginih misli. I tako nalazite da novinar ili neka druga osoba koja pie profesionalno voli kavu, sasvim instinktivno. Sjedi u kafidu i pije kave jednu za drugom, i gloe svoju olovku tako da de izadi neto to moe zapisati. Glodanje olovke mu ne pomae, ali kava da, tako da jedna misao dolazi od druge, jedna misao se pridruuje drugoj. A zatim pogledajte diplomate. Ako se jedna misao pridruuje drugoj, ako jedna misao dolazi od druge, to je za njih loe! Kada su diplomati logini, onda su dosadni. Moraju biti zabavni. U drutvu se ljudi ne ele zamarati logikim razmiljanjem na prvom mjestu drugo trede a ako prvo i drugo nisu tamo, trede i etvrto se, naravno, ne treba promiljati! Novinar se ne moe baviti niim osim financijama u lanku o financijama. Ali ako ste diplomat moete govoriti o nodnim klubovima u isto vrijeme u kojem govorite o ekonomiji zemlje X, zatim moete komentirati kremaste kolae te -i-te dame, zatim moete skoiti na bogato tlo kolonija, nakon toga, gdje se uzgajaju najbolji konji, i tako dalje. Kod diplomata jedna misao mora preskoiti u drugu. Tako svatko tko mora biti armantan sugovornik slijedi instinkt i pije dosta aja. aj razbacuje misli; doputa da se skoi u njih. Kava dovodi misli jednu do druge. Ako morate skakati od jedne misi do druge, tada morate piti aj. Netko ih ak i zove diplomatski ajevi! dok novinari sjede u kavani, pijudi kavu za kavom. Moete vidjeti koliki utjecaj ima odreena hrana ili pide na cijeli na proces miljenja. Tako je, naravno, ne samo s ta dva napitka, kavom i ajem; moemo redi, to su ekstremni primjeri. Ali upravo iz ovih primjera mislim da moete vidjeti da treba ozbiljno uzeti u obzir ove stvari. To je veoma vano, gospodo. Dakle, nadi demo se opet u srijedu u devet sati. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 8. dio

52

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 8/14 Evolucija ljudske kulture Dornach, 6.kolovoza 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Uruena su brojna pitanja, koja na zanimljiv nain vode do onog to demo danas raspravljati. Netko je pitao: Kako je dolo do ovjekova kulturalnog razvoja? To du razmotriti u vezi s drugim pitanjem: Zato primitivan ovjek ima tako jako vjerovanje u duh? Jasno da je zanimljivo istraivati kako su ljudska bida ivjela u ranija vremena. Kao to znate, ak i povrno gledano o tome postoje dva suprotstavljena miljenja. Jedno je da je ovjek izvorno bio na visokom stupnju savrenosti, odakle je pao u sadanje nesavreno stanje. Tu ne trebamo praviti iznimku, ili se baviti nainom na koji su razliiti ljudi interpretirali tu savrenost neki govore o raju, neki o drugim stvarima. Ali do prije kratkog vremena postojalo je vjerovanje da je ovjek izvorno bio savren i postepeno degenerirao u sadanje stanje nesavrenosti. Drugo gledanje je ono koje ste vjerojatno upoznali kao jedino ispravno, naime, da je ovjek izvorno bio nesavren, kao neka vrsta vie ivotinje, i da je postupno evoluirao do vede savrenosti. Znate kako ljudi ukazuju na primitivne uvjete koji prevladavaju kod divljih naroda takozvanih divljih naroda u pokuaju da dobiju ideju o tome kakav je ovjek mogao biti kada je jo sliio ivotinji. Ljudi kai: Mi Europljani i Amerikanci smo visoko civilizirani, dok u Africi, Australiji, i tako dalje, jo ive necivilizirane rase na svom izvornom stupnju, ili barem na stupnju blizu izvornog. Od njih se moe nauiti kako je ovjeanstvo izvorno izgledalo. Ali, gospodo, to je preveliko pojednostavljenje slike ljudske evolucije. Najprije, nije tono da svi civilizirani ljudi zamiljaju da je ovjek izvorno bio fiziki savreno bide. Narodi Indije se sigurno ne slau mnogo s miljenjima naih modernih materijalista, a ipak, ak i tako, njihova koncepcija je da je fiziki ovjek koji je hodao po Zemlji u primitivna vremena sliio na ivotinju. Zaista, kada Indijci, indijski mudraci, govore o ovjeku u njegovu izvornom stanju na Zemlji, oni govore majmunolikom Hanumanu. Dakle vidite, nije tono da ak i ljudi s duhovnim pogledom na svijet oslikavaju prvobitnog ovjeka na nain kako ga mi zamiljamo u raju. I u stvari, to nije tako. Treba nam biti jasno da je ovjek bide koje unutar sebe nosi tijelo, duu, i duh, gdje svaki od ova tri dijela prolazi vlastitu posebnu evoluciju. Naravno, ako ljudi nemaju misli o duhu, ne mogu govoriti o evoluciji duha. Ali jednom kad spoznamo da se ovjek sastoji od tijela, due, i duha, moemo se dalje pitati kako evoluira tijelo, kako evoluira dua, i kako evoluira duh. Kada govorimo o ljudskom tijelu morali bi redi: ovjekovo tijelo je postepeno usavravano iz niih stupnjeva. Moramo takoer redi da nam dokaz za to daje ivi otisak. Kako sam ved naglasio, izvornog ovjeka nalazimo u slojevima zemlje, koji pokazuju tijelo slino ivotinjskom ne zaista kao dananjih ivotinja ali ipak ivotinjsko, i to se moralo postepeno razviti do sadanjeg stanja savrenosti. Nije u pitanju, prema tome, da je duhovna znanost kakva se provodi ovdje u Goetheanumu u zavadi s prirodnom znanodu, jer ona jednostavno prihvada istine prirodne znanosti. S druge strane, gospodo, moramo modi prepoznati da su u periodu od prije samo tri ili etiri tisude godina, prevladavala gledanja iz kojih moemo mnogo nauiti i kojima se moemo samo diviti. Kada smo u prouavanju i razumijevanju spisa koji su se pojavili u Indiji, Aziji, Egiptu, i ak Grkoj, voeni 53

pravim znanjem, vidimo da su ljudi tog doba bili mnogo ispred nas. Ono to su znali, meutim, bilo je steeno na sasvim razliit nain od naina na koji mi danas stjeemo znanje. Postoji mnogo stvari o kojima danas malo znamo. Na primjer, iz onog to sam rekao o prehrani moete vidjeti koliko je neophodno da duhovna znanost pomogne ljudima u najjednostavnijim stvarima prehrane. Prirodna znanost to ne moe. Trebamo samo itati to su lijenici starine morali redi, i ispravno to razumjeti, da postanemo svjesni da su u stvari ljudi do vremena, na primjer, Hipokrata u Grkoj znali mnogo vie nego je to poznato naim modernim materijalistikim lijenicima. Poinjemo potivati, duboko potivati, znanje koje je posjedovano. Jedino to, gospodo, znanje nije davano u istom obliku kao danas. Danas nae znanje izraavamo u konceptima. Nije bilo tako kod drevnih naroda; oni su odijevali svoje znanje u poetske imaginacije, tako da ono to je od njega ostalo sada se uzima samo figurativno kao poezija. To nije bila poezija za ljude starine; to je bio nain na koji su izraavali ono to su znali. To nalazimo kada moemo ispitati i temeljito prouiti dokumente koji jo postoje, da vie ne moe biti u pitanju da je izvorno ovjeanstvo bilo duhovno nerazvijeno. Mogli su jednom kruiti okolo u tijelima slinim ivotinjskim, ali u duhu su bili beskonano mudriji od nas! Ali jo neto treba zapamtiti. Vidite, u iskonska vremena, ovjek je stekao veliku mudrost duhovno. Njegovo lice je vie-manje bilo ono to bi mogli nazvati kao ivotinjsko, dok u licu dananjeg ovjeka njegov duh nalazi izraz; sada je njegov duh, takoredi, utjelovljen u fizikoj supstanci njegova lica. To je, gospodo, neophodnost ako de biti slobodan, ako de biti slobodno bide. Ti pametni ljudi drevnih vremena su bili veoma mudri; ali su posjedovali mudrost na nain na koji ivotinja danas posjeduje instinkt. ivjeli su u omamljenom stanju, kao u oblaku. Pisali su bez da vode vlastitu ruku. Govorili su s osjedajem da nisu oni ti koji govore ved da duh govori kroz njih. U ta drevna vremena, prema tome, nije bilo govora o tome da je ovjek slobodan. To je neto u povijesti kulture to ini stvarni korak naprijed za ljudsku rasu: da je ovjek stekao svijest, da je slobodno bide. Vie ne osjeda da s njime upravlja duh kao to instinkt upravlja ivotinjom. Osjeda da je duh u stvari u njemu, i to ga razdvaja od ovjeka ranijih vremena. Kada s ove toke gledita razmotrimo dananjeg divljaka, mora nam dodi da ovjek iskonskih vremena nazvan ovdje u pitanju primitivni ovjek nije bio poput modernih divljaka, ved da kasniji, naravno, vodi porijeklo od biveg, od drevnog ovjeka. Dobiti dete bolju sliku o ovoj evoluciji ako vam kaem slijedede. U odreenim regijama postoje ljudi koji misle da ako pokopaju neku malu stvar koja pripada bolesnoj osobi na primjer, pokopaju na groblju njegov uvojak da to ima magijski uinak na njegovo ozdravljenje. ak sam osobno znao neke takve ljude. Poznavao sam osobu, koja je u vrijeme dok je car Frederick bio bolestan (dok je jo bio Princ znate sve o tome), pisao Carici (to je bila kasnije), traedi uvojak koji pripada njenom suprugu. On de ga pokopati na groblju i Car de biti izlijeen. Moete zamisliti kako je ovaj zahtjev bio primljen. Ali ovjek je jednostavno napravio ono za to misli da de dovesti do Careva oporavka. Sam mi je to rekao, dodajudi da bi bilo mnogo manje glupo da su mu dali uvojak nego to su poslali po engleskog lijenika Mackenziea, i tako dalje; to je bilo apsurdno trebali su mu dati uvojak. Kada sada ovakva stvar doe do materijalista on kae: To je praznovjerje koje se negdje pojavilo. U odreeno vrijeme nekome je dolo u glavu da de pokapanje uvojka bolesne osobe na groblju i govorenje male molitve nad njim ovjeka izlijeiti. 54

Gospodo, nita se nije pojavilo na takav nain. Nikakvo praznovjerje se ne pojavljuje iz razmiljanja. Dolazi na sasvim razliiti nain. Jednom je bilo vrijeme kada su ljudi imali veliko potovanje za svoje mrtve i sebi govorili: Toliko dugo dok se ovjek krede na Zemlji on je grjeno bide; osim to radi dobre stvari radi i mnoge loe. Ali, mislili su, umrli ivi kao dua i duh, i smrt otklanja sve nedostatke. Tako kada su mislili o umrlima, mislili su o onom to je dobro, i misledi na umrle pokuavali su sami biti bolji. Sada je osobina ljudskih bida da lako zaboravljaju. Samo promislite kako su lako oni koji su nas napustili umrli danas zaboravljeni! U ranija vremena bile su osobe koje bi dale svojim drugovima razliite znakove kako bi mislili na umrle i tako ih unaprjeivali. Netko bi na selu mislio da ako je ovjek bio bolestan, drugi seljani su trebali na njega paziti. Zasigurno nije bio obiaj napladivati bolesnom uslugu; to je moderni izum. U tim vremenima seljaci su jedan drugom pomagali iz ljubaznosti; svatko je trebao misliti na one koji su bolesni. Vodedi ovjek u selu je moda rekao: Ljudi su egoisti, tako ne misle na bolesne ukoliko nisu potaknuti i imaju misli, na primjer, o umrlima. Tako bi im rekao da trebaju uzeti dakle, moda uvojak bolesnog ovjeka po kojem de se na njega podsjedati, i trebali su ga pokopati u zemlju, tada de ga se zasigurno sjetiti. Misledi na umrle trebali su se sjetiti da misle na nekog ivog. Vanjski in je izumljen jednostavno da se ljudi sjete. Kasnije, ljudi su zaboravili razlog za to i tome je pripisana magija, praznovjerje. To se dogodilo s mnogo toga to ivi kao praznovjerje; to je proizalo iz neeg savreno razumnog. Ono to je savreno nikad ne proizlazi iz neeg nesavrenog. Tvrdnja na neto savreno moe dodi od onog to nije savreno svakome tko ima uvid ini se kao da je reeno: Ti de napraviti stol, ali mora ga napraviti nevjeto i nepotpuno koliko moe, tako da moe s vremenom postati savren stol. Ali stvari ne idu tako. Nikad ne dobijemo dobar stol iz onog koji je lo. Stol poinje s time da je dobar i s vremenom se haba. I na taj nain se stvari odvijaju i vani u prirodi takoer, bilo gdje u svijetu. Prvo imate stvari u savrenom stanju, zatim iz njih dolazi nesavrenost. Isto je i kod ljudskih bida: njegov duh je u poetku, premda s nedostatkom slobode, bio u odreenom stanju savrenstva. Ali njegovo tijelo tono je bilo je nesavreno. A ipak ba u tome lei savrenost tijela: bilo je meko i prema tome sposobno da ga formira duh tako da moe dodi do kulturnog napretka. Dakle vidite, gospodo, nismo u pravu kada mislimo da su ljudska bida izvorno bila kao dananji divljaci. Divljaci su se razvili u ono to su sada sa svojim praznovjerjem, magijskom praksom i neistim izgledom od izvorno savrenijeg stanja. Jedino u emu smo im superiorni, startajudi od istih uvjeta, mi nismo degenerirali kao oni. Mogao bih prema tome redi: Evolucija ovjeka je uzela dva smjera. Nije tono da dananji divljaci predstavljaju izvorno stanje ovjeanstva. ovjeanstvo, premda je u poetku izgledalo vie animalno, bilo je visoko civilizirano. Ali sada dete moda pitati: Ali da li su izvorni vie animalni ljudi potomci ovjekolikih majmuna ili drugih ivotinja? To je prirodno pitanje. Vidite dananje majmune i kaete: Mi smo potomci tih majmuna. Ah! ali kada su ljudska bida imala animalni oblik, nisu bila takve ivotinje kao nai sadanji majmuni! ovjek prema tome nije potekao, od majmuna. Upravo suprotno! Ba kao to su dananji divljaci pali od nivoa ljudskih bida prvobitnih vremena, tako su i majmuni bida koja su pala jo nie. Idudi dalje natrag u evoluciji Zemlje, nalazimo ljudska bida oblikovana na nain kako sam nedavno ovdje opisao, iz mekog elementa ne iz naih sadanjih ivotinja. Ljudska bida nikako ne mogu evoluirati od dananjih majmuna. S druge strane lako je mogude da ako se uvjeti koji sada prevladavaju nastave, uvjeti u kojima se sve temelji na nasilju i snazi, a mudrost ne vrijedi nita dakle, moe se zaista dogoditi da ovjek koji sve eli temeljiti na snazi postepeno ponovno zadobije 55

tijela slina ivotinjskim, i da se onda pojave dvije rase. Jedna rasa onih koji su za mir, za duh, i za mudrost, dok bi druga bila oni koji su se vratili animalnoj formi. Moe zaista biti reeno da oni koji danas ne haju za napredak ovjeanstva, za duhovne stvarnosti, riskiraju degeneraciju u vrstu ovjekolikog majmuna. Vidite, danas se doivljavaju svakakve udne stvari. Naravno, ono to novine izvjetavaju uvelike je pogreno, ali ponekad pokazuje trend ljudskog razmiljanja na izvanredan nain. Tijekom naeg nedavnog puta u Holandiju kupili smo ilustrirane novine, i na zadnjoj strani je bila rijetka slika: dijete, malo dijete, zaista beba i kao njegova bolniarka, koja brine o njemu, podiudi ga, majmun, orangutan. Tamo je bila, dredi bebu sasvim ispravno, i trebalo ju je angairati, kau novine, negdje u Americi, naravno kao dadilju. Mogude da to nije stvarna injenica, ali pokazuje to neki ljudi zamiljaju: danas bi eljeli koristiti majmune kao dadilje. A ako majmuni postanu dadilje, gospodo, kakvi su to izgledi za ovjeanstvo! Jednom kada se otkrilo da majmuni mogu paziti na djecu mogude ih je, naravno, uvjebati da rade razne stvari; dijete bi zbog toga patilo, ali majmun moe biti tako uvjeban: u odreenim okolnostima moe biti uvjeban da pazi na fizike potrebe djece dakle, tada de ljudi nastaviti s tom idejom i socijalno pitanje de biti na novom nivou. Vidjeti dete dalekosene prijedloge za uzgoj majmuna i postavljanje u tvornice da rade. Vidjeti de se da su majmuni jeftiniji od ljudi, stoga de se na njih gledati kao na rjeenje socijalnog problema. Ako ljudi zaista uspiju u tome da majmuni paze na djecu dakle, biti de preplavljeni pamfletima kako rijeiti socijalno pitanje uzgajajudi majmune! Zaista je razumljivo da se to lako moe dogoditi. Promislite: osim majmuna druge ivotinje se mogu dresirati da rade razne stvari. Pse se, na primjer, lako ui. Ali je pitanje da li de to biti napredak ili nazadak civilizacije. Civilizacija de sasvim sigurno nazadovati. Biti de pogorana. Djeca podignuta majmunskim dadiljama sasvim sigurno de postati majmunolika. Tada bi zaista imali mijenjanje savrenosti u nesavrenost. Moramo shvatiti da je zaista mogude za odreena ljudska bida da u bududnosti imaju majmunoliku prirodu, ali da ljudska rasa u prolosti nikad nije bila takva da je ovjeanstvo evoluiralo od majmuna. Jer kada je ovjek jo ima animalni oblik zaista sasvim razliit od onog od majmuna sadanji majmuni jo nisu postojali. Sami majmuni su degenerirana bida; pali su iz vieg stupnja. Kada razmatramo te primitivne narode za koje se moe redi da su bili bogati u duhu ali su imali animalna tijela, vidimo da su jo bili nerazvijeni u razumu, u inteligenciji sposobnosti na koju smo mi tako ponosni. Ti ljudi drevnih vremena nisu bili sposobni misliti. Stoga, kada danas netko tko se posebno ponosi svojim miljenjem doe do drevnih dokumenata, gleda ih kao da su temeljeni na misli i gleda u prazno. On kae, prema tome: Sve je to predivno, samo to je jednostavno poezija. Ali, gospodo, ne moemo sve suditi samo po svojim standardima, jer demo tada zalutati. To drevno ovjeanstvo je imalo, iznad svega, veliku mod imaginacije, imaginacije koja je radila kao instinkt. Kada danas koristimo imaginaciju esto se izdiemo i mislimo: Imaginaciji nema mjesta u onom to je stvarno. To je danas za nas sasvim ispravno, ali ovjek drevnih vremena, primitivni ovjek, nikako ne bi mogao nastaviti dalje bez imaginacije. Sada de se initi udnim kako se ta iva imaginacija koju su posjedovali primitivni ljudi mogla primijeniti na bilo to stvarno. Ali i ovdje takoer imamo krive pojmove. U koli u vaim povijesnim knjigama itali ste o ogromnoj vanosti za ljudsku evoluciju da je povezana s izumom papira. Papir na kojem piemo bezdrvni postoji tek nekoliko stoljeda. Prije toga, ljudi su morali pisati na pergamentu, koji ima razliito porijeklo. Tek je krajem Srednjeg vijeka netko otkrio mogudnost 56

pravljenja papira iz vlakana biljke, vlakana istroenih nakon to su najprije koritena kao odjeda. Ljudska bida su kasnila u stjecanju intelekta potrebnog za pravljenje ovog papira. Ali ista stvar (osim to nije bijel onoliko koliko bi voljeli za nau crnu tintu) je bila otkrivena davno prije. Ista stvar koja se koristi u naem sadanjem papiru bila je otkrivena ne prije dvije ili tri tisude godina, ved prije mnogo, mnogo tisuda godina. Od koga, onda? Ne uopde od ljudskih bida, ved od osa! Samo pogledajte osinje gnijezdo koje nalazite na stablu. Pogledajte materijal od kojeg se sastoji papir! Ne bijeli papir, ne onakav na kakvom piete, jer ose jo nemaju naviku pisanja, inae bi napravile bijeli papir, ved onakav papir koji moete koristiti za pakiranje. Mi imamo udkasti papir za pakiranje to je upravo ono to ose koriste za svoja gnijezda. Ose su otkrile kako napraviti papir tisudama godina prije, prije nego su ljudska bida dola do toga preko intelekta. Razlika je to u ivotinjama radi instinkt dok je kod ovjeka drevnih vremena to bila imaginacija; ne bi bili sposobni bilo to napraviti ako im to ne bi omogudila imaginacija, jer im je nedostajala inteligencija. Moramo prema tome zakljuiti da su u vanjskoj pojavnosti ti drevni ljudi bili sliniji ivotinjama nego su to ljudi dananjice, ali su u izvjesnoj mjeri bili obuzeti duhom, u njima je radio duh. Oni nisu bili oni koji su posjedovali duh preko svojih vlastitih snaga, bili su obuzeti duhom i njihove due su imale veliku mod imaginacije. Pomodu imaginacije su napravili svoja orua; imaginacija im je pomagala u svemu to su napravili, i omogudila im je da naprave sve to su trebali. Mi smo, gospodo, strano ponosni na sve nae izume, ali trebali bi razmotriti da li stvarno imamo za to razloga; jer vedina onog to ini veliinu nae kulture u stvari je razvijeno iz sasvim jednostavnih ideja. ujete ovo, na primjer: Kada itate o Trojanskom ratu, da li shvadate kada se odigrao? otprilike 1200 godina prije osnutka Krdanstva. Kada sada ujemo o takvim ratovima koji se nisu odigrali u Grkoj, ved daleko, preko u Aziji dakle, slijededeg dana u Grkoj ujemo ishod preko telegrama, kako to sada inimo: to se, gospodo, nije dogaalo u tim danima! Danas primimo telegram, potanski ured nam ga dostavi. Naravno da se to nije dogodilo u to vrijeme u Grkoj, jer Grci nisu imali telegraf. to su tada mogli napraviti? Dakle, sada gledajte, rat je bio tamo preko na nekom mjestu; zatim je tu more i otok, planina i opet more; preko jo jedan otok, planina i onda more; i tako dalje, dok ne doete do Grke ovdje je Azija, more, i ovdje u sredini, Grka. Bilo je dogovoreno da se kada rat bude zavren na planinama upale tri vatre. Tkogod je bio smjeten na prvoj planini trebao je dati prvi signal paledi tri plamena. Straa na slijededoj planini, vidjevi tri vatre, pali tri vatre sa svoje strane; slijededi straar opet tri vatre; i na taj nain je poruka dola u Grku za sasvim kratko vrijeme. To je bio njihov nain slanja telegrama. Tako se radilo. To je jednostavan nain telegrafiranja. Bio je brz i prije vremena telegrama morali su se sluiti time. A kako je danas? Kada telefonirate ne telegrafirate ved telefonirate pokazati de na najjednostavniji mogudi nain to se dogaa. Imamo vrstu magneta koji je, tono je, proizveden elektricitetom; i imamo neto to se zove kotva. Kada je krug zatvoren, ovo je privueno blie; kada je krug otvoren, kotva je otputena, i tako oscilira naprijed nazad. icom je povezana s ploom, koja s njime vibrira i prenosi ono to je generirao od kotve upravo na isti nain kako su u starim vremenima tri vatre prenosile poruku ovjeku. Ovo je ipak vie komplicirano, i, naravno, za primjenu se koristi elektricitet, ali to je jo uvijek ista ideja. Kada ujemo ovakve stvari svakako moramo respektirati ono to su ljudska bida tih drevnih vremena smislila i organizirala iz svoje imaginativne sposobnosti. I kada s tim osjedajem itamo stare dokumente moramo svakako redi: Ti su ljudi ostvarili velike stvari na duhovnom planu i sve to iz 57

imaginacije. Da bi to potpuno shvatili trebate samo razmotriti to ljudi danas vjeruju. Vjeruju da znaju neto o starim germanskim bogovima Wotanu, Lokiju, na primjer. Njihove slike u ljudskom obliku nalazite u knjigama: Wotana s gracioznom bradom; Loki izgleda kao vrag, s crvenom kosom, i tako dalje. Mislilo se da su ljudi starine, drevni Germani, imali iste ideje o Wotanu i Lokiju. Ali to nije tono. Ljudi starine su prije imali slijededi koncept: Kada pue vjetar, u njemu ima neto duhovno to je zaista tono i to Wotan pue u vjetru. Nikada nisu zamiljali da kada su ili u umu, da de tamo sresti Wotana preruenog u obinog ovjeka. Da bi opisali susret s Wotanom govorili bi o vjetru koji pue u umi. To jo moe osjetiti u samoj rijei Wotan svatko tko ima osjedaj za takve stvari. A Loki nisu imali sliku Lokija kako mirno sjedi u kutu i tupo bulji; Loki je ivio u vatri! Zaista, ljudi su uvijek na razliite naine govorili o Wotanu i Lokiju. Netko de na primjer redi: Kada ide u planine, moe sresti Wotana. On de te napraviti snanim ili slabim, to god si zasluio. Tako su ljudi osjedali, tako su razumijevali te stvari. Danas se kae da je to samo praznovjerje. Ali u ona vremena nisu to tako shvadali. Znali su: Kada idete gore u kraj kojeg je teko dosedi, nedete sresti ovjeka u tijelu kao to ga ima obini ovjek. Ali sam oblik planine na tom mjestu uzdie poseban vihor, koji iz bezdana nosi poseban zrak na to mjesto. Ako izdrite i nastavite svojim putem, moete biti dobro ili moete postati bolesni. Na koji nain postajete dobro ili bolesni, ljudi su bili spremni ispriati; bili su u skladu s prirodom i ne bi govorili na intelektualan nain ved iz svoje imaginacije. Va moderni lijenik bi se pokuao izraziti intelektualno: Ako imate sklonost za tuberkulozu, idite gore na planinu na odreenu visinu i tamo svaki dan sjedite. Radite to neko vrijeme, jer de vam to biti blagotvorno. To je intelektualni nain govora. Ali ako govorite imaginativno kaete: Wotan se uvijek moe nadi u visokim oblastima; ako ga par tjedana posjedujete svaki dan, on de vam pomodi. To je nain na koji su se ljudi dovijali u ivotu kroz svoju imaginaciju. Na taj nain su i radili, takoer. Sigurno ste svi bili negdje daleko na selu gdje se vridba nije radila strojno ved se jo radila runo. Moete uti kako ljudi vre u savrenom ritmu. Znaju da kada moraju danima vriti, ako to idu raditi bez ikakvog reda, svatko po svome, brzo de biti svladani iscrpljenodu. Vriti se tako ne moe. Ako, meutim, rade u ritmu, svi zajedno, iscrpljenost se izbjegne jer je tada njihov ritam u harmoniji s ritmom disanja i cirkulacije. ak je razlika da li udaraju mlatilom pri izdisaju ili udisaju ili to rade pri prijelazu od jednog na drugo. Zato je tako? Vidite da to nema veze s intelektom, jer danas se gotovo ne uje za taj nain vridbe. Sve takvo je iezlo. Ali u prolosti, sav rad je vren ritmiki i iz imaginacije. Poeci ljudske kulture su se razvili iz ritma. Sada ne pretpostavljam da mislite da ako uzmete komad drva i par struna i igrate se s njima na neki amaterski nain, da dete napokon dobiti violinu. Violina se pravi kada um, kada duh, ulae sve snage, kada je drvo paljivo oblikovano na odreeni nain, kada se strune podvrgnu posebnom procesu, i tako dalje. Tada moramo redi: Ti drevni ljudi, koji jo nisu sami mislili, mogli su pripisati nain na koji su strojevi izvorno napravljeni jedino duhu koji ih je posjedovao, koji je u njima radio. Prema tome, ti ljudi, radedi ne iz intelekta, ved iz svoje imaginacije, prirodno su svugdje teili govoriti o duhu. Kada danas netko konstruira stroj radedi iz intelekta, on ne kae da mu je duh pomogao i to s pravom. Ali kada je ovjek tih ranijih vremena koji nije znao nita o razmiljanju, koji nije imao kapacitet, za razmiljanje, kada je takav ovjek neto konstruirao, odmah je osjetio: duh mi je pomogao. Dogodilo se prema tome da kada su Europljani, ti superiorni ljudi, tek stigli u Ameriku a takoer i kasnije, u devetnaestom stoljedu, kada su doli u oblasti gdje su jo ivjeli Indijanci koji su pripadali drevnim vremenima, ti Indijanci su govorili (bilo je mogude znati to su govorili) o Velikom Duhu 58

koji svugdje vlada. Ti primitivni ljudi su uvijek nastavili govoriti na takav nain o Bidu koje vlada u svemu. To je bio Veliki Duh koji je potovan posebno od ljudskih bida koja su ivjela u Atlantska vremena kada je jo bilo kopno izmeu Europe i Amerike; Indijanci su zadrali to tovanje, i jo nisu znali nita o intelektu. Onda su postepeno upoznali superiorne ljude prije nego su ih istrijebili. Upoznali su europski tiskani papir na kojem su bili mali simboli koje su smatrali za male vragove. Gadili su se papira i malih znakova, jer oni imaju intelektualno porijeklo, a ovjek ije aktivnosti proizlaze iz imaginacije gnua se onog to dolazi od intelekta. Sada Europljanin sa svojom materijalistikom civilizacijom zna kako konstruirati lokomotivu. Intelektualna metoda kojom konstruira svoj pogon nije mogla biti i nain na koji bi to drevni Grci postavili, jer je Grcima jo nedostajao intelekt. Intelekt je doao ovjeku tek u petnaestom i esnaestom stoljedu. Grci bi izvodili svoje konstrukcije uz pomod imaginacije. Poto su Grci sve prirodne forme pripisivali dobrim duhovima a sve to nije prirodno, sve to je umjetno napravljeno, loim duhovima, oni bi rekli: Zao duh ivi u lokomotivi. Oni bi svakako izmislili svoju konstrukciju iz imaginacije; nita drugo im ne bi dolo osim onog to je bilo uz pomod duha. Prema tome, gospodo, vidite da u stvari moramo pripisati uzvieni ljudski duh izvornom, primitivnom ljudskom bidu; jer je imaginacija daleko vie duhovne prirode nego sami intelekt koji je danas tako visoko cijenjen. Prijanji uvjeti se, meutim, nikada ne mogu vratiti. Moramo idi naprijed ali ne sa idejom da se ono to danas postoji u ivotinji kao isti instinkt moe ikada razviti u duh. Ne smijemo teiti, dakle, oslikavati primitivnog ovjeka kao da je zaposjednut samim instinktom. Oni su znali da u njima radi duh. Zato su imali, kako mi danas kaemo, tako jaku vjeru u duh. Ovo moda malo pridonosi naem razumijevanju kako se razvila ljudska kultura. Takoer, moramo se sloiti da su u pravu oni koji tvrde da su ljudska bida proizala iz animalnih oblika, jer zaista jesu ali ne iz oblika kao to su sadanje ivotinje, jer je do takvih oblika dolo tek kasnije kada je ovjeanstvo ved postojalo. Ranije animalne forme ovjeka koje su se tijekom evolucije razvile u sadanje forme, zajedno sa sposobnostima koje je u to vrijeme ved posjedovao, dolaze zbog toga jer je ovjekov duhovni entitet izvorno bio savreniji nego je danas ne u smislu intelekta ved imaginacije. Moramo uvijek imati na umu da je to izvorno savrenstvo bilo zbog injenice da ovjek nije bio slobodan; ovjek je bio, takoredi, zaposjednut duhom. Tek je intelekt omogudio ovjeku da bude slobodan. Pomodu svog intelekta ovjek moe postati slobodan. Vidite, svatko tko radi sa svojim intelektom moe redi: sada du u odreeni sat misliti o tome i tome. To pjesnik ne moe, jer ak i danas pjesnici jo rade iz imaginacije. Goethe je bio veliki pjesnik. Ponekad kada je netko traio da napie pjesmu ili kada se sam osjedao za to potaknut, sjeo bi napisati neto u odreeno vrijeme i, dakle, rezultat je bio mizeran! Da toga ljudi danas nisu svjesni dolazi jednostavno iz nesposobnosti da se razlikuje dobra poezija od loe. Izmeu Goetheovih pjesama ima mnogo loih. Imaginativni rad moe se napraviti samo ako postoji za to potrebno raspoloenje, i kada je raspoloenje uhvatilo pjesnika, mora odmah napisati pjesmu. A tako je bilo i u sluaju drevnih ljudi. Nikada nisu mogli napraviti neto iz slobodne volje. Slobodna volja se razvila postepeno ali mudrost ne. Mudrost je izvorno bila veda od slobodne volje i sada mora ponovno stedi svoju veliinu. To znai, moramo se vratiti duhu preko intelekta. A to je, vidite, zadatak antropozofije. Ona ne eli napraviti ono to bi mnogima bilo drago, odnosno, 59

donijeti natrag u ovjeanstvo primitivne uvjete drevnu indijsku mudrost, na primjer. Besmislica je kada ljudi o tome avrljaju. Antropozofija, s druge strane, pridaje vanost povratku duhu, ali povratku duhu upravo pri punom posjedovanju intelekta, s potpuno aktivnim intelektom. To je vano, gospodo, i treba stalno imati na umu, da nemamo ba nita protiv intelekta; ved, bit i je da moramo idi s njim naprijed. Izvorno su ljudska bida imala duh bez intelekta; tada je duh postepeno otpadao a intelekt se povedavao. Sada, pomodu intelekta, moramo ponovno dodi do duha. Kultura je obvezna slijediti taj smjer. Ako tako ne napravi dakle, gospodo, ljudi uvijek govore da je Svjetski rat bio neto to nikada ranije nije doivljeno, i zaista je injenica da ljudi nikad nisu tako pakosno kidali jedni druge na komadide. Ali ako ljudi odbiju uzeti smjer povratka duhu nosedi svoj intelekt s njima, tada de nas snadi jo vedi ratovi, ratovi koji de biti sve vie divlji. Ljudi de zbilja unititi jedni druge kao to to rade dva takora, zatvoreni zajedno u kavez, glodajudi jedan drugog dok ne ostane samo rep. To je brutalno izraeno, ali u stvari ovjeanstvo je na putu totalnog unitenja. Veoma je vano to znati. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 9. dio Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 9/14 Osjetilo mirisa Dornach, 9 kolovoza 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima pitanje? Neko vrijeme se nedemo modi opet sastati. G.Erbsmehl: Imam dosta komplicirano pitanje. Nisam siguran kako ga postaviti. Znamo da biljke imaju razliite mirise. To vrijedi i za razliite ljudske rase. Ved ste nam govorili, Dr. Steiner, o evoluciji ovjeanstva. imbenik u toj evoluciji morao je biti da svaka vrsta bida priskrbi ono to joj je korisno. Razliite mirise moemo pridruiti razliitim rasama. tako da mora biti neke duhovne povezanosti. Ba kao to biljke imaju svoj miris od zemlje, tako su i razliite rase ljudskih bida morale dodi do svog mirisa. U kakvom je to odnosu sa ljudskom evolucijom? Dr. Steiner: Pokuat du pitanje postaviti na nain koji de voditi do onog to vam je na umu. Mislili ste, zar ne, o razliitim carstvima prirode: biljkama, ivotinjama, ljudskim bidima. Takoer, ne smijemo zaboraviti, minerali imaju razliite mirise. Miris je samo jedno osjetilo a postoje jo mnoge vrste. Moda moemo redi, pitanje je kako su razliiti mirisi koji pripadaju razliitim bidima prirode povezani s porijeklom tih bida. Dakle, prvo razmotrimo to uzrokuje miris. to je miris? Prvo morate uoiti da ljudi imaju razliite reakcije na miris koji dolazi od objekta ili nekog drugog proizvoda prirode. Na primjer, na mjestu gdje se pije vino, netko tko sam pije vino teko da de uoiti miris, dok je nekom tko vino nikada nije taknuo iznimno neugodno biti u prostoriji gdje drugi piju vino ili na mjestu gdje je vino pohranjeno. Isto je i s drugim stvarima. Na primjer, postoje ljudi, obino ene, koje ne mogu biti u prostoriji u kojoj je pas ak ni na kratko vrijeme bez da dobiju glavobolju. Razliita bida su, prema tome, osjetljiva na mirise na razliite naine. To oteava da doemo do istine na samom poetku. Ali ovo to je reeno nije primjenjivo samo na miris; jednako vrijedi i za druga osjetila. Zamislite na trenutak da stojedi tu gdje jeste, stavite ruku u vodu od, recimo 79 stupnjeva ili 80 stupnjeva Fahrenheita. Voda se nede initi posebno hladna. Ali ako ste prethodno imali svoju ruku neko vrijeme 60

u vodi od 86 stupnjeva a zatim ste je umoili u vodu od 80 stupnjeva, voda de se initi hladnija nego prije. S ovim moemo i nastaviti. Mislite na crvenu povrinu. Ako je pozadina bijela, crvena de vam se initi vrlo ivopisna. Ali ako pozadinu obojite u plavo, crvena povrina de izgubiti neto od svoje ivahnosti. Sve, prema tome, zavisi veoma mnogo o tome kako su sama ljudska bida povezana sa stvarima. To je vodilo do miljenja da ovjek ne percipira same objekte ved samo efekt koji imaju na njega. O tome smo prije govorili. Ali moramo dodi do istine iza ovakvih stvari. Jasno je da je ljubiicu po mirisu lako razlikovati od asafetide (mirie kao luk op.pr.). Ljubica ima miris koji je uvijek ugodan; asafetida ima miris koji je neprijatan, koji elimo izbjedi. Takoer je tono da razliite rase imaju razliite mirise. Netko sa, recimo, osjetljivim nosom sigurno de po mirisu modi razlikovati Japanca od Europljanina. Sada moramo razjasniti to uzrokuje miris. injenica je da svaki predmet s mirisom ili aromom emitira neto to dolazi ka naem vlastitom tijelu u plinovitom ili zranom obliku. Kada nita takvog ne dolazi ka nama, ne moemo mirisati objekt. I te plinovite supstance moraju dodi u kontakt s naim organom mirisa, naim nosom. Tekudinu kao tekudinu ne moemo mirisati, moemo je jedino kuati. Moemo mirisati tekudinu jedino kada emitira zranu, odnosno, plinovitu supstancu. Ne miriemo namirnice zato to su tekude ved zato to emitiraju zrak koji zatim prolazi kroz na nos. Postoje ljudi koji uopde ne mogu mirisati. to se njih tie cijeli svijet je lien mirisa. Tek nedavno sam sreo ovjeka ija nesposobnost za mirisanje je njemu ozbiljan hendikep jer njegov posao zahtijeva da moe razlikovati stvari po njihovom mirisu. Njegov defekt je ozbiljan mana. Uzrok je, naravno, nesavreno razvijeni mirisni nervi. A sada se upitajmo: kako to da tijela ili objekti emitiraju plin koji ima odreeni miris? Objekti ili tijela se mogu klasificirati. Postoje vrsta tijela ona su u ranijim vremenima nazvana zemaljska tijela; postoje tekuda tijela ona su u ranijim vremenima nazvana vodena tijela. Ljudi su nekad zvali vodom ono to mi vie ne klasificiramo kao vodu. U ranija vremena sve tekude je zvano voda, ak i iva. Zatim postoje plinovita ili zrana tijela. Ako mislimo o ove tri vrste tijela vrsto, tekude, i plinovito jedna stvar je posebno frapantna. Voda je naravno tekudina, ali kada se smrzne u led, postaje vrsto tijelo. Metal olovo, na primjer je vrsto, ali kada ga dovoljno zagrijete postaje tekude, kao voda. Dakle ove razliite supstance vrste, tekude, plinovite supstance mogu se dovesti u druga stanja. ak i zrak danas moe biti ovrsnut, ili barem pretvoren u tekudinu, i oekuje se da de to idi dalje. Svaki objekt ili tijelo moe biti bilo vrsto, tekude ili plinovito. Svaki objekt koji ima miris sadri zrak zatvoren, takoredi, unutar njega. Mi ne miriemo vrsto tijelo kao takvo ili tekude tijelo kao takvo: mi uvijek miriemo plin. Ali, ljubica sigurno nije plinovito tijelo a ipak je moemo namirisati. Od ega se ljubica sastoji? On je oito vrsta, a ipak ima miris. Moramo sebi predstaviti da sadri vrste sastojke a izmeu njih neto to isparava kao plin. Ljubica sadri plin koji moe ispariti. Da bi to bilo mogude, ljubica mora biti privuena izvjesnim silama. Kada uberete ljubicu, zaista uberete samo vrsti dio nje i gledate taj vrsti dio. Ali u stvari ljubica se ne sastoji samo od vrstog dijela koji uberete. Ono to ljubica je, zatvoreno je u tom vrstom dijelu. Moe se redi da je prava ljubica, ona koja predaje miris, u stvari plin. Ona je tamo unutar latica i ostalih dijelova cvijeta ba kao to vi stojite u vaim cipelama ili izmama. Vi niste vae izme. A ono to kod ljubice ima miris nije njen vrsti dio ved njen plinoviti dio. Kada ljudi gledaju vani u univerzum misle da je to prazan prostor i da su zvijezde u praznom prostoru. 61

U vremenima koja su prola, seljaci su vjerovali da je sve oko njih praznina u kojoj se kredu. Danas svatko zna da je oko nas zrak, ne praznina. Dakle, takoer, moemo znati da ni u univerzumu nije svugdje praznina; ili je tamo materija ili je tamo duh. Moe se dokazati da nigdje u univerzumu nema praznine. To je zanimljivo za razmisliti. Dokazati du vam to primjerom. Na trenutak zanemarimo ono to poduava Kopernik, naime, da se Zemlja okrede oko Sunca; uzmimo stvari onakve kako izgledaju. Imamo Zemlju sa Suncem koje se oko nje okrede, izlazedi na istoku i zalazedi na zapadu. Sunce je uvijek u razliitoj toci. Ali ovdje ima neto izvanredno. U odreenim oblastima svugdje, u stvari; treba paljivo promatrati pri izlasku i zalasku Sunca, u druga vremena takoer, nije samo suton ved i jo neto to uvijek izaziva uenje. Oko Sunca je neka vrsta svijetla koje se iri. Kada god pogledamo Sunce, ali posebno ujutro i naveer, uoljivo je i ovo svijetlo koje zrai. Svijetlo se iri oko Sunca. Ono ima ime: zodijako svijetlo. Ljudi lupaju glavom oko ovog zodijakog svijetla posebno oni koji misle na materijalistiki nain. Oni sebi kau: Sunce sjaji u prazni prostor i dok sjaji osvjetljava odreena nebeska tijela, ali odakle ovo zodijako svijetlo oko Sunca dolazi? Postavljene su bezbrojne teorije o njegovom porijeklu. Bilo da pretpostavljamo da se Sunce krede kroz prazan prostor, ili kako ui Kopernik samo stoji mirno, to nita ne otkriva o prisutnosti tog svijetla. Dakle odakle svijetlo dolazi? To je vrlo lako objasniti. Sigurno bi tijekom vrlo jasne veeri etali gradom i vidjeli uline svjetiljke. Tijekom jasne veeri svjetiljke imaju definirane obrise. Ali ako je veer maglovita uvijek je oko njih izmaglica. Zato je to? Nejasnoda je uzrokovana maglom. Ponekad se Sunce preko neba krede u izmaglici jer nebeski prostor nije prazan ved ispunjen finom izmaglicom. Sjaj koji je prisutan u ovoj finoj izmaglici je zodijaka svjetlost. Davana su svakakva objanjenja: na primjer, da tamo vani kroz prostor uvijek bljeskaju kometi. I, naravno, da jesu. Ali razlog zato je ova zodijaka svijetlost koja se pridruuje Suncu ponekad snana, ponekad slaba, ponekad uopde nije vidljiva je taj da je magla u univerzumu ponekad guda a ponekad rjea. Tako moemo redi: Cijeli kozmiki prostor je neim ispunjen. Ali kao to sam ved rekao, nije ispravno misliti da je supstanca ili materija svugdje. Rekao sam vam da bi materijalistiki fiziari bili neizmjerno zaueni ako bi otili u prostor oekujudi da nau Sunce onakvo kakvo ga opisuju u njihovoj znanosti. Njihovi opisi su besmislice. Ako bi nekim pogodnim prijevozom fiziari mogli dodi do Sunca, bili bi zadivljeni kada ne bi nali nikakav plin. Nali bi uplji prostor, pravi vakuum. Ovaj vakuum zrai svijetlo. A ono to bi nali je duh. Ne moemo redi da je svugdje materija: moramo redi da je i duh takoer svugdje, pravi duh. Dakle vidite, na sve na Zemlji djelovalo se iz vanjskog prostora, ne samo materijom ved i duhom. A sada, gospodo, razmotrimo kako je u ovjeku duhovno povezano s fizikim. Postoji stvorenje kojeg svi znamo koje ima bolje osjetilo mirisa nego vi ili ja, naime pas. Psi imaju mnogo osjetljivije ulo mirisa nego ljudska bida. I znate kako se to danas koristi. Promislite na policijske pse koji ulom mirisa pronalaze osobe koje su pobjegle nakon poinjenja zloina. Pas pokupi miris na mjestu gdje je zloin poinjen i slijedi ga dok ne doe do kriminalca. Pas ima vrlo osjetljive nerve za miris. Iznimno je zanimljivo prouavati ovu finu osjetilnu percepciju i vidjeti kako su ti nervi za miris povezani s ostatkom psedeg organizma. Iza nosa, u svom mozgu pas ima vrlo zanimljiv organ mirisa. Njegov nos je samo jedan dio. Vedi dio psedeg organa mirisa smjeten je iza nosa, u mozgu. Sada usporedimo psedi organ mirisa s onim od ljudskog bida. Pas ima mozak koji je oito napravljen 62

za mirisanje, mozak koji postaje organ mirisa. Kod ljudskog bida vedi dio ovog mozga-mirisa bio je transformiran u mozak-inteligencije. Mi stvari razumijemo; pas stvari ne razumije, on ih mirie. Mi ih razumijemo jer na mjestu gdje pas ima organ mirisa, mi taj organ imamo transformiran. Na organ inteligencije je transformirani organ mirisa. Kod nas je samo siduni ostatak tog mozga-mirisa. Zato je nae ulo mirisa inferiorno psedem. I tako moete zamisliti da kada pas tri preko polja, njemu je sve strano zanimljivo; toliko mnogo mirisa dopire do njega da kada bi ih mogao opisati, rekao bi da je svijet mirisi. Kada bi meu psima bio mislitelj kakav je Schopenhauer, pisao bi zanimljive knjige! Schopenhauer je napisao knjigu pod naslovom Svijet kao Volja i Ideja ali on je bio ovjek i njegov organ mirisa je bio postao organ miljenja. Pas bi mogao napisati knjigu pod naslovom Svijet kao Volja i Miris. U psedoj knjizi bilo bi mnogo tog izvan pronicljivosti ljudskog bida, jer dok ljudska bida formiraju ideje, mentalne slike stvari, pas ih mirie. I moje je privatno miljenje da bi pseda knjiga ako bi pas bio Schopenhauer u stvari bila zanimljivija nego knjiga to ju je sam Schopenhauer napisao! Dakle vidite kako je to. ivimo u svijetu koji se moe mirisati, i druga stvorenja pas, na primjer mnogo su svjesnija toga nego mi. Poto je univerzum ispunjen plinovitom supstancom koju opaamo u zodijakom svijetlu, kada bi postojali organi mirisa koji su jo delikatniji od onih kod pasa nali bi da taj univerzum emitira svakakve razliite mirise. Zamislite neko stvorenje kako njui prema Suncu, ne vidi ljepotu Sunca ved preko mirisanja postaje svjesno kako Sunce mirie. Tako stvorenje ne bi kazalo kao pjesnici: Ljubavnici su odlutali u oaravajudu mjesenu ved bi reklo: Ljubavnici su odlutali u oaravajudu nod koja mirie na Mjesec, u svijet slatkog mirisa ili moda, poto se radi o Mjesecu, mirisi ne bi bili toliko ugodni! Opet, takvo stvorenje bi mogli mirisati prema veernjoj zvijezdi, i njen miris bi bio razliit od onog od Sunca. Zatim bi moglo mirisati prema Merkuru, prema Veneri, prema Saturnu. Ne bi imalo sliku kakva je ona odailjana preko oiju, ved bi dobilo sunev miris, mjeseev miris, saturnov miris, marvom miris, venerin miris. Da je postojalo takvo stvorenje, bilo bi voeno onim to je Duh upisao u miris kozmikog plina, onim to duh Venere, Merkura, Sunca, Mjeseca upisuje u svjetsku egzistenciju. Ali sada, gospodo, pomislite na ribu. Riba ne mirie stvari. Ali one preuzimaju boje u skladu s time kako ih Sunce obasjava. One u vlastitim bojama reflektiraju ono to im dolazi od Sunca. Dakle vidite, bide s veoma delikatnim ulom mirisa podesilo bi svoje postojanje na nain kako mirie univerzum. Takve stvari postoje. Postoje bida koja u stvari mogu mirisati univerzum: naime, biljke. Biljke miriu univerzum i u skladu s tim se prilagoavaju. to radi ljubica? Ljubica je stvarno cijela nos, vrlo, vrlo delikatan nos. Ljubica je predivno svjesna onog to struji od Merkura i u skladu s tim oblikuje svoje tijelo-mirisa, dok asafetida ima delikatnu percepciju onog to struji od Saturna i oblikuje svoje plinovito tijelo u skladu s time, imajudi stoga agresivan miris. I tako svako bide u biljnom svijetu percipira mirise koji dolaze iz planetarnog svijeta. Ali to je sada s biljkama koje nemaju aromu? Zato nemaju mirisa? U stvari, za osjetljive nosove sve biljke imaju izvjestan miris barem, imaju ono to bi mogli nazvati osvjeavajudi miris i to na njih ima veoma jak utjecaj. Ovaj osvjeavajudi miris dolazi od Sunca. Veliki broj biljaka je prijemiv samo na ovaj sunev miris. Ali razne biljke, kao ljubica ili asafetida, prijemive su na planetarne utjecaje: one su biljke koje miriu ugodno ili neugodno.

63

I tako kada miriemo ljubicu moemo redi: Ljubica je stvarno cijela nos ali delikatan nos, koji udie kozmiki miris Merkura. Zadrava miris, kako sam naznaio, izmeu njenih vrstih dijelova i izdie ga; zatim je miris dovoljno gust da ga moemo mirisati. Dakle kada preko ljubice pred nas doe Merkur, mi miriemo Merkur. Ako bi mi naim prostim nosovima mirisali prema Saturnu, ne bi mirisali nita. Ali kada asafetida, koja ima nos eljan Saturna, mirie prema tom planetu, mirie ono to od njega dolazi, u skladu s tim prilagoava svoj plinoviti sadraj, i ima najsmrdljiviji miris. Recimo da hodate avenijom konjskih kestena znate njihov miris, ili cvjetova lipe? Oboje imaju takav miris jer su njihovi cvjetovi osjetljivi nosovi za sve to u univerzumu struji od Venere. I tako nam stvarno iz biljaka dolaze mirisi nebesa. Sada se okrenimo jo neemu to je G. Erbsmehl spomenuo u svom pitanju, naime ljudskim rasama. Izvorno, razliite rase su ivjele u razliitim oblastima na Zemlji. Jedna rasa se razvila u jednoj regiji, druga rasa u drugoj. Zato je bilo tako? Sasvim je ispravno kazati da jedan planet ima posebno jak utjecaj na jednom dijelu Zemlje, drugi planet na drugom dijelu. U Aziji, na primjer, kopno je pod jakim utjecajem onog to na Zemlju struji od Venere Venere, veernje zvijezde. Ono to struji od Saturna posebno jako radi na amerikom tlu. A Mars posebno jako radi na Africi. Tako nalazimo da svaki planet posebno jako radi na nekom odreenom dijelu Zemlje. Oni zrae svoju svjetlost sa razliitih mjesta gdje stoje na nebesima. Svijetlo Venere, na primjer, na Zemlju djeluje sasvim razliito od svjetla Merkura. To je povezano s razliitim formacijama planina, stijena. Tako su razliite rase koje nastanjuju Zemlju zavisne od injenice da je odreeni dio Zemlje posebno prijemiv utjecaju Venere, drugi dio utjecaju Saturna, i tako dalje. I biljna-priroda u ovjeku odreena je u skladu s time. Ljudska bida imaju cijelu prirodu unutar sebe: mineral, biljku, ivotinju, i ovjeka. Biljna-priroda u ljudskom bidu prilagoava se mirisu planeta ba kao to to ine same biljke. Odreeni minerali koji jo zadravaju mnogo od biljne prirode, takoer imaju miris. Dakle da li neto ima ili nema miris zavisi od toga da li percipira mirise univerzuma. Veoma je vano da razumijete ove stvari, jer danas ljudi govore o tome da biljke imaju percepciju, imaju duu kao ljudska bida. To je, naravno, besmislica. O tome sam jednom govorio. Postoje biljke kao ona to se zove Venera muholovka za koju se pretpostavlja da ima osjedaje. Kada insekt doe dovoljno blizu, zamka se zatvara i insekt je uhvaden. Jednako bi tako mogli redi da miolovka ima duu, iz razloga kada mi doe dovoljno blizu, zamka se zatvara i mi je uhvaden! Vanjtinu ovih stvari treba ignorirati ako se eli stedi pravo znanje. Ako nam je cilj znanje, moramo idi na izvor stvari. Dakle, ako znamo da njihovom aromom biljke izdiu ono to su udahnule od univerzuma, tada moemo redi da su biljke delikatni organi mirisa koji pripadaju Zemlji. A ljudski nos, gospodo to je zaista sirova biljka. Rase iz ovjeka kao vrsta cvijeta, ali je postao sirov. To je sirovi svijet koji raste iz ljudskog bida. On vie nema tako delikatnu percepciju kao biljke. To su slike, naravno, ali su istinite. I tako stvari stoje. Tako moemo redi: gdje god idemo u svijet biljaka, nalazimo Zemlju prekrivenu nosovima biljkama. Ali nikad nam se ne ini da su nai vlastiti nosovi izvedeni od biljaka. U stvari, mnogi cvjetovi izgledaju kao ljudski nos. Zaista postoje takve biljke zijevalice, takoer metvice izgledaju ba kao nos. Moete ih nadi svugdje. Na ovaj nain stjeemo pravo znanje o svijetu. I otkrivamo kako je ovjeanstvo zaista povezano s ostatkom univerzuma. Moe se redi, ovjek je jadno stvorenje: ima nos za mirisanje, ali ne moe mnogo toga namirisati jer mu je nos postao previe grub, dok cvjetovi biljaka mogu mirisati cijeli univerzum. Lide biljaka moe se usporediti s ljudskim jezikom: ono moe kuati svijet. Korijenje 64

biljaka moe se usporediti s organom u ovjeku koji gleda stvari: njegovim oima, ali kod ovjeka je to slab organ. Jadno ljudsko bide! Ima sve to imaju bida vanjske prirode, ali kod njega je sve postalo slabo. Ali sada, gospodo, ponekad dolazimo do udnih stvari. Da smo mogli mirisati tako udno kao to miriu biljke i kuati delikatno kao to kuaju njihovi listovi dakle, mi ne bi znali gdje smo, jer bi nam mirisi i okusi dolazili sa svih strana! Ne bi morali nita pojesti da bi upoznali okus jer bi okus strujao prema nama sa svih strana. Ali nama se to ne dogaa. ovjek vie nema takve percepcije. Umjesto toga, ima svoju inteligenciju. Pomislite na ivotinju koja ima snano razvijen mirisni-mozak iza svog nosa. Kod ljudskog bida ova vrsta mozga je zakrljala a njegov nos je postao grub; on je samo smeurani ostatak. Ali umjesto toga, on ima svoj mozak za rasuivanje. Isto je s njegovim osjetilom okusa. Mnoge ivotinje imaju visoko razvijen mozak za kuanje; mogu odmah razluiti jednu hranu od druge. Nama je nemogude shvatiti intenzitet s kojim ivotinje doivljavaju okus. Zbog toga, mi bi iskoili iz stolice ako bi naa hrana imala tako jak okus kao to njihova ima njima! Na slab okus za eder ne moe nam dati pojam o radosti koju eder daje psu. To je zato jer mnoge ivotinje imaju visoko razvijen okusni-mozak. I od toga takoer, ovjek ima samo siduni ostatak. Umjesto toga, on moe formirati ideje; okusni-mozak je metamorfozirao tako da moe formirati ideje. ovjek je postao uzvieno bide na Zemlji jer je samo siduni dio njegova mozga ukljuen u ulnu percepciju, ostatak je transformiran u instrument miljenja i osjedanja. Time ovjek postaje najvie bide. Dakle moemo redi: U ljudskom mozgu se odigrala modna transformacija sposobnosti kuanja i mirisanja i ostali su samo sitni tragovi okusnog-mozga i mirisnog-mozga. Kod ivotinje, to ne postoji, ali te sposobnosti su visoko razvijene. Same vanjske strukture su dokaz za to. Da ovjek imamirisni-mozak visoko razvijen kao pas, ne bi imao ela. elo bi se nagnulo natrag jer bi mirisnimozak bio razvijen prema zadnjem dijelu glave. Poto je mirisni-mozak transformiran, elo je uzvieno. Psedi nos se iri naprijed a njegov mozak lei natrag. Netko tko je izvjeban to promatrati moe redi koje vrste ivotinja imaju posebno otro ulo mirisa. Treba samo promotriti da li mozak lei prema natrag i nos je visoko razvijen; tada zna da ta ivotinja ima fino ulo mirisa. Sada pogledajmo biljke. Njihovi nosovi nastavljaju se dolje do korijena, dolje u zemlju. Sve je tu nos, jedino suprotno ovjeku taj nos postaje svjestan i okusa, svijeta okusa. I vidite, to nam pokazuje da je ovjekov vii razvoj zbog injenice da su upravo ove sposobnosti koje posjeduju ivotinje i biljke kod njega nesavrene; one su metamorfozirale. Dakle moemo redi da je ovjek savrenije bide od ostalih stvorenja prirode jer ono to je kod njih savreno kod njega postoji u nesavrenom stanju! Ovo moete lako razumjeti: samo promislite na koko. Ispadne iz ljuske i odmah se moe brinuti za svoje potrebe; moe odmah kljucati za svojom hranom. Za usporedbu promislite na ljudsko bide! ivotinja moe sve. Zato? Jer organi njenog mozga nisu jo metamorfozirali u organe miljenja. Kada se rodi ljudsko bide, njegov mozak mora zagospodariti nad ovim zatupljenim ostacima ulnih organa. I tako dijete treba uiti, dok ivotinja ne treba uiti, jer u startu sve zna. Ljudska bida, imajudi samo jednostrano razvijen mozak, mogu misliti s velikom finodom ali su strano nespretni deki. Vano je za ljudska bida da se ne transformira previe mozga. Ako se transformiralo previe, moe biti dobar pjesnik ali sigurno nede biti dobar mehaniar. Nede imati talenta za raditi stvari u vanjskom svijetu. Ovakvo stanje stvari je povezano s onim to sam prije govorio, naime, da su mnogi ljudi, zbog prekomjerne konzumacije krumpira, transformirali veoma veliki dio njihova mozga. Rezultat je da su takvi ljudi pametni ali nevjeti. To je danas est sluaj. Moraju se boriti da naprave stvari koje bi zbilja morali modi jednostavno napraviti. Na primjer, ima ljudi koji ne mogu uiti dugme na hlaama. 65

Mogu napisati udesno dobru knjigu, ali nisu sposobni uiti dugme! To je zato jer su nervi koji su nervi percepcije kod delikatnijih organa bili gotovo potpuno transformirani u nerve mozga. Jednom sam znao ovjeka koji se uasavao bududnosti. Prepirao se da su u starijim vremenima ovjekova osjetila bila delikatnija, otrija, samo zato jer je imao manje mozga, da je tijekom evolucije ono to je u ranijim vremenima pripadalo osjetilima i unaprjeivalo percepciju metamorfoziralo u pametni mozak. ovjek se bojao da de to idi i dalje, da de sve vie senzorskog mozga postati misledi mozak, tako da de konano ljudska bida postati krajnje nesposobna, imati defektne oi i tako dalje. U starim vremenima ljudi su kroz ivot ili s dobrim vidom; sada trebaju naoale. Njihovo ulo mirisa nije ni blizu otro kao to je bilo. Ruke postaju nespretne. I sve to postaje nespretno osueno je na pogoravanje. ovjek se bojao da de se sve transformirati u mozak i da de ljudska glava postajati sve veda a noge sve manje i sve de atrofirati. Sasvim ozbiljno je mislio da de ljudska bida biti jednog dana samo okrugle glave koje se vrte po svijetu i to demo onda? ovjek je bio sasvim, tragino ozbiljan. I ova misao je bila svreno ispravna. Jer ako ljudska bida ponovno ne nau svoj put do onoga to su jednom mogla dosedi imaginacijom, ako ponovno ne dou do duha, tada de postati ovakve lopte! Bukvalno je tono da duhovna znanost ne ini ovjeka jednostavno pametnim. U stvari, ako je prihvati kao samo jo jednu teoriju, daleko od toga da de postati pametniji, sigurno de postati gluplji. Ali ako duhovnu znanost asimilira na pravi nain, ona de raditi u samim njegovim prstima! Nespretni prsti de ponovno postati vjeti jer vanjski svijet opet dobiva svoje pravo znaenje. Preko duhovne znanosti vanjski svijet postaje produhovljen, ali to vas ne ini nespretnim. Na ove stvari treba obratiti panju. Vidite, u danima kada je ovjeanstvo stvaralo sage, legende, mitove (nedavno je bilo pitanje o tome), mnogo manje osjetilne aktivnosti je bilo transformirano u mozak. U to vrijeme, ljudi su vie sanjali nego mi danas, i dok su sanjali, javljale su im se slike. Danas su nae misli jalove. I prie u kojima sluate o Wotanu, Lokiju, o starim grkim bogovima Zeusu, Afroditi i tako dalje te prie su izvirale iz injenice da ovjek jo nije imao toliko pameti koja se danas tako visoko cijeni. Ljudi su postali pametniji, naravno ali svijet se upoznaje ne samo preko inteligencije ved se radije ui promatranjem. Promislite na odraslu osobu s djetetom ispred sebe. Odrasli je moda malo uobraen u vezi svoje pameti; ako je tako, dijete de izgledati glupo. Ali ako odrasli ima ita smisla za ono to dolazi od djeteta iz same njegove prirode, gledati de na to kao mnogo vrjednije nego na svoju vlastitu pamet. Ne moe se dosegnuti ono to postoji u prirodi samo radom mozga, ved sa sposobnodu da se prodre u tajne prirode. Pamet ne vodi nuno do znanja. Pametan ovjek nije nuno i veoma mudar. Pametni ljudi ne mogu, naravno, biti glupi, ali im sigurno moe nedostajati mudrosti; mogu uopde ne imati pravog znanja o svijetu. Pamet se moe iskoristiti na razne naine: za klasifikaciju biljaka i ivotinja, za pravljenje kemijskim smjesa, za glasanje, za igranje domina i aha, za pekulacije na burzi. Pamet s kojom ljudi varaju na burzi ista je pamet koja se koristi za uenje kemije. Jedina je razlika da se ovjek jednostavno koncentrira na neto drugo kada ui kemiju nego kada pekulira na burzi! Pamet je prisutna u oba sluaja. Jednostavno je stvar na to se netko koncentrira. Oito, ne bi se trebalo previe toga transformirati u mozak. Ako bi secirali glave velikih financijskih magnata, nali bi izvanredne mozgove. Na tom podruju, anatomija je osvijetlila mnogo toga. Bilo bi mogude u mozgu vidjeti dokaz pameti ali nikada i dokaz znanja!

66

Dakle pokuao sam razviti par aspekata pitanja. nadam se da niste potpuno nezadovoljni odgovorom. im se vratim, imati demo slijededi sastanak. ao mi je jer ne mogu dati predavanje ovdje i u Engleskoj u isto vrijeme takva stvar je jo uvijek izvan nas! Kada doemo do toga, nede biti potrebe za stankom. Ali u meuvremenu, gospodo, moramo se pozdraviti. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 10. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 10/14 Planetarni utjecaji na ivotinje, biljke i kamenje Dornach, 9.rujna 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li neko pitanje? Napisano pitanje: Mars je blizu Zemlje. Kakav to uinak ima na Zemlju? to je poznato o Marsu? Dr. Steiner: Nedavno se mnogo govorilo o tome kako je Mars blizu Zemlje, i u novinama su davane krajnje uzaludne izjave bez najosnovnijeg razumijevanja o tome to to znai. Ne smijemo pridavati najvedu vanost tim vanjskim okolnostima u planetarnim konstelacijama prema relativnom poloaju Zemlje i Sunca, jer utjecaji koji proizlaze od njih ne znae toliko mnogo. Zanimljivo je da su svi ti razgovori voeni o blizini Marsa, jer se svaki planet, ukljuujudi Mjesec, stalno pribliava Zemlji, i planeti prolaze proces koji de na kraju zavriti tako da se svi oni opet ujedine sa Zemljom, formirajudi jedno tijelo. Naravno, ako se zamilja, kao to vedina ljudi danas zamilja, da su planeti vrsta tijela ba kao i Zemlja, oekivanja bi lako mogla biti da ako se sjedine sa Zemljom, to bi moglo znaiti kraj sveg ivota na naoj kugli! Ali nita takvog se nede dogoditi, jer stupanj gustode raznih planeta nije isti kao onaj od Zemlje. Ako bi Mars, na primjer, stvarno doao dolje sjediniti se sa Zemljom, ne bi se mogao rasuti po kopnu ved ga jedino poplaviti. Jer koliko je to mogude istraiti to se ne moe fizikim instrumentima ved jedino preko duhovne znanosti, duhovne vizije Mars se primarno sastoji od vie-manje fluidne mase, ne fluidne kao naa voda ved vie, da kaemo, kao konzistencije elea, ili neeg takvog. Postoje takoer i gude komponente, ali nisu takve gustode kao one od nae Zemlje. Njihovu konzistencija je vie usporediva s onom od rogova naih ivotinja, koji se formiraju iz opde mase i u nju se ponovno razgrauju. Dakle moramo shvatiti da je konstitucija Marsa potpuno razliita od one od nae Zemlje. Sada se mnogo govori o kanalima koji postoje na Marsu. Ali zato kanali? Ne moe se vidjeti nita osim linija, i one su nazvane kanali. U jednom smislu to je tono, ali u drugom, netono. Poto Mars nije vrst u onom stupnju u kojem je Zemlja, ne moe se, naravno, govoriti o kanalima kakve poznajemo na Zemlji. Ali moe se redi da na Marsu ima neto kao to su nai pasati (vjetrovi op.pr.). Znate da topao zrak iz tropske zone Zemlje, iz Afrike, struji prema hladnom Sjevernom polu, i zrak sa hladnog Sjevernog pola struji natrag prema srednjim oblastima Zemlje. Dakle ako se gleda izvana, ovakve linije se zaista mogu vidjeti, ali to su linije pasata, zranih struja pasata. Na Marsu postoji neto stvarno slino. Jedino to je sve na Marsu mnogo vie ispunjeno ivotom nego na Zemlji. Zemlja je mrtav planet u mnogo jaem smislu nego Mars, na kojem je sve vie-manje ivo. elim spomenuti neto to vam moe pomodi shvatiti karakter odnosa Marsa prema Zemlji. Znamo da Sunce, za nas najvanije od svih nebeskih tijela, u velikoj mjeri podrava Zemlju. Mislite na Sunce 67

kakvo znamo iz dana u dan. Nodu vidite biljke kako uvlae cvjetove jer Sunce ne sije na njih. Po danu se opet otvaraju sunevim zrakama. Veoma mnogo stvari zavisi od irenja suneva svijetla preko jednog dijela Zemlje i irenja tame preko drugog dijela kada nema Sunca. Ali ako mislite na cijelu godinu, ne moete shvatiti rast biljaka u proljede ako se suneva snaga ne vrati. Ponovno, kada Sunce u jesen izgubi snagu, biljke ieznu, sav ivot umre i pada snijeg. Sasvim oito, ivot na Zemlji je povezan sa Suncem. Zaista, ljudi ne bi mogli disati zrak oko nas ako Sunce ne bi bilo tamo, ako suneve zrake ne bi napravile zrak pogodnim da ga diemo. Neporecivo je da je Sunce za nas najvanije nebesko tijelo. Samo promislite kako bi to drugaija pria bila ako Sunce ne bi kako to izgleda ilo oko Zemlje svaka dvadeset etiri sata ved bi za to trebalo dvostruko vrijeme! Sav ivot bi bio sporiji. Tako sav ivot na Zemlji ovisi o revoluciji Sunca oko Zemlje. U stvari, naravno, Sunce se ne okrede oko Zemlje, ali to tako izgleda. Utjecaj Mjeseca je od manjeg znaaja za ovjeka, ali ipak je prisutan. Kada se sjetite da plima opada i raste u skladu s Mjesecom, da ima isti ritam kao revolucija Mjeseca, shvatiti dete s kakvom vrstom snage Mjesec utjee na Zemlju. I tada de takoer biti jasno da vrijeme mjeseeva kruenja oko Zemlje ima odreeno znaenje. Ako ste istraivali kako se biljke razvijaju dok na njih sjaji Sunce, takoer ste nali dokaz o utjecaju Mjeseca. Dakle Sunce i Mjesec imaju ogroman utjecaj na Zemlju. Moemo prepoznati lunarni utjecaj preko vremena rotacije, odnosno, koliko vremena treba Mjesecu da postane pun mjesec, mladi mjesec, i tako dalje. Utjecaj Sunca moemo prepoznati iz njegova izlaenja i zalaenja, ili iz injenice da stjee svoju snagu u proljede i gubi je na jesen. I neto du vam kazati. Svi znate za postojanje gusjenica i hruteva. Ova mala crvolika stvorenja su posebno tetna kada jedu nae krumpire. Postoje godine kada je krumpir neoteden od ovih malih larvi, i zatim postoje godine kada se jednostavno nita ne moe napraviti jer su gusjenice svuda na djelu. Dakle sada, pretpostavimo da je bila godina kada su gusjenice pojele gotovo sve krumpire ako sada ekate etiri godine, hruteva de biti u velikom broju, jer im treba etiri godine da se razviju iz gusjenica. Postoji period od priblino etiri godine izmeu pojave gusjenica koje, kao svi insekti, imaju oblik larve prije nego postanu kukuljice i potpuno razvijeni insekti. Gusjenici treba etiri godine da se razvije u hrut. Naravno, uvijek ima hruteva, ali ako ima samo malo gusjenica odreene godine, etiri godine kasnije biti de malo hruteva. Broj hruteva zavisi od broja gusjenica koje su bile prisutne etiri godine ranije. Moemo sasvim jasno vidjeti da je taj period vremena povezan s rotacijom Marsa. Tijek propagacije odreenih insekata pokazuje nam kakvu vrstu utjecaja Mars ima na ivot na Zemlji. Ali utjecaj je skriven. Utjecaj Sunca je sasvim oit, onaj od Mjeseca nije oit u istoj mjeri, a utjecaj Marsa je skriven. Sve na Zemlji za to su potrebni intervali od godina kao u sluaju gusjenica i hruteva zavisno je od Marsa. Dakle tu vidimo znaajan utjecaj Marsa. Naravno netko moe redi da ovo ne vjeruje. Dakle, gospodo, mi sami ne moemo napraviti sve pokuse, ali svatko tko ne vjeruje to sam rekao treba napraviti slijedede: treba uzeti gusjenice koje je sakupio u godini kada su bile brojne i u nekoj posudi umjetno forsirati njihov razvoj. Vidjeti de da se unutar iste godine vedina gusjenica nije razvila u hruteve. Ovakvi eksperimenti se nikada ne rade jer se to ne vjeruje. Meutim, sada smo doli do esencijalne stvari. Sunce ima najjai utjecaj od svih. Ali ono vri najjai utjecaj na Zemlji na sve to je mrtvo, to svake godine treba pozvati u novi ivot dok Mjesec utjee samo na ono to je ivo. Mars vri svoj utjecaj samo na ono to postoji u njenijem obliku ivota, u 68

osjetljivoj oblasti. Drugi planeti imaju svoj utjecaj na ono to je prirode due i duha. Sunce je, dakle, nebesko tijelo koje radi najjae; ono djeluje na same minerale Zemlje. U mineralima Mjesec ne moe napraviti nita niti Mars. Da Mjesec nije tamo, ni nijedno ivotinjsko stvorenje ne bi moglo ivjeti i kretati se po Zemlji; na Zemlji bi moglo biti samo biljaka, ne ivotinja. Opet, postoje mnoga ivotinjska stvorenja koja ne bi mogla imati interval od godina izmeu stanja larve i insekta da Mars nije tamo. Vidite kako je sve usko povezano. Na primjer, moemo se upitati: Kada ljudska bida postaju potpuno odrasla? Kada prestaje proces naeg razvoja? Oito veoma rano, u dobi od dvadeset jednu. A ipak ak i tada neto se nastavlja dodavati. Vedina ljudi stvarno vie ne raste, ali neto je dodano iznutra. Sve do otprilike tridesetih godina mi se stvarno povedavamo; ali onda, po prvi puta, poinjemo opadati. Ako to usporedimo s dogaajima u univerzumu, dobijemo vrijeme rotacije Saturna. Tako planeti vre utjecaj na delikatnije uvjete rasta i ivota. Stoga moemo redi: Kada, kao i svi planeti, Mars doe blizu Zemlje, ne smijemo pridati primarnu vanost toj vanjskoj blizini. Od daleko vede vanosti je kako su stvari u univerzumu povezane s finim, delikatnijim stanjima i uvjetima ivota. Morate se sjetiti da je konstitucija Marsa sasvim razliita od one od Zemlje. Kao to sam rekao, Mars nije tako gusto vrst u smislu u kojem je Zemlja danas vrsta, ali nedavno sam vam opisao kako je i Zemlja takoer jednom bila u stanju kada su se minerali, vrste tvari po prvi puta oblikovale, kako su tada postojale gigantske ivotinje koje, meutim, jo nisu imale vrste kosti. Danas je Mars u stanju slinom onom od Zemlje u ranijoj epohi i prema tome ima na sebi ona iva bida, ona ivotinjska bida koje je Zemlja imala na sebi u ono vrijeme. A ljudska bida na Marsu su kao ona to su tada bila na Zemlji jo bez kostiju. To sam vam opisao kada sam govorio o ranijem periodu na Zemlji. Te se stvari moe znati. Ne moe ih se znati preko stvari koje moderna znanost upotrebljava za prikupljanje znanja; ipak je ove stvari mogude znati. Ako, dakle, elite dobiti ideju kako Mars danas izgleda, predstavite sebi to je bila Zemlja u mnogo ranijem dobu: tada dete dobiti sliku Marsa. Znate da danas na Zemlji, pasati puu od juga prema sjeveru, od sjevera prema jugu. Te struje su nekad bile mnogo gude od zraka; bile su struje fluida, vodenog zraka: tako je danas na Marsu. Zrane struje na Marsu su mnogo punije ivota, mnogo vie vodene. Jupiter se sastoji gotovo potpuno od zraka, ali opet neto gudeg nego zrak na Zemlji. Jupiter danas predstavlja stanje prema kojem Zemlja danas stremi, to de postidi tek u bududnosti. I tako u planetarnom sustavu nalazimo odreena stanja ili uvjete kroz koje takoer prolazi i Zemlja. Kada u ovom smislu razumijemo planete, razumijemo ih ispravno. Ima li netko jo neto pitati o ovoj temi? Moda sam G. Burle? G. Burle: Sasvim sam zadovoljan, hvala! Pitanje: U jednom od zadnjih predavanja rekli ste da su mirisi cvijeda povezani s planetima. Da li to vrijedi i za boje cvijeda i boje stijena? Dr. Steiner: Ukratko du ponoviti to sam rekao. To je bilo i u odgovoru na pitanje koje je postavljeno. 69

Rekao sam da cvijede, a takoer i druge supstance na Zemlji, imaju miris neto u njima to vri odgovarajudi utjecaj na ovjekov organ mirisa. Rekao sam da je to povezano s planetima, da su biljke i, slino tome, odreene supstance, veliki nosovi, nosovi koji percipiraju utjecaje koji dolaze od planeta. Planeti imaju utjecaj na ivot u njegovom finijem, delikatnijem obliku - tu, ponovno, moramo misliti na finije oblike ivota. I moe se redi da biljke stvarno nastaju iz mirisa univerzuma, ali taj miris je toliko razrijeen, toliko delikatan, da ga mi ljudska bida s naim grubim nosovima ne moemo namirisati. Ali vas podsjedam da moe postojati ulo mirisa sasvim razliito od onog kojeg posjeduje ovjek. Trebate samo promisliti na policijske pse. Lopov je neto ukrao i policijski pas je doveden na mjesto gdje je kraa poinjena; nekako mu je preneseno da je tu bio lopov i on uzme miris; on zatim policiju vodi na trag i lopova se esto pronae. Tako se koriste policijski psi. Mnoge zanimljive stvari bi izale na svijetlo kada bi se prouavalo kako su mirisi koji su za ovjeka neprimjeni za psa primjetni. Ljudi nisu uvijek shvadali da psi imaju tako osjetljive nosove. Da jesu, pse bi ranije koristili kao pomod policiji. To je tek nedavno bilo otkriveno. Slino, danas ljudi jo nemaju pojma kakve neopisivo delikatne nosove imaju biljke. U stvari, itava biljka je nos; ona prima miris univerzuma, i ako je njena struktura takva da tu kozmiku aromu vrada natrag na nain na koji odjek vrada zvuk, postaje mirisna biljka. Tako moemo redi: Mirisi cvijeda, opdenito biljaka, a takoer i drugi mirisi na Zemlji, zaista su povezani s planetarnim sustavom. Pitano je da li to vrijedi i za boje biljaka i cvijeda. Kao to sam rekao, biljka uzima oblik iz arome univerzuma a tijekom godine je izloena Suncu. Dok je oblik biljke uoblien od planeta iz kozmikog mirisa, njenu boju duguje Suncu i donekle Mjesecu. Mirisi i boje biljaka ne dolaze, prema tome, od istog izvora; miris dolazi od planeta, boja od Sunca i Mjeseca. Stvari ne moraju uvijek dodi iz istog izvora; kao to netko ima oca i majku, tako biljke mirise imaju od planeta a boje od Sunca i Mjeseca. Iz slijededeg moete vidjeti da su boje biljaka povezane sa Suncem i Mjesecom. Ako uzmete biljke koje imaju divno zeleno lide i stavite ih u podrum, postaju bijele, gube svaki trag boje jer suneve zrake do njih ne dopiru. One zadravaju svoju strukturu, svoj oblik, jer kozmiki miris prodire svugdje, ali ne zadravaju boju jer ih suneva svijetlost ne dosee. Boje biljaka, prema tome, neporecivo dolaze od Sunca i, kao to sam rekao, takoer i od Mjeseca, jedino je to tee utvrditi. Trebalo bi napraviti pokuse i moe ih se napraviti, izlaudi biljke mjeseevoj svijetlosti na razliite naine; tada bi se to sigurno otkrilo. eli li netko drugi neto redi? G. Burle: elio bih proiriti pitanje na boje stijenja. Dr. Steiner: Sa stijenama i mineralima to je ovako. Ako predstavite sebi da Sunce ima svakog dana odreeni utjecaj na biljke, i takoer tijekom godine, tada dete vidjeti da su godinji utjecaji Sunca razliiti od njegovih dnevnih utjecaja. Dnevni efekti Sunca ne donose mnogo promjene u boji biljaka; ali godinji efekt utjee na njihovu boju. Meutim, Sunce nema samo dnevne i godinje utjecaje; ima i druge, sasvim razliite utjecaje. O tome sam govorio prije nekog vremena, ali spomenut du opet. Zamislite Zemlju ovdje. Sunce izlazi na odreenoj toci na nebu, recimo u proljede, dvadeset prvog 70

oujka. Ako u sadanjoj epohi gledamo na toku neba gdje Sunce izlazi dvadeset prvog oujka, iza Sunca nalazimo konstelaciju Ribe. Sunce izlazi u odreenoj konstelaciji stotinama godina, ali uvijek u razliitoj toci. Toka u kojoj Sunce izlazi dvadeset prvog oujka svake godine je razliita. Prole je godine Sunce izalo u toci koja je malo natrag, a jo malo natrag jo godinu ranije. Idudi unatrag nekoliko stoljeda nalazimo da je toka u kojoj Sunce u proljede izlazi jo uvijek u istoj konstelaciji, ali ako idemo natrag do godine 1200 AD. nalazimo da je Sunce izalo u konstelaciji Ovna. Ponovno je prije mnogo vremena u proljede izalo u konstelaciji Ovna. Jo ranije, meutim, recimo u epohi drevnog Egipta, Sunce je izalo u konstelaciji Bika; a jo ranije od toga u konstelaciji Blizanaca, i tako dalje. Dakle moemo redi da se toka u kojoj Sunce u proljede izlazi cijelo vrijeme mijenja. To naznauje, kao to moete vidjeti, da samo Sunce mijenja svoj poloaj u univerzumu; Rekao sam da Sunce mijenja poloaj ali tako se samo ini, jer u stvarnosti je Zemlja ta koja mijenja poloaj. To nas, meutim, za sada ne brine. U periodu od 25,915 godina, toka u kojoj izlazi Sunce prevali cijeli put oko Zodijaka. U sadanjoj godini 1924 Sunce izlazi u odreenoj toci neba. Prije 25,915 godina, recimo, 23,991 godinu prije roenja Krista (25,915 minus 1924) Sunce je izalo u istoj toci! Od tada je napravilo jedan potpuni krug. Sunce ima dnevno kruenje, godinje kruenje, i kruenje koje treba 25,915 godina da zavri. Tako imamo sunev dan, sunevu godinu i veliku kozmiku godinu koja se sastoji od 25,915 godina. To je veoma zanimljivo, zar nije? I sam broj 25,915 je veoma zanimljiv! Ako pomislite na disanje i sjetite se da ovjek udahne priblino 18 puta u minuti, moete izraunati koliko puta udahne na dan. Osamnaest udaha u minuti, 60 x 18 je na sat = 1,080 udaha. Koliko puta, onda, udahne na dan, odnosno, u 24 sata? Dvadeset etiri puta 1,080 = 25,920, to je priblino isto kao i broj 25,915! U jednom danu, ovjek udahne onoliko puta koliko Suncu treba godina da napravi krug u univerzumu. Ova podudaranja su zaista izvanredna. Zato vam sada ovo priam? Vidite, da bi dalo biljci boju, Suncu treba godina; za dati boju stijenju, Sunce treba 25,915 godina. Stijena je mnogo vrdi momak. Da pokloni boju biljci Sunce napravi krug koji traje jednu godinu. Ali postoji i krug za koji Sunce treba 25,915 godina da zavri. I dok taj veliki krug ne zavri Sunce ne moe dati boju stijenju. Ali u svakom sluaju uvijek je to Sunce koje daje boju. Iz ovog dete shvatiti koliko je mineralno carstvo daleko od biljnog carstva. Ako Sunce ne bi kruilo okolo na nain na koji to ini, ako bi radilo samo dnevne krugove kao i veliki krug od 25,915 godina, tada ne bi bilo biljaka, i umjesto kupusa morali bi jesti silicij dioksid i ljudski stomak bi se trebao prilagoditi u skladu s tim! Pitanje: Da li ljekovite biljke koje rastu na planini imaju veda ljekovita svojstva od biljaka koje rastu u dolinama? Ako je tako, kakvo je objanjenje? Dr. Steiner: Stvarna je injenica da su planinske biljke vrjednije kao lijekovi od onih koje rastu u dolinama, posebno od onih biljaka koje rastu u naim vrtovima ili u poljima. To je dobro da je tako, jer ako bi biljke koje rastu u dolinama bile kao i one na planinama, svaka namirnica bi u isto vrijeme bila i lijek, a to ne bi uopde bilo dobro! Biljke koje imaju najvedu terapeutsku vrijednost su zaista one koje rastu na planinama. Zato je tako? Sve to trebate je usporediti vrstu tla na kojem rastu planinske biljke s onom na kojoj rastu biljke iz doline. Veoma je razliita stvar ako biljka raste divlje, na nekultiviranom tlu, ili u umjetno kultiviranom vrtu. Pomislite na jagode! Divlje jagode iz ume su sitne ali vrlo aromatine; vrtne jagode slabije miriu, blaeg su okusa, ali mogu narasti do enormne veliine zato, postoje uzgojene jagode veliine jaja! 71

emu to treba pripisati? To je zato jer tlo u niskim dolinama nije tako puno kamenja koje se izmrvilo od planinskih stijena. Na planinama se mogu nadi zaista tvrde stijene pravi minerali. Dolje u dolinama nalazimo tlo koje je ved bilo zasideno i doneseno rijekama pa je prema tome potpuno usitnjeno u prah. Na planinama postoji takoer, naravno, usitnjeno tlo, ali je ono iznutra proeto sidunim granulama, posebno, da kaemo, kvarca, litija, i tako dalje. Svugdje su supstance koje se mogu koristiti za lijeenje. Veoma, veoma mnogo se moe postidi ako, na primjer, sameljemo kvarc (silicij dioksid) i od njega napravimo lijek. Tada ove minerale koristimo direktno kao lijekove. Tlo u niim dolinama vie ne sadri to sitno kamenje. Ali na planinama kamenje se stalno odvaja od stijenja, i biljke povlae u svoj sok sitne estice tog kamenja, i time se ubrajaju u ljekovite biljke. Sada je zanimljivo slijedede. Takozvani homeopati nisu u pravu u vezi svega, ali su u pravu u vezi mnogih stvari ti homeopati uzimaju supstance i drobedi ih sve finije i finije, dolaze do medicinskih lijekova. Da se supstance koriste u njihovom grubom stanju to ne bi bili lijekovi. Ali vidite, same biljke su najprecizniji homeopati, jer apsorbiraju sitne, sidune djelide od sveg tog kamenja, koji inae trebaju biti proideni i usitnjeni kada se priprema lijek. Poto dakle priroda radi to daleko bolje nego bi mi to mogli, moemo uzeti same biljke i direktno ih koristiti u svrhu lijeenja. I injenica je da biljke i ljekovito bilje koje raste na planinama ima daleko veda ljekovita svojstva nego ono u dolinama. Znate, takoer, kako se cjelokupna pojava biljke mijenja. Govorio sam o jagodama: divlja jagoda apsorbira veliku koliinu odreenih minerala. Gdje dakle divlje jagode najbolje uspijevaju? Gdje su minerali koji sadre malo eljeza. To eljezo prodire u tlo i iz toga jagoda dobiva svoju miriljavost. Odreeni ljudi ija je krv veoma osjetljiva dobiju osip kada jedu jagode. To je zbog injenice da njihova krv u normalnom stanju ima dovoljno eljeza i kada jedu jagode dobiju ga previe. Ako, dakle, neki ljudi s normalnom krvlju od jedenja jagoda dobiju osip, sigurno se moe savjetovati nekome ija je krv slaba, da ih jede! Na ovaj nain je postupno otkrivena njihova ljekovita vrijednost. U pravilu, tlo u vrtovima gdje rastu divovske jagode nema eljeza; tamo se jagode ire bez ikakvog poticaja od eljeza. Ali u vezi toga ljudi su uglavnom kratkovidni i ne slijede stvari dovoljno dugo vremena. injenica je da uzgajajudi jagode na tlu koje ne sadri dovoljno eljeza, mogu se dobiti ogromne jagode, iz razloga jer biljke ne postaju potpuno vrste. Jer promislite o tome ako de jagoda zadrati svaki siduni djelid eljeza koji moe biti u tlu, tada mora biti nesputana! Ali to je karakteristika jagode. Pretpostavimo da ispitate tlo. Ono sadri veoma sitne tragove eljeza. Jagode koje rastu u tlu izvlae te tragove eljeza u sebe iz daleka, jer njeni korijeni su snani i privlae eljezo iz odreene udaljenosti. Sada uzmite divlju jagodu iz ume. Ona sadri veoma snanu silu. Tu jagodu stavite u vrt: u tlu nema eljeza, ali jagoda je ved stekla tu ogromnu snagu, ima je u sebi. Povlai u sebe sve to moe, i u obraenom vrtu takoer, iz daleka, i prehranjuje se iznimno dobro. U vrtu ne dobiva eljezo, ali sebi povlai sve ostalo jer je za to sposobna. I tako postaje veoma velika. Meutim, kao to sam rekao, ljudi su prilino kratkovidni; ne promatraju stvari temeljito. Tako ne primjeduju da premda vrtnim uzgojem mogu proizvesti ogromne jagode vie godina, to de trajati samo neko vrijeme. Plodnost zatim odumire, i iz ume moraju donijeti nove biljke jagode. Plodnost se ne moe unaprijediti potpuno umjetnim sredstvima; mora postojati znanje o stvarima direktno povezanim sa samom Prirodom. Za to je najbolja ilustracija rua. Ako idete vani na selo vidjeti dete divlju ruu, pasju ruu, kako je zovu, Rosa canina. Znate je, siguran sam. Divlja rua ima pet prilino blijedih latica. Zato je to tako da 72

ima ovaj oblik, proizvede samo pet latica, ostane tako mala i odjednom proizvede siduni plod? Ti crvenkasti ipci poznajete ih razviju se od divlje rue. Dakle, to je zbog injenice da tlo gdje raste divlja rua sadri odreenu vrstu ulja ba kao to opdenito tlo na Zemlji sadri razliita ulja u svojim mineralima. Ulje dobijemo iz zemlje ili iz biljaka koje su ga same apsorbirale iz zemlje. Sada rua, kada raste divlje na selu, mora nadaleko i nairoko raditi sa svojim korijenom da bi iz minerala sakupila sidunu koliinu ulja kojeg treba da bi postala rua. Zato se rua mora toliko rastezati, mora iriti snagu povlaenja koja je sadrana u njenom korijenu na toliku udaljenost? Razlog je da postoji veoma malo humusa na seoskom tlu gdje rua raste divlje. Humus sadri vie ulja nego tlo na selu. Sada rua ima ogromnu snagu povlaiti ulje sebi. Kada je rua blizu tla koje sadri humus, to je za nju sretno; povlai sebi mnogo ulja i razvije ne samo pet latica ved cijelu masu latica, postajudi vrtna rua bujnih latica. Ali vie ne razvija prave ipke jer je za to potrebno ono to je sadrano u stjenovitom tlu na selu. Tako divlju ruu moemo pretvoriti u ornamentalnu vrtnu ruu kada je premjestimo u tlo koje je bogatije humusom, gdje lako moe dobiti ulja iz kojih de proizvesti mnogo latica. To je suprotno od onog to se dogaa s jagodom: za jagodu je teko nadi u vrtu ono to nalazi vani u umi. Rua u vrtu nalazi mnogo toga to je uz putove rijetko i tako razvija bujne latice; ali tada zaostaje u formaciji ploda. Dakle kada znamo to odreeno tlo sadri, znamo to de na njemu rasti. Naravno, ovo je od ogromne vanosti za uzgoj biljaka, posebno poljoprivrednih biljaka. Jer tamo, preko gnojenja i supstanci dodanih kao ubrivo, tlo se mora povratiti da bi proizvelo ono to je potrebno. Znanje o tlu je od ogromne vanosti za farmera. Te su stvari manje-vie zaboravljene. Jednostavni seoski farmeri instinktivno su primjenjivali ispravno gnojenje. Ali sada u agrokulturi na veliko malo se panje pridaje ovim stvarima. Posljedica je da su se tijekom zadnjih desetljeda gotovo sve nae namirnice pogorale u kvaliteti od onog to su bile kada su oni od nas koji su sada stariji bili djeca. Ranije ove godine bio je zanimljiv poljoprivredni skup na kojem su farmeri izrazili duboku zabrinutost za ono to postaju biljke, namirnice, ako se ta tendencija nastavi. I zaista, gospodo, nastavit de se! U dolazedem stoljedu namirnice de postati sasvim beskorisne ako se odreeno znanje o tlu ponovno ne stekne. Mi smo poeli s agrokulturom u domeni antropozofske duhovne znanosti. Nedavno sam dao ciklus predavanja o agrokulturi blizu Breslaua, i formirano je udruenje koje de taj rad preuzeti. A takoer smo neto i ovdje napravili da bi poboljali situaciju. Tek smo na samom poetku ali problema smo se latili. Tako de antropozofija postupno prodrijeti u praktian ivot. Imamo jo sastanaka za dogovoriti, dakle naimo se opet slijededeg petka. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 11. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 11/14 Vrijeme i njegovi uzroci Dornach, 13.rujna 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko pitanje? Pitanje: Ima li neposredna blizina Marsa Zemlji neke veze s vremenom? Ljeto je bilo tako nevjerojatno loe! Imaju li planetarni utjecaji opdenito bilo kakav utjecaj na vrijeme? 73

Dr. Steiner: Vremenski uvjeti koji pokazuju takve nepravilnosti tijekom godina, posebno nedavnih godina, imaju neto sa stanjima na nebesima, ali ne posebno s Marsom. Kada se promatraju te nepravilnosti moramo veoma ozbiljno uzeti u razmatranje fenomen o kojem se obino malo vodi rauna, premda se govorilo mnogo. Mislim na fenomen sunevih pjega. Suneve pjege su tamne mrlje, razliite veliine i trajanja, koje se javljaju na povrini Sunca u intervalima od oko deset ili jedanaest ili dvanaest godina. Naravno, te tamne mrlje ometaju sunevo zraenje, jer, kao to pretpostavljate, na mjestima gdje je povrina tamna, Sunce ne zrai. Ako se u nekoj godini broj ovakvih mrlja poveda, to utjee na sunevo zraenje. I s obzirom na ogroman znaaj koje Sunce ima za Zemlju, ta je stvar znaajna. I s obzirom na jo jednu stvar ovaj fenomen sunevih pjega je vrijedan panje. Tijekom stoljeda njihov broj se povedao, i broj iz godine u godinu varira. To je zbog injenice da se poloaj nebeskih tijela mijenja kako se okredu, i aspekt koji predstavljaju se prema tome uvijek mijenja. Suneve pjege se ne pojavljuju svaku godinu na istom mjestu, ali sukladno sunevu okretanju tijekom godina pojave se na istoj toci. Kroz stoljeda njihov broj se enormno povedao i to svakako ima znaaja za odnos Zemlje sa Suncem. Tisudama godina ranije nije bilo pjega na Suncu. Poele su se pojavljivati, broj im se povedao, i nastavit de se povedavati. Time de dodi vrijeme kada de Sunce zraiti sve slabije i slabije, i konano, kada de postati potpuno tamno, prekinuti de zraiti ikakvu svijetlost. Prema tome trebamo raunati s injenicom da de tijekom vremena, relativno dugo vremena, izvor svijetla i ivota koji sada emitira sa Sunca za Zemlju biti fiziki uniten. I tako fenomen sunevih pjega izmeu ostalih stvari jasno pokazuje da se moe redi da Zemlja ide prema kraju. Sve na Zemlji to je duhovno tada de preuzeti drugaiji oblik, ba kao to sam rekao da je u starijim vremenima imalo drugaiji oblik. Ba kao to ljudska bida stare i mijenjaju se, tako i Sunce i cijeli planetarni sustav stari i mijenja se. Planet Mars, kao to sam rekao, nije tako jako povezan s vremenskim uvjetima; Mars je vie povezan s fenomenom koji pripada oblasti ivota, kao to je pojava i razvoj gusjenica i hruteva svake etiri godine. I molim vas nemojte ovo krivo shvatiti. Ne smijete to direktno usporediti s onim to astronomija rauna da je period revolucije Marsa, jer tu se razmatra stvarni poloaj Marsa. Mars stoji u istom relativnom poloaju prema Zemlji i Suncu svake etiri godine, tako da su i gusjenice koje za razvoj u hruteve trebaju etiri godine takoer s tim povezane. Ako uzmete dvije revolucije Marsa za to treba etiri godine i tri mjeseca dobijete period izmeu hruteva i gusjenica, ili obrnuto, izmeu gusjenica i hruteva. U vezi s manjim nebeskim tijelima trebate misliti o manjim promjenama u zemljinim fenomenima, dok su Sunce i Mjesec povezani s grubljim, opipljivijim fenomenima kao to je vrijeme, i tako dalje. Dobra ili loa godina berbe, na primjer, povezana je s fenomenom kao to su suneve pjege, takoer i s pojavom kometa. Tek kada se promatraju u vezi s pojavama na nebesima dogaaji na Zemlji se mogu ispravno prouavati. Naravno da jo neke stvari treba razmatrati ako traimo razloge za nenormalno vrijeme. Jer naravno vremenski uvjeti koji su nam vani jer zdravlje i mnogo toga drugog ovisi o njima zavise od mnogo imbenika. Promislite o slijededem. Idudi natrag u evoluciji Zemlje dolazimo u vrijeme od prije oko est do deset tisuda godina. Prije est do deset tisuda godina nije bilo planina u oblasti gdje sada ivimo. Tada se ne bi mogli penjati na vicarske alpe, jer ih ne biste imali ovakve kakve ih imate sada. Ne biste mogli ivjeti ovdje ili na drugom europskom kopnu jer su u to vrijeme ove oblasti bile 74

prekrivene ledom. Bilo je to takozvano Ledeno doba. To Ledeno doba je bilo odgovorno za injenicu da je najvedi dio populacije koji je tada ivio u Europi ili nestao ili se moramo premjestiti u druge oblasti. Ti uvjeti Ledenog doba de se ponoviti, u poneto promijenjenom obliku, za oko pet ili est ili sedam tisuda godina ne tono u istim oblastima na Zemlji kao ranije, ali opet de biti Ledeno doba. Ne smije se misliti da evolucija tee po neprekinutoj liniji. Da bi razumjeli kako Zemlja evoluira treba shvatiti da se prijekidi kao to je Ledeno doba zaista dogaaju u ispravnom procesu evolucije. Koji je razlog za to? Razlog je da se zemljina povrina stalno uzdie i tone. Ako idete na planinu koja uopde ne mora biti vrlo visoka, jo dete nadi Ledeno doba, ak i danas, jer je vrh stalno prekriven snijegom i ledom. Ako je planina dovoljno visoka, na njoj ima snijega i leda. Ali tek kada se, kroz dugo vremena, povrina Zemlje bude uzdigla na visinu planine stvarno moemo govoriti o snijegu i ledu u velikom obimu. Tako je to, gospodo! Dogaa se. Povrina Zemlje uzdie se i tone. Prije nekih est ili vie tisuda godina nivo regije gdje sada ivimo je bio visok; zatim je potonuo, ali sada se ved ponovno uzdie, jer je najnia toka dosegnuta oko godine 1250. To je bila najnia toka. Tada je temperatura ovdje bila iznimno ugodna, bilo je mnogo toplije nego je danas. Zemljina povrina se sada lagano podie, tako de nakon pet ili est tisuda godina ovdje opet biti vrsta Ledenog doba. Iz ovoga vidite da kada se promatraju vremenski uvjeti tijekom perioda od deset godina, oni nisu isti; vrijeme se stalno mijenja. Ako u nekoj godini, u skladu s visinom zemljine povrine odreena temperatura prevladava u oblastima na Zemlji, postoji jo faktora koje treba uzeti u obzir. Recimo da gledate Zemlju. Na ekvatoru je vrude; iznad i ispod, na polovima je hladno. U srednjoj zoni, Zemlja je topla. Kada ljudi putuju u Afriku ili Indiju, putuju u vrudinu; kada putuju na Sjeverni pol ili na Juni pol, putuju u hladnodu. Zasigurno to znate iz izvjeda polarnih ekspedicija. Mislite o distribuciji topline i hladnode kada ponete zagrijavati sobu. Ne zagrije se odmah cijela. Ako bi mogli uzeti ljestve i popeti se na vrh, vidjeli bi da je dolje moda jo hladno dok je pri plafonu ved toplo. Zato je tako? Zato jer topao zrak, i svaka plinovita supstanca kada je zagrijana, postaje rjea i uzdie se; hladni zrak ostaje dolje jer je tei. Toplina uvijek uzlazi. Tako se i u srednjoj zoni Zemlje topao zrak uvijek uzdie. Ali kada je gore struji prema Sjevernom polu: vjetrovi puu od srednje zone na Zemlji prema Sjevernom polu. To su topli vjetrovi, topao zrak. Ali hladan zrak na Sjevernom polu pokuava se zagrijati i struji dolje prema praznom prostoru u srednjoj zoni. Hladni zrak stalno struji od Sjevernog pola prema ekvatoru, a topao zrak u suprotnom smjeru, od ekvatora prema Sjevernom polu. Te su struje nazvane pasati. U oblasti kakva je naa nisu mnogo primjetni, ali su vrlo mnogo primjetni u drugima. Ne samo zrak, ved i morska voda, takoer, struji od srednje zone Zemlje prema Sjevernom polu i ponovno natrag. Taj fenomen je, naravno, distribuiran na najrazliitije naine, ali je ipak tu. Ali u univerzumu postoje takoer i elektrine struje; jer kada na Zemlji generiramo beinu elektrinu struju samo imitiramo ono to je na neki nain ved prisutno u univerzumu. Pretpostavimo da je struja iz univerzuma prisutna, recimo, ovdje u vicarskoj, gdje imamo odreenu temperaturu. Ako struja takvog tipa doe na takav nain da sa sobom nosi toplinu, temperatura se ovdje malo poveda. Dakle toplina na Zemlji je takoer preraspodijeljena od struja iz univerzuma. One takoer utjeu na vrijeme. K tome, meutim, morate uzeti u obzir da na takve elektromagnetske struje u univerzumu takoer utjeu suneve pjege. Gdje god da Sunce ima mrlje, postoje struje koje utjeu na vrijeme. Ovi posebni 75

utjecaji su od velike vanosti. Sada s obzirom na podjelu godinjih doba proljede, ljeto, jesen, zime postoji izvjesna pravilnost u univerzumu. Moemo oznaiti u naem kalendaru da de proljede poeti u odreeno vrijeme, i tako dalje. To je regulirano oiglednijim odnosima u kojima nebeska tijela stoje jedno prema drugom. Ali utjecaja koji iz toga proizlaze je malo. Ne moe se redi za mnogo zvijezda da imaju utjecaja; vedina ih je daleko i njihov utjecaj je jedino visoko duhovnog karaktera. Ali s obzirom na vremenske uvjete moe se redi slijedede. Pretpostavimo da imate plou s, recimo, etiri boje na njoj crvenu, utu, zelenu, plavu. Ako polagano rotirate plou, lako razlikujete sve etiri boje. Ako ih rotirate bre, boje je teko ali jo uvijek mogude razlikovati. Ali ako plou rotirate zaista brzo, boje prelaze jedna u drugu i ne moete ih razlikovati. Slino, doba proljeda, ljeta, jeseni i zime mogu se razlikovati jer su faktori koji ih odreuju vie ili manje oiti. Ali vrijeme zavisi od toliko mnogo okolnosti da ih um ne moe sve dohvatiti; nije mogude, prema tome, s obzirom na to oznaiti bilo to u kalendaru dok je oito sasvim mogude s obzirom na godinja doba. Vrijeme je sloena stvar jer je toliko mnogo faktora ukljueno. Ali u starom folkloru neto se o ovim stvarima znalo. Stari folklor ne bi trebali potpuno odbaciti. Kada su uvjeti ivota bili jednostavniji, ljudi su se vie zanimali za stvari nego danas. Danas na interes za temu traje 24 sata ... zatim izlazi slijededa novina i donosi novi interes! Mi zaboravimo to se dogaa stvarno je tako! Uvjeti naeg ivota su strano komplicirani. ivoti naih djedova, da ne govorimo o naim pradjedovima i prapradjedovima, bili su skroz razliiti. Oni bi sjeli zajedno iza pedi i priali prie, esto o starim vremenima. I znali su kakvo je davno bilo vrijeme, jer su znali da je bilo povezano s zvijezdama; promatrali su odreene pravilnosti kod vremena. I meu ovim pradjedovima mogao je biti jedan ili dvojica sveznalica, kako su ih zvali. Sa sveznalica misli se na nekog tko je bio malo mudriji od ostalih, nekog tko je imao odreenu bistrodu. Takva osoba bi govorila na zanimljiv nain. Sveznalica je mogao redi unuku ili praunuku: Gledaj, ono je Mjesec Mjesec, zna, ima utjecaja na vrijeme. To je ljudima tada bilo oito, i takoer su znali da je za pranje odjede kinica bolja od vode sa izvora. Tako su vani postavljali vedra da bi sakupili kinicu za pranje odjede moja vlastita majka je to radila. Kinica ima drugaije osobine, u njoj ima vie ivota nego u obinoj vodi; daleko bolje apsorbira plavilo i druge aditive. I ne bi bila loa ideja kada bi mi sami napravili isto, jer pranje s tvrdom vodom moe, kao to znate, otetiti odjedu. Dakle vidite, ove stvari su bile poznate; znanost 19 stoljeda je prva prouzroila da ljudi drugaije gledaju. Neki od vas ved znaju priu koju sam jednom priao o dvojici profesora na sveuilitu u Leipzigu: jedan se zvao Schleiden a drugi Fechner. Fechner je objavio da Mjesec ima utjecaja na zemaljsko vrijeme. To je promatrao i sastavio statistiku o tome. Drugi profesor, Schleiden, bio je vrlo pametan ovjek. Rekao je: To je ista glupost i praznovjerje; ne postoji takav utjecaj. Kada su profesori u sporu, time se mnogo ne postie a to je uglavnom sluaj i s drugim ljudima kada su u zavadi! Ali oba profesora su bila oenjena; postojala je gospoa profesor Schleiden i gospoa profesor Fechner. U Leipzigu su u to vrijeme ljudi jo skupljali kinicu za pranje odjede. Tako je profesor Fechner rekao svojoj eni: Taj ovjek Schleiden inzistira da se za vrijeme mladog Mjeseca moe sakupiti isto vode kao i za punog Mjeseca; dakle neka gospoa profesor Schleiden izvadi vani svoje vedro i sakuplja kinicu u vrijeme sljededeg mladog Mjeseca, a ti de sakupiti u vrijeme punog Mjeseca, kada ja drim da de dobiti vie kinice. Dakle, gospoa profesor Schleiden je ula prijedlog i rekla: O ne! Ja du izvaditi vjedra kada je pun Mjesec a gospoa profesor Fechner neka ih izvadi za vrijeme mladog Mjeseca! Vidite, ene dvojice profesora su stvarno trebale vodu! Muevi se mogu teoretski prepirati, ali ene odluuju u skladu s praktinim potrebama. 76

Nai pradjedovi su znali ove stvari i rekli bi unucima: Mjesec ima utjecaja na kinicu. Ali zapamtite ovo: sve povezano s Mjesecom ponavlja se svakih 18 ili 19 godina. Na primjer, odreene godine, na odreeni dan, tada je pomrina Sunca i drugog je dana pomrina Mjeseca; to se dogaa redovito svakih 18 do 19 godina. Svi fenomeni povezani s poloajem zvijezda na nebesima redovito se ponavljaju. Zato se, onda, vremenski uvjeti ne bi ponavljali, ako zavise od Mjeseca? Nakon 18 ili 19 godina mora kod vremena biti neto slino onom to se dogodilo prije 18 ili 19 godina. Kako se sve ponavlja, ti ljudi su promatrali i druga ponavljanja, i oznaavali na kalendaru odreene osobitosti o tome kakvo je vrijeme bilo prije 18 or 19 godina, i sada su oekivali istu vrstu vremena nakon isteka tog perioda. Jedini razlog zato je kalendar zvan Stogodinji kalendar je da je 100 broj koji je lako pamtiti; ostale brojke su takoer bile ukljuene u kalendar zavisno o tome kakve su prognoze raene o vremenu. Naravno, ovakve stvari ne trebaju biti egzaktne, jer su uvjeti komplicirani. Ipak, prognoze su bile korisne, jer su ljudi djelovali u skladu s tim i zaista uspijevali stvarati bolje uvjete rasta. Preko ovakvih promatranja neto se sigurno moe napraviti za plodnost tla. Vremenski uvjeti zavise od Sunca i Mjeseca, jer ponavljanje poloaja Mjeseca mora imati veze s odnosom ova dva nebeska tijela. U sluaju drugih zvijezda i njihovih relativnih poloaja, postoje razliiti periodi ponavljanja. Jedno takvo ponavljanje je ono od Venere, jutarnje i veernje zvijezde. Pretpostavimo da je Sunce ovdje a Zemlja ovamo prijeko. izmeu njih je Venera. Venera se giba prema ovoj toci ili onoj, i tako se moe vidjeti; ali kada je Venera ovdje, stoji ispred sunca i prekriva ga dio. To se zove tranzit Venere. (Venera, naravno, izgleda mnogo manja od Mjeseca, premda je, u stvari, veda.) Ovaj tranzit Venere je veoma zanimljiv jer je jedna stvar da se odvija svakih stotinu godina ili tako neto, a druga stvar, vrlo znaajne stvari se mogu promatrati kada Venera prolazi ispred Sunca. Moe se vidjeli kako izgleda sunev oreol kada Venera stoji ispred Sunca. Taj dogaaj donosi velike promjene. Njegovi opisi su veoma zanimljivi. I kako se ovaj tranzit Venere dogaa samo jednom u oko stotinu godina, to je primjer fenomena o kojem znanost mora redi da vjeruje neke stvari koje u stvari nisu percipirane! Ako su znanstvenici objavili da vjeruju stvarima koje vide, astronom koji se rodio, recimo, godine 1890 danas ne bi mogao predavati o tranzitu Venere, jer se u meuvremenu nije dogodio, a vjerojatno de umrijeti prije slijededeg tranzita Venere, koji de se oito dogoditi godine 2004. Dakle, ak je i znanstvenik obvezan vjerovati u neto to ne vidi! Tu opet, kada Venera ima poseban efekt na Sunce jer zaklanja svijetlo, utjecaj je izvren na vremenske uvjete koji se javljaju samo jednom svakih stotinu godina. Postoji neto izvanredno u vezi ovih tranzita Venere i u ranijim vremenima se na njih gledalo kao na iznimno zanimljive. Kada je Mjesec pun, na nebu vidite sjajedu sferu; ostalo vrijeme vidite svijetledi dio sfere. Ali kada je mladi Mjesec, ako malo vjebate oi ne znam da li to znate moete ak vidjeti i ostatak mladog Mjeseca. Ako paljivo gledate dok Mjesec raste, moete takoer vidjeti drugi dio Mjeseca izgleda plavkasto crni. ak i pri mladom Mjesecu plaviasto crni disk moe se vidjeti izvjebanim pogledom; u pravilu se to ne primjeduje, ali moe se vidjeti. Zato je disk uopde vidljiv? Zato jer je dio Mjeseca koji je inae taman jo osvijetljen od Zemlje. Mjesec je oko 240,000 milja od Zemlje i nje, ispravno govoredi, osvijetljen od nje; ali siduna koliina svijetla koja na Mjesec pada od Zemlje ini taj dio Mjeseca vidljivim. Ali uopde nikakvo svjetlo ne zrai od Zemlje do Venere. Venera se mora osloniti na svjetlo Sunca; nikakvo svjetlo ne struji do nje sa Zemlje. Venera je jutarnja i veernja zvijezda. Mijenja se kao to se mijenja i Mjesec ali ne unutar istog perioda. Samo to se promjene ne vide jer je Venera veoma udaljena i sve to se vidi je svjetlucava zvijezda. Gledana kroz zatamnjeni teleskop moe se vidjeti da 77

se Venera mijenja, ba kao to se i Mjesec mijenja. Ali unato injenici da Venera ne moe biti osvijetljena sa Zemlje, dio nje je uvijek vidljiv kao tupo plaviasto svjetlo. Sunevo svjetlo se vidi kao polukrug iznad ali to nije cijela Venera; gdje Venera nije osvijetljena od Sunca, vidi se plavkasto svjetlo. Sada, gospodo, postoje odreeni minerali na primjer, u Bologni koji sadre smjese barija. Barij je element metala. Ako se dopusti da na te minerale izvjesno vrijeme pada svjetlo, i soba je zatamnjena, vidite plaviasto svjetlo baeno od njih. Kae se da je mineral, nakon to je osvijetljen, postao fosforoscentan. Uhvatio je svijetlo, pojeo neto svjetla, i sada ga ponovno ispljune kada se soba zatamni. To se naravno dogaa prije nego je soba tamna, ali svjetlo tada nije oku vidljivo. Mineral uzima neto unutra i neto daje natrag. Kako ne moe uzeti mnogo, ono to vrada takoer nije mnogo, i ne vidi se dok je soba osvijetljena, kao to se slabo svijetlo svijede ne vidi pri jakom sunevu svijetlu. Ali mineral je fosforoscentan i ako je soba zatamnjena, vidi se svijetlo koje zrai. Iz ovog dete sigurno modi razumjeti odakle dolazi svjetlo Venere. Dok sa ove strane ne prima nikakvo svijetlo, Venera je osvijetljena s druge strane od Sunca, i jede sunevu svijetlost, takoredi. Onda, kada ju vidite u tamnoj nodi, ona izbacuje svijetlo, postaje fosforoscentna. U danima kada su ljudi imali bolje oi nego to sada imaju, vidjeli su fosforoscenciju Venere. Njihove oi su u tim danima stvarno bile bolje; bilo je to u esnaestom stoljedu kada su se poele koristiti naoale, i zasigurno bi bile dole prije da su ih ljudi trebali! Izumi i otkrida uvijek dou kada ljudskim bidima trebaju. I tako su se u ranijim vremenima promjene do kojih je dolo kada je fosforoscentna Venera u tranzitu nasuprot Sunca takoer vidjele. I u jo ranija vremena izvuen je zakljuak da zbog toga to na sunevo svijetlo u to vrijeme utjee Venera, taj isti utjecaj de opet biti tamo nakon otprilike stotinu godina; i dakle biti de ponovno slini vremenski uvjeti u oblasti gdje je vieno da se odvija tranzit Venere. (Kao to znate, pomrine Sunca se ne vide od svugdje, ved samo u odreenim oblastima.) Kroz stotinu godina, prema tome, tamo de biti isti vremenski uvjeti tako su ljudi zakljuili i u skladu s time izvlaili su stogodinji kalendar. Kasnije, ljudi koji uopde nisu razumjeli stvari, pravili su stogodinji kalendar svake godine, zatim su nali da se detalji dani u kalendaru ne podudaraju sa stvarnim injenicama. Moglo bi se jednako tako redi: Ako pijetao kukurie na gomili ubra, vrijeme se mijenja, ili ostaje kakvo je! Ali izvorno, naelo je bilo savreno korektno. Ljudi su opazili da kada je Venera u tranzitu sa Suncem, to daje vremenske uvjete koji se ponavljaju otprilike nakon stotinu godina. Poto to utjee na vrijeme cijele godine, tada utjecaji nisu samo par dana kada je Venera u tranzitu nasuprot Suncu ved traju due vremena. Dakle iz ovog to sam rekao vidite da za upoznati zakone kojima je upravljano vrijeme tijekom par tjedana ili dana, trebali bi postaviti mnoga pitanja: Prije koliko godina je bio tranzit Venere? Prije koliko godina je bila pomrina Sunca? U kojoj je sada fazi Mjesec? Spomenuo sam samo par toaka. Trebali bi znati kako na pasate utjee magnetizam i elektricitet, i tako dalje. Na sva ta pitanja treba odgovoriti ako se eli odrediti pravilnost vremenskih uvjeta. To je tema koja vodi u beskonanost! Ljudi bi napokon odustali pokuavajudi napraviti vremensku prognozu. Premda ujemo o pravilnosti svih fenomena kojima se bavi astronomija astronomija je, kao to znate, znanost o zvijezdama znanost koja se bavi faktorima koji utjeu na vrijeme (meteorologija, kako se zove) nikako nije konana ni sigurna. Ako bi se drali knjige o meteorologiji, bili bi ogoreni. Uzvikivali bi da je beskorisna, jer svatko govori neto razliito. Nije takav sluaj s astronomijom. 78

Sada sam vam dao kratki pregled zakona koji utjeu na vrijeme i slino. Ali ipak treba dodati da sile koje se javljaju u atmosferi i same imaju ogroman utjecaj na vrijeme. Pomislite na veoma vrude ljeto kada iz oblaka konstantno sijevaju munje i stalno rei grmljavina: tu imate utjecaje na vrijeme koji dolaze od neposredne blizine Zemlje. Moderna znanost na to udno gleda. Kae da je elektricitet ono to uzrokuje sijevanje iz oblaka. Vjerojatno znate da se djeci u koli elektricitet objanjava trljajudi stakleni tap s komadom tkanine premazanim s nekom vrstom amalgama; nakon to se neko vrijeme trlja, tap poinje privlaiti male komadide papira, a nakon jo trljanja, emitiraju se iskre, i tako dalje. Takvi eksperimenti s elektricitetom se rade u koli, ali treba paziti da prethodno sve bude dobro isueno, jer objekt koji de se elektrizirati ne smije biti niti navlaen; mora biti apsolutno suh, ak topao i suh, jer se inae nita nede dobiti od staklenog tapa ili od ipke peatnog voska. Iz ovoga moete zakljuiti da je elektricitet odveden od vode ili fluida. To svatko zna, i naravno to znaju znanstvenici, jer oni rade eksperimente. Unato tome, meutim, proglaavaju da sijevanje dolazi iz oblaka a oblaci su zasigurno vlani! Ako bi bila istina da munja dolazi iz oblaka, netko bi ih trebao dovoljno dugo trljati s ogromnim ubrusom da postanu sasvim suhi! Ali stvar nije tako jednostavna. tap peatnog voska je natrljan i iz njega dolazi elektricitet; i tako se oblaci trljaju jedni o druge i od njih dolazi elektricitet! Ali ako je peatni vosak samo malo navlaen, iz njega elektricitet ne izlazi. A ipak elektricitet navodno dolazi iz oblaka koji su potpuno vlani! To vam pokazuje kakve se gluposti danas priaju. Stvari stoje ovako: Moete zagrijavati zrak i on postaje sve topliji. Recimo da taj zrak imate u zatvorenoj posudi. to je zrak topliji, vedi je pritisak koji radi na zidove posude. to ga vie zagrijete, prije de dodi trenutak, ako zidovi posude nisu dovoljno jaki, gdje de ih vrudi zrak razdvojiti. Koji je obino razlog da djeji balon pukne? Zato jer zrak hita iz njega vani. Kada zrak postane topao on stjee gustodu, snagu naleta. Sijevanje ima ishodite u blizini Zemlje; kada zrak postaje sve topliji, postane dovoljno snaan za prasak. Na vrlo visokim nivoima zrak iz nekog razloga moe postati veoma topao to se moe dogoditi, na primjer, kao rezultat odreenih utjecaja zimi kada je zrak negdje bio veoma komprimiran. Ova velika vrudina de pritiskati u svim smjerovima, ba kao to de topao zrak pritiskati sve strane posude. Ali recimo da imate sloj toplog zraka, i postoji struja vjetra koja raznosi zrak. Vrudi zrak struji prema podruju gdje je zrak najrjei. Munja je toplina generirana u samom zraku koja nalazi svoj put ondje gdje je neka vrsta upljine u okolnom zraku, jer je u toj toci zrak najrjei. Tako moramo redi: Munju ne uzrokuje elektricitet, ved injenica da se zrak rjeava, ili prazni od, vlastite vrudine. Samo zbog ovoga veoma silovitog kretanja, elektrine struje koje su uvijek prisutne u zraku dobiju poticaj. Munja je ono to potie elektricitet; sama munja nije elektricitet. Sve ovo vam pokazuje da je toplina u zraku razliito distribuirana; to opet utjee na vrijeme. To su utjecaji koji dolaze zbog blizine Zemlje i tamo djeluju. Shvatiti dete koliko mnogo stvari utjee na vrijeme i da danas jo nema ispravnih razmiljanja o tim utjecajima Rekao sam vam potpuno izokrenuta gledanja kakva se ima o munji. U ovom podruju treba dodi do promjene, jer duhovna znanost, antropozofija, gleda mnogo ire podruje i miljenje ini pokretljivijim. Ne moemo, naravno, oekivati da slijedede bude verificirano obdukcijama, ali ako se istrauje metodama duhovne znanosti, nalazimo da su u zadnjih stotinu godina ljudski mozgovi postali mnogo krudi, upozoravajude krudi, nego su to bili prije. Nalazimo, na primjer, da su drevni Egipdani mislili sasvim razliite stvari, u vezi kojih su bili sigurni jednako kao to smo i mi danas sigurni o stvarima o 79

kojima mislimo. Ali danas smo manje sposobni razumjeti stvari zimi nego ljeti. Ljudi na takve stvari ne obradaju panju. Kada bi se uskladili prema zakonima koji prevladavaju u svijetu, stvari bi uredili razliito. U kolama, na primjer, razliite teme bi se prouavale zimi nego ljeti. (To je u izvjesnoj mjeri ved napravljeno u Waldorfskoj koli.) Nije to jednostavno stvar uenja botanike ljeti jer biljke tada cvjetaju, ved neke predmete koji su laki trebalo bi premjestiti zimi, a neke tee u proljede ili jesen, jer o tome zavisi mod razumijevanja. To je zato jer je na mozak tvri nego ljudski mozak u ranijim vremenima. Ono to moemo u stvarnom smislu promiljati samo ljeti, drevni Egipdani su mogli cijele godine. Ovakve stvari se mogu otkriti kada se promatraju razne stvari povezane s godinjim dobima i vremenom. Ima li neto da nije jasno? Da li ste zadovoljni s onim to je reeno? Odgovorio sam na pitanje do neke granice. Svijet je iva cjelina i objanjavajudi jednu stvar prirodno doemo do druge, poto je sve povezano. Pitanje: G. Burle kae da de se njegov prijatelj moda smijati na njegovo pitanje spomenuo je temu prije dvije ili tri godine. elio bi znati ima li ikakve istine u kazivanju da kada se eder stavi u alicu kave i pravilno rastvori, biti de lijepo vrijeme, a ako se ne rastvori pravilno biti de loe vrijeme. Dr. Steiner: Nikada nisam napravio taj pokus, tako da ne znam ima li u tome neeg ili nema. Ali injenica da se eder rastvara jednolino ili nejednolino moe neto znaiti ako, uopde, ima neeg u toj izjavi. Govorim sasvim hipotetski, poto ne znam ima li ikakvog temelja za tu izjavu, ali pretpostavit demo da ima. Postoji neto drugo to sigurno ima znaenje, jer sam to sam promatrao. Kakvo de vrijeme vjerojatno biti moe se otkriti promatrajudi umske abe, zelene umske abe. Napravio sam sidune ljestve i promatrao da li su ile gore ili dolje. umske abe su veoma osjetljive na to kakvo de biti vrijeme. To vas ne treba iznenaditi, jer se na nekim mjestima dogaalo da ivotinje u njihovim talama odjednom postanu nemirne i pokuaju izadi vani; one koje nisu bile privezane brzo bi otile. Ljudska bida su ostala gdje su i bila. I zatim je doao potres! ivotinje su znale unaprijed, jer se neto ved unaprijed dogaalo u prirodi. Ljudska bida s njihovim grubim nosovima i drugim grubim osjetilima nisu osjetila nita, ali ivotinje jesu. Tako naravno i umska aba, takoer, ima nedvosmislen nos za ono to dolazi. Rije Witterung (vrijeme) je koritena u vezi toga jer znai mirisanje vremena koje dolazi. Postoje mnoge stvari u ljudskom bidu koje on sam niti ne nazire. Jednostavno ih ne promatra. Kada izaemo iz kreveta na lijep ljetni dan i pogledamo kroz prozor, i sasvim smo u drugaijem raspoloenju neko kada bijesni oluja. Ne primjedujemo da taj osjedaj prodire do vrhova naih prstiju. Ono to duti ivotinja, dutimo takoer i mi; jedino to mi to ne dovodimo u svijest. Dakle samo pretpostavite, G. Burle, da premda vi ne znate nita o tome, vrhovi vaih prstiju, kao kod umske abe, imaju delikatan osjedaj za vrijeme koje dolazi. Na dan kada de vrijeme oito biti lijepo i vi ste prema tome u dobrom raspoloenju, vi stavljate eder u kavu jaim pokretima nego ostalih dana. Tako nain na koji se eder rastvara ne zavisi neophodno o kavi ili ederu, ved o sili koja je u vama. Sila o kojoj govorim lei u samim vaim prstima; to nije sila koja je svjesno povezana s vaim bacanjem edera u kavu. Lei u vrhovima vaih prstiju, i nije jednaka na dan kada de vrijeme biti lijepo kao kada de vrijeme biti loe. Dakle razgradnja edera ne zavisi od naina na koji ga svjesno stavljate u vau kavu ved od osjedaja u vrhovima vaih prstiju, o tome kako vrhovi vaih prstiju osjedaju vrijeme. Ta sila u vrhovima vaih prstiju nije ista kao i sila koju svjesno primjenjujete kada u kavu stavljate eder. To je razliita sila, razliit pokret. 80

Promislite na slijedede: Grupa ljudi sjedi oko stola; sentimentalna glazba, ili moda pjevanje himne, dovodi ih u odgovarajude raspoloenje. Zatim se u njima poinju buditi delikatne vibracije. Glazba nastavlja. Ljudi poinju prenositi svoje vibracije na stol, i stol poinje plesati. To se moe dogoditi na spiritualistikoj seansi. Do pokreta dolazi kao efekt na delikatne vibracije proizvedene glazbom i pjevanjem. Na slian nain vrijeme takoer moe prouzroiti veoma suptilne pokrete, a o ni mogu utjecati na ono to se dogaa s ederom u kavi. Ali govorim sasvim hipotetski jer, kao to sam rekao, ne znam da li je to sasvim tono u sluaju o kojem govorite. To je vjerojatnije da utjee na eder nego sam predosjedaj koji osoba ima o vremenu iako ni to nije vrlo vjerojatno. Sve ovo govorim kao istu hipotezu. Duhovni znanstvenik treba odbaciti ovaj fenomen ukoliko ne posjeduje vrst dokaz njegove valjanosti. Ako bi vam stvari koje vam govorim govorio na nemaran nain, vi u stvari ne biste nita vjerovali. Vjerujete mi jedino zato jer znate da duhovna znanost ne prihvada stvari koje se ne mogu dokazati. A tako i ja kao duhovni znanstvenik priu o kavi mogu prihvatiti jedino ako je nedvosmisleno dokazana. U meuvremenu mogu dati komentar kakav se zna, na primjer, o delikatnim vibracijama nerva, takoer i kako ivotinje unaprijed znaju za neki dogaaj koji se nadvio kako ak i umske abe poinju podrhtavati a zatim i lide na kojem sjede takoer poinje podrhtavati. Tako moe takoer biti ne kaem da je, ali moe biti da kada dolazi loe vrijeme, kava se pone ponaati razliito od naina na koji se ponaa kada je vrijeme dobro. Dakle naimo se slijedede srijede. Nakon toga, mislim da demo opet modi imati sastanak redovno. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 12. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 12/14 Oblik i porijeklo Zemlje i Mjeseca, vulkani Dornach, 18. rujna 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Moda netko ima pitanje? Pitanje: Zato munja ne dolazi u ravnoj liniji? umjesto cikcak. Zar ne bi trebala imati ravnu liniju? Dr. Steiner: Dakle ispitiva misli da kada je munja otputena iz zraka, kako sam zadnji puta opisao, trebala bi dodi u ravnoj liniji. Ali uzima cikcak oblik i moe li se to objasniti? Da, to se zaista moe objasniti. Razmotrimo opet objanjenje koje sam dao o tome kako u stvari dolazi do sijevanja. Rekao sam vam da munja dolazi od pregrijanog zraka, pregrijanog univerzuma, pregrijanog kozmikog plina. Rekao sam da nije u pitanju da se munja javlja od nekakvog trenja oblaka. Oblaci su, naravno, mokri, i ako elite proizvesti minijaturnu munju s laboratorijskim ureajima, sve najprije treba napraviti potpuno suhim. Ne smije se pretpostaviti, prema tome, da je munja pravi elektriki fenomen do kojeg dolazi od trnja suhih elemenata. Poznato je da ako trljamo staklo ili peatni vosak proizvodimo elektricitet i tako ljudi misle da ako se oblaci trljaju dakle, i tamo de takoer biti elektriciteta. Ali to nije tako. Dogaa se slijedede: Kao posljedica unutarnjeg pregrijavanja kozmikog plina, toplina koja ivi u kozmikom plinu izlazi vani na nain kako sam opisao. Preko injenice da zrak vri manji pritisak prema jednoj ili drugoj strani, radijacija sile pregrijavanja ide prema toj strani i sijeva munja. 81

Sada zamislimo da se to negdje dogaa. Kao posljedica veoma pregrijanog kozmikog plina ne oblaka sijeva munja. I sasvim je ispravno misliti da treba strujati u ravnoj liniji. Ali vidite, to je ovako. Predstavite sebi: Ako je negdje prisutna akumulacija topline, u pravilu nije sama; postoji slina akumulacija u blizini. U stvari, ako je zemlja ovdje, recimo, i netko ovdje gleda gore i poinje munja gdje postoji koncentracija topline, tada su u susjedstvu druge akumulacije: nisu sve na jednom jedinom mjestu. Moete zamisliti, naravno, da su ove akumulacije povezane sa sunevom radijacijom na razliitim mjestima. Sada postoje ove toplinske akumulacije du cijelog puta munje i dok struji vani grabi ove druge akumulacije na svom kursu. Tako sijevne ovdje, zatim preko, i tako dalje. Uzima sve druge akumulacije sa sobom, i tako se giba sasvim nepravilno, i dobije oblik koji izgleda cikcak. to se nie sputa, vie se krede po ravnoj liniji. Nema vie ovih toplinskih akumulacija; one su na vie. Do cikcak munje dolazi jer se ne javlja u jednoj jedinoj toci, ved onamo gdje su toplinske akumulacije najjae i zatim putem uzima druge. To je slino kao da hodate i susretnete poznanika i uzmete ga sa sobom, zatim vas dvoje skupite jo jednog, i tako dalje. Dakle to je pria o munji. Sada moda netko ima drugo pitanje? Pitanje: Moemo li uti neto o porijeklu vulkana? Dr. Steiner: To je pitanje na koje se ne moe tako brzo odgovoriti. Voditi du vas do toke gdje dete na njega nadi odgovor. Jer ako itate dananje knjige sigurno moete nadi svakakve ideje o porijeklu vulkana, ali ako itate starije knjige, koje lee nazad u vremenu, nalazite druge poglede, a u jo ranijim knjigama opet druge. Ljudi nisu nikada traili pravo porijeklo Zemlje i tako su se pogledi na vulkanske fenomene vremenom mijenjali. U stvari, nitko nije mogao formirati ideju kao su ove eruptivne planine nastale. Ako elimo to razumjeti treba idi daleko natrag. Inae ne moemo shvatiti zato na odreenim tokama na Zemlji uarene, tekude mase izlaze vani. O tome de se modi dobiti ideja tek ako najprije odbacimo izreku da je Zemlja jednom bila balon plina, da je postajala sve vie vrsta, i da je u unutranjosti vatra koja iz ovog ili onog razloga izlazi negdje vani. To je zgodno objanjenje, ali nas ne dovodi blie razumijevanju. Kazat du vam malu priu. Bilo je davno, prije vie od etrdeset godina, kada smo napravili odreeni eksperiment u laboratoriju geologa Hochstettera iz Bea. On je davno umro. Napravili smo supstancu koja je sadravala izmeu ostalih stvari malo sumpora. Nismo sve stavili zajedno, ved smo napravili ovo: ovdje je netko imao komadid grae, tamo je netko imao komadid, tamo preko komadid, i tako dalje, i bacali smo, bacili smo supstancu, svi mi, prema odreenoj toci. Na ovaj nain se pojavila mala kugla sa svakakvim breuljcima koji su kao mjesec gledan kroz teleskop. Tako je tada u Hochstetterovom geolokom laboratoriju u stvari napravljen eksperiment u kojem je kreiran mali Mjesec. Povrina mjeseca kako se vidi kroz teleskop predivno se pojavila. Cijela stvar je izgledala ba kao mali mjesec. Posebno se moe shvatiti da kozmiko tijelo ne mora izvirati iz plina, ved u stvari moe biti nabacano iz svih kutova univerzuma. Niti moemo objasniti nau zemlju na bilo koji drugi nain nego da je nabacana zajedno iz univerzuma. Sada u vezi ovoga elim objasniti neto o emu se danas malo govori ali je ipak istinito. Svuda ujete da se govori, zar ne, da je zemlja kugla, formirala se kao kugla. Ali u stvari nije tono da je Zemlja 82

kugla! Objasnit du vam to Zemlja stvarno je. Samo je fantazija da je Zemlja kugla. Ako predstavimo zemljin pravi oblik kao pravilno tijelo, dolazimo do onog to znanost zove tetraedar. Nacrtati du vam ga, naravno samo u perspektivi. Tetraedar izgleda ovako. [vidi dijagram]

Vidite tu jedan, dva, tri trokuta i ovdje naprijed je etvrti trokut. Moete li to sebi predstaviti? Ona stoji na trokutu, trokut je ispod; i na tom trokutu, osnovici, tri su druga trokuta; to daje malu piramidu. Tako crtamo tetraedar. Mora nam biti jasno da su etiri trokuta povezana jedan s drugim. Moramo ga postaviti na jednom trokutu i druga tri podignuti kao piramidu. To je savreno pravilno tijelo. Ali sada zamislite da malo zakrivim povrine ovih trokuta, tada postaje neto drugaiji. Sada stoji na onome to je postalo okruglo ali je jo slobodan. A stranice trokuta koje su prije bile ravne linije sada su takoer okrugle. Moete li to zamisliti? Tako se sada pojavljuje oblik koji je u stvari tetraedar koji postaje okrugao! I vidite, naa Zemlja je u stvari takav okrugli tetraedar.

To moe biti utemeljeno ak do mjere nalaenja rubova, stranica ovog zemaljskog tetraedra. To je kao ovo: pretpostavimo da nacrtam Zemlju kako je esto crtana, na ravnoj osnovi tada bi ovdje bila Sjeverna Amerika, ovdje Juna Amerika, izmeu njih, Srednja Amerika; ovdje preko imamo Afriku; ovdje imamo Europu. I ovdje je Mala Azija, Mediteran, Grka, Italija, panjolska, Francuska, u stvari Europa. Ovdje gore imamo Skandinaviju. Tamo je Engleska i ovamo preko Azija. Dakle imamo Aziju ovdje, Afriku ovdje, Europu ovdje i Ameriku ovdje.

83

Sada je Juni pol ovdje, i posebno oko Junog pola ima mnogo vulkanskih planina. Ovdje je Sjeverni pol. I sada je to ovako: moemo pratiti liniju koja ide od Srednje Amerike, od vulkana Colima dolje preko planina koje se zovu Ande, dolje do Junog pola. To je zaokrueno, ali tako je u stvari zaokruen ovaj rub Zemlje. Zatim nastavlja od Junog pola, prelazi ovdje preko Afrike do vulkanskih planina Kavkaza. Zatim ista linija dolazi ovdje preko, prolazi vicarsku, preko Rajne i stie ovdje. Ako slijedite ovu liniju, koja izgleda kao trokut, moete je usporediti s ovim trokutom ovdje. I tako, ako uzmete ovaj dio Zemlje, to je osnova tetraedra. Promislite, osnova tetraedra! Sada: kako dolazimo do ove toke tamo? Dakle, moramo idi kroz drugu stranu Zemlje. Ali to ne mogu nacrtati, morao bi sve napraviti okruglo. Kad bi to napravio okruglo, doao bi do toke upravo ovdje preko u Japan. Tako ako oznaim tetraedar, ovdje imamo Srednju Ameriku, ovdje Juni pol, ovdje Kavkaz, a ovdje preko, to se ne vidi, bio bi Japan.

84

Ako na ovaj nain nacrtamo Zemlju, dobijemo da egzistira u univerzumu kao zaokruena piramida koja alje svoj vrh preko u Japan a ima osnovicu ovdje, sadravajudi Afriku, Junu Ameriku i cijeli Juni ocean. Tako Zemlja stoji u univerzumu, zaudo, kao ovakav zakrivljeni tetraedar, kao vrsta piramide. To je, gospodo, zapravo jo oblik Zemlje! I ako sada uzmete ove linije koje sam nacrtao formirajudi tetraedar, vidjet dete da je vedina vulkanskih planina smjetena du ovih linija. Imate ove strane planine koje rigaju vatru o kojima ste esto uli, preko u Junoj Americi, u ileu i drugim mjestima, zatim oko Junog pola; i zatim imate modne na Kavkazu. I kada doete ovdje, mi nemamo tako mnogo na naem dijelu kontinenta, a ipak se moe pokazati da su vatrene planine jednom bile ovdje, ali su sada ugaene. Na primjer, kada vozite irokom cestom od sjeverne Silesie do Breslau, vidite planinu kako stoji konspirativno sama koje se jo boje dananji ljudi. Ako ispitate njeno kamenje, vidite da je ova uasna planina koja stoji tamo jednostavno ugasli vulkan. Slino imamo ugasle vulkane u mnogim dijelovima Njemake. A sada idemo dalje. Samo smo naznaili osnovu. Onda imamo svugdje linije koje idu preko prema Japanu. Da, vidite, du ovih linija uvijek moemo nadi vulkane na zemljinoj povrini! Moete vidjeti da ako bi netko sjeo i nacrtao najvanije vulkane, ne na ravnoj povrini, ved tako da formiraju tijelo, dobio bi ovaj oblik Zemlje. udno, vulkanske planine daju nam linije koje ine Zemlju kao tetraedar.

Dakle sada, ako ne zamiljate Zemlju kao izvorno loptu plina koja se zatim zgusnula to je zgodno 85

miljenje koje ljudi imaju ako to objasnite kao da je formirana od supstance nabacane sa svih strana, tada morate priznati jo neto. Ako je Zemlja tetraedar, pravilno tijelo, morat dete to objasniti zamiljajudi da je veliki majstor geometrije s mnogo znanja u stvari izvana nagurao Zemlju zajedno, du linija koje jo danas vidimo. Sada zamislite da ja navlaim ovaj tetraedar, da prvo nabacujem ovaj trokut ovdje iz periferije, zatim ovaj trokut, zatim ovaj, i zatim ovaj iznad. Pravim to kao mala djeca: ona izreu etiri trokuta, iskose ih izvana i onda ih zalijepe zajedno da oblikuju tetraedar. I Zemlja je takoer tako nastala, bila je nabacana zajedno kao trokuti izvana. Sada gledajte djecu kada trokute lijepe zajedno: kada spajaju stranice moraju biti oprezni staviti tijesto ili ljepilo podjednako. Kao i Zemlja, na mjestima koja sam vam pokazao Juna Amerika, zatim ovdje prema Kavkazu i ovdje kroz Alpe, i tako dalje tamo je Zemlja izvorno cementirana zajedno! Ali nalazimo kada ispitujemo planine da su tamo, takoredi, bile spojene loe; stranice se sasvim ne uklapaju. Ako posebno pratimo planine koje idu ovamo preko od Kavkaza kroz nae Karpate i Alpe, moemo iz oblika planina pokazati da ipak nisu sasvim zajedno izrasle. Zemlja se u stvari sastoji od etiri komada nabacana iz kozmikog prostora i skupljena zajedno, etiri dijela koji onda oblikuju tetraedar, i uzdu rubova jo postoje, takoredi, mjesta koja nisu vrsto zatvorena. Na ovim propusnim mjestima mogude je da kozmika toplina od Sunca prodre u Zemlju vie nego na drugim mjestima. Kada sada suneva snaga ulazi u ova mjesta ispod povrine Zemlje, ona postaju toplija i omekaju kao to je uvijek sluaj kada su stvari, ak i metali, proeti vatrom i sebi rade izlaz u smjeru onih mjesta koja nisu propisno privrdena zajedno. Zatim kroz kombiniranu kozmiku aktivnost Sunca i cementiranih mjesta na Zemlji pojavljuju se ovi stalni vulkani, planine koje rigaju vatru. Meutim, vulkane se moe nadi i na drugim mjestima takoer. Etna, na primjer, i Vezuv, tono je, ne lee du ovih rubova; gdje su oni, ovakve linije ne prolaze. U stvari, upravo vulkani koji nisu locirani du glavnih linija su posebno pouni, jer se od njih moe nauiti to uzrokuje da doe do erupcije. Vidite, uvijek se moe pokazati da kada se na Zemlji dogode stvari kao vatrene erupcije, one su povezane s konstelacijama, odnosom zvijezda prema Suncu. Erupcija se ne moe dogoditi ukoliko na nekom odreenom mjestu Sunce ne moe sjati jae nego obino jer nije pokriveno od drugih zvijezda. Ako je pokriveno od drugih zvijezda kao to je opdenito sluaj, tada je sijanje Sunca normalno. Svijetlost zvijezda je svugdje; ne smijete misliti da zvijezde tijekom dana nisu gore, samo ih mi ne vidimo. U starom gradu Jeni gdje su ljudi imali vremena za ovakve stvari, gdje je uilo toliko njemakih filozofa, gdje je takoer ivio Haeckel, postoji duboki podrum s tornjem iznad njega, otvorenim na vrhu. Ako idete dolje u ovaj podrum po danu i gledate kroz toranj on je iznutra sav mraan, ali gore vidite najljepe zvjezdano nebo. Kada je dan, i vani jasno i svijetlo, moete vidjeti najljepa zvjezdana nebesa, sa zvijezdama svugdje. Ali kada su zvijezde u takvom poloaju da Sunce s punom snagom moe razviti svoju toplinu, kada one ne ometaju Sunce, tada suneve toplinske snage sjaje dolje na neka posebna mjesta. To su mjesta gdje su se, nakon to je Zemlja nabacana zajedno, kasnije pojavili vulkani. Oni su doli kasnije. S druge strane, oni koji lee du rubova tetraedra su originalni vulkani. Sada ponekad ovjek koji nema mjesta u uobiajenom znanstvenom ivotu u tom smjeru otkriva sasvim korisne stvari. Moda ste uli, ili barem stariji meu vama, za izvjesnog Falba? On nije astronom ni geolog ni geograf ni prirodni znanstvenik, ved bivi svedenik koji je odustao od svog poziva pobjegao od njega! Posebno se posvetio prouavanju konstelacija zvijezda i toga da li stvarno imaju utjecaj na Zemlju. Doao je do stava da su konstelacije povezane s vulkanima, da kada 86

je utjecaj Sunca podupiran na odreeni nain od zvijezda, vulkan eruptira. Dalje je podravao da se poplave javljaju iz istog razloga, jer situacija privlai vodu: ispod, uarena masa; iznad, voda. Tvrdio je jo i dalje: da rudari u rudnicima najvie pate od takozvanog rudnikog plina, odnosno, kada je zrak u rudnicima zapaljiv. Pitao se kako se to moe dogoditi. Odluio je, da bi se to dogodilo zvijezde moraju pomodi sunevoj aktivnosti dajudi joj pun utjecaj. Tada sunce u rudnik sjaji prejako i zrak u rudniku se zapali. Prema tome, rekao je Falb, ako znamo za uvjete rudarenja, trebali bi modi redi kada se tijekom godine moe oekivati rudniki plin. Tako je napravio kalendar i naznaio kada se s obzirom na konstelacije zvijezda rudniki plin moe negdje pojaviti. To su bili takozvani kritini dani koje je oznaio u svom kalendaru. Ovaj kalendar je bio tiskan mnogo puta i Falbovi kritini dani su jo tamo. to sada oekivati kada dou ovi dani? Bilo erupcija vulkana, ili zemljotres (zemljotres je podzemni val, podzemno pregrijavanje), ili poplavu, ili rudniki plin. Sada, gospodo, jednom sam bio prisutan malom zabavnom incidentu. Vidite, ovaj Falb je bio vrlo pametan, mogao je baciti svijetlo na ove injenice, ali je takoer bio vrlo umiljen, uasno umiljen. Kao to znate, biti uen nije zatita od tatine. I dogodilo se slijedede. Prije oko etrdeset godina bio sam na predavanju koje je dao Falb. Otiao je s velikom pompom i zadovoljnim izrazom na podij i poeo obradanje. Rekao je: Da, ba danas zvijezde su u poloaju iz kojeg moemo oekivati pojavu znaajnih rudnikih plinova. U trenutku su se vrata otvorila i glasnik Novog slobodnog tiska je uao i uruio mu telegram. Falb je stajao gore sa svojom dugom patrijarhalnom bradom i rekao: Mora biti neto vano ako su ga poslali pravo u sobu za predavanje! Uzeo je noid, otvorio telegram i itao: Pojavio se uasan rudniki plin! Sada moete zamisliti koliki je dobio publicitet! Falb je upravo rekao, Rudniki plin se moe danas pojaviti i glasnik je donio telegram! Vidite, rekao je, dokaz imamo podastrt na stolu! To su bile njegove rijei. Ali cijela stvar je mirisala na show business. Falb je dobro znao da se rudniki plin pojavio: to je bilo tono. Ali je otiao ranije u uredNovog slobodnog tiska i zamolio da ako takav telegram doe, da ga donesu odmah u salu za predavanje. To je jedan od trikova za kojima loi govornici rado poseu iako u blaoj formi! Drago mi je da mogu povezati ovu priu i tako publiku upozoriti na malo opreza i da ne prihvadaju jednostavno sve. Klijentela koju je Falb tada imao ukala je sa svilenim odijelima i smokinzima: bila je vrlo karakteristina. Trebali ste vidjeti kako su bili impresionirani njegovom predstavom! Koliko god jako je mogao izredi svoje miljenje rijeima, publika nikada ne bi bila tako uvjerena kao sa ulaskom glasnika s telegramom ba u pravom trenutku. Ljudi bi puno radije bili uvjereni vanjskim dogaajem nego s onim to je u rijeima. Dakle moe se redi da na odreenim mjestima, naime, na rubovima ovog tetraedra, Zemlja u stvari nije sasvim spojena. To je prema tome izloeno kozmikoj toplini Sunca i zvijezda, i posljedica je da se mogu povudi one linije koje pokazuju aktivne vulkane. Izlijevanja vulkanske vatre mogu se, naravno, pojaviti i na drugim tokama takoer. Ali da li sada to nagovijeta da unutranjost Zemlje mora biti rastaljena lava? To se stalno podrava. U stvari nema drugog dokaza osim injenice da postaje sve toplije to se dublje kopa okno u Zemlji. Jo uvijek se ne moe idi vrlo duboko. Nadalje, s povedanjem topline kako se sputamo u Zemlju postoji i slino povedanje tlaka. to god bi se moglo razgraditi od topline i postati fluidno opet je zajedno stijenjeno od tlaka u unutranjosti. Da je Zemlja zaista rastaljena iznutra tada neto drugo ne bi bilo u skladu. Moe se razmotriti, na primjer, teina Zemlje. To je naravno hipotetiki, poto Zemlja slobodno pluta univerzumom i ne moe biti izvagana. Da bi je izvagali, trebali bi je imati na vrhu 87

druge, gigantske zemlje, jer ako de tamo biti teine mora biti neto to privlai, to razvija gravitaciju. Moe se izraunati koliko bi teila iz toga koliko privlai druga tijela; zapravo, takve kalkulacije su napravljene. Ali da je mogude izvagati Zemlju vidjeli bi da je daleko, daleko tea nego to bi bila da je iznutra fluid. Goethe je iz tog razloga estoko napao ideju da je Zemlja iznutra rastaljena lava. Kada sada znamo kako je Zemlja kreirana, kada vidimo da je stvarno nepotpuno privrdeni tetraedar, tada nema potrebe predstavljati je kao iznutra rastaljenu i pretpostavljati da u odreeno vrijeme, ne bi znali zato i zbog ega, mora napokon eruptirati lavu kao dudljiva, histerina osoba! Ako bi Zemlja bila iznutra rastaljena, trebali bi zamisliti da je zapravo pomalo luda kao ovjek koji je mahnit i u bilo kom trenutku moe pobjesnjeti; ne znajudi kada je dodi taj trenutak. Ali to za Zemlju nije tono. Uvije moete pokazati odakle toplina dolazi: da dolazi izvana, da se u tom momentu javlja takvo snano zagrijavanje, uopde ne vrlo duboko u Zemlji, da to sebi forsira oduak. Dakle lava kada Vezuv ili bilo koji drugi vulkan eruptira javlja se samo kada kozmika temperatura postane ognjena. Uvijek treba malo vremena prije nego se vidi efekt. Odreena konstelacija zvijezda, na primjer, mora prvo neko vrijeme djelovati na Zemlju. Ali to takoer slijedi iz izvjesnih injenica koje sam ovdje ved povezivao u vezi sasvim drugih stvari. Recimo da je ovdje dio Zemlje, suneve zrake snano udaraju na njega, i ispod, razvija se neto to kasnije trai izlaz kroz erupciju ili potres. Vidite, to sam naveo prvo, snana toplina ide dolje u Zemlju: ljudi to ne osjedaju jer ne obradaju panju. Uglavnom, par ljudi ide na mjesto gdje jo nema naznaka vulkanske aktivnosti premda su efekti suneve aktivnosti ved prisutni u zraku, i tih par imaju jake stomane tegobe, drugi imaju glavobolje, migrene, drugi vide da im je srce uznemireno. Ali ljudi se nose sa svim tim na nejasan nain i ne primjeduju. Ali ivotinje, kao to sam rekao u vezi neeg drugog, koje imaju delikatnije nosove, finije organe u tom smislu, opaaju to se dogaa i otimaju se. Ljudi, usprkos stomanim tegobama i glavoboljama, ne znaju zato su ivotinje postale tako nemirne i bjee. Ali nakon par dana doe potres, ili vulkanska erupcija. ivotinje su pobjegle jer su ved nanjuile to dolazi; ljudska bida su tako grubo organizirana u vezi toga da nisu svjesna dogaaja dok im cijela stvar nije nad glavom. Vidite iz ovoga da se neto ved due vrijeme unaprijed dogaa prije nego se odvije konani dogaaj. Ono to se dogaa je strujanje djelida kozmike topline. Ali jo moete postaviti pitanje. Moete redi, kozmika toplina grije jedino tlo, i gdje Zemlja sadri supstance koje su lako zapaljive, tamo bi naravno trebalo biti zapaljenje ... ali zato sve mora trenutno buknuti? Ovdje du vam redi neto drugo. Kada netko ide u Italiju, na mjesta izmeu Rima i Napulja, posebno u susjedstvo Napulja, i na otoke i poluotoke na obali, vodii su uvijek ushideni pokazujudi slijededi eksperiment. Uzmu komad papira i upale ga i tako dre u trenutku dim poinje izlaziti iz Zemlje! Zemlja dimi zato? Jer zrak postaje topao od gorudeg papira i tako postaje laki i iri se. Toplina uzrokovana sunevom toplinom struji vani van Zemlje kao dim. To je veoma zanimljivo vidjeti. Zapalimo komad papira i odmah imamo dim na toj toci. Sada pomislite na to uvedano do gigantskih proporcija: Sunce grije ne samo tlo ispod, ved takoer i zrak iznad i imate Vezuv. I kada se ovo zadnje uspostavilo dobro, tada je zapoelo, i proces se nastavlja na mjestima koja su za to posebno pogodna. Zanimljivo je uoiti da se ba ove stvari odvijaju na Zemlji nepravilno i uzrokovane cijelim kozmikim prostorom. Sada sam vam rekao da kada smo bacali onu sumpornu supstancu tijekom tih dana u geolokom laboratoriju, napravili smo neto to je stvarno sliilo na mali Mjesec. A tako kada se promatra stvarni 88

Mjesec, kojem na mali mjesec stvarno slii, dobije se ideja da je i on takoer bio nabacan iz univerzuma. To je jedna ideja koja se dobije. Druga ideja je ustanovljena kroz duhovno znanstveno istraivanje, naime, da je mjesec u stvari bio izbaen u kozmos, uglavnom od Zemlje. to bi to naznaivalo? Dakle, i to smo napravili u laboratoriju. Najprije smo iz supstanci nabacili zajedno takvo kozmiko tijelo. Zatim smo ga napali sa svih strana, nabacujudi materijal izvana, i gle i gledajte postao je sve vie kao mjesec. I to se onda dobilo? Dakle, dobije se cijeli proces. Glavna masa Mjeseca je izdvojena od Zemlje, i kad je jednom bila tamo, fina tvar iz svih dijelova prostora je bacana na njega. Fina materija je uvijek prisutna u univerzumu pada dolje u meteorima uvijek je bila izbaena. I tako se dobije porijeklo Mjeseca. Ove stvari su sve povezane. Razvoj znanosti, znate, neto je izvanredno. Danas stoji monument u Heilbronnu zasigurno je uasan kao umjetniko djelo, ali ipak stoji tamo i predstavlja Julius Robert Mayera. Ako ste uli za njega u dananjoj znanosti, nauili ste da je bio pionirski genij kroz njegova istraivanja u 40-ima prolog stoljeda o prirodi djelovanja topline. Julius Robert Mayer bio je roen u Heilbronnu, imao praksu tamo kao lijenik i otiao bez da je bio posebno zapaen. Znanstvenici tog vremena nisu na njega obradali posebnu panju. I premda ga se danas svugdje opisuje kao visoko nadarenog pionira fizike, u to vrijeme kada je postavio svoje medicinsko ispitivanje u Tubingenu i ono je propalo. Ako napravite istraivanje, dodi dete do izvanredne injenice da je vedina ljudi koji su kasnije postali geniji ranije u svojim ispitivanima promaila. Takva je bila i sudbina Juliusa Roberta Mayera. Kroz iglene ui, provukao se i postao lijenik. Ali nitko ga nije smatrao izvanrednim tijekom njegova ivota u stvari, sasvim obrnuto. Postao je toliko oduevljen svojim otkridem da je svugdje govorio o tome. Tada se ljudi rekli da mu je um odlutao i smjestili ga u azil. Njegova vlastita generacija ga je smjestila u ludnicu dok nasljednici gledaju na njega kao na velikog genija i u njegovu rodnom gradu su mu podigli spomenik. Bio je to Julius Robert Mayer koji se kao rezultat misli i istraivanja pitao kako Sunce koje nam daje toliko topline ne postane hladno. Rekao je sebi da ono ne postaje hladno koliko bi trebalo nakon to stalno predaje toplinu. Mislio je prema tome da kometi, neizmjeran broj kometa, moraju stalno juriti na Sunce, obasipati ga iz univerzuma. Oni su vrlo fina, tanana tijela, ali jure u njega. To je tono da oni jure u Sunce. Sunce je vrlo razliito od onog to fiziari danas misle. Bili bi vrlo iznenaeni kada bi mu pristupili: ne bi nali vatreni plin ali bi nali neto to uzrokuje da bilo koja zemaljska supstanca bude usisana i nestane. Sunce je prazni prostor koji vri usis. Ono nije kugla plina. Slii na biser u univerzumu Slii na biser u univerzumu, usisnu kuglu u kojoj nema niega to netko trai, ali koja stalno apsorbira ovu masu kometa. Fine eterske strukture univerzuma, koje su gotovo duhovne, stalno su usisavane od Sunca kao prehrana. Danas jo vidimo, prema tome, ovo jurianje na Sunce. To treba privudi nau panju, gospodo, na neto vano. Vidite, kada netko doe do injenice da se Zemlja stvarno tetraedar, dobro, ako je netko bio duan prouiti ovakve forme i zabiljeiti broj strana i kutova, shvada da je izvjesno znanje iz geometrije neophodno za shvatiti kako ih konstruirati. Do njih ne dolazi tako jednostavno. Uenici uivaju to raditi, praviti ove tetraedre, kocke, oktaedre, ikosaedre, dodekaedre, pet pravilnih tijela. Uenici ih vole slagati od kartona, lijepedi dijelove zajedno, ali za to treba geometrija. Sada je Zemlja upravo na taj nain iz univerzuma formirana iz znanja o geometriji, u tom smislu, ne formirana kroz kalkulacije, ved s znanjem jer je pravilna! Iz tog moete zakljuiti da u svijetu stvarno postoji geometrija, da je sve u skladu s geometrijom. To je tono. Prava znanost pokazuje nam neto to sam ved izjavio, naime, da se misli ire svijetom, misli su svugdje i ne nalaze ih samo oni ljudi koji nisu 89

svoji! Vrlo je pohvalno, zar nije, biti slobodna i slobodno misleda osoba? A ipak je malo smijeno nadi izraz slobodni mislilac koji se pojavio u modernim vremenima, u 19-om stoljedu. Misliti nezavisno: to je veoma dobro, ali mnogi su u svojoj slobodi zloupotrijebili izraz slobodni mislilac. I ljudi koji su sebe osjedali kao najslobodnije mislioce bili su upravo oni koji su imali najmanje misli, koji su jednostavno ponavljali ono to su drugi ljudi rekli. Jedan Englez je stavio divnu opasku: rekao je, Slobodna misao ne znai da ljudi imaju misli, ved da su slobodni od misli opaska koja je esto citirana. to je slobodni mislilac? Slobodni mislilac je onaj koji je slobodan od miljenja! Dobro, u znanosti treba teiti da se ne razvije ovakva sloboda od misli inae se nede postidi nita. Prava forma Zemlje je davno mogla biti otkrivana injenica da nije potpuno sferina glava kupusa, ved da ima neto od oblika tetraedra! Znanje o Zemlji je povezano s znanjem o ovjeku. ovjek imitira univerzum u svojoj vlastitoj formi. Kopira univerzum u svojoj glavi, i tako je glava gore okrugla kao okrugli univerzum. Ispod, gdje poinje eljust su sasvim izvanredne strukture: dolaze od trokutaste Zemlje. U formaciji eljusti svugdje nalazite trokute, oni dolaze od ispod, od trokutaste Zemlje. S oboje, ovjek kopira univerzum: imaju vie ili manje okrugle glave iznad, i zemaljske snage doseu gore od ispod. Potraite ih ponekad. Nadi dete na najrazliitije naine ovjekovu tendenciju (i ivotinja) prema trokutastoj formaciji eljusti; to dolazi od Zemlje. Sile od Zemlje rade prema gore u njega utiskuju trokut. I univerzum radi prema dolje i uobliava okruglu formu. To je vrlo zanimljivo! To je znanje koje se moe stedi ako se ispravno prodre u originalnu znanost. Ako je netko slobodan od misli, tada govori svakakve besmislice. U nae vrijeme se govore svakakve besmislice; to ne moe voditi do razumijevanja o tome to su stvari u njihovoj stvarnosti. Dakle, gospodo, nastavit demo o ovome slijedede subote. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 13. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 13/14 Priroda i zadatak antropozofije. Komet Biela Dornach, 20.rujna 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! Ima li netko zanimljivo pitanje? Pitanje: Sir, s obzirom na antropozofiju: to je ona u stvari? to je njen cilj i zadatak u svijetu? Dr. Steiner: Ispitiva eli znati to je antropozofija i koji je njen opdeniti znaaj za ovjeanstvo. Pretpostavljam da takoer misli i njen znaaj za radniku klasu. Oito je teko ukratko govoriti o ovim stvarima. Oni koji su ovdje ved dosta vremena postati de sve vie uvjereni da je antropozofija neto to mora udi u evoluciju ovjeanstva. Oni koji nisu dugo ovdje naravno da de imati neke potekode i tek postupno to modi razumjeti. Prvo i najprije, moramo shvatiti da su ljudi malo skloni prihvatiti neto kada to doe u svijet. Mogu se 90

dati izvanredni primjeri o tome kako su primljena nova znanstvena otkrida. Pomislite, na primjer, u kojoj mjeri na sve danas utjee otkride snage pare i pronalazak parnog pogona. Pomislite kako bi svijet danas izgledao da nema parnog pogona u mnogim oblicima! Kada je parni pogon tek izumljen, mali amac, pogonjen parom, plovio je rijekom i bio razbijen od seljaka jer su kazali da nede trpjeti takvu stvar; to je bila tako luckasta, beskorisna stvar! Nisu to bili uvijek seljaci koji su se ponaali na takav nain. Kada je prvi puta skrenuta panja na meteorite na uenom skupu u Parizu, predava je proglaen ludom. I nedavno sam vam rekao u Juliusu Robert Mayeru, na koje se danas gleda kao na slavnog i veoma velikog uenjaka: bio je zatvoren u azil! Sudbina eljeznikih putova je posebno vrijedna panje. Kao to znate, oni nisu dugo u upotrebi; prvi puta su uli u upotrebu u 19om stoljedu. Prije toga, ljudi su morali putovati koijama. Kada je bilo predloeno da se izgradi prvi eljezniki kolosijek izmeu Berlina i Potsdama, direktor Putova koija je rekao da svaki tjedan dvije idu prazne od Berlina do Potsdama, tako da ne moe shvatiti kakva korist od eljeznice. Nije se sjetio da jednom kada je eljeznica tu, s njom de putovati vie ljudi nego s koijama. ak je zanimljiviji stav medicinara, u etrdesetima 19og stoljeda. Kada je graena eljeznica od Furtha do Nuremberga, taj ueni gospodin je objavio da radove treba obustaviti, jer brzina putnika moe lako napraviti bolesnim unitavajudi njegove nerve. Kada su ljudi odbili prihvatiti ovu cestu, reeno im je da sa obje strane tranica moraju biti podignuti visoki drveni zidovi, da bi seljane spasio od potresa mozga kada vlak bude prolazio! Jo o tome moete itati u divnim starim dokumentima. Ali unato svoj toj opoziciji, pruge su rapidno napredovale. I antropozofija de, takoer, napraviti svoj put u svijet, jednostavno zato jer je neophodna, poto se u svijetu nita stvarno ne moe razumjeti ukoliko se ne prepoznaju i naue duhovni temelji. Antropozofija nije dola sa svrhom suprotstavljanja prirodnoj znanosti: dola je upravo jer je tu prirodna znanost. Ali znanost je sa svojim sloenim instrumentima i izuzetno pametnim eksperimentima otkrila masu injenica koje se onako kako ih prezentira ne mogu zaista shvatiti. Niti de se ikada shvatiti sve dok se ne shvati da je duhovni svijet iza svega i unutar svega. Uzmimo vrlo obinu, praktinu stvar: jedenje krumpira. Jednom davno u Europi nije bilo krumpira; uvedeni su u Europu iz stranih drava. Dri se da je Sir Francis Drake uveo krumpir, ali to nije tono; uveden je iz drugog izvora. Ipak u Offenburgu postoji memorijalni kip Drakea. Tijekom rata smo jednom morali stati u Offenburgu, i bio sam znatieljan da saznam zato je kip bio podignut. Pogledao sam u enciklopediju i tamo je bilo: Memorijalni kip Drakea stoji u Offenburgu jer je bio ovjek koji je u Europu prvi donio krumpir. Ali to sad s krumpirima? Recimo da je znanstvenik ili lijenik upitan o tome kakvi su uinci jedenja krumpira. Kao to znate, krumpiri su postali obvezni. Na nekim mjestima je teko razuvjeriti ljude od hranjenja gotovo ekskluzivno sa njima. to radi moderni znanstvenik kada testira krumpire na njihovu nutricionistiku vrijednost? ini laboratorijsko istraivanje da pronae koje su supstance sadrane u krumpiru. Nalazi ugljikohidrate, koji se sastoje od ugljika, kisika, i vodika u odreenim omjerima; takoer otkriva da su u ljudskom tijelu te supstance konano transformirane u vrstu edera. Ali ne ide dalje od toga; niti to moe. Jer promislite o ovome: ako se neka ivotinja hrani na mlijeku, moe napredovati. Ali ako se analiziraju kemijske komponente mlijeka i ako se one daju ivotinji umjesto mlijeka, ona de opadati zbog nedostatka ishrane. Zato je tako? Jer u mlijeku radi jo neto osim kemijskih komponenti. A i u krumpiru, takoer, ima jo neeg osim samih kemijskih komponenti: naime, duhovni element. 91

Duhovni element radi svugdje, u cijeloj prirodi. Ako se u duhovnoj znanosti (antropozofija je, napokon, samo naziv) napravi izvorno istraivanje o tome kako krumpir hrani ljudsko bide, nalazi se da je krumpir neto to nije potpuno probavljeno od probavnih organa, ved prelazi u glavu preko limfnih lijezda, preko krvi, na takav nain da i sama glava mora takoer sluiti kao probavni organ za krumpir. Kada se krumpir jede u velikim koliinama, glava postaje vrsta stomaka i takoer probavlja. Postoji velika razlika izmeu jedenja krumpira i, na primjer, dobrog, zdravog kruha. Kada se jede zdravi kruh, materijalni dio rai ili penice se probavlja propisno i zdravo u probavnom traktu. I kao posljedica samo ono to je duhovno u rai ili penici dolazi u glavu, gdje pripada. Ova vrsta znanja se nikada ne moe izvudi iz prirodne znanosti. Kada se stvari iskreno istrauju s obzirom na njihovu duhovni kvalitetu, postaje oito da je u modernom dobu ovjeanstvo ozbiljno povrijeeno prekomjernom konzumacijom krumpira. Duhovna znanost nalazi da je jedenje krumpira igralo veliku ulogu u opdem pogoranju zdravlja u zadnjim stoljedima. To je grub primjer kako duhovna znanost moe istraiti izvrsne rezultate prirodne znanosti uzimajudi ih kao osnovu za svoja istraivanja. Ali postoji takoer jo neto. Svaka supstanca na svijetu moe se istraiti da se odredi njena duhovna kvaliteta. To je jedini nain na koji se stvarni lijekovi za bolesti mogu otkriti. Tako duhovna znanost daje sasvim odreen temelj i za medicinu takoer. Duhovna znanost je samo nastavak prirodne znanosti; ona nije nikako neto to odbacuje prirodnu znanost. I osim toga, mi u duhovnoj znanosti imamo neto to istrauje duhovno na znanstveni nain i prema tome ne trai da ljudi jednostavno vjeruju stvari koje su kazane. Stvari vjere su dakle zamijenjene znanstvenim istraivanjem. Treba takoer redi da u svim granama znanost stjee odreenu koliinu znanja. ovjeanstvo se ne moe, naravno, baviti znanstvenim detaljima, ali svaki pojedinac bi trebao znati barem neto o esencijalnim stvarima u svijetu. elio bih vam redi neto to de vam pokazati koliko je vano modi prepoznati kako duh stvarno djeluje. Godine 1773, naglo se u Parizu rairila glasina da je osobiti uenjak odrati predavanje u izvjesnom uenom drutvu, u kojem de dokazati da de se komet sudariti sa Zemljom i unititi je. U tim danima se vjerovalo da se takva stvar moe dokazati egzaktno i znanstveno. Dakle u to vrijeme, u 18om stoljedu, kada je jo bilo veliko praznovjerje, strana panika se rairila cijelim Parizom. Ako itamo zapise o tome to se u to vrijeme dogaalo u Parizu, nalazimo da je bio ogroman broj pobaaja: ene su prerano raale iz istog straha. Ljudi koji su bili ozbiljno bolesni, umrli su; drugi su od straha postali bolesni. Bilo je strano uzbuenje irom Pariza jer se znalo da de uen ovjek u predavanju objaviti nadolazedi sudar kometa sa Zemljom i kao posljedicu unitenje Zemlje. Policija koja je, kao to znate, uvijek oprezna zabranila je predavanje, tako ljudi nikada nisu otkrili to je profesor imao namjeru redi. Ali ipak je bila strepnja! Sada moete pitati: Da li je profesor koji je elio odrati predavanje imao pravo ili krivo? Dakle, stvari nisu tako jednostavne. Jer otkada je Kopernik predloio svoju novu teoriju o univerzumu, sve je postalo stvar prorauna, i prorauni su u to vrijeme vodili do slijededeg zakljuka: Za Sunce se uzimalo da je centar univerzuma; zatim dolazi Merkur, Venera, Mjesec, Zemlja, Mars, i 92

zatim planetoidi, zatim Jupiter, onda Saturn. A onda kometi i njihove orbite. A sada promislite na ovo: Zemlja krui i ovjek moe izraunati kada de dosegnuti odreenu toku gdje de se pribliavati komet. Bang! prema proraunima dodi de do sudara. I u to vrijeme, gospodo, stvarno bi se sudarili jedino to je komet bio toliko mali da se u zraku razgradio! Ne ba u zraku iznad Pariza, ved negdje drugdje. Proraun je bio sasvim toan, ali strepnja nije bila utemeljena. Godine 1832 pria je bila jo udnija. Jer tada je izraunato da de komet bio je to komet Biela presijecati orbitu Zemlje i prodi sasvim blizu Zemlje. Taj komet nije bio ba patuljak kao drugi, i po svoj prilici bi bio opasniji. Ali je proraun zavrio sretno, jer je pokazao da kada komet bude prolazio kraj Zemlje jo de biti 13,000,000 kilometara daleko a to je barem neka udaljenost, slaete se? Dakle nije bilo razloga za strah da de Zemlja biti razbijena. Ali ak i u tom sluaju, ljudi su u to vrijeme bili uzbunjeni, jer se nebeska tijela meusobno privlae, i moglo se oekivati da de komet uzrokovati velike konvulzije u oceanima i morima preko sile gravitacije, i tako dalje. Nita se posebno nije dogodilo bilo je, to je tono, opdeniti nemir u prirodi, ali nita od posebnog interesa. Komet je bio udaljen 13,000,000 kilometara Sunce je trinaest puta udaljenije dakle tada za Zemlju nije bilo tete. U 1872, kada sam bio djeak i ivio s roditeljima na maloj eljeznikoj stanici, u novinama smo uvijek itali: Svijet de biti uniten! jer komet bi se opet trebao pojaviti. Izvjesni kometi se uvijek vradaju, a ovaj bi, na svom povratku, sada bio blie Zemlji i time opasniji. Ovaj izvanredni komet je ved bio doao 1845/46 i ponovno 1852 ali se tada podijelio na dvoje! Svaka polovina je zbog dijeljenja postala razrijeenija. I to se moglo vidjeti 1872? Neto kao svjetlucava kia zvijezda padalica! Komet je zaista doao blizu ali se razdijelio i izbacio razrijeenu tvar koja je dola dolje kao svjetlucava kia. Svatko je mogao vidjeti, jer kada se takav ogroman niz zvijezda padalica dogodi u nodi, moe se vidjeti kako dolaze s neba. A neki ljudi koji su to vidjeli vjerovali su da je doao Sudnji dan. Opet je bila velika uzbuna. Meutim, zvijezde padalice su se razgradile u atmosferi. Sada pomislite na ovo: Da je komet ostao cijeli, naa bi Zemlja loe prola godine 1872. Kao to sam rekao, novine koje u dolazile na nau stanicu objavljivale su skoro unitenje Zemlje. Astronomi su raunali vrijeme. Prema znanstvenim proraunima to je bilo sasvim ispravno. I stvarno se ne bi moglo izraunati koliko je ljudi platilo doprinose svojim svedenicima da sigurno budu oproteni od grijeha. U 1773 takoer, u Parizu, otac-ispovjednik zaradio je dosta novca jer su ljudi eljeli odrjeenje od svojih grijeha odmah! Postojao je astronom koji se zvao Littrow koji je napravio proraun vrijedan panje o tome to bi se dogodilo da su stvari ostale kao to su bile godine 1832, to jest, da se komet nije razdijelio kao to jest. U 19om stoljedu bio je jo trinaest milijuna kilometara daleko od Zemlje, ali svaki puta kada bi doao onda bi doao blie. Littrow je sasvim tono raunao da de u rujnu 1872 biti opasnost sudara kometa sa Zemljom. Da je komet onda dosegnuo toku koju u stvari nije dosegnuo te godine do 27 studenog, to ne bi bilo pitanje kie meteora ved bi to bila ozbiljna stvar. Takva stvar se doista dogodila. Littrow je raunao da 1933 (sada smo u 1924), ako bi komet ostao kakav je jo bio u 18 om stoljedu, sudar bi bio neizbjean i Zemlja bi bila unitena. Raun je bio u dlaku toan. Ali komet nije ostao kakav je bio! I tako su ved tada ljudi mogli redi: Komet je bio milosrdan, jer da je jo bio vatren, 1933 bi pogodio Zemlju na takav nain da bi se sva mora uzburkala od ekvatora do Sjevernog pola i sva bi zemlja stradala. Da, komet se razdvojio i izbacio tvar koja je za njega postala preteka, u obliku meteorskih stijena koje nisu kodljive. Dakle vidite, ivimo u vremenu kada moemo redi: Da taj komet nije bio milosrdan, nitko od nas danas ne bi ovdje sjedio! To je injenica. Ono to se konano dogodilo je ovo: Komet vie ne izgleda 93

kao komet, ali na one datume kada bi se uobiajenim tijekom dogaaja pojavio, uvijek je kia meteora. Postepeno kroz stoljeda izbacio je svu svoju supstancu. Uskoro vie nede biti vidljiv jer de predati svoju supstancu univerzumu i Zemlji. Ali sada vam elim pokazati drugu stranu ove stvari. Oito je da se procesom ljudske evolucije ovjekove duhovne sposobnosti stalno mijenjaju. Oni koji to ne vjeruju jednostavno ne razumiju duhovnu evoluciju ovjeanstva. Jer mislite na to: Sva naa moderna otkrida bila bi napravljena davno prije da je ovjek posjedovao iste duhovne sposobnosti koje posjeduje danas. U drevna vremena njihove duhovne sposobnosti nisu bile manje, ali su bile drugaije. To sam vam objanjavao na najrazliitije naine, takoer i u odgovoru na pitanje o temi. A sada se vratimo na komete. Komet o kojem sam govorio nije jedini koji je bio dovoljno milosrdan da se razdvoji i razgradi u kozmikom prostoru u pravo vrijeme. Postoji veliki broj drugih kometa koji su napravili isto. Mnogo praznovjerja je uvijek bilo povezano s temom o kometima. Antropozofija pristupa stvari na potpuno znanstveni nain. Ali, to de se dogoditi ako se nastavimo razvijati u istom smjeru u kakvom se danas razvijamo? Ljudi su sada tako strano pametni! Samo usporedite dananjeg ovjeka sa svom njegovom pamedu, sa svime to je nauio u koli, s nekim tko je ivio u 12om ili 13om stoljedu, kada je vrlo, vrlo malo ljudi znalo pisati. Mislite na ovo: postoji divna pjesma od Wolfram von Eschenbacha, koji je bio plemid u 13om stoljedu. On je sastavio pjesmu, ali nije znao pisati, tako da je morao zvati svedenika kojem je diktirao. A pjesma je bilaParsifal po kojoj je Wagner skladao operu. Dakle vidite, u tima danima ljudi su imali drugaije sposobnosti. Ne trebamo idi dalje natrag nego u 12 il 13 stoljede. Tada plemid nije znao pisati. Wolfram von Eschenbach je znao itati ali ne i pisati. Te nae sposobnosti nisu nam dole gotove; one su razvijane. I ako nastavimo sadanji nain ivota, kada smo u dobi od sedam do etrnaest nakljukani svakakvim znanstvenim znanjem postoji, naravno, i dobra strana toga postepeno demo svi patiti od neega to je prije bilo sasvim nepoznato a to danas tako prevladava. Svi demo patiti od onog to zovete ivci, od bolesti nervoze. To vam pokazuje da oni mudri lijenici u etrdesetima prolog stoljeda koji su tako "glupo" vjerovali da ljudi nede modi ivjeti ako se sagradi eljeznica, su bili iz znanja koje su imali uopde i ne tako glupi! Jer sve to su u to vrijeme znali uvjerilo ih je da ako ovjek putuje vlakovima, konano postaje potpuno nesposoban za rad, izgubi pamdenje, iscrpi nerve i postane nesiguran i nenormalno nespokojan. Znanost njihova vremena opravdavala je njihova uvjerenja. Nadalje, ono to su rekli bilo je tono, potpuno tono. Jednu stvar su ostavili iz svog izvjetaja. Ljudi su zaista postali nervozniji. Vi sami, kada se s posla vratite kudi, niste sasvim kao ljudi tridesetih ili etrdesetih prolog stoljeda koji bi naveer jednostavno stavili svoje nodne kapice i bili lagodni i prijatni bez ikakvog traga "nervoze. Svijet se s obzirom na to sigurno promijenio. Ali to je bilo to to ti lijenici iz Nuremberga u to vrijeme nisu mogli znati? Nisu mogli znati da dok su uili sve te stvari od njihove znanosti, komet je ved bio u procesu razgradnje. I to je komet napravio? Dao nam je meteore, finu kiu meteora. Umjesto sudaranja sa Zemljom i lomljenja glava ljudi on predaje svu svoju supstancu, a ta supstanca, svaki njen dio, u Zemlji je. Svakih par godina komet daje neto Zemlji. I ljudi koji ive samo sa znanodu i koji nede priznati da Zemlja prima neto iz kozmosa potpuno su glupi kao netko tko bi kazao da kada osoba pojede komad kruha, on nije u njoj. Oito, ono to nam komet daje je u Zemlji, ali znanost to ne primjeduje. Gdje se, onda, to moe nadi? To ide u zrak, prelazi iz zraka u vodu, iz vode u korijenje biljaka, iz korijenja biljaka u hranu na naem stolu. Odatle prelazi u naa tijela. Mi jedemo ono to 94

nam komet daje stoljedima! To je, meutim, ved dugo produhovljeno. Umjesto da komet Zemlji donese kraj 1933, njegova supstanca je dugo bila u Zemlji kao sredstvo zemaljske prehrane, i to je lijek, kozmiki lijek: to ublaava ivane probleme ljudskih bida. Tu, vidite, imate komadid povijesti. Kometi se pojavljuju vani na nebesima, i nakon nekog vremena nalaze svoj put iz Zemlje u nas. Kroz to vrijeme njihova supstanca je postala produhovljena. Ovakve stvari igraju stvarnu ulogu u ljudskom ivotu. Povijest se ne moe vie predstavljati ovako kako se predstavlja od onih koji ele biti sitniavi; sada se mora uzeti u obzir ono to se u svijetu dogaa duhovno. To je mogude jedino kada se na svijet baci svijetlo preko antropozofije. Moete redi: Oh, dobro, ivot svejedno ide dalje. Sva ta stvar oko kometa pokazuje da nije bitno ako smo glupi, i nema potrebe da se time gnjavimo! Premda ljudi ele biti prosvijetljeni, u praksi su strano fatalni, misledi da de sve u svijetu idi kao to bi i trebalo. Dobro, moda ali postoji takoer i mogudnost ili da se prihvati prava znanost ili da se odbaci. Sjedate se, gospodo, da godinama dajem predavanja radnicima. I esto sam skretao panju na sjajno predavanje koje je dao Lassalle 1863 naslovljeno Znanost i radnici . Ne znam da li je jo raireno znanje o tome, ali dok sam ja odrastao bio sam svjedok uspona radnikog pokreta. Iz kude mojih roditelja u ranim sedamdesetim prolog stoljeda mogao sam kroz prozor vidjeti prve Socijal demokrate jo su nosili velike kape, demokratske kape hodajudi u umu gdje su imali svoje sastanke. Tako sam vidio sve stadije u razvoju pokreta. U to vrijeme Lassalle je jo bio visoko potovan; gdje god da se radniki skup odvijao, njegova bista je bila pokazana. Danas su te stvari vie ili manje zaboravljene, jer je od tada prolo pedeset godina. Tada sam imao deset ili jedanaest godina, ali ved sam obradao panju na to to se zbiva. Lassalle je odrao predavanje, Znanost i radnici, otprilike osam ili devet godina ranije. U njemu je naglasio da je znanost apsolutno krucijalna za rjeenje cijelog radnikog problema i da su iz znanosti radnici razvili socijalnu perspektivu do koje nije nitko drugi doao. U izvjesnom smislu to to je rekao bila je iznimno vana stvar. Ali sada promislite to se od tada dogodilo. Pitam vas: Da li ste zadovoljni? Moete li biti zadovoljni nainom na koji se razvija problem radnika, s oblikom koji ima? Zar nema mnogo pritubi na nain na koji su radnici tiranizirani od njihovih sindikata i tako dalje? Te stvari su u zraku i radnici su ih svjesni. Ali ono to on nije opazio je odakle su doli takvi uvjeti. Odakle su doli? Odgovor je da se odgovor na rjeenje za probleme radnika ne moe nadi bez znanosti. Prije, ti problemi su rjeavani kroz religiju ili slino; danas se njima trebamo baviti pomodu znanosti. Ali to zahtijeva originalno znanstveno razmiljanje kakvo se nigdje ne moe nadi jer je panja neprekidno usmjerena na materiju, a sama znanost je isti materijalizam. Nita to je god sadrano u naim socijalnim problemima nede biti rijeeno ukoliko znanost opet ne postane produhovljena. To bi se moglo dogoditi jedino kada bi znanost bila spremna gledati duhovni element u svakoj pojedinoj stvari bilo da je to krumpir ili komet. Jer jedino duhovno znanje nam omogudava istraiti prave veze meu stvarima. Prave povezanosti kod socijalnog problema, takoer, mogu se otkriti jedino kroz duhovno znanje. Te veze treba potpuno razumjeti; a kada tako bude, vidjeti de se da su stvari koje su dovedene na istaknuto mjesto preko marksizma, na primjer, bile iznimno dobro zamiljene, ali temeljene na pogrenoj znanosti. Pokazati du vam u kojem je to smislu bio sluaj. Nita to je temeljeno na pogrenoj znanosti ne moe stvarno napredovati. Marksovi argumenti i prorauni su neuobiajeno lukavi, neuobiajeno pametni, i ne mogu se nijekati, poto su principi na kojima ih je temeljio oblik znanosti koji je potpuno materijalistiki. Sve se 95

poklapa, ba kao to se poklapalo i astronomima koji su raunali da de se 1773 komet sudariti s Zemljom, ali se onda komet razgradio u tolikoj mjeri da Zemlji nije natetio! (To je bio raniji, ne kasniji komet.) Zakljuci do kojih je Marks doao temeljeni su na jednako pedantnoj ali i jednako nekompletnoj znanosti. Jedna od njegovih kalkulacija je bilo slijedede. Rekao je: Kada ovjek radi, on koristi unutarnje snage. Snage se predaju njegovom radu i on je naveer umoran. Tijekom dana on je koristio odreenu koliinu snage ili energije. Naravno, radnik treba neto to de omoguditi da se njegove snage obnove. Moe se precizno izraunati kolika de plada trebati radniku da obnovi svoje snage. Da, ali prema tim tumaenjima Marksa, da li je itko stvarno primio odgovarajudu dnevnicu za rad? Pitanje je: Da li se dobije na takav nain? Oito, do sada nije na tom polju napravljen veliki napredak, ali injenica je da se to jednostavno tako ne moe jer premda je sama znanost izvrsna, nije istinita. Promislite na nekoga tko ne radi cijeli dan, nekog tko je imudan. Moe idi u etnje, ili se premjetati iz jedne fotelje u drugu i od jutra do veeri i on jednako koristi svoje snage. Primijetio sam na radnikim koncertima da su oni koji su cijeli dan radili bili mnogo manje umorni nego dobrostojedi koji cijeli dan nisu napravili nita. Ovi su zijevali, dok su ostali bili svjei i veseli. Vidite, u kalkulaciji postoji greka. Iskoritene unutarnje snage u naem organizmu nisu one koje koristimo za vanjski rad. Zato se prorauni ne mogu temeljiti na znanstvenim temeljima. Cijeloj stvari treba pristupiti na drugaiji nain; treba je temeljiti na unutarnjem dostojanstvu ovjeka, na njegovim pravima kao ljudsko bide, i tako dalje. Isto vrijedi i za mnoge druge sfere. I posljedica je da je znanost, kakva se predstavlja do dananjeg dana, odgovorna za stranu konfuziju misli, za ignoriranje na socijalnom polju. Duhovna znanost de pokazati kakva je prehrambena vrijednost u krumpiru, kupusu, soli, i tako dalje. I tada moete dodi do toga to ljudsko bide treba da bi bilo zdravo i napredovalo. Do toga moete dodi jedino duhovnom znanodu, jedino na osnovu znanja koje dolazi od duhovne znanosti. Zatim moete nastaviti sa prouavanjem socijalnih problema. I tada de problem radnika izgledati sasvim drugaije. Konano de se dodi do dublje osnove, jer de se sve u vezi s tim gledati sa duhovnog gledita. Ljudi danas jednostavno ne razumiju kako su stvari povezane u ovome svijetu; vjeruju da sve ide samo po sebi. Ali to nije tono. Ljudi moraju razumjeti kako se stvari u svijetu stalno mijenjaju. A najveda nesreda, moe se redi, je da je u ranijim vremenima ovjeanstvo bilo praznovjerno a danas je znanstveno! Jer malo po malo, praznovjerje se uvuklo u sami znanost. Danas imamo prirodnu znanost koja je puna praznovjerja. Ljudi vjeruju da kada im je stomak pun krumpira, da su imali hranjiv obrok. Istina je da se zdravlje njihove glave pogoralo, jer sama glava tada treba postati probavni organ. Dakle sa svim se problemima treba baviti na ovaj nain da duhovni aspekt nije ignoriran kako je sada ved dugo vremena. Treba biti ukljuen u svako razmatranje. U ezdesetim i sedamdesetim prolog stoljeda, ljudi su govorili: Radnik treba znanost! i s pravom. Ali to mora biti prava znanost. Tada nije postojala. Sada se moe nadi u duhovnoj znanosti, koja ima naziv, antropozofija. Antropozofija odbija staviti teretna kola ispred konja kako se ranije radilo. Staviti de duh ispred materije, gdje pripada. Tada de ljudi otkriti stvari kakve zapravo jesu. I nadi de odgovarajude obrazovne metode. Postojati de pedagogija koja de djecu obrazovati onako kako ih treba obrazovati. O tome, veoma mnogo, zaista veoma mnogo zavisi. I tada de ljudska bida nadi svoje pravo mjesto u drutvu.

96

U jednom satu, naravno, nisam mogao dati vie od naznaka; ali smo ova predavanja tako uredili da svojim pitanjima usmjerite ono to elite da govorim. Moda o dananjoj temi na slijededem sastanku trebam dalje govoriti. Danas mogu samo postaviti temelje. Ali ste barem neto mogli dobiti o tome kakav je cilj duhovne znanosti. Dakle opet demo se nadi slijedede srijede. Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda - 14. dio

Evolucija Zemlje i ovjeka i utjecaj zvijezda 14/14 Kako je nastao ovjek. Zemaljski ivot i zvjezdana mudrost Dornach, 24.rujna 1924 Rudolf Steiner: Dobro jutro, gospodo! elio bih dodati par rijei o onome to smo zadnji puta razmatrali, a onda de netko moda imati novo pitanje. Pitanje koje je pitano u vezi ovjekova porijekla moe se ispravno razumjeti i na njega odgovoriti jedino gledajudi unatrag na cjelokupnu evoluciju ovjeanstva. Primjedba da su ljudi izvorno bili kao ivotinje, da su imali ivotinjsku inteligenciju, i tako dalje, nije nita drugo nego znanstvena bajka. To je u proturjeju s onim to nalazimo u najranijim povijesnim vremenima, i to ak premda u poetskoj formi ukazuje na postojanje velike mudrosti meu ljudskim bidima koja su ivjela za vrijeme tih drevnih zemaljskih uvjeta. U to vrijeme ljudi nisu osjedali nejednakost meu sobom kao to je osjedaju danas. Osjedaj nejednakosti uvijek izlazi na povrinu u epohi kada ljudi vie ili manje izgube stvarno znanje. Samo promislite kako je u nekom periodu u drevnom Egiptu robovlasnitvo bilo iroko raireno. Ali robovlasnitvo nije uvijek bilo tamo; razvilo se u vrijeme kada je ovjek bio izgubio pravo znanje o svijetu, izgubio pravu znanost, i nije vie znano to je robovlasnitvo znailo. I ako razmiljate inteligentno sigurno dete se upitati: Zato se, na primjer, radniki pokret morao tako energino pojaviti? Naravno da je iskoio jer su uvjeti napravili da je to neophodno, jer su ljudi osjedali da se stvari ne mogu nastaviti onakve kakve jesu, i eljeli su privudi panju na to da uvjeti trebaju biti poboljani. Ono to je napravilo radniko pitanje tako gorudim problemom je injenica da su industrija i sva razna otkrida i pronalasci otili u jednom odreenom smjeru. Prije irenja industrije, oskudica nije bila tako surova. Zato je, onda, dolazak industrije donio takvo breme na svojim tranicama? Svaka razumna osoba de priznati, tih nekolicina ljudskih bida koji ne ive u oskudici nazovimo ih, kapitalisti, kako se obino nazivaju ne kreiraju tu oskudicu namjerno radi istog zadovoljstva. Naravno, oni bi vie voljeli da potrebe svih ljudskih bida budu zadovoljene. Oito, to treba uzeti u obzir. Ali tada se postavlja drugo pitanje: Zato nekolicina koja je dosegnula vodede poloaje nema sposobnost promijeniti stanje tako da potrebe masa budu zadovoljene? Uvije je nekoliko voa u sindikatima o kojima svi ostali zavise. Sve su se stvari razvile, sasvim je prirodno da uvijek nekoliko koji vode, ali njima nedostaje jasni uvid. I mase radnika osjedaju da tih nekoliko sami ne znaju to treba napraviti. Postalo je oito, posebno nedavno, da tih nekoliko ne znaju to bi trebali raditi. Dakle treba redi: Sasvim oito neto nedostaje. A sa stajalita duhovne 97

znanosti, ono to nedostaje je znanje o duhovnom svijetu. To znanje bi potvrdilo da je apsolutno netono redi da na poetku su njihove evolucije ljudska bida bila neinteligentna, tupa, a da su sada prosvijetljena. To je danas opdenito miljenje a to jednostavno nije istina. Na poetku njihove egzistencije na Zemlji, ljudska bida su posjedovala znanje ne samo o tome to je na Zemlji ved takoer i o zvijezdama na nebesima. Razlog zato je to znanje degeneriralo u praznovjerje esto sam o tome govorio je taj da se, kako prijeme prolazi, te stvari vie ne istrauju i stoga dolazi do nerazumijevanja. Izvorno je bilo nairoko raireno znanje o zvijezdama; danas jedino znanje o zvijezdama koje postoji je ono koje o tome pravi kalkulacije. Ali nije u stanju prodrijeti do njihove duhovne stvarnosti. Ako bi bide koje ivi na Marsu znalo toliko o Zemlji koliko naa obina svijest, naa obina znanost, zna o Marsu, bide na Marsu bi vjerovalo da na Zemlji nema ni jedne due dok u stvari na Zemlji ima milijardu do dvije milijarde dua! Isto je i sa idejama koje ljudi imaju o zvijezdama; zvijezde su u stvari pune dua samo razliitih dua. Naravno da moete redi: Ali ne moemo vidjeti svjetove zvijezda, tako se ne moe znati ili promatrati stanje tamo. To je velika greka! Zato ovjek koji stoji ovdje moe vidjeti tamo klavir? Jer su njegove oi tako ustrojene da ga moe vidjeti. Njegove oi nisu tamo na klaviru. Na potpuno isti nain kako duhovna znanost, ili antropozofija, pokazuje ako se ljudsko bide ne razvije samo od djeteta do nivoa na koji ga vodi moderno obrazovanje, ved se razvije i dalje od toga, on de zaista modi percipirati to je duhovno u zvijezdama, ba kao to je to izvorno ovjeanstvo percipiralo. I tada de znati da zvijezde imaju utjecaja na ljudska bida, svaka zvijezda razliiti utjecaj. Ako se, na primjer, moe pokazati da Mars ima utjecaj na razvoj gusjenica u hruteve takoer se moe pokazati da sve zvijezde imaju utjecaj na ovjekov duhovni ivot. Zaista ga imaju! Ali ovo znanje o zvijezdama je potpuno nestalo a to je dolo na njegovo mjesto? U ranije vremena, kada bi ovjek pogledao na Mjesec, znao je da od Mjeseca dolaze snage za svo razmnoavanje na Zemlji. Ni jedno bide ne bi imalo potomke da Mjesec na Zemlju ne alje snage razmnoavanja. Ni jedno bide ili stvorenje ne bi raslo da snage rasta nisu dole od Sunca. Ni jedno ljudsko bide ne bi moglo misliti da snage miljenja nisu dole od Saturna. Ali sve to ljudi danas znaju je brzina kojom s Saturn krede, brzina kojom se krede Mjesec, i da li na Mjesecu ima nekoliko ugaslih vulkana. Ne znaju nita vie i ne ele znati nita vie. Jednostavno izraunaju ono to ele znati o zvijezdama. Ali sada se od svijeta zvijezda okrenimo svijetu ovjeka. Na scenu je dola industrija. U dobu kada sve to ljudi mogu sa zvijezdama je napraviti proraune, poinju to isto raditi u domenu industrije. Ne rade nita osim misle i raunaju, s rezultatom u kojem su potpuno zaboravili na ovjeka. Tretirali su ljudsko bide kao da je ono samo dio stroja. I tako je dolo do stanja koje danas prevladava. Stanje nikada nede biti zadovoljavajude ako ljudi samo kalkuliraju o tome kakvo bi stanje trebalo prevladavati na Zemlji; trebali bi znati jo neto osim toga. U tome je stvar. Ali onda treba priznati da se ljudsko znanje iskvarilo u stranoj mjeri upravo u dobu za koje se tvrdi da je prosvijetljeno. Rekao sam vam da je na nedavnom skupu farmera vladalo slono miljenje da se svi poljoprivredni proizvodi desetljedima pogoravaju. Razlog za to pogoravanje je to to se, s iznimkom nekih seljaka koji se instinktivno dre djelida ranijeg znanja, nita u stvari ne zna o radovima na farmi. Ali kako se takvo znanje stjee? Zasigurno se ne moe stedi kalkulacijom, znajudi da de ponovno biti pun mjesec za dvadeset osam dana, ved jedino znajudi, na primjer, kako snage Mjeseca rade u plodnosti zrna, i tako dalje. To znanje je potpuno zaboravljeno. Ljudi ak ne znaju to se dogaa u tlu na njihovim poljima. I jo manje znaju to se dogaa u svijetu ljudi. 98

Drutvena znanost ne proizvodi nita osim serija i serija kalkulacija. Kapital, radni sati, dnevnice, samo su izraunati brojevi. A kalkuliranje se ne dri ljudskog ivota, ili zaista bilo kakvog ivota. Smjer modernog doba je da sve samo treba biti izraunato. Umjesto da se stvari kalkuliraju, trebaju biti prouavane i promatrane onakve kakve zaista jesu, a to je jedino mogude ako se najprije stekne znanje o zvijezdama. Danas, u trenutke kada ljudi uju frazu, znanje o zvijezdama, odmah kau: To je idiotski! Znamo ved dugo vremena da zvijezde nemaju nikakvog utjecaja. Ali tvrditi da zvijezde nemaju nikakvog utjecaja na ono to se dogaa na Zemlji, to je, gospodo, stvarno idiotizam! I posljedica je da nema preostalog stvarnog znanja. To je stvarna injenica. Uzmite kapital, na primjer: moe se izraziti u brojevima, moe se izraunati i kakav je rezultat? Ako je kapital samo stvar kalkulacije, onda nije vano tko posjeduje kapital, bilo da je to jedan pojedinac ili svi zajedno. Jer de rezultat biti nepromjenjiv. Sve dok se ponovno ne budemo drali ivota tako da je u sreditu nae brige ljudsko bide kao najvanija stvarnost, dok drutvena znanost ne bude u stanju napraviti bilo to efikasno, drutvena znanost zaista nede biti sposobna neto napraviti. Zato ja takoer elim redi i ovo: Pogledajmo do ega de dodi kroz antropozofiju. Ona je, naravno, jo na svom poetku, i naravno ini se da je u mnogim pogledima slina ostaloj znanosti. Ali ona de se postepeno razviti u potpuno znanje o ljudskom bidu. U domeni obrazovanja, na primjer, ved je ustanovljena Waldorfska kola. Dok ne dosegne taj stupanj antropozofska znanost se nede modi efikasno primijeniti na socijalne probleme. Danas moemo jedino shvatiti da trenutno svjetsko znanje nije sposobno za efikasnu intervenciju u ivot; svugdje dolazi do zastoja. To je ono to sam elio dodati. Da li ste do sada zadovoljni? (Da, da!) Naravno, mnogo toga se jo moe redi, ali biti de jo prilika za razmatranje mnogih aspekata teme. Dakle sada, da li netko drugi, moda, ima pitanje? Pitanje: Moe li se ita znati o ovjekovu podrijetlu? Odakle je doao? Dr. Steiner: To je pitanje o kojem su mnogi od vas koji su due ovdje dosta od mene uli. Oni od vas koji doli tek nedavno prirodno da su zainteresirani za ovakva pitanja, dakle oni koji su ved duli moje odgovore moda de ih eljeti duti opet. Kada vidimo ljudsko bide kako se krede na Zemlji, njegovo tijelo vidimo prvo i najistaknutije. Takoer primjedujemo da ono misli i osjeda. Ako gledamo sjedalicu, bez obzira koliko ekamo, nede se poeti micati jer ne moe upotrijebiti volju. Opaamo da ljudska bida upotrebljavaju volju. Ali opdenito govoredi moe se redi da mi stvarno vidimo samo tijelo. I vrlo je lako dodi do zakljuka da to tijelo ini cijelog ovjeka. Nadalje, ako se tako vjeruje, mogu se nadi mnogi argumenti u prilog tomu. (Visite, u antropozofiji se miljenja drugih ljudi ne mogu uzimati olako. Sva gledita treba ozbiljno razmotriti.) I tako se moe naznaiti, na primjer, da ljudi ako uzmu otrov i odmah ih ne ubije mogu izgubiti sjedanje. Implikacija je da je tijelo stroj i sve zavisi od rada stroja. Ako se krvni sudovi rasprsnu u ovjekovu mozgu i krv pritisne ivce, takav ovjek moe izgubiti ne samo sjedanje ved i svu inteligenciju. Tako se moe redi da sve zavisi o tijelu. Ali takvo razmiljanje ne dri vodu ako se temeljito ispituje. Jednostavno ne dri vodu. Ako bi dralo, mogli bi redi da ovjek misli s mozgom. Ali to se u stvari dogaa u mozgu kada ovjek misli? 99

Dakle, stvarno istraivanje ljudskog tijela pokazuje da je potpuno netono redi da kada ovjek misli, da se neto konstruktivno zbiva u njegovu mozgu. Upravo suprotno, neto je uvijek uniteno, srueno, kada misli. Supstance u mozgu su slomljene, unitene. Tamo se stalno odvija smrt u maloj mjeri. Konana smrt koja se dogaa jednom i zauvijek znai da je cijelo tijelo uniteno; ali ono to se dogaa odjednom u cijelom tijelu kada ovjek umire takoer se odvija irom tijela tijekom ivota, u usitnjenom procesu. ovjek izluuje ne samo kroz organe za izluivanje, urin, izmet, znoj, ved isto tako i na druge naine. Samo promislite kako bi izgledala vaa glava da se nikada niste oiali! I tamo se neto izluuje, takoer. I pomislite na kande koje bi imali da nikada niste odrezali nokte! Ali ne samo to: ovjek cijelo vrijeme odbacuje kou samo to ne primjeduje. ovjek cijelo vrijeme odbacuje tvari. U sluaju urina i izmeta proces nije toliko znaajan, jer uglavnom sadri ono to je pojedeno, materijal koji nije iao u cijelo tijelo, dok je ono to se izluuje u noktima prolo kroz cijelo tijelo. Recimo da uzmete kare i odsijeete nokat. Ono to te sada odsjekli, uzeli ste, jeli prije sedam ili osam godina. Ono to ste pojeli ilo je u krv i nerve i prolo kroz cijelo tijelo. Za to je trebalo sedam ili osam godina. Sada to odsijeete. Samo promislite o tijelu koje danas imate, tijelu u kojem tu sjedite. Da ste tu sjedili prije sedam ili osam godina, bili biste u sasvim drugom tijelu! Tijelo koje ste tada imali odbaeno je, iznojeno je, odsjeeno je s noktima, odsjeeno s kosom. Cijelo tijelo kakvo je jednom bilo, otilo je s iznimkom kostiju i slino i unutar perioda od sedam ili osam godina potpuno je obnovljeno. Tako se sada moramo upitati: Da li miljenje proizlazi od stalne izgradnje tijela ili od stalnog cijepanja tijela? To je vano pitanje. Ako u tijelu imate neto to dovodi do previe izgradnje redi du, ako pijete jednu aicu previe, ili ne samo jednu vedina ljudi se moe snadi ali ako pijete dovoljno da znate da ste puni to se onda dogaa, gospodo? Krv postaje vrlo aktivna i odvija se strano brzi proces izgradnje. Kada se to dogodi, kada krv postane previe uzburkana, ovjek gubi svjesnost. Miljenje nije rezultat procesa izgradnje u mozgu, ved procesa male, sitne destrukcije. Ako se u ljudskom tijelu ne bi odvijali procesi cijepanja, ljudsko bide jednostavno ne bi moglo misliti. Dakle injenica je da miljenje ne dolazi iz nae izgradnje tijela ved od stalnog ubijanja tijela dio po dio. To je zato moramo spavati, jer tada ne mislimo. Ono to je konstantno bilo unitavano preko naeg miljenja u snu se brzo obnavlja. Dakle budnost i spavanje nam pokazuju da kada mislimo, u tijelu se uvijek odvija smrt u malom. Ali sada zamislite na trenutak ne ovjekovo tijelo, ved njegovu odjedu. Ako skinete svu odjedu niste, tono je, prikladni za salu za crtanje, ali jo ste tamo, i moete obudi raznu odjedu. To je ono to ovjek ini kroz cijeli svoj zemaljski ivot. Svakih sedam ili osam godina on uzima novo tijelo i drugo odbacuje. Kod ivotinja postoji jasna ilustracija ovoga: ako bi sakupili sve koe koje zmija svake godine svue, vidjeli bi da je nakon odreenog broja godina odbacila ne samo kou ved i cijelo njeno tijelo. U naem sluaju, naravno, to nije tako uoljivo! A to s pticama? One se mitare. to rade kada se mitare? Odbacuju dio njihova tijela; u razdoblju od par godina odbace ga potpuno, s izuzetkom kostiju. to je onda preostalo? Vi sami sjedite danas ovdje premda nemate nita od tijela koje ste imali prije nekih osam godina. A ipak ste tu, sjedite ovdje. Stvorili ste sebi novo tijelo. Dua, gospodo, sjedi tu. Tu sjedi duh i dua. Duh 100

i dua rade na tijelu, stalno ga gradedi. Ako hodate i naiete negdje na veliku hrpu kamenja, znate da de se graditi kuda; sigurno nedete pretpostaviti da je kamenje napokon dobilo noge i samo de se lijepo smjestiti jedno iznad drugog i od sebe izgraditi kudu! Dakle, toliko malo rade i supstance nakupljene da se formiraju u tijelo. Nae prvo tijelo primamo od majke i oca; ali to tijelo je potpuno izbaeno, i nakon sedam ili osam godina imamo novo. Ovo nismo dobili od roditelja; sami smo ga izgradili. Odakle je dolo? Tijelo koje smo imali u prvim godinama ivota dolo je od naih roditelja; bez njih ne bi mogli imati tijelo. Ali ono to gradi drugo tijelo dolazi iz duhovnog svijeta. Ne mislim na supstancu, ved na aktivan princip, esencijalno bide, to je ono to dolazi iz duhovnog svijeta. Dakle moemo redi: Kada je ljudsko bide roeno, tijelo koje ima u prvih sedam ili osam godina svog ivota dolazi od njegovog oca ili majke, ali dua i duhovni entitet dolazi iz duhovnog svijeta. I svakih sedam ili osam godina ljudsko bide mijenja svije tijelo ali zadrava sve od sebe to je duhovno. Nakon odreenog vremena tijelo je potroeno i ono to je prije dolo u njega kao duh i dua sada se vrada u duhovni svijet. ovjek dolazi iz duhovnog svijeta i vrada se u duhovni svijet. Moete vidjeti, to je takoer neto to je potpuno zaboravljeno jednostavno jer su ljudi danas postali nepromiljeni i ne prodiru u realnost stvari. Jednom kada bi vidjeli kako se tijelo stalno obnavlja, shvatili bi da je sila koja dovodi do obnove duevna sila koja radi unutar tijela. A sada, gospodo, to jedete? Razmotrimo razliite namirnice koje ljudsko bide jede. Najjednostavnija od svih supstanci je protein. Ne samo u jajima ved i u raznim namirnicama, u biljkama takoer, postoji protein. Zatim ovjek jede masti; jede ono to se zove ugljikohidrati u krumpirima, na primjer i jede minerale. Sve ostale supstance su kompozitne supstance; ovjek ih jede; uzima ih u sebe. One dolaze od Zemlje; one potpuno zavise od Zemlje. Sve to uzimamo kroz usta potpuno zavisi od Zemlje. Ali mi ne uzimamo stvari samo kroz usta; takoer udiemo, i preko disanja uzimamo supstance iz zraka. Obino se ovaj proces opisuje jednostavno govoredi: ovjek udie kisik i izdie ugljini dioksid kao da ne radi nita osim udie, izdie, udie, izdie! Ali to nije cijela pria. Vrlo fine, razrijeene supstance su sadrane u zraku kojeg diemo. I mi ivimo ne samo na onom to jedemo ved i hranidbenim supstancama iz zraka. Ako bi samo jeli, nae tijelo bi morali vrlo esto mijenjati, jer ono to jedemo je vrlo brzo transformirano u tijelu. Samo promislite kako je muno za nekog kada se ne rijei onog to je trebalo izluiti unutar otprilike dvadeset etiri sata. Hrana koja je pojedena i zatim izluena prolazi kroz rapidni proces. Da ivimo samo na onom to jedemo, sigurno ne bi trebali sedam ili osam godina za zamjenu naeg tijela. Zato to uzimamo vrlo delikatnu, razrijeenu ishranu preko zraka, to je spor proces, zamjena traje sedam ili osam godina. Vrlo je vano znati da ovjek prima ishranu preko zraka. Hrana koju jede koristi se, na primjer, za stalnu obnovu glave. Ali hrana koju treba da bi, recimo, imao nokte ne dolazi od onog to jede ved od supstanci koje povlai iz zraka. I tako se hranimo jedenjem i disanjem. Ali sada je stvarno vana injenica da kada uzimamo prehranu iz kozmosa preko disanja, uzimamo ne samo supstance, ved u isto vrijeme uzimamo element due. Supstanca je u tako finom, razrijeenom stanju da u njoj dua moe svugdje ivjeti. Tako moemo redi: ovjek uzima tjelesne supstance kroz hranu; kroz disanje, ivi u duevnom elementu. Ali to nije tako da mi svakim udisanjem uzmemo u sebe djelid due i zatim svakim izdisajem ponovno izdahnemo djelid due. U tom sluaju bi uvijek odbacivali duu. Ne to je ovako: s prvim udahom mi primamo duu u nas, i to je dakle dua koja nam donosi disanje. S naim zadnjim dahom mi duu oslobaamo tako da se moe vratiti u duhovni svijet. 101

I sada kada znamo ove stvari, moemo napraviti neke kalkulacije. Vedina vas ved zna to slijedi, ali ipak vas moe iznenaditi. Ako istraite, vidjet dete da ljudsko bide uvlai 18 udaha u minuti. Sada izraunajmo koliko puta udie dnevno: 18 udaha u minuti, 18 x 60 = 1080 udaha na sat; u 24 sata, 24 x 1080 = 25,920 udaha na dan. I sada kalkulirajmo to moemo priblino koliko dana ljudsko bide ivi na Zemlji. Zbog jednostavnosti uzmimo 72 godine kao prosjenu duljinu ljudskog ivota, i 360 dana u godini. 72 godine X 360 dana = 25,920 dana u ovjekovu ivotu. I to je broj udaha ovjeka na dan! Dakle moemo redi, ljudsko bide ivi onoliko dana u ivotu koliko puta udahne u jednom danu. Znamo da postoje jednodnevne muice i mogli bi takoer biti bida od 1/18 minute! (Jer duina nije esencijalna stvar.) Tako ako bi ljudsko bide umrlo svaki puta kada udahne mogli bi redi: Udie duu unutra i ponovno vani sa svakim dahom. Ipak ostaje ostaje ivo 25,920 dana. Sada uzmimo tih 72 godine kao jedan dah. Kako sam prije rekao, s prvim udahom ljudsko bide udahne svoju duu i sa zadnjim dahom je izdahne ponovno vani. Uzevi da prosjeno ivi 72 godine, moemo redi: To udisanje i izdisanje due traje period od 72 godine. Uzevi da je taj period jedan kozmiki dan, opet moramo pomnoiti 72 X 360 da dobijemo kozmiku godinu: 25,920! Ako ivot ljudskog bida uzmemo kao jedan kozmiki dan, dobijemo kozmiku godinu: 25,920 kozmikih dana! Ali taj broj ima jo jedno znaenje. Na 21 oujka, prvi dan proljeda, Sunce sada izlazi u konstelaciji Riba. Ali izlazi samo jednom u tono odreenoj toci. Toka u kojoj izlazi stalno se pomie. Prije oko pet stotina godina nije izlazilo u Ribama ved u Ovnu, a jo ranije u Biku. Dakle Sunce ini krug oko cijelog Zodijaka, konano se vrativi u Ribe. U odreeno vrijeme izadi de ponovno u potpuno istoj toci, napravivi cijeli krug. Koliko Suncu za to treba? Treba 25,920 godina da ide okolo i vrati se u istu toku u kojoj de izadi poetkom proljeda. Kada smo udahnuli 25,920 puta, kompletirali smo jedan dan. Naa dua ostaje dok se dah mijenja. Kada smo kompletirali 25,920 dana, bili smo budni koliko smo puta i spavali. U snu, kao to znamo, ne mislimo, ne miemo se, neaktivni smo. Tijekom sna na duh i dua su otili na par sati u duhovni svijet; pri buenju ih opet dobijemo natrag. Ba kao to putamo dah da ide vani i vrati se 18 puta u minuti, tako u danu putamo duu da ode i vrati se jedan put. Spavanje i budnost su, vidite, jednostavno malo dui dahovi. Mi kratko diemo 18 puta u minuti. Dulje disanje je nae spavanje i budnost. A najdulje nae disanje je udisanje due i duha kada smo roeni i ponovno izdisanje kada umremo. Ali postoji jo i najdulje disanje od svih; jer mi idemo sa Suncem kako kompletira svoj krug od 25,920 godina; idemo u svijet zvijezda. Kada mislimo na duu, gospodo, upravo u tom trenutku naputamo Zemlju i idemo u svijet zvijezda. Dakle ovo je samo postavljanje temelja za odgovor na pitanje koje je gospodin postavio. Samo promislite kakav red i pravilnost prevladava u univerzumu ako stalno dobijemo broj 25,920! ovjekovo disanje je ivi izraz kretanja Sunca. To je injenica od ogromne vanosti. Dakle poeo sam odgovarati na pitanje. nastaviti du slijedede subote u 9 sati. ( u subotu nije bilo predavanja, ovo je zadnje predavanje koje je mogao dati radnicima. )

102