Analiza likova: Etjen Inteligentan mladi, energian i poduzetan meutim ipak se previe opija nenadanim uspjehom meu ljudima

kao i idejama Internacionale pa zbog toga i ne sagledava u potpunosti dobro prilike za trajk, meutim na posljetku njegov razum sazrijeva, odluan je u borbi za pravdu, voli Katarin - mogao je da ima dvadest jednu godinu, jak, ljepukast ovjek, snana izgleda i pored nejakih udova. Katarina Hrabra djevojka, snanog duha, veoma privrena obitelji koju voli, odana avalu kojeg smatra za njenog ovjeka zato jer: ni druge ene nisu nita sretnije. ...bijela, blijeda lica usled malokrvnosti, nejaka, bijelih lijepih zubiju, tamnih oiju sa zalenkastim odsjajem Otac Mae Razuman, vrijedan, poten i miran radnik Maeva ena Vrijedna i razborita, vrlo uspjena u baratanju s ono malo novaca to ima, prava majka. anlen Vjet i snalaljiv deko kojeg prilike ine ivotinjom. Rasener Stariji, ve iskusan i vrlo razuman ovjek, poduzetan ali se ne zanosi idejama naivno poput Etjena: ...jedan debeo ovjek od trideset osam godina, sa zadovoljnim osmijehom aval Nerazborit, beskimenjak, pun mrnje: visok, mrav mladi od dvadeset pet godina, koat, izrazitih crta, koji se ljutio Rii brkovi i bradica plamsali su na njegovom crnom licu s velikim orlovskim nosom. Opis rudnika: Taj mu je rudnik, smjeten na dnu ove rupe, sa svojim zdepastim graevinama, diui dimnjak kao pretei rog, izgledao kao neka opaka nezasitna zvijer, koja je legla tu da bi prodirala svijet. Sigurno je smatrao sebe hrabrim, pa ipak neprijatno osjeanje stee mu grlo u toj neprijatnoj grmljavini vagoneta, meu potmulim udarcima signala, u priguenom mukanju glasnogovornika, pred neprekidnim letom tih konopaca, odvijenih i zavinutih svom snagom

motovila maine. Dizalice su se penjale, sputale s prikradanjem none zvijeri, gutale ljude, koje kao da je pila eljust jame. "Na goloj ravnici, u noi bez zvijezda, koja je bila tako tamna i tako gusta kao crnilo, jedan ovjek iao je sam glavnom cestom iz Marchiennesa u Montsou, udarajui deset kilometara sasvim ravno, preko polja eeme repe. Pred sobom nije vidio crno tle te je osjeao beskrajni ravni obzor samo po puhanju oujskog vjetra, po irokim otpuhajima, kao da su na nekom moru, koji su se smrznuli uslijed toga to su prohujali nad miljama i miljama movara i golih zemalja. Nikakva sjena kakvog stabala nije se opaala na nebu, plonik se odmatao sasvim pravilno kao neki lukobran usred zaslijepnoga zamraenja tame"