1. DRAMA, POJAM, VRSTE, STRUKTURA drama - gr.

drama in, gluma, igrokaz, prvotno je oznaavao svaki spis pisan pukim jez ikom, za razliku od latinskog. Dulji prozni oblik s radnjom koja obuhvaa velik br oj dogaaja i likova ZNAAJKE iznosi radnju u dijalokom obliku i namijenjena je izvoenju na pozornici, pr edstavlja knjievni tekst i scensko djelo, a bitno joj je obiljeje dramska napetost i dramski sukob dramske vrste 1) TRAGEDIJA dramski tekst s konfliktima (sukobima) koji na kraju dovode do smrt i (propasti) glavnog lika 2) KOMEDIJA knjievno djelo dramskog oblika s ugoajem kominosti 3) DRAMA U UEM SMISLU RIJEI takav scenski tekst u kojem se prikazuje ozbiljan dogaa j vezan za neke osobe i drutvene sredine. Moe biti duhovita i vesela,, ali ne u takvom intenzitetu kao u komediji, nema traginog zavretka struktura drame 1. dijelovi namijenjeni publici 2. dijelovi namijenjeni glumcima i redatelju kompozicija drame 1) UVOD - EKSPOZICIJA - uvod u dramu, program, prolog, podaci o kompoziciji dram e, likovima, vremenu i mjestu radnje 2) ZAPLET pokretanje radnje izazivanjem odreenih suprotnosti 3) KULMINACIJA napetost naraste do potrebe za razrjeenjem 4) PERIPETIJA preokret, radnja skree u odreenom smjeru 5) RASPLET razrjeenje svih suprotnosti i sukoba - dramski tekst se dijeli na inove, slike i prizore odnosno scene IN vea cjelina u drami PRIZOR manja cjelina u drami, dijelovi drame od ulaska do izlaska jednog lika sa scene - u kazalinoj predstavi sudjeluju glumci, redatelj, scenograf, kostimograf, kazal ina kua i gledatelji - kazalite je zajednitvo gledatelja i ive predstave

DIDASKALIJE upute o ponaanju i nainu govora glumaca, opis pozornice, izgled DRAMSKA RADNJA temelji se na sukobu, a ostvaruje se dijalogom i monologom TETROLOGIJA znanost o kazalitu grka tragedija na primjeru Sofoklove drame grka tragedija gr. tragos jarac, i ode pjesma jareva pjesma * dramska vrsta u stihovima, razvila se u Grkoj, procvat 5. st. pr. Kr * starogrka tragedija imala je obredni karakter, njezina tematika je uzeta iz mitova, a u izvedbi kor ima jako vanu ulogu, izvodili su je posebno odjeveni glu mci koji su nosili maske * prema Aristotelovom miljenju nastala je iz obreda posveenih Dionizu * osniva je Tepsis * najvei grki tragiari su: Eshil (uvodi 2. glumca), Sofoklo (dodaje 3. glumca), Euripid ope znaajke 1. glumac = PROTAGONIST glumi glavnu ulogu (Antigona) 2. glumac = ANTAGONIST (Kreont) 3. glumac = TRITAGONIST glumi nekoliko uloga (Izmena) ZBOR ili KOR vrlo znaajan, svojom pjesmom povezuje scene, pjeva uz glazbenu pratn ju TRAGIAN JUNAK rtva vlastite nesretne sudbine TRAGINA KRIVNJA nije namjerna pogreka ili krenje zakona, nego rezultat sudbinske za blude, neizbjenog sukoba ideala i zbilje TRAGINI ZAVRETAK konana cijena koju junak plaa za svoju dosljednost, a njegova je rtv a vlastiti ivot UZVIENI STIL sveani dostojanstveni govor KATARZA izaziva strah i saaljenje te tako proiava osjeaje gledatelja kompozicija starogrke drame: 1. PROLOG uvodni prizor, moe i izostati, monolog glavnog lika 2. PARODOS pjevanje kora koji ulazi po ritmu plesa 3. EPIZODIJ naknadni ulazak glumaca ka koru koji je oznaavao dijaloki dio izmeu korskih pjesama, inovi 4. STASIMONE pjesme koje pjeva kor u meuigrama izmeu epizoda 5. EKSODUS izlazna pjesma kora na kraju tragedije

SOFOKLO: ANTIGONA

Temelji se na sporu zbog toga to je Antigona pokopala svog brata protiv Kreontove volje. Poslije smrti Eteokla i Polinika, koji su poginuli u meusobnom sukobu, vl ast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont. Polinik je kriv to se borio protiv domovi ne, mora ostati nepokopan, tko prekri tu zapovijed bit e kanjen smru. Njegova sestra Antigona de prekrila tu zapovijed i pokopala je brata. Nakon to su ju otkrili i z atvorili, ona se ubija. Njezin zarunik Hemon, Kreontov sin trai za nju milost, dol azi u zatvor i vidjevi Antigonu mrtvu ubija i sam sebe, uvi za ta ubojstva ubija se i Kreontova ena Euridika. Tek kada dolazi vra Tiresija, koji mu govori da e ga snai nesrea ako ubije Antigonu, Kreont ju odlui pomilovati. Poto se Antigona ubila sam a Kreont ostaje iv a moralni pobjednik je Antigona. PROBLEMI: Djelo problematizira odnos pojedinca i vlasti, samu vlast i vladara te ljubav i odnos prema boanskim zakonima odnosno vjeri. ANTIGONA-predstavlja duhovnu snagu ideala i ljubavi koja se oslanja na vjene nepi sane zakone etike i religije. Jedina se suprotstavila Kreontu i njegovim zakonim a i zbog toga je tragino zavrila. Njezina smrt je simbol pobjede ljudskih napora z a individualnom slobodom, humanou i viim idealima. KREONT- Utjelovljuje svjetovnu mo utemeljenu na snazi kojom namee i brani zakone p o logici vlastitih interesa. Kreont nije htio popustiti Antigoni i ako mu je bil a neakinja. Bio je ponosan i pun samopouzdanja, nije mogao ispasti mekuac pred nar odom nego joj je dao mogunost da porekne ili da kae da nije znala za zabranu, no o na je svjesno odabrala smrt. OSTALI LIKOVI: Laj Edipov otac, Jokasta Edipova majka i ena, Izmena, Eteoklo i Po linik, Tiresija

komedija gr. komodia veseli ophod, gr. ode pjesma * razvila se iz pukih obreda, izvodila se prilikom sveanosti u staroj Grkoj * razvila se zahvaljujui Aristofanu * komedija se usmjerava prema obinim, svakodnevnim temama i likovima, traei u n jima smijene strane, otkrivajui mane i nedostatke * uvelike se koristi neskladom, izoblienjem, nerazmjerom i odstupanjem od uob iajenog kao elementima na kojima se obino temelji smijeno u stvarnosti * komedija prenosi takve poruke kojima se razjanjava u opem ironinom stavu prem a ljudskim osobinama ili tenjama, idealima, strastima, ivotu i svijetu u cjelini

podjela komedije prema nainu kako se smijeno postie 1. KOMEDIJA KARAKTERA karakter glavnog junaka (neka mana ili pretjeranost) 2. LOMEDIJA INTRIGE stvara osnovne efekte na zapletima proizalim iz nesporazum a, nerazumijevanja ili nepanje 3. KOMEDIJA SITUACIJE temelji se na neobinim, neoekivanim i nepredvidivim situa cijama u kojima se likovi nalaze 4. KOMEDIJA KONVERZACIJE- bitne elemente kominog zasniva na duhovitim razgovor ima i verbalnim dosjetkama

ope znaajke: DIJALOG tu se istiu suprotnosti meu osobama. U igri ideja i osjeaja osobe s jedne s trane

otkrivaju svoj karakter, a s druge strane razvijaju radnju MONOLOG oblik prikazivanja dramske radnje u kojem se jedna osoba ne obraa drugoj, nego sebi odnosno publici. To je osobit oblik dijaloga u jednoj osobi kada ta os oba u sebi otkria dva suprotna glas, jedan za u jedan protiv neega. SATIRA kada komedija kritizira neke pojave ili karaktere, ismijava ih i otro osuuj e HUMOR kada se prema ljudskim slabostima i manama odnosi s razumijevanjem i bez el je da ih se osuuje; prikazivanje smijenog bez drugih pretenzija GROTESKA prikazivanje tei izoblienosti, neprirodnom, fantastinom i nakaznom to djelu je na granici izmeu gorko ozbiljnog i smijenog PALUTOVE ERUDITNE KOMEDIJE: Aristotelovo jedinstvo (mjesta, vremena i radnje) pe t inova, prolog, tipovi likova (krt starac koji se zaljubljuje u mlade djevojke, s pretne sluge i mladi ljubavnici)