don Ivan Bodroi

Krini put s desnim razbojnikom

Editio privata Dom. Ioannes Iadrensis 1

Uvodna molitva Svemogui Boe, meni si iskazao ast da budem uz tvoga Sina u posljednjim i najteim trenucima njegova ivota. Biti sudionikom i svjedokom njegova krinog puta i smrti u poetku je za me bila samo obina sluajnost kojom nas je vezala ista osuda, da bih potom na kriu spoznao milost tvoje boanske ljubavi i spasenja. Po toj milosti sam ja, premda razbojnik, postao vjerni nasljedovatelj tvoga Sina, svjedoei tako pravi smisao ove pobonosti kojom obnavljamo sjeanje na njegovu slavnu i spasonosnu muku.

PRVA POSTAJA Isusa osuuju na smrt Boe Izraelov, dok sam iz mrane tamnice ve u ranu zoru sluao povike razjarene svjetine, pitao sam se to se dogaa. Razabrah da nije posrijedi jo jedna pobuna zbog koje sam i sam zavrio u tamnici i ekam izvrenje smrtne presude, nego suenje nekom ovjeku. udno mi samo da se taj rimski krvolok, koji je prolio rijeke idovske krvi, ustruava osuditi jednoga ovjeka, i to na izriito traenje narodnih starjeina. arko sam te molio, i jo uvijek molim: Spasi me, kao to si spasio svoj narod iz aka faraonovih i mnoge njegove junake od monijih neprijatelja. Ta, nita drugo nisam radio nego se borio za slobodu tvoga naroda i za pravedno uspostavljanje njegova i tvoga kraljevstva na svijetu. Meutim, opet si me razoarao. Ponadao sam se, naime, da bih upravo ja, i prema tvojoj i prema ljudskoj pravdi, mogao biti osuenik kojega e, izmeu nas trojice, Pilat osloboditi umjesto tog nesretnika. No, kao da su moje molitve bile uzaludne. Na slobodu je puten Baraba, najokrutniji od svih nas. Kad su se po drugi put ostvorila vrata nae elije da izvedu as dvojicu preostalih osuenika, znali smo da dolazi vrijeme izvrenja osude. Drutvo e nam initi dotini Uznik. udno da ve prije nisam upoznao ovjeka pred kojim dru. Zato ne mogu rei da nisam radoznao da mu vidim lice. Zanima me samo koliko on mora imati mrnje u oima ako im se uinilo prihvatljivije umjesto njega pustiti ubojicu i velikog vou pobune. Pomolimo se: Oe nebeski, naui nas da ne sudimo, ve da znamo prihvatiti sud i osudu, bilo krivu bilo pravu, da bismo mogli s tvojim Sinom oslobaati svijet osude u koju ga strovaljuje zlo, grijeh i nepravda.

DRUGA POSTAJA Isus prima na se kri Ne znam jesam li bio vie iznenaen ili razoaran onim to sam vidio kad su nas vojnici iz tamnice proveli kroz sudite. Razoaran, jer nisam ugledao nikakvu stranu osobu koje bi se trebalo bojati, ve jednog obinog rabina, Nazareanina, kojeg sam imao prigode i sam jednom zgodom sluati. Pouzdano znam da je bilo pokuaja da ga se iskoristi za nau stvar, za pobunu protiv Rimljana, ali on se uvijek drao po strani od politike i politikih buntovnika. Meutim, kojeg li proturjeja. Mora mu se priznati da se nije ustruavao prozivati vjerske i nacionalne voe svoga naroda zbog udoredne nedosljednosti i duhovne mlakosti. Priao je o nekom svome Bogu, koji se ba nije uklapao ni u moje poimanje o vjeri. Kad vidim njegovu sudbinu, zakljuim da sam moda i dobro inio to se nisam toliko bavio vjerom i pobonou. Ta koja korist od toga kad, evo, ovako ili onako, eka nas isti kraj. Nakon svega za se mogu barem ustvrditi da sam sve pokuao to sam mogao. Zato umirem uzdignute glave. Iznenaen sam bio jer nije bilo mrnje u njegovim oima, samo puno patnje i boli. Ni bievanje ni trnova kruna, ni uvrijede ni batine ipak nisu mogle ugasiti plamen koji je iz njih izbijao. Ako nita, sad je barem imao prigodu upoznati koliko su okrutni i zlobni ovi rimski osvajai. Nepojmljivo mi je samo da on tako zduno prihvaa gredu koju mu na lea natovarie, kao da mu o njoj ovisi ivot. Nije valjda toliko neupuen da ne zna da e mu tijelo biti objeeno upravo na tom sredstvu umiranja. Kad su i nas dvojicu prisilili da sa svojim gredama poemo za njim, u sjeanje mi odnekud navrijee zbunjujue rijei: Tko ne uzme svoj kri i ne ide za mnom, nije mene dostojan. Pomolimo se: Oe nebeski, daj nam snage da svakodnevno prihvaamo svoj kri da bismo postali dostojni uenici tvoga Sina koji nas je na to pozvao. 4

TREA POSTAJA Isus pada prvi put pod kriem Dok nosim gredu, pitam se kakvo li dostojanstvo on pronalazi u tome da posre pod teinom drveta. Kakvo li dostojanstvo u tome to ovako izmuen pod njom pada? Kakvo li dostojanstvo u tome da si pod tuim nogama i da te mogu zgaziti kao crkva kad im se prohtije? Ne sastoji li se ljudsko dostojanstvo od istine da jai ostaje na nogama, od prednosti da je bri i okretniji od drugoga, te od ponosa koji mu ne doputa da se obazire na slabie koji padaju? Za takvo dostojanstvo sam ivio i na nj bio ponosan. Ali, evo sad nisam vie u tom poloaju. Sad sam ja pod tuim nogama. Pao sam sa svoga visa. Ne preostaje mi drugo nego pomiriti se sa sudbinom da je dolo kraju vrijeme moga dostojanstva. Ali zato se on ne miri sa sudbinom? Zato se on uporno pokuava podii iz praine i nastaviti svoj put s drvetom na leima? Zar ne vidi da mu je tijelo slabo, bez obzira na duh i na volju? Jedino pozitivno to vidim u njegovu padu je da je meni dobro dola mala stanka. I ne ide mi sad u glavu zato mi se javlja osjeaj saaljenja prema njemu. Odakle mi prijekor savjesti onog mog ponosa i dostojanstva? Moda radi toga to ipak moram priznati da je mjera moga dostojanstva bila bezobzirnost. Koliko sam samo puta pao drei svojim pravom gaziti po tuim ivotima. Vjerojatno mi ovaj ovjek u praini eli rei da bi bilo mnogo dostojanstvenije da sam se prigibao k ljudima kojima je trebala moja ruka da se pridignu. Pomolimo se: Oe nebeski, kao to si dao snage svome Sinu da ustane nakon prvog pada pod kriem, daj i nama snage da ustajemo nakon pada pod teretom ivota koji pritie naa lea, da moemo ivjeti uspravnim, dostojanstvenim ivotom.

ETVRTA POSTAJA Isus susree svoju svetu Majku Mislio sam da iznemogao i izranjen nije u stanju pratiti to se dogaa oko njega, da od puste svjetine ne razaznaje osobe. Oito sam se prevario, jer ni krv ni bolovi nisu mogli ugasiti njegov prodorni pogled koji se u jednom trenutku spojio s tunim pogledom jedne ene, koja se naguravala s mnotvom oko sebe. Po crtama i izrazu njihovih lica iitavam da mu je to majka. Iz neposredne blizine promatram taj nijemi susret i ujem izgovoreno samo ime: Isuse!, razgovjetno, toplo, s ljubavlju. Prolaze me neki udni trnci. Toliko njenosti i bola u istom trenutku. Toliko alosti, nemoi, ponosa i dostojanstva. Skrhani bolju, a opet jaki. Kao da ih nita ne moe zgaziti ni odijeliti. Misli mi odlutae mojoj majci. Gdje je ona sada? Moda je bolje da je nema, jer ne znam to bih joj rekao niti to bih od nje uo. to bih joj saopio svojim pogledom? ime bih je ispunio? Bi li me gledala s toliko nijemog ponosa kao to ova ena promatra njega? Teko, jer se nemam ime ponositi. Mrnja me je odvela u tolika nedjela koja sam nazivao junatvom u ime nacionalne i vjerske slobode. A ovdje u mojoj blizini, kad se njihovi pogledi ukrstie, sijevnula je velika iskra ljubavi, usprkos boli, patnji i tolikoj mrnji to se na nj oborila. Njezin je sjaj i mene zahvatio do te mjere da oko sebe nisam nita vie vidio ni uo. Kad me udarac bia vratio u stvarnost, obazreh se oko sebe, u udu, ne shvaajui da ba nitko nije primijetio ovaj susret Majke i Sina to grije duu, ulijeva nadu i daje snagu. Pomolimo se: Oe nebeski, na ivotnome putu daj nam radost spasonosnog susreta s onom koja je tvome Sinu bila najblia i u najradosnijim i u najbolnijim trenucima ivota!

PETA POSTAJA imun Cirenac pomae Isusu nositi kri Odluivi ovom krvavom prizoru dati malo vie ritma, usporavanoga Isusovim stalnim zastajanjem i posrtanjem, vojnici uhvatie jednog sluajnog prolaznika da podmetne svoje rame pod njegovo drvo. Opirao se njihovu planu. Ne samo to nikad nije htio biti dionik razuzdane svjetine, gledajui uvijek vlastita posla i uzdajui se u rad svojih ruku, nego i zato to mu je bio dovoljno teak teaki ivot. No kako nije bilo uzmaka pred prijetnjom, uz poruge koje su stizale i na njegov raun, bilo mu je jasno da je jo jednom dodatno breme stiglo na plea obinog trudnog ovjeka. Zateen nametnutom radnom obvezom, pitao se kako to da je zapalo upravo njega, dok se okolo nagurava masa dokonih cinika koji i tako sudjeluju u ovom meteu. Dotle je Nazareanin ispred nas izgovarao rijei i molitve zahvale svome Bogu, to mu je providio ovog ovjeka. Sluajui ga kako apue: Jaram je moj sladak i breme je moje lako, imao sam osjeaj da bodri svoga pomagaa. Poto vojnici ponovno natovarie drvo na Isusa, sluajni krionoa je djelovao preobraeno. Zbunjen kao u zanosu, spontano je poao za nama. Opipavao se po ramenu kao ovjek koji je neto izgubio. Gledajui za Nazareaninom, djelovao je poput trudbenika koji je otkrio novo orue bez kojega vie ne moe zamisliti svoj rad, poput izumitelja koji se divi uzvienosti svoga izuma, poput vrsnog oraa koji se vie ne okree kad stavi ruku na plug. U tom drvetu kao da je bila neka arobna magnetska snaga koja ga je neodoljivo vukla naprijed. Pomolimo se: Oe nebeski, kao to si svome Sinu Isusu na njegovu krinom putu providio pomo imuna Cirenca, ne dopusti da nam ponestane pomoi naih blinjih u potekoama i nevoljama koje nas zadese.

ESTA POSTAJA Veronika prua Isusu rubac Tko je ova ena koja je priskoila da mu rupcem obrie krvavo lice? Po izgledu je jedna od onih pobonih ena koje sav svoj vijek proive u skromnosti izmeu obitelji i hrama. Drei ih neukima, nismo im davali pravo govora, a one dodue, tihe kakve jesu, nisu ni troile mnogo rijei. Njihovo oruje bila je vjera i ljubav koja je i njoj dala snagu da pobijedi strah od svjetine. Ne znam koliko li je njemu bilo lake, ali zahvalni plamen u oima govorio je kako zbog ovakvih ne gubi nadu u ljude. Tek sad vidim da bi i meni u ovom trenutku mnogo znaila jedna takva beznaajna osoba. uo sam odjek ove svete due kad je, nakon susreta s Osuenikovim oima, svrnula pogled na rubac itajui njegov sadraj. Umjesto perom i mastilom, ispis je bio avlima i krvlju. Umjesto izvornog rukopisnog potpisa, drala je portretni ispis. ivjela je meditirajui rije, a na dar je dobila sliku lica: odsjaj slave i otisak bia Njegova. Privijajui na grudi krvlju natopljeni rubac, shvatila je da posjeduje velianstveno djelo koje daje smisao prolivenoj krvi. Nastavljajui hod pokraj nje, uh kako tiho izgovara molitvu: Lice tvoje, Gospodine, ja traim, ne skrivaj lica svoga od mene. Pomolimo se: Oe nebeski, kad nam krv, znoj i suze napune oi, te vie ne vidimo puta ispred sebe, nek nas prati pomo svetih ena moliteljica, kojima e, dok ublauju tue patnje i muke, utiskivati sve dublje u srce lik svoga Sina.

SEDMA POSTAJA Isus pada drugi put pod kriem Postaje mi neugodno promatrajui ga kako tetura, posre i pada. Ne znam to je gore: pasti kad ne zna uzrok pada, ili kad zna, a ne moe ga izbjei; kad nisi sve uinio da ne padne, ili kad si nemoan sprijeiti ga. Ovaj ovjek se nije sluajno okliznuo. Uzrok njegova pada nije neopreznost i nehaj ve tjelesna nemo. Opetovano padati je znak slabosti i samo ti, Boe Izraelov, zna kako sam se rado pred tobom pravdao i ispriavao slabostima, samo da bih nastavio ivjeti u padu. Nisam traio da me ojaa, nego da zamiri u ime moje slabosti. Sada me za sve to stie kazna. Ako si mene kaznio ovako nemilosrdno za moje slabosti, to li je tek ovaj zgrijeio? Tko je sagrijeio, on ili njegovi roditelji? Dok po mislima prebirem odgovor na ove upite, do uiju mi dopre molitva bogobojaznog rabina koji promatrae ovaj bolni prizor: A on je nae bolesti ponio, nae je boli na se uzeo, dok smo mi drali da ga Bog bije i poniava. Ako pada zbog nas, onda ustaje radi nas. Die se da mene podigne iz mojih slabosti, ukazujui mi da i ti ima slabost, jedinu slabost, Svevinji, a to je ljubav prema grjenicima. Nai nas prijestupi taru, ti ih pomiruje njegovim ustajanjem, jer si spor na srdbu i bogat dobrotom. Pomolimo se: Oe nebeski, iji se Sin Isus ponizio do kria da bi pridigao iz grijeha nas slabe grenike, daj nam snage da po njegovu padu savladavamo vlastite slabosti.

OSMA POSTAJA Isus tjei jeruzalemske ene Premda shrvan od boli, ipak nije bio sobom zaokupljen da ne uje glasove i pla ena i djece koji su ili za nama. To su oni iji se glas inae ne uje, ali je njegovo uho bilo toliko osjetljivo da ih nije zanemario. Sam na izmaku snaga, a opet ima snage tjeiti oaloene, bez obzira to je njegov poloaj neusporedivo tei. Ostadoh zateen prizorom i njegovim rijeima. Sjetih se svoje ene koja je ivjela u slinim okolnostima kao i ove to plau i tolike druge u naem narodu. Trale su sluati ovog Uitelja kad je prolazio njihovim krajem. Oplakivale su sebe i svoju djecu zbog grijeha svojih mueva. Kad god mi je htjela prepriati dogaaje i rijei, bezduno sam joj zatvarao usta psovkama i uvrjedama. Koliko me je puta pokuala odvratiti od zla, koliko sam joj samo boli nanio i udaraca zadao, koliko li je suza pustila radi mene. Drao sam da je njezino da uti, da raa i odgaja djecu, a On ju je uio da je Bojom providnou stavljena na moj put da me suzama istrgne zlu iz kanda, da me molitvom otrijezni od bezbonosti. Ne preostaje mi nego traiti oprotenje to sam je doveo do toga da oplakuje sebe i nau djecu. Oekivala je zatitu, a strepila je od sileije. Premda je ivjela u pilji razbojnikoj, htjela je biti uvarica obiteljskog ognjita. Neka su blagoslovljene sve suze njene, prolivene radi moga dobra. Blagoslovljene bile pouzdane molitve i probdjevene noi, blagoslovljena bila ustrajna vjera koju je s Njegovih usana primila. Pomolimo se: Oe nebeski, iji je Sin i u najteim trenucima imao snage tjeiti oaloene, daj nam snage da ne pribjegavamo lagodnim ivotnim rjeenjima, ve onima koja se slau s tvojom Istinom.

10

DEVETA POSTAJA Isus pada trei put pod kriem Gospode Boe, protresao si me opet jo jednim njegovim padom. Ve neko vrijeme paljivo sam hodio slijedei trag stopa njegovih, kao dijete koje se boji da ne zaluta. Gazei u njegove otiske, dublje sam ulazio u sebe, pronalazei u svojoj dui tvoje tragove. Nisam se mogao odlijepiti iz tih stopa, jer on je na Kalvariju iao s ciljem da dadne smjer mojim nogama. Iao je u smrt da mene oivi, po patnji je dolazio dopobjede, da spasi mene od beznaa. Kad sam poao iz Pilatova dvora, mislio sam da slijepac slijepca vodi, dok je on trostrukim padom strpljivo ekao moje pokajanje, da me izvue iz jame propasti i blata grijeha. Padao je pod bremenom jer nije pristao prignuti koljeno pred Zlim. Njegovim padovima uveo si me u tajnu neokajanih osobnih padova, a njegovim ustajanjem nebesko svjetlo ulazilo je u duu moju. Da bi mene ozdravio, svidjelo ti se pritisnuti ga mojim bolima; da bi pridigao mene, palog Adama, njega si ponizio da preda mnom ustaje. Tebi koji si triput svet, neka je hvala za ovaj milosni dar, neka ti je hvala za ovaj uspon po njegovim padovima. Pomolimo se: Oe nebeski, po svome Sinu Isusu kojega nikakav pad ne sprjeava u izvrenju vlastitog poslanja, daj nam snage vrjednovati sve patnje, boli i padove koji su se dogodili s ciljem da nama dadnu ivot.

11

DESETA POSTAJA Isusa svlae Boe moj, kako je teko meni, nedostojnom Adamovu sinu, promatrati ovaj prizor. Dopustio si da Sina tvoga osude kao razbojnika, da podnese patnju i muku, da ga osramote liavajui ga asti, da ga ogole zbog moje golotinje. Poput praoca naega htjeli smo te opljakati, a obogatili se nismo. Dajui nam sebe, stavio si ivot na kocku i mi te prokockasmo. Kao u onaj drevni dan tako i sada, stojei pred svojim Bogom i pred stablom ivota, ostajemo sirotinja s gorkim okusom spoznaje da smo, vie nego ikad, nagi zbog svojih nedjela, a tvoj Pravednik neduan usprkos osude, svet unato porugama, cjelovit usprkos ranama i udarcima. Premda gol, zaogrnut je nevinou. Stoji bez odjee ne proklinjui niti preklinjui, ne potraujui nego dajui. Iako bez iega, ipak ima sve imajui sebe dok tiho moli: rtve i prinosi ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio. Ovaj velikosveeniki prinos nitko mu ne moe uskratiti. Satrven od bola kao da poziva svojim izmuenim tijelom: Tijelo mi ne moete oduzeti jer ja jesam u tijelu. Moete ga samo iz moje ruke uzeti. Njega vam svojevoljno dajem. Nisam ja jedini bio osupnut ovim prizorom. uh mladog Teologa kako ape: Rije je tijelom postala i nastanila se meu nama. Od punine njegove svi mi primismo. Pomolimo se: Oe nebeski, daj nam milosti da potpuno svjesno i gorljivim duhom proivljavamo euharistijsko predanje tvoga Sina, koji se potpuno ogolio radi spasenja nas grjenih ljudi.

12

JEDANAESTA POSTAJA Isusa pribijaju na kri Jahve, o Boe moj, doao je trenutak boli kad avli neumoljivo razdiru ovaj ator zemaljskog prebivanja. Dok promatram njegovu neizmjernu bol u trenutku pribijanja na kri, urezuju mi se rijei njegove molitve: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine. Kad se mislilo da otrina avala potpuno razdire smrtni zemaljski ator u kojem se nastanio Bog, on svojom molitvom zaiva pokidane niti izmeu neba i zemlje i pukotine koje grijesi ostavie na nebeskom atoru u kojem prebiva ovjek. avli su postali klinovi kojima je uvren ator sastanka na zemlji, na drvu kria. Hvala ti, Svevinji, za milosni dar kojim si odgrnuo zastor slabosti i neznanja i dao mi da u Raspetome, Sluzi tvome, promatram tebe licem u lice ulazei na ovako neobian nain u Pomirilite po tijelu njegovu prikovanom. Dajui svoje tijelo pribiti na kri, izbrisao je zadunicu grijeha mojih, meni koji sam zbog prijestupa tijela bio mrtav. Uz suze iz oiju, iz srca ti upravljam skruenu molitvu: Oe, oprosti meni grjeniku, koji nije dostojan zvati se sinom tvojim, radi ije poniene ljukdskosti tvoj sin visi na kriu. Hvala ti to mi daje snage da se u ovom odsutnom asu, korei svog blinjeg, zauzmem za onoga koji se sam ponudio na smrt i meu zlikovce bio ubrojem, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloince. Budi hvaljen za danu milost da prepoznam kralja, i da ga s pouzdanjem zamolim: Isuse, kralju idovski i kralju moj, sjeti me se kada doe u kraljevstvo svoje! Pomolimo se: Oe nebeski, po svome utjelovljenom Sinu Isusu, daj nam snage i hrabrosti da u ivotu uvijek budemo prikovani uz istinu, dobrotu i pradu, ma kako se suprotno inilo prihvatljivijim, te tako doprinesemo dolasku tvoga Kraljevstva na zemlju.

13

DVANAESTA POSTAJA Isus umire na kriu udno je ovo prijestolje na kojem smrt iekujemo. Kao da mi Raspeti htjede rei: Sjedi mi zdesna, dok ne podloim neprijatelje tvoje za podnoje svojim nogama. A posljednji neprijatelj bit e podloena smrt. Ve sam se gotovo zlurado pitao: Gdje je smrti pobjeda tvoja? Gdje je smrti alac tvoj?, kad mi do sri bia prodrije vapaj: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio. Boe Izraelov, zar sam se u posljednjem trenutku prevario drei ga onim to nije? Jesam li uzalud svoju nadu u nj polagao? Moju e za istinom utaila je molitva predanja koju je ispod glasa nastavio molei u poniznosti tvoju pomo, posluan tebi do smrti, smrti na kriu. Vidjevi da me napojio mirom, premda edan, ne htjede piti. Oivio sam promatrajui Boga kako umire. Dok sam promatrao kopljem probodeni bok, bi mi dano zaviriti u Boje srce iz kojeg se izlijevao milosni potok. S dozom neskrivenog ponosa shvatih da mi za vjeni ivot ne koristi nita drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga. Sada, dok ekam da mi vojnici prebiju noge, ruei dom mog ovozemnog boravka, ne ostajem bez oslonca jer sve poloih u njega, da mi potpornjem svoga kria sagradi dom na nebesima. Dok umirem u mukama i bolovima nitko mi ne moe oduzeti vjeru u kojoj ponavljam njegove posljednje rijei: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Pomolimo se: Oe nebeski, po smrti svoga Sina, daj nam svijest da nas nikad ne naputa i jakost kojom emo svoj duh uvijek predavati u tvoje ruke.

14

TRINAESTA POSTAJA Isusa skidaju s kria Kalvariju jo potresae tajac nakon njegove smrti, kad je Mariju zapalo ispuniti majinsku obvezu skidajui s kria svoga i tvoga Sina. Svrui svoj pogled prem meni, nevoljnom grjeniku, to je u smiraj ivota naao pokoj dui svojoj, u uima su joj odjeknule rijei njegove oporuke: eno, evo ti sina! Po njoj, najizvrsnijem Tumau Rijei Boje, sad i ja znam da se one rijei nisu odnosile samo na Ljubljenog Uenika! Nije mogla ostaviti na kriu mene, svog tek roenog sina, koji je stjecajem okolnosti pronaao put u kuu Oevu. Blaeno krilo na koje me je primila, kao to mati prima novoroene, prvog nakon svoga Sina. Biti u raju brat Prvoroenca od mrtvih, dok Majka dri moje mrtvo tijelo, neizmjerna mi je i nenadana radost. Zato me obuzima neka udna toplina, jer u tom naruju nisam vie nepoznati razbojnik to umire bez igdje ikoga. Primljen sam u veliku obitelj boli i nade, po njegovoj krvi, rijei i volji. Njezin Jedinoroenac mi nije dao samo nebo, nego je i moj zemaljski boravak protkao svijeu pripadnosti. Dok sam poput njega predavao duh u ruke Oeve, u srcu osnaen Duhom posinstva, nisam ni slutio da u time i tijelo predati u majinski zagrljaj one u ijem je krilu njegovo tijelo bilo satkano. Pomolimo se: Oe nebeski, po svome Sinu koji nas je svojom smru uveo u pokoj, potakni nas da trajno razmatramo o onome to oko nije vidjelo ni uho nije ulo, a ti si pripremio onima koji te ljube!

15

ETRNAESTA POSTAJA Isusa polau u grob Oe Gospodina moga raspetoga, da moj ivot nije imao ovako udan zavretak, bio bih uzalud trao. Moje lutanje se pretvorilo u hodoae na Kalvariju, neuspjeh u uspjeh, osuda u pobjedu tvoga milosra, kazna u milost kria, smrt u ivot nakon smrti. Moj grob nije mjesto tame i uasa jer moja je nada puna besmrtnosti. Obasjan je svjetlom njegove istine i ispunjen snagom njegove pobjede. U meni je vie ivota sada nego dok bijah iv, a neopravdan, jer to sad ivim u svom mrtvom tijelu, u vjeri ivim u Sina tvoga koji me ljubio i redao samoga sebe za mene. Vraen u zemlju iz koje sam uzet, osjeam se poput peninog zrna to eka trenutak svoga klijanja. Dok duom batinim krilo praoca Abrahama, dotle u sjeni Kristova groba moje tijelo spokojno poiva iekujui potpuno ispunjenje obeanja. Obiljeen sam znakom vjere, slavnim kriem svoga Gospodina, te sada spavam snom mira iekujui trublje uskrsne pobjede. Na kriu sam razapeo starog ovjeka, da ovo grjeno tijelo ne robuje grijehu. Muko krten u smrt njegovu, zajedno s njime ukopan sam u smrt. Ali kao to sam srastao s njime po slinosti smrti njegovoj, srast u i po slinosti njegovu uskrsnuu. Zato se veselim jedino traei ono to je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore teim, ne za zemaljskim! Ta umrijeh i ivot je moj skriven s Kristom Bogu! Kad se pojavi Krist, ivot istinski, tada u se i ja, u tijelu, s njime pojaviti u slavi. Pomolimo se: Oe nebeski, hvala ti za slavu svoga Sina kojom obasjava naa smrtna tijela, daj nam da tako ivimo da uskrsna radost iz dana u dan sve vie iarava iz naega bia.

16

ZAKLJUNA MOLITVA Gospodine, hvala ti to si mi dao milost pratiti tvoga Sina na krinom putu njegove muke. Hvala ti za Kristov kri po kojem sam dobio spasenje upoznavi tebe, istinitog i pravog, jedinog i Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

17