Titova Biografija

Djetinjstvo druga Tita

Izmeu Kostelske bregove sa jedne i Slovenske gorice sa druge strane, gdje protie rijeka Sutla, nalazi se jedno malo selo Kumrovec. Selo koje pod svojim krovovima nema vie od 300 stanovnika i samim tim teko bi dospjeo na zemljopisne karte nae domovine da nije ba tu roen jedan od velikana naeg doba Josip Broz Tito. Sedmog maja hiljadu osamsto devedeset druge u maloj kui Franje i Marije Broz rodio se Josip, sedmo dijete u brojnoj porodici Kumrovekog zemljoradnika. Iako je taj dan zapisan i u knjigama tuheljske upe roendan predsjednika SFRJ se slavio 25. maja. Postavlja se logino pitanje kako je dolo do toga a odgovor je vrlo jednostavan. U svom ilegalnom radu drug Tito je esto koristio papire sa lanim podacima da bi zametnuo trag ili prevario neprijatelja. Tako se dogodilo da je u jednoj vojnoj ispravi Josipa Broza bilo zapisano da je roen 25. maja. Ba tog dana 1944. godine su Nijemci odluili napasti Drvar i zarobiti Vrhovnog komandanta. taj plan im je propao zbog herojskog otpora partizanskih jedinica i naroda Drvara, ali je novi roendan prihvaen i po Titovoj elji se slavi kao Dan Mladosti.

Djetinjstvo druga Tita se nije mnogo razlikovalo od hiljada djeaka iz zagorskih sela gladnih vjekovima. Objesni vlastelini, trgovci i upnici imunih crkava krojili su ivotnu sudbinu zagorskih seljaka. Od kmetskog rada, znoja i krvavih uljeva oni su omoguavali sebi raskoni ivot. Kako je bilo kmetovima najbolje svjedoe rijeci druga Tita kad je govorio

o svom djetinjstvu: -" Djetinjstvo moje je bilo teko... esto ni kruha nije bilo dovoljno, zbog toga se deavalo da je majka, da bi pravilno rasporedila rezerve kukuruznog brana koje je imala, morala zakljuavati ostavu u kojoj se nalazio kruh, a mi, djeca, dobijali smo samo toliko koliko se moglo pojesti.... Jednom je bio neki svetac, a roditelji otili nekamo u goste. Bili smo gladni. Na tavanu je visjela suha svinjska glava koja se uvala za Novu Godinu. Braa i sestre su plakali, a ja skinem tu glavu, stavim je u kotao s vruom vodom, uspem malo brana, pa se sve to kuhalo oko dva sata. Najeli smo se da je sve pucalo. Ali jelo je bilo toliko masno da smo se svi razboljeli. Kad se majka vratila, mi svi samo utimo i stenjemo. Ona se rastuila i nije nas zbog tog istukla..." Majka Marija je bila rodom iz sela Podsrede koje se nalazi u Sloveniji. Bila je kerka slovenskog seljaka Martina Javoreka i upoznala se sa Franjom Brozom kad joj je bilo esnaest godina. Vjenali su se 1881. godine. Kako je porodica rasla tako je ivot postajao tei. Osam jutara posne zemlje koju su posjedovali, nije bilo dovoljno za bogatu etvu. ivjelo se o grahu, repi, krumpiru i kukuruznom kruhu. Dosta tog je ponestajalo u toku zime pa se sa strepnjom oekivalo spasonosno proljee. Sa etiri godine djeak Josip je napustio svoj dom i preao kod djeda Martina Jovoreka, iji je bio ljubimac. Djed se od srca smijao njegovim nestalucima i bezazlenim djeakim alama. Djedov dom se nalazio na blagoj padini breuljka, do ulaznih vrata se penje preko desetak stepenica i odatle se pruao divan pogled na okolne gorice. Vjerovatno bi taj odlazak djedu bio zaboravljen da nije urodio neoekivanom posljedicom. Naime, u slovenskom selu Posredi djeak se brzo privikao jeziku svog djeda , ujaka i prijatelja koje je tu stekao. Nije ni udo, kad je slovenaki jezik bio jezik njegove majke, blizak Josipu Brozu jo od prvih tepanja. Sve bi bilo u redu da nije po povratku kui , ve u prvim susretima sa kolom, pojavile tekoe u upotrebi jezika.

Teko se vraao na kajkavski dijalekt a jo tee je bilo upotrebljavati knjievni govor kojim ih je u koli doekao uitelj Juraj Markovi. Uiteljeve rijei su osmogodinjem djeaku su bile nedokuive, teke i pune stranputica. uti, budi manji od makova zrna, utoni to dublje u klupu, nestani - elio je djeak, ali na postavljena pitanja valjalo je odgovarati. Uenik Josip Broz je imao uistinu teku zadau. Rijeci nauene od djeda Martina morao je zamijeniti novim. Trudio se poteno, zapinjao svim snagama, ali nije ilo. Kraj valjda pogaate. Uitelj je odluio da djeak Josip ponavlja prvi razred. Izgledalo je to kao kazna a djeak nije zasluio da ga kanjavaju jer nita nije skrivio. Meutim to je nauilo Josipa Broza da ponekad mora stisnuti zube, ustrajati i uiti. To nije bilo lako jer su njegove male djeije ruke u siromanom seoskom domainstvu bile potrebne. Ako nije bilo drugih, teih poslova, morao je kravu odvesti na ispau i paziti na nju da ne odluta preko mede. "im digne oi od nje ili ispusti trik"- prisjea se drug Tito "ona pravo u tuu njivu... I hajde sad proitaj priu do kraja! Naui pjesmicu!... Ti ima kolski zadatak, a krava zna svoje. Za nju je uvijek tamo dalje trava sonija i slaa." Danas bi pria vjerovatno imala drugaiji zavretak. Uitelj bi pomogao tom marljivom djeaku poklonivi za njega neki sat svog slobodnog vremena ali na alost , uitelj Markovi imao je premalo vremena. U kumrovaku kolu je ilo 366 uenika iz Kumrovca i okolnih sela. Za sva etiri razreda bio je zaduen uitelj Markovi - sam. Teko je to zamisliti. Jedan uitelj a etiri razreda. Jedni itaju tivo, drugi ue naglas tablicu mnoenja. Nije tu bilo vremena za uitelja da se posveti jednom ueniku i njegovim problemima. Ipak je u svjedobi etvrtog, zavrnog razreda stajale sljedee ocjene: udernost: vrlo pohvalno (5) Vjeronauk: vrlo dobar ....(4) Jezik: dobar................... (3)

Raun: dovoljan............. (2) Crtanje: dobar................(3) Pjevanje: dobar..............(3) Gimnastika: vrlo dobar.....(4) Rad u vrtu: vrlo dobar (4) Izostanci: 24 opravdana i 7 neopravdanih. Djetinjstvo, iako teko i puno problema, nije bilo lieno radosti i smijeha. Bilo je trenutaka vedrine u djetinjstvu druga Tita. Iz vedrih priica iz njegovog djetinjstva izvodi se zakljuak da je duh djeaka Josipa Broza bio nesputan, iv i uvijek spreman smisliti neku poalicu, dosjetku ili veselu zamku. To govori i o golemoj radosti prema ivotu, o elji da se smijekom pobjede suze i da se u veselim , makar kratkotrajnim igrama utope svi oni tmurni dani i teki trenuci ivota.