czriquen i c z a 1 4 1 2

ivot i umjetnost vinodola u doba pavlina

U svojemu vanom i esto navoenom djelu Gorski kotar i Vinodol iz 1923. godine ugledni je istraiva i veliki poznavatelj arhivalija vezanih uz prolost vinodolskoga kraja Emilij Laszowski (Brlog kraj Ozlja, 1868. Zagreb, 1949.) utvrdio da je upna crkva u Crikvenici prostrana, ali u njoj nema osobitih starina. Od tada do danas o crikvenikim je i, openito, vinodolskim spomenicima dosta pisano, a znanje se o pojedinim umjetninama produbilo, iznesen je itav niz novih hipoteza i zakljuaka. Tu valja istaknuti znatne doprinose Gjure Szabe, Artura Schneidera, Dragutina Kniewalda, Kamila Dokala, Ive Lentia, Doris Barievi i posebno Radmile Mateji. Iz njih smo saznali da sauvana spomenika batina Crikvenice i Vinodola doista nije meu najraskonijima u Hrvatskoj, no da je, sa stajalita povijesti umjetnosti, ovo zanimljivo podruje. U njemu su povijesna previranja i nedae, ujedinjeni s geografskim i gospodarskim specifinostima te s injenicom da je Vinodol mjesto nasumina sjedinjavanja, prije negoli sukoba ili nadmetanja, utjecaja dvaju velikih kulturnih krugova venecijanskog i srednjoeuropskog, odnosno austrijskog, oblikovali vrlo specifinu spomeniku grau. Usto, o njezinu izvornom bogatstvu jedva da i moemo suditi nakon to su je desetkovala stoljea ratnih i politikih sukoba, kronina neimatina i nesavjesni postupci vlasnika. Ono to je prolost u vinodolskom kraju za nas sauvala odlikuje se esto daleko veom povijesnom negoli umjetnikom vrijednou. Zbog toga su umjetnine poput Milonjina kria, relikvijara svete Ursule iz Hreljina, slike Bogorodice s Djetetom s glavnog oltara u crikvenikoj upnoj crkvi, reljefa Bogorodice s Djetetom i Michelazzijeva mramornog oltara iz Bribira, Thijsove slike Pranje nogu jo vanije. Njihova umjetnika kvaliteta svjedoi o sredini i naruiteljima koji su tijekom est stotina godina, povremeno i sporadino, ali paljivo i odluno, nabavom umjetnina oblikovali kulturni obzor svojega trajnog ili privremenog zaviaja. Tek se od sredine 18. do poetka 19. stoljea u Crikvenici i Vinodolu prvi put umjetnici due zadravaju ili dobivaju ak po nekoliko narudaba za razliite sakralne objekte. Rije je o dobro dokumentiranome pavlinskom drvorezbaru i kiparu Paulusu Riedlu, brai tukaterima Clementeu i Giovanniju Somazziju, ticinekog podrijetla, ili ljubljanskom slikaru Mateju Langusu. Katalog koji drite u rukama stoga je pokuaj da se rekapituliraju postojea znanja o spomenikoj batini Crikvenice i Vinodola te da se ponude nove interpretacije i hipoteze. Jednom rijeju, da se ona sagleda kroz optiku suvremene metodologije znanstvenog istraivanja u povijesti umjetnosti i da se pokua uklopiti u iri kontekst umjetnosti ranoga novog vijeka u ovom dijelu Europe. Zbog toga smo posebno ponosni to su u ovome zahtjevnom pothvatu, uz iskusne istraivae i znanstvenike, sudjelovali mladi strunjaci, na pragu karijere, ali s velikim istraivakim potencijalom.
Nina Kudi

czriquenicza 1412 ivot i umjetnost vinodola u doba pavlina

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Sveuiline knjinice Rijeka pod brojem 130111021 ISBN 978-953-56521-3-7

Muzej Grada Crikvenice

czriquen i c z a 1 4 1 2
ivot i umjetnost vinodola u doba pavlina

Crikvenica, 2012.

IZLOBA Organizator: Autori koncepcije: Struni suradnici: Koordinator projekta: Muzej Grada Crikvenice, u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja u Rijeci, Sveuilitem u Rijeci (Odsjekom za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu) i uz sudjelovanje Rijeke nad biskupije Nina Kudi, Ivo Mileusni, Tea Perini, Tea Rosi, Damir Tuli Marijan Bradanovi, Ivan Braut, Iva Jazbec, Mateja Jerman, Marko Medved, Ivana ari ic Irena Juri

Autori likovnog postava: Irena Juri, Tea Rosi Fotografije: Bojan Crni, Miroslav Mateji, fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci, fototeka Konzervatorskog odjela u Karlovcu, fototeka Narodnog muzeja i galerije Novi Vinodolski Video: Dragan Peli Glazba: Ilustracije: Karte: Odljevi: Tehnika izvedba: Dialogos i Katarina Livljani, Pue moj Le Concert des Nations i Jordi Savall, Marc-Antoine Charpentier, Stabat Mater Stjepan Bukovi, eljko Kranjevi Winter, Vladimir Tomi Jasna Dorii Ivana Posti, Matej Voanec Grading-Crikvenica d.o.o., Kunsttrans Zagreb

Lektura hrvatskog jezika: Diana Grebliki-Miculini Prijevod na engleski jezik: Martin Mayhew Grafika priprema: Bojan Crni Dizajn plakata: Tisak: Izloke posudili: Bojan Crni Izrada reklama Prua, Foto Ivani Bakar, upna crkva svetog Andrije Apostola Barci, Crkva svete Ane Belgrad, Crkva Majke Boje Snjene Bribir, upna crkva svetih Petra i Pavla Apostola Budimpeta, Nacionalni arhiv Maarske Crikvenica, Franjevaki samostan svetog Antuna Padovanskog Crikvenica, eljko Pavlovi Crikvenica, upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije Dobrinj, upna crkva svetog Stjepana Prvomuenika Dramalj, upna crkva svete Jelene Djevice i Muenice Griane, upna crkva svetog Martina Biskupa Hreljin, upna crkva svetog Jurja Muenika Jadranovo, upna crkva svetog Jakova Apostola Novi Vinodolski, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski Novi Vinodolski, Sakralna zbirka u Crkvi svete Trojice Novi Vinodolski, upna crkva svetih Filipa i Jakova Apostola Rijeka, Dominikanski samostan svetog Jeronima Rijeka, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Selce, upna crkva svete Katarine Djevice i Muenice Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti Zagreb, Hrvatski dravni arhiv Zagreb, Hrvatski povijesni muzej Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb, Nacionalna i sveuilina knjinica

Izloba je realizirana sredstvima Grada Crikvenice i Primorsko-goranske upanije.

KATALOG Nakladnik: Za nakladnika: Urednica: Uredniki kolegij: Recenzenti: Autori tekstova:

Muzej Grada Crikvenice Irena Juri Nina Kudi Marijan Bradanovi, Nina Kudi, Tea Perini, Damir Tuli Slaven Bertoa, Ivan Mateji i Radoslav Tomi eljko Bistrovi, Marijan Bradanovi, Ivan Braut, Iva Jazbec, Mateja Jerman, Nina Kudi, Marko Medved, Ivo Mileusni, Tea Perini, Tea Rosi, Damir Tuli

Popis autora katalokih jedinica: B eljko Bistrovi IB Ivan Braut IJ Iva Jazbec MJ Mateja Jerman NK Nina Kudi IM Ivo Mileusni MMMaja Musta TP Tea Perini TR Tea Rosi MS Marijan Steiner I Ivana ari ic DT Damir Tuli Fotografije: Bojan Crni slike 11, 13, 15-19, 21, 22, 25, 28, 32; katalog 4 Iva Jazbec slika 88 Jovan Kliska slike 36, 64, 67, 87, 89; katalog 1-3, 7-17, 19-31, 43, 44, 46-110 Miroslav Mateji slika 23 Paolo Mofardin slika 9, 12, 14, 24, 26, 27, 38, 39, 40-45, 52, 57, 58, 60, 61, 66, 71-78, 85, 90-105; katalog 5, 6 Damir Tuli slike 8, 48, 50, 51, 54-56, 59, 62, 65, 69, 70, 79, 80-84, 86 Arhiv HAZU slike 47, 68 Konzervatorski odjel u Rijeci slika 20 Lektura: Diana Grebliki-Miculini Korektura: Diana Grebliki-Miculini Oblikovanje kataloga: Branko Leni Grafika priprema: Trampi d.o.o. Likovno rjeenje naslovnice: Ivan Braut Tisak: Denona Naklada: 700 primjeraka Zahvaljujemo sljedeim ustanovama, udrugama i pojedincima koji su pridonijeli realizaciji izlobe: Drutvo Crikveniana, Dravni arhiv u Karlovcu, Dravni arhiv u Rijeci, GKTD Murvica, Gradski muzej Senj, Heraldica, Knjigovenica Grafikon, Konzervatorski odjel u Karlovcu, Konzervatorski odjel u Rijeci, Krka biskupija, Ljekarna Mateji i Boras-Devi, Sakralna zbirka Senj Slobodan Bunoza, Nixon Caicedo Gonzales, Ante Cindri, Tomislav Crnovi, Tomislav uri, Ivica Klanac, Ante Mrvelj, Ivan Perani, Dinko Popovi, Dragutin Prlog, Marko Stipeti, Giuseppe Vosilla, Ivan Zimmerman, Matej ugaj Andrea Car, Danijel Cikovi, Ladislav Dobrica, Tatjana Horvati, Vikica Naeta, Vedrana Jurii, Maja Kari, Ivan Kosi, urica Krikovi, Goranka Lipovac Vrkljan, Bruno Lonari, Zorana Marii, Slavko Mateji, Maja Musta, eljko Pavlovi, Anica Priard, Lada Prister, Ivana Radi, Anelka Radil, Jesenka Ricl, Ana Ruin, Sonja Sai, Ranko Starac, pater Marijan Steiner, Nela Tarbuk, Vesna Turinov, Nedeljko Vidovi Tiskanje kataloga ostvareno je sredstvima Grada Crikvenica i Zagrebake banke.

Dragi itatelji,
pred vama je katalog koji prati izlobu Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina. Postavljanje ove velike izlobe ima poseban povod. Naime 2012. godine Crikvenica proslavlja svoj 600. roendan 600 godina od prvog spomena svojeg imena u slubenom dokumentu, darovnici kneza Nikole IV. Frankapana pavlinima. Tim je dogaajem zapoeo razvoj naselja koje se tijekom stoljea razvilo u dananju, modernu Crikvenicu. Doba je to Frankapana i pavlina koji su svojim djelovanjem obiljeili jedno razdoblje te nam u naslijee ostavili bogatu kulturno-povijesnu batinu. Djeli te bogate povijesti predstavljen je upravo na ovoj izlobi koja je objedinila kulturno blago iz cijeloga crikvenikog i vinodolskoga kraja predstavljajui ga kao povijesnu cjelinu. To se povijesno zajednitvo sauvalo sve do dananjih dana pa je u organizaciji ovakve tematske izlobe od neprocjenjive vrijednosti bila suradnja sa susjednom Opinom Vinodolskom i Gradom Novim Vinodolskim, kojima ovim putem iskreno zahvaljujem. Posebno istiem i uspjenu suradnju s Rijekom nadbiskupijom i svim upnicima, Filozofskim fakultetom Sveuilita u Rijeci te Pomorskim i povijesnim muzejom Hrvatskog primorja u Rijeci. Najljepe zahvaljujem svim posuditeljima i suradnicima koji su pomogli u ostvarenju ove izlobe i izdanju njezina kataloga. Posebno se ponosimo jer je na Muzej, iako jedan od najmlaih u Hrvatskoj, uspjeno postavio izlobu koja je obiljeila ovu vanu obljetnicu. Toplo zahvaljujem Muzeju Grada Crikvenice na izvrsnoj organizaciji izlobe i izdanju kataloga koji e obogatiti znanstvene spoznaje o Crikvenici i Vinodolu te uspjenoj suradnji pri organizaciji drugih kulturnih manifestacija u povodu proslave 600 godina Crikvenice. Ovaj je katalog reprezentativno izdanje koje objedinjuje strune radove renomiranih, ali i mladih perspektivnih znanstvenika koji e, nadamo se i nadalje, nastaviti istraivati ove prostore. Radovi svih dosadanjih istraivaa prolosti Crikvenice i Vinodola oplemenjuju nae znanje i otkrivaju povijesna zbivanja na temelju kojih gradimo svoj kulturni identitet i predstavljamo ga svojim posjetiteljima. Kulturni je identitet neizostavni dio suvremene turistike ponude, a Grad Crikvenica kroz aktivnost svojeg Muzeja razvija kulturni turizam i stvara prepoznatljivu turistiku destinaciju. Vjerujem da e ovaj katalog postati neizostavnom literaturom u prouavanju prolosti naega kraja kao i u pouavanju novih narataja, te e ostati pisani spomen nae velike obljetnice. Damir Rukavina, dipl. ing. gradonaelnik Grada Crikvenice

Graani Crikvenice proslavili su 600. obljetnicu svojega grada nizom manifestacija. Zahvaljujem prireivaima izlobe Criquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina, o emu e ostati trajan zapis zbog inicijative izdavanja ovoga kataloga. Posebno sam radostan to je i Rijeka nadbiskupija dala svoj doprinos pripremanju izlobe. Prigodom visoke obljetnice o pavlinima u Crikvenici i Vinodolu mnogo se govorilo. To je muki katoliki red, nazvan po svetom Pavlu Prvom Pustinjaku, osnovan sredinom 13. st. u Maarskoj. Budui da su nosili bijeli habit, narod ih je nazvao bijelim fratrima. U Crikvenici je 1412. knez Nikola Frankapan obnovio crkvu Majke Boje na uu rjeice Dubraine i sagradio samostan koji je predao pavlinima. Taj je samostan postao jezgrom dananje Crikvenice, koja je po samostanskoj crkvi dobila i ime. Crikveniki pavlinski samostan bio je i rasadite kulture. Pavlini su razvijali poljoprivredu, umarstvo, maslinarstvo, voarstvo, vinogradarstvo odnjegovali su nekoliko novih i plemenitih sorata vina koja su izvozili. Uza svoje samostane gradili su hospicije i gostinjce. Po svojoj se djelatnosti nisu mnogo razlikovali od drugih velikih katolikih redova, iji su samostani takoer bili rasadita kulture, poevi od pismenosti i glazbe do agrikulture, graditeljstva, umarstva, obrta i drugog. Kako su samostani postali rasaditima kulture, objasnio je papa Benedikt XVI. u svojem govoru u samostanu bernardinaca u Parizu 12. rujna 2008., rekavi, meu ostalim, kako redovnicima prvotni cilj nije bio stvarati kulturu, nego traiti Boga (quaerere Deum): ,,U konfuziji vremena u kojoj se inilo da niega stabilnog nema, oni su htjeli uiniti bitnu stvar: potruditi se nai ono to vrijedi i ostaje zauvijek, nai sam ivot. Bili su u potrazi za Bogom. Od sekundarnih stvari eljeli su prijei na one bitne, na ono to je jedino doista vano. Kae se da su bili orijentirani eshatoloki. Quaerere Deum: budui da su bili krani, to nije bila ekspedicija u pustinji bez ceste... Bog je sam postavio znakove na putu, tovie, poravnao je put... Taj put bila je Rije, koja je, u knjigama Svetog. pisma, bila otvorena ljudima... Traenje Boga zahtijeva stoga kulturu rijei... Budui da je u biblijskoj Rijei Bog na putu prema nama i mi prema Njemu, treba nauiti prodrijeti u tajnu jezika, kako bi ga se razumjelo u njegovoj strukturi i njegovu nainu izraavanja. Tako, upravo zbog traenja Boga, postale su vanima profane znanosti koje nam pokazuju put prema jeziku. Budui da je traenje Boga zahtijevalo kulturu rijei, biblioteka, koja pokazuje putove prema rijei, postaje sastavnim dijelom samostana. Zbog istog razloga samostanu pripada i kola, u kojoj se putovi konkretno otvaraju. Benedikt je nazvao samostan dominici servitii schola (kola sluenja Gospodinu). Samostan slui formaciji i erudiciji ovjeka formacija koja ima za zadnji cilj da ovjek naui sluiti Bogu. Ali to donosi sa sobom i formaciju razuma, erudiciju na temelju koje ovjek ui spoznati, meu rijeima, Rije. U nastavku svojega govora Papa pokazuje kako su se iz traenja Boga razvile glazba i umjetnost, interpretacija teksta i filozofija, kao i praktina umijea poput graditeljstva, obrta itd., dakle itava kultura. Traenje i tovanje Boga nisu bili zapreka razvitku uljudbe, nego, naprotiv, pokreta i poticaj njezina razvoja. elim da nam ovaj katalog ostane trajni spomen na visoku pavlinsku i crikveniku obljetnicu te da svima koji e posegnuti za ovim izdanjem to bude prigoda za dublje upoznavanje ne samo nae umjetnike batine, povijesti umjetnosti i povijesti crkvenih redova nego i uljudbenog znaenja ovjekova traenja Boga. mons. dr. Ivan Devi, rijeki nadbiskup i metropolit

Imati mogunost raditi na ouvanju, obradi, istraivanju i prouavanju batine ostvarenje je sna svakog, ili bar veine, povjesniara, povjesniara umjetnosti, etnologa, arheologa, svih onih koji se bave, samozatajno i samodostatno, nekim vidom kulturnog naslijea. Velik je izazov iznjedriti izlobu koja e doprinijeti prepoznavanju jedne sredine na batinskoj mapi. U tom je pogledu najvei spomenik svojemu gradu podigao Muzej Grada Crikvenice izlobom Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina, a kao trajni znamen preostat e ova publikacija. Muzej Grada Crikvenice mlad je muzej i potpuno opravdava epitete kojima opisujemo mladost: poduzetan, angairan, iskren i srdaan. Nemjerljivom je energijom pokrenut projekt kojim su prvi put jedinstveno, vizualno atraktivno, moderno, zabavno i edukativno, predstavljeni bogata kulturno-povijesna batina Crikvenice i Vinodola te doprinos crikvenikih pavlina na polju umjetnosti, duhovnosti, medicine, ljekarnitva i obrazovanja. Realizacija uspjene, strune i znanstveno zahtjevne projekcije raznorodnih sadraja, ostvarena je suradnjom Rijeke i Krke nadbiskupije, Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci te Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka u organizaciji Muzeja Grada Crikvenice. Sa zadovoljstvom smo prihvatili suradnju koja je znaila i poetak projekta Naslijee Frankapana jer je ta obitelj svojom darovnicom pavlinima inicirala osnutak Crikvenice. Cilj tog projekta koji bi nastavio dosadanju uspjenu suradnju jest digitalizacija, katalogizacija i prezentacija pokretnog i nepokretnoga kulturnog dobra stvaranog zaslugom obitelji Frankapan te sagledavanje njihove uloge u iremu hrvatskom i europskom kontekstu kako bi se osvijetlilo vie od pet stoljea politike, gospodarske i kulturne aktivnosti Frankapana. Naposljetku upuujemo estitke Gradu Crikvenici i njegovim graanima na 600-oj obljetnici, a Muzeju Grada Crikvenice elimo, da na zadovoljstvo malene muzejske zajednice i brojnih ljubitelja lokalne povijesti, nastavi s ovakvo uspjenim i vrijednim projektima. Margita Cvijetinovi Starac, ravnateljica Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja

Svakomu kustosu zacijelo najveu nonu moru predstavlja zakljuiti izlobu. Pospremiti umjetnine i vratiti ih u zbirke i depoe, razduiti se, tj. rastati od artefakata koji nisu u vlasnitvu matine institucije. Uiniti sav onaj esto mukotrpan a uvijek paljiv i savjestan posao, kojim se zakljuuje jedan istraivako-prezentacijski ciklus a da se on ne okruni katalogom, odnosno tiskovinom koja, rekapitulirajui saznanja o istraivanom fenomenu, produljuje ivot itava projekta. Takva izdanja zbog vremenskoga tjesnaca i drugih razloga esto ne uspiju prenijeti duh izlobe i vremena to su imala zadatak predstaviti. Uvidom u opsene priloge koji ine ovu knjigu unaprijed sam se uvjerio da ovdje to nee biti sluaj. Iako nisam povjesniar umjetnosti ni povjesniar, prepoznajem napor istraivakog tima autora ovog izdanja i njihovih suradnika te im estitam na ovome reprezentativnom, zasad zakljunom poglavlju rada na projektu istraivanja prolosti Crikvenice i Vinodola. Ozbiljnost, ali i kreativnost te zaigranost u pripremi bili su otpoetka jamac da emo ovom suradnjom pokrenuti neto iznimno vrijedno za Muzej, grad Crikvenicu, ali i za nas u Rijeci. Zato hvala svima koji su u tome sudjelovali. O uspjehu suradnje svjedoe i projekti koje zajedno s naim partnerima planiramo za sljedee godine s ciljem isticanja europskih korijena hrvatske kulturne batine i njezina irega drutvenog potencijala za na kraj. Zahvaljujem i dragim kolegama iz Muzeja Grada Crikvenice, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja te prijateljima iz Rijeke nadbiskupije. Godine 2013. na mladi Odsjek za povijest umjetnosti obiljeava 10 godina od svojeg osnutka, to koincidira sa 40 godina Sveuilita u Rijeci i 380 godina visokokolskog obrazovanja u gradu Rijeci. Stoga se s ponosom pridruujemo impozantnom jubileju vaega grada. Spomenute obljetnice upuuju na neto jo vanije, to bismo, ipak, trebali ee isticati svima koji nas posjeuju: duboki su europski korijeni naih urbanih sredina i kulture ivljenja kod nas, vrsni su nai strunjaci koji se bave hrvatskom batinom, posebno ovdje istiem zasluge mladih znanstvenika. Upravo nas ti mladi ljudi s novim, inovativnim idejama najbolje predstavljaju u inozemstvu, oni su svojim znanjem i energijom ponudili svima nama neto posebno s izlobom o batini vinodolskoga kraja. Mislim da bi se tako trebala ponaati moderna, kvalitetna i drutveno odgovorna akademska zajednica koja predstavljanjem svoje batine stvara dodanu vrijednost. Hvala Crikvenici, hvala svima to ste dali priliku i imali povjerenje u rijeki Odsjek za povijest umjetnosti i nae mlade kolege! dr. sc. Predrag ustar, izv. prof. dekan Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci

U ime svih stanovnika Vinodolske opine estitam graanima Grada Crikvenice 600 godina spomena imena njihova grada. Ova je obljetnica podsjetnik na zajedniku bogatu prolost, koja je temelj i nae dananje povezanosti. Djelujui kroz povijest kao kulturna, gospodarska i administrativno jedinstvena cjelina, i danas, iako kao tri lokalne jedinice, nastavljamo dobru suradnju zajednikim projektima u kulturi, turizmu, gospodarstvu i itavom nizu drugih djelatnosti. Ova je izloba vana za cijeli Vinodol jer predstavlja brojna umjetnika djela, od kojih su neka prvi put izloena u naem zaviaju. Zanimljivo je vidjeti onodobne pravne dokumente, prepiske i sporove, veinom pisane glagoljicom, ili saznati o osmanskoj opasnosti koja tijekom 16. stoljea prijeti i Vinodolu. Ta je prijetnja ujedno i razlog osuvremenjivanja sustava obrane vinodolskih katela, i danas prepoznatljivih obiljeja Vinodolske opine koja u njihovu obnovu ulae znatna sredstva. Izloba Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina prilika je za upoznavanje batine kojom se moemo diiti i u irim razmjerima. Razlog je tomu i na Juraj Julije Klovi, najvei minijaturist renesanse, koji je dio hrvatske umjetnike batine prepoznate u cijelom svijetu. Roen je u Grianama, a vrlo su vjerojatno njegov izniman talent uoili crikveniki pavlini kod kojih je stekao i svoju prvu naobrazbu, to je istaknuto u postavu izlobe. Vinodolska opina, svjesna svoje kulturne batine, pridaje veliku panju njezinu ouvanju, promociji i revitalizaciji. Posebno ponosni na Jurja Julija Klovia, 2006. godine zapoeli smo rad na uspostavi i otvaranju Centra za istraivanje 16. stoljea Juraj Julije Klovi, koji e obogatiti kulturnu kartu Hrvatske. Osim Klovia, Vinodol je rodni kraj brojnih istaknutih znanstvenika koji su dali svoj doprinos u novijoj povijesti. Vrlo je vano to izlobu prati ovako opsean katalog, koji na jednome mjestu donosi pregled ivota i umjetnosti Vinodola u razdoblju kasnoga srednjeg vijeka i ranoga novog vijeka. Katalog donosi presjek dosadanjih istraivanja, neke nove spoznaje i otvara nova poglavlja buduih istraivanja. Nadasve nam je drago to od samog osnutka crikvenikog Muzeja ostvarujemo iznimno dobru suradnju pridonosei tako zajednikom cilju ouvanju kulturne batine. Vanost njezina ouvanja naa je obveza, stoga svi mi, batinici Vinodola, moramo zajedniki djelovati u tom smjeru. Ivica Crni, naelnik Vinodolske opine

10

Izloba Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina promovira i prikazuje dio prolosti, dio kulturne batine naega kraja, koju su svojim djelovanjem, meu ostalima, stvorili pavlini od 15. do 18. stoljea. Naime u Novome Vinodolskom sastavljen je glasoviti Vinodolski zakonik iz 1288. godine, koji itekako svjedoi o visoku stupnju civilizacijskih odnosa i ivota ljudi ovoga kraja. Ne udi stoga to je upravo na temelju tako ureenih drutvenih odnosa cijeli vinodolski kraj bio plodno tlo za djelovanje pavlina koji su se aktivno ukljuili i obogatili ivot njegovih stanovnika. Pavlinski su samostani bili rasadita naprednih misli i ideja, znanosti, umjetnosti, knjievnosti i obrazovanja. Doprinijeli su opem dobru i opem napretku u kulturi, poljoprivredi, zanatstvu, gospodarstvu, zdravstvu i mnogim drugim onodobnim djelatnostima. Velikim dijelom moemo biti zahvalni upravo pavlinima to su se na naim prostorima odrali hrvatsko ime, pismo i jezik. Naime pavlini su se sluili glagoljskim pismom, staroslavenskim bogoslujem i narodnim jezikom pa su se tako pribliili narodu koji ih je zduno prihvaao. Upravo je to bio razlog to se u bogosluju i javnom obraanju, u knjievnosti, pa i slubenim ispravama upravo ovdje najdue ouvala glagoljica meu svim slavenskim narodima. Glagoljska je knjiga temelj hrvatske knjievnosti i hrvatskoga knjievnog jezika, dakle bitna odrednica hrvatskoga kulturnog, a time i nacionalnog identiteta. U svojim su samostanima pavlini pisali i prepisivali knjige, spise, kodekse, pravila, upute. O tome svjedoi i Drugi novljanski brevijar pisan za novljanski pavlinski samostan na Ospu. Pisao ga je pop Martinac, a poznat je po opirnu opisu Krbavske bitke. Tijekom viestoljetne povijesti djelovanja na naim prostorima, pavlini su svoj redovniki rad usklaivali s potrebama naih ljudi. Svoje su znanje upotpunjavali stalnim uenjem i napredovanjem, prenosili ga puku i mladim naratajima otvarajui kola i uilita pa su tako odigrali dragocjenu prosvjetiteljsku i edukativnu ulogu. Iznjedrili su mnoga poznata imena hrvatske znanosti i kulture. Iznimno mi je drago to su se ovom izlobom predstavili vanost i djelovanje reda koji je utjecao na sve aspekte ivota tadanjeg Vinodola, a to se trajno odrazilo i na na dananji ivot. Sauvani ostatci njihova stvaralatva i nae kulturne povijesti ovom su izlobom trajno zabiljeeni, a sve su nas ispunili ponosom i zadovoljstvom to su pavlini utkani u nau povijest. Izraavam vam najiskrenije estitke u povodu obiljeavanja vane obljetnice 600 godina prvog spomena imena Crikvenice.

Oleg Butkovi, dipl. ing. gradonaelnik Grada Novog Vinodolskog

11

12

SADRAJ Ivo Mileusni Marko Medved eljko Bistrovi Ivan Braut Damir Tuli Nina Kudi Mateja Jerman Iva Jazbec Tea Rosi KATALOG Kiparstvo Slikarstvo Zlatarstvo Tekstil Keramika Isprave Knjige Numizmatika Oruje Epigrafija Etnografija Literatura ............................................................................................................................................................................................. 150 ............................................................................................................................................................................................. 175 ............................................................................................................................................................................................. 186 ............................................................................................................................................................................................. 195 ............................................................................................................................................................................................. 197 ............................................................................................................................................................................................. 199 ............................................................................................................................................................................................. 207 ............................................................................................................................................................................................. 213 ............................................................................................................................................................................................. 223 ............................................................................................................................................................................................. 230 ............................................................................................................................................................................................. 231 ............................................................................................................................................................................................. 234 Posjedi crikvenikih pavlina u Vinodolu........................................................................................................15 Crkvene okolnosti dolaska i djelovanja pavlina u Crikvenici............................................................37 Glagoljaka batina Vinodola...............................................................................................................................49 Skulptura 15. i 16. stoljea na prostoru Vinodola. ....................................................................................81 Skulptura i altaristika u vinodolskom kraju u 17. i 18. stoljeu........................................................91 Slikarstvo u Vinodolu. ............................................................................................................................................. 105 Liturgijski predmeti od plemenitih metala na podruju Vinodola............................................ 113 Povijesni tekstil na podruju Vinodola........................................................................................................ 129 Od ideje do realizacije izlobe Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina ............................................................................................. 143

Marijan Bradanovi Graditeljstvo Vinodola u doba pavlina...........................................................................................................61

13

Ivo Mileusni

Posjedi crikvenikih pavlina u Vinodolu

Uvod U fundacijskoj ispravi Nikole IV. Frankapana iz 1412. za pavlinski samostan prvi se put spominje ime dananjega grada Crikvenice. Pavlini su, zahvaljujui svojim posjedima, s vremenom postali najimunijim crkvenim redom u Hrvatskoj to im je omoguilo da se potpuno posvete svojim redovnikim dunostima te da se bave ostalim djelatnostima poput obrazovanja, ljekarnitva, pisanja, istraivanja i slinog. Vinodol Vinodol je zemljopisni naziv za podruje vinodolske doline koja se usporedno s morskom obalom od mjesta Kriia na sjeverozapadu protee do grada Novoga Vinodolskog na jugoistoku. Dolinu razdijeljenu breuljcima i rijenim tokovima okruuju planine to se uzdiu prema unutranjosti. Rijeke na mjestima planinskih prodola iz doline prodiru prema moru. Ue Dubraine nalazi se u crikvenikoj dolini, dok je ue Bribirske (Suhe) rijeke kod Novoga Vinodolskog. U taj se ui Vinodol ubraja i obala od Bakarskog zaljeva do uvale rnovnice, tj. obalni pojas Vinodolskoga kanala preko puta kojega su otoci Krk i Prvi.1 Podruje Vinodola jo je u antikom razdoblju imalo istaknut poloaj na putu izmeu Tarsatice i Senie. Na obalnom je podruju postojalo naselje Ad Turres, od kojeg je do dolaska Hrvata krajem 8. stoljea ostalo samo slavenizirano ime lokaliteta Kotor iznad Crikvenice.2 Promet s mora u vinodolsku dolinu kod Crikvenice nadzirao se iz Kotora i utvrde Badanj koja je do 14. stoljea bila naputena.3 U povijesnom pogledu Vinodol podrazumijeva podruje srednjovjekovnoga vinodolskoga knetva koje se u izvorima javlja krajem 12. stoljea.4 Ustrojstvo vlasti u Vinodolu prije razdoblja vladavine feudalnih gospodara u historiografiji nije sasvim razjanjeno, ali razmatra se mogunost ustroja vojno-gospodarske administrativne jedinice5 na podruju nekadanje ranosrednjovjekovne upe.6 Na nekadanjemu kraljevskom posjedu Vinodolom su uime kralja upravljali upani, a opinska su vijea donosila odluke i pred zborom svih stanovnika rjeavala sporove, dok su zemljita bila u vlasnitvu lokalnih obitelji.7 U 13. stoljeu Vinodol je feudalni posjed koji ugarski kralj Andrija II. daruje krkom knezu Vidu II., a od 1251. Vinodol je nasljedni posjed knezova Krkih.8 Iz Vinodolskog zakonika iz 1288. saznajemo da se u posjed vinodolske kneije ubrajalo devet opina: Novigrad, Ledenice, Bribir, Griane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik. Podrujem tih opina (kotara, komuna) upravljali su inovnici feudalnih gospodara ija je sluba nosila starohrvatske nazive: podknein, satnik, dvornik, upan i dr.9 Stanovnici su 15

1. Karta Hrvatskog primorja od Drivenika do Novoga, Hrvatski povijesni muzej

dolaskom pod vlast feudalnoga gospodara postali feudalni podlonici, kmetovi Krkih knezova, pa se njihov poloaj izmijenio. Sva prava kralja prela su na feudalnoga gospodara koji je neposredno birao upravitelje vinodolskih opina pa se tako poinje stvarati povlateni sloj obnaatelja javnih dunosti i asti.10 Vinodolski zakonik iz 1288. jedan je od najvanijih srednjovjekovnih pravnih dokumenata, glagoljicom pisan popis obiajnog prava.11 Predstavnici starih opina popisali su obiaje i prava kako bi ih potvrdili pred novim gospodarom, dok je feudalni gospodar zadrao organizaciju starih opina ograniavajui prava opinskih vijea kako bi mogao izravno provoditi vlast.12 Do kraja 16. stoljea Frankapani su irili posjed prema podruju Gorskoga kotara u zaleu Vinodola i pribrajali mu Gerovo, abar, Brod, Delnice, Lokve, Mrkopalj i druge gospotije.13 Od 1577. vei dio vinodolskog posjeda od Frankapana su naslijedili lanovi obitelji Zrinski. Za njihove se vlasti Vinodol prostirao od uvale Martinice, na granici s tadanjim carskim posjedom Trsatom, sve do Novoga, koji je od 1580. opet u vlasti Frankapana. Prema unutranjosti vlastelinstvo je prodiralo sve do Kupe i na tom podruju zahvaalo gospodarstva Brod i Gerovo koji su ponekada pribrajani opini Bakar ili su bili organizirani kao posebne gospotije.14 Nakon zrinsko-frankapanske urote i konfiskacije njihovih feudalnih posjeda 1671. Vinodol je pod dravnom upravom Habsburke Monarhije. 16

Struktura drutva i ustroj vlasti Grianski urbar iz 1544. godine15 donosi nam jasan uvid u strukturu vlasti i drutvene hijerarhije na feudalnim posjedima ueg Vinodola.16 Taj dokument zapravo i nije urbar, ve tuba stanovnika Griana na postupanje kneeva upravitelja Ivana Guia u kojoj su popisane urbarijalne dunosti i prava stanovnitva prema vlastelinu. Struktura feudalne vlasti bila je vezana uz slube javne uprave. Najvii predstavnik vlasti (vlastelina) bio je namjesnik, kapetan ili gubernator, u ovom sluaju prozvani Ivan Gui. U pojedinim se gradovima upravitelj nazivao podknein ili katelan. Satnik je pazio na red i istou u gradu i okolici, poput kapetana u slobodnim naseljima i predstavljao organ izvrne vlasti. Graik ili graak bio je nii slubenik opinske uprave, neka vrsta redarstvenika i glasnika koji je naredbe podkneina, sudaca i satnika (tzv. glasi) obznanjivao puku. Ponegdje se nazivao i teac. Sluba nije bila osobito ugledna i unosna, pa je opina esto morala posebnim zakljukom odrediti tko je duan primiti tu slubu. Uglednu slubu suca i pisara (notara) provodili su bolje obrazovani stanovnici, esto sveenici. Sveenstvo je na posjedima imalo poseban status s vlastitim ustrojem i hijerarhijom unutar biskupija. Stanovnitvo je bilo klasno podijeljeno, a najvie prava i sloboda imali su plemii koji su bili pravno, ali ne i stvarno izjednaeni s plemiima velikaima na ijim su posjedima ivjeli. Najnii je stale bio i najbrojniji, a sainjavali su ga kmetovi kao slobodni zemljoradnici u nasljednom zakupu zemlje feudalca i s naelnom slobodom seljenja. Kmetovi su davali vlasniku zemlje podavanja u novcu i naturi, a bili su obvezni i na tlaku.17 Vie sloboda u odnosu na kmetove imali su

2. Menci Clement Crni, Griane, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

17

knapi koji se kao posebnost vinodolskih opina javljaju od druge polovice 14. stoljea, a sluili su kao gradski straari i vojnici.18 Vii drutveni status u odnosu na kmetove i knape imali su slobodni seljaci, koji su bili osloboeni tlake te veine naturalnih i novanih podavanja, a obavljali su odreene slube na vlastelinstvu, poput pismonoa ili prijevoznika, kao i izbjegli Vlasi naseljavani u Vinodol.19 Razvoj vinodolskih luka Privredni razvoj gradova u Vinodolu i potranja za novim tritem uvjetovali su da se na oblinjoj obali poinju razvijati njihove luke i pristanita kako bi se razvila pomorska trgovina. Tako su svi gradovi Vinodola razvili svoje luke na oblinjoj morskoj obali: Trsat na Rjeini, Hreljin u Bakarcu i Kraljevici, Drivenik u Svetom Jakovu iljevici, Griane u Crikvenici, Bribir u Selcima, Ledenice u rnovnici i Povilama. Bakar i Novi nalaze se uza samu obalu, a do Grobnika se s morske strane moglo doprijeti prodolom Rjeine.20 Frankapani na svojim posjedima nisu razvili obrtniku proizvodnju pa su se takvi proizvodi uvozili, dok su uglavnom izvozili poljoprivredne proizvode, drvnu grau i rudne sirovine. Koristili su se svojim odnosima s Mletakom Republikom kako bi nesmetano trgovali preko mora s gradovima na talijanskoj obali poput Ancone. Frankapani su esto promet u lukama (tzv. trgovinu) davali u zakup kako bi doli do gotova novca, ali i do uvozne robe koju su preprodavali u unutranjosti. Od upravitelja i zakupaca zahtijevali su da to bolje nadziru i organiziraju trgovinu kako bi doli do obrtnikih proizvoda kojih nije bilo dovoljno na njihovim posjedima.21 U luci pod naseljem Kotorom odvijala se do 15. stoljea pomorska trgovina privlana irem zaleu, a crikvenikom se lukom sve vie koriste stanovnici Drivenika, Kotora, Griana, Belgrada i Bribira. S ciljem organiziranja trgovine na to su podruje Frankapani doveli pavline, poznate po stezi i marljivosti. Samostan podiu uz ue rijeke Dubraine gdje je ve u 14. stoljeu postojala crkva sv. Marije koja je pripadala kotorskoj upi. Do 18. stoljea ondje se nalazio samo manji ribarski zaselak Petak, a na obroncima Soplja Duice i Sopaljska. Crikvenica se kao naselje poinje razvijati krajem 18. stoljea postupnim naseljavanjem stanovnitva Kotora. Nakon to je 1776. izgorjela upna crkva u Kotoru, upni je ured preseljen u Crikvenicu.22 Knezovi Krki i Nikola IV. Frankapan Knezovi Krki priznavali su vlast dvaju gospodara, Mletake Republike koja im je ozakonila vlast nad krkim posjedima 1118. godine, a od kraja 12. stoljea donacijama kopnenih posjeda Senja, Modrua i Vinodola postaju podanici ugarsko-hrvatskih vladara. Vinodol je u sastavu njihovih posjeda imao iznimnu vanost kao poveznica otoka Krka s unutranjim posjedima, pa su ga uvijek isticali kao svoj izvorni posjed. U sljedeim su se stoljeima spretno koristili pravima steenim od dvaju esto zaraenih gospodara i mudrom politikom poveavali svoje posjede.23 Osim toga mo i ugled stjecali su uspostavljajui rodbinske veze s uglednim pripadnicima vlastelinskih obitelji hrvatskoga, njemakoga, talijanskog ili ugarskog

18

podrijetla, pa ak i s pripadnicima nekih kraljevskih obitelji, poput igmunda Luksemburkog. Vrhunac moi knezovi Krki stekli su do kraja 14. stoljea kao najimunija hrvatska velikaka obitelj, i to za vladavine Nikole IV.24 Nikola IV. (1352. 1432.) naslijedio je 1393. od oca polovicu imanja, a od 1422. vladao je cjelokupnim obiteljskim imanjem koje je ratovanjima poetkom 15. stoljea uspio dodatno proiriti. Od 1428. bio je ban Hrvatske i Dalmacije te je prvi krki knez koji se poeo nazivati Frankapanom (de Frangipanibus) dozvolom pape Martina V. Imao je jednu od kljunih uloga u borbama za hrvatsko-ugarsko prijestolje izmeu igmunda Luksemburkog i Ludovika Anuvinca. Bio je privren igmundu Luksemburkom, kojem je pozajmljivao novac, a zauzvrat je od kralja dobivao posjede. Usto morao je paziti na odnose s Mleanima, posebice nakon to je Ludovik Anuvinac 1409. Mletakoj Republici prodao Dalmaciju. Od poetka 15. stoljea, tonije ve od 1414., poinju osmanlijske provale na teritorij Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije koje su obiljeile itavo 16. stoljee, ime su ugroeni i frankapanski posjedi. Nikola IV. pravom se crkvenog patronata na svojim posjedima brinuo za crkve, samostane i sveenike. Godine 1411. hodoastio je u Jeruzalem, a nakon povratka iz Svete zemlje daruje mnoge posjede crkvama i crkvenim redovima, pa tako i pavlinima.25 Red svetog Pavla Prvog Pustinjaka Pavlinski se red poinje stvarati poetkom 13. stoljea na podruju Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva povezivanjem pojedinih pustinjaka u redovnike zajednice iz kojih se, meu ostalima, razvija i red sv. Pavla Prvog Pustinjaka. Njihov je redovniki ivot bio organiziran prema pravilima sv. Augustina koja im je 1309. dodijelio papa Klement V., a red je formalno utemeljen bulom Per sancte contemplationis studium pape Ivana XXII. iz 1328. godine. Pavlini su se rairili po svim europskim zemljama, a u Hrvatskoj se javljaju ve i prije formalnog priznanja reda osnivanjem samostana u Dubici (1244.), zatim u Remetama kod Zagreba (1272.), epikom polju u Istri (1287.) i dr.26 Pavlini su se brzo proirili naim krajevima. Glavni razlog njihova brzog uspona bio je ugled koji su stjecali strogim redovnikim ivotom, pismenou, domoljubljem, a kasnije i visokom naobrazbom.27 Iako su se po redovnikim zavjetima redovnici obvezivali da e ivjeti u siromatvu, redovnika je zajednica mogla posjedovati imovinu. Samostani su se s pomou darovanih zemljinih posjeda mogli uzdravati, a tim su posjedima upravljali kao feudalni gospodari.28 Pavlinski je red od svojih patrona bio bogato darivan mnogim posjedima na kojima su ueni, strogi i marljivi redovnici dobrim upravljanjem stjecali znatne prihode i ime se njihova redovtina bogatila pa su kasnije postali najimunijim crkvenim redom na tlu Hrvatske.29 Samostani juno od nekadanje planine Gvozd, na podruju Like, Vinodola i Istre inili su zasebnu Istarsko-vinodolsku provinciju30 ije je sjedite bilo u samostanu sv. Nikole na Gvozdu pokraj Modrua koji se prvi put spominje 1364. godine, a poetkom 15. stoljea brojio je ak 80 redovnika. Iz tog se samostana irilo njihovo djelovanje pod patronatom Frankapana.31 19

Utemeljenje pavlinskog samostana u Crikvenici Ranije spomenuta isprava Nikole IV. Frankapana o osnivanju samostana reda sv. Pavla Prvog Pustinjaka uz crkvu svete Marije u Crikvenici nije sauvana u izvorniku, ve nam je dostupan samo latinski prijepis iz 18. stoljea. Unato injenici da se radi o tzv. imitativnoj kopiji originalnog dokumenta, diplomatikim je istraivanjima potvrena vjerodostojnost sadraja teksta usporedbom s originalnim ispravama tog razdoblja, poput glagoljskih isprava iz 1428. i 1455. Dokument je sauvan u zbirci isprava arhiva pavlinskog samostana u Crikvenici koji se uva u Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu.32 Arhiv sadrava dokumente koji se uglavnom odnose na darovanja, misne zaklade, legate, kupoprodajne ugovore i ugovore o zamjeni kojima su crikveniki pavlini stjecali posjede i povlastice u Vinodolu. Prema tim dokumentima, pavlini su se sluili glagoljicom i hrvatsko-slavenskim bogoslujem.33 Iz sadraja fundacijske isprave od 14. kolovoza 1412. saznajemo kako je crkva sv. Marije na uu Dubraine iz 14. stoljea bila zaputena. Knez Nikola odluio je darovati crkvu pavlinima kako bi se o njoj brinuli. Zakladnicu od 14. kolovoza 1412. kojom je osnovan crikveniki samostan zapisao je sveenik Martin Blei, modruki kanonik i kneev kapelan, koji je sluio kao javni biljenik, a dokument je ovjeren peatom pred svjedocima meu kojima su bili i pavlini iz samostana sv. Nikole na Gvozdu: Jakov Doni, Nikola Posari i Tomo Krpi. Crkvi je knez prigradio samostan koji je kasnije bio utvren zidinama. Kako bi redovnicima osigurao prihode, knez im je darovao imanja od ijih su prihoda trebali ivjeti i odravati crkvu. Najvaniji je dar bilo pravo i obveza ubiranja maltarine tj. poreza na trgovinu i promet robom koja se uvozila i izvozila preko crikvenike luke (trgovina), i to od uvala Jesenove do rnine na predjelu Tijesna.34 Osim prava trgovine knez Nikola IV. pavlinima je istom ispravom dotirao i svoje posjede kao misnu zakladu. Kako bi se redovnici mogli opskrbiti drvom za ogrjev, darovao im je Bok, padinu na brijegu iza Dubraine koja se protezala do mora, ograena zidinama i ogradama. Zatim im je dao oranicu Vela luka u polju izmeu brjegova Bok i Veliki Bok. Vinodol je kraj bogat izvorima pitke vode35 od kojih se jedan zvan Vrutak spominje u darovanju zemljita uz more zajedno sa selitem (seoskim imanjem) Kuur. Potvrdio je darovanje svojih prethodnika crkvi sv. Marije posjedom Dolina u Kokusu, pokraj kneevih vinograda ispod Kotora. Osim uma u kojima su pavlini dobavljali drva za ogrjev, knez im je darovao dva posjeda bogata hrastovom umom: posjed Doli pokraj Vinodolske rijeke i posjed in luppali tj. na podruju Vujaka. Knez je pavlinima darovao i vinograde: jedan pod Peami i jedan kneev vinograd pokraj katela Drivenika i dio vinograda u Dolinicama. Darovao im je i kmetsko selite Selca u Zagorju pokraj Ljubania sa svim pripadnostima tog posjeda, poput uma i panjaka, kako bi se mogli baviti stoarstvom. Za ispau stoke i nabavu sijena dobili su i pet sjenokoa u Dramlju pokraj katela Drivenika. Knez im je darovao selite Kolovrat s dva kmeta Markovia na mjestu

20

zvanom pod Drenin brdom sa svim podavanjima koja su kmetovi tog selita morali davati u tlaci i novcu. Sve te posjede knez im je darovao in iure perpetuo tj. zauvijek i neopozivo, a redovnici su bili duni moliti za spas njega i njegove obitelji i ostalih krana.36 U sauvanim originalnim glagoljskim ispravama, kojima knez Nikola IV. 1428.37 i njegov sin Martin 1455.38 pavlinima potvruju pravo na trgovinu, spominje se veina posjeda darovanih u fundacijskoj ispravi iz 1412. Za potpunije sagledavanje crikvenike povijesti, politikih i ekonomskih prilika te svakidanjice na feudalnom gospodarstvu, osim dokumenata iz arhiva pavlinskog samostana u Crikvenici valja uzeti u razmatranje i druge zbirke dokumenata koje se odnose na podruje Vinodola. Na izlobi su s pomou sadraja Grianskog urbara iz 1544. prikazane dunosti i obveze kmetova sredinom 16. stoljea,39 a za prikaz gospodarstva u 17. stoljeu na posjedima Zrinskih koritena je korespondencija obitelji Zrinski s njihovim upraviteljima.40 Stjecanje posjeda crikvenikih pavlina Prema sadraju 22 isprave iz arhiva pavlinskog samostana za razdoblje 1412. 1539. i drugih dokumenata od 17. stoljea do 1786. godine41 navode se pavlinski posjedi i njihova prava i obveze na tim posjedima, kojima su upravljali kao feudalna gospoda ili zakupci i na temelju kojih su poput svojih dobroinitelja stjecali bogatstvo i mo. Darovanja su nastavili i drugi donatori. Matej Bijersin 27. kolovoza 1419. daruje pavlinima dohodak jednog vinograda s oranicom, tj. da e davati estinu uroda vina i ita na to je obvezao i svoje nasljednike.42 Pavlini su eljeli to bolje organizirati vinograde kako bi ih lake obraivali i ubirali vinske dae, pa su 1422. godine

3. Zakladna isprava kojom je knez Nikola IV. Frankapan 1412. godine utemeljio pavlinski samostan u Crikvenici , Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

21

mijenjali jedan udaljeni vinograd, kod Sv. Kuzme i Damjana (dar Ivana Jakovia iz Novoga), za vinograd Zadrevenik (Ivana Bucifala iz Novoga) blii pavlinskim vinogradima kod Drivenika.43 Vodotoci vinodolskih rijeka bili su pogodni za izgradnju vodeninih mlinova i pilana. U pilanama su se od drvenih trupaca izraivale daske i grede koje se izvozilo. Knez Nikola IV. dao je 4. sijenja 1428. pavlinima pravo da sagrade pilanu (molla serraria) u crikvenikoj dragi kako bi im poveao prihode.44 Knez je pavlinima 10. lipnja 1430. potvrdio pravo koritenja pilane i dao im davanja u zakup a darovao im je i sve pripadnosti tog zemljita: panjake, vodeni tok i prilazni put.45 Spominje se da pilanu mogu sagraditi ondi kadi su nih malini pa se pretpostavlja da su ondje ve imali mlin.46 Potvrujui ima 12. sijenja 1428. pravo na ubiranje trgovine, knez je donio i odluku na pritubu stanovnika Bribira da im pavlini naplauju uvozninu na njihovu robu. Knez je presudio da Bribirani moraju plaati uvozninu od sve robe kao i drugi stranci, iako su se oni pozivali na to da su domai.47 Sredinom 17. stoljea opet su Bribirani uskraivali plaanje trgovine, pa je knez Nikola IX. Traki 1647. presudio da pavlini imaju pravo zahtijevati i ubirati trgovinu kao u prijanja vremena.48 Knez Nikola IV. umro je 1432. i svojim sinovima ostavio velike posjede. Njegovi nasljednici isprva vladaju zajedno, ali poinju se sukobljavati. Posredstvom biskupa 1449. dogovorili su diobu imanja na osam loza. Prilikom diobe vinodolske su

4. Dodjela prava izgradnje pilane pavlinskom samostanu u Crikvenici, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

22

opine bile razdijeljene izmeu Nikole V. (Griane), Stjepana II. (Grobnik), Dujma IV. (Ledenice), Martina (Novi, Bribir, Kotor, Bakar i Trsat) i Ivana VII. Mlaeg (Hreljin) otad Vinodol vie nije bio cjelovit posjed.49 Nikolini su sinovi nastavili darivati samostan u Crikvenici, ponekad i na molbu samostanskih priora. Knez Ivan VII. Mlai, gospodar Hreljina, darovao je 5. oujka 1440. na molbu priora Stjepana Mrava samostanu zemlju pod brdom Sopalj kao misnu zakladu, tj. da e redovnici zauzvrat drati misu za njega, njegove roditelje i ostalu brau.50 Bratovtina reda svetog Pavla Prvog Pustinjaka Pavlini su kao i ostali redovi imali svoje bratovtine kojima su se nastojali pribliiti svjetovnjacima. Tako su franjevci imali trei red sv. Franje, a pavlini bratovtinu sv. Pavla Prvog Pustinjaka. lanovi bratovtine pripadali su redu i bili dionici duhovnih povlastica i dobrih djela reda, a neki su nosili redovniko odijelo. lanovi bratovtine redu su se nastojali oduiti darovima i zapisima imovine. Pavlini su 7. oujka 1440. primili u bratovtinu Stjepana, sina Dokina, i njegovu djecu Jurja i Briolu iz Bribira.51 Istog mjeseca Stjepan, sin Dokin, sa sinovcima Ivanom i Petrom u znak zahvale za primanje u bratovtinu daruje samostanu vinograd Zagorje, koji obrauje pudar Grgur.52 Otac Ivana i Petra bio je milles (vitez) Rota, poznat iz parnice Bakarana i Hreljinaca oko mee 1437. godine.53 Tako su dvije grane jedne obitelji postale lanovima bratovtine. Martin V. Poboni Frankapan U misnoj zakladi knez Martin Frankapan 4. prosinca 1447. daruje vinograd u Selcima uz dunost sluenja dviju misa.54 Kmetovi Markovii pavlinskog selita Kolovrata poeli su izbjegavati obvezu prijevoza, darivanja i prestali su obraivati samostanski vinograd pa su se pavlini tuili knezu Martinu. Knez je 26. kolovoza 1450. naredio Markoviima da moraju obavljati duna podavanja.55 Knez Martin sva je darovanja i prava crikvenikog samostana koja su on i njegovi preci darivali potvrdio 28. listopada 1455.56 Tada je knez Martin imao najvie posjeda na podruju Vinodola (Trsat, Bakar, Bribir i Novi). Svoje je posjede najvie upotrebljavao za crkvene i samostanske zadubine pa je dobio i nadimak Martin Poboni. On je utemeljitelj franjevakog samostana na Trsatu koji je darivao i posjedima u Vinodolu, poput Griana i Kotora.57 Koliko je knez bio upoznat s crkvenim obredima i obiajima, govore njegove misne zaklade u kojima precizno navodi vrstu mise i vrijeme u kojem ih redovnici trebaju sluiti. To je posebno naglaeno u misnoj zakladi od 25. lipnja 1460. kada je crkvi sv. Marije darovao dva vinograda. Vinograd u Selcima bio je osloboen svih davanja, a u Jesenovi pokraj crkve bio je na vinogradu kmet koji je plaao vinsku dau gornicu (ius montanum tj. estinu prihoda). Knez Martin pritom je darovao crkvu, a ne samostan, kako bi se od vinograda uzdravala i u sluaju da 23

5. Potvrda privilegija pavlinskom samostanu u Crikvenici , Hrvatski dravni arhiv, Zagreb

brigu o njoj preuzme netko drugi.58 Samostanu je knez Martin 15. rujna 1475. darovao svoje selo rman kal osloboeno svih davanja, a u darovnici se navodi cjelokupan popis darovanoga seoskog zemljita.59 Pavlinski samostan Blaene Djevice Marije na Ospu u Novome Vinodolskom Poboni knez Martin iznimno je vaan za jaanje franjevake i pavlinske djelatnosti u Vinodolu. Crkva Blaene Djevice Marije na Ospu spominje se 1446. u oporuci upana Mihovila koji joj ostavlja imanje kod Novoga. Knez Martin crkvu je obnovio 1462. i darovao je pavlinskim redovnicima kako bi uz nju sagradili samostan. Odredio im je prihode od misa i oltara. Darovao im je posjede Belgrad i brijeg Osap kod samostana, jedno selite kod Novoga s kmetom Jakovom ikuliem, vinograde, kuu na obali, oranice, mlin kod Novoga i arhiprezbiterijat Buana s dohotcima. Kasnije izuzima Belgrad, ali ih daruje mlinom Filipa Sokolia, kmetom Dminkom i kuom plovana. Braa Mikuloti iz Bribira darovali su im zemljita u Dubravicama. Za vrijeme kuge 1496. vjernici su organizirali procesije prema samostanu. Kroz itavo 16. i 17. stoljee samostan je bio izdano darivan, a preivio je i ratna razaranja Mleana u Novome 1598. godine i 1615. za vrijeme uskokog rata. Frankapani su taj samostan nagraivali i novano. Nakon neuspjeha zrinsko-frankapanske urote 1671. samostan je i u 18. stoljeu primao darove. Godinji prihodi samostana 1785. pred ukinue iznosili su 2480 forinti, uz pravo toenja vina, slobodne pae i ogrjeva na opinskom zemljitu. Samostan je ukinut 1786., a s vremenom se zaputena zgrada uruila.60 24

Nevolje s Osmanlijama i kralj Matija Korvin Frankapanski su posjedi bili na izravnom udaru Osmanlija otkad je sultan Mehmed II. sruio Bosansko Kraljevstvo 1463. Neslaganja meu Frankapanima nakon smrti Nikole V. omoguila su Osmanlijama nesmetan prodor sve do Senja 1468.61 Dok je kralj Matija Korvin ratovao u ekoj, osmanski paa Ezebeg provalio je preko Bosne do Senja 1469. gdje su ga Frankapani darovima odvratili od osvajanja grada. Paa je nastavio pustoiti preko Modrua u Kranjsku, pa je Stjepan II. Frankapan traio pomo na sve strane.62 Mleani su poslali vojnu pomo u Senj, a kada je kralj uo za osmanske provale i prisutnost mletake vojske na frankapanskim posjedima, odluio je intervenirati. Poslao je vojsku pod vodstvom Blaa Podmanickog koji osvaja Senj.63 Kralj Matija Korvin svoje je pristae nagradio. Dubrovanina Maroja unjevia postavio je za senjskoga kapetana i darovao mu posjede Brinje i upu Gacku, dok je Bribir dao njegovu bratu Nikoli unjeviu.64 Knez Martin izmirio se s kraljem i oporuno mu ostavio posjede. Knez Ivan s Krka napada Vinodol, ali poraen je 1479. Povlai se na Krk koji je ve 1480. pod Mleanima.65 U potpuno novim politikim prilikama u Vinodolu crikveniki su pavlini i dalje primali darove. Iz tog je razdoblja sauvana isprava u kojoj podsjeaju Nikolu unjevia 20. oujka 1490. da im prema obeanju njegova pokojnog brata Maroja preda vinograd Kneinu sa zemljitem i svim davanjima koja su trebali podavati Grianci, to je znailo da ga godinje dvaput rizju i kopju, a pavlini su im duni dati spizu.66

6. Menci Clement Crni, Bribir, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

25

Kralj Matija Korvin umire 1490. godine, a ubrzo se nakon njegove smrti pokazalo koliko je pogubno bilo zanemarivanje Osmanlija. Osmanska je opasnost obiljeila itavo 16. stoljee u kojem se Vinodol nalazi meu ostacima ostataka Hrvatskoga Kraljevstva preko kojih Osmanlije prodiru prema Kranjskoj. Bosanski je sandakbeg Jakup-paa 1493. teko porazio hrvatske velikae na Krbavi, a o traginom ishodu bitke sauvan je zapis popa Martinca u Drugome novljanskom brevijaru s kraja 15. stoljea. Knez Bernardin Frankapan, neak kneza Martina, uspio se spasiti. On je obnovio vlast Frankapana nad Vinodolom. Upotreba baruta izmijenila je nain ratovanja i utjecala na promjene u izgradnji utvrda, to je promijenilo izgled i vinodolskih katela. Za svoje je vladavine knez Bernardin ostavio graditeljski trag u Vinodolu obnovom i modernizacijom fortifikacija.67 Za vrijeme osmanskih invazija dolazi i do migracija stanovnitva. Na pogranina opustjela podruja naseljavaju se Vlasi. Vlasi su prebjezi s osmanskog teritorija, kranske vjeroispovijesti, koji su se bavili uglavnom stoarstvom. Njihovo naseljavanje u Vinodol zapoinje jo u 14. stoljeu, a intenziviralo se u razdoblju osmanske opasnosti, pogotovo u 16. stoljeu. Vlasi su, meu ostalim, morali sluiti i kao vojnici. Najvie su se naseljavali na opustjela vlastelinstva koja postaju dio Vojne krajine, gdje za vojnu slubu dobivaju posebna prava, od 1630. zajamena Vlakim statutima. Isprave crikvenikih pavlina i o njima donose vijesti. Kada je knez Martin 1468. osnovao samostan na Trsatu, darovao je franjevcima etiri Vlaha, dva na podruju grada Bakra, a dva na podruju grada Novoga. Crikvenikim je pavlinima 11. travnja 1468. darovao svojega osobnog Vlaha Mikulu koji je sluio samo redovnicima.68 U sporu oko zemljita izmeu pavlina i Jurja Bania 1485. spominje se stanoviti Ivan Vlai koji je uz pomo bribirskog plovana izvansudskom parnicom razrijeio spor. Juraj Bani morao je pavlinima dati vinograd u Selcima, a samostanci njemu zemljita Kagoni i Sardela slobodne od davanja, pri emu su pavlini dobili mnogo vie, pa se Ivan Vlai osjetio dunim nadoknaditi tetu Jurju Baniu vlastitim novcem.69 Mogue je da se radi o Ivanu Vlaju Vladiiu koji se spominje 1487. u ispravi iz Bribira u kojoj bratovtina sv. Stjepana odreuje kako e uvati blagajnu jer je ostalo malo lanova, a u kojoj se opet spominje Nikola unjevi kao bribirski katelan.70 Nagodbom u sporu oko zemlje 1490., nakon 19 godina od nagodbe s Jurjem Baniem, njegov sin Ivan Bani elio je jo bolje izgladiti spor, pa 1504. kao misnu zakladu daruje samostanu zemlje koje je u sporu dobio njegov otac, slobodne od davanja. Pavlini su mogli stupiti u posjed nakon smrti njega i njegove ene Cecilije.71 U blizini Novoga bila je vlaka opina Zagon koja je imala svoju opinsku organizaciju (kneza, suca i pet starjeina), posebno ureena prava i obveze vlakih podlonika i svoj posebni teritorij. Vlaki su podlonici u 17. stoljeu plaali: od svake kue po jedan dukat, po jednu ovcu ili kozu na 50 komada sitne stoke i prevozili su sol u kontinentalnu Hrvatsku, a odande u Vinodol penicu. Sline su obveze bakarskih Vlaha 1610. 1612., pa su vjerojatno u poetku svim Vlasima bile jednake.72 Iz Novoga je preko Zagona put vodio na Ledenice, klju Vinodola u obrani protiv Osmanlija.73 Po diobi frankapanskih imanja 1449. Ledenice su pripale Dujmu IV., osnivau slunjske loze, a po izumiranju te loze 1527. zaposjeda ih 26

senjski kapetanat. Od tada su Ledenice dio Vojne krajine, a u katelu je bila stalna posada krajinika kojima je zapovijedao ledeniki porkulab. Zbog njihova su naseljavanja kasnije izbijali sporovi oko mea s Novljanima i Bribiranima. Ledenicama je pripadala uvala rnovnica na moru gdje su u 15. stoljeu Frankapani imali svoje mlinove.74 Meu stanovnitvom Drivenika, Belgrada i Griana bilo je razmirica i sporova. Tako se 1449. spominje spor oko goveda koja su Driveniani zaplijenili na polju pokraj zemljita sv. Marije, za to su ih Grianci i Belgraani tuili svojim gospodarima. Tada je Drivenik pripadao knezu Ivanu VII., Belgrad knezu Martinu V., a Griane knezu Nikoli V. Presudom zastupnika triju knezova Driveniani su morali platiti tri goveda koja su otuili i 120 libri kazne.75 Novi sukob Driveniana, Grianaca i Belgraana izbio je 1509. godine za vladavine Bernardina Frankapana. U Vinodolu je bilo rudina bez odreenih mea, pa se nije znalo pravo njihova koritenja.76 Oko koritenja dviju rudina77 zvanih Zebri i Moune stanovnitvo ovih gradova se sukobljavalo. Kako ne bi bilo svae zbog mea, odlueno je da onaj koji ogradi zemlju i pognoji je u proljee (od Jurjeva do Velike Gospe) ili u jeseni (od Velike Gospe do Jurjeva) ima pravo orati i uivati urod. Ako ne uzoru pognojeno zemljite na vrijeme, gube pravo i svatko iz ovih gradova moe doi na to pognojeno tlo orati, sijati i uzeti urod. Odluka se morala potovati pod prijetnjom globe od 100 dukata.78 Antun Bonjak iz Ponikva na Krku 1521. oporuno je ostavio crikvenikom samostanu svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu na otoku Krku i u Istri. S vre-

7. Menci Clement Crni, Ledenice, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

27

menom nasljednici Antuna Bonjaka poinju osporavati njegovu ostavtinu, ali nastojanjem tadanjeg priora 28. rujna 1524. pred papinskim notarom i krkim kanonikom Santom de Stigliisom priznali su pravovaljanost oeve oporuke u pogledu davanja pavlinskom samostanu u Crikvenici.79 Ova isprava pokazuje nam i intenzivne veze izmeu Krana i Vinodolaca iako su bili pod razliitom politikom upravom (Krk mletaki, a Vinodol u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu). Posjedi u zakupu na livel Posljednji dokumenti iz arhiva crikvenikih pavlina etiri su zakupna ugovora iz razdoblja 1521. 1539. godine prema kojima su pavlini samostansku zemlju davali u livel. Livel je isprava kojom vlasnik daje nekomu zemlju u nasljedno zakupno pravo, a tako se nazivalo i davanje odreeno takvim ugovorom. Zemlju je u nasljedni zakup davao provincijal reda. Ako bi zakupci ili njihovi nasljednici uskratili davanja sa zemljita, vlasnici su mogli uzeti zemlju. Pavlini su zemljite preko puta pilane u Crikvenici dali u livel Pavlu Griu i Mavru Zoriiu 18. travnja 1521. Oni su ga oistili, na njemu zasadili vinograd i bili obvezni davati etvrtinu.80 Iste godine samostan daje u livel zemljite Pavlu Bariu na podruju Novoga za estinu prihoda uz obvezu da se iskri ostatak tog zemljita.81 Na slian nain samostan sklapa livel s Jurjem Veljaiem 3. listopada 152382 i s Benkom Ruiem za zemljite na Soplju 153983, uz uvjet da plaaju estinu prihoda. Knezovi Zrinski i crikveniki pavlini Knezovi Zrinski dobili su enidbom s frankapanskim kneginjama imanja u Vinodolu. Katarina Frankapan Ozaljska udala se 1543. za banaNikolu ubia Zrinskog (1508. 1566.) i u miraz mu donijela Bakar, tadanje sredite Vinodola. Katarina Frankapan Traka bila je ena bana Petra Zrinskog (1621. 1671.). Zrinski su na vlastelinstva u Vinodolu naseljavali novo stanovnitvo koje su privlaili raznim povlasticama.84 Zrinski i novi doseljenici krili su prava i povlastice pavlina. Stoga su se pavlini alili senjskom biskupu Petru Marianiu (1650. 1665.) da im Petar Zrinski osporava pravo trgovine u crikvenikoj luci te da im je oteo Belgrad i vinograd Kneinu. Sud je trajao dvije godine, a 20. listopada 1654. objavljena je glavna rasprava u tom predmetu.85 Unato raspravi u korist pavlina, knez je zadrao oteta zemljita i pavlinska prava, no ne zadugo jer je 1671. bio pogubljen, a njegova imanja zaplijenjena. Iza njegove smrti car je Leopold preko komesara Jurja Paveia crikvenikim pavlinima vratio prava na luku i otete posjede: selo Belgrad s pripadnostima, telonium (carinarnicu) u Selcima i Jesenovi te vinograd Kneinu.86 Protestantizam je na podruje banske Hrvatske poeo prodirati 50-ih godina 16. stoljea i u poetku su ga irili trgovci iz Njemake i Ugarske. Meu hrvatskim su plemstvom pristalice nove vjere bili i knezovi Zrinski koji nisu bili odani crkvenim

28

redovima kao Frankapani. Jednako kao to su osporavali prava pavlina, tako su osporavali i prava trsatskih franjevaca oduzimajui im posjede u Vinodolu, Kotor i Griane, koje im car Leopold 1694. ponovno vraa.87 Gospodarstvo za feudalne vlasti Zrinskih i Frankapana u 17. stoljeu U gospodarskoj djelatnosti Zrinskih i Frankapana u 17. stoljeu vanu je ulogu imala trgovina putem dobro povezanih imanja, to je omoguavalo nesmetanu komunikaciju Hrvatskog primorja sa zaleem. Njihovi su se posjedi protezali od Meimurja do Primorja, a Zrinski su esto stolovali u akovcu odakle su regulirali trgovinu. Najnerazvijenija alodijalna privreda na posjedima Zrinskih i Frankapana bila je u Vinodolu. Potkraj 16. i poetkom 17. stoljea u Vinodolu su bile obraivane malene oranice kod Bakra, Grobnika i Bribira, a najvaniji su dio posjeda inili vinogradi.88 Gradski su vinogradi 1608. 1609. davali 62% vlastelinskog prihoda vina, pri emu su veliku stavku imale kmetske dae u vinu zvane potoka, permanja i etvrtina. Vino je bilo jedini poljoprivredni proizvod koji su vinodolska vlastelinstva prodavala. Za razliku od posjeda u unutranjosti na kojima su feudalci poveavali tlaku kako bi doli do robe, u Primorju je situacija bila drugaija jer su na ivot podlonika uvelike utjecali trgovina i pomorstvo. Ondje je naturalna renta postupno komutirana u novanu, a tlaka nije bila velika. Osnovna radna obveza vinodolskih kmetova bila je plaeni rad na vlastelinskim vinogradima. Slubu su sainjavali sjea i dovoz drva za potrebe grada, popravci i straarenje. Posebnu je vanost imala dunost prijevoza robe iz Primorja u unutranjost (preko Grobnika u Ozalj i Dubovec). Od naturalnih su podavana najvanije bile vinske dae i manje koliine itarica. Sve su stoarske dae (suljevina, travarina) pretvorene u novana davanja, a osnovna se novana daa bir stalno poveavao. Novane su obveze Vinodolci lake podmirivali sudjelovanjem u trgovini i prijevoznitvom. Zrinski su drugim feudalcima na tritu konkurirali svojom prekomorskom robom koja im je pristizala putem vinodolskih luka, pa tako i Crikvenice pod upravom pavlina.89 Vinodolsku je trgovinu od 1588. do 1600. imao u zakupu mletaki trgovac Pavarelli koji je bio posrednik. Zrinske je opskrbljivao uvoznom robom i otkupljivao robu koju su iz unutranjosti izvozili preko vinodolskih luka. Knez Juraj Zrinski bio je nezadovoljan rezultatima posrednika, pa je novi upravitelj Julije ikulini (1600. 1612.) upravljao po neposrednim uputama Zrinskih.90 Frankapani su svoju trgovinu u Novome neposredno organizirali, a 1611. njome je upravljao kapetan, dok su luku i trgovinu dali u zakup.91 Sauvani rauni marhe vsakojake ka se od mora poiljala u unutranjost (akovec) za razdoblje 1592. 1612. daju uvid u strukturu i opseg uvoza preko Vinodola.92 Na prvom je mjestu po vrijednosti u uvozu bio tekstil iji su glavni dostavljai bili Mleani i trgovci iz Trsta, a za uskokih se ratova kupovalo i od uskokog plijena. Zrinski kupuju skupocjene vrste sukna skarlata benetakoga, damaskina, aje bentake, karasije, ormosina turkina, atlasa i baruna. Od sredstava za uvoz 70 80% troilo se na tekstil.93 Uvozila se kolonijalna i prekomorska roba. U akovec, sjedite Zrinskih, dostavljeno je 1609. 1610. 6690 komada narani. Zabiljeeno je da 29

su godinje kupovali 1 2 tovara limuna, specijalne vrste slatkih vina, velike koliine sapuna, kristal, keramike proizvode, posue tj. majolike. Uvaani su razliiti zaini: papar, klinac, orikov cvit, mendule ambrozine, pa ak i datali indijanske. Ta je roba inila 10 15% godinjeg uvoza.94 Proizvodi koji su se iz Primorja uvozili u unutranjost nazivali su se primorska marha koju su sainjavali riba i ostali ribarski ulov. Poetkom 17. stoljea godinje se u akovec otpremalo 20 bavica mariniranih riba, rib friganih spacijaem i 50 100 baava tunjevine. 95 Odvozilo se i do 200 fasov suenih hobotnica, 60 80 hobotnic na ocat, lignje i vee koliine otriga.96 Preko Vinodola u 16. se stoljeu uvozila sol, i u toj su trgovini sudjelovali vinodolski podlonici kao prijevoznici do Ozlja ili Dubovca gdje se prodavala za potrebe Vlaha na podruju Krajine. Svaki je prijevoznik smio sa sobom ponijeti dva kabla soli koju je u Ozlju mogao prodavati ili mijenjati za penicu, to je bio est sluaj. Trgovina je solju sredinom 17. stoljea bila ojaala pa su Zrinski u Bakru imali posebnog inovnika za gradnju skladita i uvoz soli koja se prodavala u Hrvatskoj.97 U izvozu su od 15. stoljea najvaniji bili poljoprivredni proizvodi, stoka i drvo. Iz Ozlja su stizale karavane ita koje su otpremane na otoke i preko mora. U poetku se najvie izvozilo drvo, tj. neobraeni trupci, grede (tende), daske (trenice), vesla i jarboli te proizvodi za kuanstvo od drva: kolci za trsje, kopanje, drvene zdjele, tanjuri i sl. Struktura izvoza izmijenila se otvaranjem rudnika u abru 1651. u kojima se iskopavalo eljezo. Na podruju Gorskoga kotara ume su bile izvor za proizvodnju drvnog ugljena pomou kojeg su se od eljezne rudae izraivali avli, topovske kugle, kljuevi, brave, zasuni i slini proizvodi. Prodaja eljeza postala je najvanijim izvorom prihoda u Vinodolu.98 Iskljuivi monopol Zrinskih nad trgovinom uveden je u 17. stoljeu. Do tada su u trgovini preko Vinodola mogli sudjelovati i vinodolski podlonici. Uvoz je bio mnogo vei od izvoza, a za pokrivanje tog deficita Zrinski su troili cjelokupan prihod vinodolskog imanja i dio prihoda ozaljskog posjeda. Ni to nije pokrivalo razliku, pa su Zrinski esto bili duni dobavljaima i davali posjede u zakup.99 Pavlinski posjedi u 17. i 18. stoljeu Nakon neuspjene urote protiv cara Leopolda posjedi urotnika Petra Zrinskog i Frana Krste Frankapana bili su 1671. konfiscirani i od tada pa sve do kraja 18. stoljea Vinodol je u sastavu razliitih oblika administrativne uprave Habsburke Carevine.100 Unato svim politikim i administrativnim promjenama, pavlini su svoje djelovanje nastavili poveavajui pritom svoje bogatstvo novim posjedima. U prijepisu crikvenikoga Katastika iz 1716. za razdoblje 1656. 1697. nalaze se dokumenti koji donose vrijedne informacije o pavlinskim posjedima i nainu gospodarenja nad njima.101 Zanimljivi su podaci o plaanju radova na meliorizaciji pavlinskih posjeda koje se esto nazivalo muka. Radovi na melioraciji posjeda

30

u zakupu isplaivali su se pri razrjeavanju zakupnog odnosa ili nasljeivanju zakupa, kako bi se obetetio trud zakupca koji je svojim radom zemljite obogatio nasadima.102 Tako je 1656. Juraj Mauri Luinov samostanu oporuno ostavio szvu muku szuoiu melioracije pavlinske zemlje kao misnu zakladu.103 Posjedi samostana poveali su se 1671. kada je Petar Szuchich (Sui) samostanu oporuno ostavio svoju zemlju s vinogradom i maslinikom.104 Juraj Alaeti aliter Skuti i njegov sin Ivan ponudili su u oujku 1687. godine samostanu otkup muke njihova oca na fratarskom vinogradu za to im je crikveniki prior i provincijal Bonifacije Ciboci isplatio 12 libri.105 Sljedei se mjesec spominje da je Matija Drai od samostanskog priora Cibocija zatraio isplatu muke u iznosu od tri dukati i pol ali chetiri to su mu odlukom suca Jakova Cara pavlini isplatili.106 U travnju 1687. pavlini su isplatili muku Jovanu Draiu i njegovim sinovima za sadnju vinograda i smokava na njihovu posjedu, a istog su mjeseca isplatili Juri i Mikuli Draiu muku za sadnju pavlinskog vinograda.107 Mikula Sui 1688. elio je izravnati dug prema samostanu od 10 libri za jednu volovsku kou koju su mu redovnici dali. Traio je da se samostan naplati od procjene muke njegova oca na fratarskoj zemlji. Nakon procjene radova na 30 libri, samostan je Suiu isplatio 20 libri razlike. Iste se godine spominje i jedan Ivan Rittar Szoldat Czeszaroue Szuitloszti u Crikvenici koji svjedoi da Marica udova Jurka Velia ostavlja sve to posjeduje samostanu kao misnu zakladu i trai da se dug prema samostanu izravna prema procjeni radova njezina mua za sadnju pavlinskog vinograda u zakupu.108 Prior Bonifacije Ciboci 1697. isplatio je muku Mikuli Opatiu i Grguru Katniu.109 Za koritenje pavlinske zemlje samostanski je prior izdavao potrebne isprave. Crikveniki je prior 1697. traio da Mato Stoii i Mikula Brozi pokau szigurancze (doputenje) za koritenje pavlinskog zemljita. Kako nisu imali potrebne dokumente, zemljite im je bilo oduzeto, ali zamolili su drugo zemljite na koritenje to im je odobreno uz obvezu podavanja etvrtine i zabranu raspolaganja zemljitem bez dozvole samostana.110 Vodei brigu o samostanskoj crkvi, pavlini su regulirali ukope u crkvi i naplaivali najam grobnih mjesta. Ivan Kostreni platio je 1734. 10 dukata za dozvolu ukopa u crkvi. Iste je godine samostan dao u nasljedni zakup (livel) zemljite na Melini i u Trstenoj sucu Ivanu Kostreniu, a kasnije te godine njegovu sinu Ivanu Caru Kostreniu jednu oranicu koju su oduzeli udovici Janji pokojnog Ivana Cara jer je zemljite bilo potpuno zanemareno i zaraslo, a udovica je jedan dio zemljita dala drugima u podzakup.111 Sudac Nikola Car ostavio je nakon smrti crikvenikom samostanu legat od 30 dukata i 30 denara kao misnu zakladu.112 Benedikt Tricarico Bakaranin prodao je 1750. crikvenikom samostanu vinograd na Surkovu za 267 forinti i 28 kruna. Iste je godine Juraj Luki Mauri ostavio samostanu selite u Studencu nad Zidinom uz obvezu da slue jednu misu godinje.113 Samostan je 1781. dao Jurju Veljaiu u livel zemljite Draga pod Bok.114 Manuel Sladovi spominje darovanja samostanu u 18. stoljeu onih koji nisu bili iz vinodolskoga kraja niti za njega posebno vezani: iz 1726. Stipia iz Ljubljane, 1746. kneginje Suzs Atimis, 1769. Kornelije Ico iz Karlovca te senjsko-modrukog biskupa Hijacinta Dimitrija.115

31

Pavlini su u crikvenikoj luci bili posrednici kod sklapanja ugovora za to su takoer ubirali pristojbe. Tako je pavlinski podprior posredovao 17. sijenja 1785. u poslu izmeu Mate Cara iz pieska koji Juri Caru, sinu Mate iz mora, plaa posljednji obrok otplate za kupnju kue u iznosu od 46 dukata, sa 6% kamata za glavnicu u 12 godina. Isplata je bila obavljena na brodu Mate iz mora jer se on i sin nisu mogli iskrcati zbog karantene u luci.116 Crikveniki pavlini na Rijeci i Trsatu U arhivu crikvenikog samostana uva se isprava koja se odnosi na mlin na Fiumari podno Trsata Jurja Riana kojega je knez Martin Frankopan 1458. oslobodio davanja. U ispravi se spominje da je taj mlin nosio tri zlatnika godinje. Pavlini su kasnije kupili taj mlin pa su ispravu o osloboenju od poreza uvali u svojem arhivu. Vjerojatno je taj mlin bio njihov prvi posjed na podruju Rijeke.117 U zbirci zakladnica i vlasnikih listova crikvenikog samostana nalazile su se etiri isprave iz ije se regeste vidi koje su posjede stjecali u Rijeci sredinom 18. stoljea. Kua u nekadanjoj ulici zvanoj Via Goffredo Mameli118 pripadala je prvo rijekoj porodici Celebrini, a zatim porodici Malle. Pavlini su tu kuu kupili odobrenjem cara Leopolda I. (1657. 1705.). Zatim su dobili dozvolu da u tu kuu mogu besplatno dopremiti 30 barila vina, tj. uvesti 15 20 hl vina godinje. U to su vrijeme kupili jo jednu kuu u Rijeci i zamolili za dozvolu posjeda u gradu koju im je car odobrio, ali kuu su kasnije prodali. Pavlini su zatim isposlovali povlasticu da u Rijeku smiju uvesti jo 20 barila vina, pa su godinje mogli besplatno uvesti do 30 hl vina. Od sorti vina koja su prodavali spominje se i posebna vrsta crnog vina zvana koludar prema pavlinskim fratrima. Pavlini su isprva u kui boravili i trgovali, a kasnije otvorili hospicij u kojem su hodoasnicima i drugim gostima pruali utoite, a siromane i stare lijeili.119 Pavlini su osim mlina i hospicija u Rijeci imali i kuu na nekadanjem podruju grada Trsata. Pored mosta na Rjeini, u blizini crkve sv. Lovre kupili su kuu i vinograd na posjedu Sussach 1759. Do tada se suaki kraj nazivao samo sub castro nostro Tersat od Frankopana ili parte sinistra della Fiumara kako su ga zvali Trsaani ili trans flumen Fiumara Rijeani. U kupoprodajnom se ugovoru prvi put spominje ime Suak, pa ga Andrija Raki naziva krsnim listom grada Suaka.120 Pavlini su ondje otvorili krmu koja je ubrzo postala poznata po dobrom vinu, jeftinijem od rijekoga, pa su ga Rijeani nosili kui nelle bozze e bocalli. Rijeki magistrat nije blagonaklono gledao na to. Gradski je namjesnik Ilmo Zandonatti naredio da kancelar Giovanni Kolazio ureduje protiv pavlinskoga krmara. On je u pratnji jednog asnika i etiriju vojnika proveo raciju. Krma je zatvorena, vino oduzeto, a krmara su u Bakru strpali u zatvor. Razlog ovako strogih mjera bila je zatita domaih vinogradara i vinara ije je vino imalo prednost u prodaji. U zapisniku stoji da su pavlini u krmi prodavali crikveniko vino i da se upravo oekivala nova dostava protivno gradskim propisima. Pavlini su 1765. prodali svoj posjed Suak, danas poznat kao Kortil.121

8. Grb s nekadanjeg pavlinskog hospicija, Rijeka

32

Stanje pavlinskog samostana pred ukinue O stanju crikvenikog samostana pred ukinue reda znamo zahvaljujui izvjetaju crikvenikog priora Vjenceslava Grubaa Hrvatskom vijeu u Zagrebu 1770. koji je potvrdio provincijal o. Stanislav Kattanar. U ispravi su najprije specificirana imanja zakladitelja i zaklada, zatim poboni zapisi spojeni s obvezom i poboni zapisi bez obveze, pa govori o ukupnom prihodu samostana i broju redovnika. Veinu su posjeda redovnici sami obraivali, no neka polja, vinograde i kue dali su u najam i ubirali zakupninu u novcu. Samostan je godinje ubirao 78 forinti i 20 kruna. Najvei je dio tog prihoda dolazio od bakarskoga dravnog vlastelinstva. Pavlini su 13. srpnja 1707. sklopili nagodbu s vladom Donje Austrije prema kojoj je samostan odstupio trgovinu i prihode luke s pripadajuim stvarima, tri kmeta i vinograd Kneinu ispod Bribira, a vlada se obvezala plaati samostanu od prihoda bakarskog vlastelinstva godinje 50 forinti u gotovini i penice u vrijednosti 50 forinti. Od vinograda na podruju oko Drivenika samostan je dobivao godinju zakupninu od 1 forinte i 8 kruna, a od posjeda u Dramlju 51 krunu.122 Svake su godine vjernici donosili uobiajen dar u kruhu i novcu, to je godinje iznosilo 1 forintu i 30 kruna. Od pokopa u crkvi i na groblju godinje su zaradili 5 forinti i 30 kruna. U prirodninama tj. naturi godinji je prihod iznosio: vina u vrijednosti 1350 forinti, ulja 51 forintu, penice 100 forinti, itarica 141 forintu i 40 kruna i od sijena 60 forinti. U novcu i prirodninama ukupan godinji prihod iznosio je 1842 rajnske forinte i 20 kruna. Usto samostan je uivao i prirod od vrtova i vonjaka, prirod od uma, grmlja i panjaka te pravo drvarine u vlastelinskoj umi. Kako se imovina samostana poveavala zakladama, tako se mnoio i broj redovnika ovisno o plodnosti godine. Godine 1770. bilo je 12 redovnika, a spominje se da ih je nekada bilo i 16.123 Ukinue samostana Temeljem svojega patronatskog prava car Josip II. podvrgava Crkvu dravi 1781. godine. Od 1782. do 1786. dao je zatvoriti 624 samostana u kojima je ivjelo 20 000 redovnika i redovnica. Meu ostalim, ukinuo je 37 pavlinskih samostana iji je imetak cijenio na 10 milijuna forinti. Imovinu je samostana konfiscirao, a redovnike raspustio. Redovnici rasputenih samostana traili su utoite u onima koje je ta sudbina kasnije zadesila, poput crikvenikoga. Tada je u samostanu bilo sedam crikvenikih i neutvren broj redovnika iz epikog polja i Sv. Petra u umi. Ti su samostani carskom naredbom bili ukinuti ve 1782. Vlada Donje Austrije 9. sijenja 1784. za pavline premjetene iz Istre u Crikvenicu doznaila je 200 forinti na ime godinje mirovine. Bilo je u Crikvenici i pavlina iz samostana u Kranjskoj kojima je vlada takoer doznaila godinje mirovine, a 23. veljae 1784. prioru se nalae da istarske pavline dri u redovnikoj stezi. Najvie brige te godine vodilo se oko zbrinjavanja pavlinskih redovnika i imovine samostana koji su ve bili ukinuti. Vlada Donje Austrije 7. sijenja 1785. opet je upozoravala provincijala da dri u redovnikoj stezi pavline dokinutih samostana u epikom polju i Sv. Petru u umi. 33
9. Nekadanja pavlinska crkva svete Marije, Crikvenica

Pavlini su se u tim uvjetima odrali u Crikvenici sve dok car Josip II. nije ukinuo pavlinski red u Hrvatskoj 20. oujka 1786.124

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32

33 34 35

R. Mateji, Arhitektura u Vinodolu, u: Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 9; V. Klai, Krki knezovi Frankapani, Rijeka 1991., str. 49-52 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 10; R. Starac, Od Argonauta do Frankopana katalog izlobe, Crikvenica 2001., str. 3 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 10 L. Margeti, Vinodolski zakon, Rijeka 1998., str. 81; N. Klai, Vinodol od antikih vremena do knezova krkih i Vinodolskog zakona, Posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, 9, 1988., str. 49-67 R. Mateji, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Djela JAZU,44, Zagreb 1952.; G. Ravani, Topografija Vinodola i teorija centraliteta (Vinodol u djelu Mihe Barade), Povijesni prilozi, 40., Zagreb 2011., str. 71-80 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 10-13 L. Margeti (1998), nav. dj., str. 86-101 L. Margeti (1998) nav. dj., str. 81 V. Klai (1991), nav. dj., str., 52-53 N. Klai (1988), nav. dj. str., 103-121 L. Margeti (1998), nav. dj., str. 63 L. Margeti (1998), nav. dj., str. 66-67 V. Klai (1991), nav. dj. str. 50-51 V. Koak, Poloaj Vinodola u Hrvatskoj feudalnoj dravi, Historijski zbornik, god. VI., Zagreb 1963., str. 131 R. Lopai, Hrvatski urbari - Urbaria lingua croatica conscripta, Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. 5, sv. 1, Zagreb 1894., str. 82-90 D. Klen, Urbarijalni odnosi na vinodolskim imanjima Frankopana i Zrinskih, Vjesnik PAR, sv. XVII., Rijeka 1972., str. 375-382 N. Klai, Vinodolsko drutvo u poetku 17. stoljea, Vjesnik PAR, sv. XVII., Rijeka, str. 189-253; L. Margeti, Vinodolska opina i vinodolski kmeti, Rad, br. 485., Zagreb 2002., str. 129-169 L. Margeti, Knapi frankapanskih (i zrinskih) primorskih posjeda, Istra i Kvarner, 1996., str. 295-310 N. Klai (1988), nav. dj., str. 103-135 V. Koak, (1963), nav. dj., str 131 I. Erceg Izvori o ivotu i ureenju u Vinodolu i Gorskom kotaru (doba feudalizma), Vjesnik PAR, sv. XXIV, Pazin-Rijeka 1981., str. 223-266 K. Dokal, Samostan Bl. Djevice Marije u Crikvenici, rukopis, VI-29a(6), Arhiv HAZU Zagreb, str. 2-3; R. Starac, Kulturno-povijesna batina sela Kotor, Vinodolski zbornik, br. 9, Crikvenica 2004., str 165-185 L. Margeti (1998), nav. dj., str. 66 V. Klai (1991), nav. dj. str.162-164, 188 V. Klai (1991), nav. dj. str.188-189 M. Kruhek, Povijesno-topografski pregled pavlinskih samostana u Hrvatskoj, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786., (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 73 V. Uremovi, Pavlini u Crikvenici, Crikvenica 2002., str. 21-24 A. Sekuli, Pregled povijesti pavlina, Kultura, nav. dj., str. 31-41 A. Sekuli, Sustav visokokolskog odgoja hrvatskih pavlina, Prilozi, 45-46, str. 219-242; Z. Horvat, Srednjo vjekovna pavlinska arhitektura, Senjski zbornik, br. 26, Senj 1999., str. 123-178 Ponekad nazivana i Istarko-primorska provincija. Z. Horvat (1999), nav. dj., str. 124 Hrvatski dravni arhiv, Pavlinski samostan Crikvenica, sign. HR-HDA-644. Objavili: I. Kukuljevi Sakcinski, Listine hrvatske, Zagreb 1863. na vie mjesta; . urmin, Acta Croatica Hrvatski spomenici, sv. I., Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium, vol. VI., Zagreb 1898., na vie mjesta; D. Klen, Glagoljske isprave crikvenikog samostana pavlina, Vjesnik PAR, sv. XXIV, Pazin-Rijeka 1981., str. 269-286; obradio: K. Dokal, Samostan Bl. Djevice Marije u Crikvenici, rukopis, Arhiv HAZU, sign. VI-29a(6) D. Klen (1981), nav. dj., str. 272 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 8-9 J. Jei, Vodoopskrba Vinodola kroz povijest, Vinodolski zbornik, 9., Crikvenica 2009., str. 104

34

36 K. Dokal str. 11-14; S. krgati, Darovnica kneza Nikole IV. Frankopana pavlinskom redu, 14. kolovoza 1412, Vinodolski zbornik, br. 9, 2004., str. 201-210 37 K. Dokal str. 31-32; HR-HDA-644, No. 3., 12. sijenja 1428., modl. 37099 38 K. Dokal str. 43-44; HR-HDA-644, No. 9., 28. listopada 1455., modl. 37103 39 Arhiv HAZU, sign Gl-III-42 40 E. Laszowski, Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana, Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, knj. 1, JAZU Zagreb, 1951. 41 prema K. Dokal, Samostan Bl. Djevice Marije u Crikvenici, rukopis Arhiva HAZU, sign. VI-29a(6) 42 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 22-23 43 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 3 44 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 26-27 45 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 31-32 46 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273 47 D. Klen (1981), nav. dj., str. 273; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 28-30; HR-HDA-644, No. 3, 12. sijeanj 1428., modl. 37099 48 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav. dj., str. 68 49 V. Klai (1991), nav. dj., str. 233-238 50 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 33-34; HR-HDA-644, No. 5, 5. oujak 1440., modl. 37101 51 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 35-37; HR-HDA-644, No. 6, 7. oujak 1440., modl. 37103 52 pudar tj. straar u vinogradu ili na posjedu 53 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Matica Hrvatska, Zagreb 1923., str. 220 54 D. Klen (1981), nav. dj., 1981., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 38-39; HR-HDA-644, No.7, 4. prosinac 1447., modl. 37104 55 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 43-44 56 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 43-44; HR-HDA-644, 28. listopada 1455. No. 9, modl. 33107 57 V. Klai (1991), nav. dj., str. 64-66, 232-240 58 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str.47-48; HR-HDA-644, No.11, 25. lipnja 1460., modl. 37109 59 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str.51-53, Poloaj darovanog sela rman kal ucrtan je na pavlinskoj karti koju donosimo u katalogu, pod imenom Cherni kaal, a nalazi se pored doline Maevo ispod Velike Kapele. 60 E. Laszowski (1923), nav. dj., str. 256-259; U Hrvatskom dravnom arhivu uvaju se i dokumenti iz pavlinskog samostana u Novome Vinodolskom za razdoblje 1462. 1786. godine u fondu HR-HDA-652 61 V. Klai (1991), nav. dj., str. 249 62 Isti, str. 255 63 Isti, str. 260 64 E. Laszowski (1923), nav. dj., str. 222 65 V. Klai (1991), nav. dj., str. 273-276 66 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274-275; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 56-58 67 V. Klai (1991), nav. dj., str. 266-267 68 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 49-50 69 D. Klen (1981), nav. dj., str. 274; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 54-55 70 . urim (1898), nav. dj. str. 320, br. 213.; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 55 71 D. Klen (1981), nav. dj., str. 275; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 59-60 72 L. Margeti, Novljanski urbari XVII. i XVIII. stoljea, u: Iz vinodolske prolosti. Pravni izvori i rasprave, Rijeka, 1980., str. 83-94 73 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 14-15 74 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 14; V. Klai (1991), nav. dj., str. 56 75 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 61 76 . Bartulovi, Problem vlasnitva nad neobraenim zemljitem u srednjevjekovnom Vinodolu, Krku i Senju, Historijski zbornik, god. LXIII (1), Zagreb 1990., str. 39-47 77 planinski travnjak 78 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 61-62 79 D. Klen (1981), nav. dj., str. 275; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 63

35

80 D. Klen (1981), nav. dj., str. 275; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 64 81 D. Klen (1981), nav. dj., str. 275; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 65 82 D. Klen (1981), nav. dj., str. 275: K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 66; HR-HDA-644, No. 20, 3. listopada 1523., modl 37127 83 E. Laszowski (1923), nav. dj., str. 15 84 J. Adamek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljea, Zagreb, 1980. str. 58-64 85 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 67 86 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 68-69 87 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 66 88 J. Adamek, Zrinko-frankopanski posjedi u XVII. stoljeu, Radovi 2, Zagreb 1972., str. 25 89 Isti, str. 34-35 90 U Hrvatskome dravnom arhivu uva se fond obitelji ikulini-Sermage (HR-HDA-706) koji sadrava brojne dokumente i korespondenciju o trgovakom poslovanju obitelji Zrinski. 91 Isti, str. 36 92 E. Laszowski (1951), nav. dj., str. 15, br 16.; ERCEG, Ivan: 1981., str. 223 93 J. Adamek (1972), nav. dj., str. 36 94 Isti, str. 37 95 Isti, str. 37 96 E. Laszowski (1951), nav. dj., str. 32, br 42; str. 37, br 50, str. 35, br 45 97 J. Adamek (1972), nav. dj., str. 37-38 98 I. Erceg (1981), nav. dj. str. 224; I. Erceg, Promet soli u Bakru i Bakarcu krajem 17. i poetkom 18. stoljea gradivo, Zbornik Historijskog zavoda Jugoslavenske akademije, sv. 8, Zagreb 1977., str. 291-374 99 J. Adamek (1972), nav. dj., str. 38-40 100 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 15-16; Vinodolom do kraja 18. stoljea upravljaju: Ugarska komora (1671. 1692.), Unutranjoaustrijska komora (1692. 1749.), Bankalno-ministerijalna deputacija (1749. 1754.), Austrijsko primorje (1754. 1776.), Severinska upanija (1777. 1779.), Rijeki gubernij (1779. 1809.). 101 . urmin (1898), nav. dj., str. 128., Katastik pavlinskog samostana u Crikvenici str. 21 102 D. Klen (1981), nav. dj., str. 279 103 D. Klen (1981), nav. dj., str. 278-279 104 Isti, str. 278-279 105 Isti, str. 279 106 Isti, str. 279 107 Isti, str. 279-280 108 Isti, str. 280 109 Isti, str. 280 110 Isti, str. 281 111 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 74-78; S. Mateji, Dva dokumenta pavlinskog samostana u Crikvenici, Vinodolski zbornik, 9., 2004., str. 211-217 112 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 82 113 Isti, str. 84 114 Isti, str. 85 115 M. Sladovi, Povsti biskupijah senjske i modruke ili krbavske, Trst 1856., str. 220 116 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 88-89 117 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 45-46, HR-HDA-644, No. 10, 1458., modl. 37108 118 danas ulica Ante Starevia br. 8 119 D. Klen (1981), nav. dj., str; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 70-71 120 A. Raki, Possessio Sussach, Primorski vijesnik, 19. 4. 1946., br. 291., A. Raki , Povijest grada Suaka, Suak 1929.; K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 68 121 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 79-81 122 K. Dokal [sign. VI-29a(6)], nav.dj., str. 85 123 Isti, str. 86 124 Isti, str. 91-96

36

Marko Medved

Crkvene okolnosti dolaska i djelovanja pavlina u Crikvenici

Biskupijska pripadnost Vinodola Ordo Sancti Pauli Primi Eremitae (Red svetog Pavla Prvog Pustinjaka) puno je ime redovnike zajednice koja godine 1412. dolazi na mjesto koje poznajemo pod imenom Crikvenica.1 U vrijeme dolaska pavlina Crikvenica pripada Krbavskoj biskupiji. Ta je biskupija nastala 1185. odlukom crkvenog sabora u Splitu. Crkveno sredite Vinodola u razvijenome srednjem vijeku bio je Bribir. Ondje se nalazi arhiprezbiter kojega Vinodolski zakonik iz 1288. naziva arhiprvad. Takva sveenika Zakonik spominje i u Ledenicama. Podruje toga, rekli bismo danas, dekanata protee se nad cijelim Vinodolom i ukljuuje Novi, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik koji imaju upnike. Kako spominje isti Zakonik, osim njih tu su i popovi. Dakle osim arhiprezbitera, imamo i obine sveenike te pripravnike za sveenstvo koje Vinodolski zakonik naziva aknima, tj. akonima. Crkva se u Vinodolu nije razvila u bogata feudalca, nego je s obzirom na prava bila u podreenom poloaju na svjetovnu vlast.2 Upravo u godinama dolaska pavlina u Crikvenicu potjee prvi jasni dokaz o biskupijskoj pripadnosti vinodolske upe dijecezi sa sjeditem u dananjoj Udbini. Kako prenosi crkveni povjesniar Manoilo Sladovi, glagoljski pisac Bartol Krbavac godine 1414. spominje u Bakru gospodina plovana imenom Didaka koji je bio Vikarij Biskupa kerbavskoga.3 Nejasno je dokle je sezala vinodolska upa u odnosu na Gorski kotar jer se izmeu modruke i vinodolske upe moe povui samo priblina granica s obzirom da je u srednjem vijeku taj kraj bio gotovo nenastanjen, dok su Gerovo i Kupska dolina bili po svemu sudei nastanjeni. Rijeki povjesniar Giovanni Kobler govori o pripadnosti Vinodola Pianskoj biskupiji i Akvilejskoj patrijariji,4 a crkveni povjesniar Makso Peloza smatra da se pripojenje bivega abarskog dekanata Modrukoj biskupiji dogodilo tijekom 17. stoljea. Kako pie crkveni povjesniar Mile Bogovi, s obzirom da je taj kraj jo mnogo ranije bio sastavni dio frankapanske dravine, utjecaj biskupa, pod kojim je bio i ostali dio Vinodola, ondje je i prije bio velik.5 Godine 1460. biskupsko je sjedite preneseno iz Krbave u Modru. Po novom sreditu biskupija se poela nazivati Modrukom, a njezini pastiri modrukim biskupima. Do godine 1493. slubeno im je sjedite bilo u samome Modruu, a nakon te godine u Novome Vinodolskom, sve do 1596. U sljedeem razdoblju nee se imenovati posebni modruki biskupi, ve e se biskupija davati na upravu senjskom biskupu. Oko godine 1630. dolo je do jednakopravnog sjedinjenja Senjske i Modruke biskupije. Time Modruka biskupija nije dokinuta, nego e od tada njezin biskup biti ista osoba koja je bivala imenovana senjskim ordinarijem. Poja-

37

vila se u meuvremenu dilema jesu li u prolosti Krbavska i Modruka biskupija bile dvije razliite biskupije, svaka sa svojim podrujem ili nisu. Dvojba je rijeena poetkom 18. stoljea poto je osloboena Krbava i poto je biskup Martin Brajkovi pokrenuo slubeni postupak u tom smislu. Kako bi se izbjegli budui nesporazumi oko toga radi li se o jednoj biskupiji koja je 1460. imala sjedite u Krbavi i nazivala se Modrukom, od tada se biskupija naziva Modrukom ili Krbavskom.6 Dakle razdoblje od 1185. do 1460. jest vrijeme Krbavske biskupije, koja od 1460. postaje Modrukom. Stoga sve do 1569. moemo smatrati razdobljem u kojem Krbavska, potom Modruka biskupija, opstoji kao samostalna dijeceza s vlastitim biskupom i biskupijskim strukturama. Prvi biskup koji nosi modruki naslov bio je Franjo Modruanin (1456. 1461.), potom Nikola Modruki (1461. 1480.), Antun Dalmatinac (1480. 1486.?), Kristofor Dubrovanin (1480./86. 1499.), imun Koii Benja (1509. 1536.). Slijedi nekoliko biskupa od kojih ni jedan nije boravio i djelovao u svojoj biskupiji, od kojih je posljednji Dionizije Pioppio (umro 1569.). Nakon njega Sveta Stolica daje biskupiju na upravu senjskom biskupu Jurju ivkoviu.7 Od sredine 16. stoljea do konca 17. stoljea Senjsko-modruka i Zagrebaka biskupija pripadaju ostrogonskom nadbiskupu kao ugarskom primasu. Senjsko-modruka biskupija samo krae vrijeme nakon 1797. pripada Zadarskomu metropolitu, a godine 1852. ulazi u crkvenu pokrajinu sa sjeditem u Zagrebu. U 17. stoljeu Modruka biskupija broji 15 000 vjernika u 23 upe. To su: Modru, Bakar, Trsat, Grobnik, Gerovo, abar, Brod, Delnice, Moravice, Lukovdol, Bosiljevo, Tounj, Otarije, Ogulin, Hreljin, Drivenik, Kotor, Belgrad, Novi, Bribir, Ledenice, Fuine, Zagon. Po sudu biskupa Hijacinta Dimitrija s kraja 17. stoljea, jedino od upa u Vinodolu ordinarij dobiva neke prihode jer su te crkve za razliku od drugih u biskupiji bolje opskrbljene sveenicima s obzirom da upnici imaju i vie pomonika.8 Redovnitvo u Modrukoj ili Krbavskoj biskupiji Dolazak pavlina u Crikvenicu 1412. nije prva prisutnost toga reda na podruju Krbavske ili Modruke biskupije. Jo prije toga pavlini su nazoni najmanje od sredine 14. stoljea u Modrukom Gvozdu, gdje imaju samostan sv. Nikole koji se prvi put spominje 1364. godine. Prije pojave pavlina na podruju Modruke ili Krbavske biskupije imamo i drugih redovnika. To su benediktinci, najstariji i najrasprostranjeniji red do pojave prosjakih redova. Potom benediktinske samostane uglavnom zauzimaju franjevci. Najstariji franjevaki samostan spominje se 1378. u Modruu pri crkvi sv. Duha. U 15. stoljeu dominikanci otvaraju svoj samostan u Modruu kod crkve sv. Antuna. Svi e ti samostani, osim franjevakog na Trsatu te pavlinskog u Crikvenici i Novom, nestati u 16. stoljeu kao rtve osmanskih pljaki i haraenja.9

38

10. Poloaj pavlinskih samostana u Istarsko-vinodolskoj provinciji

Patronat Frankapana Maarski je kralj sv. Stjepan (997. 1038.) bio rex apostolicus, apostolski kralj, tj. onaj koji moe osnivati biskupije i metropolije, ureivati ih, premjetati biskupe itd. Kralj je vrhovni patron crkava (summus ecclesiarum patronus). Njegovi su nasljednici, ugarski kraljevi protezali tu privilegiju na sve upe u svojoj vladavini. Kako bi to vie na sebe navezali plemstvo i kneeve te tako osigurali materijalnu i vojniku pomo u borbi protiv nutarnjih i vanjskih neprijatelja, hrvatsko-ugarski kraljevi darivali su im u posjed gradove i itave upanije. Kao vrhovni patroni crkava u Hrvatskoj, oni su im uz to podjeljivali i privilegije patronatskog prava nad Crkvom na teritoriju njihovih posjeda i upanija.10

39

Za djelovanje i dolazak pavlina 1412. od osobite je vanosti patronat hrvatske velikake obitelji Frankapana. Koncem 12. stoljea ugarsko-hrvatski kralj Bela II. darovao je upu Modru knezu Bartolu Krkom i tako proirio gospodstvo te velikake obitelji s otoka Krka na kopno, na velik dio tek osnovane Krbavske biskupije. Poetkom 13. stoljea Krki knezovi, kasnije zvani Frankapani, postaju feudalni gospodari upe Vinodol (1225.), koja je pod crkvenom vlau krbavskog biskupa. Od kraja 12. stoljea pa do svretka srednjeg vijeka tzv. frankapanska dravina, odnosno krajevi pod feudalnom vlau razliitih grana obitelji Frankapan, gotovo u cijelosti obuhvaa jurisdikcijsko podruje triju biskupija Krke, Senjske i Krbavske, a kroz nekoliko desetljea postojanja i dijecezu sa sjeditem u Otocu (1460. oko 1534.). Ugarsko-hrvatski kraljevi smatrali su da im pripada vrhovno i ope patronatsko pravo nad Crkvom na podruju njihove vlasti pa su ga povjeravali podreenim velikaima. Tako je kralj Ladislav Kumanac 11. lipnja 1289. Ivanu i Leonardu, knezovima krkim, vinodolskim i modrukim, dodijelio patronat nad Krbavskom i Senjskom biskupijom.11 U to su vrijeme Krki knezovi imali stvaran patronat i nad Krkom biskupijom, premda ga tek 1412. izriito potvruje kralj Sigismund. Uvidom u crkvenu povijest, posebice gradnjom sakralnih graevina, postavljanjem biskupa u trima spomenutim biskupijama i dovoenjem pojedinih crkvenih redova vidimo kako su Frankapani izvravali dobiveni patronat. Oni su gotovo cijelo vrijeme svojeg postojanja u odnosima Crkve i dravnih struktura imali poseban poloaj. Prema Crkvi bili su dareljiviji od drugih i istinski se brinuli o ivotu crkvenih struktura. Tako je bilo sve do prve polovice 16. stoljea kada ta obitelj vie nije bila u stanju realno vriti patronat nad Krbavskom, tada ve Modrukom biskupijom, niti nad redovima koji djeluju na njezinu podruju. Ratovi s Osmanlijama i druge nedae zamjetno su umanjili njezinu drutvenu i materijalnu mo. Djelovanje crikvenikih pavlina Pavlinski je red pustinjaki red nastao u 13. stoljeu u Maarskoj tako to se ujedinilo nekoliko pustinjakih skupina. Zaetnik mu je bio kanonik Euzebije iz Ostrogona. Pavlini su dobili ime po sv. Pavlu, pustinjaku iz Tebe u Egiptu (3. 4. stoljee). Red se iz Maarske ubrzo proirio u Hrvatsku, Austriju, Njemaku, Italiju i Poljsku. Najstariji se pavlinski samostan u Hrvatskoj nalazi u Dubici (1244.). Dolazak i djelovanje pavlina u Crikvenici smjeta se u razdoblje procvata pavlinskog reda. Poetkom 15. stoljea maarski su pavlini imali 47 kua, 1471. godine 51, a u godini Mohake bitke, 1526. ve 68 kua.12 Tijekom 14. i 15. stoljea osnovan je velik broj njihovih samostana koji e imati vrlo vanu ulogu u cjelokupnome crkvenom i drutvenom ivotu Hrvatske. Zagrebakoj su biskupiji dali ak etiri biskupa, a svojim kolskim i visokokolskim ustanovama oblikovali su velik dio klera. S dolaskom pavlina u Crikvenicu broj uspostavljenih samostana toga reda na

40

hrvatskom tlu popeo se na dvanaest, od kojih ak est na podruju Krbavske i Senjske biskupije i jedan u Istri. Ako spomenemo da tada nastaju i samostani u Lepoglavi, kod akovca, kod Bjelovara, kod Daruvara i u Kamenskom, moe se zakljuiti da je dobar dio poznatih pavlinskih samostana u nas nastao ba u ovom razdoblju. Hrvatski su pavlini pripadali maarskoj provinciji sve do 1699. kada se osamostaljuju zaslugom Gapara Maleia. Samostani juno od Petrove gore sainjavali su zasebnu hrvatsko-istarsku ili gvozdansku ili primorsku vikariju. Pavlini na hrvatskom podruju bit e podijeljeni na hrvatsku i istarsko-primorsku redovniku pokrajinu; crikveniki pavlini pripadaju potonjoj.13 Crikvenika lokacija pokazuje da i u ovom sluaju u odabiru mjesta pavlini slijede maksimu Paulus amat valles (Pavao voli doline). Smjetaju se izvan naselja. To im je omoguilo da to vie vremena posvete molitvenom i kontemplativnom ivotu. Isprava koju prenose Daniele Farlati i Manoilo Sladovi od 14. kolovoza 1412., uz prihode i obveze, spominje kako je samostan predan pavlinima iz samostana sv. Nikole na Gvozdu Jakovu Boniu, Nikoli Pasariu i Tomi Krpiu. Sredinom 15. stoljea osniva se i samostan sv. Marije na Ospu kraj Novoga. Kao i na brojnim drugim mjestima, i u ovom sluaju, iako crikvenika crkvica Blaene Djevice Ma-

11. Bribir

41

rije uz koju se gradi pavlinski samostan postoji od ranije, ova redovnika zajednica iskazuje svoju veliku marijansku pobonost. Ta pavlinska privrenost Blaenoj Djevici Mariji, koju uoavamo i u brojnim drugim hrvatskim samostanima, izvire jo iz povijesti naroda u kojem su nastali, Maara. Naime kralj Emerik, sin svetog Stjepana, u trenutku smrti (1031.) nije imao potomstva pa je kraljevstvo ostavio u batini Blaenoj Djevici kojoj je tijekom ivota bio vrlo poboan. Odatle Regnum Marianum, odnosno poimanje Marije kao zatitnice Maarske (Patrona Hungariae).14 U primorskom dijelu Krbavske biskupije pavlini su najprije doli u Crikvenicu u samostan koji je osnovao Nikola IV. Frankapan. Samostan je podignut uz crkvicu koja je ondje ve stajala prije kraja 14. stoljea. Sam je osniva samostana osigurao prihode za uzdravanje samostana i za ivot redovnika. Njegovi su nasljednici u vie navrata potvrivali njegove darovnice i izdavali nove. Osim Frankapana crikveniki su pavlini imali i drugih darovatelja, naroito u 17. i 18. stoljeu. Darovnice monih feudalaca pokazuju da su pavlini uivali njihovu podrku. Uivali su pravo pobiranja trgovine, dae (mitniarenja). Bio je to nesumnjivo vaan izvor prihoda crikvenikih pavlina zbog ega su bili i u sporovima s bribirskim puanima.15 Nije jasno jesu li prije 18. stoljea u Krbavskoj biskupiji pavlini imali neku javnu kolu. Siguran je podatak da od 1725. dre latinsku kolu, to doznajemo iz izvjea biskupa Nikole Pohmajevia Svetoj Stolici iz 1728. Zbog te kole ordinarij istie kako se javlja potreba poveanja broja redovnika sve do dvanaest pripadnika.16 Godine 1748. u Crikvenici ivi osam pavlina, a u Novome sedam.17 O izvjesnim problemima u radu pavlinske kole u sljedeim godinama doznajemo iz izvjea biskupa Ivana Antuna Benzonija iz 1741. On tvrdi kako je svojim sjemenitarcima zabranio pohaanje te kole zbog loeg vladanja nekih predavaa, sve dok pavlini nisu svoje nastavnike premjestili.18 Izvjea Svetoj Stolici senjsko-modrukih biskupa svjedoe i o zanimljivim detaljima. Biskup Ivan Antun Benzoni iz 1741. ali se u Rim da pavlini pri dolasku svojeg provincijala zvone kao da dolazi biskup. No odgovor Konzistorijalne kongregacije na njegovo izvjee ad limina savjetuje ordinariju da se ne treba obazirati na zvonjavu prigodom dolaska pavlinskog provincijala.19 Pavlini su u Crikvenici imali svoj novicijat, kao i u Gvozdu, pa su se ondje pouavala i bogatija djeca. No i bez kole, crikveniki je samostan bio kulturno arite. To posebno vrijedi uzevi u obzir bogatstvo crikvenike knjinice koja je prilikom ukinua pavlina brojila ak 1450 svezaka, to je za ono doba bio pozamaan broj.20 Velik je njihov doprinos i s obzirom na ouvanje spisa koji ine vrijedan izvor za prouavanje povijesti naeg naroda. To e se u velikoj mjeri vrednovati u 19. stoljeu kada Ivan Kukuljevi Sakcinski i Rade Lopai skupljaju sve glagoljske spise koji ine najstariji dio hrvatske knjievnosti, a meu njima najvei broj dokume-

42

nata dolazi od primorskih pavlina. Crikveniki su se pavlini koristili glagoljicom u bogosluju i u pisanju. Oni su dali peat osnovama hrvatske knjievnosti. U Crikvenici je kao prior djelovao Ivan Belostenec Orlovi (1594. 1675.), provincijal istarsko-vinodolski i crikveniki pavlinski prior, autor hrvatsko-latinskog rjenika Gazophylaciuma (izdan 1740.). Temeljna odlika ovoga pustinjakog reda bila je kontemplacija. U redu vlada stroga disciplina, iz samostana izlaze samo u pratnji, strogo poste, u eliju ne primaju nikoga bez doputenja poglavara, a redovniko im pravilo trai strogo mrtvljenje tijela postom, nemrsom i bievanjem.21 No kontemplativni ivot nipoto nije umanjivao njihovu ukorijenjenost u ivot naroda. Njihov je doprinos i na podruju poljoprivrede, umarstva, maslinarstva, voarstva, vinogradarstva, suenja smokava velik. Njima se pripisuje nekoliko novih i plemenitih sorti vina koja su pavlini izvozili.22 Postoji i veza crikvenikih pavlina s Rijekom i Suakom. Posjedovali su mlin pod Trsatom, u 18. stoljeu imali su kuu u sreditu Rijeke, a 1759. kupili su jedno dobro na Suaku.23 Pavlinski samostani u Crikvenici i Novom preivjeli su osmansku opasnost, ali su im Mleani poetkom 17. stoljea unitili samostan zbog djelovanja uskoka, pa su se redovnici morali raspriti po okolnim selima, kao to u izvjeu Svetoj Stolici svjedoi senjski biskup Vincentius Martena 1615. godine.24 Po rijeima biskupa Benedikta Bedekovia pavlinski je samostan poetkom 1706. proiren tako da je mogao primiti osam redovnika, no 1708. broji ih samo pet.25 Pavlinska prisutnost u Crikvenici potrajat e gotovo etiri stoljea. Car i kralj Josip II. ukinuo je pavline 1786. Mjera je to u sklopu jozefinizma, tog tipino austrijskog oblika prosvjetiteljstva nastalog sredinom 18. stoljea. Uvrstio se i proirio za Josipa II., ali ostao je na snazi nekoliko desetljea nakon njegove smrti, do sredine 19. stoljea. U odnosu prema Katolikoj crkvi jozefinizam je obiljeen cezaropapistikim oznakama. One redovnike zajednice koje po jozefinistikom kriteriju nisu obavljale zadae od drutvene vanosti, u prvom redu kontemplativne redove, njih ak 700, Josip II. je ukinuo. No nestali su i pavlini, iako je njihov kolski rad bila djelatnost od velike vanosti za drutvo. Redovnici ukinutih samostana primali su do kraja ivota iz vjerozakonskog fonda plau za svoje izdravanje.26 Senjsko-modruka biskupija u vrijeme katolike obnove Senjsko-modruka i Zagrebaka biskupija bile su jedine dvije hrvatske dijeceze na podruju habsburke vlasti od sjevernog Jadrana do osmanske granice. U prva dva stoljea pavlinske prisutnosti u Crikvenici Crkva u Hrvata zaokupljena je tekim drutvenim okolnostima u kojima joj je djelovati. Od prve polovice 15. stoljea Dalmacija je, osim Dubrovnika, potpala pod mletaku vlast, a Osmanlije su u ta dva stoljea zauzeli Bosnu, Hercegovinu, dio zapadne Hrvatske i Podunav43

lje. Takoer je i ire zalee Vinodola pod osmanskom vlau to ima dalekosene i fatalne posljedice za Krbavsku biskupiju. Unato dramatinosti uvjeta toga vremena, moe se, proirujui vremenski raspon sve do zadnjih dvaju desetljea 18. stoljea to koincidira s okonanjem pavlinske prisutnosti u Vinodolu govoriti o katolikoj obnovi koja posjeduje svoj djelatni program i reformno usmjerenje, te ju se ne smije promatrati samo kao odgovor na pojavu protestantizma. Katolika je crkva u to doba u prvom redu zaokupljena obnovom vjerskog ivota i crkvenog ustrojstva. Crkveni povjesniari Franjo Emanuel Hoko i Slavko Kovai izdvajaju ove glavne sastavnice ivota i djelovanja Katolike crkve tog vremena: strah zbog opasnosti od Osmanlija, odnosno briga za preivljavanje naroda i Crkve; oslobaanje od prethodnoga crkvenog ustrojstva i djelovanja kao i ranijeg naina vjerskog ivota po mjerilima kasnoga srednjeg vijeka to je Crkvu bilo uvelo u krizu; preureenje crkvenog ivota po zahtjevima Tridentskoga koncila i oblikovanje vjerskog ivota po programu katolike obnove; sueljavanje s protestantizmom premda on nije ni u jednome hrvatskom podruju znaio veu prijetnju samoj Crkvi; pitanje odnosa s pravoslavnim kranima koji su se djelomino naseljavali na hrvatsko tlo ve potkraj 16. i osobito potkraj 17. stoljea.27

12. Unutranjost upne crkve svetih Petra i Pavla, Bribir

44

Biskupijske sinode bile su put preko kojega valja provoditi program katolike obnove. U dalmatinskim i istarskim biskupijama odrano je vie od 130 biskupijskih sinoda. No za podruje Senjsko-modruke biskupije zna se samo za sinodu odranu 1624. u Bribiru koju je sazvao biskup Ivan Agati (1617. 1640.). Ondje je zakljueno da valja uskladiti liturgijske knjige, misal i asoslov s istim liturgijskim knjigama po odredbi Tridentskoga koncila. Za razliku od drugih biskupija, Sveta Stolica nije na podruje Senjsko-modruke biskupije (kao ni Zagrebake) slala apostolske vizitatore, ve je biskupima u Senju i Zagrebu prepustila da oni provode odluke Tridenta i tako ostvaruju katoliku obnovu.28 Tridentski je koncil biskupima nalagao obveznu uspostavu biskupijskih sjemenita za odgoj i formaciju klera. Na podruju Senjsko-modruke biskupije biskupima to nije uspjelo sve do 1806. Nisu imali novanih sredstava za sustavnu organizaciju kolovanja svojeg preteno glagoljskog sveenstva. Kandidati te biskupije stjecali su teoloku izobrazbu i u zavodima izvan biskupije. Glagoljaki kler Senjsko-modruke biskupije formirao se tako da je briga o njihovoj edukaciji dana upnicima kod kojih su se kandidati za sveenstvo uili itati i pisati glagoljicu tijekom vjerske poduke. Potom bi ih pouavali i u moralnoj teologiji, zapravo u kazuistici, a najvjerojatnije nisu od njih uili filozofiju jer nema sauvanih prirunika ili biljeaka. U vrijeme kolovanja kandidati su pomagali upnicima kod crkvenih obreda i upuivali se u liturgiju iz glagoljskih knjiga. Senjsko-modruki biskup Petar Mariani (1642. 1665.) takav nain izobrazbe i steeno znanje nije smatrao dovoljnim, ve je i od glagoljaa traio poznavanje latinskog jezika kako bi i njima bila dostupna teoloka literatura potrebna da se znaju obraniti od protestanata. Za biskupa Benzonija, ini se, glagoljai su u isusovakoj gimnaziji u Rijeci doista uili latinski pa su od druge polovice 18. stoljea bili sposobni i za sustavno kolovanje u moralnome bogoslovlju. No nisu svi glagoljai te biskupije prolazili tako zacrtan program sve do osnutka senjskog sjemenita poetkom 19. stoljea.29 kolovanje dijecezanskih sveenika tijekom katolike obnove bilo je usmjereno osposobljavanju za pastoralno djelovanje. Senjsko-modruki biskup Benzoni zahtijevao je da se sveenstvo mjeseno sastaje radi raspravljanja o pastoralnim pitanjima, osobito o unaprijed zadanim temama iz moralnog bogoslovlja vezanim uz razne sluajeve pastoralne prakse. Broj glagoljakih sveenika u Senjsko-modrukoj biskupiji bio je vei od latinskih sveenika. Kako bi se glagoljai vie i bolje ukljuili u pokret katolike obnove, valjalo je unaprijediti njihovo kolovanje i, nadasve, pribaviti im literaturu na narodnom jeziku s obzirom da su glagoljske liturgijske knjige nakon Tridenta kronino nedostajale. S obzirom na izvrenu reformu Rimskog misala i Rimskog brevijara, te je promjene valjalo provesti i u glagoljskim knjigama. Stoga je na prije spomenutoj sinodi u Bribiru 1622. senjsko-modruki biskup Ivan Agati franjevcu Franji Glaviniu povjerio zadau da priredi i glagoljicom tiska novi misal i asoslov. Potom je zadau preuzeo njegov pomonik franjevac Rafael Levakovi koji je protestantsku tiskaru, koju je prethodno Glavini pribavio u Tbingenu, prebacio u Rim. Ondje je tiskao liturgijske knjige glagoljskim slovima na staroslavenskom jeziku, ali s ruskom redakcijom.30

45

Kao i u drugim dijelovima Hrvatske u kojima su bjeei od Osmanlija pristigli pravoslavci te se pojavio unionistiki pokret koji je teio ujedinjenju s Katolikom crkvom, i u Lici je sredinom prve polovice 18. stoljea sjedinjeni vladika Teofil Pai uspjeno poeo rad na sjedinjenju (1739. 1744.). Senjsko-modruki biskup Benzoni prosudio je da Paievo nepristajanje da bude samo njegov generalni vikar ugroava njegova biskupska prava pa je taj pothvat propao.31 Iako kontemplativci, pavlini su i aktivno djelovali; redovito su propovijedali i ispovijedali vjernike. Dali su svoj doprinos i u raznim aspektima drutvenog ivota na prvome mjestu u kulturi, opismenjavanju i obrazovanju, te u sakralnoj umjetnosti. Vana je i njihova privrenost glagoljici i narodnom jeziku u liturgiji. Zasluni su i za podruje poljoprivrede, umarstva, maslinarstva, voarstva, vinogradarstva. U Crikvenici je kao prior djelovao Ivan Belostenec Orlovi, provincijal istarsko-vinodolski i crikveniki pavlinski prior, autor hrvatsko-latinskog rjenika Gazophylaciuma. Uz brojne i razliite zasluge pavlina na raznim podrujima, ne smije se zaboraviti da su oni ponajprije nastojali ivjeti redovnikim pustinjakim ivotom. Bili su eremiti, pustinjaci, koji idu za kontemplacijom. Namjera onih koji su kao redovnici ulazili u crikveniki samostan nije bila da tvore kulturu, ve je njihov cilj bio traiti Boga.

Literatura o pavlinskoj viestoljetnoj prisutnosti u Hrvatskoj nije dala dovoljno prostora njihovome djelovanju u Vinodolu. Povijest pavlina u sjevernoj Hrvatskoj te njihov doprinos u kolstvu bolje je popraen znanstvenim radovima negoli je to sluaj s Vinodolom. Jedan od recentnijih hrvatskih radova koji donosi iscrpnu bibliografiju jest djelo Tajane Plee, Pregled pavlinskih samostana kasnosrednjevjekovne Slavonije, CRIS: asopis Povijesnog drutva Krievci, XII, 2010, br. 1, str. 217-219. Trsatski franjevac i crkveni povjesniar Franjo Emanuel Hoko bavio se pavlinskim kolstvom: Pavlinske srednje i visoke kole, Kultura pavlina (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb, 1989., str. 301-312. Osim toga, tekstovi o pavlinima u ovom kraju nisu se koristili izvjeima Svetoj Stolici senjsko-modrukih biskupa. Ta izvjea ad limina, objavljena 2003., daju neke do sada nepoznate podatke. M. Bogovi, Senjsko-modruka ili Krbavska biskupija. Izvjea biskupa Svetoj Stolici (1602. 1919.), Zagreb 2003. Popisu literature Ante Sekulia, koji donosi obilna i kvalitetna monografija Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786. objavljena 1989., valja dodati i neka nova djela. Maarski crkveni povjesniar Gbor Horvth u doktorskoj disertaciji obranjenoj na Papinskom Sveuilitu Gregoriana o djelovanju pavlina u 16. stoljeu (Gergely Gyonggyosi OSPPE (1472-1531) ed i Paolini nel XVI secolo) publiciranoj 2010., donosi obilnu literaturu koja se djelomino odnosi i na hrvatske pavline. Glede vinodolskih pavlina upuuje na slijedea dva naslova: Documenta Artis Paulinorum, (ur. B. A. Gyressy), vol. I-III, Budapest, 1975-1978; B. Romhnyi, Kolostorok s trsaskptalanok a kzpkori Magyarorzgon, Budapest, 2000.

2 M. Bogovi, Modruka ili Krbavska biskupija, Gospi 2010., str. 26-27. 3 M. Sladovi, Povesti biskupijah senjske i modruke ili krbavske, Gospi 2003. (pretisak iz 1856.), str. 190 4 G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume, vol. I, Fiume 1896., str. 59 5 M. Bogovi (2010), nav. dj., str. 18 6 Isto, 38. Usp. Isti, Povijest visokokolske izobrazbe u biskupijama Senjskoj i Modrukoj ili Krbavskoj, Visoko kolstvo na podruju Rijeko-senjske nadbiskupije i metropolije, isti (ur.), Zagreb Rijeka 1999, str. 4-5; D. Farlati, Illyricum sacrum, IV, Venetiis, 1759, 150-152: M. Sladovi, nav. dj. Trst, 1856, str. 42-44.

46

7 Isto, 41-59 8 M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 133-134 9 M. Ivankovi, Pavlini u Krbavskoj biskupiji, Krbavska biskupija u srednjem vijeku. Zbornik radova znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka Krbavske biskupije odranom u Rijeci 23-24 travnja 1986. u Rijeci, (ur. M. Bogovi), Rijeka-Zagreb, 1988, str. 99; F. E. Hoko, Franjevci u Krbavskoj biskupiji, isto, str. 93. 10 Patronatsko je pravo bilo poznato jo u rimskome pravu, ali se, kakvim ga mi uzimamo, razvilo u srednjovjekovnom razdoblju germanskog prava. Na francuskim i germanskim podrujima, onaj koji je gradio crkvu na svojem zemljitu imao je kao vlasnik (senior) nad tom crkvom, kao i nad samim zemljitem, neogranieno pravo vlasnitva; raspolagao je tom vlastitom crkvom (ecclesia propriae haereditatis). Feudalac, kao gospodar svojih kmetova, skrbio je i o njihovim vjerskim potrebama. U tu je svrhu gradio crkve, opremajui ih svim potrebnim za bogosluje, te uzdravao sveenika. U tim vlastitim crkvama feudalaca, sveenik o svojem biskupu ovisi samo utoliko da bez njegove dozvole ne moe obavljati bogosluje. Isto vrijedi i za biskupije, upe, samostane. Vladar ima vrhovnu vlast (suprema potestas) nad itavim teritorijem, ak i nad osobama, ukljuujui i razne asti crkvene i svjetovne. Vei dio biskupija stajao je pod kraljevskom zatitom. M. Boloni, Crkveni patronat na podruju Senjsko-modruke biskupije, Senjski zbornik, V, 1971-1973., str. 228-230. Na razini ope Crkve, upravo je sredina 15. stoljea razdoblje kada patronat (patronato, padroado) postaje od velike vanosti s obzirom na misije. Moglo bi ga se definirati kao skup prava i dunosti koje papa dodjeljuje kraljevima, osobito Portugala i panjolske, kako bi se irile misije u Africi, te u zapadnoj i istonoj Indiji. 11 Kralj Ladislav Kumanac plemenitim muevima, knezovima Ivanu i Leonardu, knezovima krkim, vinodolskim i modrukim potvrdio je sva njihova posjedovanja (possessionis) i podijelio im takoer patronatska prava u biskupijama Krbavskoj i Senjskoj (iura patronatus ecclesiarum de Corbouia et de Scenya) u kojima su se nalazili njihovi posjedi. 12 G. Horvth, nav. dj., str. 30 13 M. Ivankovi, nav. dj., str. 96; V. Uremovi, Pavlini u Crikvenici, Rijeka Crikvenica 2002., str. 24-25 14 G. Horvth, nav. dj., str. 13 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 J. Adamek, Pavlini i njihovi feudalni posjedi, Kultura, str. 47 M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 170 Izvjee biskup Jurja Vuka olia iz 1748. M. Bogovi, Senjsko-modruka biskupija, str. 214. M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 194 M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 194, 209 M. Ivankovi, nav. dj., 101 J. Buturac, A. Ivandija, Povijest Katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973., str. 238 V. Uremovi, nav. dj., str. 53-56 G. Kobler, nav. dj., str. 127-129; M. Ivankovi, nav. dj., str. 99; V. Uremovi, nav. dj., 55-57 M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 129 M. Bogovi (2003), nav. dj., str. 162 J. Buturac , A. Ivandija, nav. dj., str. 220-226 F. E. Hoko, S. Kovai, Crkva u vrijeme katolike obnove, Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost, sv. III, I. (ur. I. Golub), Zagreb 2003., str. 165, 168 Isto, 171-173 Isto, 176-177. Isto, 177-178 Isto, 173

47

48

eljko Bistrovi

Glagoljaka batina Vinodola1

Ako bi netko pokuao prosuditi glagoljaku batinu Vinodola prema sauvanim spomenicima koji se jo uvijek nalaze u Vinodolu, pomislio bi da ovo podruje nije bilo izrazito glagoljako. No kada se saberu svi glagoljski spomenici (danas rasuti po raznim institucijama, preteno u Zagrebu) koji su nastali ili se nalazili u Vinodolu, te se ta graa paljivo iita, otvara se sasvim drugaija povijesna panorama Vinodola. Ouvani nam spomenici oslikavaju plodnu i neprekinutu glagoljaku aktivnost od polovice 14. do polovice 17. stoljea. Poeci glagoljatva u Vinodolu nejasni su jer nam o najranijem razdoblju kranstva u Vinodolu vrela ute. Zbog toga i njegova crkvena pripadnost, do osnivanja Krbavske biskupije, nije do kraja razjanjena. Mogue je da je u ranom kranstvu Vinodol pripadao Senjskoj biskupiji, da bi kasnije neko vrijeme bio pod ingerencijom Krke biskupije. Sigurno je tek da je bio podreen Splitskoj nadbiskupiji. Njegov prvi spomen kao parochiam Vallis Vinarie zabiljeen je 1163. godine u darovnici ugarskoga kralja Stjepana III. kojom potvruje prava i darovnice Geze II. splitskoj crkvi.2 No mogue je da je prvi spomen Vinodola raniji, ako prihvatimo tefanievo itanje Baanske ploe, to ga neznatno izmijenjeno prihvaa i Fui. Prema njima se u estom retku navedenog izvora ita PRBNEBGA (S) POSL() VIN(O)[D]L, to bi bio spomen na Pribinegu, poslanika iz Vinodola.3 Kronoloki bi ovo bila prva poveznica Vinodola s glagoljatvom. Prema mlaem prijepisu povelje splitske sinode odrane 1185., koja se uva u Metropolitanskom arhivu u Splitu, prilikom utemeljenja Krbavske biskupije spominje se i srednjovjekovna upa Vinodol.4 Navedenu upu/parohiju ne smijemo shvatiti u dananjem smislu rijei, ve kao arhiprezbiterat koji je uvjetno usporediv s dananjim dekanatom. U 13. stoljeu imamo vie vrela u kojima se Vinodol spominje. Prvi je darovnica kralja Andrije II. krkom knezu Vidu iz 1223.5 Od tada Vinodol postaje nasljednom zemljom Krkih knezova, kasnije zvanih Frankapani, koji su imali vanu ulogu u irenju glagoljatva. Iz 13. stoljea potjee najvaniji izvor o Vinodolu, ujedno i jedan od najvanijih pravnih glagoljskih spomenika, Vinodolski zakonik. Naalost, poznajemo ga tek u prijepisu iz 16. st.6 U njemu moemo iitati neke povijesne podatke o tadanjoj crkvenoj organizaciji. Spominje se Dragoslav arhiprvad, iz Bribira, iz ega ve Miho Barada izvlai zakljuak da je u Bribiru bilo sredite vinodolskog arhiprezbiterata.7 Iz 13. stoljea potjee i najstariji sauvani glagoljski spomenik koji se nalazio u Vinodolu, fragment legende o svetoj Tekli. On je sluio kao uvez drugomu glagoljskom kodeksu iz Novoga. Danas se uva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod signaturom Fragm. glag. 4.8 U literaturi se spominje i fragment iz Selca koji takoer pripada ovomu najranijem glagoljskom razdoblju Vinodola.9

49

Ouvani glagoljski spomenici 14. stoljea fragmenti su liturgijskih rukopisa i prijepisi zemljinih sporova. Meu sauvanim fragmentima glagoljskih rukopisa nalaze se Novljanski dvolist brevijara,10 list misala u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod signaturom Fragm. glag. 40 te list brevijara Fragm. glag. 55. Latinini prijepisi donose nam dva glagoljska spisa u kojima se rjeavaju zemljini sporovi, oba iz 1309. godine, Pravdu Novgorodaca protiv Ledeniana i Pravdu Novgorodaca protiv Bribirana.11 Takoer je glagoljicom pisan i Popis zemalja opina kotorske, grianske i belgradske u Sopaljskom polju, sauvan u latininom prijepisu iz 1635.12
13. Natpis nad ulazom u crkvu Majke Boje Snjene, Belgrad, detalj

Veina je sauvanih glagoljskih spomenika nastajala bez prekida tijekom 15., 16. i prve polovice 17. stoljea. U tom razdoblju u Vinodolu imamo potvrde o glagoljakim upama i kaptolima. Drugu su polovicu 15. stoljea u Vinodolu obiljeile migracije popova glagoljaa iz Like koji su ovdje traili sigurnije obitavalite zbog ratova s Osmanlijama. Nakon osmanskog razaranja Modrua 1493. katedralni kaptol Modruke biskupije na elu s biskupom Kristoforom Dubrovaninom dolazi u Novi. No prije ovog dogaaja u Vinodolu je morao postojati zborni kaptol ili seoski kaptoli kao to je to sluaj na susjednom Krku.13 Na postojanje takvih kaptola upuuju sauvani dokumenti. Ve 1403. u Hreljinu su etiri sveenika koji nose naziv redovnici, to e poslije biti ustaljen naziv za vinodolske kanonike. U oporuci Tome Partinia iz 1445. spominju se u Bakru plovan Juraj ki bie arhipred vinodolski, zatim popovi Vid, Ambroz i Jakov ki bihu kanonici poli njega. Pop Juraj, plovan novogradski, spominje se kao arhiprvad vinodolski. Iste godine spominju se i redovnici kapitularni novogradski.14 Bakarski kaptol spominje se i godine 1455.15 Nakon dolaska modrukoga stolnoga (katedralnoga) kaptola u Novi, biskup Kristofor Dubrovanin ovdje sebi osniva novo sjedite, dok se dio kanonika raziao po ostalim vinodolskim upama. Ove nam dogaaje opisuju biljeke to ih je glagoljicom na marginama Novljanskog odlomka misala zapisao upnik Petar Vidakovi: Leta 1493. bi rasap grada Modrue, koga Turci porobie i popalie, iz koga pobie astni gospodin, gospodin Kritofor, bikup modruki ali karbavski i s nikolikim kanonici stareimi, ki doav simo v Novi grad va Vinodoli ustani se tu i uini sebi prebivanie i stolicu v crikvi svetih Filipa i Jakova apotoli...16 Zbog kuge 1496. Kristofor bjei iz Novoga u koji se vraa nakon boravka u Bakru. Godine 1498. posveuje, po popravku, crkvicu svete Katarine u Selcu i stolnu crkvu svetih Filipa i Jakova u Novome. U ovoj je potonjoj sljedee godine i pokopan u svetitu ispred glavnog oltara gdje se i danas nalazi njegova nadgrobna ploa. Gore spomenuti izvor o ovom dogaaju glagoljskim zapisom biljei: Umri astni otac i gospodin, gospodin Kritofor, biskup modruki i krbavski i proaja, ki bie roenjem iz Dubrovnika, astni i posveeni doktur dekreta i nauen mnogo v zakonih i v ceremonijah crkvenih, za bie veliko vrime stal v rimskom dvori, sluei gardinala od Uze svetoga Petra, biskupa otienskoga, gospodina Iolijana... ki se prestavi envara 29 v teeni let boih 1499, koga telo bi astno shraneno va crkvi svetih apostol Filipa i Jakova.17

50

Biskup je Kristofor najvjerojatnije bjeei iz Modrua sa sobom ponio riznicu katedrale. Uz biskupski tap, najvaniji dio riznice bio je kri krbavskih biskupa, tzv. Milonjin kri.18 Stariji romaniki, pektoralni kri postavljen je na gotiku esterolisnu bazu, datiranu glagoljskim slovima u 1491. godinu u vrijeme katalda Jerka Andriia. Navedena godina predstavlja nam interpretativni problem jer je dvije godine ranija od dolaska modrukoga stolnoga kaptola u Novi. Meu vrijednostima koje su sa sobom ponijeli modruki kanonici sigurno su bile i glagoljske knjige. Potvrdu pronalazimo u zapisu u Bribirskom brevijaru: To je brv(ija)l modriki.19 Rukopisi su kolali kao to su putovali i sami glagoljai. Ova nam injenica uzrokuje problem provenijencije rukopisa vjerske tematike. Ne moemo sa sigurnou utvrditi koji je rukopis u Vinodol doao, koji je u njemu izraen te koji je iz njega otiao. Ako u rukopisu nije zapisano tko ga je, gdje i kada napisao, provenijenciju mu moemo odrediti tek s pomou leksikoloke analize, analize kalendara, tj. svetakih blagdana, paleografske analize ili povijesno-umjetnike analize ukrasa, tonije inicijala i minijatura.

14. Unutranjost crkve svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

51

Navodimo tek neke rukopise koji su dosad povezani s Vinodolom.20 U upnom uredu u Novome Vinodolskom uva se Prvi novljanski brevijar nastao 1459. godine. Svjedoi nam tunu sudbinu glagoljskih rukopisa. Jedan se njegov dio, kalendar, nalazi u Hrvatskome dravnom arhivu, a drugi dio, kolofon, u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. I kolofon je rascjepkan na dva dijela (Fragm. glag. 95 i 97).21 Kalendar je vaan povijesni izvor jer sadrava zapis o prodaji zvona iz 1520., popis predmeta crkve svetih Filipa i Jakova, smrti sveenika, posvete crkava i oltara.22 U novljanskome upnom uredu nalazi se i jedan od najljepih hrvatskih glagoljskih rukopisa, Drugi novljanski brevijar.23 Vjekoslav tefani pretpostavlja da mu je pripadao list brevijara s tekstom iz oficija koji se uva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Fragm. glag. 87).24 Napisao ga je 1495. pop Martinac, rodom Lapanin. Njegov opis Krbavske bitke, koji se nalazi u ovom rukopisu, potresan je iskaz jednog suvremenika o velikoj nevolji koja je tada zadesila hrvatski narod. Rukopis je naruio pavlinski samostan svete Marije na Ospu, kraj Novoga Vinodolskog u vrijeme priora Franka Budiia iz likog plemena Mogorovia. U Novom se uva i vei odlomak, tzv. Novljanski misal iz 15. stoljea.25 I njemu je u novije vrijeme pripisan jo jedan otkriveni fragment pronaen u kasnijem uvezu, u Sveuilinoj knjinici u Rijeci.26 Drugo mjesto gdje se uvaju vinodolski rukopisi jest Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojem se nalaze Blagdanar popa Andrije iz Novog (Novljanski ili Peregrinov blagdanar) iz 1506. koji je doscinobrao fratar Stipan s Krka (IV a 99), Vinodolski zbornik iz 15. stoljea (III a 15),27 Bribirski brevijar iz 1470. (III b 6), Vinodolski (Kukuljeviev) brevijar iz 1485., (I d 34), Bribirski misal iz 15. stoljea (IIIb 3), Tkonski zbornik iz prve etvrtine 16. stoljea (IV a 120).28 U Vatikanskoj se knjinici nalazi misal Cod. Borgiano Illirico 10. u kojem se 1485. potpisao pisar Mihovil iz Bribira.29 Osim brevijara i misala vinodolski popovi voljeli su razliite propovijedi. Meu njima istiu se Disipuli ciklusi propovijedi srednjovjekovnog pisca, njemakog dominikanca, priora i lektora u Nrnbergu, Ioannesa Herolta (1380. 1468).30 Sva etiri sauvana glagoljska rukopisa Disipula nastala su u Vinodolu. Tri je polovicom 16. stoljea napisao pop Mihovil, belgradski plovan (VIII 126, IV a 95, IV a 48/a), a jedan 1600. godine pop Ivan Brozovi (III b 13). On je zanimljiva osoba, doljak iz Zagreba, stanovnik Selca i plovan u Bribiru. Mladu je misu proslavio 1598. nakon to se kolovao za akna kod popa Ivana Sudena. Upravo je pop Brozovi zapoeo prve upise u matice krtenih i vjenanih u Bribiru. Uz rukopise vjerske tematike zanimljive su zbirke magijskih zapisa i recepata te egzorcizmi. U popovskoj obitelji Benkovi u Grianama sauvale su se dvije ovakve knjige koje su preko Ivana Kukuljevia Sakcinskog stigle u nekadanji Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (IV d 55, IV d 56). Ova je obitelj bila vlasnik i drugih rukopisa kao to su govori o svetkovanju svete nedjelje (Fragm. glag. 108) i Disipul iz 1558. (VIII 126). Ovaj je potonji bio u vlasnitvu popa Andrije, kanonika u Grianama. Umjesto glagoljicom on se slui latinicom, ostavljajui na 52

Disipulu latinini zapis 1668. godine. U propovijedi koje su se koristile u Vinodolu ubrajamo i dvije postile koje se danas uvaju u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Pod signaturom Fragm. glag. 115 uva se fragment postile, a pod III b 11 postila Jurja rnia. Ovaj ledeniki plovan rodom iz Bribira autor je i dviju postila koje se uvaju u Narodnoj in univerzitetnoj biblioteci u Ljubljani (II C. 1669) i Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu (R 3348). Po tematici istie se i Dijalog Grgura pape koji sadrava rasprave iz kranske dogmatike i morala. Najmlai od etiriju sauvanih glagoljskih rukopisa pod ovim naslovom napisao je 1623. pop Martin Martei iz Griana (I b 139).31 O cjelovitim glagoljskim kodeksima svjedoi nam svaki sauvani fragment, bio on dvolist ili tek ostriak. Jo se uvijek u knjinicama i upnim uredima pronalaze fragmenti glagoljskih rukopisa koji su posluili kao pergamentni uvezi kasnijim rukopisima kao to nam moe posvjedoiti nedavna izloba grae iz kapucinske knjinice u Rijeci. Mnogi su pohranjeni u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Fragm. glag. 40 bio je list misala iz 14. stoljea koji je posluio pavlinima iz Novoga za neki kasniji registar. Iz Novoga je i jedan dvolist (Fragm. glag. 87), a Fragm. glag. 55 list je brevijara iz 14. stoljea u koji je bila uvezana matica krtenih iz Griana iz godine 1692. Iz istog su mjesta jo dva fragmenta glagoljskih brevijara (Fragm. glag. 55 i 64). Glagoljski fragment pod brojem 53 pripadao je kodeksu I d 34. Podrijetlom iz Bribira krnji je dvolist misala obitelji Mikli (Fragm. glag. 100), kao jo tri fragmenta koji se uvaju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (Fragm. glag. 20, 53 i 84). U arhivu Krke biskupije uva se driveniki odlomak glagoljskog brevijara koji je nekada pripadao Arhivu Staroslavenske akademije.32 Njemu treba dodati i fragment koji je spomenuo Branko Fui u vodiu po Driveniku.33 Osim upa i kaptola, za crkvenu organizaciju Vinodola bitno je i osnivanje pavlinskih samostana u Ospu kod Novoga i Crikvenici. U najranijim razdobljima svojeg djelovanja pavlinski su samostani bili rasadita hrvatskoglagoljske pismenosti. Za samostan svete Marije pod Novim pisan je Drugi novljanski brevijar iz 1495. i Blagdanar popa Andrije iz Novoga od 1506. Da su pavlini bili hrvatskoglagoljski pisci, svjedoi povjesniar pavlinskog reda Andrija Eggerer govorei kako je prior samostana u Gvozdu fra Stanislav s latinskog predloka na hrvatski jezik glagoljskim pismom preveo regulu, konstitucije i govore svetog Augustina.34 Kao pisar zabiljeen je 1447. Filip, prior crikvenikog samostana. Luka Jeli takoer potvruje da su se crikveniki pavlini sluili glagoljicom.35 Ekonomska pak aktivnost pavlina zasvjedoena je brojnim ispravama koje se uvaju u Hrvatskome dravnom arhivu (23 iz Crikvenice, 12 iz Novoga) iz kojih se moe iitati kako su crikveniki pavlini u Kotoru i Belgradu imali zemlje i kmetove. U veini literature, uz crkvu, pogotovo franjevaki i pavlinski red, velika uloga u promicanju glagoljatva pridaje se feudalnoj obitelji Frankapan. Oni su poticali osnivanje pavlinskih samostana koji su u naim, primorskim krajevima bili rasadita glagoljatva. No njihovu ulogu valja trezveno promotriti, uz odmak od roman-

53

tinih interpretacija o narodnosnom opredjeljenju Frankapana. Srednjovjekovno je plemstvo, kao i Katolika crkva, univerzalno i nadnacionalno. U rodbinskim su vezama s ostalim europskim plemstvom bez obzira na to bili oni Kranjci, Austrijanci, Maari, Talijani ili Srbi. Kao i svaka feudalna obitelj u korespondenciji su se preteno sluili latinskim jezikom. Iako su bili poticatelji izgradnje i donatori glagoljakih crkava i samostana, na njihovim su nadgrobnim ploama i peatima njihovih kancelarija latinini natpisi. Njihova je kancelarija uz ostale jezike sastavljala isprave i na glagoljici meu kojima su i darovnice pavlinima. U Vinodolu se istie knez Martin Frankapan (umire 1479.) kao jedan od najveih donatora crkvi na Trsatu, na Koljunu, u Novom i Crikvenici. No on ivi na zalazu frankapanske moi, nakon vrhunca koji je predstavljao njegov otac Nikola IV. nakon ije su se smrti i podjele njegove velike ostavtine neka od brae posvaala. Najvei je razlog svai bila opasnost od Osmanlija i opredjeljenje za seniora za kojega su smatrali da moe obraniti njihove interese. Zbog frankapanskih podjela, osim nadolazee osmanske opasnosti, Vinodolu su zaprijetile i druge opasnosti. Bla Maar u ime Matijaa Korvina 1480. preotima Vinodol Stjepanu II. Frankapanu pa ga Frankapani gube kao nasljednu zemlju nakon vie od dva stoljea neprekidne vlasti. Otad Vinodol vie nikada nije u potpunoj frankapanskoj vlasti. Zadnji od Frankapana koji ima znatniju ulogu u Vinodolu jest Bernardin koji umire 1530. Dao je prevesti Bibliju na hrvatski i sastaviti Modruki urbar, pisan glagoljicom. Njegovo se ime spominje na trima glagoljskim spomenicima, u Novome (1511.) i Bribiru (1524., 1527.). Sveukupno je dosad na obraenom podruju zabiljeeno 29 glagoljskih natpisa: sedam u Belgradu, etiri u Bribiru, tri u Driveniku, pet u Grianama, osam u Novome i dva u Podskoima. Uz ve spomenuti kri krbavskih biskupa jo se jedan natpis nalazi na crkvenome mobilijaru. Rije je o olovnoj kutijici za pohranu svetakih moi iz Novoga, s urezanim glagoljskim natpisom s poetka 16. stoljea. Ostali glagoljski epigrafski spomenici Vinodola veinom se odnose na gradnje ili dogradnje sakralnih objekata, no prisutni su i oni koji datiraju izgradnju ili dogradnju utvrda kao to su Drivenik i Bribir. Klesarski se istiu natpisi na svetoj Luciji (1499.) i svetima Fabijanu i Sebastijanu (1511.) u Novome, koje je najvjerojatnije isklesala jedna ruka. Pop Mikula Muevi pojavljuje se ak na trima natpisima koji dokumentiraju faze dogradnje crkve svete Majke Boje Snjene u Belgradu. Grianski su natpisi uklonjeni prilikom proirenja crkve 1906. godine, no dva su pronaena prilikom njezine zadnje obnove. Glagoljski natpisi otkriveni nakon Fuieve monografije o glagoljskim natpisima pronaeni su u katelu Drivenik, u blizini Belgrada 36 i okolici Drivenika. Uz frankapansku kancelariju u Vinodolu plodnu je aktivnost imao hrvatskoglagoljski notarijat koji stvara brojne oporuke, kupoprodajne ugovore, darovnice, presude. Veinu je obradio jo Ivan Kukuljevi Sakcinski u zbirci Acta Croatica (Listine hrvatske) u kojoj je skupio oko osam stotina pravnih dokumenata od poetka 12. do konca 16. stoljea.37 Njegovo je djelo nastavio uro urmin.38 Najvie sauvanih isprava nalazi se u Hrvatskome dravnom arhivu u Zagrebu, u fondovima ukinutih pavlinskih samostana i zbirkama Neoregestrata acta i Documenta medievalia varia. 54

Najee su to spisi koji se odnose na posjede i posjednike odnose. Zanimljivo je da ih je najvie nastalo u Grianama.39 Nekoliko spisa koji se odnose na vinodolsko podruje sauvano je i u trsatskom samostanu40. O glagoljskom notarijatu najiscrpniji pregledni rad, u kojem je sabrao sve zabiljeene vinodolske notare, kancilire, javne ili opinske pisare te akne i popove koji su zabiljeeni kao pisari, napisao je Rudolf Strohal.41 Sauvani rukopisi pravnoga karaktera viestruko su vani povijesni izvori: za ekonomsku povijest (cijene, mjere), za pravnu povijest (pravni termini), za hrvatski jezik (toponimi, antorponimi). No i u liturgijskim rukopisima nailazimo na brojne zapise povijesne vrijednosti. Tako su, osim ve spomenutih zapisa u novljanskim rukopisima, u Bribirskome misalu upisani datumi mladih misa i smrti sveenika te posveenja crkava i oltara. Za odravanje crkava i oltara najee su bile zaduene bratovtine koje su za to prikupljale neophodna sredstva. Aktivnosti bratovtina u Vinodolu zabiljeene su u sauvanim bratovtinskim knjigama: bratovtine svetoga Kria u Bribiru, 1609. 1698. (Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, VIII 205), bratovtine svetog Stjepana u Bribiru, 1612. 1699. i crkve (brae) svete Marije u Belgradu, 1590. (1550.) 1831.42 Uz one rijeke jedine zabiljeene matice u Hrvatskom primorju voene na glagoljici matine su knjige roenih i vjenanih upe u Bribiru, koje se vode od 1603., a od pravnih izvora valja spomenuti Grianski urbar iz 1544.43 O njemu se u literaturi prenosilo da je zametnut, no nakon objave Luje Margetia jasno je da se uva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pod sign. Gl. III 42.44 Ovaj urbar nastaje u doba brojnih seljakih pobuna i nemira. Nakon smrti Bernardina Frankapana njegova

15. Natpis nad ulazom u crkvu Majke Boje Snjene, Belgrad

55

16. Crkva svetog Martina, Podskoi

dobra u Vinodolu naslijedio je njegov unuk Stjepan Frankapan Ozaljski. U njegovo je ime Grianama upravljao Ivan Gui koji je uvodio nove namete, na to se narod Griana podigao protiv svojeg upravitelja i zatraio od Stjepana Frankapana Ozaljskog potvrdu starih prava i zakona. Grianski je urbar tada popisao slube i dae koje su stanovnici Griana bili duni dati vlastelinstvu.45 Kao to je ve istaknuto, na povijest Vinodola utjecao je dolazak sveenika iz Like i Krbave. No migracije su glagoljaa viesmjerne jer i vinodolski glagoljai putuju u druge glagoljake sredine. Veze su potvrene s Krkom, Senjem, Istrom i slovenskim krajevima. U Senju je kao kanonik zabiljeen bribirski upnik Ambrozije Brozovi, dok je pop Mate Hodani iz Vrbnika kanonik u Bribiru.46 Kao to su neki vinodolski rukopisi zavrili na Krku, tako moemo zamijetiti brojna prezimena iz Vinodola u Omilju, Dobrinju i Vrbniku. Na otoku je zasvjedoena graditeljska aktivnost vinodolskih majstora. U Vrbniku su zabiljeena dva Vinodolca. Majstor Toma iz Bribira 1527. spominje se na glagoljskom natpisu koji datira gradnju zvonika kao jedan od njegovih graditelja, samo godinu dana nakon izgradnje crkve svetog Martina u Podskoima koja je takoer datirana glagoljskim natpisom na kojem je zapisano majstorovo ime. Marin Cvitovi, Kotoranin, potpisan je 1599. na predeli kao naruitelj glavnog oltara u Vrbniku. On je laik koji se 1606. spominje kao vicekancelar Krke biskupije. Istra je takoer bila podruje kamo su odlazili vinodolski popovi glagoljai. Svoja imena u istarskim i slovenskim crkvicama zaparali su Rita akan z Brbra u Zamasku (gr. 1., 1436.), pop Ivan z Bribira, kapelan u slovenskome mjestacu Dole (grafit iz XV-XVI. st.), pop Grgur Benkovi z Drivenika, kapelan u Lindaru (gr. 4., 1532.), pop Mihovil s Crikvenice u Kontovelu (gr. 2., 1534.), pop Matij Mihovili s Crikvenice u Kontovelu (gr. 3., 1599.).47 O daljnjem razvoju crkvene organizacije u Vinodolu saznajemo iz relacija senjskih biskupa Svetoj Stolici. Markantun de Dominis s Raba prvi je senjski biskup koji

56

postaje administratorom Modruke biskupije, da bi se u vrijeme senjskog biskupa Ivana Krstitelja Agatia (1617. 1640.) Modruka ili Krbavska i Senjska biskupija nale pod jedinstvenom upravom. U izvjeu Markantuna de Dominisa iz 1602. doznajemo da je u Modrukoj biskupiji nakon osmanskih razaranja preostalo oko devet utvrda sa zbornim crkvama, u vlasti kneza Zrinskoga, Hrvata i heretika. Oko 60 sveenika bogosluje obavlja na staroslavenskom jeziku. Vincenzo Martena u svojem izvjeu iz 1615. malo je detaljniji. U Modrukoj biskupiji pod svojom upravom biskup ima devet katela, od kojih jedan pripada caru, jedan Frankapanima, est Zrinjskima i jedan nadvojvodi Ferdinandu. Ovaj posljednji zove se Trsat. Svi sveenici (60 sveenika, 7 podakona i akona i 20 klerika) obavljaju slubu Boju na ilirski nain. Od njih samo trojica znaju neto latinskoga. Ve 1684. senjski biskup Hijacint Dimitri donosi nam vedriju sliku Modruke biskupije u kojoj su tada 23 upe. No broj popova glagoljaa otad je u stalnom opadanju. U Bakru, Grobniku, Novom i Bribiru spominju se kanonici, to znai da su ondje zborni kaptoli. Sebastijan Glavini nam 1695. takoer spominje 23 upe, a za slubu Boju kae da se obavlja preteno na staroslavenskom (ilirskom) iako negdje i na latinskom. U Novom je upnik sa est kanonika, a u Bribiru je zborna crkva svetih Petra i Pavla Apostola, sa est kanonika koji svi znaju latinski. U Grianama je crkva svetog Martina, sa upnikom i pet nadarbenika glagoljaa. U upi Kotor sveenik je takoer glagolja. U Belgradu je upna crkva Velike Boje Roditeljice kojom upravlja upnik s dva kanonika. Drivenikom upom upravlja upnik s dva kanonika glagoljaa. Nikola Pohmajevi godine 1728. navodi da je stolni kaptol Modruke biskupije raspren na vie zbornih kaptola, svaki sa svojim kanonikim zborom: est je kanonika u Novom, sedam u Bribiru, est u Grianama, tri u Belgradu, tri u Hreljinu, devet u Bakru, sedam u Grobniku. U tim su mjestima upe povezane s kaptolom.

17. Crkva Majke Boje Snjene, Belgrad

57

Vaan je podatak koji navodi u svojoj relaciji 1741. Ivan Anton Benzoni da kanonici zbornih kaptola ine katedralni modruki kaptol i nakon smrti biskupa biraju u Triblju modrukoga kapitularnog vikara. Ivan Krstitelj Jei, govorei u svojem izvjeu o Modrukoj biskupiji iz 1795., spominje u njoj tri grada: Novi, Bakar i od 1785. Rijeku. U biskupiji je 50 upa i 46 mjesnih kapelanija. Modruki je kaptol u Novom i ima pet kanonika. Zborni su kaptoli u Bakru, Grobniku, Driveniku, Grianama, Bribiru i Rijeci. Dostojanstva su arhiakon, arhiprezbiter i primicer, koji su sada u zbornim kaptolima. Isti biskup godine 1802. napominje da su od devet zbornih kaptola ostala jo etiri, a da je i njihova sudbina nesigurna. Kler stolnoga kaptola modrukoga, koji se sastoji od tri zborna: novljanskoga, bribirskog i bakarskog, uz kanonike se dunosti skrbi i za devet tisua vjernika.48 Biskup Oegovi je pak 1844. odredio da se modruki kaptoli u Bakru, Bribiru i Novom sjedine u jedan kaptol, a u svakom od mjesta da ostanu po tri kanonika. Iako su senjski biskupi vizitirajui upe Vinodola u 18. i 19. stoljeu esto spominjali kako je ovaj kraj preteno glagoljaki, iz navedenih nam se stoljea nisu sauvali glagoljski spomenici. Zemljina knjiga bratovtine svete Marije u Belgradu vodi se do 1831., no zadnji je glagoljski upis iz 1673., a zapisao ga je belgradski plovan Martin Martei, to je, kako se ini, najmlai zabiljeeni glagoljski zapis. Latinica se u vinodolskom kraju koristi ve u prvoj polovici 17. stoljea. Ve 1630. za neki je latinski registar novljanskim pavlinima posluio list misala iz 14. stoljea (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Fragm. glag. 40). Godine 1633. i 1635. pojavljuju se prvi zapisi latinicom u knjizi bratovtine svetoga Kria u Bribiru. Tada se i pop Broz Brozovi, plovan bribirski, ispod glagoljskog zapisa potpisuje latinicom. Zadnji pak glagoljski upis u knjigu bratovtine svetog Stjepana u Bribiru datiran je 1639. godinom. U pavlinskim samostanima glagoljaka djelatnost zamire znatno prije ukinua reda 1786., kada je rasprodana njihova knjinica u Crikvenici. Sudei po dokumentima crikvenikih pavlina, u njihovu su redu u 17. i 18. stoljeu prevladavali latinski jezik i pismo.49 U inventaru knjiga iz 1782. spominje se samo jedan Missale Illiricum. Takoer ni za jedno djelo iz knjinice novljanskih pavlina ne moe se sa sigurnou utvrditi da je bilo tiskano glagoljicom.50 Kasniji odnos prema glagoljskoj batini u Vinodolu najbolje ilustrira spaljivanje glagoljskih spisa grianskog arhiva, koje je tridesetih godina 19. stoljea proveo Franjo Vrinjanin, grianski upnik i nekadanji profesor senjske bogoslovije, iz razloga da zatre trag tomu vlakom pismu.51 Naalost, tada Vinodolom jo uvijek ne hodoaste Ivan Kukuljevi, Mijat Sabljar i Ivan Mileti, koji su glagoljske spomenike popisivali i prikupljali. Kukuljevi je prvi koji glagoljske spomenike spaava od nebrige i sigurnog unitenja. Oni se danas uglavnom nalaze u Zagrebu u Hrvatskome dravnom arhivu, Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici, Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Hrvatskome povijesnome muzeju. Iako je glagoljatvo vana sastavnica hrvatske kulture i jedna od odrednica hrvatskog identiteta, institucionalni odnos prema ovoj batini jo je uvijek nedostatan, a nije se promijenio ni osamostaljenjem hrvatske drave. Ne postoji sustav evi-

58

dencije glagoljskih spomenika niti njihov potpuni katalog, a rijetki su i oni spomenici koji su zatieni kao kulturno dobro upisom u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zato nas raduje injenica to su se neki od glagoljskih spomenika, koji su zbog nebrige iz Vinodola otili, ponovno nali u kraju u kojem su nastali. Nadamo se da bi Muzej Grada Crikvenice jednoga dana mogao postati njihovim novim utoitem.

3 4

5 6

7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18

19 20

21 22 23 24

Povijesni pojam Vinodola obuhvaa podruje od Ledenica do Grobnika, no u ovom je prilogu obraen tek ui Vinodol, u njegovu najuemu zemljopisnom odreenju vinodolske kotline (Drivenik, Tribalj, Griane, Kotor, Bribir, Novi). Stoga su u ovom tekstu izostavljeni glagoljski spomenici Ledenica, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika, iako se neka od ovih mjesta u daljnjem tekstu spominju. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (ur. T. Smiiklas), II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1904., str. 96. B. Fui, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982., str. 57 M. Bogovi, Pomicanje sjedita krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruke biskupije), Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb 1988., str. 46 Diplomatiki zbornik, nav. dj., str. 244 245. Popis literature o Vinodolskom zakonu vidjeti u: O. Kosanovi, Prilog za bibliografiju objavljenih pravnih izvora i pravnopovijesnih studija za Istru, Kvarnersko primorje i otoke u srednjem i ranom novom vijeku, Arhivski vjesnik, 52, 2009., str. 129 170. M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam prema Vinodolskom zakonu, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 44, 1952., str. 52 V. tefani, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, (vol. I 1969.), (vol. II 1970.), Zagreb 1969. J. Vajs, Hlaholsk knihy obradni a zlomky Selcsk, Vestnik K. C. Spolecnosti Nauk, IX, 1909. M. Mihaljevi, Novljanski dvolist brevijara iz 14. stoljea, Filologija 34, 2000., str. 175208 Acta Croatica. Listine hrvatske (ur. Ivan Kukuljevi Sakcinski), Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. 6, sv. I, Zagreb 1863. Hrvatski spomenici (ur. uro urmin), Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. 6, sv. I, Zagreb 1898., str. 7778. M. Boloni, Seoski kaptoli u Krkoj Biskupiji, Bogoslovska smotra, vol. 36, br. 1, 1966. M. Bogovi, Povijest biskupija Senjske i Modruke ili Krbavske, Fontes, 7, 2001., str. 3031. V. Klai, Krki knezovi Frankapani - od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Zagreb 1901., str. 61. Acta Croatica (br. 142), nav. dj., str. 155156; Hrvatski spomenici, nav. dj., str. 377 378. Acta Croatica (br. 163), nav. dj., str. 178179; Hrvatski spomenici, nav. dj., str. 426 427. D. Kniewald, Zlatni kri krbavskih biskupa, Bogoslovska smotra, vol. 22, br. 4., 1934., B Fui (1982), nav. dj., str. 105; Prvi je o kriu pisao F. Raki, Starodavni kri u bribirskom sboru modrukoga kaptola, Zagrebaki katoliki list, IX/1858., br. 44, str. 351 352, no nisam uspio konzultirati navedenu literaturu. Spominje ga i I. Lenti. V. tefani (1969), nav. dj., str. 145. Pregled glagoljskih rukopisa s vinodolskog podruja donosi nam Anica Nazor, Glagoljski rukopisi s vinodolskog podruja, Novljanski zbornik, 3, 1995, str. 43-68. Ovaj rad bazira se na radovima Vjekoslava tefania, no nisu pretjerano precizno konzultirani jer se uope ne spominju Fragm. glag. 40 i Fragm. glag. 111 V. tefani (1969), nav. dj., str. 138141. J. Kolanovi, Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske, Slovo, sv. 32-33 (1982-1983), Zagreb 1983., str. 135 137 A. Nazor, M. Panteli, II. Novljanski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., Staroslavenski zavod Svetozar Ritig i Turistkomerc. Zagreb-Graz 1977. V. tefani (1969), nav. dj., str. 136.

59

25 J. Franiskovi, Novljanski misal, Bogoslovska smotra, 2, 1925. 26 M. Mihaljevi, Novootkriveni glagoljski fragmenti u Sveuilinoj knjinici Rijeka, Dometi, 7-12, Rijeka 1999., str. 2638. 27 M. Panteli, Driveniki odlomak glagoljskog brevijara iz 15. stoljea, Slovo, 44-45-46, Zagreb 1996., str. 8597. 28 U zagradama su navedene signature pod kojima se rukopisi uvaju u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Svi su rukopisi obraeni u V. tefani (1969. i 1970.), nav. dj. 29 I. Mileti, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine, XXXIII, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1911., str. 78, A. Nazor, M. Panteli, nav. dj., str. 46. 30 V. tefani (1969), nav. dj., str. 232233. 31 Isti (1969), nav. dj., str. 189192. 32 M. Panteli, nav.dj.; V. tefani, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1960., str. 207. 33 B. Fui, Drivenik, Drutvo imena Isusova, Drivenik 1995., str. 7 34 V. tefani, Dvije frankopanske glagoljske darovnice pavlinima, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 1(1954.), str. 145 35 L. Jeli, Fontes historici liturgiae glagolito-romanae a XIII ad XIX saeculum, Veglae-Kurykta, 1906., str. XV, 11 i passim 36 Prvi je nalaz Ranka Starca, a drugi Dragana Pelia. 37 Acta Croatica, nav. dj. 38 Hrvatski spomenici, nav. dj. 39 J. Kolanovi, Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske, Slovo, sv. 32-33 (1982-1983), Zagreb 1983., str. 131 91. 40 J. Kaloper-Bakari, Popis glagoljskih spisa u franjevakom samostanu na Trsatu, Rijeka (zbornik), sv. 2, Povijesno drutvo Rijeka, Rijeka 1994., str. 282 283. 41 R. Strohal, Nekoliko rijei o hrvatskim glagolskim notarskim knjigama i o glagolskim ispravama, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, vol. 11, br. 1, Zagreb 1911. 42 V. tefani (1970), nav. dj., str. 211212. 43 R. Lopai, Hrvatski urbari I, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. V., Zagreb 1894, str. 84 44 D. Klen, Statuti, urbari, notari Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja i otoka, Historijski arhiv Rijeke, Rijeka 1968.; J. Bratuli, Glagoljaka batina u Vinodolu, Prolost i batina Vinodola [katalog izlobe], Zagreb 1988.; L. Margeti, Najstariji glagoljicom pisani vinodolski urbar (1544),Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, XXX (1988.), str. 63 78. 45 R. Lopai, nav. dj. str. 84.; L. Margeti nav. dj., str. 6378. 46 M. Boloni, Krki glagoljai i njihova sluba izvan Krka, Bogoslovska smotra, vol.35., br. 2., Zagreb 1966. 47 B. Fui (1982), nav. dj., str. 125, 216, 232, 381. 48 M. Bogovi: Sadraj izvjea senjsko-modrukih biskupa u Rim, Senjski zbornik, 23, Senj 1996., str. 161 196. 49 M. Bonjak, O knjinici pavlina u Novom Vinodolskom, Jadranski zbornik, VII, Rijeka-Pula 1969., str. 475. 50 Isti, nav. dj., str. 495. 51 R. Lopai, Iz Izvjetaja o primorskim arhivima, Starine Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 27 (1895.)., str. 233 (prema: M. Bogovi, Posljedice politizacije glagoljice u 19. stoljeu, Knjige potujui, knjigama potovan: Zbornik Josipu Bratuliu o 70. roendanu, Matica Hrvatska, Zagreb 2010., str. 296.

60

Marijan Bradanovi

Graditeljstvo Vinodola u doba pavlina

Vinodol prije pavlina Intenzitet povijesnih istraivanja Vinodola posljednjih desetljea ni priblino ne prate studije istraivaa materijalne batine, povjesniara umjetnosti i arheologa.1 Tako se dosad objavljena saznanja o graditeljstvu Vinodola dobrim dijelom jo uvijek temelje na radovima nastalim u prvim desetljeima prologa stoljea.2 Od novijih sintetskih rasprava istiu se one Radmile Mateji i Ranka Starca.3 Njihova se zapaanja o prapovijesnim kulturama na podruju Vinodola u pravilu temelje na sad ve davnim vijestima o sluajnim arheolokim nalazima iz doba dok ih je tehnologija zemljanih radova, oslanjajui se na runi iskop, jo omoguavala, kao i terenskim rekognosciranjima, naalost, ne i ozbiljnijim arheolokim istraivanjima. Istiu se bronanodobne i eljeznodobne gradine, spomenimo samo neke od najpoznatijih, poput Ospa nad Novim i sv. Jurja nad Selcem, naselja na lako branjivim uzvisinama, s kojih su se kontrolirale kopnene i pomorske komunikacije, izvori pitke vode i obradive povrine. U antici4 je Raparia, koju spominje Ravenski kozmograf,5 tj. Varvaria, kako vjerojatnu pogreku hipotetski ispravlja Margeti, po svoj prilici bila najvanije naselje u unutranjosti Vinodola, jedino koje je sauvalo puni kontinuitet iz antike u srednji vijek, dakle do Bribira Vinodolskog zakonika, kao povijesnog sredita Vinodola.6 Naravno, rije je o Vinodolu u uemu geografskom smislu, jer na povijesnom podruju srednjovjekovnog Vinodola ne treba zaboraviti da se Bakar razvio nad vjerojatno jo znatnijom liburnskom, a zatim i rimskom Volkerom.7 Prema R. Starcu, na mjestu Bribira nalazila se ve bronanodobna gradina, pa je doista bila rije o iznimno dugom kontinuitetu naseljenosti.8 Ipak, o tome gotovo da i nema materijalnih dokaza, do rijetkih vijesti o sluajnim nalazima.9 Nasuprot vjerojatnom naselju romaniziranoga autohtonog stanovnitva, drugo je, ako je prosuivati temeljem analogija, kratkotrajno moda jo znatnije naselje Vinodola u razdoblju klasine antike, moglo biti plodom rimske urbanizacije u donjem toku rijeke koju danas nazivamo Dubrainom. Ipak, rije je, zasad, o posve uopenim domiljanjima. Posljednjih godina provoena arheoloka istraivanja ini se da su snano potvrdila u znanosti ve dulje vrijeme prevladavajuu pretpostavku da se upravo ovdje, na uu ili nad tokom Dubraine,10 nalazilo rimsko naselje Ad Turres, primarnog zadatka kontrole ceste izmeu dvaju vanih lukih gradova rimske Liburnije, Tarsatike i Senije.11 Istraivanja su, zasad, ponajprije razotkrila, ini se, dominantnu ekonomsku podlogu postojanja naselja a to je bila poprilino vana keramiarska proizvodnja, koja se ponajprije morem, iz mjesnog pristanita distribuirala potroaima.12 Ovdje se mora istaknuti da izuzev prvotnoga vojnog znaaja, koji proizlazi iz samog imena povezanog s vojnom arhitekturom, jer rije je bila o naselju poniklom pokraj fortifikacije ili fortifikacija, u materijalnom smislu jo uvijek nita

61

pouzdanije ne znamo o njegovoj poziciji, prostiranju i stupnju urbanizacije, koje je eventualno dostiglo u rimskom razdoblju.13 Od karakteristinoga graditeljstva na izmaku antike na podruju Vinodola posebno valja naglasiti snanu pomorsku utvrdu Lopar. Njezin je glavni zadatak bio kontrola pomorskog puta kroz Velebitski kanal. Ostaci se nalaze u sklopu malena parka, pokraj obalnog etalita nadomak kupalita Lianj, na istoimenom podruju nekadanjih historicistikih, secesijskih i modernistikih ljetnikovaca, danas hotela, odmaralita i vila na jugoistonoj periferiji Novoga. Lokalitet nije istraivan, o njemu jedva da je i pisano s obzirom na njegovu vanost u kontekstu cijele istone obale Jadrana, a pokuaji datiranja varirali su od razdoblja kasne antike do razvijenoga srednjeg vijeka, tj. do frankapanskog razdoblja.14 Danas je ondje nad zemljom malo toga preostalo u usporedbi s impozantnim ruevinama koje su do razdoblja izmeu dvaju svjetskih ratova, dakle donedavno, bile sauvane, a sada ih moemo prouavati tek na rijetkoj preostaloj i nepreciznoj dokumentaciji, nastaloj u razdoblju prije ruenja provedenog izmeu dvaju svjetskih ratova. Dokumentirana je tako bila velika, ini se, peterokutna fortifikacija, ako je suditi prema tlocrtu koji je donio Szabo, s ostacima malenih pravokutnih kula, no sve bi to valjalo arheolokim istraivanjem provjeriti. Valja upozoriti da je na fotografijama i akvarelima iz tog razdoblja, na jednom od masivnih zidova zdanja zidanoga priklesanim lomljencem jasno vidljiv otvor s gljivastim lukom, karakteristinim za ranobizantsko graditeljstvo. Utvrda je vjerojatno imala i dodatan neposredni zadatak tititi naselje koje je uz nju opstojalo, kao to je to bio sluaj na nizu lokaliteta koji se pruaju na susjednoj, krkoj obali, meu kojima istaknimo onaj na podruju rta Glavina, jugoistono od Vrbnika, smjetenog upravo suelice Loparu.15 Gotovo da i nema grada na naoj obali koji je valove seoba naroda preivio bez znatnije redukcije urbanog areala.16 Na potezu izmeu Tarsatike, koja se kao civitas spominjala jo 799. godine17 i Senije, koja kontinuitetom imena a i materijalnim dokazima upuuje na opstanak naselja na istoj, antikoj poziciji, nije bilo znatnijih, snanije utvrenih, puanstvom jo uvijek dovoljno brojnih i za organizaciju obrane podesnih naselja, koja su preivjela turbulentno razdoblje seobe naroda. Naputanje i zamiranje koje je zadesilo ak i jednu Salonu najbolji je dokaz teine takvih poduhvata, pokuaja opstanka depopuliranih starosjedilakih zajednica, unutar glomaznih sustava gradskih fortifikacija zamiljenih da ih opsluuje daleko vei broj branitelja. Rairenom razmiljanju o potpunom zatoru svih vinodolskih antikih naselja valja suprotstaviti kontinuitet antikog naziva, sauvan u slaveniziranim inaicama imena Bakra i Bribira, premda se ni na tim pozicijama ne moe oekivati puni kontinuitet organizacije drutva i urbanog naina ivota, od razdoblja antike prema srednjemu vijeku. Tomu nasuprot, ei e biti sluaj diskontinuiteta lokacije naselja, vidljiv primjerice u odnosu kasnoantikog Lopara u usporedbi s Novim, koji se u srednjem vijeku izdie u neposrednoj blizini, na uzvisini podesnijoj za obranu. Prigodno spomenimo sluaj naselja na uu Dubraine, vjerojatno ugaenog za raun onoga na uzvisini koja ga je nadgledala. Ad Turres tako postaje Kod Tor tj. Kotor, u posve izmijenjenim okolnostima imenom batinei uspomenu na svojega antikog prethodnika.18 62

18. Pogled na Vinodolski kanal i obalu Krka

Dublje u unutranjosti Vinodola, bogati grobni prilozi starohrvatskih nekropola uokolo crkve sv. Marije i osobito na Gorici, pokraj zaselka Strane u Triblju, te Velom Dolu kod Kriia, potvruju narav kompaktno naseljena stanovnitva. Uz pokojnike polau se ostruge, strijele, bojni noevi kao i oni za svakodnevnu uporabu, kope, bojeni i geometrijskim ukrasom izrezbareni kotani recipijenti, naunice, ukrasi za kosu, eljevi, bueni novac i keramike posude.19 Groblja se pruaju du i ponad antike trase ceste kojom su se Hrvati koristili pri zaposjedanju teritorija. Prvotno poganski ritus pokapanja uskoro zamjenjuje kranski, no kranstvo e, kada i bude formalno prihvaeno, ovdje jo dugo morati koegzistirati s ukorijenjenim poganskim obiajima.20 Ranosrednjovjekovni horizont u graditeljstvu i inae orijentiran adaptacijama antikih gradnji bit e teko uoiti i dokazati, jedna od izglednih pozicija upravo je gradina Badanj. Ona ima kontinuitet iz razdoblja kasne antike, a zamire ve u razvijenomu srednjem vijeku, pa se ovdje u smislu dokazivanja postojanja i interpretacije ranosrednjovjekovne faze, dakle razdoblja hrvatske kneevine, mnogo oekuje od revizijskih arheolokih istraivanja jer arheoloku metodu nee onemoguavati brojne kasnije pregradnje. Spomenuta tribaljska crkva sv. Marije moda predstavlja mjesto gdje e se jednom pronai i ostaci srednjovjekovne kultne graevine. 63

Razvijeni i kasni srednji vijek prva stoljea novog vijeka Tek neto konkretniji moemo biti to se tie razvijenog srednjovjekovlja premda se za njegova prva stoljea opet preteno moramo oslanjati na pisane izvore, ne i materijalnu batinu. O urbanizmu srednjovjekovnih naselja Vinodola, toj temi od nacionalnog znaenja, sa stajalita povijesti arhitekture opet gotovo nita nije napisano, a dosadanje arhitektonske analize svode se na davne deskripcije putopisno-historiografskoga karaktera istraivaa kasnoga 19. i ranoga 20. stoljea te poneku noviju studiju konzervatorskih pretenzija o utvrenim feudalnim rezidencijama, koje se u pravilu nazivaju katelima, dakle terminom kojim se u znatno eim i opsenijim povijesnim raspravama, svakako ispravnije i u skladu s njihovim pravnim statusom, nazivaju itava naselja. Zbog ograniena prostora ovdje emo, bez ulaenja u podrobnije analize, uputiti na osnovne karakteristike. U pitanju smjetaja, kao i u razdobljima prapovijesti i antike, vana je bila kontrola komunikacija, onih pomorskih, zatim cestovnih, nazovimo ih duobalnih, naposljetku i onih, esto zanemarenih a ne manje vanih, koje su vodile u unutranjost kopna, prema Modruu. Kao i prije, kod mjesta u blizini obale, vaan je bio i kontakt s analognim naseljem na otoku Krku, pa su Kotor, donekle i Griane tako korespondirali s Dobrinjem, Vrbnik s Novim, omialjsko podruje ponajvie s hreljinskim, a Baka je bila gotovo posve okrenuta Senju. Sve je to u pojedinim sluajevima bio rezultat pradavnih obiaja i razgranienja, konkretno kod potonjega, vrlo karakteristinog primjera, koji se samo naoko nije ticao Vinodola rije je bila o okolnosti da je jo antika Senija prirodno svoj ager potraila i nala u plodnoj dolini baanskog zalea. Uspostava slavenskih katela nad sjevernim krkim obalama procese je samo nastavila. Svi zajedno, krki i vinodolski kateli, inili su jedinstven kulturni krug s puanstvom koje je meusobno bilo povezano. Vinodolski kanal nije bio barijera, ve poveznica, i to je nastavio biti dugo nakon 1480. godine i odlaska Frankapana s otoka. Praktino tek s uskokim ratom veze su, nastojanjem Mletaka, nasilno pokidane, da bi se tijekom 18. stoljea opet intenzivirale, kada je Venecija ve bila slaba, a cjelokupni se otok sve vie stao okretati kopnu, osobito Rijeci kao novomu trgovakom i kulturnom sreditu u kojem se prodavalo vino i iz kojega su dolazili kolovani graditelji i drugi zanatlije. to se tie srednjeg vijeka i knezova Krkih, proces njihove penetracije u kopno tendencije je takoer pospjeio, a Vinodol je pritom postao poveznicom Modrua i otoka Krka, dakle samo je dodatno naglaena ta njegova, od antike i ranoga srednjeg vijeka, izrazito jasna prometna vanost. Nije stoga udno to, urbanistiki promatrano, vinodolska naselja slie krkim katelima, kao to e i Modru, kao planirano novo sredite frankapanskog posjeda s romanikim Tranom na uzvisini, biti vrlo slian krkim katelima, naravno uz prilagodbu drugaijoj konfiguraciji terena.21 Uz ove su regionalne slinosti uoljive i one openite, s polja srednjovjekovne gradogradnje, pa emo tako brojne paralele pronai od Istre prema zapadu i sjeveru, diljem kontinentalne i mediteranske Europe.22 Podsjetimo, 1288. godine u Novom gradu kako ga naziva tekst Zakonika23, i to

64

u sali feudalnoga katela, sastaju se, redoslijedom glasovitoga povijesnog izvora, rna iz Novoga grada, kao predstavnik knezova Krkih, a zatim predstavnici naselja: Ledenica, Bribira, Griana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika. Iz Zakonika poneto saznajemo o graditeljstvu vinodolskih katela, tj. gradova kako se nazivaju u dokumentu. Ve naziv Drivenika vjerojatno upuuje na preteno drvenu gradnju, to nije udno jer takvih je primjera sauvano i na kvarnerskim otocima.24 Plovani koji predstavljaju odreena naselja upuuju na postojanje upnih crkava. Tu su i drugi sveenici, tj. popovi, koji su morali biti udrueni u kaptole, a prosuujemo li temeljem analogija, zakljuit emo da su kaptoli imali svoje kue ili dvorane za sastajanje.25 Kataldi, tj. upravitelji bratovtina upuuju na bratovtinske kue, a satnici, suci i drugi slubenici takoer su se morali koristiti javnim graevinama, poput loa ili polaa, kako je to bilo uobiajeno na susjednom Krku. Polaa se i spominje u Zakoniku. Osim plovanskih, tj. upnih postojale su, naravno, i druge crkve koje se i spominju, a na vie njih unutar naselja upuuje formulacija svaki pop koji ima u gradu crkvu, kao i opatije i mostiri, tj. samostani. I pristanite podno Novoga bilo je urbanistika injenica. uvanje strae u gradu vjerojatno pretpostavlja i odreenu prostoriju povezanu sa sustavom fortifikacija. Spomen tovernara podrazumijeva i postojanje toverni, tj. gostionica. U nekim su kuama postojali vinski podrumi, tj. konobe. Uz neke su se kue nalazila spremita i staje, tj. hramovi i osici. Iako su naputeni, Hreljin i Ledenice upravo su idealan poligon za istraivanja. Ona su, zasad, u smislu primjene suvremenih istraivakih metodologija, gotovo posve izostala.26 Analiziramo li sve skromnije ostatke na terenu, zakljuit emo da se prvotna aglomeracija u pravilu razvijala oko romanike, utvrene feudalne rezidencije na uzvisini, postupno se sputajui niz padine, da bi tijekom kasnog srednjovjekovlja znatnija naselja dobila novi obrambeni prsten. Naputena je naselja dobro usporediti s onim ivima, poput Novoga i Bakra, gdje usprkos kasnijim gradnjama raspoznajemo vrlo razvijen kasnosrednjovjekovni i renesansni sloj. Manje ostataka pogodnih za urbanistiku analizu sauvano je u Bribiru premda se ondje, osim tipoloki jo uvijek kasnoromanikog donjona, tj. utoine kule datirane u 1302. godinu, dijelom jo slobodnostojei, a dijelom inkorporirani u recentnu stambenu arhitekturu, raspoznaju ostaci prstena zidina oko grada koji se mogu datirati u 15. i 16. stoljee. Urbanistiki promatrano, iako je rije o tipino srednjovjekovnim aglomeracijama, bez antike gradbene faze, osim one pretpostavljene u Bribiru, preciznije bez takva sloja koji bi ostavio traga na srednjovjekovnom urbanizmu, moemo zakljuiti da je bila rije o naseljima koja su ponajvie tijekom 15. i 16. stoljea dostigla zavidnu urbanu razinu. Primjeujemo tako da je na izmaku kasnoga srednjeg i u poecima ranoga novog vijeka razvijena bipolarnost, tj. da uglavnom postoji podjela na crkveno i komunalno sredite, kao i u veim, urbanistiki razvijenijim sreditima istone obale Jadrana. Od naselja poput Grobnika, gotovo podjednako zavidne urbane razvijenosti poput spomenutih, zahvaljujui ruenjima i tzv. izolaciji onoga to je zarana ipak sreom prepoznato spomenikom, te nove izgradnje 19. i 20. stoljea, preostale
19. Gotiki prozor na dvorinom zidu utvrene feudalne rezidencije, moda preostatak nekadanje kapele, Novi Vinodolski

65

su tek crkva i utvrena feudaleva rezidencija, sve ostalo, geometarski dokumentirano u 19. stoljeu, valjalo bi postupno arheoloki pronalaziti i dokumentirati, na mjestima gdje nije uniteno novom izgradnjom. Kod nekih je, poput Trsata, stambeno podgrae ve i ranije nestalo, osim izoliranih ostataka poput plovanove kue, da bi se regulacijom u 19. stoljeu stvorilo novo, drugaije urbanistiki poloeno. Bakar je na bazi pomorstva i luke trgovine doivio novi urbanistiki uzlet tijekom 17. i 18. stoljea, pa ondje u to vrijeme dolazi do znatne izgradnje reprezentativnih stambenih, ali i gospodarskih zgrada u funkciji lukih skladita. Ipak, ondje, kao i u Novom, ima znatnih tragova jednostavnih pukih katnica iz 16. stoljea. Naravno, ne treba zaboraviti ni naselja koja su imala preteno ruralnu ili tek zametke urbane organizacije prostora, poput Kotora i Griana, s jedva rudimentarno sauvanim ostacima pukoga stambenoga graditeljstva, razdoblja koje je predmet zanimanja ove rasprave. Zbog povijesnih je prilika, osmanske opasnosti a zatim i austrijsko-mletakih razraunavanja, reprezentativna stambena izgradnja kroz due vremensko razdoblje bila povezana s fortifikacijskim graditeljstvom. Kod utvrenih feudalnih rezidencija raniji su slojevi danas mahom uoljivi u naputenim katelima koji se djelovanjem vremena sve vie pretvaraju u arheoloka nalazita. Uoljivi su i kod snanih donjona, tj. utoinih kula Bribira i Novoga. Karakteristian je arhitektonski sloj prve polovice 16. stoljea, gdje se jakim cilindrinim kulama sa zakoenim, obrani od vatrenog oruja prilagoenim, donjim zonama i oblim razdjelnim vijencima smjetenim na prijelazu zakoenog u okomiti dio zida, izraava renesansa. Velik je pritom bio utjecaj pakih, senjskih i rijekih fortifikacijskih iskustava. Sloj je izraen du itava povijesnog prostora Vinodola, od Novoga preko Ledenica do Griana, Bakra, Grobnika i Trsata, a posebno je karakteristian Drivenik, kao primjer brzo graene renesansne utvrde koja je trebala posluiti kao utoite cjelokupnoga, gravitirajueg stanovnitva ne samo podgraa ve i okolnih ruralnih podruja.27 Karakteristian je tlorisni rast utvrenih feudalnih rezidencija koji se odvijao u doba renesanse, a danas je slabo uoljiv zbog ruenja u 19. stoljeu. Dobro je jo sauvan na Trsatu koji prema istonome kopnenom prilazu dobiva jo jedno, renesansno dvorite obrubljeno novim kulama i s velikom vodospremom u sreditu. Faznost gradnje i tu je prisutna, zapadna cilindrina kula graena je dobro uslojenim klesancima, a ima i karakteristian razdjelni vijenac, dok je ona eliptina jugoistona, graena nepravilnijim slogom, a izrazito podsjea na kule ogulinske utvrene feudaleve rezidencije, novoga modrukoga, nizinskoga vojnog uporita koje podie Bernardin Frankapan (1453. 1529.), karakteristinih dugih, pravocrtnih zidina, ojaanih ravnomjerno rasporeenim kulama i polukulama. Pregradnja i dogradnja starog dvorca Zrinskih u Kraljevici te podizanje iz temelja novoga, Nove Kraljevice, koja je odmah zatim uslijedila, predstavljaju krunu izgradnje utvrenih feudalnih rezidencija na povijesnom prostoru Vinodola. Kod prvog valja spomenuti da je imao i vrlo vanu, slabo istraenu raniju fazu, ali i nevaloriziranu kasniju, s prigradnjom prostranog dvorita. Drugomu su skladne proporcije naruene nadogradnjom kata u 18. stoljeu.28 Vrlo su zanimljivi dvor 66

20. Ostaci crkve svetog Jurja, podno Ledenica

21. Drivenik

Frankulinovih i podvorac Majur kao minijaturne, ladanjske refleksije ovih dvoraca na grobnikom podruju. Vinodolska civilna arhitektura 18. stoljea ve je ranije opsenije obraena.29 Zakljuno, kao vei i relativno slabo poznat projekt razdoblja istiem habsburki pokuaj izgradnje ratne luke i kvera, arsenala u Kraljevici,30 od kojega su pabirci preostali na prostoru dananjeg Brodogradilita Kraljevica, a o njemu svjedoe i topovi raspremljenih fregata koji su danas kao bitve ugraeni u mjesnoj rivi. Kao primjer ranijega sakralnoga graditeljstva31 istiem ruevnu, no naknadnim pregradnjama netaknutu crkvu sv. Jurja podno Ledenica. Rije je o tipinoj, izduljenoj, jednobrodnoj romanikoj crkvi, zakljuenoj polukruno istaknutom apsidom, kakvima obiluje ladanje susjednih otoka, odakle vjerojatno i dolazi ova tipologija gradnje.32 Uvjeren sam da su prvotne, romanike upne crkve u naseljima predstavljale samo uveanu inaicu ovakvih, do danas preostalih, ladanjskih primjera. Primjer kvalitetne romanike gradnje konca 12. ili poetka 13. stoljea, graen pod utjecajem reprezentativnih zreloromanikih krkih sakralnih gradnji ili nekih vrlo slinih kakve su onda postojale u glavnim vinodolskim naseljima, predstavlja stranji dio crkve sv. Jurja na uzvisini izmeu Bribira i Selca. Na ovoj je crkvi sauvan i u obnovi koju je vodio R. Starac saniran pokrov od krila, kojim je bila svoena polukalota svetita. U kategoriji manjih, smjetajem suburbanih gotikih crkava 15. stoljea, podignutu na putu prema mjesnom pristanitu, izdvajam crkvu sv. Trojice u Novome. Jednobrodna graevina zidana solidno obraenim i uslojenim klesancima zakljuena je pravokutnim svetitem i svoena iljasto-bavastim svodom. Na njoj takoer istiem za Vinodol rijetku intaktnost, izvorno sauvane otvore glavnog i 67

22. Crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

bonog portala te malenih prozora junog zida. U kategoriji seoskih crkava istiem onu sv. Martina u Podskoima kod Bribira. Tipoloki je rije o gradnji slinoj crkvi sv. Trojice, no srpasti luk portala koji izviruje pod bukom, vrlo nalik onomu na bribirskom donjonu, ipak otkriva da je rije o ranijoj, romanikoj gradnji, opsenije pregraenoj u kasnogotikim oblicima 1526. godine. Na kasno razdoblje te pregradnje (jo se jedna zbila u 17. st.) upuuje ne samo nepravilniji zidni opus ve i glagoljski natpis, koji uz dataciju spominje i metra Tomaa. Prua se na nadvratniku podno lunete. Isti se majstor vrlo samosvjesno, skupa s kolegom Blaom Neratom potpisao i kao graditelj vrbnikog zvonika idue 1527. godine, ime tamonjeg upravitelja bratovtine Tomaa Vitezia koristei u formuli datacije.33
23. Ostaci crkve svetih imuna i Jude Tadeja, Kotor

24. Zvonik upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, Omialj

Devet godina kasnije na mramornom spoliju moda donesenom iz oblinjeg Fulfinuma s Pjerom iz Omilja potpisao se i Andrij s Kotora, kao ponosni graditelj omialjskog zvonika, zacijelo najprestinije mjesne graditeljske investicije svojeg vremena. Iz Vinodola je moda bio i metar Mihovil koji se 1445. godine potpisao na proelju crkve sv. Nedjelje nadomak Vrbnika.34 Potonje pretpostavljam stoga to je crkva izvorno bila svoena iljasto-bavastim svodom, rijetkim u gotikom graditeljstvu otoka Krka, a estim u susjednom Vinodolu, s kojim je Vrbnik odravao bliske veze. Zanimljivo, prema tradiciji, gradnju je ove crkve kao zavjet poduzeo krki biskup Franjo iz Modrua (1444. 1456.), inae ugledni franjevac, kasnije krbavski biskup, za kojega drim da je imao utjecaja i u odabiru specifinih graditelja vjerojatno upravo preko Modrua pridolih s kontinenta, zaslunih za izgradnju kapele sv. Bernardina na Koljunu, kao i kasnogotike kneevske kapele krke katedrale, koja je imala znatnog utjecaja na sakralno graditeljstvo cijelog otoka.35 Vano je istaknuti da je preko Vinodola na Krk vjerojatno kroila kasnogotika manira svoenja crkava i da su spomenuti graditelji vjerojatno bili dio ire populacije, koja je sa sve nesigurnijega kopna egzistenciju potraila na susjednom otoku. Velike su crkve veih naselja, kao kulturnih sredita, te ije je oblikovanje desetljeima, a ponekad zbog vanosti tradicije i dulje, utjecalo na ono njihovih sljedbenica s podruja koja su im gravitirala. U toj kategoriji istiem nekadanju hreljinsku upnu crkvu sv. Jurja, zdanje koje u sebi objedinjuje karakteristike kasne romanike i rane gotike, sa specifinim zvonikom na proelju koji je izvorno zavravao otvorenom terasom promatranicom s obrambenim krunitem, jo vidljivim na fotografijama nastalim oko prijelaza 19. u 20. stoljee. Dragocjen, rijetko sauvan arhitektonski detalj, naalost, nestao je pri nedavno poduzetoj, nestrunoj obnovi. Zanimljivo, vrlo je slino oblikovan zvonik crkve sv. Jurja na ogulinskome gradskom groblju,36 to svjedoi o irenju primorskih utjecaja prema unutranjosti kontinenta, kao to su u 15. stoljeu utjecaji putovali i obrnuto. Takvu tipologiju nalazimo i na otoku Krku, od nekadanje benediktinske opatije sv. Lucije, pokraj dananjeg Jurandvora, do danas grobne, obukane i pregraene, a neko upne, zacijelo romanike crkve sv. Ivana Krstitelja iznad Bake. Zanimljiva je i nekadanja upna crkva sv. imuna i Jude Tadeja na Kotoru. Ta je romanika graevina poveana pobonim kapelama u drugoj polovici 15. stoljea,

68

u svezi s rastuom opasnou od Osmanlija, dobivi krini tlocrt s naglaskom na tornju obrambene funkcije, izvedenom nad novim prezbiterijem.37 Ona se tako moe pribrojiti grupi niza utvrenih crkava podizanih u naseljima slina karaktera, du obale i na jadranskim otocima, koja nisu bila branjena zidinama. Donekle slino, ali u skladu s oblikovanjem i rangom naselja ipak razliito, u simbiozi s glavnim obrambenim tornjem funkcionirala je upna crkva sv. Stjepana u Ledenicama. Tipoloki je vrlo zanimljiva, a jo posve neistraena upna crkva sv. Nikole u Kraljevici koja u vrijeme gradnje sigurno nije imala takav status. Njezino veliko, pravokutno svetite vjerojatno je iz 19. stoljea, no brod je svoen iljasto-bavastim svodom ojaanim pojasnicom, ukraenom gotikim motivom ueta te parom krinih rebara. Iz primarnog je razdoblja gradnje i donja zona zvonika, poput crkvenog broda zidana klesancima. Sve se vjerojatno moe dovesti u vezu s natpisom majstora Ilije, datiranim u 1471. godinu.38 Vrlo je zanimljiva u dosadanjoj literaturi drugaije protumaena prolost grobnike upne crkve sv. Filipa i Jakova. Ona je dvadesetih godina 16. stoljea opsenije pregraena prigradnjom novog svetita i junog broda, svoenoga krino-rebrastim svodovima. Prigradnja je opremljena kasnogotikom i renesansnom dekorativnom plastikom, poput glagoljskim natpisom u 1524. godinu datirana portala ukraenoga geometrijskom profilacijom, zupcima i kristogramom u medaljonu te karakteristinim visokim podstojem s vijencem zakoena brida. U drugoj je polovici 16. stoljea pred proeljem prigraen i zvonik.39 Novo je svetite, poput istodobno nastajale upne crkve u Oprtlju, poivalo na prvotno prohodnoj supstrukciji, to vjerojatno upuuje ne samo na projektantsku vjetinu u svladavanju problema denivelacije terena ve i na to da se usprkos izvedenoj prigradnji htjela zadrati postojea komunikacija uz crkveno zaelje, kao i da je taj prostor tad vjerojatno bio urbanistiki oblikovan ulinim nizom ili na neki slian nain. Izostavivi zbog nedostatka prostora, ali i kvalitetnih arhitektonskih snimaka nekoliko podjednako vanih crkava, zakljuno spomenimo upnu crkvu sv. Filipa i Jakova u Novome, koja nakon Krbavske bitke postaje alternativnom katedralom modrukih biskupa. Zbog opsenih zahvata u doba klasicizma i historicizma danas je nemogue, bez opsenijih sondiranja, pokuati definirati ranije oblikovanje njezina broda. Karakteristian, jasno vidljiv preostatak ranije faze gradnje predstavlja za vinodolske prilike i doba izgradnje monumentalno poligonalno svetite,
27. Datacija na zidu apside crkve svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

25. Ostaci crkve svetoga Jurja, Hreljin

26. Pogled na apsidu upne crkve svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

69

zidano velikim klesancima, nad kojim se prvotno vjerojatno uzdizao rebrasti svod. Epigrafski je datirano arapskim brojevima i glagoljicom u 1520. godinu. Iako je od dolaska kaptola u Novi tad ve bilo proteklo sedamnaest godina, poznato je da se s nekadanjim sjeditem nastojala odravati veza te da je i sam biskup imun Koii Benja 1516. godine boravio u Modruu.40 Uvjeren sam stoga da je tadanja pregradnja zamjenske katedrale prema naputku naruitelja oblicima morala oponaati modruku katedralu sv. Marije. Pavlinski samostani Vinodola Osnutak pavlinskih samostana u Vinodolu posve je logino povezan s feudalnom obitelji knezova Krkih kasnijih Frankapana. U ispravi o utemeljenju crikvenikog samostana Nikola IV. (ili Mikula kako su ga zvali njegovi akavski podanici) de Frankapan krki, senjski, modruki knez i proaja, ban Dalmacije i hrvatski, pavlinima daruje crkvu i samostan. Dakle rije je upravo o onom pripadniku feudalne obitelji koji je u pomodnoj, humanistiki inspiriranoj potrazi za antikim korijenima uzeo prezime rimskih Frankapana te u Rimu 1430. godine od pape Martina V. ishodio priznanje ove titule, dobivi i novi grb s parom propetih lavova koji lome kruh.41 Suvremena povijesna znanost smatra da je rije o diplomatikom falsifikatu s vrstom povijesnom jezgrom, koju naroito osnauje nesporna glagoljska isprava u kojoj se crikveniki pavlini ve 1419. spominju kao vlasnici neke zemlje.42 Sluajno ili ne, Mikula je 1411. bio na hodoau u Jeruzalemu, a sljedee se godine vezuje uz osnivanje samostana na uu Dubraine, tj. darivanje posjedima koje mu je omoguavalo opstanak i razvitak. Odmah valja istaknuti da je Mikula poput niza drugih Frankapana ostao zapamen ne samo kao graditelj, obnovitelj ili darivatelj crkava ve ga znamo i zbog sasvim drugaije investicije, gradnje jedne od najjaih kula u obrambenom sustavu krkih gradskih zidina. Podigao ju je u prvom desetljeu 14. stoljea sa zadatkom kontrole krke gradske luke i vjerojatno izazivaki u odnosu na Mletke.43 Povijesni izvori ute nam o tome to je ovdje, na uu Dubraine, bilo prije kasnosrednjovjekovne frankapanske darovnice pavlinima. ini se da u crikvenikom sluaju, kao to se kod feudalnih darovnica dogaalo mnogo puta dotad a i kasnije, ne samo u Vinodolu i Hrvatskoj ve posvud po srednjovjekovnoj Europi, nije bila rije o gradnji ex nihilo, ve vjerojatno nad ostacima ili ve postojeom ranijom crkvom. ini se da je tada ve postojalo i naselje, vjerojatno povezano s pristanitem, ribolovom i lokalnom trgovinom preko Vinodolskoga kanala. Manje je poznato da su i pavlini, poput svoje franjevake redovnike brae, mnoge svoje samostane osnivali na mjestima zamrlih benediktinskih zdanja nastojei tako osigurati kontinuitet kultnog mjesta, ba kao to su to i njihovi prethodnici benediktinci inili u ranijem razdoblju srednjeg vijeka. Feudalni su gospodari samostane potpomagali i iz sasvim praktinih pobuda, rabei ih kao uporine toke na rjee naseljenim, ladanjskim podrujima.44 U sluaju Crikvenice znailo je to bolju kontrolu pripadajueg dijela pomorskog puta, razvoj luke i trgovita na uu rijeke, ribarstva, poljodjelstva i trgovine priobalja, otoka i kontinentalnog zalea. Zlu ne trebalo, ovakvi su samostani na izloenim mjestima nerijetko bili utvreni. U to je vrijeme od iznimnoga stratekog znaenja

28. upna crkva svetoga Nikole, Kraljevica

29. Grafika s prikazom samostana Blaene Djevice Marije, epiko jezero, preuzeto iz: J. W. Valvasor, Die Ehre de Hertzogthums Crain, Laibach, 1689., Konzervatorski odjel u Rijeci

70

30. Felice de Verneda, Tlocrt pavlinskog samostana u Crikvenici, 1756., Nacionalni arhiv Maarske, Budimpeta

31. Felice de Verneda, Proelje pavlinskog samostana u Crikvenici, 1756., Nacionalni arhiv Maarske, Budimpeta

71

bila i cisterna sa zalihom pitke vode. Stoga je u pravilu bila smjetena u klaustru, najee ujedno i dobro zatienom sreditu samostanske cjeline. O ambicijama koje su Frankapani imali s pavlinskim redom svjedoi nam i potpora koju su mu davali u pokuajima njegova irenja na otok Krk, primjerice na strateki vanome baanskom podruju, kratkotrajno i u Glavotoku, takoer vanom zbog kontrole komunikacije prema otoku Cresu.45 Martin IV. Poboni koji se, spasivi se iz sukoba s Osmanlijama, gorljivo posvetio crkvenim zakladama i osobito promicanju marijanskoga kulta (Trsat) 1455. godine, potvrdio je crikvenikim pavlinima isprave svojih predaka. U svakom sluaju iz razdoblja jednog ili drugog donatora nita konkretnog od graditeljstva nije vidljivo sauvano, a od starijih struktura zasad su tu samo sekundarno uporabljeni stupovi koji nose crkveno pjevalite i ne mogu se povezati s razdobljem 15. stoljea. Prikaz tlocrta i vedute crikvenikog samostana iz 1756. godine koji je izradio poznati rijeki graditelj Felice de Verneda, inae aktivan i u gradnji habsburke ratne luke u Kraljevici, ali i pavlinskoga gostinjca u Rijeci, dokaz je da su mjesni pavlini marljivo iskoristili potporu Frankapana, stanovnika Kotora, Griana, ali i ostatka Vinodola te susjednog otoka Krka. Mnogo se iz njega moe zakljuiti o procvatu u razdoblju baroka, njegovoj veliini i funkciji pojedinih dijelova samostanske cjeline, fortifikacijskom karakteru cjeline zdanja, otvorenim dijelovima, kao i onima namijenjenima klauzuri, dvoritima, talama i skladitima, gostinjcu za putnike, kuhinjama, poveoj krunoj pei, blagovaonici, svoenome obodnom hodniku, klaustru koji je obrubljivao oploenu cisternu, vrtovima, povrtnjacima, za mjesne prilike impresivnome kamenome mostu preko rijeke, skulpturom sv. Ivana Nepomuka oplemenjenom okoliu, ukratko uzorno voenom gospodarstvu koje je poticalo razvitak ireg podruja koje mu je gravitiralo. Uz dananji, posve prevladavajui barokni sloj, prikaz nam otkriva i poneto od ranijih arhitektonskih faza zdanja, primjerice jasnije je uz pomo njega sagledati preteno renesansno oblikovanje, oito tek kasnije, vjerojatno u postpavlinskom razdoblju redizajniranoga zvonika, to je izvedeno tek bukanjem dijela postojeih profilacija i izvedbom lukovice, namjesto dotadanje piramide zvonika. Sloj 16. stoljea i danas je vidljiv na terenu, na polukrunom portalu zvonika ukraenom karakteristinim zakoenim bridom, kao i na ukrasnim razdjelnim vijencima. Iz tog bi vremena trebali datirati dijelovi supstrukcija samostana, no danas taj sloj ne uoavamo na terenu, naprotiv, ini se da se prigradnjom baroknog samostana samostanski ophod prilagodio postojeem zvoniku. U analizi zvonika pomae nam velika slinost oblikovanja s njegovim parnjakom na epikom polju, neko jezeru.46 Ranijem razdoblju prijelaza 15. na 16. stoljee pripada skulptura koja svjedoi o utjecajima to su pristizali morskim putem, s otoka Cresa i Krka u pretposljednjem ili posljednjem desetljeu 15. stoljea, bez obzira to su oba ve tada bila pod mletakom upravom. Uz reljef Imago pietatis, sauvan na vanjskom zidu crkvenog svetita u sekundarnoj poziciji, tu je i karakteristina kropionica pokraj ulaza u sakristiju od krke ili rapske bree, vijenca ukraena niskom perli. Renesansni

32. Kruna cisterne, u klaustru nekadanjeg pavlinskog samostana, Crikvenica

72

stupii sekundarno sauvani u ogradi balkona jedne crikvenike kue, podrijetlom iz crkve, moda svjedoe o pregradi kapele ili vjerojatnije o pregradi kora, kakvu je morala na prijelazu 15. u 16. stoljee imati redovnika crkva. Opa organizacija ima dosta slinosti s onom matinog samostana sv. Nikole na Gvozdu, danas tek impozantne ruevine u narodu zvane Klotar, skrivene u gustoj umi pokraj Modrua. Vjerojatno je rije o ukorijenjenoj tradiciji. Zasad nemamo podataka je li sama, prvotna crikvenika crkva bila proeta kontinentalnim gotikim nainom gradnje, koji se pod utjecajem nedalekoga Gvozda irio Vinodolsko-istarskom pavlinskom provincijom sve do zapadnih obronaka Uke, pavlinskih samostana Blaene Djevice Marije, tj. jo jednoga Klotra iji se ostaci kriju na dananjemu epikom polju (neko jezeru) kao i onoga mnogo poznatijega Sv. Petra u umi. Sudei prema godinama frankapanskih darovnica crikvenikim pavlinima, moda je bilo upravo tako, a moda je ta tajanstvena, zateena crikvenika crkva ipak desetljeima samo odravana i popravljana ili su pak veeg udjela u njezinoj gradnji, a ne samo opremanju, imali plodni majstori krko-creskoga graditeljskoga kruga, kojima sam pripisao reljef Krista koji izlazi iz sarkofaga.47 To e jednom moda razrijeiti neko arheoloko istraivanje i konzervatorsko sondiranje zia. Zahvat barokizacije datiran je u 1659. godinu, zapisanu na zaglavnom kamenu trijumfalnog luka crkve. U to je vrijeme logino datirati gradnju ili bar obodni hodnik, klaustar i donje katove samostana, prolaze, sakristiju i druge prostorije svoene krinim svodovima. Temeljne proporcije arhitekture vidljive na Vernedinu tlocrtu i prikazu proelja dobro su usklaene, odnosi su logini i racionalni iako bi se o faznosti neto preciznije moglo rei po uklanjanju buke s proelja. Analizu posebno oteava nadogradnja i radikalna unutarnja adaptacija recentno izvrena prigodom izvedbe hotela u samostanu. Od svodova vidljivih kod Vernede preostali su oni u dijelu obodnog hodnika, prislonjenom na crkvu. Horvat spominje dataciju na trijumfalnom luku, misli da je tada pregraen brod i pridodana bona kapela Gospe od Ruzarija48 s im se mogu posve sloiti. Pretpostavlja da zahvat nije bitnije utjecao na svetite koje je, prema njemu, zadralo neke osobine kasne gotike i renesanse 16. stoljea. R. Mateji misli da je svetite ostalo netaknuto kao i na Trsatu te da je pritom sauvana ranorenesansna osnova crkve, tj. da je gotiko-renesansni svod svetita iz 16. st.49 Osobno mislim da je barokizacija samostana i unutarnje opreme crkve datirana u 1659. bila vrlo znaajna, da je crkva zadrala osnovnu orijentaciju ranije gradnje, vjerojatno i tijelo broda a da pritom doista ne moemo nagaati kojem stilu ili tipu oblikovanja ono pripada. Takoer mislim da je tada crkva opremljena novim poligonalnim svetitem i sakristijom te su vjerojatno uklonjeni elementi poput ograde prezbiterija, a dobila je i novu ralambu proelja. Takoer mislim da je tada samostan, tj. tlocrt koji prikazuje Verneda proporcionalno prigraen ili opsenije prilagoen produljenoj crkvi. Prethodne su autore kod pitanja svetita zbunila svodna rebra, koja ovdje nisu konstruktivni, ve posve ukrasni element i koja su izvedena u tuku.50 U dvadesetim godinama 18. stoljea, vremenu openite ivosti i ekonom-

73

skog poleta rastue Rijeke i gravitirajuih podruja oito je popravljana cisterna u samostanu i postavljene su dvije datirane krune s rustinim natpisima. Jedna je od njih ondje dospjela sekundarno jer je bila opremljena vjeto klesanim iako pomalo umrtvljenim standardnim reljefom s erodiranim, neitkim plemikim grbom, titom i kacigom. Mateji upozorava i na radove popravka i ureenja izvedene 1768. godine.51 Premda su ostaci pavlinskog samostana na Ospu gotovo neznatni, ini se da se pri njegovoj valorizaciji ipak pojavljuje znatno manje datacijskih problema. Izvedba samostanske crkve na Ospu poruene 1917. godine vezuje se uz 1462. godinu i kneza Martina Frankapana. R. Mateji misli da je to godina izgradnje iz temelja, a Z. Horvat pak da se radi o pregradnji ranije crkve. Poput crikvenikog primjera samostan je kontrolirao pristanite. Dosta se toga moe razabrati iz tlocrta koji je 1786. godine, dakle po ukinuu samostana, izradio P. Fichtl. Tu Horvat dobro zapaa maleni klaustar koji je dobro korespondirao s izvornom crkvom. Na njega se nadovezao onaj znatno vei, baroknoga doba. Vei je barokni zahvat ovdje bio posljedicom stradanja tijekom uskokog rata. Horvat takoer ispravno uoava izostanak ralambe svetita, upozoravajui da je rije o renesansnom promiljanju prostora. Dobro zapaa i da se na kapitelima nosaa pojasnica svoda javljaju renesansni florealni elementi, imitiranja klasinih motiva i kompozitnih kapitela. R. Mateji mislila je da je bifora u svetitu bila romanika, dakle preostatak ranije gradnje. Drugu figuralnu plastiku ispravno definira ranorenesansnom i ne ba vjeto izvedenom.52 Rije je o jednobrodnoj crkvi zakljuenoj pravokutnim svetitem koje se tlocrtno nije isticalo i svoenoj iljasto-bavastim svodom, sa susvodnicama koje su poivale na masivnim polukapitelima koji su krunili polustupove. Prema onom to je preostalo od dokumentacije i artefakata pohranjenih u opinskoj zgradi, tj. nekadanjemu novljanskom katelu, bila je graena na mah, u jednom dahu, a tako je dosljedno i opremljena kamenom dekorativnom plastikom. Na polukapitelima dosljedno se renesansni ornamentalni program kombinira s kasnogotikom narativnou pavlinske ikonografije, gdje je potonje oito predstavljalo elju naruitelja. Konceptualno je rezultat nalik nekim sjevernoistarskim primjerima, poput kapitela trobrodne crkve u epiima pokraj terne (izmeu Oprtlja i Gronjana). Rije je o nespretnim realizacijama klesara koji su raspolagali dobrim knjigama skica, oblikovno su njihove girlande najblie oponaanju naina majstora Petra Radova koji je koncem 15. i poetkom 16. stoljea djelovao u Rabu (premda njegovih radova ima sauvanih i u Senju). Teko je i zamisliti da bi mogla biti rije o realizaciji prije poetka 16. stoljea. Kako tumaiti gotike arhitektonske elemente? Miljenja sam da je ovdje kao i kod primjera poligonalna svetita novljanske upne crkve rije o svjesnom nastojanju investitora za oponaanjem nekih zadanih predloaka. Tu moe biti rije o pavlinskoj konzervativnosti, tvrdokornosti tradicionalnog oblikovanja, ali moda i simbolinom nastojanju za oponaanjem arhetipa, pojaanom nakon egzodusa i sjeanja na traumu Krbavske bitke. Majstori vinodolskoga kruga uinili su to na svoj nain, pa je tako dolo do zanimljive simbioze dvaju naina.53 Ostaje primijetiti da je interpolirano barokno pjevalite 74

33. Phillip Fichtl, Tlocrt nekadanjega pavlinskoga samostana u Novom, 1786., Nacionalni arhiv Maarske, Budimpeta

na tri krina svoda, tlocrtno istovjetno onom iz takoer poruene pavlinske crkve na nekadanjem epikom jezeru, kao to je i pobona kapela jednako dimenzionirana i poloena kao to je to sluaj na jezeru i u Crikvenici, pa se dakle moe zakljuiti da je Vinodolsko-istarska pavlinska provincija, uostalom kao i u drugim medijima (drvorezbarstvo, Riedl!) u razliitim vremenskim razdobljima uporno povjerenje poklanjala istim majstorima.54

34. Pogled na pavlinski samostan nad pristanitem u Novom, poetak 20. stoljea, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski

75

Odnos prema graditeljskoj batini Slabije je poznato da su spomenici povijesnog Vinodola odigrali znatnu ulogu pri osnivanju slube zatite spomenika u translajtanijskome, hrvatsko-ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Godine 1910. nadvojvoda Franjo Ferdinand, kao veliki ljubitelj starina i poasni predsjednik glasovitoga bekoga Sredinjeg povjerenstva za zatitu spomenika, reagirao je na vijest o ugarskom planu ruenja dvorca Nove Kraljevice, pritom se zaloivi da i Hrvatska dobije instituciju koja bi skrbila o spomenicima. Tako je, na prijestolonasljednikov poticaj u Zagrebu osnovano Zemaljsko povjerenstvo za uvanje umjetnikih i historijskih spomenika. Podrkom izvjeima koje mu je Povjerenstvo slalo u Be odigrao je i znatnu ulogu u odbacivanju neoromanikog projekta radikalne pregradnje franjevake crkve na Trsatu.55 Da se u Vinodolu mnogo toga sruilo u vrijeme kad je ve postojala sluba zatite spomenika, vidjeli smo u prethodnim poglavljima, a injenica jest da se u tome konstantno isticao Novi, iako i relativno nedavna adaptacija bivega pavlinskog samostana u Crikvenici moe predstavljati kolski primjer kako se namjesto manjega, ekskluzivnog hotela, sa svim sauvanim spomenikim svojstvima, moe dobiti nesretno uniformirani prostor koji i ne pokuava iskoristiti preostale detalje izvornog ambijenta. Godine 1911. novljanska je opina izradila nacrte pregradnje katela, koje su nakon oevida, kao predstavnici zagrebakoga konzervatorskog povjerenstva, kritizirali Martin Pilar i Gjuro Szabo. Usprkos naporima Tadije Smiiklasa kao predsjednika Povjerenstva za zatitu spomenika i zabrani zahvata koju je izdao Odjel za bogotovlje i nastavu, pregradnja je izvrena pa je katel, kako je Szabo to definirao, pretvoren u obinu kasarnu u kojoj stoji kvadrac kao da nijemo izrie osudu nad takim barbarlukom, a svako ko nepristrano pogleda sliku staroga grada i prispodobi je s tom i takvom restauracijom novog doba morat e priznati da je Novljanima uspjelo da i tu zatuku spomen na djelo Frankopana. Podjednako ogoreno i vrlo opseno Szabo je nastavio o crkvi sv. Marije na Ospu, koju je stigao gotovo jo gori udes. Jo je opsenije nastavio o tad jo sauvanom Loparu, piui kako se poveo kriarski rat da se dotue i trei, posljednji spomenik, Lopar, jer to trai, navodno interes Novoga i fantom turizam, koji se tu ukazuje kao veliki hotel. Opsean je esej konzervator Szabo, pod dojmom vijesti o protestima koji se protiv njega spremaju zakljuio: Piite i radite to vas volja ali nemojte svaljivati odgovornost na druge. Niti jedne jedine rijei ne povlaim jer ostajem prijatelj Novoga a da oni idolopoklonici stranog kapitala koji hoe jeftino nae najljepe toke na moru ne gube vremena, javit u uvijek dva dana prije svoj dolazak u Novi, da se dobro spreme demonstracije i u koru zatutnji: Raspni ga, raspni!56 Zanimljivo, ruenje dvorinog zida, kao sastavnog dijela nekadanje utvrene feudalne rezidencije i gradskih zidina u Novom odluno je i djelotvorno provedeno ak i devedesetih godina prolog stoljea, pa je tako namjesto intimnog dvorita urbanistiki nepotrebno rastvoren neartikuliran prostor, a spomeniki nedopustivo uniten jo jedan dio novljanskoga katela. Obnova ne bi predstavljala velik problem, a njome bi se znatno pripomoglo valorizaciji preostataka frankapanske utvrene feudalne rezidencije. 76

35. Utvrena feudaleva rezidencija prije ruenja renesansne kule Rondel u Novom, poetak 20. stoljea, Muzej Grada Crikvenice

Zadatak je ovog teksta u kraoj formi, zadanoj karakterom publikacije, dati pregled vinodolskoga graditeljstva s naglaskom na razdoblju pavlina, kao i samim pavlinskim samostanima Vinodola. Graditeljstvo Vinodola nastoji se sagledati u iremu, regionalnom kontekstu. E. Laszowski, Hrvatske povjesne graevine, Zagreb 1902., isti, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923., Gj. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920. R. Mateji, Arhitektura u Vinodolu, Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii et. al.), Zagreb 1988., str. 67-82., ista, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik 2, 1981., 339-336, ista, Sakralna i profana arhitektura na podruju stare upe Vinodol, Vinodolski zbornik 5, 1988., str. 249-281; R. Starac, Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola, Senjski zbornik, 27, Senj 2000., str. 45-96., isti: Od argonauta do Frankopana, Crikvenica 2001. Potonje djelo pisano u formi kulturno-povijesnog vodia, dakle bez znanstvenog aparata, ipak donosi niz posve novih saznanja o arheolokoj topografiji Vinodola, osobito o veem broju prapovijesnih gradinskih stanita i antikih priobalnih lokaliteta. Za razdoblje antike usp. opseno djelo s raspravom, katalogom i pregledom ranijih istraivanja autorice Alke Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Pula 2000. Ovaj izvor iz 7 st. poslije Krista navodi sljedee, neko postojee gradove redoslijedom: Senia Turres Raparia Tharsaticum. M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976., str. 303 (izvori) L. Margeti, Vinodolski zakon, Rijeka-Zagreb 2008., str.63 Spomenutoj ve u 2. st. poslije Krista, u Geografiji Klaudija Ptolomeja, izmeu Tarsatike, ua rijeke Eneja, tj. Rjeine i Senije. Sui, nav. dj., str. 299. Topografski promatrano Bakar poput Rijeke, a donekle i Krka (uz neke specifinosti potonjega), ima potencijal dugoga kontinuiteta naseljenosti uz manja premjetanja teita naselja, od vrha s liburnskom gradinom prema primorju s antikim sreditem, zatim kastrizaciji tog sredita u razdoblju kasne antike te novom preslaganju podizanjem utvrene feudalne rezidencije na uzvisini i nastanku novog podgraa na njezinim padinama, naposljetku i ponovnoj urbanizaciji i punoj gospodarskoj aktivaciji obale ve u prvim stoljeima novog vijeka. R. Starac (2001), nav. dj. str. 5. Spominju se urne rimske nekropole. D. Hirc, Hrvatsko primorje, Rijeka 1891., 187, Mateji (1981), nav. dj., str. 314. R. Starac spominje sitne nalaze prapovijesne keramike. Starac (2001), nav. dj., 5

2 3

4 5 6 7

8 9

10 A. Starac naglaavajui da je ve iz prijedloga ad jasno kako je rije o cestovnoj postaji, konaitu ili straarnici naselje prepoznaje u gradini Badanj koja titi ulaz s mora u unutranju komunikaciju Vinodola. A. Starac (2000), nav.dj., 82. Ako Badanj poistovjetimo s tim tornjevima, tj. kulama, jer podno njega nema ostataka takva naselja, bar za doba Rimskoga mira logino je pretpostaviti da se pozicija samog naselja nalazila nizvodno, na mjestu dananje Crikvenice. 11 Sredite Vinodola (Vallis vineariae) bit e vjerojatno Ad Turres oznaen na Peutingerovoj tabuli. R. Mateji (1988), nav.dj., str. 10. R. Starac precizira da je rije o naselju tono na pola puta, cca 20 rimskih milja, tj neto manje od 30 km izmeu dvaju gradova. Starac (2001), nav. dj,. str. 9. Neki autori ostavljaju mogunost da se ta rimska postaja nalazila na mjestu Selca. R. Lonari, Kartografija Selca, Kartografija i geoinformacije, sv. 8, br. 12, Zadar 2009., str. 35. Inae, antiki lokalitet u Selcu predstavlja uobiajenu rustiku vilu, tako ga, upravo kao primorsku vilu, tumai R. Mateji. Profesionalno je arheoloki istraen i obraen, pa stoga i ire poznat. R. Mateji (1981), nav. dj., str. 2. Starac spominje niz takvih lokaliteta poevi od Martinice nadomak Rijeke. Istraivao je i konzervirao onoga na podruju Jadranova, pokraj uvale Lokvia. R. Starac (2001), nav. dj. str. 12. Nisu to bili ljetnikovci u dananjem smislu jer odreda su takve vile imale istaknutu gospodarsku funkciju. Neki su, poput Martinice tj. pozicije, dananjega Remontnog brodogradilita Viktor Lenac, sudei prema sauvanom toponimu, a moda i odreenom kontinuitetu kultnog mjesta, tj. crkvici koja je ondje egzistirala sve do izgradnje lazareta 1833. godine, mogli imati i ranokransku fazu te kontinuitet u srednji vijek. I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, sv. II., Benediktinci u Dalmaciji, Split 1964., str. 211-212. 12 Rije je o sustavu od est pei s prateom infrastrukturom dovodnim kanalima za vodu, spremitima i radionicama. G. Lipovac-Vrkljan, Crikvenica Ad Turres prologodinje otkrie jo jedne rimske keramiarske pei na lokalitetu ,Igralite, Annales Instituti Archaeologici - Godinjak Instituta za arheologiju, 7, 2011., str. 88-92, ista, Lokalna keramiarska radionica Seksta Metilija Maksima, Rimske keramiarske i staklarske radionice proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru (ur. G. Lipovac-Vrkljan et. al.), Zbornik prvog meunarodnog arheolokog kolokvija, Crikvenica, 23.-24., , 2008., str. 3-18. Potonjim je radom autorica sintetizirala vie svojih ranijih objava arheolokih istraivanja crikvenikog lokaliteta Igralite. Zanimljivo, R. Starac temeljem svojih terenskih istraivanja upozorio je da je isti vlasnik moda ciglanu imao i na susjednoj obali otoka Krka, u zaljevu Soline, to bi bila samo jedna od potvrda u gotovo svim

77

povijesnim razdobljima vrlo razgranatih veza Vinodola s Krkom. Starac (2001), nav. dj., str. 12 13 Prema Starcu moglo se nalaziti samo izmeu stupova vijadukta i obronaka kotorskog brijega uz lijevu obalu Dubraine u sreditu Crikvenice. Autor upozorava na sluajne nalaze kua prilikom strojnih zemljanih radova i sustavno preuivanje istih. R. Starac ( 2001), nav. dj., 9, 12 14 Szabo se zalagao za frankapansko razdoblje. Szabo, nav. dj., str. 190. R. Mateji za kasnoantiko razdoblje, upozoravajui na oblinje nalaze grobova, hidroarheoloki nalaz amfora i sidra te antike nalaze s nedalekog otoia Sv. Marina. Mateji (1981), nav. dj. str., 317-318. Noviji se osvrti vie ili manje oprezno zalau za ranobizantsko razdoblje. . Tomii, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije (ur: N. Kudi, M. Vicelja), Rijeka 1993., str. 91-96; . Cetini, Strane Gorica starohrvatsko groblje, Rijeka, 1998., str. 16.; R. Starac (2001), nav. dj. str. 14. 15 O irem kontekstu kontrole pomorskih komunikacija du istone obale Jadrana usp. I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992. 16 M. Ani U osvit novog doba Karolinko carstvo i njegov jugoistoni obod, Hrvati i Karolinzi rasprave i vrela, (ur. A. Miloevi), Split, 2000., str. 96. 17 Isto. Jo dulji kakav-takav opstanak reducirana naselja, a zatim prekid te preseljenje na poziciju trsatske uzvisine, i to tek u 12. stoljeu (!) opseno dokazuje Margeti, time objanjavajui i prijelaz imena na brijeg nad uem Rjeine. L. Margeti, Rijeka Vinodol Istra Studije, Rijeka 1990., str. 17-38. Specifino tumaenje, takoer na tragu teze o dugom opstanku naselja nudi N. Labus u radu: Tko je ubio vojvodu Erika, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 42, 2000., str. 1-16 18 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 10, Starac pretpostavlja reaktiviranje Kotora ve u razdoblju kasne antike, kada raste vanost kontrole pomorskih komunikacija, takoer i mogunost nalaza ranokranskoga kultnog prostora (time i kasnoantike faze primorskog naselja) na mjestu bivega pavlinskog samostana. R. Starac (2001), nav. dj., str. 14, 15. Slino razmiljanje u diskusiji na terenu potvrdila mi je G. LipovacVrkljan 19 . Cetini (1998), nav. dj., str. 21-23, 32-104. 20 O duljem zadravanju dijela poganskih pogrebnih obiaja usp. A. Miloevi, Karolinki utjecaji u hrvatskoj kneevini u svjetlu arheolokih nalaza, Hrvati i Karolinzi rasprave i vrela,Split 2000., str. 108 21 O tim fenomenima opsenije, M. Bradanovi, Arhitektura i urbanizam Vrbnika 1450.-1620. godine Doba kasne frankopanske i ranije mletake uprave, Zagreb 2004., magistarski rad, isti: Arhitektura i urbanizam renesanse na otoku Krku, Zadar 2007., doktorski rad, isti: Razvitak naselja ma kvarnerskim otocima primjer Dobrinja, Ars Adriatica, 2, 2012., 139-155 22 P. Lavedan, Histoire de lUrbanisme. Antiquit Moyen Age, H. Laurens, Paris 1926. 23 L. Margeti (2008) nav. dj., str. 10-43 (donosi izvorni tekst Vinodolskog zakonika i tekst na suvremenom hrvatskom jeziku) 24 Npr. istovjetno je ime pukog predgraa grada Cresa gdje se vjerojatno tek od konca 15. stoljea poinju graditi kamene kue. I u daleko razvijenijim urbanim sredinama du istone obale Jadrana u gradnji se dosta rabilo drvo, to su vlasti nastojale suzbiti zbog opasnosti od poara. O uestaloj uporabi drva u graditeljstvu du obale Jadrana usp. N. Gruji, Balatorij u dubrovakoj stambenoj arhitekturi, XV. stoljea, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37, 1997-1998., str. 150. O tome da drvena arhitektura nije bila rijetkost ni u Krku koncem 15. st. usp: M. Bradanovi, Arhitektura i urbanizam renesanse na otoku Krku, knjiga 1, Zadar, 2007., str. 74 (doktorski rad) 25 O crkveno-pravnom aspektu Zakonika kao vrela i openito sakralnoj batini Vinodola i Modrua vana zapaanja donosi Bogovi. Usp. M. Bogovi, Crkveno ustrojstvo dananjeg podruja rijeko-senjske nadbiskupije u srednjem vijeku, Rijeki teoloki asopis, 4, 2, Rijeka 1996., str. 291-328., isti, Modruka ili Krbavska biskupija, Gospi 2010. 26 Najbolje to dokazuje primjer istarskog Dvigrada, na kojem se pola stoljea kontinuirano provode istraivanja i konzervacija. 27 Donekle su mu nalik Hrastovlje u slovenskom dijelu Istre, jo vie Veprinac na Liburniji, no ondje je ipak rije o drugaijem konceptu zbjega jer se i upna crkva smjeta unutar utvrenja. 28 U spomenutoj nadogradnji dijeli sudbinu Belaja u nekadanjoj Pazinskoj kneiji, kojemu je prvotno slino bilo koncipirano dvorite. Kod Nove Kraljevice R. Mateji upozorila je na utjecaj oblikovanja arhitekture iz susjednih slovenskih krajeva. Usp. Mateji (1988), nav. dj., str. 259

78

29 Mateji (1988), nav. dj., 258-266 30 Z. Herkov, Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764.-1767., Pazin-Rijeka 1979. 31 Analizu sakralne arhitekture znatno olakava iscrpni terenski pregled koji je za razdoblje srednjeg vijeka publicirao R. Starac, Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola, Senjski zbornik, 27, 2000., str. 4596. U ovom osvrtu neu se stoga zadravati na okolnostima koje je on ve detaljno analizirao, ve se pokuati koncentrirati na temeljnu tipologiju i neka nova zapaanja. Ovdje elim naglasiti zahvalnost na velikoj pomoi koju mi je kolega Starac u davnim poecima mojih obilazaka Vinodola na terenu pruio i znanju koje mi je nesebino prenio. 32 M. Jurkovi, Romanika sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1990., disertacija. 33 Prisutnost vinodolskih graditelja na Krku utvrdila je ve R. Mateji (1988), nav. dj., str. 252 34 O spomenutim natpisima iscrpno u: B. Fui, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982., str. 267, 286, 364-365 35 O vinodolskim majstorima na Krku, Franji kao krkom biskupu, graditeljima pristiglim preko Modrua i moguim paralelama u arhitekturi Modrua usp. M. Bradanovi (2007), nav. dj., str. 59-60, 127-132, 155162, 200. O biskupu Franji Modruaninu kao krbavskom biskupu i papinu diplomatu usp. M. Bogovi (2010), nav. dj., str. 41-49 36 Zapazio je to ve Z. Horvat, Pregled sakralne arhitekture Modrua i okolice u srednjem vijeku, Krbavska bitka i njezine posljedice (ur. D. Pavlievi), Zagreb 1997., str. 147 37 R. Starac (2000), nav. dj., str. 77-78. Tipoloki je dakle bila vrlo slina crkvi sv. Bernardina na Koljunu, koju su franjevci podigli po preuzimanju nekadanjega benediktinskog samostana a u oekivanju akumulacije sredstava za redizajn zateene benediktinske trobrodne crkve. 38 R. Mateji spominje ga, tumaei ga kao natpis sa starije graevine na mjestu Starog dvora Zrinskih. Mateji (1988), nav. dj., str. 259 39 O prepletanjima krkih, creskih, rapskih i senjskih utjecaja, te njihovu irenju prema prostoru Vinodola i Rijeke usp. M. Bradanovi (2007), nav. dj. I, str. 209-213. Isti, Prvi krki renesansni klesari, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana Cvita Fiskovia II. (zbornik radova sa znanstvenih skupova Dani Cvita Fiskovia odranih 2003. i 2004. godine) (ur. P. Markovi i J. Gudelj), Zagreb 2008., str. 167182 40 Bogovi (2010), nav. dj., str. 54. 41 V. Klai, Krki knezovi Frankapani od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Zagreb 1901., str. 188-219, N. Klai, Knezovi Frankapani kao krka vlastela, Krki zbornik, 1, Krk 1970., str. 142-144. O arhitekturi crikvenikog i novljanskog samostana usp. Z. Horvat, Srednjovjekovna pavlinska arhitektura na podruju Senjske i Modruko-krbavske biskupije, Senjski zbornik, 26, 1999., str. 123-178 42 M. Matijevi-Sokol, T. Galovi, Privilegia fundationis monasterio sanctae Mariae Czricquenitzae Fundacijske isprave samostana sv. Marije u Crikvenici 14. kolovoza 1412. 28. listopada 1455. godine, Crikvenica 2008., str. 3 43 M. Bradanovi (2008), nav. dj., str. 167, 178 44 Na primjeru Dubrovnika to je obradio A. Badurina, Uloga franjevakih samostana u urbanizaciji dubrovakog podruja, Zagreb 1990. Na primjeru Krka, M. Bradanovi (2007), nav. dj., str. 95-106 45 S. Ivani, Povjestne crte samostanskom III. Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri, Poraba glagolice u istoj redodravi sa prilozima, Zadar 1910., str. 218, prilog str. 32, dokument br. 38, V. tefani, Dvije frankopanske glagoljske darovnice pavlinima (g. 1372. i 1452.), Posebni otisak iz Zbornika Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, sv. 1, Zagreb 1954., 137-153., Bradanovi, (2007), nav. dj., str. 104, 168 46 M. Bradanovi, Pavlinski samostan Bl. Dj. Marije na epikom jezeru, Pianska biskupija i Piantina, Pazin 2002., str. 191-207. Zbog ruenja nakon Prvoga svjetskog rata tamonja je slabo poznata crkva 15. stoljea bila tipian predstavnik oblikovanja koje se irilo iz Modrua, utoliko je predstavljala rijetkost u Istri, gdje je kontinentalna gotika vrlo prisutna ali putem znatno drugaijih i kasnijih primjera utjecaja iz Kranjske. 47 O radionici Bradanovi (2008), nav. dj., str. 167-182 48 Horvat, nav. dj. (1999), str. 137 49 R, Mateji, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, A. Horvat, R. Mateji, K.Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 483-484, ista, Pavlini na frankopanskom feudu u Hrvatskom primorju, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj, (ur. . Cvitanovi), Zagreb 1989., str. 223-233

79

50 Pojava ukrasa svodova koji oponaaju gotika svodna rjeenja nije neobina u kontinentalnoj arhitekturi 17. stoljea, a Vinodol je u to vrijeme opet bio proet kontinentalnim utjecajima. O ovoj pojavi usp. D. Botica, Gotika u baroku. Problemi stila u arhitekturi 17. stoljea na izabranim primjerima, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28, 2004., str. 115-125. 51 Mateji (1989), nav. dj., str. 224. 52 Ista (1989), nav. dj., str. 225-226, A. Horvat (1999), nav. dj., str. 143-158. 53 O donekle slinom ugledanju na predloke usp. V. Markovi, Dalmatinske crkve 17. i 18. stoljea sa iljatim bavastim svodom i pojasnicama ishodita i putevi usvajanja, 32, 2008., 115-138. 54 Autoru ovog rada iz dugogodinjega konzervatorskog iskustva samo preostaje zakljuiti da je, kada je redovnitvo u pitanju, i dalje stanje ostalo slino.

55 A. Horvat, O djelovanju zemaljskog povjerenstva za ouvanje umjetnih i historikih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u Zagrebu 1910-1914, Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 2/3, 1976./1977., str. 7-23. M. Bradanovi, Tradicija, osnutak i djelovanje konzervatorske slube u Rijeci, Sv. Vid, 6, Rijeka 2001., str. 129-145. 56 Arhiv Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture, Ostavtina Gjure Szabe, Lopar kod Novog u Hrvatskom primorju, 1936. (rukopis)

80

Ivan Braut

Skulptura 15. i 16. stoljea na prostoru Vinodola

U dugoj i bogatoj povijesti Vinodola 15. i 16. stoljee ne predstavljaju prosperitetno doba blagostanja i mira, ve, naprotiv, ratova i opasnosti, to za posljedicu ima osiromaenu spomeniku batinu. Kiparska djela ovog doba, iako malobrojna, svjedoe o posebnostima vremena i prostora u kojima su nastala, odnosno za koje su bila namijenjena. Ona upuuju na ukus sredine i naruitelja, na utjecaje kulturnih arita i na promjene u oblikovnom i stilskom jeziku. Analizom navedenih svojstava ova malobrojna, preostala skupina spomenika postaje vrijednim dokumentom o opim povijesnim, drutvenim, zemljopisnim i ekonomskim okolnostima koja izdvajaju prostor Vinodola u trenutku prijelaza iz srednjeg u rani novi vijek kao jedinstvenu kulturnu cjelinu, unutar ireg prostora istone obale Jadrana. Vinodolsku skulpturu ovog razdoblja prvi su istraivai zapazili poetkom 20. stoljea, provodei terenska istraivanja i fotodokumentacijske kampanje na prostorima Hrvatskog primorja. Spomenimo pritom najpoznatije i u strunom pogledu najplodnije, Emilija Laszowskog,1 Gjuru Szabu2 i Artura Schneidera.3 Njihov je interes bila cjelokupna spomenika batina, a biljeili su je, tj. popisivali bez podrobnijih analiza svojstvenih modernoj metodologiji konzervatorskog rada. Takav pristup, ipak, ne umanjuje njihovu vanost, naprotiv, opisi, crtei i fotografije danas izgubljenih spomenika, koje su nam dokumentirali, te izvornih ambijenata u kojima su se umjetnine nalazile ine ih temeljem kasnijih studija. Iscrpnije su analize nastale osamdesetih godina 20. stoljea iz pera Radmile Mateji, kao pisca prve sinteze4 o spomenikoj batini Vinodola. U tim se radovima autorica dotie teme skulpture 15. i 16. stoljea donosei nekoliko do danas odranih teza o karakteristikama vinodolske skulpture, kulturnim utjecajima i djelovanjima radionica. Prva tako povezuje novljanske kapitele s bribirskom kustodijom kao djela lokalne puke radionice s kraja 15. stoljea.5 Ipak, najveu panju istraivaa plijene reljef Bogorodice s Djetetom iz Bribira i okvir hreljinskog tabernakula zajedno s jo dva rada iz Senja. Iznimne kvalitete i s obiljejima toskanskoga kiparstva sredine quattrocenta predstavljaju iznimku u kontekstu pojavnosti renesansne skulpture du istone obale Jadrana.6 Ornament i posebnosti fizionomija likova svrstavaju ove radove u opus anonimnoga kipara ije radove susreemo rasprene po sredinjem dijelu Apeninskog poluotoka, dananjoj Maarskoj i brojnim svjetskim muzejima. Ova zagonetna umjetnika osobnost imenovana je Majstorom mramornih Madona, a njezin se identitet aktivno pokuava pronai unutar toskanskih majstora iz kruga Desideria da Settignana ili Antonia Rossellina.7 Posljednjih su se godina publicirani radovi bavili i domaim radionicama s oblinjega Krka i iz Senja, iji su tragovi pronaeni na obalama Hrvatskog primorja.8

81

Neposredna osmanska opasnost, njihove provale na frankapanske posjede, pad drevnog Modrua i Krbavska bitka 1493. godine, konstantne pljake i sukobi, i to najprije s Osmanlijama, a potom s Mleanima, obiljeili su 15. i 16. stoljee. Imajui na umu nepovoljne povijesne okolnosti, ne zauuje za to vrijeme karakteristian pad kvalitete umjetnike produkcije. Graditeljska aktivnost koja je najei generator produkcije kiparskih ukrasa bila je preteno vezana za obnavljanje poruenih i oteenih objekata ili pak ojaavanje i modernizaciju fortifikacija. Pri tome je funkcionalnost objekata bila na prvome mjestu, a reprezentativnost, dekoracija i stilski izraz bili su zanemareni. Vaan je faktor i nepostojanje veeg sredita dulje urbane tradicije, kao to su to oblinji Senj, Krk ili Rab, u kojima zatiemo velik broj bitnih primjera arhitektonske plastike na kojima se suvereno rabe oblici kasne gotike i renesanse sukladno ukusu vremena nastanka.9 Stoga ne udi to veina arhitektonske plastike koju danas zatiemo u Vinodolu pripada kasnijim stoljeima snanije graditeljske aktivnosti, a s druge strane nema reprezentativnih portala gradskih palaa i crkava ili pak dekoriranih prozorskih otvora. Drugi aspekt kiparske djelatnosti ovih stoljea predstavljaju dijelovi crkvenog namjetaja kao to su oltari, kustodije, kropionice i oltarne ograde, a izdvojenu podskupinu ine nadgrobne ploe. Nasuprot arhitektonskoj plastici, primjeri potonje skupine predmeta, iako malobrojni, ine vaniji i kvalitetom ponajbolji dio sauvanih spomenika. Tu se u prvom redu misli na ve spomenute radove koji nastaju poetkom devedesetih godina 15. stoljea pod dlijetom anonimnoga toskanskog majstora, u novije vrijeme prepoznatoga kao Gregoria di Lorenza,10 koji se iz Ugarske vraa u svoju domovinu. Teko se moe zamisliti djelovanje toga vrsnog majstora, ili vie njih, u Vinodolu bez kljune uloge Bernardina Frankapana kao naruitelja. Obrazovan i ukljuen u tijekove europske politike i kulture, mogao je prepoznati kvalitetu majstora i financirati narudbe. Ostali sauvani kiparski radovi u najveoj su mjeri nastali posredstvom pojedinih istaknutih pripadnika frankapanske loze ili lanova Crkve, tj. biskupa i redovnika. Primjer tomu jesu nadgrobne ploe Nikole IV. Trakog (1523.) i njegove ene Elizabete Petuhi de Gerse (1513.) smjetene na Trsatu, odnosno ploa modrukog biskupa Kristofora (1517.) u Novom Vinodolskom. Meutim, iako nemamo dokumentiranih primjera, pri naruivanju radova odreenu je ulogu sigurno imalo cjelokupno stanovnitvo pojedine komune i bratovtine,11 kao to je to bila ustaljena praksa na istonoj jadranskoj obali, naroito u doba
36. Majstor mramornih Madona (Gregorio di Lorenzo), Hreljinska kustodija, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, detalj

82

ratne opasnosti ili epidemija. Naruitelji su se, osim stranim i putujuim radionicama iji radovi odraavaju stilske karakteristike njihovih matinih sredina, mogli obratiti lokalnim majstorima. Tako su nam poznata imena dvaju vinodolskih majstora. Toma iz Bribira javlja se na gradnji vrbnikog zvonika 1527. godine i crkve u Podskoima kraj Bribira 1524. godine, a Andrija iz Kotora potpisan je na ploi omialjskog zvonika 1533. godine.12 Iako se imena majstora preteno biljee na Krku, to upuuje na veze otoka i oblinjega kopna, ona prije svega govore o tradiciji lokalnih radionica,13 u to doba komplementarne, graditeljske i klesarske djelatnosti. Njihova je djelatnost bila vie usmjerena na graditeljstvo, odnosno obnovu oteenih i poruenih objekata pa ne udi veoma ograniena koliina ornamenta. Primjeri iz prvih desetljea 16. stoljea odraavaju sve utjecaje i pojave prijanjih razdoblja koja su definirala stilski i morfoloki izraz vinodolske skulpture. On je nastao kao spoj kasnogotikih oblika dugog trajanja, koji odraavaju srednjoeuropski kontinentalni utjecaj, posredovan oblinjim Modruem. Zatim, tu su i utjecaji renesansnih ostvarenja u oblinjem Senju iji je karakter odredilo djelovanje majstora pridolih iz Ugarske, gdje susreemo toskanske karakteristike. Naposljetku tu je i mletaki utjecaj, posredovan radovima na oblinjem Krku za koje je zasluna domaa radionica majstora Franje, a koju susreemo i u samoj Crikvenici, odnosno Senju. Ovaj poseban izraz vinodolskih majstora imao je razvojni put kroz itavo 15. stoljee i moe se pratiti na pojedinanim kiparskim ostvarenjima u kamenu i drvu. Znatnija graditeljska djelatnost prve polovice i sredine 15. stoljea uvelike je bila vezana za redovnike sklopove pavlina i franjevaca, no oni kao pustinjaki i prosjaki redovi nisu podizali reprezentativne i bogato dekorirane sakralne objekte. Takoer, svi novoosnovani samostani nastali su uz ve postojee crkve14 pa inicijalno nije bilo potrebe za posebnim opremanjem. Ipak, imamo nekoliko spomenika na kojima susreemo kasnogotiki izraz preteno kontinentalnog podrijetla. To su drvene skulpture iz Drivenika, Novog i Trsata, rebrasti svod svetita pavlinske crkve u Crikvenici i trijumfalni luk trsatske crkve graene poetkom druge polovice stoljea. Potonji primjer sauvani je dio dekoracije izvorne, starije, crkve. Luk je profiliran tankim stupiima s gotikim kapitelima te torusnom profilacijom iljatog luka iju izradu Radmila Mateji vee uz otoke i dalmatinske visokokvalitetne uzore.15 Skromne primjere crkvenog namjetaja gotikih osobina nalazimo u Novom Vinodolskom. U skladnoj gotikoj crkvici svete Trojice nalazi se masivna, slobodno stojea kamena kropionica profilirane pravokutne baze, osmerostrana stupa i okrugle posude za vodu. Vanjska je strana posude ukraena vrlo rustino izraenim liem, a gornji rub motivom dijamantne vrpce, estim na arhitektonskoj plastici primorskih gradova. Ovaj se motiv, tipian za venecijansku gotiku, javlja na dvjema malenim, takoer rustino izraenim, kropionicama u upnoj crkvi u Novom i u crkvi svete Ane u Barcima.16 Znatan utjecaj svjeih stilskih strujanja javlja se poetkom posljednjeg desetljea 15. stoljea posredstvom stranih majstora. Zakanjela recepcija renesansnih oblika svojstvena je irem prostoru Kvarnera kad se taj proces dogaa osamdesetih i

83

devedesetih godina, odnosno s dvadesetak godina zaostatka u odnosu na srednjodalmatinski prostor.17 Aktivnost inozemnih majstora epizodnog je karaktera i nije proizala iz zahtjeva sredine. Na to upuuje visoka kvaliteta radova i suvremeni izraz toskanskog podrijetla namijenjen zadovoljavanju visokih standarda Korvinova dvora, na kojem su radili brojni talijanski i dalmatinski majstori. Meu njima istiu se Ivan Duknovi kao ponajbolji dalmatinski kipar inozemne karijere te manji majstori poput Petra Radova Trogiranina kasnije aktivnog na Rabu, ali i niz dokumentiranih klesara, bez prepoznatih radova.18 Po smrti hrvatsko-ugarskoga kralja Matijaa Korvina 1490. godine dio majstora naputa budimski dvor i vraa se svojim domovima preko ugarske luke Senja. Na tom su putu ostvarili nekoliko vanih radova visoke kvalitete, od ega dva nalazimo na posjedima Bernardina Frankapana reljef Bogorodice s Djetetom iz Bribira te hreljinski okvir tabernakula (Hrvatski povijesni muzej). Obiljeja istog majstora nalazimo i na dvama reljefima u Senju: Prijestolje milosti u katedrali Uznesenja Blaene Djevice Marije i Bogorodica s Djetetom u stubitu privatne kue te dva reljefa s puttima koji nose vijence s grbovima u Baki na Krku. Navedeni su radovi nastali oko 1491. godine,19 obiluju renesansnim, fino klesanim ornamentom koji su uz mekou i ljupkost izraza karakteristini za toskansko kiparstvo sredine i druge polovice 15. stoljea, pod snanim utjecajem radova Mina da Fiesolea,20 Desideria da Settignana ili Antonia Rosselina.21 Karakteristian ukoen osmijeh likova na ovim reljefima, nespretnosti u modeliranju fizionomija i ornament karakteristike su anonimnog majstora ili radionice,22 nazvanog Majstor mramornih Madona. Njegova djela, naroito prikazi Bogorodica s Djetetom slinih kompozicija, nalazimo na Apeninskom poluotoku, Ugarskoj i u zbirkama brojnih svjetskih muzeja. Uz irenje kataloga radova ovog majstora, istraivai su ga u nekoliko navrata pokuali povezati s imenom iz pisanih izvora. Pritom su polazna toka bili radovi slinih stilskih i morfolokih osobina u talijanskom gradu Forliju,23 za koje se veu majstori Tomaso Fiamberti i Giovanni Ricci. Stoga su bila predlagana imena jednog od dvojice majstora, ovisno o miljenju pojedinog istraivaa.24 Do usuglaavanja oko jednog od njih nije dolo, a sve je izglednije kako bi Majstor mogao biti trea osoba, odnosno Gregorio di Lorenzo. Recentna literatura donosi arhivske podatke koji potvruju odlazak i dui boravak ovoga toskanskog majstora u Ugarskoj oko 1475. godine.25 Kao majstor slabija talenta stasao je u radionici Desideria da Settignana. Ugledajui se na svojeg uitelja, steeno je znanje primjenjivao pri gotovo serijskoj produkciji brojnih reljefa Bogorodica kao i dijelova crkvenog namjetaja poput umivaonika u samostanu Badia Fiesolana (1461.). U Ugarsku vjerojatno dolazi zbog ekonomskih razloga te izvodi niz klesarskih radova od kojih se istie Viegradska Madona.26 Impuls koji daju ugarski majstori zajedno s djelovanjem radionice majstora Franje doprinosi usvajanju renesansnog stila na irem podruju kvarnerskih otoka i kopna. Novim e se stilskim jezikom dosljedno koristiti lokalne radionice skromnih izraajnih mogunosti na samom kraju 15. i u prvim desetljeima 16. stoljea, ija

37. Majstor mramornih Madona (Gregorio di Lorenzo), Bogorodica s Djetetom, Senj

84

ostvarenja u veem broju nalazimo u Senju i Rabu. Jedna od takvih anonimnih radionica izradila je svetohranite uzidano u zid svetita bribirske upne crkve svetih Petra i Pavla. Na njemu se dosljedno koristi cijeli repertoar dekorativnih motiva preuzet s radova majstora pridolih iz Ugarske, poput rozeta s palmetama, vrpcom povijenih vijenaca, denta, kima i lozica. Ornament je izveden korektno, ali kruto, to se ne moe rei za prikaze putta, raspea te uskrsla Krista koji izlazi iz perspektivno prikazanog sarkofaga na tjemenu kustodije. Figure su neproporcionalne i nezgrapne anatomije to govori o ogranienu umijeu klesara. Recentni sloj boje umanjuje otrinu reza, no unato tomu moe se raspoznati niz individualnih karakteristika ove radionice. Na temelju naina klesanja zvijezde, vaze i valovito oblikovana lia, moemo joj pripisati osam polukapitela i frankapanski grb iz poruene pavlinske crkve na Ospu (danas u Narodnome muzeju i galeriji Novi Vinodolski).27 Bazirani na modelu kompozitnoga kapitela svaki je na prednjoj strani individualno ukraen kombinacijom renesansnih motiva, dupina koji piju iz kantarosa i girlandi te figuralnih prikaza pavlinskih svetaca svetog Antuna Opata i svetog Pavla Pustinjaka te Gabrijela i Djevice Marije.28 Figure su rustine s nevjeto izvedenim fizionomijama, proporcijama i skraenjima, a vea je panja posveena detaljima i teksturama.29 Navedena radionika obiljeja susreemo na dvama reljefima s puttima grbonoama iz Senja. Prvi je s grbom Anuvinaca (u Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Senju), a drugi s grbom obitelji Della Rovere (danas u Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu). Kompozicija reljefa ugleda se na baanske radove Majstora mramornih Madona te na ranija ostvarenja iz radionice Bon koje susreemo u Senju.30 Sve upuuje na postojanje lokalne senjsko-vinodolske radionice koja djeluje na samom kraju 15. i u prvim desetljeima 16. stoljea, na puki nain interpretirajui kvalitetne uzore iz neposredne okoline. Novljanski polukapiteli i grb uz crikveniki su Imago pietatis jedini sauvani kiparski ukrasi ovog razdoblja podrijetlom iz pavlinskih crkava Vinodola. Spomenuti reljef iz Crikvenice nastao je u radionici majstora Franje31 iji je glavni majstor Franjo Marangon vjerojatno imao venecijanska iskustva, a na Kvarner dolazi da bi radio na osorskim gradilitima. Od osamdesetih godina njegova radionica zadovoljava sve vee graditeljske i klesarske zahtjeve creske komune. Afirmirajui se izradom portala njezine upne crkve, radionica postupno iri svoje djelovanje po itavu

38. Majstor mramornih Madona (Gregorio di Lorenzo), Prijestolje milosti, katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije, Senj

39. Polukapitel s dva dupina, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski

40. Polukapitel s aneoskom glavom, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski

85

otoku Cresu izraujui za Kvarner jedinstvene primjere kamenih poliptiha u selima Dragozetii i Merag. Postupno prelazi na Krk gdje za novog suverena, Mletaku Republiku, osuvremenjuje izgled grada. To je podrazumijevalo klesanje elemenata arhitektonske plastike i crkvenog namjetaja ukraena ornamentalnim i figuralnim motivima preuzetima s venecijanskih spomenika. Rutinirana izrada ornamenta kvalitetom nadilazi figuralne radove, esto temeljene na grafikim predlocima.32 Grananje radionice i iroko podruje djelovanja utjecalo je na oscilaciju u kvaliteti radova to se moe objasniti i izostankom svjeih predloaka. Uz Cres i Krk radionica djeluje na otoku Rabu i oblinjem kopnu. Tako nastaje Imago pietatis i lik Bolnoga Krista33 na kui ivkovi u Senju. Unutar crikvenike crkve vjerojatno su stajali stupii s renesansnim kapitelima, danas sekundarno uzidanim u balkon privatne kue u Crikvenici. Vjerojatno su inili ogradu koja je na prijelazu 15. u 16. stoljee imala funkciju odvajanja kora ili kapele od ostatka crkvenog prostora. Sline primjere, u svojstvu standardnoga crkvenog namjetaja iz sredine 15. stoljea, nalazimo u rapskoj katedrali,34 a vaan primjer pregrade izvela je Franjina radionica u krkoj katedrali po uzoru na mletaku baziliku svetog Marka.35 O praksi ograivanja prostora u vinodolskim crkvama svjedoi i kameni pilastar (Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu) iz upne

41. Kustodija, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir

42. Radionica Franje Mrangona, poliptih, upna crkva svetih Fabijana i Sebastijana, Dragozetii

86

crkve svetih Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom. Ukraen je kruto modeliranim vegetabilnim ornamentom te je mogao nastati prilikom pregradnje svetita 1520. godine. Neposredno prije te obnove, tonije 1517. godine,36 nastaje nadgrobna ploa modrukog biskupa Kristofora Dubrovanina ugraena u pod svetita novljanske upne crkve. Nakon biskupove smrti dao ju je izraditi njegov istaknuti roak Feliks Petani.37 Biskup je prikazan kako lei na jastuku odjeven u misni ornat, pored njega su pastoral i perspektivno postavljene knjige. Na dnu je ploe natpis, a okvir ploe ukraen je vornatom granom s povijenim hrastovim liem. Taj je motiv preuzet s bordura grafikih prikaza u knjigama, a nalazimo ga i na fragmentima ploe anonimnog Frankapana38 to je naena pri iskopavanju modruke katedrale. Povrina je ploe jako izlizana i vidljivi su tek ostaci brokatnih detalja misnice i nabora jastuka to nam onemoguava donoenje sasvim preciznih zakljuaka o izvornu izgledu na temelju kojeg bi se mogle utvrditi karakteristine odlike njezina autora. Meutim navedeni ostaci brokatnih detalja misnice naznauju kvalitetno, gotovo filigransko klesanje detalja to upuuje na vjeta majstora ili radionicu. Kristoforova se ploa povezuje sa spomenutim ulomcima pa postoji teza kako su one rad lokalne klesarske radionice iz Senja, nastale na tradiciji ugarskih majstora.39 ini se vjerojatnijim da je Kristoforova ploa import, uzme li se u obzir kvaliteta i njezin naruitelj. U istu skupinu frankapanskih ploa 16. stoljea svrstavaju se jo nadgrobne ploe Nikole IV. Trakoga koji je umro 1523. godine i njegove ene Elizabete Petuhi de Gerse umrle 1513. godine, smjetene pored oltara svetog Petra Apostola u trsatskoj crkvi.40 Obje izlizane ploe nose renesansne karakteristike. Elizabeta je prikazana u polukruno zakljuenoj nii s grbovima u podnoju, dok rubom ploe tee natpis pisan humanistikom i obrubljen dentima. Nikola je prikazan kao vitez u punom oklopu sa zastavom, a okvir ini vrpca fino izraena biljnog ornamenta s parom dupina na vrhu. Ploe su vjerojatno rad neke pridole radionice, jer poetkom 16. stoljea nije postojala domaa, vinodolska produkcija takve kvalitete. Od drvene skulpture 15. i 16. stoljea u Vinodolu sauvan je manji broj primjera, posebno ako se usporedi s oblinjim kvarnerskim otocima koji obiluju radovima mletake provenijencije. Razlog je tomu sama narav materijala koji je podloniji truljenju, nametnicima i izgaranju pa je u prolosti bio lake zamjenjiv novim i modernijim primjerima, koji su zadovoljavali ukus kasnijih stoljea. Gotovo se sva drvena plastika svodi na svetake likove, naroito likove Bogorodica, izvedene u punoj skulpturi ili reljefu namijenjeni oltarima. Od gotikog se razdoblja ustaljuju dva najea prikaza Bogorodice s Isusom. Prvi je sa stojeom ili sjedeom Marijom i malenim djetetom u naruju. Lijep primjer ove vrste jest Gospa Slunjska na Trsatu, iako podrijetlom nije iz Vinodola. Drugi je prikaz s mrtvim Kristom na majinim koljenima (tal. Piet, njem. Vesperbild). Izloena skulptura Oplakivanja srednjoeuropskog podrijetla izvorno je stajala na

43. Radionica Franje Marangona, Bolni Krist, proelje kue ivkovi, Senj

87

44. Nadgrobna ploa modrukog biskupa Kristofora, svetite upne crkve svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

glavnom oltaru u crkvi svetog Stjepana u Driveniku. Skladna kompozicija i interakcija likova naglaavaju emotivnost i kontemplacijsku atmosferu prikaza, koja je izvorno bila podcrtana obojenim povrinama. Ova skulptura govori o kontinentalnim kasnogotikim utjecajima koji se javljaju u Vinodolu u drugoj polovici 15. stoljea, kada je skulptura nastala. Primjer drugoga kulturnog i umjetnikoga kruga, onoga venecijanskog, jest drveni visoki reljef Bogorodice Ponizne (tal. Madonna dellUmilt). Izvorno je bio sredinji dio nekog poliptiha u pavlinskoj crkvi na Ospu,41 a danas je smjeten u skladan drveni barokni tabernakul na lijevome bonom oltaru novljanske upne crkve. Rije je o prikazu Bogorodice koja sjedi na travnjaku, s dijagonalno prikazanom desnom nogom prekrivenom haljinom i sklopljenim rukama u znaku molitve. Na njezinim se nogama ili pored nje obino nalazi maleni Isus koji je na novljanskom primjeru izgubljen zajedno s ostalim, bonim dijelovima. Izvorno je poliptih mogao biti slian onom iz dijecezanskog muzeja u Trentu (Italija)42 ili triptihu iz Bave u Istri,43 odnosno na njegovim su bonim stranama mogle biti stojee figure svetaca. Ikonografski prikazMadonna dellUmiltizvorno se javlja u sienskoj, apotom i venecijanskoj umjetnostitrecentate ga susreemo kroz itav quattrocentona primjerima slikarstva i kiparstva. Na istonoj obali Jadrana nalazimo nekoliko takvih primjera. Rije je o ulomku poliptiha u zadarskom SICU,44 luneti u Turnju,45 i slici Quirizia da Murana iz Trogira.46 Kasnije dodan sloj boje i pozlate prekriva povrinu novljanskog reljefa, to oteava detaljniju analizu, pa se do prijeko potrebne restauracije moe govoriti tek o osnovnim crtama fizionomije i obrade draperije. Puni volumeni Bogorodiina iroka, ovalna lica, ukoen pokret, drapiranje izvedeno krupnim paralelnim i krutim naborima s ponavljanjem karakteristina nabora ruba plata, upuuju na radionicu iz Venecije ili njezine sfere utjecaja, koja se ugleda na ostvarenja slikarskih bottega poput one Vivarinijevih iji je izraz pomalo kaskao za suvremenim trendovima. Na temelju tih opih obi88

ljeja moe se pretpostaviti da je rad nastao u treoj etvrtini 15. stoljea. No njegova je vanost i u tome to upuuje na prisutnost mletakih utjecaja na prostoru Vinodola, a koji dolaze s oblinjega kvarnerskog prostora gdje se zbog tradicionalna ukusa dugo zadrala praksa naruivanja viedijelnih pozlaenih i oslikanih poliptiha.47 Sagledavajui cjelokupni korpus skulpture prvih stoljea pavlinske prisutnosti u Vinodolu, moemo zakljuiti kako malobrojna i fragmentarno ouvana ostvarenja zorno prikazuju smjerove kulturnih strujanja i izmjene ukusa. Ti su radovi tek iznimno iznadprosjenih likovnih dosega, a ee su osrednje ili loije kvalitete, to e ovdje biti sluaj i s veinom drugih vrsta likovnog stvaralatva. Unato tomu, rije je o vrijednim svjedocima prolih izgubljenih prostora, vremena i ljudi.

E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923. G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.; D. Pavlievi, Gjuro Szabo o Novom Vinodolskom i okolici (1918), Vinodolski zbornik, III, 1983., str. 435-454. 3 A. Schneider, Prouavanje, popisivanje i fotografijsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1934, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 47 (1933/34), Zagreb 1935., str. 172-175. 4 R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik, III, 1983., str. 328-336.; R. Mateji, Pavlini na Frankopanskom feudu u Hrvatskom primorju, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.1786. (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 226.; R. Mateji, Crikvenica territorio del comune, Zagreb 1987., str. 21-25. 5 R. Mateji (1983), nav. dj., str. 332. 6 Kao posebna epizoda u kontekstu hrvatske renesanse ovi se spomenici obrauju u nizu vanih opih pregleda umjetnosti. I. Fiskovi, Renesansno kiparstvo, Tisuu godina Hrvatske skulpture (ur. I. Fiskovi), Zagreb 1997., str. 203-205.; I. Fiskovi, Figuralne umjetnosti renesansna doba u Hrvatskoj Hrvatska renesansa katalog izlobe (ur. M. Jurkovi, A. Erlande-Brandenburg), Zagreb 2004., str. 178-180. 7 A. Bellandi, Lattivita dello scultore Gregorio di Lorenzo per Mattia Corvino e due episodi sulla fortuna del Rinascimento nel collezionismo ungherese. Il San Giovannino e un Salvatore coronato di spine al Museo di belle Arti (Szepmuveszeti muzeum) di Budapest Italy and Hungary (ur. P. Farbaky, L. A. Waldman Band) Milan 2011., str. 622 - 623. Saeti prikaz problematike vezane uz Majstora mramornih Madona u hrvatskoj literaturi vidjeti u: I. Mateji, Nepoznati majstor, aktivan u Italiji, Maarskoj, Senju i okolici u drugoj polovici 15. st., Hrvatska renesansa katalog izlobe (ur. M. Jurkovi, A. Erlande-Brandenburg), Zagreb 2004., str. 256.-258., kat. jed. 33. 8 O djelovanju radionice Franje Marangona usporedi: M. Bradanovi, Prvi krki renesansni klesari, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske Zbornik Dana Cvita Fiskovia II. (ur. P. Markovi, J. Gudelj), 2008., str. 167-182.; M. Bradanovi, Prinosi katalogu renesansne skulpture sjevernog Jadrana, priopenje na znanstvenom skupu Ivan Duknovi i krugovi njegove djelatnosti, Trogir 2010. Ovom prilikom zahvaljujem Marijanu Bradanoviu na ustupanju rada u postupku objave. 9 M. Bradanovi (2008), nav, dj., str. 173-176.; C. Fiskovi, Prilog poznavanju kiparstva i graditeljstva 15. i 16. stoljea u Rabu, Rapski zbornik, 1987., str. 321-332. 10 Vidi biljeku 7. 11 U prilog govore sauvani arhivski podaci bratovtine crkve svete Marije u Belgradu s najstarijim zapisom iz 1550. godine R. Strohal, Hrvatska glagolska knjiga, Zagreb 1915., str. 105. Vie o bratovtinama u vinodolskim upama vidjeti u J. Buri, Biskupije Senjska i Modruka u 18. stoljeu, Gospi-Zagreb 2002. 12 R. Mateji, Arhitektura u Vinodolu, Prolost i batina Vinodola, Zagreb 1988., str. 71.

1 2

45. Bogorodica Ponizna, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

89

13 M. Bradanovi, Skica povijesnog urbanistiko-arhitektonskog razvoja Vrbnika, Zbornik 900 godina Vrbnika, Vrbnik 2002., str. 51-66. 14 Z. Horvat, Srednjovjekovna pavlinska arhitektura na podruju senjske i modruko-krbavske biskupije, Senjski zbornik, XXVI, 1999., str. 135-158. 15 R. Mateji (1988), nav. dj., str. 68. 16 Primjer iz svete Ane u Barcima vjerojatno je nastao u kasnijim stoljeima imitirajui starije uzore. 17 M. Pelc, nav. dj., str 17-18. 18 Za imena tih majstora kao i cijelu problematiku Duknovieva kruga i djelovanja dalmatinskih kipara u Ugarskoj usporedi: C. Fiskovi, Iz Duknovieva kruga u Trogiru i u Maarskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, 1983., str. 193-204.; I. Fiskovi, Jadranska Hrvatska Ugarska kralja Matije Korvina, Hrvatska-Maarska-Europa, Zagreb 2000., str. 68-82. 19 Godina na hreljinskom tabernakulu i Prijestolju mudrosti Senja. 20 C. Fiskovi, Dva reljefa anonimnog sljedbenika Mina da Fiesolea, Radovi instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 4-5, 1958-1959., str. 41. 21 I. Mateji, nav. dj., str. 366-370. 22 Neki autori, na temelju varijacija u kvaliteti izvedbe, smatraju da je rije o veoj radionici ili skupini majstora koja se koristi istim predlocima. I. Mateji, nav. dj., str. 257. 23 I. Mateji, nav. dj., str. 258. 24 I. Mateji, nav. dj., str. 258.; M. ercer, Djelatnost Giovannija Riccija i njegovih pomonika na podruju hrvatskog Primorja, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38, 2000., str. 179- 214. 25 Dokument nastao u srpnju 1480. u Firenci svjedoi kako je Gregorio, ija je bottega bila u blizini firentinskog baptisterija, oko 1475. godine otiao svoju sreu potraiti u Maarskoj i za sobom ostavlja enu i djecu. U trenutku nastanka dokumenta on se jo uvijek nalazi u Maarskoj gdje ga ide traiti brat Jacopo. A. Bellandi, nav. dj., str. 623. 26 A. Bellandi, nav. dj., str. 622-623., 626-629. 27 R. Mateji (1983), nav. dj., str. 334. 28 Izvorno su stajali suelice i tvorili ikonografski prikaz Navjetenja. Z. Horvat, nav. dj., str. 151. 29 R. Mateji (1989), nav. dj., str. 226. 30 O radovima iz radionice Bon vidjeti: P. Markovi, Mramorni reljefi venecijanske radionice Bon u Senju i krki knezovi Frankopani, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, 2006., str. 9-28. 31 O znaaju i radovima radionice vidjeti: M. Bradanovi (2008), nav. dj., str. 167-177. 32 Najbolji je primjer reljef u luneti portala creske upne crkve nastao po uzoru na Bellinijevu Madonnu degli Alberetti iz 1487. godine 33 M. Bradanovi (2010), nav. dj. 34 Rapske primjere izvela je radionica Andrije Aleija pedesetih godina 15. stoljea. C. Fiskovi, K. Prijatelj, Albanski umjetnik Andrija Alei u Splitu i u Rabu, Split, 1948., str. 5-22. 35 M. Bradanovi (2008), nav. dj., str. 174-175. 36 Godina nastanka zabiljeena je natpisom koji glasi: XToPHORO EPISCoPOMODRVSIENSFELiX PLIANCVSD RAGVSIO PATrIOF OBAMOR FM PIENTISSIMIVPOSVITM.D.XVII. 37 M. ercer, Nadgrobna ploa Stjepana II. Frankopana, Modruki zbornik, 2008., str. 46. 38 M. arcer smatra da je to Stjepan II. (1416.-1481.). Vie o ulomcima ploe vidjeti u: M. ercer 2008., nav. dj., str. 37-40. 39 M. ercer (2008), nav. dj., str. 37-49. 40 M. Bradanovi, E. Hoko, Marijin Trsat: Svetite B. D. M. i franjevaki samostan, Rijeka 2002., str. 19-20. 41 R. Mateji (1989), nav. dj., str. 226. 42 http://www.atlantedellarteitaliana.it/artwork-6244.html (pristupljeno 30. 11. 2012.) 43 I. Fiskovi (1997), nav. dj., str. 136. 44 E.Hilje, u: E.Hilje, N. Jaki, Kiparstvo I: od 4. do 16. stoljea, Umjetnika batina Zadarske nadbiskupije, Zadar 2008., str. 251, kat. jed. 110. 45 E.Hilje, u: E.Hilje, N. Jaki, nav. dj., str. 206., kat. jed. 084. 46 R. Tomi, u:Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesanse (ur. R. Tomi), Zagreb 2011., str. 79 - 81., kat. jed. 6. 47 M. Pelc, nav. dj., str. 381.

90

Damir Tuli

Skulptura i altaristika u vinodolskom kraju u 17. i 18. stoljeu

U Narodnome muzeju i galeriji grada Novog Vinodolskog izloena su dva bakropisa Mencija Clementa Crnia (Bruck na Muri, 1865. Zagreb, 1930.) koji predstavljaju pejzae Vinodola s ruevinama katela u Driveniku i Belgradu. Istananim su odnosima svjetla i sjene doarana sura brda s razvalinama dvoraca s kojih se kotrljaju klesanci prema udolinama ispresijecanim krivudavim putovima. Ove se opustjele staze gube prema moru i otoku Krku na horizontu. Na bakropisu katela Drivenika, to je smjeten na stjenovitu breuljku u dolini izmeu dva brda, meu oskudnom se vegetacijom nasluuje konjska zaprega. Zvuk kola i kopita gubi se u tiini krajolika kojim dominira opustjeli frankapanski grad na brdu. Ovakvi idilini prikazi Vinodola nastali poetkom 20. stoljea gotovo su doslovno preslikani u rijei tadanjih pisaca o prolosti ovoga kraja. Od putopisnih prikaza Dragutina Hirca (1891.) pa do iscrpnih povijesnih analiza Emilija Laszowskog (1923.) kao i melankolina pisanja Gjure Szabe (1923.) te fotografskih i studijskih kampanja Artura Schneidera (1935.), umjetniko naslijee Vinodola kao da je bilo

46.. Menci Clement Crni, Drivenik, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb

91

romantizirano, gotovo preobraeno u mit povezan uz njegove nekadanje nesretne gospodare Frankapane.1 U viziji ovih autora Vinodol, stijenjen izmeu mora i brda te premreen tragovima feudalnih gospodara i pustinjakim samostanima, gotovo da podsjea na mitsko Tolkienovo Meuzemlje, kraj bogat svakojakim raznolikostima i zanimljivim spomenicima. Prvu iscrpniju povijesno-umjetniku sintezu novovjeke batine Vinodola dala je Radmila Mateji 1983. godine.2 Autorica je pokuala predstaviti raznolikost i ukupnost likovne batine koristei se arhivskim vijestima i stilskom analizom, a njezin doprinos ostaje izniman kada je rije o umjetnikom naslijeu na podruju izmeu Novog Vinodolskog i Bakra na moru te Ledenica, Zagona i Hreljina u zaleu. Ipak, ne moe se zanemariti i odreen nekritiki odnos prema sauvanim spomenicima u kojem su njihova kontekstualizacija i propitivanje stvarne umjetnike vrijednosti potpali pod ar Crnievih bakropisa. No obilazei sakralne objekte u Vinodolu, stjee se dojam da je stvarno stanje sauvanih spomenika zabrinjavajue, a njihova kvaliteta skromna. Dodatnu, oteavajuu okolnost predstavlja injenica da se kiparska dekoracija u vinodolskim povijesnim naseljima ne moe sigurnije povezati uz neko jae umjetniko sredite, primjerice Veneciju ili Graz. Usto u Vinodolu se osjea izostanak snanoga urbanog sredita najblia su vanija regionalna sredita bila Rijeka i Senj. Kada je rije o kiparstvu 17. i 18. stoljea, valja istaknuti da su to mahom drvene skulpture i oltari, uglavnom u vrlo loem stanju sauvanosti te viestruko preslikani grubim uljenim premazima. Jedan od indikatora siromatva lokalne sredine jest izostanak podizanja mramornih oltara. Tek je 1747. godine podignut jedan takav u Bribiru, kao jedini reprezentativni, do danas sauvani mramorni oltar izmeu Rijeke i Senja. Dosad se naruivanje umjetnina u vinodolskom kraju tijekom 17. stoljea, odnosno do 1671., gotovo iskljuivo povezivalo uz obitelj Frankapana, iako jedinu potvrdu za to nalazimo u sauvanim fragmentima razvrgnutog oltara iz 1656. On je izvorno bio smjeten u poruenoj crkvi svetog Sebastijana u Novome Vinodolskom, a sada se uva u Narodnome muzeju i galeriji. Na predeli tog oltara naslikan je grb obitelji Frankapan, a kao donator pretpostavljen je Vuk II. Krsto Frankapan.3 No tijekom 17. i 18. stoljea u Vinodolu donatori su najee bili mjetani ili klerici. Kao donator glavnoga drvenog oltara u upnoj crkvi u Ledenicama istaknuo se 1715. mjetanin Mikula Paen,4 dok je glavni oltar u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom podigao modruki kanonik rodom iz Novoga, Antun Maurani (1687. 1757.).5 Za podizanje najvanijeg oltara 18. stoljea u Vinodolu, uz puk, zasluan je kanonik i upnik crkve svetih Petra i Pavla u Bribiru Mavro Tus, koji je s altaristom i kiparom Antonijem Michelazzijem 1747. sklopio ugovor o podizanju novoga mramornog oltara.6
47. Glavni oltar u crkvi svetog Stjepana u Driveniku, fotografija iz 1934. godine

U 17. stoljeu u vinodolskim su crkvama dominirali drveni pozlaeni i polikromirani oltari, iako su se do danas na izvornome mjestu sauvala samo dva ma-

92

48. Glavni oltar iz crkve svetog Stjepana u Driveniku, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb

nja bona oltara prislonjena uz trijumfalni luk nekadanje pavlinske crkve u Crikvenici. Najvaniji oltar 17. stoljea s podruja Vinodola jest glavni oltar iz crkve svetog Stjepana u Driveniku, koji se danas nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Sliku tog oltara iz naputene i u kokoinjac pretvorene crkve svetog Stjepana objavio je Gjuro Szabo 1923. godine. O oltaru je tada zapisao: Prekrasno komponovan oltar, otmjeno ureen, tek ve manjkaju kipovi svetaki u gdjekojoj nii. Povukli se za oltar pa vire u rpu sijena pred njim, ko da se u udu pitaju: a na to ovo!?7 Taj je monumentalni oltar jo 1934. na izvornome mjestu zatekao i fotografirao Artur Schneider okarakteriziravi ga kao lijepi renesansni glavni oltar.8 Oltar je 1939. stigao u Zagreb i bio konzerviran sljedee godine. Restauriran je 1971. godine.9 Monumentalan pozlaeni retabl sastoji se od tri lune nie od kojih je sredinja flankirana korintskim kaneliranim stupovima, a bone dvama stupovima opletenim reljefnom vinovom lozom. Uz bone rubove retabla perforirani je ukras u obliku alge i hrskavice s bokorom cvijea. Stupovi nose gree s naglaenim obratima, a nad njima je jo jedan kat oltara s niom u kojoj je kip Bezgreno Zaete flankiran stupovima opletenima dekorativnom hrskavicom. Nad stupovima je atika na kojoj je izvorno bilo postavljeno poprsje Boga Oca rairenih ruku. U sredinjoj je nii prikazan sveti Stjepan u akonskoj odjei, a postrance dva vojnika kako na njega bacaju kamenje te s lijeve strane lik djeaka koji u koari nosi gromade kamena. 93

Piui o drivenikom oltaru, Radmila Mateji ustvrdila je kako je taj oltar srodan dvama bonim oltarima u crikvenikoj upnoj crkvi, zatim oltaru svetog Aurelija u Brseu, nekoliko oltara u Istri (Boljun, Prementura, Plomin) te naroito glavnom oltaru u upnoj crkvi u Vrbniku na otoku Krku.10 Autorica oltar datira u prvu polovicu 17. stoljea zbog motiva isprepletenih vrpastih tvorevina nalik na alge to se javljaju na krilcima sa strana retabla. Takav motiv imaju krila glavnog oltara u Vrbniku koji je 1601. naruen u Veneciji, to je Radmili Mateji posluilo kao dokaz da su oltari ovog tipa venecijanskog podrijetla.11 No valja istaknuti da je sredinji dio vrbnikog oltara u obliku klasine edikule s dvama korintskim kaneliranim stupovima to nose trokutni zabat doista nastao poetkom 17. stoljea u Veneciji, dok su bona krila s dva kata nia prekrivena motivom algi i hrskavica dodana kasnije, vjerojatno sredinom 17. stoljea, i nisu venecijanskog podrijetla. Nije zahvalno datirati driveniki oltar ni prema motivima algi i hrskavica jer su neki dekorativni oblici trajali iznimno dugo. Primjerice na bonom oltaru u Svetom Kriu nad Konjskim na Primorskem sreemo motive algi i hrskavice sline onimau Vinodolu i Vrbniku, a oltar je natpisom datiran u 1700. godinu.12 Stoga pitanje provenijencije drivenikog oltara, kao i slinih oltara u Crikvenici te fragmenata oltara s frankapanskm grbom iz poruene crkve svetog Sebastijana, izraenog 1656., zasad ostaje otvorenim. Teza da su oni bili izraeni u samoj Veneciji malo je vjerojatna. ini se opravdanim pomiljati na periferno podruje Furlanije, odnosno podalpske krajeve s bogatom tradicijom viekatnih zlatnih oltara.13 Valja napomenuti da su oltari slini drivenikom rasprostranjeni u nekoliko slovenskih regija i u kontinentalnoj Hrvatskoj. U tom je smislu driveniki oltar mogue usporediti s glavnim oltarom u upnoj crkvi u Vukmaniu (druga etvrtina 17. stoljea), oltarom svetog Vuka u Vukovoju (1650.) i oltarom svetog Urbana u kapeli svetog Franje Ksaverskog u Pleivici (oko 1675.).14 Driveniki se oltar moe datirati oko sredine 17. stoljea u kojem motiv algi i hrskavica jo nije preuzeo dominantnu

49. Unutranjost upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Crikvenici, oko 1925., vlasnitvo Slavko Mateji

94

ulogu nad arhitektonskim okvirom to ga tvore stupovi i gree. Problem interpretacije drvenih oltara i pripadajuih im skulptura uoljiv je na dvama oltarima uz trijumfalni luk nekadanje pavlinske crkve u Crikvenici. Retabli se sastoje od triju nia od kojih sredinju flankiraju korintski kanelirani stupovi, a bone nie ornament algi i hrskavice. Na atikama oltara nalazi se nia za kip zakljuena prekinutim trokutnim zabatom. Oltari su sablasno preslikani, a gusti viestruki premazi uljene boje i nestrune restauracije skulptura onemoguuju preciznije zakljuke. Moe se pretpostaviti da su oltari nastali oko 1659. kada je crkva sveobuhvatno restaurirana i kada joj je nadograeno svetite, kako stoji zapisano na kljunom kamenu trijumfalnog luka.15 Oba su oltara prekrajana te su izgubili izvorne stipese i predele. Skulpture su razmjetane tako da svojim dimenzijama ne odgovaraju premalim niama na retablu. Kiparski najvrsnija skulptura jest lik svetog Mihovila na atici lijevog oltara. Graciozno impostiran svetac odjeven je u stilizirani rimski oklop, a panju plijeni njegova glava uokvirena vijugavim uvojcima kose. Lik svetog Mihovila gotovo je identian oteenoj skulpturi istog sveca to se nalazi u spremitu Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru, a potjee iz neke crkve iz zadarskog zalea, stradale u Domovinskom ratu.16 Rasprostranjenost ovakvih skulptura to su iz kontinentalne unutranjosti pristigle do zadarskog zalea svjedoi o pokretljivosti drvorezbarskih radionica u 17. stoljeu to su sa sjevera stizale na periferne sjeverozapadne dijelove mletake Dalmacije, kao i otoke Krk i Pag.17 U tom smislu valja upozoriti na skulpturalnu grupu s prikazom Presvetog Trojstva to se uva u depou Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a potjee iz kapele na crikvenikom groblju kamo je prema tradiciji dola iz oblinjega Kotora.18 Na podnoju od oblaka prikazani su sjedei Krist i Bog Otac kako polau ruku na zemaljsku sferu, dok se nad njom u pozadini izdiu oblaci s golubicom Duha Svetoga. Iste su tipologije i obrade drvene materije skulpture sjedeeg Boga Oca i Krista to se uvaju u depou Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru. Meu nevelikim brojem drvenih skulptura 17. stoljea na podruju Vinodola istie se jedna Bogorodica s Djetetom manjih dimenzija a nalazi se u upnoj kui u Kraljevici. Iako je nakaradno premazana, rahlost voluminozne draperije, tipologija lica i impostacija figure jasno govore da je rije o djelu nastalom u Veneciji. tovie, ova se kvalitetna skulptura moe povezati uz venecijanskoga kipara u drvu i mramoru Giacoma Piazzettu (Pederoba pokraj Trevisa, oko 1640. Venecija, 1705.) odnosno njegovu radionicu.19 Kraljevika Bogorodica predstavlja minijaturnu verziju majstorovih monumentalnih skulptura iste tematike iz Museo Diocesano u Feltreu i iz crkve San Lazzaro u Trevisu, koje pripadaju kasnom razdoblju majstorova stvaralatva. Kraljeviki je kip vrlo vjerojatno dio neke vee cjeline, najvjerojatnije procesionalnog znaka i usamljeni je primjer mletake barokne skulpture na tlu Vinodola.

50. Sveti Mihovil, Stalna izloba crkvene umjetnosti, Zadar

51. Giacomo Piazzetta i radionica, Bogorodica s Djetetom, upni ured, Kraljevica

95

52. Paulus Riedl i radionica, Glavni oltar, upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica

53. Natpis na poleini tabernakula, glavni oltar upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica

U 18. stoljeu nastalo je nekoliko drvenih oltara to ponavljaju jednostavnije sheme retabla minulog stoljea. Meu njima u najboljem je stanju sauvanosti posve preslikani oltar u Ledenicama iz 1715., a za koji je iznesena mogunost da je rad drvorezbara Mihaela Zierera, djelatnog na Krku i liburnskoj obali.20 Iako je istaknuto da su njegova dva tordirana stupa uz sredinju niu retabla unikatan primjer meu oltarima 18. stoljea u Vinodolu, nalazimo ih i na oltaru u kapeli Gospe od Ruarija te na prsobranu propovjedaonice u upnoj crkvi u Crikvenici.

96

Tordirani sredinji par stupova imao je i uniteni drveni oltar iz poruene kapele svetog Antuna Padovanskog u Crikvenici, poznat s jedne stare fotografije iz 1930. godine. S tog su se oltara sauvale preslikane skulpture svetih Franje Ksaverskog, Antuna Padovanskog, Nikole i Bezgreno Zaete, a sada se nalaze u franjevakom samostanu u Crikvenici. U crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom 1750. kanonik Antun Maurani podignuo je visok dvokatni oltar.21 Taj je danas rasklimani oltar djelo domaih drvorezbara-stolara koji su u drvene glatke povrine nevjeto marmorizirali kako bi imitirali mramorne oltare, cijenom nedostine za malene vinodolske crkve.22 Valja upozoriti i na crvotoan i napola raspadnut oltar iz druge polovice 18. stoljea u maloj kapeli svetog Ivana Krstitelja u Novome. Na njegovu se retablu uza stupove javljaju vitiasti biljni elementi isprepleteni perforiranom reetkom, motivom koji se sree na oltarima pavlinskog redovnika i kipara Paulusa Riedla. Godine 1776. slavljena je prva sveta misa na novome glavnom oltaru u pavlinskoj crkvi u Crikvenici. Na stranjoj strani tabernakula ispisan je tekst iz kojeg se detaljno doznaje o njegovim naruiteljima, autorima i nastanku. Drvenu konstrukciju izveli su stolari i graditelji lukova redovnici Franciscus Shmelz i Philippus Vidrich, kipove i rezbarije Paulus Riedl, pozlatu i polikromiju Lucas Hanser.23 Naruitelj je bio samostanski prior Wenceslaus Grubacs, koji je 1775. sagradio i samostansku grobnicu pred novim glavnim oltarom. Crikveniki je oltar od iznimnoga povijesnog znaenja za itav Vinodol jer je to jedini potpisani rad drvorezbara i kipara Paulusa Riedla (? 1725. vijesti do 1776.). Djelo je vano i zbog svoje jedinstvene tipologije koja prekida s uobiajenim oltarima u vidu slavoluka na kojima su nie sa skulpturama flankirane stupovima. Njegov je sredinji dio izraen poput barokne pokaznice sa sunevim zrakama, a na vrhu je natkrit baldahinom, koji s lijeve strane flankira kip svetog Stjepana Ugarskog, a s desne svetog Vjenceslava ekog. Valja napomenuti da pavlini nisu naruili novu palu suvremenu oltaru, ve su oltar prilagodili aenju stare i kultno vane Gospine ikone iz vremena osnutka samostana. Takva praksa nije bila nova meu redovnicima jer se tovanje starih kultnih predmeta ili relikvija poticalo u posttridentskom vremenu. U tom se smislu dovoljno sjetiti raskona glavnoga mramornog oltara iz 1692. kod franjevaca na Trsatu s trecentistikom ikonom ili pak glavnog oltara u nekadanjoj isusovakoj crkvi u Rijeci, gdje se na mramornome glavnom oltaru iz 1711. 1717. asti srednjovjekovno raspelo. Iz oltarnog je natpisa vidljivo da su svi spomenuti majstori bili reverendus frater odnosno redovnici pa je opravdano govoriti o drvorezbarskoj pavlinskoj radionici na elu s kiparom Paulusom Riedlom.24 To svjedoi da se pavlinski red u drugoj polovici 18. stoljea sam pobrinuo za opremanje i osuvremenjivanje svojih samostana, gotovo po principu kune radinosti. Na to upuuje fragmentarno sauvana oprema sada poruenih pavlinskih crkava u Senju i na Ospu. Naime Riedlov monumentalni oltar iz senjske crkve svetog Nikole od 1790. nalazi se u Puntu na otoku Krku, a drvena skulptura Piet iz iste crkve u senjskoj katedrali.25

54. Paulus Riedl, Piet, katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije, Senj

97

Drvena Piet iz Ospa nastala 1772. sauvala se u crkvi svete Trojice u Novom Vinodolskom, dok su skulpture svetih Stanislava i Antuna iz nekadanje pavlinske crkve Blaene Djevice Marije na Jezeru u epikom polju nakon ukidanja samostana i ruenja crkve dospjele u upnu crkvu u Kranu.26 Konano, najbolji je primjer pavlinska crkva u Svetom Petru u umi gdje je Riedlova radionica izmeu 1755. i 1772. izvela cjelovit drveni inventar: pet oltara sa skulpturama, propovjedaonicu, klupe, kuite orgulja i kameni kiparski ukras proelja.27 Da je Riedl bio traen umjetnik na lokalnoj razini, svjedoi i kameni kip Bezgreno Zaete na proelju upne crkve u Kringi i drveni kip svete Katarine u svetiinoj crkvi, takoer u istome istarskome mjestu, udaljenom nekoliko kilometara od pavlinskog samostana u Svetom Petru u umi.28 Moe se pretpostaviti da se Riedl nakon dovretka radova na opremanju crkve u Svetom Petru u umi preselio u Vinodol. Naime godina 1772. zabiljeena je na njegovu oltaru svetih Pavla i Antuna Pustinjaka u Svetom Petru u umi i na njegovoj Piet iz Ospa, danas u crkvenoj zbirci svete Trojice u Novome. Daljnja e istraivanja moi pouzdanije rei je li nekoliko skulptura iz upne crkve u Grobniku i iz crkve svetog Trojstva u istome mjestu, a to su pripisane Paulusu Riedlu, moglo pripadati raznesenom inventaru poruene crkve i samostana na Ospu ili ak Senju.29
55. Paulus Riedl, Sveta redovnica, Sakralna izloba crkvene umjetnosti, Senj

Riedlova vinodolska djela pripadaju skromnijim ostvarenjima unutar njegova tipiziranog i kvalitetom vie-manje ujednaenoga kiparskog opusa. Traiti odjeke nadolazeega klasicizma u skulpturama na crikvenikom oltaru nije posve opravdano.30 ini se da je ispravnije govoriti o pojednostavljenju kiparskog rukopisa pa i rezbarskoj onemoalosti pred kraj umjetnikova djelovanja. Danas je teko razumjeti raskoan izvorni sjaj pozlate i polikromije crikvenikog oltara, jer jedino to moemo vidjeti jesu gustom bijelom bojom sablasno preslikane skulpture i rezbarije retabla. O nekadanjem njegovu izgledu svjedoe dva malena drvena relikvijara to su izvorno bila integralni dio retabla, a pronaena su prilikom pripreme ove izlobe. Dvije minijaturne skulpture svetih Pavla i Antuna Pustinjaka smjetene u njima svjeinom svoje izvorne polikromacije mogu tek sugerirati izgubljeno bljetavilo posljednjega poznatog Riedlova djela. Ovim je skulpturama bliska ona s prikazom nepoznate redovnice iz Sakralne izlobe crkvene umjetnosti u Senju, a koja se ovdje takoer moe pripisati Paulusu Riedlu. Kada se promotri ukupan majstorov opus, moe se kazati kako su elementi alpskog baroka, odnosno tirolskog odakle je, kako se smatra, majstor bio rodom, pristigli u

56. Paolo Callalo, Kerubin, upna crkva Roenja Blaene Djevice Marije, Labin

98

Vinodol kroz opus vjeta i vjerojatno samoukoga kipara. On je svojim svetakim likovima odjevenima u kaskadno nabrane tunike i plateve dao sveanu ivost upravo preko bujne i raskone polikromije. Ona esto promatraa navodi da manje panje poklanja tvrdim, usiljenim i neuvjerljivim kretnjama likova ve da uiva u svetakim prikazima jednostavne i povrh svega dekorativne pobonosti. U 17. i 18. stoljeu crkveni su se interijeri obogatili mramornim oltarima koji su postupno zamijenili starije drvene. Taj je dugotrajni proces bio izraeniji u priobalju gdje se mramor kupovao u glavnome nabavnom sreditu Veneciji. Ove su se promjene zbile u Dalmaciji ve u prvoj etvrtini 17. stoljea, u Istri u drugoj polovici stoljea, a u Hrvatskom primorju tek od 1692. kada je podignut glavni mramorni oltar u franjevakoj crkvi na Trsatu. Trsatski je oltar izradila radionica Giovannija i Leonarda Paccassija iz Gorizije, koja je mramor kao i ve gotove kipove naruila u Veneciji.31 Mramorne se skulpture svetog Franje i svetog Ivana te reljef Boga Oca s anelima ovdje pripisuju venecijanskom kiparu Giovanniju Cominu (Treviso, oko 1647. Venecija, 1695.).32 Ova su djela bile prve venecijanske mramorne skulpture na itavome Kvarnerskom priobalju od Pule do Senja, tovie, Zadra i Zagreba u kontinentalnoj unutranjosti. Vinodolski je kraj mramor upoznao kasnije, makar valja istaknuti vaan nalaz mramornog reljefa s likom kerubina to je bio kao spolija ugraen u jednu privatnu kuu u sreditu Crikvenice.33 Taj nevelik, no kvalitetan rad najvjerojatnije predstavlja dio stipesa nekog oltara, a moe se pripisati venecijanskom kiparu Paolu Callalu (Venecija, 1655. 1725.), odnosno njegovoj radionici te je mogao nastati poetkom 18. stoljea.34 Iako je nemogue utvrditi izvorno podrijetlo i povijest ovog reljefa, valja istaknuti da je on najstariji dosad poznati komad barokne mramorne skulpture u itavom Vinodolu. Vie od pola stoljea nakon to je podignut prvi mramorni oltar u Primorju, sagraen je raskoan glavni oltar u upnoj crkvi svetih Petra i Pavla u Bribiru. Ugovor je 1747. u biskupskoj palai u Senju sklopio bribirski kanonik Mavro Tus s rijekim kiparom i altaristom Antoniom Michelazzijem (Gradisca dIsonzo, 1707. Rijeka, 1772.).35 Oltar je trebao biti dovren do Uskrsa 1748., uz cijenu od 1100 dukata s time da ga Bribirani prenesu od Selca, kamo je oito stigao morem iz Rijeke, do upne crkve svetih Petra i Pavla. Ugovorom je bilo dogovoreno da e stupovi biti isti kao to su na Michelazzijevu oltaru svetog Franje Ksaverskog (1736.) u rijekoj isusovakoj crkvi i da e tabernakul biti kakav je majstor ve bio napravio na glavnom oltaru u rijekoj crkvi svetog Jeronima (1744). Bribirski je oltar podignut na trima pristupnim stubama nad kojima je smjeten pravokutni stipes od kojeg su, bono zakoeno, smjeteni postamenti za stupove i kipove. Slavoluni retabl tvori luno zakljuena oltarna pala flankirana s dva para kompozitnih stupova to nose prekinuto gree naglaenih obrata, dok tek vijenac kontinuira luno se izvijajui nad palom. Nad obratima stupova dvije su mesnate vitice s parom sjedeih anela to flankiraju par pokleklih putta s krunom u rukama. Nad vijencem je pravokutno polje s lunim zakljukom i reljefnom golubicom s prikazom Duha Svetoga. Oltarni retabl flankira simetrino isklesani veliki zastor od crvenog mramora ureen zlatnim rubom i ukrasnim kitama. Moe se istaknuti da je bribirski

99

57. Antonio Michelazzi, Glavni oltar, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir

58. Antonio Michelazzi, Kerubin, upna crkva svetog Nikole, Kraljevica

oltar u donjem dijelu varijacija Michelazzijevih oltara u Pinu (1735.), Senju (1738.) i Lupoglavu (1741. 1749.). Meutim u Bribiru se u majstorovu opusu javlja dosad jedinstven motiv mramornog zastora to flankira oltar pridajui mu kazalini karakter. U tom se smislu moe istaknuti posebnost bribirskog oltara unutar Michelazzijeve altaristike, a on se tako moe uklopiti u niz oltara na kojima se javlja mo100

tiv zastora, primjerice na oltaru Sakramenta u zbornoj crkvi u Rijeci, u katedrali u Zadru te crkvi svete Klare u Kotoru. Mramorne skulpture svetih Petra i Pavla jedine su takve u itavom Vinodolu. Meutim valja istaknuti kako su one likovno meu slabijim i nematovitijim Michelazzijevim djelima, gdje je teko pomisliti kako su mu oito kao modeli sluili plebejci, klesari iz vlastite kiparske radionice.36 Tako kip svetog Petra predstavlja pojednostavljenu varijantu skulpture svetog Josipa na glavnom oltaru rijeke crkve svetog Jeronima, dok kiparski jo slabiji lik svetog Pavla svojom osiromaenom i oporom fizionomijom ponavlja lice mnogo rafiniranijeg lika svetog Augustina s oltara u Lupoglavu, to se neko nalazio u zagrebakoj katedrali. Ipak, Bribirani su se obratili tada najboljemu majstoru 18. stoljea koji im je bio dostupan, a pronali su ga na neveliku prostoru od Senja na jugoistoku do Rijeke na zapadu, gdje je Michelazzi ivio i radio. U povijesno-umjetnikoj ocjeni Michelazzijev oltar u Bribiru vaniji je kao fenomen negoli kao vrhunsko umjetniko djelo jer je jedini danas postojei monumentalni mramorni oltar izmeu Trsata i Senja. Za razliku od bribirskog oltara, posve je nejasna pojava malena mramornoga kerubina sekundarno ugraenog nad vrata sakristije u upnoj crkvi u Kraljevici. Kvalitetna obrada mramorne epiderme i tipologija lica upuuju na Antonija Michelazzija, makar ostaje nejasna izvorna ubikacija ove malene mramorne skulpture to vie ako se ima na umu da je u kraljevikoj crkvi sav inventar nainjen od drva. Pred kraj 18. stoljea u bribirskoj su upnoj crkvi podignuta dva manja mramorna oltara, vie nalik na okvir za palu jer nemaju arhitektonski ralanjen retabl. Na vrhu retabla ispisana im je godina 1793., a stilskom bi se analizom moda mogli povezati uz kipara i altarista Ksavera Medelina iz Vodnjana koji je 1797. podignuo jednostavan glavni mramorni oltar u upnoj crkvi svetog Jurja na Trsatu.37 Tijekom prva dva desetljea 19. stoljea Novi Vinodolski i Bribir postali su vana mjesta u opusu vicarskih tukatera brae Clementea i Giacoma Somazzija. Njihov najvaniji rad, glavni oltar s kipovima svetih Petra i Pavla, boni oltari i velik strop s prikazom Bezgrenog Zaea i etvorice evanelista u upnoj crkvi u Novome objavio je Kruno Prijatelj.38 Isti je autor upozorio i na medaljon s prikazom Boga Oca sa zemaljskom kuglom u svetitu upne crkve u Bribiru kao rad ovih tukatera. Reljefnu palu na prvom oltaru lijevo u upnoj crkvi u Bribiru, na kojoj je prikazan sveti Lovro kako klei na oblacima pred anelom, brai Somazzi atribuirala je Radmila Mateji.39 Dosad je najranije poznato datirano djelo Clementea Somazzija bio raskoan tuko ukras na stropu crkve svetog Ivana Krstitelja iz 1793. u Zadru, no ono je uniteno prilikom ruenja crkve 1844. godine. Iz ovog je podatka razvidno da su se Somazzijevi prvi put u priobalju javili u Zadru u zadnjem desetljeu 18. stoljea. No ini se da je zadarskim izgubljenim radovima prethodio njihov prvi i moda najrafiniraniji rad u naim krajevima, raskoan tuko ukras u upravnoj zgradi nekadanje tvornice eera u Rijeci, koji je nastao izmeu 1785. i 1789.40 Clemente je prema tvrdnjama Krune Prijatelja bio bolji i vjetiji majstor pa se kvalitetnija i ranija djela u opusu brae pripisuju upravo njemu. Moe se stoga pretpostaviti da su rijeke tukature

59. Clemente i Giacomo Somazzi, Oltarna pala svetog Lovre, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir

60. Clemente i Giacomo Somazzi, Stropne tuko dekoracije u glavnom brodu, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

101

61. Clemente i Giacomo Somazzi, Sveti Marko Evanelist, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

veim dijelom njegove, kao i najkvalitetniji reljefi u upnoj crkvi u Novome. To se odnosi na rafinirane klasicistike prikaze evanelista na stropu i na reljef s prikazom svetih Antuna Opata, Roka i Sebastijana na atici glavnog oltara. Stroga jednostavnost krupnih likova odjevenih u antikizirajue tunike gustih paralelnih nabora jasno se uoava na herojskim kipovima svetih Petra i Pavla na glavnom oltaru, koji su u kiparskom formatu moda i najmonumentalnija djela iz novovjekovne batine Vinodola. Vanost Somazzijevih radova u Novome kljuna je u pokuaju da se stilski dostignu suvremena umjetnika kretanja, odnosno klasicizam i ponovno oduevljenje za antiku umjetnost shvaenu jezikom ranoga 19. stoljea. U tom je smislu Vinodol napokon dostigao suvremene tekovine tadanjega kiparstva, iako ne u mramoru, ve u tuku. Prostor je Vinodola u svojoj dugoj povijesti esto bio podruje previranja i pustoenja. Svojim geografskim odreenjima stijenjen izmeu mora i planina u

102

zaleu, bez veega urbanog sredita, mjesto je odreene izoliranosti i upuenosti na zadovoljavanje umjetnikih potreba unutar vlastitih granica. Rijeka i Senj, kao najblia regionalna sredita, odigrali su presudnu ulogu u nabavi najvanijih umjetnina za vinodolske crkve.41 Ti su sakralni objekti zajedno s njihovim osiromaenim inventarima postali glavnim mjestima uvanja vinodolske batine. Stoga zabrinjava zateeno stanje ouvanosti umjetnina, poglavito ako se ima na umu relativno malen broj predmeta. Valja vjerovati kako e se batina vinodolskoga kraja moi bolje uvati i prouavati bude li dostupnija iroj javnosti, kao i popraena znanstveno utemeljenim istraivanjima.
1 D. Hirc, Hrvatsko primorje, Zagreb 1891.; E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923.; G. Szabo, O oltarima u naim crkvama, Narodna starina, 6, 1923., str. 217239; A. Schneider, Prouavanje, popisivanje i fotografsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1934., Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 47, 1935., str. 172-175. R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik, III, 1983., str. 327 358. R. Mateji (1983), nav. dj., str. 337. R. Mateji (1983), nav. dj., str. 342. E. Laszowski (1923), nav. dj., str. 233. R. Mateji, Udio gorikih i furlanskih majstora u baroknoj umjetnosti Rijeke, Zbornik za likovne umetnosti, 14, 1978., str. 166. G. Szabo (1923), nav. dj., str. 238. A. Schneider (1935), nav. dj. str. 173. Fotografija unutranjosti crkve svetog Stjepana u Driveniku uva se u Schneiderovu fotografskom arhivu pohranjenom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu pod inventarnim brojem 555. Na toj je fotografiji vidljiv oltar sa sada nesauvanim drvenim skulpturama svetog Roka i svetog Ivana Krstitelja ili svetog Jeronima u bonim niama retabla. Na vrhu atike bilo je poprsje Boga Oca. Knjiga inventara Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, 11, 14109/14920. Inv. broj 14897. Zahvaljujem voditeljici zbirke skulptura Neli Tarbuk na susretljivosti i ustupljenim informacijama. R. Mateji (1983), nav. dj., str. 398340. R. Mateji, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 568573. S. Vrier, Barono kiparstvo na Primorskem, Ljubljana 1983., str. 20-21. N. Tarbuk, Skulptura, bjelokost, glazbeni instrumenti, Vodi, Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu 1880. 2010. (ur. A. Gali, M. Gaparovi), Zagreb 2010., str. 184. Nekadanji glavni oltar iz crkve sv. Stjepana Prvomuenika u Driveniku iz druge etvrtine 17. stoljea pripada krugu istarsko-primorskih oltara raenih pod utjecajem regija u venecijanskom zaleu. ini se opravdano govoriti o podalpskim krajevima Veneta i Furlanije. A. Horvat, Izmeu gotike i baroka, Zagreb 1975., str. 393-394, 396-397. HOC FACTUM EST 1659. Tu sam skulpturu pronaao u nekadanjem spremitu u vrtu nadbiskupske palae u Zadru te je s jo nekoliko drvenih skulptura 2005. prenesena u depo Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru. Svetomu Mihovilu nedostaju ruke, potkoljenice i krila, no sauvao je izvornu, makar vrlo oteenu polikromiju. Uz ve spominjani glavni oltar u Vrbniku, motiviku algi i hrskavice ima i velik glavni zlatni oltar u crkvi svete Marije u Starom Pagu, a valja napomenuti da je oltar sastavljen od razliitih dijelova. Za paki oltar vidjeti K. Prijatelj, Barok u Dalmaciji, A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 778, 780; R. Tomi, Kiparstvo II, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zadar 2008., str. 7476, kat. jed. 13. Ova je grupa objavljena u kratkoj katalokoj jedinici s podacima o podrijetlu te je datirana u 17. stoljee. Usporedi N. Tarbuk, Sveto Trojstvo, Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 138, kat. jed. 206. D. Tuli, Per un catalogo delle opere veneziane di Giacomo Piazzetta, scultore in legno e marmo, Zbornik za umetnostno zgodovino, Nova vrsta XLVI, 2010., str. 118, 120. R. Mateji (1983), nav. dj., str. 342. A. Schneider (1935), nav. dj., str. 174.

2 3 4 5 6 7 8

9 10 11 12 13

14 15 16

17

18 19 20 21

103

22 R. Mateji (1983), nav. dj., str. 346. 23 Natpis donosi Doris Barievi u dosad najvanijoj studiji o ovom kiparu. Doris Barievi, Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, Peristil, 1973./1974., str. 141. Valja napomenuti da se prilikom prijepisa natpisa u tekstu Doris Barievi potkralo nekoliko pogreka u itanju prezimena Franciscusa Shmelza i Lucasa Hansera. Njihova su prezimena dosad itana kao Schmelz, odnosno Hauser. Ove su se, kao i neke druge pogreke sustavno prenosile citiranjem prijepisa Kamila Dokala i Antonija Rigonija. Ispravni prijepis natpisa glasi: Ann 1776 Sanct A. R. P. Wenceslaus Grubcs Definitor Generalis & Prior in hac Ara Primus Solemne decantavit Sacrum 25 Mar[] Magistri huius Ar fure : R.F. Franciscus Shmelz R.F. Philippus Vidrich } Arcularij. R.F. Paulus Riedl Statuarius & Sculptor. R.F. Lucas Hanser Inaurator & Pictor. A. M. D. G. & B. V. M. H. F. Cosmas Mar Chirurgus Scripsit Mpra 24 R. Mateji (1982), nav. dj., str. 516-520. 25 D. Barievi (1973./1974), nav. dj. 139-140. 26 Za dva drvena svetaka kipa postavljena uz retabl glavnog oltara kranske upne crkve Marijan Bradanovi kae: Barem jedna drvorezbarena skulptura na dananjem glavnom oltaru kranske crkve izgleda kao da je mogla proizii iz radionice pavlinskog majstora P. Riedla. Usporedi M. Bradanovi, Pavlinski samostan Bl. Dj. Marije na epikom jezeru, Pianska biskupija i Piantina (ur. R. Matijai), Pazin 2012., str. 205. Autor vjerojatno misli na kip svetog Stanislava s desne strane, makar se i kip svetog Antuna s lijeve strane retabla takoer moe uvrstiti u katalog Paulusa Riedla i njegove radionice. Usporedi D. Tuli, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljea u Poreko-pulskoj biskupiji, Doktorska disertacija, svezak II, Zagreb 2012., str. 757-758, kat. jed. 103. 27 D. Barievi (1973/1974), nav. dj. str. 133-139. 28 Ove su skulpture pripisane Paulusu Riedlu, odnosno njegovoj radionici 2012. godine. D. Tuli, (2012) nav. dj., str. 425-426. 29 N. Kudi Buri, D. Tuli, Drvena barokna skulptura i srebrnina u grobnikim crkvama, Grobniki zbornik, 8, 2007., str. 32. 30 D. Barievi (1973/1974), nav. dj. str. 142. 31 R. Mateji (1978), nav. dj., str. 157. 32 O Giovanniju Cominu vidjeti S. Zanuso, Giovanni Comin, La scultura a Venezia da Sansovino a Canova, (ur. A. Bacchi), Milano 2000., str. 724-725. O ovom atributivnom prijedlogu u pripremi je zasebna studija. 33 Reljefna je ploa izvaena iz zida kue te ju je sadanji vlasnik eljko Pavlovi na molbu djelatnica Muzeja Grada Crikvenice, ljubazno ustupio kako bi prvi put bila predstavljena prilikom ove izlobe. 34 O Paolu Callalu vidjeti S. Guerriero, Paolo Callalo. Un protagonista della scultura barocca a Venezia, Saggi e Memorie di stoia dellarte, 21, 1997., str. 35-83. 35 R. Mateji (1978), nav. dj., str. 166. Radmila Mateji zasluna je za monografsku obradu i uspostavu kataloga djela Antonija Michelazzija. R. Mateji, Antonio Michelazzi sculptor fluminensis, Peristil, 10-11, 1967/1968., str. 155-168. Za recentnu interpretaciju djela i razvoj osobnog stila Antonija Michelazzija vidjeti D. Tuli, Skulptura, altaristika i liturgijska srebrnina u pianskoj katedrali: prilozi za Antonija Michelazzija i Gasparea Albertinija, Pianska biskupija i Piantina (ur. R. Matijai), Pazin 2012., str. 241-249. 36 R. Mateji (1983), nav. dj., str. 344. 37 Ksaver Medelin potpisan je na oltaru u svetom Jurju na Trsatu. O tom oltaru vidjeti F. Raki, Povijest grada Suaka, Suak 1929., str. 89. 38 K. Prijatelj, Doprinosi aktivnosti vicarskih tukatera u Hrvatskoj, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1, 1972., str. 44, 48, 52-55. 39 R. Mateji (1982), nav. dj., str. 520. 40 O ovom atributivnom prijedlogu u pripremi je zasebna studija. O dosadanjim spoznajama o velikom ciklusu s navodima prethodne literature vidjeti K. Majer, P. Puhmajer, Palaa eerane u Rijeci, Konzervatorska i povijesna istraivanja, Rijeka 2008., str. 105-109. 41 Valja napomenuti da je rijeki limar i kova Ludovico Rupani, poznat kao autor prve skulpture rijekog orla na kupoli gradskog tornja u Rijeci, izlio manje sakristijsko zvono smjeteno s lijeve strane svetita upne crkve u Grianama. To zvono nije dosad objavljeno, a na njemu je natpis: OPVS LUDOVICI RUPANI 1741.

104

Nina Kudi

Slikarstvo u Vinodolu
Tridesetih i etrdesetih godina u Rimu, poto je prvi val manirizma jenjao, poto su uslijedile tmurne godine sabiranja i novih odluka uslijed zastraujue pljake Rima 1527. godine, Michelangelo Buonarotti (Caprese, 1475. Rim, 1564.) jo uvijek dominira umjetnikim krugovima. Un piccolo e nuovo Michelangelo, kako ga naziva Giorgio Vasari (Arezzo, 1511. - Firenca 1574,) Juraj Julije Klovi (Griane,1498. /?/ -Rim,3. sijenja1578.) tada, u slubi kardinala Alessandra Farnesea, stvara svoja najbolja djela.1 No u mnogim se pregledima slikarstva 16. stoljea u Rimu on uope ne spominje. Uzroke tomu valja traiti i u nizu kontradiktornosti, tovie paradoksa, vezanih uz Klovievo stvaralatvo. Osim to izrauje iluminacije koje imaju strukturu, kolorit i sugestivnu snagu djela daleko veih dimenzija, ovaj umjetnik minijature marljivo radi u svijetu kojim nezaustavljivo poinje vladati jedan novi medij tisak. Juraj stvara u slubi jednog od najmonijih rimskih kardinala, okruen umjetninama klasine rimske ili renesansne tradicije koje su ve tada imale svjetsku slavu, a dolazi iz kraja u kojem su umjetnika djela bila malobrojna, a ona koje je mogao vidjeti dok je odrastao u vinodolskom kraju bila su gotovo iskljuivo proizvodi srednjovjekovne tradicije. Moe li se, tijekom druge i tree etvrtine 16. stoljea, zamisliti vea suprotnost od one izmeu krajnje sofisticirana, ali intelektualnom krizom zahvaena rimskoga kulturnog i umjetnikog ozraja, i raspoloenja u Vinodolu, njegovim malenim, tradiciji okrenutim, siromanim urbanim sreditima koja drhte od straha pred Osmanlijama? Razdor izmeu tih svjetova nije mogao nestati iz Klovieva sjeanja i ini se da konzervativnost njegova izriaja koja se odnosi na neumoljivo pristajanje uz minijaturu, umjetniki medij na zalazu, na odluno oslanjanje na uzore i gotovo doslovno preuzimanje njihovih rjeenja poglavito od Michelangela, ali i Giulia Romana (Rim, 1499. Mantova, 1546.) i drugih, svjedoi o velikoj potrebi ovog umjetnika za vrstim, trajnim, pouzdanim uporitima. Takva su uporita u nestalnu svijetu punom opasnosti i unitenja stanovnici Vinodola zasigurno traili u vjeri koja se, tradicionalno, manifestirala kroz umjetnost, posebno slikarstvo. (eikn, grki slika, prikaz) stoji za svetu osobu koja je udaljena u vremenu i prostoru. U mati potrebitih ona je potpuno zamjenjuje. Tako slika Bogorodice stoji za zatitnicu, tjeiteljicu, zagovornicu svih koji joj se obraaju za pomo. Bogorodica s Djetetom to se barem od poetka 15. stoljea nalazi na glavnom oltaru crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije stoga je moda najpouzdaniji svjedok kontinuiteta crikvenike povijesti, od osnutka pavlinskog samostana do danas. Njezina joj je kultna vanost osigurala preivljavanje tijekom stoljea, ali je do nas stigla preslikana i oteena gotovo do neprepoznatljivosti. Usprkos tomu, njezina specifina kompozicija, tipologija likova, kao i djeli izvornoga slikanog sloja vidljiv kroz restauratorsku sondu upuuju na to da je rije

62. Venecijanski slikar, Bogorodica s Djetetom, upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica, detalj restauratorske sonde

105

63. Venecijasnki slikar, Bogorodica sa svetima Rokom i Sebastijanom, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

o venecijanskom djelu, nastalom u tradiciji Paola Veneziana (vijesti od 1333. do 1358.), ali prije nego to u Veneciju stiu nova stilska strujanja iz srednje Italije, odnosno prije nego to se je u laguni osjetio utjecaj Gentilea da Fabriana (u blizini Fabriana, oko 1385. Rim, 1427.) koji je ondje stigao oko 1410. godine.2 Moe se pretpostaviti da je oprema i crikvenikog i novljanskoga pavlinskog samostana, ali i drugih sakralnih objekata u Vinodolu u 15. i 16. stoljeu, ukljuivala vie oltarnih slika ili poliptiha, no sauvao se samo jedan iz crkvice svetih Fabijana i Sebastijana u Novome Vinodolskom. Rije je o triptihu koji na sredinjem panelu prikazuje Bogorodicu s Djetetom na prijestolju, lijevo od nje stoji sveti Rok, a desno sveti Sebastijan. Nastanak ovog djela valja vezati uz datum izgradnje crkvice koja je izvorno najvjerojatnije bila posveena svetim Roku i Sebastijanu, ili samo Sebastijanu, odnosno uz 1511. godinu. Stanje sauvanosti slikane povrine ovog djela vrlo je slabo, no na temelju elemenata tipologije likova, naravi kompozicije 106

64. Peter Thijs, Pranje nogu, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir, detalj

i izvornih dijelova kolorita moe se pretpostaviti da je rije o djelu venecijanskog podrijetla. Otre konture i naglaeno koritenje obrubne linije, niski horizont sa stjenovitim pejzaom, kao i njena graa svetaca upuuju na to da je novljanski triptih djelo manjeg majstora koji je jo poetkom 16. stoljea ponavljao sheme nastale u radionicama obitelji Bellini i Vivarini tijekom druge etvrtine 15. stoljea, a kojima se jo dugo sluio, na primjer, i Vittore Carpaccio (Venecija, 1460./66. 1525./26). Iako se u literaturi navodi da je djelo nainjeno u tehnici ulja na drvu, moe se pretpostaviti da je ipak rije o temperi ili barem kombiniranoj tehnici na drvu. Naime, iako je Giovanni Bellini (Venecija, oko 1430. 1516.) tehniku ulja poeo rabiti ve krajem tree etvrtine 15. stoljea, ona je u venecijanskim slikarskim radionicama bivala vrlo sporo prihvaanom.3 Jo tijekom druge etvrtine 16. stoljea, ak i najbolji meu Venecijancima jo uvijek rado poseu za temperom ili je mijeaju s lanenim uljem. 107

65. Peter Thijs, Pranje nogu, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir, detalj

Godine 1909. crkvica svetih Fabijana i Sebastijana sruena je kako bi se dobilo vie mjesta za novi zvonik upne crkve. Tom je prilikom razvrgnut oltar na kojem je bio triptih Bogorodice sa svetim Rokom i Sebastijanom, a upni je ured sliku 1913. godine darovao Povijesnomu muzeju Hrvatske (danas Hrvatski povijesni muzej).4 Primjera slikarstva visoke renesanse na podruju Vinodola nema, iako se due vremena pretpostavljalo da je slika Pranje nogu iz bribirske upne crkve djelo jednog predstavnika venecijanske kasne renesanse Palme Mlaeg (Venecija, 1548. 1628.). No, kako je ve Emilij Laszowski objavio 1923. godine, rije je o djelu Flamanca Pietera Thijsa (Antwerpen, 1624. 1677.). Bribirskoj upnoj crkvi najvjerojatnije ju je u razdoblju izmeu 1732. i 1743. godine darovao tadanji feudalni vlasnik Daniele Antonio Bertoli (San Daniele del Friuli, 1677. Be, 1743.). Rije je o djelu koje je vrlo vjerojatno nastalo tijekom sedmog desetljea 17. stoljea, 108

a Bertoli, inae inspektor i ravnatelj Carske pinakoteke i galerije u Beu,5 mogao ga je pribaviti na jednom od svojih putovanja, kada je za carsku obitelj kupovao umjetnine u razliitim europskim gradovima. U kraljevikoj se upnoj crkvi uva nekoliko vrijednih slika nastalih u drugoj polovici 17. ili poetkom 18. stoljea. Molitva na Maslinskoj gori djelo je jednog od brojnih manjih, no vjetih majstora koji su djelovali u Veneciji i Venetu krajem seicenta i poetkom settecenta. U korijenu njihova stila jest sraz tenebroznog naina i neoveronezijanskih strujanja u venecijanskom slikarstvu. Jedan je od najvanijih predstavnika te generacije bio Antonio Balestra (Verona, 1666. 1740.) iji se utjecaj u rodnoj Veroni osjeao duboko u 18. stoljee. Kako u Kristovoj tipologiji, tako u nainu oblikovanja zaglaenih povrina, suglasju jasnih boja, na ovom se djelu nasluuje da je autor morao doi u dodir ako ne s Balestrinim, onda sa slikarstvom nekog od venecijanskih slikara aktivnih na prijelomu 17. u 18. stoljee. Iako su u Kraljevicu pristigle tek 1938. godine, ovdje valja zabiljeiti jo dvije slike: Oplakivanje i Veronikin rubac. Njih je Grgo Gamulin sedamdesetih godina 20. stoljea pripisao Luci Giordanu (Napulj, 1634. 1705.), no rije je zacijelo o skromnijem junotalijanskome majstoru.6 U Sakralnoj zbirci svete Trojice u Novom Vinodolskom nalazi se vie slika koje potjeu iz pavlinske crkve i samostana svete Marije na Ospu, a koje su tamo dospjele nakon to je ona 1916. godine bila sruena.7 S glavnog oltara ove crkve potjee velika pala Roenja Bogorodiina (279 x 183,5 cm) koja uz donji rub ima natpis NATIVITAS B. M. VIRGINIS.8 Na tamnoj se pozadini istiu krupni i pomalo grubi likovi svetog Joakima i Ane koja lei u krevetu dok joj suprug prua tek roenu djevojicu. Pozadina je prizora napuena anelima. Jednostavno strukturirani chiaro-scuro, potez koji nije u stanju razluiti taktilne vrijednosti razliitih povrina, osiromaeni kolorit to se oslanja na kontrast tamnosmeih, bijelih i crveno-utih tonova i pomalo nezgrapni likovi odaju skromna majstora, vjerojatno djelatnog na prostoru Serenissime. Iako se kompozicija ovog djela oslanja na rjeenja nastala krajem 16. i poetkom 17. stoljea, slikaru poznata preko kakva grafikog predloka, palu valja datirati znatno kasnije, a svakako u kraj tree ili u posljednju etvrtinu seicenta. Negdje na prijelomu izmeu 17. i 18. stoljea nastala je i slika svete Julijane koja se izvorno nalazila u biblioteci novljanskoga pavlinskog samostana. Pomalo naivno prikazana svetica u raskonoj odjei, tipinoj jo za 17. stoljee, stoji drei jednom rukom vraga na lancu, a drugom bi. U desnome donjem uglu slike nalaze se dva grba, a Radmila Mateji u jednom prepoznaje grb generala Galla.9 Iz pavlinske crkve, novljanske ili one crikvenike, svakako potjee i prikaz Svih svetih u ijem je donjem dijelu prikazana crkva u plamenu. Desno od nje stoji jedan pavlinski redovnik i obraa se presvetom Trojstvu na nebu, dok lijevo klei upnik ruku sklopljenih u molitvi, odjeven u talar i roketu. Moe se pretpostaviti da je rije o prikazu poara crkve u Kotoru, to bi ovu sliku svakako datiralo nakon 1776. godine.10 Naivnost i usitnjenost itava prikaza, naruene proporcije stereotipnih 109

66. Nepoznati slikar, Roenje Bogorodice, Sakralna zbirka u crkvi svete Trojice , Novi Vinodolski

67. Valentin Metzinger, Sveti Ivan Nepomuk, Sakralna zbirka u crkvi svete Trojice , Novi Vinodolski, detalj

likova podupiru ovaj prijedlog. Moda autora ovoga zavjetnog djela valja traiti meu nekim od pavlinskih redovnika koji su znali baratati kistom. No najkvalitetnija slika iz Sakralne zbirke u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom jest Sveti Ivan Nepomuk Valentina Metzingera (SaintAvold,Lorraine,1699. Ljubljana, 1759.), nastala najvjerojatnije tijekom estog desetljea 18. stoljea, pred kraj slikareve karijere.11 Moe se pretpostaviti da se i ovo djelo nalazilo na nekom od oltara u sruenoj novljanskoj pavlinskoj crkvi. Ovom prilikom Metzingerovim djelima nainjenima za sakralne objekte 69. Matej Langus, Sveti Fabijan sa svetim Rokom i Sebastijanom, crkva na sjevernoj jadranskoj svete Trojice, Kriie. obali valja pridruiti i jednu izgubljenu sliku. Rije je o oltarnoj pali svetog Franje Paulskog to se nalazila u senjskoj franjevakoj crkvi koja je stradala za vrijeme Drugoga svjetskog rata.12 Sredinom 18. stoljea najvjerojatnije je nastala i Bogorodica s Djetetom to se nalazi na atici glavnog oltara u upnoj crkvi u Bribiru, to ga je krajem petog desetljea 18. stoljea izradio rijeki kipar Antonio Michelazzi (Gradisca dIsonzo, 1707. Rijeka, 1772.). Rije je o kopiji Zbraslavske Bogorodice koja je nastala oko 1350. godine, a danas se uva u Narodnoj galeriji u Pragu.13 Na glavnom oltaru koji su braa Clemente i Giacomo Somazzi podigli u upnoj crkvi svetih Filipa i Jakova poetkom 19. stoljea nalazi se starija oltarna pala s prikazom svetaca titulara. Iako je u gornjem djelu preslikana, a slikana joj je povrina premreena krakelirama, pala je u relativno dobrom stanju sauvanosti. Krupni likovi svetaca, doarani pomou jakoga kontrasta svijetlih i tamnih povrina te zagasita kolorita u kojem dominiraju smee, tamnocrvene i sivo-plave boje, upuuju na to da se njihov relativno umjean autor kretao u kontinentalnome slikarskom krugu.

68. Valentin Metzinger, Sveti Franjo Paulski, nekad crkva svetog Franje, Senj

110

Od poetka 15. pa sve do kraja 18. stoljea naruivanje slika u Vinodolu svodilo se na povremenu nabavu nune crkvene opreme. Naruitelji su se za vrijeme Frankapana, ini se, radije obraali venecijanskim majstorima, a tek se u 18. stoljeu okreu kontinentalnim radionicama ili lokalnim slikarima. Prisustvo vie djela jednoga vanog ljubljanskog slikara zatvorit e ovaj ciklus te e predstavljati jedini primjer sustavnog naruivanja, odnosno izraene sklonosti prema odreenom umjetniku ili stilu u cijeloj povijesti Vinodola. Rije je o Mateju Langusu (Kamna Gorica, 1792. Ljubljana, 1855.)14 koji je za crkvu svete Trojice ispod Kriia naslikao oltarnu palu Svetih Fabijana, Roka i Sebastijana te je opremio potpisom i datumom: M. Langus pin. 1837. Isti je slikar za crkvicu svetih Fabijana i Sebastijana kraj Selca napravio zavjetnu palu s prikazom titulara 1849. te se i na nju potpisao u lijevome donjem uglu. Za upnu crkvu svetog Andrije u Bakru naslikao je i potpisao palu s prikazom Sveta Ana poduava Mariju 1853. godine. Langus, za kojeg je starija slovenska historiografija isticala da je posljednji barokni slikar imao je mnogo uenica, a malo uenika. Meu njima istie se njegova neakinja Henrika Langus (Ljubljana, 1836. 1876.).15 Ona je za upnu crkvu u Selcu, za lijevi boni oltar, 1868. godine naslikala oltarnu palu s prikazom Marije pomonice, u srednjoeuropskim zemljama vrlo popularne slike nastale prema djelu Lucasa Cranacha (Kronach, 1472. Weimar, 1553.) iz 1525. godine.16

2 3

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

G.Vasari, Le vite dei pi eccellenti pittori, scultori e architetti, Firenze 1568 (1991), str. 1329; E. Calvillo, Kritike paralele / strateke razlike: Julije Klovi i Michelangelo u teoriji i praksi cinquecenta, u: Julije Klovi najvei minijaturist renesanse (ur. J. Pokleki Stoi), Zagreb 2012., str. 59 64. P. Humfrey, Painting in Renaissance Venice, New Haven and London 1997, str. 40. Za to su dobar primjer slike iz Zaviajnog muzeja u Rovinju, nastale tijekom prve polovice 16. stoljea. N. Kudi Buri, u: V. Brali, N. Kudi Buri, Slikarska batina Istre, Zagreb 2006., str. 436-440, kat. jed. 372-374. R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik, III, 1983., str. 354. R. Mateji, Pregled ..., nav. dj., str. 355. G. Gamulin, Luca Giordano u Kraljevici, Peristil, 18-19, 1975.-1976., str. 58. R. Mateji, Pavlini na Frankopanskom feudu u Hrvatskom primorju, u: Kultura pavlina (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989, str. 225. Slika je restaurirana krajem osamdesetih godina 20. stoljea u Hrvatskome restauratorskom zavodu u Zagrebu. R. Mateji, Pavlini..., nav. dj., str. 232.n E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923., str. 214. A. Cevc, Valentin Metzinger, Ljubljana 2000, str. 410, kat. jed. 336. Schneiderov fotografijski arhiv. Hrvatski spomenici kulture i umjetnosti (ur. . Vanura, B. Popovak, S. Cvetni), Zagreb 1999., str. 316. I. Mateji, Tri priloga za prof. Petriciolija, Petriciolijev zbornik II, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, 1996., str. 144-149. V. Steska, Langus Matej, Slovenski biografski leksikon, http://nl.ijs.si/fedora/get/sbl:1377/VIEW/ (20. sijenja 2012.) V. Steska, Langus Henrika, Slovenski biografski leksikon, http://nl.ijs.si/fedora/get/sbl:1376/VIEW/ (20. sijenja 2012.)

16 S. Cvetni, Ikonografija nakon Tridentskog sabora i hrvatska likovna batina, Zagreb 2007., 190-196

111

112

Mateja Jerman

Liturgijski predmeti od plemenitih metala na podruju Vinodola

Bogata povijest vinodolskoga kraja, s mnogim vlastelinskim previranjima, osmanskim i mletakim ratovima te kratkim razdobljima mira, zasigurno je doprinijela djelominom gubitku neko bogata inventara sakralnih objekata na podruju Vinodola. Liturgijski su predmeti lako prenosivi i nainjeni od skupocjenih materijala, pa su tijekom stoljea bili zanimljivi kao ratni plijen pobjednika. K tomu, zbog opasnosti od krae ili zastarjelog izgleda, esto su se uvali na neadekvatnim mjestima to je dovelo do njihova ubrzanog propadanja. Pojedini su predmeti iz sakristija nestali u posljednjih pedeset godina, a oni sauvani nerijetko su bili podvrgnuti procesu galvanizacije1 koji nepovratno prikriva i unitava izvornu povrinu liturgijskog predmeta. No bez obzira na takve otegotne okolnosti, u sakristijama crkava i tek jednoj ureenoj sakralnoj zbirci na podruju Vinodola sauvao se znatan broj liturgijskih predmeta od plemenitih metala nastalih u razdoblju od 15. do 19. stoljea. Sauvani se predmeti, s obzirom na njihovu provenijenciju, mogu podijelili na radove umjetnikog obrta nastale u zlatarskim sreditima Mletake Republike ili Habsburkog Carstva. Utjecaji ovih dvaju kulturnih krugova potpuno su razumljivi s obzirom na geografski poloaj Vinodola: sa zapadne strane Mletaka je Republika posjedovala kvarnerske otoke, dok su sa sjeverozapadne strane Kranjskom, tajerskom te sve do grada Rijeke vladale vlastelinske obitelji germanskog podrijetla. Na liturgijske se predmete, od kraja 15. stoljea nadalje, u zlatarskim radionicama utiskuje oznaka radionice i grada u kojem je predmet nastao to omoguuje lake odreivanje podrijetla predmeta. Na mletakim se zlatarskim predmetima utiskuje i oznaka mjeraa kvalitete i teine metala sazadora i toccadora2 te figuralni ig s motivom lava, to dokazuje da je predmet izraen u Veneciji kao i posebn ig majstora zlatarske radionice.3 Veliku ulogu u oblikovanju kulturne batine vinodolskog podruja imala je i plemika obitelj Krkih knezova koji se od 1430. godine nazivaju Frankapanima. Naime oni su svoj posjed od 12. stoljea pa sve do 1671. godine proirili s otoka Krka na podruje Vinodola, a politikim su se djelovanjem povezivali s vladarima Habsburkog Carstva, ali i s mletakim dudevima.4 O liturgijskim predmetima izraenima od plemenitih metala, a koji se uvaju na podruju Vinodola, pisano je malo. Prvi se na liturgijsku srebrninu s naglaskom na pokaznice osvrnuo Gjuro Szabo opisujui one nastale na podruju Hrvatske u razdoblju od kraja 15. pa sve do poetka 20. stoljea.5 Slino je napravio i Dragu-

113

tin Kniewald, obraujui najvanije gotike pokaznice sauvane na istonoj obali Jadrana, s posebnim osvrtom na primjere iz Hreljina, Ledenica i Novoga Vinodolskog.6 Vaan je i njegov lanak u kojem komentira i ispravlja razmatranja Ivana Kukuljevia Sakcinskog o zlatnom kriu krbavskih biskupa.7 Istodobno se, prilikom popisivanja, naunog prouavanja i fotografiranja umjetnikih spomenika Hrvatskog primorja, na pojedine liturgijske predmete usputno osvrnuo i Artur Schneider.8 Kratak pregled sauvanih djela primijenjene umjetnosti na podruju Vinodola, s naglaskom na ve spomenuti kri i pokaznice, napisala je Radmila Mateji,9 a prvi opirniji pregled veine vrsta liturgijskih predmeta i njihovih najvanijih primjera na podruju Vinodola sastavio je Ivo Lenti.10 O problematici nekoliko vinodolskih relikvijara osim Ive Lentia11 pisala je i Marijana Kovaevi koja je valorizirala ophodno raspelo iz upne crkve u Bakru.12 Liturgijski predmeti od plemenitog metala razlikuju se s obzirom na svoju funkciju za vrijeme euharistijskog slavlja, a pojedine su vrste sastavni dio opreme sakralnih objekata. Vanu ulogu pri slavljenju blagdana imaju ophodni krievi ili procesionali13 koji se nose u sveanim povorkama (procesijama) i pokaznice (monstrance)14 za izlaganje posveene hostije. U euharistijskom slavlju koristi se ciborij (piksida)15 za uvanje hostije u svetohranitu, kale za vino,16 plitica (patena)17 za dranje hostije prilikom posvete te posudice za vino i vodu. Pri sveanijim liturgijskim obredima upotrebljava se kadionica18 u kojoj se na eravici pale zrnca tamjana. Tamjan se pohranjuje u posebnoj posudi koja se naziva laica ili navicula.19 U sakralnim zbirkama biskupskih gradova uvaju se i biskupski tapovi koji se jo, u skladu sa simbolino prikazanom funkcijom biskupa kao pastira, nazivaju i pastoralima.20

70. Raffaello Sanzio, Misa u Bolseni, Stanzio di Eliodoro, Palazzo Pontificio, Rim, detalj

114

Relikvijari ili monici, s obzirom na vrstu relikvija materijalnih ostataka raznih svetaca poput kostiju, pepela ili odjee, imaju razliite oblike: od onih koji podsjeaju na pokaznice, relikvijara piramidalnih konstrukcija, malenih olovnih kutijica pa sve do metalnih imitacija dijelova ljudskog tijela.21 Liturgijski predmeti koji ine sastavni dio opreme jednoga sakralnog objekta svakako su oltarni i visei svijenjaci (kandila)22 te oltarna raspela (pacifikali).23 Sredinom 16. stoljea na glavnom se oltaru javljaju i kanonske ploe koje sadre nepromjenjive dijelove misne slube,24 a u crkvama bogatijih sredina mogu se pronai i drai misala (legile) izraeni od plemenitih metala.25 Pri izradi spomenutih liturgijskih predmeta kroz povijest najee se upotrebljavalo srebro koje se s obzirom na propisani izgled pojedinog predmeta u odreenome stilskom razdoblju djelomino ili potpuno pozlaivalo. Razliita upotreba plemenitih metala ovisila je i o financijskim mogunostima naruitelja, stoga se mogu susresti predmeti potpuno izraeni od zlata, ali i radovi od bakra ili mjedi. Jedini predmet na podruju Vinodola potpuno izraen od zlata i ukraen dragim kamenjem jest kri krbavskih biskupa koji je krajem 12. ili poetkom 13. stoljea izradio domai majstor Miloni u ast Blaene Djevice Marije.26 Krbavski su biskupi stolovali u dananjoj Udbini sve do 1460. godine kada je sjedite biskupije preseljeno u Modru, odnosno osnovana je Modruka biskupija. Krajem 15. stoljea, bjeei pred Osmanlijama, biskup Kristofor Dubrovanin sklonio se u Vinodol27 i tom je prilikom kri krbavskih biskupa vjerojatno postao inventarom upne crkve svetih Petra i Pavla u Bribiru.28 Osim podatka o imenu majstora, prema kojem se kri jo naziva i Milonjinim kriem, natpisne ploice na reversu kria otkrivaju da je imao relikvije svetog Vida i svete Ilarije. Ovaj predmet, koji se u literaturi spominje i kao pektoralni kri,29 vjerojatno je krajem 15. stoljea promijenio svoju funkciju postavljanjem na gotiko podnoje i time postao oltarno raspelo.30 Prilikom pripreme izlobe Czriquenicza 1412. na podruju Vinodola pronaeni su vrijedni predmeti umjetnikog obrta koji su bili odbaeni i potpuno zaboravljeni. Tako je u upnoj crkvi svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom naen jedan vrlo oteen ophodni kri koji se prema nainu oblikovanja moe datirati u prvu polovicu 15. stoljea. Kri ima razveden gotiki oblik s rastavljenim krakovima kojima su dodani zavreci u obliku etverolatinog cvijeta s meuiljcima. Takav se oblik kria upotrebljava od polovice 14. stoljea, a poetkom 15. stoljea sve vie ustupa mjesto krievima s polukrunim proirenjima i jednostavnijim trolisnim zavrecima krakova.31 Povrina srebrnih ploica dekorirana je stiliziranim plonim florealnim ornamentom u vidu vitica s liem kakav se moe susresti na dekorativnim podnojima kalea nastalih krajem 14. ili u prvoj polovici 15. stoljea. Na prednjoj strani kria aversu, u sredinjem se dijelu nalazio raspeti Krist koji nije sauvan. Na krakovima su Bogorodica i sveti Ivan Evanelist, dok je na vrhu prikaz Marije Magdalene. U dnu ovoga ophodnog raspela prikaz je prvog ovjeka Adama koji izlazi iz groba ime

115

71. Ophodni kri, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski, avers

72. Ophodni kri, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski, revers

simbolizira Kristov silazak u limb i otkupljenje grijeha uskrsnuem iz mrtvih.32 Na stranjoj strani kria reversu, u sredinjem je dijelu prikaz nepoznatog sveca, dok su na krakovima simboli etvorice evanelista: Ivanov orao, Matejev aneo, Markov lav i Lukin vol koji nije sauvan. Odabir prikaza Adama i ostalih svetakih likova na prednjoj strani kria i nain oblikovanja apliciranih figura odaje kvalitetan rad nastao u prvoj polovici 15. stoljea, vrlo vjerojatno u nekoj od zlatarskih radionica na podruju Veneta. Novljanski je ophodni kri zadrao izvoran izgled sauvanih srebrnih ploica i aplika s prikazima svetaca to je na podruju Vinodola vrlo rijetka pojava. Jo se jedan takav primjer uva u upnom uredu u Bakru. Rije je o ophodnom kriu koji se na temelju oblika, morfolokih i tehnikih slinosti aplika smjeta u grupu umjetnina nastalih u 14. stoljeu koje se nalaze na podruju istone obale Jadrana te na nekoliko lokacija u Venetu i Friuliju.33 U upnoj crkvi svetih Petra i Pavla u Bribiru nalazi se jedan ophodni kri koji je prilikom restauracije izgubio svoj izvorni izgled.34 No bez obzira to su srebrne ploice i prikazi svetaca bili podvrgnuti nestrunom popravku, aplike svojim oblikovanjem upuuju na to da je kri bio izraen tijekom 15. stoljea u nekoj od mletakih radionica. U mletakoj je radionici izmeu 1758. i 1802. godine nastao i ophodni kri iz upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Crikvenici. Pobliu dataciju omoguuje oznaka mletakoga kontrolora (sazadora) Zuana Piera Grappiglie koji je u navedenom razdoblju dokumentiran u venecijanskoj Zecci.35

116

Jedna posebnost vinodolskoga kraja u kontekstu prouavanja liturgijskih predmeta jest neuobiajeno velika sauvanost relikvijara svete Ursule u vidu glava ili poprsja. Ovakvi, antropomorfni oblici relikvijara bili su vrlo esti tijekom ranoga novog vijeka, a njihov je oblik ovisio o vrsti relikvije sveca. Stoga se mogu nai i relikvijari u obliku noge, stopala, ruke ili samo dlana. U sakralnoj zbirci prireenoj u crkvi svete Trojice u Novom Vinodolskom uvaju se ak tri relikvijara u vidu glave, dok se u upnoj crkvi svetog Jurja u Hreljinu i upnoj crkvi svetog Andrije u Bakru nalaze jo dva primjera. U neposrednoj blizini Vinodola, u Dobrinju na otoku Krku takoer se uva jo jedan relikvijar svete Ursule, a jedan se do Drugoga svjetskog rata nalazio u crkvu Uznesenja Blaene Djevice Marije u Rijeci.36 Prema legendi, sveta je Ursula bila ki kranskoga kralja Teonesta koja je ivjela sredinom 5. stoljea u Bretanji. Britanski je kralj Agripa zaprosio Ursulu za svojeg sina Konona, a Ursula nije htjela pristati na prosidbu dok joj se ne ispune tri uvjeta. Zatraila je da joj se poalje deset plemenitih djevica u drutvu jo 10 000 pomonica i jo tisuu djevojaka samo za njezinu slubu. Drugi je uvjet bio da joj se dopusti da prije udaje u tri godine obie najvanija kranska svetita. Naposljetku je uvjetovala da se princ Konon i njegov cijeli dvor preobrate na kranstvo to je poganski princ prihvatio. Nakon to je princ skupio 11 000 djevica, zajedno se s Ursulom uputio na hodoae u Rim. Na povratku iz Rima prema Bretanji, u blizini dananjega grada Klna u Njemakoj, princezinu su povorku iz zasjede napali Huni te su Ursuli i svim njezinim druicama odrubili glavu.37 Legenda o svetoj Ursuli prvi se put javlja u 8. stoljeu. Svoju konanu verziju dobiva u 12. stoljeu, slijedom krivih interpretacija jednog natpisa i pronalaskom velikog broja kostiju u blizini crkve svete Ursule u Klnu: izvorna se brojka od 11 djevica tada poveala na 11 000 djevica muenica. Noviju je verziju legende najvie popularizirala zbirka legendi o svecima pod nazivom Legenda aurea (Zlatna legenda) Jacobusa de Voraginea nastala izmeu 1245. i 1273. godine.38 Zbirka je prevedena na nekoliko jezika, a prijevod na njemaki krajem 14. stoljea39 pridonio je velikoj popularnost legende u pokrajinama Habsburkog Carstva i, sukladno tomu, brojnijoj izradi relikvijara s moima ove svetice. U sagledavanju ovog fenomena ne smije se zaboraviti injenica da su relikvije svete Ursule i njezinih 11 000 pratiteljica bile popularne zbog brojnosti osoba koje su u muenitvu sudjelovale, a tome je zacijelo pridonio i efektan oblik relikvijara u vidu djevojake glave ili poprsja. Stanovnike Novoga Vinodolskog na legendu svete Ursule podsjea relikvijar u vidu glave iz upne crkve svetih Filipa i Jakova koji je izloen u sakralnoj zbirci to se uva u oblinjoj crkvi svete Trojice.40 Relikvijar se, zbog izrazite stilizacije crta lica, proupljenih zjenica bademastih oiju, detaljno cizeliranih trepavica i tankih usnica, datira u drugu polovicu 14. stoljea.41 Lica svetakih relikvijara u obliku glava izraenih tijekom 14. stoljea karakteriziraju i dugaki, uski i na krajevima trokutasti nosovi i tanke malene usne. Kosa im je iskucana u stiliziranim pramenovima, a otvori u glavi, u kojima se pohranjuju relikvije, smjeteni su na stranjoj

73. Relikvijar svete Ursule, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

74. Relikvijar svete Ursule, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

117

75. Relikvijar svete Ursule, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

strani. Sukladno tomu, zbog gotovo identina oblikovanja, u 14. se stoljee moe datirati i relikvijar svete Ursule iz crkve svetog Stjepana Prvomuenika u Ledenicama koji se danas takoer uva u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom.42 U starijoj se literaturi ovaj relikvijar opisuje kao srebrni relikvijar s glavom djevice,43 a nedavno je, zbog oznaka na preostalim ukrasima krune, predloeno da je ovdje rije o svetoj Margareti.44 Vrlo velika slinost u oblikovanju ovih dvaju relikvijara upozorava na mogunost da su oni nastali gotovo istodobno, unutar iste zlatarske radionice. Na istonoj se obali Jadrana nalazi jo nekoliko primjera relikvijara slinih lica, koji se takoer datiraju u 14. stoljee. U Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru nalazi se relikvijar svete Marte datiran u prvu polovicu 14. stoljea, relikvijar svetog Nikole koji se datira u 14. stoljee i relikvijar svetog Silvestra pape izraen nakon 1367. godine.45 Ovom popisu valja pridodati i vinodolskim relikvijarima najsliniji primjer: monik svete Ursule s kraja 14. stoljea koji se uva u zbirci samostana Male brae u Dubrovniku.46 Jo jedan relikvijar svete Ursule iz sakralne zbirke u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom pripada grupi relikvijara nastalih u prvoj polovici 15. stoljea. Svetica ima okruglo lice s blago urezanim oima graviranih zjenica. Nos joj je uzak i dugaak, a ispod njega su tanke ispupene malene usne. Prednji se pramenovi kose valovito sputaju niz lice, dok su ostali usmjereni prema zatiljku. Na stranjoj se strani nalazi otvor za umetanje relikvija, a na glavi joj je kruna s perforiranim florealnim ukrasima. Ovaj se relikvijar zbog realistinijeg oblikovanja lica povezuje sa slinim iako neto kvalitetnijim relikvijarom svete Ursule iz upne crkve svetog Stjepana u Dobrinju na otoku Krku. Oba iskazuju humanistike tenje u prikazivanju svetaca kakve se mogu uoiti i na relikvijaru svetog Jurja to se uva u Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru.47 U upnoj crkvi svetog Jurja u Hreljinu pohranjen je etvrti i umjetniki najvaniji vinodolski relikvijar svete Ursule. On se datira u sam kraj 14. ili u prvu polovicu 15.

118

stoljea, a od ostalih na podruju Vinodola razlikuje se po tome to je svetica prikazana u vidu poprsja, a ne samo glave, te po tome to je vjerojatno nastao u zlatarskoj radionici djelatnoj na podruju srednje Europe. U upnoj crkvi svetog Andrije uva se jo jedan relikvijar svete Ursule u vidu poprsja, koji se s velikom vjerojatnou moe datirati u 19. stoljee. Sudei prema iznimnoj starosti i vrijednosti njegova sadraja, moe se pretpostaviti da je zamijenio stariji, propali ili uniteni monik.48 Osim ovih, vrlo estih monika antropomorfnih oblika, tijekom ranoga novog vijeka izraivali su se i relikvijari u vidu vaza, krieva, krinja, ciborija i malenih oltara. No najraireniji su bili oni sa staklenim cilindrima ostenzorijima.49 U sakralnoj zbirci prireenoj u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom nalazi se nekoliko razliitih primjera ovog tipa. Relikvijar u obliku pravokutne kapsule, koja podsjea na izgled pax-ploice, moe se datirati u 16. stoljee. Rije je, zapravo, o srebrnoj pravokutnoj kutijici u kojoj su pohranjene relikvije nekoliko svetaca. On je sa stranje strane poduprijet srebrnom noicom, dok je s prednje strane ukraen reljefnim prikazom raspetoga Krista apliciranog na ploicu ukraenu s nekoliko perforiranih etverolisnih cvjetova. Ploica je uokvirena dekorativnim nizom trolista, vrpcom stiliziranih vitica s dragim kamenjem i cvjetovima s biserima te tordiranim uetom. Bone su strane relikvijara takoer ukraene vrpcom s florealnim viticama. Na vrhu relikvijara nalazi se ukrasna perforirana kompozicija isprepletenih vitica i florealnih motiva s okvirom za umetanje dragoga kamena koji se nije sauvao. Ovakva se vrsta relikvijara izrauje jo od 12. stoljea pa se na prednjoj strani unutar okvira najee nalaze oslikani prikazi Kristova raspea.50 U istoj se zbirci nalazi i jedan relikvijar u obliku kria pektoral, to ga je biskup nosio oko vrata ili u ruci prilikom blagoslivljanja vjernika. Kri se otvara u svojemu

76. Relikvijar kutijica s prikazom raspea, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

119

punom obliku s prednje strane, a naknadno je postavljen na podnoje iz baroknog razdoblja. U sjecitu krakova prikazan je Krist kojeg flankiraju Bogorodica i sveti Ivan. U gornjem se kraku nalazi prikaz pelikana, a u dnu lubanja kao simbol Golgote. Relikvijar je vjerojatno rad domaeg majstora koji se ugledao na aplicirane prikaze svetaca na ophodnim krievima 15. stoljea.51 U drugoj izlobenoj vitrini u crkvi svete Trojice nalazi se i primjer relikvijara sa staklenim ostenzorijem u obliku cilindra u kojem je pohranjeno stopalo nepoznatog sveca. Na esterolisno podnoje dekorirano stiliziranim viticama akantusova lia nastavlja se nekoliko jednostavnih prstenastih meulanova. Stakleni cilindar, osiguran dvjema srebrnim sponama, postavljen je na leite u obliku kalote ukraene motivom ribljeg mjehura, a florealnim motivima ukraen obli poklopac zavrava s jednostavnim kriem. Dekorativni elementi upuuju na to da je relikvijar mogao biti izraen u nekoj venecijanskoj radionici tijekom 16. stoljea.52 Barokno je razdoblje u sakralne objekte donijelo jo jednu vrstu relikvijara koji se najee nalaze na oltarima. Ovi relikvijari izraeni od srebrnog lima privrenog na drvenu podlogu redovito su velikih dimenzija i imaju oblik piramide ili obeliska. Jedan se komplet ovakvih relikvijara nalazi na glavnom oltaru u upnoj crkvi svetih Petra i Pavla u Bribiru. Dvije noice na kojima su postavljeni imaju samo dekorativnu funkciju jer su ovi relikvijari zapravo predvieni za postavljanje na oltar. U trima otvorima razliitih oblika nalaze se relikvije nekoliko svetaca. Iako na bribirskom primjeru oni izostaju, u monike ovog tipa uz relikvije umetali su se i votani diskovi Agnus Dei. Povrina je relikvijara dekorirana florealnim i geometrijskim motivima u simetrinim kompozicijama, a na njegovu je vrhu postavljen jednostavan kri. Rije je o relikvijaru nastalom tijekom 18. stoljea u nepoznatoj radionici aktivnoj na podruju Hrvatskog primorja, vjerojatno u Rijeci ili Senju.53 Vinodolski je kraj sauvao i nekoliko pokaznica koje su zbog svojih oblikovnih karakteristika vrlo vani primjeri te vrste liturgijskih predmeta. U ve spomenutoj sakralnoj zbirci prireenoj u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom nalazi se pokaznica koja pripada skupini gotikih arhitektonskih pokaznica 15. stoljea. Kao i relikvijar svete Ursule, ovaj je liturgijski predmet izvorno bio naruen u 15. stoljeu za, danas sruenu, crkvu svetoga Stjepana Prvomuenika u Ledenicama.54 Pokaznica ima etverolisno podnoje s polukrunim umecima to se izdie u drak s nodusom u obliku katilca koji imitira gotiku arhitekturu. Taj drak podupire stakleni cilindar ukraen vijencima gotikih fijala koji je flankiran gotikim kontraforima sa skulpturama. Poklopac staklenog cilindra ukraen je gotikim tornjem koji zavrava kriem. Pokaznica sa staklenim cilindrom nastavlja tradiciju oblikovanja ovoga liturgijskog predmeta poput relikvijara kojemu se jo na drku i poklopcu dodaju elementi gotike arhitekture. Ipak, valja napomenuti kako su arhitektonski ukrasi koji flankiraju cilindar najvjerojatnije dodani prilikom popravka u 19. stoljeu. Tada je stakleni cilindar raspolovljen kako bi se izbjeglo podizanje poklopca i olakalo umetanje hostije sa stranje strane.55

77. Relikvijar, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

78. Relikvijar, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir

120

Naknadne je popravke imala i pokaznica koja se uva u upnoj crkvi svetog Jurja na Hreljinu. No u ovom sluaju popravci ne utjeu toliko na cjelokupni dojam pokaznice koja se s obzirom na tipologiju takoer datira u 15. stoljee.56 Njezin je izgled slian onomu ledenike pokaznice, ali s izvornim gotikim arhitektonskim dekoracijama. Pokaznica ima etverolisno podnoje na ijoj su povrini gravirani prikazi evanelista i apostola. U parovima su prikazani sveti Petar i Pavao, sveti Ivan i Jakov, sveti Matej i Ivan te sveti Luka i Marko. Ovako se dekorirano podnoje izdie u drak sa spljotenim nodusom ukraenim sa est okruglih izdanaka na kojima su ugravirana slova (MARIA) i jedan stilizirani cvijet. Osim nodusa, drak ini nekoliko dekoriranih esterostranih prstenastih meulanova57 na koje se nastavlja stakleni cilindar flankiran gotikim kontraforima s kipovima arkanela Gabrijela i Bogorodice. Na poklopcu staklenog cilindra nalazi se gotiki toranj ukraen skulpturama anela, a u njegovu je sreditu lijevani kip svetog Jurja koji ubija zmaja. Vano je istaknuti da je skulpturalni ukras hreljinske pokaznice vrlo kvalitetne izvedbe koja upuuje na tenju za realistinijim prikazivanjem figura. To je vidljivo u impostaciji svetog Jurja i arkanela Gabrijela kojemu su krila oblikovana u duhu novih renesansnih promiljanja. Prilikom popravaka u 19. stoljeu pokaznici su pridodana dva nova anela s kadionicama, koji flankiraju stakleni cilindar, i florealne vitice koje obavijaju izvorni gotiki kontrafori. Istodobno je vjerojatno raspolovljen i stakleni cilindar kako bi se mogao otvarati sa stranje strane. Zbog velike slinosti s gotikom pokaznicom iz crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Rijeci i na temelju sauvanih grafikih listova iz druge polovice 15. stoljea, nastanak ovoga liturgijskog predmeta moe se tonije odrediti u posljednju etvrtinu 15. stoljea.58 Pokaznica iz upne crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, koja se takoer uva u sakralnoj zbirci u oblinjoj crkvi svete Trojice, drugaije je tipologije. Ona ima esterolisno podnoje koje se izdie u drak s nodusom u obliku katilca koji imitira gotiku arhitekturu. Na drak s nekoliko glatkih prstenastih meulanova nastavlja se kruni ostenzorij dekoriran vijencem gotikih fijala. Ostenzorij flankiraju dvije gotike kontrafore s baldahinima i dvjema skulpturama, a na vrhu se nalazi gotika arhitektonska konstrukcija u ijem je sreditu figurica nepoznate svetice. Svojim arhitektonskim dekorativnim elementima novljanska pokaznica podsjea na gotike pokaznice, ali je zbog ubacivanja krunog ostenzorija umjesto staklenog cilindra primjer procesa stvaranja nove tipologije izgleda ovoga liturgijskog predmeta. U ovom su sluaju i gotiki arhitektonski elementi djelomino i u funkciji de-

79. Pokaznica, upna crkva svetog Jurja, Hreljin

121

koracije, a ne, kao do tada, u funkciji konstrukcije pokaznice. Upravo zbog ovakve promjene, ali i umetanja krunog ostenzorija, ova se pokaznica smatra zlatarskim radom nastalim na samom kraju 15. ili poetkom 16. stoljea.59 Primjer pokaznice s krunim ostenzorijem i gotikim dekorativnim elementima, ali bez arhitektonskih konstrukcija poput kontrafora sa skulpturama, nalazi se u upnoj crkvi svetih Petra i Pavla u Bribiru. Pokaznica se datira u kraj 15. ili poetak 16. stoljea pa se ve moe smatrati zlatarskim radom u duhu renesansnih promiljanja koja gotike elemente rabi iskljuivo kao dekoraciju. Bribirska je pokaznica jedan od ranijih poznatih primjera novoga tipolokog oblikovanja ove vrste liturgijskog predmeta, iji e se oblik slian ovomu vinodolskom ustaliti od 16. stoljea nadalje. Barok e konano definirati izgled pokaznice koji e se s neznatnim varijacijama odrati i u 19. stoljeu. Od svega nekoliko sauvanih ciborija valja izdvojiti tri primjera u sakralnoj zbirci u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom. Dva ciborija imaju jednostavna esterolisna podnoja koja se izdiu u drak sa spljotenim nodusima ukraenima jednostavnim rebrima, odnosno, motivom ribljeg mjehura. Njihove se kutije za pohranu hostija zatvaraju poklopcima na ijem su vrhu jednostavni krievi. Preostali ciborij ima poligonalno podnoje dekorirano biljnim viticama i etirima medaljonima. Prema tipologiji i vjetini oblikovanja dekorativnih elemenata ovi se ciboriji mogu povezati s domaim majstorima djelatnima u nekom od zlatarskih sredita na istonoj obali Jadrana tijekom druge polovice 15. stoljea.60 Ovdje valja istai i dva gotovo identina rada mletakih radionica 18. stoljea: ciborij iz upne crkve svete Jelene Djevice i Muenice u Dramlju i ciborij iz upne crkve svetog Dujma Muenika u Driveniku. Na podruju Vinodola najbrojnije su sauvani kalei nastali u 18. stoljeu u zlatarskim radionicama u Beu, Grazu, Ljubljani ili pak drugim zlatarskim sreditima na podruju Habsburkog Carstva, dok su istovjetni proizvodi mletakih zlatarskih radionica sauvani u manjem broju. Najstariji je meu venecijanskim primjerima jednostavan kale iz 17. stoljea s graviranom geometrijskom dekoracijom na podnoju i nodusu to se uva u upnoj crkvi Pohoenja Blaene Djevice Marije u Triblju. Jedan se kale venecijanskog podrijetla uva u upnoj crkvi Blaene Djevice Marije Karmelske u Ledenicama, a prema dekorativnim elementima moe se datirati u prvu polovicu 18. stoljea. Bogato je ukraen individualiziranim kerubinskim glavama, florealnim motivima, stiliziranim viticama i pticama s voem to se meusobno prepleu na podnoju i koarici kojom je ukraena aa kalea. Krukoliki je nodus dekoriran trima reljefnim glavicama anela to je ujedno i element tipian za venecijansko zlatarstvo. Iako slabijih umjetnikih vrijednosti, povijesnu vanost ima venecijanski kale koji na vanjskom obrubu podnoja ima ugraviran natpis iz kojeg se saznaje da ga je 1707. godine naruio Nikola Marii za crkvu svetog Ivana Krstitelja.61 Od kalea nastalih na podruju Habsburkog Carstva sauvano je nekoliko vrlo slinih primjera izloenih u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom, a moe 122

80. Matej Moronzon, Korske klupe, katedrala svete Stoije, Zadar, detalj

81. Pokaznica, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir, detalj

im se pridruiti i jedan kale to se uva u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Donjem Zagonu. Kalei su nastali tijekom 18. stoljea te slijede istu tipologiju i nain uporabe dekorativnih elemenata. Naime svi imaju poligonalna podnoja koja su odreenim rasporedom stiliziranih vitica podijeljena na svojevrsna polja ili medaljone. U njima se nalaze kompozicije iskucanih florealnih motiva i koljkastih elemenata koje se po istom principu ponavljaju i na koarici ae kalea. Drak im je dekoriran s nekoliko prstenastih meulanova na kojima su gravirani listovi ili cvjetovi, a trobridni je nodus profiliran stiliziranim viticama. Iako je izvorno bio namijenjen crkvi Majke Boje Snjene u Belgradu, u sakristiji upne crkve svetog Martina u Grianama uva se kale koji se moe datirati u drugu etvrtinu 18. stoljea. Izvorna mu je ubikacija zapisana na podnoju pa je vaan izvor za istraivanje povijesti vinodolskoga kraja. Osim mjesta natpis spominje i imena donatora te vrijednost kalea u lirama. U upnoj crkvi svetog Jurja u Hreljinu nalazi se kale koji se prema tipologiji i nainu oblikovanja moe datirati u sredinu 18. stoljea. Rije je o kaleu poligonalnog podnoja s povrinom ukraenom gustim prepletima stiliziranih vitica, klasja, groa, cvjetova s dragim kamenjem i koljkastih ornamenata te trima medaljonima od emajla u kojima se nalaze scene iz Kristove muke: Molitva na Maslinskoj gori, Krista krune trnovom krunom i Krist pada pod kriem. Drak s trobridnim nodusom ukraen je jednostavnim vrpcama i listovima, a na njega se nastavlja koarica koja ponavlja ornamentaciju podnoja ukljuujui i tri medaljona na kojima su prikazane jo tri scene: Posljednja veera, Bievanje Krista i Raspee. Slian kale, no slabijeg plasticiteta povrine podnoja i koarice, nalazi se u riznici katedrale sve-

82. Kale, upna crkva svetog Jurja, Hreljin

83. Kale, upna crkva svetog Jurja, Hreljin, detalj

123

tog Vida u Rijeci. Njega je izradio Franz Thaddaus Lang, augsburki zlatar djelatan izmeu 1719. i 1775. godine.62 Povrina hreljinskoga kalea reljefnije je i bogatije oblikovana od rijekoga pa se na njoj zamjeuju ukrasi u obliku asimetrinih koljaka, palmeta i cvijea, a mogao bi biti rad augsburkog ili bekog zlatara. U spremitu upne crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Crikvenici nalazi se kale iz sredine 18. stoljea koji se svojim dekorativnim elementima bitno razlikuje od ostalih sauvanih primjera. Pripadao je srednjokolskom katehetu dr. Karlu Truxu, a izradio ga je neki domai majstor djelatan na podruju Hrvatskog primorja ili oblinjih sjevernih pokrajina poput Kranjske ili tajerske.63 Meu liturgijskim predmetima sakralne zbirke to se uva u novljanskoj crkvi svete Trojice nalazi se i jedan kale nastao u posljednjoj etvrtini 18. stoljea. Izradio ga je nepoznati beki majstor u duhu jozefinskoga klasicizma koji je, za razliku od baroka, mnogo suzdraniji i jednostavniji u oblikovanju umjetnikih djela. Pozlaeni kale ima razvedeno i volutama profilirano podnoje, u donjem dijelu dekorirano okvirima sa stiliziranim cvjetovima, dok se u gornjem dijelu, u predjelu gdje se podnoje izdie u drak, nalazi gusto prepleten lovorov vijenac koji izgleda kao da je objeen o kuke. Nakon prstenastog meulana s bisernim nizom, nalazi se kanelirani nodus u obliku vaze ukraen imitacijom tkanina koje oputeno padaju. Koarica kalea ponavlja dekorativne elemente s podnoja. Ovaj kale, preciznim rasporedom dekorativnih elemenata unutar vrlo jednostavnih kompozicija, odaje dojam smirenosti i umjerenosti to nagovjetava novo stilsko razdoblje i promjenu umjetnikih vrijednosti.64 U Vinodolu se uva vie vrlo vrijednih liturgijskih predmeta izraenih od plemenitih metala. Osim hreljinskog relikvijara svete Ursule iz iste crkve valja istaknuti i kasnogotiku pokaznicu iz 15. stoljea. To je kvalitetan rad s vrsnim skulpturalnim ukrasom. Ovdje valja istai i bribirsku pokaznicu kao primjer nove renesansne tipologije oblikovanja ovoga liturgijskog predmeta, a iz korpusa vinodolskih ophodnih krieva valja izdvojiti netom pronaeni gotiki kri iz Novoga Vinodolskog koji svakako zasluuje restauraciju i prikladniju pohranu. Od mnogobrojnih kalea istie se onaj hreljinski s medaljonima iz 18. stoljea i onaj izraen u duhu jozefinskoga klasicizma, izloen u crkvi svete Trojice u Novome Vinodolskom. Povjesniari umjetnosti tek su se u posljednje vrijeme poeli sustavno baviti liturgijskim predmetima i njihovom katalogizacijom. Interes istraivaa vie nije usredotoen samo na izdvojene, vrhunske proizvode iznimne umjetnike i materijalne vrijednosti, ve se bave i skromnijim proizvodima to su ponekad nastali u gotovo serijskoj proizvodnji. Osim samog predmeta istrauje se kontekst njegova nastanka, povezanost njegovih stilskih odlika s odlikama suvremene umjetnike proizvodnje, tipologija oblika i ornamenta, uloga naruitelja i slino. U tom svjetlu liturgijski predmeti od plemenitih metala nastali na podruju Vinodola od iznimne su vanosti za hrvatsku spomeniku batinu.
84. Kale, upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica

124

85. Kale, crkva svete Trojice, Novi Vinodolski

125

2 3 4 5 6 7 8

9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29

30

31

Galvanizacija je oblaganje predmeta metalima putem elektrine disocijacije, odnosno elektrolitiki postupak nanoenja metalne prevlake na izabrani predmet to je vrlo tetno ako se radi na predmetima umjetnikog obrta. Postupkom galvanizacije nepovratno se prikrivaju fini reljefi i gravirane povrine pa se tako mijenja izvorni izgled nekog umjetnikog predmeta. s. n., ad vocem Galvanizacija , Opa enciklopedija leksikografskog zavoda (ur. M. Krlea), sv. II, 1965., str. 485. P. Pazzi, I punzioni delloreficeria veneta: Venezia e Dogado, I, Treviso 1992., str. 40-41, 48. P. Pazzi, nav. dj., str. 45-47. I. Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb 2008, str. 119. G. Szabo, Monstrance i kadionice u naim crkvama, Narodna starina, 2/3, 1922., str. 244-254. D. Kniewald, Nae gotike pokaznice, Croatia sacra, 6, 1936., str. 87-111. D. Kniewald, Zlatni kri krbavskih biskupa, Bogoslovska smotra, 22/4, 1934., str. 364-369. A. Schneider, Popisivanje, nauno prouavanje i fotografijsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1934, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, godina 1934., 47, 1935. str. 172-175.; A. Schneider, Popisivanje, nauno prouavanje i fotografijsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1936, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, godina 1935./1936., 49, 1937., str. 211-213. R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik, 3, 1983., str. 327-358. I. Lenti, Predmeti zlatarstva u Vinodolskom kraju i pripadajue kataloke jedinice, Prolost i batina Vinodola, (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 89-96. I. Lenti, u: 1000 godina hrvatske skulpture, (ur. I. Fiskovi), Zagreb 1991., str. 119, kat. jed. 18, 19, 20, 21. M. Kovaevi, Nekoliko priloga gotikom zlatarstvu vinodolskoga kraja, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29, 2005., str. 17-28. A. Badurina, ad vocem Procesionale, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, (ur. A. Badurina), Zagreb 2000, str. 519. M. Grgi, ad vocem Pokaznica, Leksikon, nav. dj., str. 495-496. M. Grgi, ad vocem Piksida, Leksikon, nav. dj., str. 491. A. Badurina, ad vocem Kale, Leksikon, nav. dj., str. 344-346. M. Grgi, ad vocem Patena, Leksikon, nav. dj., str. 484. A. Badurina, ad vocem Kadionica, Leksikon, nav. dj., str. 343-344. A. Badurina, ad vocem Navicula, Leksikon, nav. dj., str. 451. A. Badurina, ad vocem Pastoral, Leksikon, nav. dj., str. 483. M. Grgi, ad vocem Relikvijar, Leksikon, nav. dj., str. 537-538. A. Badurina, ad vocem Kandilo, Leksikon, nav. dj., str. 348. A. Badurina, ad vocem Pacifikal, Leksikon, nav. dj., str. 476. A. Badurina, ad vocem Kanonske tablice, Leksikon, nav. dj., str. 350. A. Badurina, ad vocem Legile, Leksikon, nav. dj., str. 404. D. Kniewald (1934), nav. dj., str. 365. M. Bogovi, Modruka ili Krbavska biskupija, Gospi 2010., str. 49. Kri se danas uva u Nadbiskupskom ordinarijatu u Rijeci. D. Kniewald i I. Lenti smatraju da je zlatni kri krbavskih biskupa bio zapravo pektoralni kri koji se nosio na vrpci oko vrata, dok ga R. Mateji odreuje samo kao kri koji je biskup nosio u desnoj ruci i njime blagoslivljao narod. D. Kniewald (1934), nav. dj., str. 369.; R. Mateji, nav. dj. str. 353.; I. Lenti, nav. dj., str. 139. Na podnoju kria postoji natpis na glagoljici (.U.P.A. BEE VA TO VREME E[?]RKO ANDRIII KATALD) iz kojeg se ita spomen 1491. godine i podatak da je u to vrijeme upravitelj crkvene imovine (katald) bio Jurko Andriji, kako su suglasni svi autori koji su do sada o ovom kriu pisali. No vjerojatnije je da je rije o Jerku, skraenom obliku imena Jeronim. D. Kniewald smatra da je to godina kada je kri postavljen na to gotiko podnoje, a s tim se tumaenjem slau i drugi autori. No D. Kniewald ipak spominje i ne odbacuje mogunost da ta godina zapravo moe odavati dataciju izrade tog postolja koji je mogao biti dijelom nekog starijega kalea ili drugoga liturgijskog predmeta. D. Kniewald (1934), nav. dj., str. 368.; R. Mateji, nav. dj., str. 353.; I. Lenti, nav. dj., str. 139. O tome vidjeti Ori e tesori dEuropa. Mille anni di oreficeria nel Friuli-Venezia Giulia (ur. Giuseppe Bergamini), Milano 1992.; Oreficeria sacra in Veneto. Secoli VI-XV (ur, A. M. Spiazzi), Cittadella 2004.; In Hoc signo. Il tesoro delle croci (ur. Paolo Goi), Milano 2006.; N. Jaki, R. Tomi, Zlatarstvo. Umjetnika batina zadarske

126

32

33 34

35 36 37 38 39 40

41 42

43 44

45 46 47 48 49 50

51 52

nadbiskupije, Zadar 2004. Ovo je ophodno raspelo tek jedan od tri velika srebrna kria koji se spominju u inventaru riznice crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, nainjeno u 16. stoljeu za vrijeme stolovanja imuna Koiia Benje, R. Mateji, nav. dj., str. 351. M. Kovaevi, nav. dj., str 17-23. Restauracija se vjerojatno dogodila u 19. ili poetkom 20. stoljea jer je na fotografiji Dragutina Kniewalda snimljenoj 1930. godine ophodni kri ve ukraen vitiastim dekorativnim elementima, a vidljive su i etiri zrake koje izlaze iz sjecita krakova. Tih zraka na fotografiji iz 1972. godine, a koja se takoer uva u Fototeci Konzervatorskog odjela u Rijeci, vie nema. Dekorativni elementi fioroni vjerojatno su ostaci nekog drugog ophodnoga kria nastalog u kasnijim stoljeima. P. Pazzi, nav. dj., str. 151. A. M. Spiazzi, V. Poletto, Note a margine alloreficeria in area adriatica in eta gotica e rinascimentale, Histria: opere darte restaurate. Da Paolo Veneziano a Tiepolo (ur. F. Castellani), Milano 2005., str. 55-68. M. Grgi, ad vocem Urula, Leksikon, nav. dj., str. 609. B. Fui, ad vocem Legenda aurea, Leksikon, nav. dj., str. 404. C. Cusack, Hagiography and History: The Legend of Saint Ursula, This Immense Panorama Studies in Honour of Eric J. Sharpe (ur. C. Cusack), Sydney 1999., str. 89-104. Ovaj relikvijar u vidu glave vjerojatno je onaj koji se spominje u inventaru riznice crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, nainjen u 16. stoljeu za vrijeme stolovanja imuna Koiia Benje. Inventar jo spominje i jednu krunu na glavi Bogorodice. R. Mateji, nav. dj., str. 351. M. Kovaevi, nav. dj., str. 24. Relikvijar svetice izvorno potjee iz crkve svetog Stjepana Prvomuenika, no zbog njezina ruevnog stanja krajem 19. stoljea dragocjenosti su odatle preseljene u novoizgraenu upnu crkvu Blaene Djevice Marije u Ledenicama. Ledeniki je relikvijar od 1920. godine, kada ga je snimio Gjuro Szabo, dobro dokumentiran na starim fotografijama Fototeke Konzervatorskog odjela u Rijeci iz kojih je vidljivo da je sve do 1970-ih bio pohranjen u crkvi u Ledenicama. Ve 1979. godine relikvijar je snimljen u upnoj crkvi svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, a nedugo nakon toga postao je dijelom sakralne zbirke u crkvi svete Trojice u istome mjestu. E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923., str. 266. U sreditu svakoga komada jest gotiko stilizirano slovo M koje ima povienu sredinju okomicu u kojem se na jednome sauvanom ukrasu nalazi i gravirano malo slovo S. Iako na tom ukrasu postoje jo dva neidentificirana gravirana kvadratia, Marijana Kovaevi smatra da takve oznake vjerojatno predstavljaju inicijale svete Margarete. (M. Kovaevi, nav. dj., str. 24.) No na drugome sauvanome perforiranom ukrasu, na mjestu slova S stoji drugi, neidentificirani znak kojemu se s lijeve strane nalazi graviran kvadrati sa slovom M, a u gornjemu desnom vrhu nazire se slovo R. Na tome sauvanom ukrasu postoje jo tri kvadratia neidentificiranih znakova, stoga ne treba odbaciti mogunost da ti kvadratii zapravo oznaavaju neto drugo, moda i oznake podrijetla relikvijara ili neki tekst koji se protezao kroz sve ostale izgubljene ukrase krune. Isto tako, sredinji dio koji podsjea na slovo M moe biti i stilizirani ljiljanov cvijet. N. Jaki, u: N. Jaki i R. Tomi, nav. dj., str. 79, 80, 89, kat. jed. 25, 27, 30. N. Jaki, u: Milost susreta: Umjetnika batina Franjevake provincije sv. Jeronima, Katalog izlobe, (ur. I. Fiskovi), Zagreb 2011., str. 279-281, kat. jed. Z/17. N. Jaki, u: N. Jaki, R. Tomi, nav. dj., str. 176-177, kat. jed. 81. O relikvijaru i njegovu sadraju vidjeti kat. jed. 28 u ovom katalogu te tekst I. Jazbec, Povijesni tekstil na podruju Vinodola. O ostalim vrstama relikvijara vidjeti: B. Montevecchi, S. Vasco Rocca, Suppellettile ecclesiastica, Firenze 1987., str. 157-205. Jedan od najranijih poznatih primjera svakako je relikvijar s prikazom raspea izraen u 12. stoljeu, a koji se uva u crkvi Santa Maria della Scala u Sieni. B. Montevecchi, S. Vasco Rocca, nav. dj., str. 161. Na istonoj obali Jadrana postoji jedan primjer iz 14. stoljea izloen na Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru, a prikazuje Bogorodicu s Djetetom. I. Petricioli, Stalna izlobe crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar 2004., str. 23; N. Jaki, u: N. Jaki, R. Tomi, nav. dj. str. 96, kat. jed. 36. Jedan pektoral domaeg majstora iz 15. stoljea, s reljefnim prikazima svetaca na krakovima, nalazi se u Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru. I. Petricioli, nav. dj., str. 59. Slina vjetina izrade dekorativnih elemenata upuuje na primjer relikvijara iz upne crkve svetog

127

53

54 55

56 57 58

59 60

61

62 63

64

Nikole u Barbanu koji je nastao polovicom 16. stoljea, stoga bi se i ovaj novljanski relikvijar mogao tonije datirati upravo u to vrijeme. Slini, ali raskoniji primjeri nalaze se u rijekoj katedrali svetog Vida i u sakristiji crkve svetog Jeronima u istom gradu, a jedan je komplet izloen u svetitu katedrale Uznesenja Blaene Djevice Marije u Zagrebu. R. Mateji, nav. dj., str. 353. D. Kniewald navodi da se popravak dogodio u Innsbrucku, ali ne otkriva podrijetlo te informacije. D. Kniewald (1936), nav. dj., str. 91. Prema izgledu lunule i pridodanih neogotikih arhitektonskih dekorativnih elemenata pretpostavlja se, ipak, da se popravak dogodio u 19. stoljeu. D. Kniewald (1936), nav. dj., str. 100; I. Lenti (1988), nav. dj., str. 143. Prstenasti su meulanovi dekorirani slovima i florealnim motivima. Na gornjem se prstenu iitavaju slova IHESUS. Pokaznica iz crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije u Rijeci danas se uva u Palazzo Venezia u Rimu u Italiji kamo je odnesena tijekom Drugoga svjetskog rata. Naalost, rijeka pokaznica koju je naruila Barbara Frankapan nikad nije vraena na izvorno mjesto. Ime naruitelja i godina izrade pokaznice poznato je s natpisa koji se nalazi na njezinu podnoju: FECIT FIERI HOC OPUS MAGNIFICA DOMINA BARBARA RELICTA CONDAM INLUCSTRIS VUOK DESPOT AD ONOREM DEI. M489. Iako je rijeka pokaznica kvalitetnije izvedbe, zbog slinosti u izradi, Riccardo Gigante onu je hreljinsku datirao u priblino isto vrijeme, doputajui mogunost da je ona nastala desetak godina ranije ili kasnije. Osim toga hreljinske je evaneliste povezao i s prikazima evanelista na grafikim listovima majstora E. S. koji se datiraju u 1466. godinu. R. Gigante, Di alcuni antichi capi di oreficeria conservati a Fiume e nei dintorni, Bulletino delle deputazione Fiumana di storia patria, 1, Fiume 1910., str. 138. D. Kniewald (1936), nav. dj., str. 105. Slina se kvaliteta izrade dekorativnih elemenata nalazi na podnojima i nodusima kalea koji se uvaju u crkvama na podruju zadarske nadbiskupije, stoga bi valjalo uzeti u obzir mogunost da su ciboriji izraeni upravo u Zadru, kao najrazvijenijemu zlatarskom sreditu 15. stoljea na istonoj obali Jadrana. Vidjeti: N. Jaki, u: N. Jaki, R. Tomi, nav. dj., str. 187, 196 i 197, kat. jed. 94, 105 i 106. U izvjeu papi Klementu XI. koje pie biskup Martin Brajkovi oko 1700. godine spominje se sveenik Nikola Marii kao jedan od vrsnih poznavatelja latinskog i staroslavenskog jezika. M. Sladovi, Povesti biskupijah senjske i modruke ili krbavske, Trst 1856., (pretisak Gospi 2003.), str. 48; M. Bogovi, Senjska i krbavsko-modruka biskupija: Izvjea biskupa Svetoj Stolici (1602.-1619.), Zagreb 2003., str. 414. Nadalje, prema Mili Bogoviu crkva svetog Ivana Krstitelja poetkom 18. stoljea postojala je samo u mjestu Umolu na podruju tadanje Modruke ili Krbavske biskupije. M. Bogovi (2010), nav. dj., str. 69. I. Lenti, u: Isusovaka batina u Hrvata, (ur. . Cvitanovi, M. Korade), Zagreb 1992., str. 338, kat. jed. 40. O vlasniku kalea doznaje se iz natpisa na kutiji za kale koji glasi: Vlasnik ovog kalea/ Doktor sv. bogoslovlja/ Karlo Trux/ srednjokolski kateheta/ Crikvenica. Karlo Trux djelovao je u prvoj polovici 20. stoljea. Jedan klasicistiki kale s istim dekorativnim elementima, ali izraenim u drugaijim kompozicijama i s vie vjetine, postoji na podruju Slovenije. Njega je izradio zlatar August Jezbara koji je krajem 18. stoljea djelovao u Grazu. M. Simoniti, Zakladi slovenskih cerkva: zlatarska umetnost i obrt, Ljubljana 1999., str. 155.

128

Iva Jazbec

Povijesni tekstil na podruju Vinodola

Recentna povijesno-umjetnika istraivanja sve su ee usmjerena k onim elementima kulturne batine koji se do nedavno nisu smatrali umjetnikom, ve obrtnikom proizvodnjom. To se ponajprije odnosi na djela umjetnikog obrta poput porculana, zlatarskih proizvoda, ali nadasve povijesnog tekstila. U Hrvatskoj je on tek nedavno postao predmetom ozbiljnijih znanstvenih studija. Velik oslonac kod takvih istraivanja predstavljaju saznanja europskih i sjevernoamerikih istraivaa, a njihove brojne publikacije to se bave povijesnim tkaninama predstavljaju neiscrpan izvor informacija i omoguuju da se domai materijal primjereno vrednuje u irem europskom kulturnom kontekstu. Suvremena metodologija znanstvenog istraivanja povijesnog tekstila nuno podrazumijeva multidisciplinarni pristup, a problematiku datacije i ubikacije pojedine tkanine postavlja kao osnovni, ali ne i jedini cilj istraivanja. Navedena metodologija polazi od dviju osnovnih vrsta analize pojedinog predmeta, tekstilno-tehnoloke i povijesno-umjetnike, ali podrazumijeva i razmatranje niza opih pitanja poput povijesti mode, odijevanja, ukusa te povijesti ekonomskih i trgovakih odnosa na odreenom podruju.1 Tekstilno-tehnoloka analiza nastoji vrlo detaljno opisati materijale, njihovu boju i broj pojedinih niti sustava i definirati sam postupak tkanja o emu ovisi i kategorizacija pojedine tkanine, odnosno definiranje kojoj vrsti pripada. Naime svaka je tkanina stvorena isprepletanjem

86. Venecijanski slikar, Priest svete Tereze, San Francesco della Vigna, Venecija

129

vertikalnog osnova, i horizontalnog potka, sustava niti. Nebrojene kombinacije broja i naina kako pojedine niti osnove, odnosno potke u tom sustavu funkcioniraju dovode do stvaranja razliitih vrsta tkanina te razliitih uzoraka i dekorativnih efekata. Uzorci su vrlo esto izvedeni i uvaanjem dodatnih sustava niti.2 Ovoj fazi analize pripadaju i podaci o dimenzijama itava predmeta te o dimenzijama modula uzorka koji se ponavlja odreen broj puta irinom tkanine, to nazivamo raportom. Naini kako nastaje ipka, tapiserija i vez potpuno su druge naravi, a problematika analize zahtijeva posve drugaiji pristup.3 Za razliku od prije navedenog naina stvaranja tkanine, u kojem su niti osnove i potke kao i dodatne niti uzorka dio samog procesa tkanja na tkalakom stanu, vez je tehnika apliciranja niti na ve gotovu tkaninu.4 Povijesno-umjetnikom analizom tkaninu i sam predmet definiramo s obzirom na njihovu povijesnu i estetsku vanost. Na temelju prethodno provedene tehnike analize te definiranja tipolokih i stilskih karakteristika uzorka mogue je izvesti zakljuke o priblinom vremenu i mjestu nastanka pojedine tkanine. Navedenim je pristupom mogue definirati tkaninu i s obzirom na odreenu fazu u povijesnom razvoju tipologije tekstilnih uzoraka. Te faze najee imaju odreene slinosti s opim stilskim promjenama unutar povijesno-umjetnikih razdoblja.5 Povijesni tekstil koji na temelju povijesno-umjetnike analize definiramo kao proizvod umjetnikog obrta gotovo redovito podrazumijeva luksuzan proizvod izraen od skupocjenih materijala, poglavito svile i plemenitih metala, vrlo visokih radionikih standarda i zavidne razine specifinih vjetina. O tim su standardima i jamstvu kvalitete proizvoda na tritu posebnu brigu vodili statuti i zakoni pojedinih cehova i gradova. Takve su vrijednosti u konanici rezultirale prepoznatljivou to omoguuje da se pojedini predmet priblii odreenomu manufakturnom sreditu.6 Proces proizvodnje skupocjena tekstila ponajprije zahtijeva vjetinu u proizvodnji svilenih, odnosno zlatnih i srebrnih niti, zatim postojanje nacrta uzorka i, konano, umijee tkanja na kompleksnim tkalakim stanovima. Posao je pritom podijeljen izmeu vie specijaliziranih majstora od kojih je vrlo vano mjesto pripadalo dizajneru koji je stvarao nacrte uzoraka. No on nije morao biti dijelom tkalakog miljea: poznato je naime da su slikari esto suraivali s tkalakim radionicama izraujui nacrte za tekstilne uzorke.7 Postupak tkanja biva skuplji ovisno o materijalima i vrsti tkanine koja se proizvodi najveu cijenu svakako su postizale najkompliciranije vrste poput viebojnih svilenih baruna koji su zahtijevali najvii stupanj umijea i najvie radnih sati.8 Najskuplje su niti bile zlatne i srebrne pa je njihova pojava na pojedinoj tkanini uvijek bila krajnje racionalna u odnosu na uzorak. Najvaniji je materijal svakako svila. Iznimna je kvaliteta svile prepoznata vrlo brzo po njezinu dolasku na europsko tlo, posredstvom trgovine s Bizantskim Carstvom, u razdoblju izmeu 4. i 11. stoljea.9 Vrlo je brzo postala sve traenijim materijalom, a svilene tkanine, odnosno odjea postaju statusnim simbolom te odrazom moi i bogatstva onoga tko ih posjeduje.10 Proizvodnja i trgovina svile i skupocjenih tkanina od 14. je stoljea postala jednim od kljunih ekonomskih imbenika u razvoju pojedinih

130

gradova Apeninskog i Pirenejskog poluotoka bez obzira to je zbog svoje cijene bila dostupna samo imunim drutvenim slojevima i pojedincima.11 Skupocjene svilene tkanine esto ukraene uzorcima izvedenim svilenim, zlatnim ili srebrnim nitima osim za odjevne predmete koristile su se i u dekoraciji reprezentativnih interijera kao tapete ili tapecirani namjetaj. Krajem 16. i poetkom 17. stoljea pojavila se razlika u uzorcima tkanina koje su bile namijenjene odjei u odnosu na one dekorativne. Naime mogunost mijenjanja namjetaja ili tapeta bila je daleko manja u odnosu na mogunost mijenjanja odjevnih predmeta, stoga su dekorativne tkanine znatno sporije reagirale na modne promjene zadravajui kompozicijski sline uzorke dui niz godina.12 Ipak, najvei broj sauvanih povijesnih tkanina odnosi se na liturgijski tekstil liturgijsko ruho i liturgijske paramente.13 Naime za potrebe liturgije, odnosno ukraavanja crkvenog prostora uvijek se nastojalo birati najkvalitetnije i najcjenjenije tkanine pa je uporaba svile vrlo brzo postala nunost. Skupocjene svilene tkanine u crkvenom su prostoru dobile iroku primjenu i postale dio posveena inventara zahvaljujui emu je njihov velik dio i ostao sauvan. Osim liturgijske odjee njome se ujedno dekorirao i crkveni interijer oblaganjem arhitektonskih dijelova, oltara, grobnica, relikvijara i crkvenog namjetaja.14 Meutim tekstil koji je sauvan na liturgijskim paramentima i ruhu najee je sekundarno upotrijebljen prekrajanjem svjetovne odjee koja je u posjed religijskih zajednica dola putem vrlo cijenjenih donacija.15 Rjee se kupovala nova tkanina s obzirom da je to iziskivalo povei financijski napor. Ruho i paramenti potom su se najee krojili u domaim krojakim radionicama.16 Najstariji oblici liturgijskog ruha razvili su se iz rimske svjetovne odjee i neznatno su se od nje razlikovali. Tijekom povijesti liturgijski se tekstil oblikom i tipologijom motiva mijenjao ovisno o zahtjevima izmijenjene liturgije ili u skladu s modom pojedinih stilskih razdoblja, a svojim je ornamentom, stiliziranim biljnim i ivotinjskim motivima ili apliciranim figuralnim vezom postao nositeljem snane simbolike crkvenih obreda. Liturgijski se tekstil prema oblicima i namjeni moe svrstati u etiri ope kategorije: donja liturgijska odjea, gornja liturgijska odjea, liturgijsko, odnosno sveeniko znakovlje i liturgijska oprema oltara, tabernakula i kalea.17 Donju liturgijsku odjeu ine amikt ili naglavnik, roketa, alba i ps ili cingulum.18 Navedeni su dijelovi donje odjee redovito izvedeni u jednostavnim vrstama pamunih ili lanenih tkanina s obzirom da se nose ispod gornje liturgijske odjee koja je bitno vanija. Gornju liturgijsku odjeu ine misnica,19 dalmatika20 i plat ili pluvijal.21 Komplet liturgijskog ruha ine navedeni gornji dijelovi sveenike odjee i predmeti liturgijskog, odnosno sveenikog znakovlja pa su esto izraeni od istovrsnih skupocjenih tkanina. Pod liturgijska znakovlja podrazumijevamo mitru,22 narunik ili manipul23 i stolu.24 Od liturgijskih paramenata, odnosno tekstilne opreme kalea, tabernakula, oltara i ostalih dijelova u interijeru crkve valja izdvojiti tjelesnik ili korporal,25 palu ili pokrovac,26 purifikatorij,27 velum,28 bursu,29 oltarni antependij, baldahin i zavjese tabernakula. U ovom e kontekstu zanimanje biti usmjereno na gornje dijelove liturgijskog ruha i sveenika znakovlja te dijelove liturgijske

87. Bursa, samostan svetog Antuna Padovanskog, Crikvenica, strana A i B

131

opreme s obzirom da su se navedeni predmeti zbog svoje vanosti u prenoenju simbolikog znaenja esto izraivali u skupocjenim dekorativnim tkaninama. Vei dio sauvanih predmeta povijesnog tekstila na prostoru Vinodola, na temelju dosadanjih saznanja, odnosi se na liturgijsko ruho i paramente iz razdoblja 19. i 20. stoljea, dok ih je svega nekoliko sauvano iz ranijih razdoblja. S tim u vezi valja uzeti u obzir ekonomske prilike koje su zbog stoljea politike nesigurnosti i nemogunosti stabilizacije uzrokovane stalnom prijetnjom Uskoka, Osmanlija ili Mleana rezultirale, izmeu ostalog, umanjenom financijskom moi naruitelja. Uslijed povijesnih prilika koje su esto podrazumijevale ratna razaranja i pljakanja moemo pretpostaviti da su mnoga djela unitena i nestala, ukljuujui i tekstilne predmete koji zasigurno pripadaju u jednu od najugroenijih skupina kulturno-povijesne batine. Meutim okrenutost moru i pomorstvu uvelike je utjecala na razvoj vinodolskoga kraja, a opravdano je pretpostaviti da su upravo zahvaljujui prekomorskim kontaktima i iskustvima u njihov posjed doli neki od najzanimljivijih predmeta povijesnog tekstila. U dosad objavljenim pregledima i katalozima umjetnina sauvanih na podruju Vinodola, ukljuujui i grad Grobnik, izdvojeno je nekoliko predmeta povijesnog tekstila. Rije je o trima vezenim fragmentima i misnici koji su se nekada nalazili u upnoj crkvi svetih Filipa i Jakova na Grobniku te pluvijalu i trima pokrovima za kale iz Ledenica koji se danas uvaju u Muzeju za umjetnost i obrt odnosno Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu.30 Meutim pregledom dostupnih crkvenih i muzejskih zbirki prilikom pripreme izlobe povodom obiljeavanja 600. godina od osnutka grada Crikvenice, pronaeno je jo nekoliko tekstilnih predmeta od iznimne vanosti.
88. Misnica, samostan svetog Antuna Padovanskog, Crikvenica, detalj digitalnim mikroskopom (desno)

89. Misnica, samostan svetog Antuna Padovanskog, Crikvenica, detalj

132

Najstariji dosad pronaen tekstilni predmet na vinodolskom podruju jest fragment jedne od nekoliko tkanina koje se nalaze u relikvijaru svete Ursule iz crkve svetog Andrije u Bakru. Relikvije svetice umotane su u vie vrsta tkanine koje su dodavane kroz nekoliko stoljea, a najstariji uoeni fragment jest lampas31 oblika nepravilnog trapeza na kojem je vidljiv samo dio uzorka. Na fragmentu se u cijelosti mogu prepoznati dva zrcalno simetrina leoparda smjetena izmeu dva stabla od kojih su vidljiva debla i dio stilizirane kronje. Leopardi oko vrata imaju uzicu koja je privezana za kronje stabala iznad ivotinja. S donje strane dviju ivotinja primjetni su dijelovi kroanja pa je mogue pretpostaviti da se dio uzorka sastoji od vertikalno nizanih scena dvaju leoparda postavljenih u zrcalnoj simetriji izmeu dva stabla za ije su kronje privezani. Motiv uzorka i razina naturalizma u konceptu prikaza ivotinjskih tijela te tehnika izvedba tkanine daju naslutiti da je ovdje moda rije o fragmentu tkanine nastale tijekom 14. stoljea u nekom od ranih talijanskih tkalakih sredita.32 Iznimno je dobro sauvan komplet liturgijskih paramenata sastavljen od misnice, stole, manipula i burse, koji se nalazi u samostanu svetog Antuna Padovanskog u Crikvenici. Uzorak osnovne tkanine od koje je glavnina kompleta izraena sastoji se od niza samostalnih i gusto poredanih motiva stiliziranih granica suprotne orijentacije koji se izmjenjuju u redovima s obzirom na tipologiju i boje. Komplet je s obzirom na izvedbene i tipoloke karakteristike uzorka mogue datirati u razdoblje 1620. 1640. godine. Naime ovakva je tipologija jedna od mnogih varijanata dekorativnoga tekstilnog repertoara koje su postale iznimno popularnima poetkom 17. stoljea. To je posljedica utjecaja to su ih uvezene perzijske i turske tkanine ostavile na europska manufakturna sredita. Razliite varijante ovakve tipologije uzorka zanimljive su i stoga to upravo njihovom pojavom krajem 16. i poetkom 17. stoljea zapoinje proces odvajanja onih namijenjenih iskljuivo odjei od onih namijenjenih dekoraciji interijera.33 Posebnu panju valja posvetiti i ve spomenutom pluvijalu koji se nekada nalazio u Ledenicama, a 1913. godine darovan je Hrvatskomu povijesnomu muzeju u Zagrebu gdje se i danas nalazi.34 Izraen je od finoga lanenog platna s uzorkom izvedenim u tehnici veza raznobojnim svilenim koncem i titrankama, a obrubljen je ukrasnim bortama od pozlaenih metalnih niti. Vezeni uzorak ini nekoliko varijanata izduenih i blago svijenih granica sa utozelenim tankim listovima i nekoliko vrsta cvjetova meu kojima je mogue prepoznati karanfile, tulipane, ljiljane i boure. Kompozicija djeluje prirodno i slobodno s tenjom to vjernijem prikazu cvjetnih detalja, ali ujedno je i simetrina s pravilnim rasporedom u ponavljanju istih motiva, to je u cjelini gotovo neprimjetno. Na kapuljai pluvijala izvezena je pokaznica s kleeim anelima i po jednom cvjetnom granicom sa svake njezine strane. Lanene tkanine ovog tipa s elegantnim vezenim uzorkom raznovrsna sitnog cvijea minucioznih detalja na dugakim stapkama, valovitih i svijenih linija, izvedenim viebojnim svilenim nitima, postale su osobito popularne u Engleskoj krajem 16. i poetkom 17. stoljea i bile su namijenjene enskoj

133

90. Pluvijal, upna crkva Blaene Djevice Marije Karmelske, Ledenice

odjei.35 Ova je tipologija tekstilnog uzorka, meu ostalim, nastala posredstvom utjecaja to su ih uvezene orijentalne tkanine, poglavito perzijske i turske svile, od kraja 16. te kroz itavo 17. stoljee ostavljale na europska tkalaka sredita.36 Pluvijal iz Hrvatskoga povijesnog muzeja mogue je datirati oko sredine ili druge polovice 17. stoljea s obzirom na itav niz analognih primjera. Na temelju

91. Pluvijal, upna crkva Blaene Djevice Marije Karmelske, Ledenice, detalj polukrunog dijela

134

slinosti s poveim brojem predmeta liturgijskog ruha iz Narodnog muzeja Slovenije u Ljubljani za koje se vjeruje da su rad slovenskih vezilakih radionica, koje su djelovale pri samostanima dominikanki i klarisa, mogue je pretpostaviti da su hrvatski primjeri iste provenijencije.37 Naime pluvijal se prema tehnikim i stilskim karakteristikama kao i prema vidljivoj uporabi slinih predloaka za vezenu dekoraciju moe vrlo blisko povezati s misnicom iz Narodnog muzeja Slovenije u Ljubljani koja je datirana u 17. stoljee i s misnicom iz Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu datiranom u drugu polovicu 17. stoljea pa je mogue pretpostaviti njihovo isto podrijetlo.38 Slinosti u tipologiji i gotovo identina rjeenja za pojedino cvijee mogu se pronai na jo mnogobrojnim primjerima poput onih koji se smatraju radom engleskih vezilakih radionica i datiraju u razdoblje kraja 16. i poetka 17. stoljea poput fragmenata kunog tekstila, nekoliko enskih odjevnih predmeta i misnice iz Victoria and Albert Museuma u Londonu koji su zasigurno putem nacrta i knjiga uzoraka bili inspiracija svima prethodno navedenima.39 Navedeni su utjecaji vidljivi i na talijanskim broiranim svilenim tkaninama iz druge etvrtine 17. stoljea poput fragmenta iz zbirke Fortuny u Veneciji.40 U upnoj crkvi Blaene Djevice Marije Karmelske u Ledenicama i danas se nalazi jedan vrlo dobro ouvan i zanimljiv pluvijal koji se sastoji od tri razliite tkanine nastale tijekom prve polovice 18. stoljea u nekoj od talijanskih ili francuskih tkalakih radionica. Polukruni i najvei dio pluvijala izraen je od tkanine bijele osnove s uzorkom izvedenim pastelnim nijansama ruiaste, krem i zelene boje. Tipoloki, uzorak ove tkanine definiramo kao dentell, odnosno a pizzo, s obzirom da minuciozno izvedeni detalji podsjeaju na ipku.41 Relativno velik raport uzorka sastoji se od sredinje vertikalno razvijene cvjetne grupe koju u obliku romba okruuju motivi stvarnog i fantastino-egzotinoga biljnog svijeta vjerno slijedei princip horror vacui straha od praznog prostora. Ovakve su tkanine bile namijenjene iskljuivo odjei, a njihovu pojavu veemo uz tkalake radionice u Lyonu, iako vrlo su se brzo poele tkati i u Italiji. Iznimnu su popularnost dostigle tijekom prve etvrtine, a u razliitim su je varijantama zadrale sve do sredine 18. stoljea, to dokazuju primjeri poput fragmenta tkanine iz zbirke Fortuny i zbirke Cini u Veneciji ili dalmatike iz zbirke Abbeg Stiftung u Riggisbergu koji se mogu smatrati analognima opisanoj tkanini ledenikog pluvijala.42 Kapuljaa pluvijala izvedena je u drugaijoj tkanini bijele osnove na kojoj je raznobojnim svilenim nitima izveden uzorak koji s obzirom na veliinu raporta nije u cijelosti vidljiv. Ipak, na temelju brojnih komparativnih primjera mogue je pretpostaviti da je rije o kompoziciji koja se razvija po vertikalnoj liniji i sastoji se od sredinje cvjetne skupine, koja dominira, i bonih koje ju okruuju po principu osne simetrije. Opisani je tip uzorka bio popularan u razdoblju druge etvrtine 18. stoljea, a karakterizira ga pokrenutost i tenja to vjernijem prikazu cvjetnih detalja te je bio rezerviran za tkanine namijenjene odjei i vrlo esto biran za izradu liturgijskog ruha.43

92. Pluvijal, upna crkva Blaene Djevice Marije Karmelske, Ledenice, detalj kapuljae

Nemam sliku

93. Pluvijal, upna crkva Blaene Djevice Marije Karmelske, Ledenice, detalj ruba

135

94. Misnica, upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir

136

Gornji dio, odnosno rub ledenikog pluvijala izveden je u treoj vrsti tkanine. Navedena se tkanina rubnog dijela sastoji od nekoliko spojenih komada pa je raport uzorka u cjelini nemogue odrediti. Ipak, mogue je prepoznati motive grana na plavoj podlozi s mesnatim cvjetovima boura i nara koji su okrueni velikim pokrenutim listovima. Izmeu vertikalno razvedenih cvjetnih grana lebde kuice sa slapom i empresima na malenu oblaku. Uzorak je izrazito naturalistiki izveden uporabom posebne tkalake tehnike point rentr koju je izumio Francuz Jean Rvel i koja je u razdoblju izmeu 1735. i 1740. godine bila izrazito popularna. Rije je o gotovo slikarskoj tkalakoj tehnici kojom se postiu iznimno naturalistiki efekti motiva te realniji volumen i dubina prostora koritenjem velikog broja razliitih tonova iste boje. Razliite su varijante ove tipologije tkanina ostale popularne i u sljedeim desetljeima i jo su jedan dokaz inventivne francuske tekstilne industrije 18. stoljea.44 Ipak, te su novine preuzimale i talijanske tkalake radionice pa je ponekad vrlo teko odrediti njihovu provenijenciju. U ovom pregledu valja izdvojiti i vrlo dobro sauvanu misnicu iz upne crkve svetih Petra i Pavla Apostola u Bribiru izraenu od dvije vrste svilene tkanine razliita

95. Haljina, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski

96. Haljina, Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski, detalj

137

uzorka. Tkanina misnice od koje su izraeni boni dijelovi njezine prednje i stranje strane pripada ranoj naturalistikoj fazi u razvoju tipologije tekstilnih uzoraka pa ju je prema izvedbenim i stilskim karakteristikama mogue datirati u razdoblje izmeu 1740. i 1760. godine. itav raport uzorka nije mogue iitati u cijelosti, ali jasno je vidljiv vertikalan smjer pruanja skupina raznovrsna cvijea, izvedenih raznobojnim svilenim nitima na bijeloj podlozi, izmeu kojih se isprepleu lie i ukrasne volute. Istoj fazi naime pripada i ve spomenuta kapuljaa pluvijala iz Ledenica i navedeni analogni primjeri, a vrlo slina tkanina nalazi se i na misnici u Pieve di Gorto u Ovaru.45 Sredinje vertikalno polje prednje i stranje strane misnice izvedeno je u svilenoj tkanini crvene rebraste osnove s uzorkom tipa a meandro u stilu ipkastih vrpca koje se savijaju po vertikalnim S-linijama, a ispresijecane su nizom granica i buketa cvijea. Nebrojene varijante kompozicija vertikalno ureenih vrpca i cvjetnih valovitih uzoraka postaju iznimno popularnima tijekom tree etvrtine 18. stoljea kada je mogue datirati i bribirsku misnicu.46 Govorei o bribirskoj tekstilnoj batini, svakako je vano spomenuti i crni komplet liturgijskih paramenata iz crkve svetih Petra i Pavla koji se sastoji od misnice, manipula, stole, burse i veluma to je ukraen iznimno kvalitetnim vezom. Za komplet se vjeruje da ga je bribirskoj upnoj crkvi darovala sama carica Marija Terezija kako bi se u njoj mogla sluiti misa za poginule vojnike sumjetane.47 Iznimnu zanimljivost vinodolskoga kraja predstavlja haljina koja se nalazi u Narodnome muzeju i galeriji u Novome Vinodolskom, a koju je najvjerojatnije po osnutku muzeja 1951. godine darovala jedna novljanska obitelj. Za haljinu se vjeruje da predstavlja sveanu ensku narodnu nonju grada Novoga Vinodolskog, a sastoji se od gornjeg, u struku suena dijela koji svojim oblikom naglaava ensku figuru i nabrane suknje. Haljina nesumnjivo ima iznimnu etnografsku vrijednost u kontekstu vinodolskoga kraja, meutim dodatnu joj vanost valja pridati s obzirom na podrijetlo, starost i kvalitetu tkanine od koje je izraena. Rije je o tkanini centralnog uzorka koji se sastoji od razvijene strukture sredinjeg buketa od tri ruina cvijeta i tankih granica uskog lia. Bono od centralne skupine zrcalno su preslikane grupe buketa karanfila i rue izmeu girlandi i voluta ime je stvoren dojam ponavljanja u vertikalnim cik-cak linijama. Motivi su izvedeni u vrlo ivim i vedrim bojama na utoj podlozi to stvara dojam lagane i prozrane tkanine cvjetnog dizajna. Tkaninu haljine mogue je datirati u sredinu 18. stoljea i pripisati je sicilijanskoj manufakturi. Naime u gradu Niscemiu kraj Caltanissette na Siciliji nalaze se misnica i velum izraeni od tkanine identina uzorka, koji su pripisani sicilijanskoj manufakturi i datirani u navedeno vrijeme. U zbirkama biskupija Caltanissette i Piazze Armerine na Siciliji postoje jo brojni komparativni primjeri koji pokazuju slinosti na stilskoj i tipolokoj razini s uzorkom novljanske haljine. 48 U ovaj izbor iz sauvanoga povijesnog tekstila vinodolskoga kraja vano je uvrstiti i komplet liturgijskih paramenata koji se sastoji od misnice, stole i veluma iz upne crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom. Rije je naime o kompletu

138

koji se sastoji od dviju razliitih, ali gotovo istodobnih tkanina. Glavnina kompleta, misnica i vrpca stole izvedene su u zelenom damastu49 s cvjetnim uzorkom koji se vertikalno razvija u velikom raportu. Izmeu skupina raznovrsna cvijea i lia iz stvarnog i fantastino-egzotinog svijeta nalaze se obla polja ispunjena mreom sitnih otvora koja podsjea na ipku. U drugoj tkanini kompleta, modro-zelenom damastu, izraen je krajnji proireni dio stole i itav velum. Navedena se tkanina razlikuje od prethodno opisane po cvjetnim detaljima i vrsti ipkastih polja koji ih odvajaju. Meutim ope tipoloke i stilske odrednice poput kompozicije i naina kako su stilizirani detalji vrlo je slian. Rije je o tkaninama koje s obzirom na tipologiju uzorka moemo datirati u sredinu 18. stoljea, a osobito su bile omiljene kao dekorativni materijali ili u izradi liturgijskog ruha. Analogni primjeri poput misnice iz katedrale u Veroni, crkve San Martino u Boroglianu i primjeri iz Kunstgewerbemuseum u Klnu datirani su oko sredine ili u drugu polovicu 18. stoljea i smatraju se radom neke od njemakih tkalakih radionica.50 Osim analize pojedinanih predmeta vrlo je vano izvesti i zakljuke o posebnostima i vrijednosti cjelokupnih zbirki tekstila jedne upe, samostana, biskupije, regije

97. Misnica, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski, detalj

98. Misnica, upna crkva svetih Filipa i Jakova, Novi Vinodolski

139

ili drave te uoiti interese i mogunosti naruitelja kao i primijetiti uestalost javljanja pojedinih tipologija uzorka. S obzirom da istraenost hrvatskih zbirki tekstila svakodnevno napreduje, otvara se mogunost uspostave sve veeg broja opih i specifinih analogija. U tom kontekstu brojem relativno malena zbirka povijesnog tekstila na podruju Vinodola predstavlja vaan dio hrvatske kulturne batine. Naime rije je o predmetima ija vrijednost nadilazi regionalni znaaj pa se valja nadati da e oni, nakon nunih sustavnih i opirnijih istraivanja, biti primjereno tretirani od strane vlasnika, to podrazumijeva adekvatnu restauraciju i pohranu. Tako e biti sauvani od propasti i dostupni buduim naratajima.

1 2

3 4 5

6 7 8 9 10

11 12 13

14 15

16

C. Buss, Problemi di datazione e attribuzione: approccio inerdisciplinare, Tessuti serici Italiani 1450 -1530. (ur. Chiara Buss), Milano 1983., str. 17. R. Tolaini, La tessitura, Foligno 1995., str. 725; O terminologiji vidjeti u: D. K. Burnham, Warp and Weft, A Textile Terminology, Toronto 1980.; Vocabulary of technical terms. Centre international detude des textiles anciens, Lyon 1959.; Dizionario tecnico della tessitura (ur. A. Argentieri Zanetti), Udine 1987. M. Cerri, Dal ricamo al merletto, Foligno 1995. M. Cerri, nav. dj., str. 927. Neki od najvanijih pregleda povijesti tkanina jesu: A. Santangelo, Tessuti darte italiani, Milano 1958.; F. Podreider, Storia dei Tessuti dArte in Italia, Bergamo 1928.; A. S. Cole, Ornament in European silks, London 1899.; P. Thornton, Baroque and Rococo Silks, London 1965.; M. Pavon, Forme e tecniche dellarte tessile, Treviso 1972.; A. Geijer, A History of Textile Art, Leeds 1979.; D. Devoti, Larte del tessuto in Europa, Milano 1993. D. Davanzo Poli, Arts & Crafts in Venice, Venezia 1999., str. 22. L. Monnas, Merchants, Princes and Painters, Silk Fabrics in Italian and Northern Paintings 1300 1550, London 2008., str. 41; P. Thorthon, nav. dj., str. 78, 24. L. Monnas, nav. dj., str. 2328. F. Surdich, La via della seta: Un itinerario attraverso i secoli, La via della Seta. Un lungo viaggio nella storia (ur. E. G. Mangilli), Genova 2011., str. 63105. Od 4. do 11. stoljea centar proizvodnje svile na Sredozemlju bio je ogranien na prostoru Bizantskog Carstva, a od sredine 11. stoljea s uspostavom prvih tkalakih radionica na Siciliji pratimo razvoj industrije svile na irem prostoru Apeninskog poluotoka. Od 12. i 13. stoljea dokumentirana je proizvodnja svilenih tkanina u gradovima Lucci, Genovi, Veneciji i Firenci te na Pirenejskom poluotoku. A. Muthesius, Silk in the medieval world, The Cambridge History of Western Textiles (ur. D. Jenkins), Vol I, Cambridge 2003., str. 325 353; L. Monnas, nav. dj., str. 24. L. Monnas, nav. dj., str. 1 4. P. Thorton, nav. dj., str. 135; F. Podreider, nav. dj., str. 221226. Paramenti odnosno paramenta (slat. paramentum parare: ukrasiti) u uem smislu oznaava ipke na rubovima liturgijske odjee, a u irem smislu termin oznaava sve tekstilne predmete koji slue u liturgiji. A. Badurina, ad vocem paramenta, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (ur. Anelko Badurina), Zagreb 2000., str. 481. G. Braun, I paramenti sacri, Loro uso storia e simbolismo, Torino 1914., str. 816.; X. Liu, Silk and religion, Delhi 1998., str. 117124. Nama najblii primjer upravo je komplet misnog ruha od zelenog baruna koji je franjevakom samostanu na Trsatu darovala carica Marija Terezija kao i crni komplet koji je, kako se vjeruje, darovala upnoj crkvi u Bribiru. O tome vidjeti: M. Bradanovi, E. Hoko, Marijin Trsat, Zagreb 2009., str. 48; S. A. Peverin, Bribir. upa svetih Petra i Pavla, Bribir 2008., str. 160. Najvanija sredita proizvodnje skupocjenih svilenih tkanina, gdje su se iste mogle kupiti, a koji su s obzirom na koliinu, kvalitetu i dizajn dominirali tritem sve do pred kraj 17. stoljea, nalazili su se na prostoru dananje Italije. Poetkom 18. stoljea francuske tkalake radionice preuzimaju dugogodinji

140

17

18

19

20

21

22

23 24

25 26 27 28 29

30

monopol talijanskih manufaktura te postaju prepoznatljive i popularne s obzirom na nove kreativne tipologije uzoraka i nove modele oblikovanja cijena. P. Thorton, nav. dj., str. 47. Vie o povijesnom razvoju, uporabi i oblicima liturgijskog tekstila u: G. Braun, nav. dj.; S. Piccolo Paci, Storia delle vesti liturgiche, Forma, immagine e funzione, Milano 2008.; M. B. Bertone, Tessuti e ricami. Il simbolo della cristianita nei paramenti liturgici, In hoc signo.Il tesoro delle croci (ur. P. Goi), Milano 2006., str. 121-129.; I.ako, Per signa sensibilia. Liturgijski simboliki govor, Zagreb 2005. Naglavnik ili amikt je dio odjee od duguljastoga bijelog platna s izvezenim kriiem to ga sveenik najprije oblai. Roketa je naborana haljina od bijelog platna do koljena s dugim uskim rukavima. Alba (lat. bijela) je bijela donja lanena tunika do peta. Ps ili cingulum je laneno ue koje se vee oko struka povrh albe i njime se uvruju krajevi stole. M. Grgi, ad vocem naglavnik, fanon, roketa, alba i ps, Leksikon, nav. dj., str. 449, 254, 544, 122, 482. Misnica (lat. casula kuica) je dio liturgijskog ruha koje sveenik oblai posljednje te ona pokriva ostalu liturgijsku odjeu. Ima oblik zvonolika ogrtaa bez rukava s otvorom za glavu i izdvojenim sredinjim poljem na prednjoj strani i kriem na stranjoj. Danas misnice najee imaju vrlo jednostavan ukras, a ovisno o razdoblju crkvene godine i prigodi mogu biti bijele, crvene, zelene, ljubiaste ili crne. Kroz povijest, a osobito od 15. stoljea, za liturgijsko se ruho (misnice, pluvijali, dalmatike) birao najskupocjeniji i najkvalitetniji tekstil s vrlo bogatim repertoarom dekorativnih motiva esto izvedenim zlatnim ili srebrnim nitima. M. Grgi, ad vocem misnica, Leksikon, nav. dj., str. 438. Dalmatika (lat. dalmatica, odjea dalmatinskih pastira) liturgijsko je ruho akona. To je vanjska tunika s dugim rukavima koju akon nosi povrh albe. Biskup ili opat mogu je nositi ispod misnice za vrijeme pontifikalne slube. M. Grgi, ad vocem dalmatika, Leksikon, nav. dj., str. 214. Pluvijal (lat. pluvijale kini ogrta) najbogatije ukraeno i najsveanije liturgijsko ruho. Ogrta u obliku polukruga. Kapuljaa to pada s ramena resi mu lea, a rubni dio prednjeg dijela dodatno je ukraen vrpcom. Pluvijal se privruje bogato ukraenom kopom. M. Grgi, ad vocem plat, Leksikon, nav. dj., str. 439. Mitra je visoko pokrivalo za glavu, a obris joj je poput iljata luka. Mitra je liturgijska kapa koju nose pape, nadbiskupi i biskupi i vanjski je simbol njihove vlasti. Vrlo je esto bogato ukraena zlatovezom i izraena od svile. Na zadnju stranu mitre privrene su dvije vrpce fanoni, koje padaju preko ramena. M. Grgi, ad vocem mitra, Leksikon, nav. dj., str. 440. Manipul (lat. manipulum traka oko ruke) je uzak dio liturgijske odjee koji se nosi povrh albe na lijevoj ruci za vrijeme mise. M. Grgi, ad vocem manipul, Leksikon, nav. dj., str. 450. Stola (lat. stola gornja haljina) je uzak dio liturgijske odjee koji se nosi preko ramena, prekriena na prsima, a uvruje se pojasom. Ukraena je s tri kria: jedan na vratu i po jedan na svakom kraju. M. Grgi, ad vocem tola, Leksikon, nav. dj., str. 539. Korporal je komad bijeloga lanenog platna na koje se kod mise na oltaru stavljaju estice kruha i kale s vinom za euharistijsku posvetu. M. Grgi, ad vocem korporal, Leksikon, nav. dj., str. 599. Pala (lat. palla, ogrta, gornja haljina) je bijeli laneni, krobom ukrueni pokrovac za kale. M. Grgi, ad vocem pala, Leksikon, nav. dj., str. 477. Purifikatorij (slat. purificatorium, purifikacija) je bijeli laneni rupi kojim se isti kale nakon euharistije. M. Grgi, ad vocem purifikatorij, Leksikon, nav. dj., str. 526. Velum (lat. velum calis, pokrivalo za kale) je tkanina od svile kojom se pokrivaju kale i patena tijekom misnog slavlja. 615., M. Grgi, ad vocem velum, Leksikon, nav. dj., str. 526. Bursa (lat. bursa vreica) je spremnica za korporal ili tjelesnik (komad bijeloga lanenog platna na koje se prilikom euharistije stavljaju hostija i kale s vinom). Kvadratnog je oblika, sastavljena od dviju ploha koje su na jednoj strani povezane, na susjednim dvjema samo djelomino, a etvrta ima otvor kroz koji se smjeta korporal. M. Grgi, ad vocem bursa, Leksikon, nav. dj., str. 200. U Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu nalazi se misnica koju je 1895. godine darovala Kraljevska zemaljska vlada, a nekada se nalazila u upnoj crkvi svetih Filipa i Jakova na Grobniku. U istom se muzeju nalaze i tri pokrovca za kale iz Ledenica koje je 1911. godine darovao upnik Vinko Butorac iz Senja te pluvijal takoer iz Ledenica koji je 1913. godine otkupljen od biskupskog ordinarijata u Senju. U zbirci tekstila Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu nalaze se tri vezena fragmenta koji potjeu iz upne crkve svetih Filipa i Jakova na Grobniku, a u Muzej su doli 1947. godine iz fundusa Strossmayerove galerije kamo su kao njegova akvizicija stigli 1883. godine. Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 146; J. Ivo, Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb 2010., str. 45; S. Pavii, Tekstil paramenta, Crkveni tekstil Hrvatskog povijesnog muzeja, Zagreb 1998., str. 8485.

141

31 32

33 34 35 36

37 38

39 40 41 42

43

44 45 46 47 48

49 50

Lampas je tkanina s uzorkom koji tvore niti dodatnih sustava osnove i potke. D. K. Burnham, nav. dj., str. 82. Najvjerojatnije je rije o tkalakim radionicama grada Lucce, ali valja uzeti u obzir i mogunost nastanka u nekoj od sicilijanskih ili kasnijih venecijanskih tkalakih radionica. Takoer valja ostaviti otvoreno pitanje panjolskog ili manje vjerojatnog azijskog podrijetla. Komparativni materijal potvruje mogunost navedenih pretpostavki, a u pripremi je studija koja e bolje osvijetliti podrijetlo i put ovoga zanimljivog nalaza. S. Durian-Ress, Meisterwerke mittelalterlicher Textilkunst, Zrich 1986., str. 120; B. Tietzel, Italienische Seidengewebe, Kln 1984., str. 273; D. Devoti, La seta. Tesori di unantica arte luchesse. Produzione tessile a Lucca dal XIII al XVII secolo, Lucca 1989., str. 23; X. Liu, nav. dj., str. 113; Il Museo del Tessuto di Prato (ur. T. Boccherini), Milano 1999., str. 3233. N. Rothstein, Silk int he early modern period c. 1500 1780, The Cambridge, nav. dj., str. 539. S. Pavii, nav. dj., str. 80. A. Hart, S. North, Seventeenth and eighteenth-century fashion i detail, London 2009., str. 148 Slinosti u uzorcima orijentalnih tkanina i njihovih zapadnjakih varijanata mogu se primijetiti u cjelini njihovih kompozicija kao i u detaljima. Tipoloke slinosti pojedinih detalja na tkaninama nastalim u razliitim europskim manufakturnim sreditima posljedica su koritenja istih predloaka koji su se putem crtea i knjiga uzoraka irili. N. Rothstein, nav. dj., str. 539; G. Nigro, M. Spallanzani, Intereci mediterranei: tra economia e arte, Interecci Mediterranei (ur. D. Degl Innocenti), Firenza 2006., str. 16 21; T. Boccherini, nav. dj., str. 7880. G. Pajagi Bregar, Vezene kazule 17. in 18. stoletja na slovenskem in njihovo evropsko ozadje, Ljubljana 1999., str. 157. Znatne slinosti s misnicama izvedenim vezom na lanenom platnu iz Narodnog muzeja Slovenije vidljive su i na primjerima (kat. jed. 2, 3 i 4) koji se uvaju u Hrvatskome povijesnome muzeju i u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu (kat. jed. 2732). G. Pajagi Bregar, nav. dj., str. 171; S. Pavii, nav. dj., str. 61 62.; J. Ivo, nav. dj., str. 79. Schuette, Mller-Christensen, Il ricamo nella storia e nellarte, Roma 1963., str. 252; Hart, North, nav. dj., str. 148; P. Thornton, nav. dj., str. 150. D. Davanzo Poli, Le collezioni della Fondazione di Venezia. I tessili Fortuny di Oriente e Occidente. Torino 2008., str. 310. P. Thornton, nav. dj., 109. D. Davanzo Poli, Tessuti antichi: la collezione Cini dei Musei civici veneziani, posebno izdanje Bollettino dei Civici musei veneziani darte e di storia, 33, Venezia 1991. [1989.], str. 105; D. Davanzo Poli (2008) nav. dj., str. 385; A. Joly, Seidengewebe des 18.Jahrhundrets II. Naturalismus, Riggisberg 2002., str. 71. Komparativni materijali poput dvaju fragmenata iz zbirke Gandini u Modeni te misnice iz Biancade i Rovar potvruju navedene tvrdnje. D. Digilio u: La Collezione Gandini, Tessuti dal XVII al XIX secolo (ur. D. Devoti, M. Cuoghi Costantini), Modena 1993., str. 201-202., kat. jed. 339.; I. Silvestri, u: La Collezione Gandini, Tessuti dal XVII al XIX secolo (ur. D. Devoti, M. Cuoghi Costantini), Modena 1993., str. 201. kat. jed. 338.; Le stoffe degli Abati, Tessuti e paramenti sacri dellantica Abbazia di Monastier e dei territori della Serenissima (ur. A. Geromel Pauletti) Treviso 1997., 51 52. P. Thorthon, nav. dj., str. 116. N. Rothstein, nav. dj., str. 554 M. B. Bertone, Paramenti sacri di Ovaro, Udine 1991., 32. C. Buss, The meandering pattern in brocaded silks 1745 1775., Milano 1990., str. 2223. S.A. Peverin, nav. dj. str. 160. E. D Amico, Alcune ipotesi di tessuti palermitani del periodo barocco. Il revele siciliano, Magnificenza nellarte tessile della Sicilia centro-meridionale - ricami, sete e broccati delle Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina (ur. G. Cantelli), Vol.I, Palermo 2000., str. 117. Damast je vrsta tkanine koja tvori uzorak nitima osnovnog sustava osnove i potke odnosno kontrastom razliitih naina njihova isprepletanja. D. K. Burnham, nav. dj., str. 32. Tessuti nel Veneto.Venezia e la Terraferma (ur. G. Ericani, P. Frattaroli), Verona 1993., str. 431433; B. Markowsky, Europische Seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Kln 1976., str. 324.

142

Tea Rosi

Od ideje do realizacije izlobe Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina
Jedna od brojnih poeljnih osobina suvremenog muzeja jest sposobnost prepoznavanja elja i potreba zajednice u kojoj djeluje. To je posebice izraeno u lokalnim muzejima smjetenim u manjim sredinama, gdje je suradnja s pojedincima, udrugama i lokalnim ustanovama intenzivnija u odnosu na velike gradove. Zadaa je takvih muzeja predstaviti osobitosti i vrijednosti kulturne batine koje zajednicu ine prepoznatljivom i tvore njezin identitet. Na tragu takva pristupa osmiljena je vizija Muzeja Grada Crikvenice kojega je djelatnost, uz onu primarno muzejsku, usmjerena prema definiranju kulturnog identiteta Crikvenice i njezine okolice. Ve desetljeima prije osnutka muzeja, ribarstvo, turizam i zanati poput zidarstva i kamenoklesarstva bili su prepoznati kao vane djelatnosti lokalnog stanovnitva pa su i postali sastavnim dijelom crikvenikog identiteta. Njihova je vanost i danas prisutna u memoriji zajednice zbog ega se ona s njima s lakoom poistovjeuje. U dosadanjemu kratkom radu Muzeja uoeno je kako se posjetitelji mnogo tee poistovjeuju s razdobljima dalje prolosti iji im znaaj esto ostaje stran. Glavni je razlog tomu, zapravo, nepoznavanje povijesnih zbivanja i injenica od kojih nas dijeli vie stoljea. Ta se vremenska barijera moe sruiti jedino edukacijom, koja se u sluaju muzeja ponajprije ostvaruje izlobama.
99. Iz postava izlobe

143

Okrugle su obljetnice dobra prigoda za organiziranje tematskih izloaba u kojima se nastoje objediniti sva dosadanja znanja o odreenoj grai i dodati neka nova spoznaja. Tako je 1988. godine izlobom Prolost i batina Vinodola obiljeena sedamstota godinjica Vinodolskog zakonika. Bila je to izloba koja je na jednome mjestu okupila brojne strunjake koji su dali svoj doprinos u vrednovanju batine Vinodola. Voeni slinom idejom, u povodu eststote obljetnice prvog spomena imena Crikvenica, odnosno eststote obljetnice od osnutka pavlinskog samostana, djelatnici crikvenikog Muzeja odluili su postaviti izlobu sline tematike. Iako obje izlobe obrauju isto geografsko podruje i dijelom ista razdoblja, njihova je zamisao sasvim razliita. Osim obljetnice, ideju o potrebi organiziranja ovakve izlobe potakli su i esti upiti posjetitelja o srednjovjekovnoj i prolosti ranoga novog vijeka Crikvenice i Vinodolske doline, a posebice o feudalnoj obitelji Frankapanima. S obzirom na to da muzej nema stalni postav u kojem bi se obradilo spomenuto razdoblje, obljetnica je shvaena kao idealna prilika za predstavljanje tog dijela prolosti. Svaka muzejska izloba nastaje na slian nain i ima neke nune faze tijekom oblikovanja i pripreme. Put od ideje do realizacije esto je dug. Na njegovu poetku valja odrediti nekoliko vanih elemenata: tko e biti autori koncepcije, struni suradnici, autori likovnog postava i slino. U Muzeju Grada Crikvenice ustalila se praksa da djelatnici sami izrauju likovni postav pa smo se i na ovoj izlobi odluili pouzdati u vlastite ideje u suradnji s naim strunim suradnicima. Vie smo vremena posvetili odabiru strunih suradnika, svjesni da bez paljivo odabranih specijalista za pojedina podruja kvaliteta ovako kompleksnih izloaba moe postati upitnom. Kako u muzeju, u kojem su zaposlene samo dvije osobe, nemamo povjesniara, suradnike povjesniare pronali smo u kustosima iz Pomorskog i
100. Iz postava izlobe

144

povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci. Ostali su suradnici bili povjesniari umjetnosti, strunjaci za razliite vrste umjetnosti iz razdoblja ranoga novog vijeka, to se poklapa s tematskim cjelinama koje smo predstavili. Veina njih djelatnici su Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Rijeci. S obzirom na to da smo na izlobi planirali izloiti predmete koji su u vlasnitvu Crkve, smatrali smo da u projekt valja ukljuiti i predstavnike Rijeke nadbiskupije. Nakon poetnog definiranja tima koji e realizirati izlobu, sljedei je korak bio uvid u grau s kojom potencijalno raspolaemo. Ve je na samom poetku rada bilo jasno da e se izloba nuno temeljiti na brojnim posudbama iz crkava, arhiva i drugih muzeja. Uvid u grau zapoeo je pregledom literature. Nakon toga slijedilo je kontaktiranje s ustanovama koje uvaju predmete s podruja Vinodola. Glavnina je terenskog obilaska posveena upama na podruju od Bakra do Senja, posebice sakralnim zbirkama pri crkvama na tom podruju. Nakon uvida u grau definirana je glavna ideja izlobe. Naime svaka je muzejska izloba, u najirem smislu, sredstvo komunikacije. Zbog toga je vano da u toj komunikaciji ne postoje umovi koji posjetitelju onemoguuju prepoznavanje glavne poruke. Kako je naa izloba trebala obuhvatiti velik vremenski raspon, u relativno skuenu prostoru, postojao je opravdan strah kako e se njezin smisao izgubiti u mnotvu izloenih predmeta. Stoga je ve u poetnoj fazi utvrena ciljana publika kojoj se izloba obraa, a to su posjetitelji svih uzrasta i razliitih nacionalnosti, s obzirom na to da muzej djeluje u turistikome mjestu. Odlueno je da e sredinja toka izlobe biti kultura pavlina u Vinodolu, odnosno pavlinski samostani u Crikvenici i Novome Vinodolskom. Njihova je batina
101. Iz postava izlobe

145

102. Iz postava izlobe

do danas vrlo slabo sauvana zbog ega smo se u predstavljanju oslonili na prostorni i vremenski kontekst u kojem ona nastaje. Tako se posjetitelj upoznaje s povijesnom cjelinom Vinodola, vanim prostorom Hrvatskoga Kraljevstva tijekom kasnoga srednjeg i ranoga novog vijeka. Na tragu takva promiljanja oblikovan je i naslov izlobe: Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina.

103. Iz postava izlobe

146

Prilikom stvaranja scenarija izlobe bili smo suoeni s prednostima, ali i ogranienjima izlobenog prostora kojemu smo trebali prilagoditi njezine pojedine tematske cjeline. Muzej Grada Crikvenice djeluje u podrumskom prostoru i visokom prizemlju zgrade u kojoj je smjetena i gradska vijenica. Izlobeni prostor obuhvaa dva kata, povrine 300 m. Glavni problem predstavlja nepostojanje komunikacije unutar zgrade, stoga je izloba morala biti osmiljena u dva dijela. Prilikom izrade scenarija valjalo je uzeti u obzir i mikroklimatske uvjete u podrumskom prostoru u kojem se ne preporuuje izlaganje osjetljive grae. Sva su ova ogranienja utjecala na odabir i smjetaj izloaka. Nakon definiranja scenarija i likovnog postava pristupilo se posudbi predmeta uz odgovarajua osiguranja i transport. Gornji je kat Muzeja zamiljen kao prvi dio izlobe. U ulaznom prostoru hodnika posjetitelj putuje u prolost, iz Crikvenice 2012. u Czriqueniczu 1412., odnosno u trenutak u kojem Nikola IV. Frankapan daruje ruevnu crkvu na uu Dubraine redovnicima pavlinima. Na zidovima hodnika naslikani su glavni sudionici dogaaja. Nakon toga kronoloki, stoljee po stoljee, slijede etiri prostorije. Likovna su nit vodilja na zidu naslikani pavlini, koji se posjetitelju obraaju u obliku glavnih legenda u kojima mu objanjavaju najzanimljivije povijesne dogaaje iz 15., 16., 17. i 18. stoljea u Vinodolu. Izloba zavrava ukinuem pavlinskog samostana 1786. godine. Uz glavne legende prostorija postoje i predmetne legende. One, osim identifikacijskih podataka, donose i jo poneku zanimljivu injenicu, kao to su primjerice namjena predmeta, opis sadraja, povijest nastanka, podaci o autoru djela ili pak injenice vezane uz restauraciju umjetnine. Osim zidova, posjetitelj i na podu pronalazi legende u obliku krunica u kojima su izdvojene godine vanijih povijesnih dogaaja u Hrvatskoj i svijetu. Ovakve legende kod posjetitelja

104. Iz postava izlobe

147

spajaju postojee znanje iz ope povijesti sa zbivanjima u Vinodolu, a osim toga upuuju na preporueni smjer kretanja kroz postav. Svi su tekstovi na izlobi prevedeni na engleski jezik. U podrumskom prostoru izlobe ne postoji kronoloki slijed kao na katu. Ovdje su tematske cjeline grupirane po prostorijama. Objanjeno je feudalno gospodarstvo, smrt i bolest u Vinodolu, arhitektura pavlinskog samostana u Crikvenici, svjetovna i crkvena arhitektura Vinodola, glagoljica, novac, mjere. U najmanjoj je prostoriji izloen maleni lapidarij renesansne kamene skulpture. Na izlobi su koritena brojna muzeografska pomagala: karte, tlocrti, fotografije, faksimili knjiga, gipsani odljevci, rekonstrukcija ambijenta gospodarskog dijela samostana i samostanske ljekarne, videoprojekcija. Interakcija s posjetiteljem ostvarena je kroz mogunost pisanja na glagoljici, prema predloku. Ispod stubita napravljen je neobian skriptorij u kojem su ponueni pero, tinta i upute kako pisati glagoljska slova. Svoj zapis posjetitelj moe ponijeti sa sobom pa on postaje njegov osobni muzejski suvenir. Svjesni vanosti muzejske pedagogije u suvremenoj muzeologiji prilagodili smo sadraje izlobe i najmlaim posjetiteljima. Glagoljski skriptorij, rekonstrukcija ambijenta samostana s lutkom pavlina i videoprojekcija posebno su privukli djecu. Velika je pozornost u izradi postava posveena zvuku. Diskretna glazbena podloga, u suglasju s likovnim postavom, stvorila je atmosferu u kojoj posjetitelj zaboravlja na svoju svakodnevicu i ulazi u svijet prolosti. Izloba tako postaje ambijent, zamiljeni prostor u kojem posjetitelj doivljava i proivljava povijest.

105. Iz postava izlobe

148

KATALOG

KIPARSTVO 1. Nepoznati srednjoeuropski majstor Oplakivanje Krista posljednja etvrtina 15. stoljea drvo s tragovima polikromije, 72 x 67,5 cm Muzej za umjetnost i obrt; izvorno iz crkve svetog Stjepana u Driveniku inv. br. MUO 16513 Figuralnu grupu u visokom reljefu ine etiri blisko postavljena lika. Sredite kompozicije zauzima sjedei lik tugujue Bogorodice s rukama prekrienim na prsima, dok joj na koljenima lei mrtvo Kristovo tijelo. Njegove su noge savijene u koljenu, a glava s blago otvorenim ustima okrenuta je udesno, prema promatrau. Isusova desna ruka beivotno visi ispruena, dok lijevu pridrava enski stojei lik prikazan u profilu i smjeten lijevo od Bogorodice. To je Marija Magdalena odjevena u dugaku naboranu haljinu s rupcem na glavi to ga pridrava cvijet na elu. Njezina je desna ruka djelomino sauvana, a lijeva je potpuno izgubljena. Desno od Bogorodice nalazi se sveti Ivan Apostol koji pridrava Kristovu glavu objema rukama. Tuno lice svetog Ivana uokviruje bujna kosa kovravih uvojaka koja djeluje kruto poput perike. Draperija odjee likova pri dnu se lomi u gustim uglatim naborima, a ispod nje naziru se udovi likova. Njihove proporcije nisu usklaene, no prostorni odnosi kao i interakcija likova nadoknauju tu manjkavost. Prve vane informacije o drivenikom Oplakivanju Krista donosi Gjuro Szabo koji dvadesetih godina 20. stoljea fotografira reljef dok je jo bio dio glavnog oltara crkve svetog Stjepana u Driveniku. Na slici je vidljiv oronuo interijer crkve ispunjen sijenom, vjerojatno neposredno prije otpremanja umjetnina u Zagreb. Fotografiju Szabo (1923:238) objavljuje u svojem tekstu o oltarima u hrvatskim crkvama kako bi ilustrirao zaputenost i nebrigu o umjetninama. Pritom ne navodi naziv crkve ili mjesta, ve je identificira kao jednu crkvu u Hrvatskom Primorju, a ne bavi se posebno ni reljefom Oplakivanja. Reljef je objavljen u katalogu izlobe Muzeja za umjetnost i obrt, pod nazivom Piet, pri emu se navodi informacija o njegovu podrijetlu i datacija u 15. stoljee (Barievi 1979:64). Vie o umjetnini donosi tek Igor Fiskovi koji

reljef Oplakivanja Krista uvrtava u pregled gotikoga kiparstva u katalogu izlobe Tisuu godina hrvatske skulpture. Navodei provenijenciju, autor ovaj reljef smjeta u kontekst gotikih skulptura koje svjedoe o prodoru sjevernjakih umjetnina na jadransku obalu za to su u konkretnom sluaju zasluni Frankapani, a sam nastanak predmeta vee uz istonoalpske radionice (Fiskovi 1997:137). Driveniko Oplakivanje nesumnjivo je jedan od ljepih primjera kasnogotike drvene skulpture sjevernjake provenijencije na podruju Hrvatske, iji je naturalizam izraza bio naglaen, danas tek u tragovima sauvanom polikromijom. Skulptura je kod promatraa nastojala izazvati osjeaje aljenja, tuge i pobonosti. Mnogo je otvorenih pitanja o izvornom izgledu, namjeni i podrijetlu ovog reljefa. Oito je da Oplakivanje nije bilo sastavni dio glavnog oltara crkve svetog Stjepana koji potjee iz 17. stoljea. Smjeteno na menzi oltara, moglo je biti dopremljeno iz neke druge crkve u bilo kojem trenutku u povijesti, emu u prilog idu dimenzije i materijal, odnosno teina predmeta. Moglo je biti i dio starijeg inventara crkve. Oblik i kompozicija reljefa s jasno definiranim rubovima mogu upuivati da je ovo tek preostali dio nekog veega, viedijelnoga drvenog oltara, kakve su-

150

sreemo na prostoru srednje Europe. S druge se strane, kao manji zaseban reljef, mogao nalaziti unutar privatne feudaleve kapele. Ne treba odbaciti ni mogunost da je ovaj reljef naruio neki lan obitelji Frankapan za neku od vinodolskih crkava. Reljef je vjerojatno nastao u nekoj od srednjoeuropskih radionica na to upuuju njegova likovna i stilska obiljeja. Takvo je oblikovanje uglatih nabora draperija likova svojstveno za slikarstvo i skulpturu srednje i sjeverne Europe 15. stoljea u kojima se gotiki utjecaji due zadravaju. Driveniko Oplakivanje vjerojatno nastaje kao kasnogotiki rad u posljednjim desetljeima 15. stoljea. Moemo ga usporediti s polikromiranim drvenim reljefom Oplakivanja Krista iz Erfurta u berlinskom Bode Museumu (Otto 2007:86). Kompozicija berlinskog reljefa likovno je bogatija zbog dvaju enskih likova i breuljkastog pejzaa, no donji dio kompozicije s Bogorodicom, Kristom, svetom Marijom Magdalenom i svetim Ivanom vrlo je slian drivenikom. Ovdje nije rije o istoj radionici jer je razlika u kvaliteti primjetna, no kompozicijska slinost upuuje da je driveniko Oplakivanje takoer moglo nastati oko 1480. godine, i to na prekoalpskome, germanskom prostoru. Bibliografija: Szabo 1923:238; Barievi 1979:64; Fiskovi 1997:137. IB

prekriva plat ukraenih rubova. Pokrivalo za kosu, kao i haljina, nabrano je i zabaeno unatrag, ostavljajui vidljivim dio kose. S desne strane, grlei majin vrat, stoji maleni Krist punana tijela. Bogorodica pridrava tijelo Djeteta, nesigurno uspravljeno na jastuku ukraenom zvijezdama. Njegovo iroko lice karakterizira blag smijeak, a na elo mu padaju fino oblikovani uvojci zamrene kose. Nad glavama Krista i Bogorodice nalaze se aureole, izvedene u plitkom reljefu. Slino je prikazan gornji dio trona, bogato ukraen girlandama, na kojem sjedi Bogorodica. Nad njom se nalaze dva krilata anela koji nose krunu. Njihova su tijela prikazana u profilu, a lica frontalno. Kruna koju nose sadrava natpis: AVE REGIA CELORVM , nad kojim se nalaze romboidni izdanci. Dio je krune isklesan kao puni volumen. Slino je oblikovana golubica Duha Svetoga koja zakljuuje kompoziciju. Njezina glava i prednji dio tijela puni su volumeni, a krila postupno prelaze u reljef. Mramorni je reljef danas smjeten u svetitu upne crkve svetih Petra i Pavla, na zidu pored ulaza u sakristiju. Dugi je niz godina, jo od osamdesetih godina prologa stoljea (Mateji 1983:329), stajao nad bonim ulazom u crkvu premda to vrlo vjerojatno nije njegova izvorna pozicija. Bribirska Bogorodica izniman je primjer renesansne skulpture ija kvaliteta i stil nadilaze standard vinodolske sredine, a u dobroj mjeri i cjelokupne jadranske obale. Kao takav zarana postaje predmetom zanimanja povjesniara umjetnosti. Cvito Fiskovi prvi pie o reljefu istiui njegove toskanske osobine, pa ga zajedno sa slinim reljefom iz orebikog samostana, pripisuje anonimnom sljedbeniku Mina da Fiesolea (Papiano, 1429. Firenca, 1484.). Tog sljedbenika njemaki povjesniar umjetnosti Wilhelm Bode (Calvrde, 1845. Berlin, 1929.) imenuje Majstorom mramornih Madona, to kasniji istraivai prihvaaju. Cvito Fiskovi (1959:39-40) pritom nastanak reljefa vee uz izgradnju bribirske upne crkve 1524. godine i donaciju feudalne vlastele, kneza Bernardina Frankapana ili njegove ene Luize Aragonske. U neto kasnijem lanku isti autor ponovno otvara temu spomenutih reljefa u kontekstu majstora Duknovieva kruga koji su djelovali u Ugarskoj i na istonoj obali Jadrana. Ostavljajui pitanje autorstva otvorenim, ne opredjeljuje se izmeu Giovannija Riccija i Tomasa Fiambertija, dvaju predloenih majstorovih imena. Istodobno iz ove grupe izuzima reljef iz Orebia kao rad neto slabije kvalitete,

2. Majstor mramornih Madona (Gregorio di Lorenzo, oko 1436. oko 1505.) Reljef s prikazom Bogorodice s Djetetom oko 1491. godine mramor, 80 x 44 cm upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir Mramorni ulomak lunog zavretka prikazuje Bogorodicu koju krune aneli, malena Krista i golubicu Duha Svetoga. Na Bogorodiinu lijepo oblikovanom licu istiu se blag smijeak i teke, napola sputene vjee. Odjevena je u bogato nabranu haljinu povezanu u struku koju

151

152

pripisujui ga nekom od Majstorovih pomonika ili suradnika (Fiskovi 1983:203). Teze Cvite Fiskovia preuzima Radmila Mateji u svojem pregledu vinodolske spomenike batine. Pritom upuuje na slinosti bribirskog reljefa i hreljinskog tabernakula. K tome, povezujui ova dva rada, pomie njihovu dataciju na poetak devedesetih godina 15. stoljea (Mateji 1983:330-331.). Nedugo zatim ista autorica u svojemu drugom radu navodi Bribirsku Madonu kao rad Majstora mramornih Madona kojega poistovjeuje s Minom da Fiesoleom, a nabavku reljefa vee uz kneza Bernardina. Uz ime ovog Frankapana vezuje se i obnova bribirske upne crkve (Mateji 1987:23). Igor Fiskovi neto kasnije uvrtava bribirski reljef u pregled renesansne skulpture hrvatskih prostora. Grupirajui ga zajedno sa slinim reljefom iz Senja te s onim Prijestolja Milosti iz istoga grada, povezuje umjetnike i kulturne veze jadranskih prostora s Ugarskom to utjee na priljev toskanskih elemenata u djelima s gornjojadranskog prostora. O autorstvu bribirskog reljefa Fiskovi se ne odreuje, no zato autora senjskog Prijestolja trai meu suputnicima kipara tzv. nasmijeenih Madona (Fiskovi 1997:203). Ubrzo potom isti autor ini korak dalje u potrazi za majstorom senjskih i vinodolskih radova predlaui ime arhivski zasvjedoenoga kipara Luke Splianina, odnosno della Festa. No ova zamisao nema uporita u arhivskim izvorima ili analogijama u majstorovu opusu u kojem ni jedan rad do danas nije nedvojbeno utvren (Fiskovi 2000: 79-81). Istodobno Marija ercer preuzima tezu Jolan Balogh koja anonimnog Majstora mramornih Madona identificira kao Giovannija Riccija. Ovom kiparu i njegovim suradnicima ercer bez dodatne argumentacije pripisuje vei broj klesarskih radova toskanskih osobina, kao i Bribirsku Madonu. Meutim meu njima su neki vremenski i stilski znatno raniji radovi (ercer 2000:193-195). Saeti prikaz problematike vezane uz Majstora donosi Ivan Mateji u katalokoj jedinici o senjskom reljefu Bogorodice s malim Kristom u katalogu Hrvatska renesansa. Grupi ve poznatih radova pripisuje i dva reljefa iz Bake. Govorei o prijedlozima i tezama inozemnih povjesniara umjetnosti o identitetu Majstora, Ivan Mateji, meu ostalim, navodi novi prijedlog Linde Pisani (2002:144-165) o identifikaciji s firentinskim majstorom Gregoriom di Lorenzom (Mateji 2004:257-258). Slino kao i Ivan Mateji, Milan Pelc (2006:75) u lanku posveenom ugarskim radionicama i renesansi na sjeveru Hrvatske, navodi predloena ime-

na, ne opredjeljujui se za jedno, ve zadrava Bodeovu sintagmu Majstor mramornih Madona. Meu ostalim spominje i bribirski reljef. Pelc (2007:367-368) reljef spominje i u sljedeem radu, opsenom pregledu hrvatske renesansne umjetnosti, prihvaajui, uz dozu opreza, Gregoria di Lorenza kao izglednoga kandidata. Postupno prihvaanje teze o Gregoriu di Lorenzu kao Majstoru mramornih Madona vezano je uz radove talijanskih znanstvenika u posljednjih deset godina. U prvom redu ve spomenute Linde Pisani koja je prva predloila novo ime na temelju arhivskih podataka koji potvruju pojedina majstorova djela kao i njegov boravak u Ugarskoj. Vaan je i Alfredo Bellandi koji je objavio monografiju o Gregoriju di Lorenzu. U svojemu najnovijem lanku proiruje umjetnikov opus pri emu spominje bribirski reljef koji nastaje nakon Di Lorenzova odlaska s Korvinova dvora poetkom devedesetih godina 15. stoljea (Bellandi 2011:632-633). Mramorni reljef iz Bribira, zatim kompozicijski vrlo slian reljef Bogorodice s Djetetom u privatnom vlasnitvu u Senju, reljef Prijestolja Milosti iz senjske katedrale, dva reljefa s puttima grbonoama iz Bake te hreljinski tabernakul ine grupu radova vrlo visoke kvalitete ije skladne kompozicije, bogat otro klesani ornament i tipologija likova upuuju na rad majstora proizala iz toskanskoga umjetnikoga kruga, a pod utjecajem firentinskih majstora druge polovice 15. stoljea poput Antonia Rossellina (Settignano, 1427. Firenca, oko 1479.), Desideria da Settignana (Settignano, oko 1430. Firenca, 1464.) i Mina da Fiesolea (Papiano, 1429. Firenca, 1484.) (Mateji 2004:257). Ne iznenauje prisutnost takve umjetnike osobnosti krajem 15. stoljea na kvarnerskom prostoru uzme li se u obzir povijesna injenica da je Senj bio jedina luka Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva na jadranskoj obali i time najblii put prema Apeninskom poluotoku i Dalmaciji. Ova je komunikacija postala iznimno vanom za velik broj majstora koji su bili angairani na ukraavanju investicija kralja Matijaa Korvina. Po njegovoj smrti ti majstori naputaju Ugarsku, prelaze hrvatske prostore i preko Vinodola sputaju se u Senj. Taj je put vjerojatno preao i toskanski majstor kojega je moda zatim knez Bernardin, kao lokalni velika, angairao za izradu vinodolskih radova. Moe se pretpostaviti da je sam bribirski reljef bio namijenjen nekoj od njegovih privatnih kapela. Slini reljefi Bogorodica s Djetetom, u rasponu od visokokvalitetnih mramornih primjera do lake umnaanih

153

terakotnih, obino su sluili privatnoj pobonosti, pa je manja vjerojatnost da je bribirski primjer izvorno pripadao opremi upne crkve. Cvito Fiskovi (1959:40) ispravno je povezao bribirski reljef s opusom, u to vrijeme, anonimnog Majstora mramornih Madona iji se identitet tijekom posljednjih desetljea nastojao vezati uz nekog od toskanskih majstora druge polovice 15. stoljea. Njemu se pripisuje vei broj diljem svijeta sauvanih srodnih kompozicija, ornamenata te prepoznatljive fizionomije likova, blagog smijeka i tekih vjea. Dok neki istraivai smatraju kako ovdje nije rije o jednoj osobi, ve o radionici ili nekolicini majstora koji se koriste istim predlocima, ime bi se objasnile oscilacije u kvaliteti, drugi predlau ili zagovaraju konkretna imena (Pisani 2002:155; Bellandi 2002:38-40, 2011:643; Mateji 2004:257). Sve prihvaenija teza o Gregoriu di Lorenzu bazira se na arhivskim izvorima koji svjedoe njegov dui boravak u Ugarskoj i potvruju njegovo autorstvo pojedinih radova na Apeninskom poluotoku. Potonji sadravaju ista obiljeja poput onih atribuiranih Majstoru mramornih Madona. Biografija Gregoria di Lorenza djelomino je poznata. Vjerojatno je roen u Firenci oko 1436. godine, a u istom je gradu prvi put dokumentiran 1455. godine (Bellandi 2011:614). Naukovao je u radionici Desideria da Settignana iji se snaan utjecaj osjea u njegovim radovima. Naroito je primjetan u ranim radovima meu kojima su umivaonik iz samostana u Badiji Fiesolani iz 1461. godine i tabernakul iz Camaldolija nastao oko 1463. godine. U njegovim se radovima primjeuje i utjecaj Antonia Rosselina, vidljiv na reljefima Bogorodica s Djetetom iz Urbina i Firence. Krajem ezdesetih godina 15. stoljea Gregorio ima vlastitu bottegu u Firenci gdje producira velik broj reljefa, bilo klesanjem ili kopiranjem u tuku. Tako je, kao kipar neto slabija talenta, zadovoljavao nie sfere veoma zahtjevnoga firentinskog trita. Vjerojatno potaknut nepovoljnom ekonomskom situacijom ili pak dobrom prilikom odlazi u Ugarsku oko 1475. godine, o emu svjedoi notarski zapis nastao pet godina kasnije (Bellandi 2011:622-623). Na ugarskom dvoru boravio je sve do smrt kralja Matijaa Korvina, gdje je suraivao s drugim toskanskim i dalmatinskim majstorima. Vaan rad ovog razdoblja predstavlja luneta s Bogorodicom i malenim Kristom, tzv. Viegradska Madona, koja ima niz slinosti s bribirskim reljefom. Po smrti kralja vraa se u Firencu gdje je zabiljeen 1493. godine, a potom odlazi

u Forli gdje vjerojatno i umire oko 1505. godine (Bellandi 2011:643). Velika je vjerojatnost da je Bribirska Madona nastala pod dlijetom Gregoria di Lorenza u trenutku njegova povratka u domovinu oko godine 1491. On je tada ve petnaest godina izbivao iz Firence i bio na zalasku svoje karijere to moda objanjava odreenu krutost prikaza, odnosno nedostatak mekoe koja je prisutna na nekim njegovim ranijim ostvarenjima. Unato tomu, bribirski reljef predstavlja visoko kvalitetan i rijedak primjer toskanske umjetnosti na ovdanjim prostorima. Bibliografija: Fiskovi C. 1959:39-41; Fiskovi C. 1983:203; Mateji R. 1983:329-331; Mateji R. 1987:23; Fiskovi I. 1997:203; Fiskovi I. 2000:79-81; ercer 2000:193-195; Mateji I. 2004:257-258; Pelc 2006:75; Pelc 2007:367368; Bellandi 2011:632-633. IB

3. Majstor mramornih Madona (Gregorio di Lorenzo, oko 1436. oko 1505.) Kustodija 1491. godina vapnenac, 79 x 60 cm Hrvatski povijesni muzej, Zagreb; izvorno iz crkve svetog Jurja u Hreljinu inv. br. HPM/PMH 6828 Hreljinska kustodija izraena je kao kameni pravokutni okvir u ijem je sreditu bila nia za uvanje posveenih hostija. Gornji je rub okvira oblikovan kao greda poloena na pilastre. Ukraena je profiliranim rubom ispod kojega je niz zubaca. Zatim slijede nanizana sferna polja spojena perlom te ispunjena cvjetovima i zvijezdom u sredinjem polju. Posljednji je niz perli. Gredu nose dva pilastra koji ine bone rubove okvira. Kapiteli su oblikovani volutama koje sadravaju cvjetove, a u njihovu se sreditu nalazi palmeta tankih listova. Stupovi pilastra ispunjeni su girlandom s cvijeem i plodovima, objeenom o kariku iz koje se vijori vrpca. S unutranje stane, leima

154

okrenuti pilastrima, nalaze se dva ljudska lika odjevena u vjeto modelirane antikizirajue dugake haljine. Nad desnim je likom vidljiv ostatak polukrunog elementa i osmerokrake zvijezde nad ime je perspektivno postavljena kruna. To bi mogli biti aneli ili prikaz navjetenja (Mateji 1983:330). Podnoje okvira na vrhu ima profilirani vijenac koji ga odvaja od gornjeg dijela. Pod njim je natpis: HIC EST CHORPVS DOMII / OSTRI YESV CHRISTI 1491 Tekst je pisan kapitalom, a nepravilnost u pisanju vidljiva je na zrcalno napisanom slovu N. Pod natpisom prikazana je krilata aneoska glava bujne kose povezane nizom perli s cvijetom na elu. Glavu flankiraju grbovi oblika testa di cavallo tipini za talijansku gotiku i renesansu. Desni prikazuje svetog Jurja kako ubija zmaja, a lijevi je grb obitelji Frankapan, odnosno spoj starog i novoga grba koji prikazuje propete lavove koji lome kruh, a nad njima je usko polje sa esterokrakom zvijezdom. Prilikom radova 1886. godine jedan je radnik teko otetio kustodiju pri emu su odreeni dijelovi potpuno uniteni. Preostala je tri ulomka hreljinski upnik Ivan Urpani darovao Hrvatskomu narodnomu muzeju (Brunmid 1912:151), odnosno dananjemu Hrvatskomu povijesnomu muzeju u Zagrebu. O hreljinskoj kustodiji, kao dijelu zbirke kamenih spomenika, prvi pie Josip Brunmid. Uz iscrpan opis navodi provenijenciju i okolnosti ulaska predmeta u muzejsku zbirku. Temeljem godine u natpisu zakljuuje kako je kustodiju dao izraditi knez Bernardin (Brunmid 1912:151-152). Pola stoljea kasnije sline podatke i zakljuke donosi Mirko Valenti u katalogu Zbirke kamenih spomenika (Valenti 1969:111). Zanimljivo je da on, za razliku od Brunmida, navodi 1888. godinu kao trenutak oteenja to kasnije prenose ostali autori koje se bave temom. Kustodija se objavljuje i u maarskoj literaturi poetkom osamdesetih godina prolog stoljea gdje je Jolan Balogh pripisuje Majstoru mramornih Madona (ercer 2000:185). Radmila Mateji, piui o vinodolskim spomenicima, visoko ocjenjuje kvalitetu klesanja i povezuje hreljinsku kustodiju s bribirskim reljefom Bogorodice s Djetetom koju C. Fiskovi pripisuje anonimnom sljedbeniku Mina da Fiesolea. Na to je navode slinosti u klesanju ornamenta, fizionomija djejeg lica i natpisi (Mateji 1983:328-331). Tom prilikom, bez dodatnog pojanjenja, navodi kako reljef potjee iz crkve svetog Stjepana. To je iznimka u odnosu na prijanje i kasnije radove drugih autora koji

kustodiju izvorno smjetaju u inventar crkve svetog Jurja na hreljinskoj gradini. U katalogu Prolost i batina Vinodola okvir tabernakula opisan je u zasebnoj katalokoj jedinici. Kao autor navodi se Majstor mramornih Madona Giovanni Ricci (Kruhek 1988:111). Autor ove kataloke jedinice, Milan Kruhek, ne bavi se pitanjem autorstva, pa moemo pretpostaviti da svoje zakljuke temelji na prijedlogu maarske znanstvenice Jolan Balogh. Slino i Marija ercer (2000:193) pripisuje hreljinski rad, zajedno s veim brojem slinih u Vinodolu i Senju, tomu talijanskomu majstoru i njegovim sljedbenicima. Za razliku od njih, Igor Fiskovi (2000:79-81) predlae domae ime majstora Luke Splianina ili Luke della Festa, kao autora grupe kvalitetnih radova izraenih toskanskih osobina u Hrvatskom primorju. Ivan Mateji (2004:257) spominje hreljinsku kustodiju donosei saeti prikaz problematike teme o Majstoru mramornih Madona u katalogu izlobe Hrvatska renesansa. Nadugo zatim Milan Pelc (2007:291), govorei o opremi crkvenih prostora, uvrtava ulomke

155

hreljinske kustodije u pregled cjelokupne hrvatske renesansne umjetnosti. Navodi Majstora mramornih Madona kao autora za kojeg smatra da bi mogao biti Gregorio di Lorenzo, kako predlae Linda Pisani 2002. godine (Pelc 2007:368). Govorei o tome toskanskom umjetniku, tonije rekonstruirajui njegovu biografiju i djelovanje, Alfredo Bellandi (2011:632) navodi hreljinski tabernakul kao jedan od radova koji taj majstor izrauje na povratku iz Ugarske na Apeninski poluotok. Spretno i otro klesanje, slian repertoar ornamenata, modeliranje fizionomija lica i krila anela samo su neki od elemenata na temelju kojih s lakoom hreljinski tabernakul moemo usporediti s radovima poput Bribirske i Senjske Bogorodice ili brojnim ulomcima arhitektonske plastike iz Ugarske. Meu potonjima istie se ulomak s prikazom gavrana ija krila imaju mnotvo oblikovnih slinosti s krilima anela na hreljinskom primjeru (ercer 2000:186). Svi navedeni radovi pripisuju se Majstoru mramornih Madona kojega se u novije vrijeme identificira kao Gregoria di Lorenza. O tome vidjeti u katalokoj jedinici 2 u ovom katalogu. Vrlo je vjerojatno Gregorio izradio okvir tabernakula po narudbi kneza Bernardina Frankapana za crkvu svetog Jurja u Hreljinu godine 1491. Na navedeni nas zakljuak upuuje itanje epigrafskog i heraldikog sadraja kustodije unutar povijesnoga konteksta. Godina isklesana na natpisu odgovara trenutku kada, nakon smrt kralja Matijaa Korvina, velik broj talijanskih i dalmatinskih majstora naputa Ugarsku meu kojima je zasigurno bio i Gregorio. Grb obitelji Frankapan prikazan na okviru upuuje na naruitelja. Feudalni vladar Hreljina, knez Bernardin, bio je upuen u kulturna strujanja kraljeva dvora pa je mogao zahtijevati kvalitetu i ukus koji nadilaze zahtjeve lokalne sredine. U njegovo vrijeme dolazi do rekonstrukcije i izgradnje veeg broja objekata u Vinodolu. Meu njima bila je i crkva svetog Jurja u Hreljinu. Na patrona crkve upuuje tit s prikazom sveca kako ubija zmaja, pa ne treba sumnjati kako je kustodija bila dio opreme te, danas poruene, crkve. Bibliografija: Brunmid 1912:151-152; Valenti 1969:111; Mateji R. 1983:328-331; Kruhek 1988:111; ercer 2000:185-193; Fiskovi I 2000:79-81; Mateji I 2004:257258; Pelc 2007:291,368; Bellandi 2011:632. IB

4. Radionica Franje Marangona (vijesti od 1485. do 1518.) Luneta s prikazom Imago pietatis posljednje desetljee 15. stoljea vapnenac i brea, 32,5 x 62 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Luneta je ugraena visoko u juni vanjski zid svetita crikvenike upne, nekada pavlinske, crkve. Obrubljena je dvama erodiranim ulomcima crvenkaste bree. U tjemenu okvira, na lunom ulomku, nalazi se modelirana glava anela s krilima. Njegovo je lice punih obraza i blago otvorenih usta. Na sreditu polja lunete smjeten je prikaz Imago pietatis, odnosno suutna slika. Iz otvorenog sarkofaga koji probija donji rub lunete izranja Krist golog torza, oslabjele muskulature i neugledne fizionomije. Njegove su ruke prekriene, a podlakticama se oslanja na rub sarkofaga. Kristova je glava, okrunjena trnovom krunom, nagnuta nadesno, dok mu lice izraava bol. Usta su mu blago otvorena, a vjee sputene. Brada i kosa klesani su u nizovima pramenova to meko padaju. Nad Kristovom je glavom aureola s kriem koja probija gornji rub lunete. U pozadini se, iznad razine Isusovih ramena, vidi vodoravna greda kria. Crikveniki Imago pietatis pripada u veu grupu ahistorijskih i alegorijskih prikaza mrtva Krista ija je svrha kod promatraa izazvati osjeaj pobonosti i suosjeanja s njegovom rtvom. Ovaj ikonografski motiv moe varirati, odnosno biti nadopunjen instrumentima muke, anelima ili Bogorodicom i svetim Ivanom evanelistom. Javlja se od sredine 13. stoljea nadalje i susreemo ga na brojnim primjerima u Italiji i Francuskoj (Fui 2006:291292). Zbog geografske bliskosti i renesansnih osobina, Ranko Starac (2008:32) ovaj reljef povezuje s grupom radova radionice majstora Bribirske madone i hreljinske kustodije, odnosno pribliava ga krugu majstora pridolih iz Ugarske. Marija ercer, piui o nadgrobnoj ploi pronaenoj kod iskopavanja modruke katedrale, crikveniki reljef, na temelju prilino opih slinosti u poloaju ruku, svrstava u grupu djela koju tvore, uz spomenutu modruku plou, jo i nadgrobna ploa Senjanke Dominike Bedrii i ona modrukog biskupa Kristofora iz upne crkve u Novom Vinodolskom. Autorica smatra da je ove ra-

156

dove izradila domaa senjska radionica proizala iz kruga Majstora mramornih Madona, a ije djelovanje smjeta u prva desetljea 16. stoljea (ercer 2008:47-50). Sasvim je drugaijeg stava Marijan Bradanovi koji crikveniki reljef povezuje s radionicom Franje Marangona, to je bila djelatna krajem 15. i poetkom 16. stoljea. Ovaj se atributivni prijedlog temelji na nizu morellijanskih elemenata koje podupire i tipologija prikaza (Bradanovi 2008:170-171). Usporedi li se crikveniki Imago pietatis s nizom ostvarenja radionice Franje Marangona, kao to je na primjer poliptih iz sela Dragozetii na Cresu ili kip Bolnoga Krista s proelja kue ivkovia u Senju, ovaj atributivni prijedlog postaje vrlo uvjerljivim. Tipoloka i stilska obiljeja crikvenike su lunete, tovie, karakteristina za Franjinu radionicu pa se ne mogu povezati s radovima toskanskih obiljeja iz kruga Majstora mramornih Madona kao ni s hipotetskom senjskom radionicom. Reljef svjedoi o irenju i usvajanju renesansnog rjenika na irem podruju Kvarnera te o prisutnosti mletakih utjecaja kroz djelovanje Franjine radionice u Vinodolu. Njezina ostvarenja nastaju po uzoru na venecijanske primjere arhitektonske plastike, koje je voditelj bottege najvjerojatnije dobro poznavao, dok su za figuralne prikaze koriteni suvremeni predloci iz venecijanskoga slikarskog reper-

toara. Razlika u kvaliteti radova nastalih u Franjinoj radionici upuuje na postojanje vie pomonika, razliitih vjetina i talenata. Mekoa izraza i ekspresivnost Kristova lica na crikvenikom reljefu upuuju na relativno vjeta majstora unutar ove radionice. Dananji je smjetaj lunete sekundaran te je ona izloena atmosferilijama i posolici s obzirom na neposrednu blizinu mora. Nije poznato gdje se ona izvorno nalazila. Mogue je pretpostaviti da je primarno bila zakljuni dio neke kompozicije, poput oltara, ili je ukraavala neki od portala na crkvi ili u samostanskom sklopu. Ovu posljednju zamisao podupire crte crikvenikoga pavlinskoga kompleksa iz 1756. godine koji prikazuje glavni portal crkve nadluen polukrunim poljem, uim od otvora vrata nad kojim se nalazio habsburki orao. Ovako koncipiran portal slian je onom na pavlinskoj crkvi u Svetom Petru u umi (Mateji 1989:224). Moe se pretpostaviti, na temelju njegova oblika i dimenzija, da je crikveniki reljef, ako ne izvorno, barem dio vremena bio smjeten unutar navedenoga polukrunog polja, odnosno da je bio dijelom glavnog portala crikvenike crkve. Bibliografija: Bradanovi 2008:170-172; Starac 2008:32; ercer 2008:47-50; Bradanovi 2010: u tisku. IB

157

5. Nepoznata senjsko-vinodolska radionica Vijenac s grbom Frankapana prva etvrtina 16. stoljea vapnenac, 41 cm (promjer) jugozapadno proelje Katela, Novi Vinodolski; izvorno na proelju pavlinske crkve svete Marije na Ospu Kruni vijenac renesansnih karakteristika sainjen je od bujna lia i izduenih krukolikih vonih plodova koji izlaze iz etiriju vorova smjetena na suprotnim stranama. Unutar njega smjeten je gotiki tit s blago konkavnim gornjim rubom i zailjenim dnom. Na njemu je prikazan grb obitelji Frankapan sa simetrino postavljenim dvama propetim i okrunjenim lavovima nespretno izvedenih fizionomija. Lavovi su okrenuti jedan nasuprot drugom i prednjim apama lome tri hljeba. Nad njima se, u desnom i lijevom kutu tita, nalaze petokrake zvijezde s krunim sreditem. Izmeu njih, na sredinjoj osi simetrije, ponad lavljih apa, vertikalno je postavljeno krilo. Uz iznimku krila i zvijezda prikazan je tipian grb Frankapana kojim se ova obitelj koristi od 1430. godine. Naime u humanistikom duhu ugledanja na antiku te je godine istaknuti pripadnik loze Krkih knezova, Nikola IV. od pape Martina V. primio potvrdu o antikom podrijetlu svoje obitelji. Od tada nadalje koristi se novim prezimenom Frankapan i grbom s dvama lavovima koji lome kruh. Reljef je danas uzidan unutar zatvorenoga gotikog prozora na junom proelju novljanskoga Katela. Na ovo je mjesto prenesen poetkom 20. stoljea, nakon ruenja pavlinske crkve ije je proelje ukraavao. Emilij Laszowski (1923:253) prvi zapaa reljef na njegovoj izvornoj poziciji, opisuje ga te istie kako prikazano krilo nije dio grba, ve nakit kacige obino smjetene nad titovima. Radmila Mateji (1983:332-334) predlae okvirnu dataciju reljefa u kraj 15. stoljea te smatra da je nastao u nekoj domaoj klesarskoj radionici koja je nobilne forme preraivala i interpretirala na puki nain. U istom tekstu, temeljem slinosti klesanja ornamenta, autorica uvjerljivo povezuje ovaj reljef s kapitelima iz unutranjosti crkve svete Marije na Ospu i s bribirskom kustodijom. U drugome, neto kasnijem, tekstu ista autorica novljansku pavlinsku crkvu i njezinu arhitektonsku

dekoraciju datira u vrijeme osnutka samostana, odnosno u polovicu ezdesetih godina 15. stoljea (Mateji 1989:226). Fotografiju i kratak opis reljefa donosi Zorislav Horvat (1999:151) u svojem lanku o srednjovjekovnoj pavlinskoj arhitekturi. Novljanski reljef proizlazi iz tradicije obiljeavanja vlasnitva ili donacije neke graevine od strane pojedinca, obitelji ili udruge. Stoga ne iznenauje grb obitelji Frankapan, feudalnog vlasnika posjeda i utemeljitelja samostana, na najprominentnijem dijelu proelja crkve nadvratniku glavnog portala. Dokument koji svjedoi o osnutku samostana jest darovnica kneza Martina Frankapana iz 1462. godine oko ije interpretacije postoji vie miljenja koja su utjecala i na pokuaje datiranja arhitektonske plastike crkve. Darovnica spominje izgradnju nove crkve to prihvaaju Emilij Laszowski i Radmila Mateji. Na temelju toga nastanak grba kao i ostale arhitektonske dekoracije pavlinske crkve u Novom trebalo bi smjestiti u ezdesete godina 15. stoljea (Mateji 1989:225). Meutim koriteni repertoar ornamenata baziran je na radovima majstora pridolih u Vinodol i Senj iz Ugarske, kao i na ostvarenjima s oblinjega kvarnerskog prostora nastalim krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina 15. stoljea. Zato je malo vjerojatno da je ovaj reljef nastao u vrijeme osnutka samostana. Izglednija je zamisao da je samostan nastao uz ve postojeu crkvu, kao to je to bio sluaj u Crikvenici, a koja se esto obnavljala nakon napada Osmanlija i kasnije Mleana (Horvat 1999:143). Njezina je klesarska dekoracija mogla nastati prilikom

158

jedne takve opsenije rekonstrukcije u prvim desetljeima 16. stoljea, pod dlijetom neke lokalne radionice. Kako je ve navedeno, temeljne je karakteristike ove radionice definirala Radmila Mateji. Analizom klesanja pojedinih elemenata zakljuuje kako ista radionica klee reljef s grbom i kapitele u unutranjosti crkve svete Marije na Ospu. Slinu obradu pojedinih motiva susreemo i na kustodiji iz upne crkve u Bribiru gdje se obilato koritenje renesansnih dekorativnih motiva kombinira s figuralnim prikazima Raspea, Uskrsla Krista i putta. Prema nainu izrade pojedinih elemenata poput krila, irokih zaobljenih lica, naglaenih oiju, nabora draperije, lia s naglaenom nervaturom i krukolikih plodova ovoj se skupini radova mogu pribliiti dva reljefa s anelima grbonoima. Jedan se uva u Sakralnoj zbirci u Senju, a drugi u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu. Vjerojatno je da svi navedeni radovi nastaju u istoj lokalnoj radionici, ponekad nazivanoj i pavlinska radionica, aktivnoj poetkom 16. stoljea u Senju i na prostoru Vinodola. Njezine su oblikovne mogunosti ograniene, a ornament i kompozicijska rjeenja preuzimaju se s kvalitetnijih starijih ostvarenja iz neposredne okoline. Bibliografija: Laszowski 1923:253; Mateji 1983:332-334; Mateji 1989:225-226; Horvat 1999:143-151. IB 6. Nepoznata senjsko-vinodolska radionica Polukapiteli iz pavlinske crkve svete Marije na Ospu prva etvrtina 16. stoljea brea, 50 x 40 x 32 cm Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski; izvorno iz crkve svete Marije na Ospu inv. br.: NVO 525, NVO 523, NVO 529, NVO 527, NVO 526, NVO 528, NVO 522, NVO 524 Osam polukapitela iz poruene pavlinske crkve svete Marije na Ospu danas je smjeteno u Narodnome muzeju grada Novoga Vinodolskog. Osnova je njihova oblika kompozitni kapitel, a zajedniko im je torusno profilirana baza te rustino oblikovani listovi oblih zavretaka i naglaene nervature na kutovima. Prednja je strana reljefno ukraena razliitim figuralnim prikazima i renesansnim

ornamentom. etiri su se polukapitela izvorno nalazila na junom zidu crkve sljedeim redom, gledano prema svetitu: a) polukapitel s festonom feston sainjen od povijena lovorova vijenca objeen je o volute na kutovima kapitela. Nad njim je velik cvijet s pet latica. Akantovo lie s ruba ovoga kapitela istie se od ostalih po valovito obraenoj povrini i obrisu. b) polukapitel s dva dupina centralno postavljen maleni akantov list nosi amforu ukraenu liem. Iz nje piju simetrino postavljeni dupini vretenastih tijela. U gornjim su kutovima smjeteni cvjetovi naglaena tuka s dvjema rekama. Gornji je desni kut kapitela otuen. c) polukapitel sa svetim Antunom Pustinjakom (gipsani odljev na izlobi) centralno je smjeten ljudski lik neproporcionalno sitna tijela odjeven u pavlinski habit. Svetac je desnom rukom oslonjen na tap, dok u lijevoj dri zvono. Predimenzionirana bradata glava prekrivena je kapuljaom. Na licu se istiu bademaste oi naglaenih vjea i brada oblikovana nizom paralelnih blago valovitih pramenova. Lik je smjeten izmeu dva stabla tankih debla ije je granje oblikovano kao niz zailjenih listova naglaene nervature. U podnoju stabla, desno od sveca, prikazana je svinja. Temeljem atributa lako se zakljuuje da je prikazan sveti Antun Pustinjak jedan od kljunih svetaca pavlinske ikonografije. Gornji su rubovi kapitela otueni, ali na njima su se nalazili prikazi cvjetova ije tragove vidimo na desnoj strani. d) polukapitel s Djevicom Marijom ispred zastora povezana u dva vora prikazana je Bogorodica s aureolom iznad glave. Nevjeto prikazana savijena koljena upuuje na sjedei ili kleei poloaj. Odjevena je u dugaku haljinu jednostavnih paralelnih i krutih nabora. Ruke su joj prekriene i poloene na prsa, a okrugla je glava prekrivena maforijem valovite povrine. Ovalno lice oblikovano je punim obrazima, bademastim oima naglaenih vjea i nevjeto izvedenim ustima. Desno od Marije nalazi se otvorena knjiga na postamentu ili stolu. Nad knjigom, u kutu kapitela smjeteno je okruglo polje u kojem je ptica rairenih krila, golubica Duha Svetoga. Slino se polje nalazi na suprotnom kraju kapitela u kojem je peterokraka zvijezda. Uzimajui u obzir kapitel s anelom koji je bio na suprotnom zidu, lako se zakljuuje da je ovo prikaz Djevice Marije u trenutku navjetenja.

159

Nasuprot navedenim kapitelima na sjevernom zidu, takoer gledajui od ulaza, nalazili su se: e) polukapitel s akantom ornamentalno najjednostavniji kapitel u crkvi sadrava tri velika rustino izvedena akantova lista. Mesnati listovi zaobljenih zavretaka imaju naglaenu nervaturu koju susreemo na svim kapitelima. Sredinji je dio baze oteen. f ) polukapitel s aneoskom glavom od podnoja kapitela, pratei obris listova na kutovima, tee vrpca koja zavrava dvostrukom savijenom volutom. Polje koje definiraju vrpca i abak kapitela ispunjeno je djejom aneoskom glavom punih obraza, naglaene linije obrva te bademastih oiju naglaenih vjea. elo je prekriveno tankim, jednostavno klesanim pramenovima kose. Glavu okuuju krila koja ispunjavaju gornji dio polja, dok se u donjem nalazi girlanda. Ona izlazi iz usta anela, a sainjena je od krupnih, u nizove poredanih listova. g) polukapitel sa svetim Pavlom Pustinjakom (gipsani odljev na izlobi) pored palmine grane sainjene od paralelnih nizova savijenih i tankih listova nalazi se kleei muki lik sveca duge kose i brade u stanju molitve, na to upuuju sklopljene ruke. Nad glavom mu je perspektivno prikazana aureola, a odjeven je u zvonoliku draperiju mreaste teksture. Rije je o odjei od sasuenih palminih grana u kojoj se prikazuje sveti Pavao Pustinjak. U desnom kutu kapitela, pored manjeg cvijeta prikazana je ptica, gavran, koja u kljunu nosi komad kruha to odgo-

vara hagiografiji sveca. Unutar slinog polja u gornjem lijevom kutu prikazan je cvijet. h) polukapitel s arhanelom Gabrijelom centralno prikazani poklekli lik odjeven je u dugaku haljinu povezanu pojasom. Lice je prikazano u profilu, a nad njim aureola u perspektivi. Pored dugakih pramenova kose vide se nevjeto prikazana krila. Lik desnom rukom gestikulira, a u lijevoj nosi predimenzioniranu granu s tri ljiljanova cvijeta. Gornji je lijevi kut kapitela ukraen cvijetom koji djelomino zaklanja krilo, a desni je kut odlomljen. Temeljem atributa i kompozicije koju prikaz ini s nasuprotnim kapitelom ovdje prepoznajemo arhanela Gabrijela u inu navjetenja. Izvorni poloaji kapitela poznati su zahvaljujui istraivaima s poetka 20. stoljea koji su obilazili i dokumentirali crkvu prije njezina ruenja 1916. godine. Emilij Laszowski (1923:254) navodi kako su kapiteli ureeni dobrom klesarijom, koja je prikazivala lie, obraze i kojeta drugo, te publicira fotografiju kapitela sa svetim Antunom Opatom na izvornome mjestu. Uz njega crkvu je dokumentirao i Gjuro Szabo tijekom obilaska Vinodola. Szabove zakljuke i fotografije iz rukopisa prenosi Dragutin Pavlievi (1983:446) u treemu Vinodolskom zborniku pri emu se navodi kako kapiteli nisu visoke kvalitete te da su nastali pod utjecajem gotike i velikim utjecajem renesanse. Tekst prate dvije fotografije interijera crkve na kojima su vidljivi polustupovi s kapitelima. U istom broju

160

Zborniku Radmila Mateji obrauje kapitele u kontekstu cjelokupne spomenike batine Vinodola. Ona ispravno povezuje kapitele, frankapanski grb i bribirsku kustodiju u grupu radova proizalih iz iste radionice na to je navodi nain klesanja peterokrake zvijezde i nervature lia. Smatra kako je navedene radove klesala domaa radionica s kraja 15. stoljea kojoj su figuralni prikazi bili prezahtjevni, to potvruju nevjeta skraenja i obrade lica, neskladne proporcije i nepoznavanje perspektive. Takoer smatra kako se kapiteli oslanjaju na osorske i pake radove, vjerojatno mislei na motiv dupina koji piju iz kantarosa, te da, unato niskoj kvaliteti klesanja, govore o prihvaanju renesansnih oblika u Vinodolu (Mateji 1983:332-336). Iste zakljuke Radmila Mateji ponavlja u tekstu o pavlinskoj batini na frankapanskim posjedima. Meutim u ovom tekstu ne odreuje poblie vrijeme nastanka kapitela, ve navodi kako je crkva svete Marije podignuta iznova u trenutku utemeljenja samostana ezdesetih godina 15. stoljea u mijeanom stilu (Mateji 1989:225-226). Iz toga bi se moglo zakljuiti da autorica smatra da arhitektonska dekoracija nastaje pri izgradnji crkve. To je meutim malo vjerojatno s obzirom na opu recepciju renesansnih oblika na prostoru Kvarnera (Bradanovi 2012:202). U kontekstu arhitekture pavlinskih samostana i crkava Zorislav Horvat (1999:151) detaljno obrauje crkvu svete Marije na Ospu pri emu spominje i sauvane kapitele. Novljanski polukapiteli dio su korpusa radova nastalih u lokalnoj radionici koju prva prepoznaje Radmila Mateji, a uz koju se mogu vezati i dva reljefa s anelima grbonoama iz Senja. Premda ogranienih izraajnih mogunosti, radionica je zadovoljavala potrebe lokalne sredine poetkom 16. stoljea kada je, prilikom neke opsenije rekonstrukcije crkve, mogla nastati cjelokupna arhitektonska dekoracija. Ona ponajprije svjedoi o usvajanju renesansnog izraza koji se ponekad kombinira s gotikom narativnou koju susreemo na figuralnim kapitelima navjetenja i pavlinskih svetaca. Bibliografija: Laszowski 1923:254; Pavlievi 1983:446; Mateji 1983:332-336; Mateji 1989:225-226; Bradanovi 2012:202; Horvat 1999:151. IB

7. Nepoznata lokalna radionica Pilastar ograde prva etvrtina 16. stoljea (oko 1520.) vapnenac, 81 x 16 x 23 cm Hrvatski povijesni muzej, Zagreb inv. br. HPM/PMH 6827 Kameni je prag s prednje, ue strane oblikovan kao pilastar i ukraen biljnim ornamentom. Profilirana baza i abak irine su kamenog bloka, dok su tijelo i kapitel neto ui. Unutar jednostavnog okvira tijela pilastra nalazi se vaza s dvjema savijenim rukama iz koje izvire visoka i iroka stabljika. Iz nje se granaju dva para listova sabljasta oblika i valovitih vanjskih rubova, nad kojima se nalazi cvijet povijenih valovitih latica s izdankom u sredini. Pravilan niz ovih elemenata ponavlja se jo dvaput. Kapitel pilastra oblikovan je kao malo pravokutno polje unutar kojega su u donjem dijelu smjetena tri polukruna oblika iznad kojih su u osi tri okrugla elementa. Rije je o nevjeto modeliranu liu i cvjetovima ili pupoljcima. Openito, ornament je klesan nevjeto i kruto uz koritenje svrdla te bez fine obrade detalja. Pilastar najvjerojatnije potjee iz upne crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom. Mirko Valenti (1969:157, Valenti, Prister: 2002:64) navodi da ga je 1909. godine Hrvatskomu povijesnomu muzeju darovao upni ured u Novome Vinodolskom te istie njegovu ranorenesansnu vegetabilnu ornamentiku. Pilastru je posveena jedna kataloka jedinica u katalogu izlobe Prolost i batina Vinodola (Kruhek 1988:112). Radmila Mateji u pregledu kulturno-povijesnih spomenika Vinodola navodi da ovaj rad nema finou prethodnih reljefa, mislei pritom na hreljinsku kustodiju i Bribirsku Bogorodicu, ali da je dokaz prisutnosti renesanse u ka-

161

menoj opremi novljanske crkve (Mateji 1983:332). U neto kasnijem tekstu, pisanom za vodi po Crikvenici i okolici, ista autorica pretpostavlja da je prigodom rekonstrukcije svetita 1520. godine nastala i njegova ograda, a da je sauvani pilastar bio njezin dio (Mateji 1987:22). Prijedlog Radmile Mateji podupiru i stilske karakteristike ovog fragmenta. Ranorenesansni biljni ornament rustikalne izvedbe odgovara zakanjeloj recepciji novog stila na prostoru Vinodola, dok se kompozicija temelji na venecijanskim primjerima posljednje etvrtine 15. stoljea. Sline ornamentalne uzorke izraivala je radionica majstora Franje na oblinjem Krku i Cresu (Bradanovi 2010: u tisku), no nain klesanja novljanskog pilastra razlikuje se od njezina naina oblikovanja. Ovaj rad nepoznate lokalne radionice ili majstora fragment je ograde svetita upne crkve kakve su bile uobiajene u primorskom kraju. Odvajanje svetita ili kapela razliito koncipiranim ogradama bila je ustaljena praksa jo od ranoga kranstva. U srednjem i ranome novom vijeku ograde su bile sastavljene od nizova dekoriranih stupia ili arkada. Nekoliko takvih sauvanih primjera iz 15. stoljea nalazimo na oblinjem Rabu. Godine 1909. ograda je demontirana i vjerojatno zamijenjena novom, neogotikom, vidljivom na starijim fotografijama (Laszowski 1923:247). Danas je svetite bez ograde te osim ovog pilastra nema sauvanih izvornih dijelova. Bibliografija: Valenti 1969:157; Mateji 1983:332; Mateji 1987:22; Kruhek 1988:112; Valenti, Prister: 2002:64; Bradanovi 2010. IB 8. Nepoznati klesar Nadgrobna ploa s alegorijskim prikazom smrti 17. stoljee kamen, 155 x 51 cm crkva Majke Boje Snjene, Belgrad Na pravokutnoj ploi od crno-sivoga kamena proarana bijelim venama uklesan je crte kostura s kosom u ruci. Kostur je prikazan frontalno, u raskoraku, u desnoj ruci

pred prsima dri motku s kosom, dok je u oteenoj ljevici vjerojatno drao pjeani sat klepsidru. Na lubanji ima trorogu kapu poput stilizirane krune. Ploa nije sauvana u izvornu obliku, naime njezin blago uzdignuti obod vidljiv je tek s gornje strane, dok je s lijeve strane otklesan. Usto je skraena s donje i s desne strane tako da kosturu nedostaju podlaktica i stopalo. Prilikom konzervatorsko-restauratorskih radova osamdesetih godina prolog stoljea, kada je izvedeno i novo poploenje crkve, nadgrobna je ploa izvaena iz poda i vertikalno prislonjena s desne strane trijumfalnog luka. Nadgrobnu je plou krajem 19. stoljea u svojim putopisima iz vinodolskoga kraja spomenuo Dragutin Hirc oznaivi njezin prikaz kao okrunjenu smrt. O ovome je skromnu spomeniku sud izrekla Radmila Mateji (1983:336) tumaei njegov sadraj kao ikonografski motiv koji je preuzet iz Plesa mrtvaca pa je izgled kostura povezala sa skeletima na istarskim freskama 15. stoljea sline tematike. Autorica prikaz na ploi naziva Kraljica smrti i pretpostavlja dataciju u 16. stoljee, dok u radu iz 1987. dataciju sputa u 15. stoljee. Alegorijski prikaz smrti u vidu kostura-kosca kasnosrednjovjekovnoga je postanka, a cilj mu je osvijestiti promatraa kako je smrt neizbjena, neodgodiva i sveobuhvatna injenica pred kojom su svi jednaki bez obzira na stale, spol, dob ili zasluge. U tom je smislu njezina uloga bila i didaktika jer je prilikom pohoda vjernika crkvi upozoravala na posljednje stvari ovjekove. U grafikim su prikazima ove tematike kosturima esto pridodavani atributi ili alati koji su bili karakteristini za pokojnika, a koje sada karikaturalno nosi Smrt. Na glavi belgradskoga kostura stilizirana je troroga kapa dosad smatrana krunom. No ne treba iskljuiti mogunost da je rije o nespretno izvedenu sveenikom biretu, koji bi mogao aludirati i na nekog pokojnog sveenika kao uglednog lana zajednice. Naalost, ploa je sauvana fragmentarno i bez natpisa, to oteava njezino pouzdanije povezivanje uz odreenog pokojnika. Nadgrobna ploa iz Belgrada skromno je djelo anonimnog majstora koji je u ravnu kamenu plohu uklesao crte vjerojatno preuzet iz grafikog predloka pa ga je naknadno prilagodio pojednostavljujui ga mediju kamena. Anatomske netonosti i disproporcije, stilizacija zaobljenih kostiju te neuspio pokuaj da se kostur pri-

162

kae trodimenzionalno upuuju na skromna majstora klesara lokalnih dometa. Ima li se na umu injenica da se u belgradskoj crkvi nalazi nekoliko posve jednostavnih nadgrobnih ploa od istoga crno-sivoga kamena, mahom iz druge polovice 17. stoljea, ini se vjerojatnim da je i ploa s alegorijskim prikazom smrti nastala u tom vremenu. Tu zamisao podupire i grobna ploa Ivana Baretia iz 1666., to se neko nalazila u crkvenom podu odmah pokraj ploe s prikazom kostura. Bibliografija: Hirc 1891:187; Mateji 1983:336; Mateji 1987:63. DT

9. Nepoznati drvorezbar Reljefna pala s prikazom svetog Pavla Pustinjaka i svetog Antuna Opata 17. stoljee polikromirano drvo, 117 x 61 cm Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb; izvorno iz crkve svete Marije na Ospu, Novi Vinodolski inv. br. HPM/PMH 1896 Na luno zakljuenoj pali, sastavljenoj od tri tanje vertikalne drvene ploe, prikazan je reljef svetih Pavla Pustinjaka i Antuna Opata. U njezinu donjem dijelu izrezbarena je plitka kartua zakljuena dvjema bonim volutama, a u kojoj se mogu uoiti tragovi oteena natpisa DIVI EREMITA FRATRES PAVLUVS ET ANTONIVS/ Hospitis onte.., ispisanog crnom bojom. Na lijevoj strani pale prikazan je sveti Pavao Pustinjak kako sjedi na stijeni, odjeven u tuniku od palmina lia. Sveeva je desnica poloena na prsa, dok sputenom ljevicom pokazuje na redak u knjizi to poiva u krilu svetog Antuna Opata. Sveti Antun, na desnoj strani pale, takoer sjedi na stijeni. Odjeven je u redovniki habit i retorikim pokretom ruku komunicira sa svetim Pavlom. Meu svece slijee gavran s kruhom u kljunu pod kojim je cartellino. Kompoziciju flankiraju dva palmina stabla ije grane ispunjavaju luni dio pale. Natpisi na knjigama i cartellinu gotovo su posve neitljivi, a izvorna polikromacija fragmentarno je sauvana te je nanesena na drvo pale bez preparature. Mogu se raspoznati tek crna boja gavranova perja, zlatna boja kruha u njegovu kljunu, zelena boja palmine kronje, inkarnati te bijelo-crni Antunov habit. Fotografija reljefa objavljena je 1939. uz popratni tekst: gotiki drveni reljef iz stare mrtvanice u Novome (Horvat 1939:f58, sl.100). Radmila Mateji 1983. donosi podatak da je samostanskoj crkvi svete Marije na Ospu tijekom 17. stoljea prigraena kapela s drvenim oltarom kojemu je reljef svetih pustinjaka sluio kao oltarna pala. Autorica smatra kako je reljef rad provincijskog drvorezbara koji se sluio grafikim predlokom, to objanjava relativno dobru kompoziciju i proporcije likova, dok se naivnost izvedbe ne moe sakriti. Usto, istaknuta je i slinost likova na reljefnoj pali s kipom svetog Pavla Pustinjaka u nekadanjoj pavlinskoj, danas upnoj crkvi u Crikvenici (Mateji 1983:341-342). U katalogu izlobe Prolost i batina Vinodola reljef je opisan i datiran u 16.

163

stoljee (Bregovac-Pisk 1988:138, kat. jed. 204). Takva se datacija ponavlja i u katalogu izlobe Kultura pavlina u Hrvatskoj (Bregovac-Pisk 1989:443, kat. jed. 192). Snjeana Pavii (2003:80-81) detaljno opisuje palu, te prema Legendi aurei rekonstruira gotovo neitljive tekstove na cartellinu i knjizi to je sveti Pavao dri u rukama. U knjizi pie Dominus regit me et nihil mihi deest in loco post..(Gospodin vlada mnome i nita mi ne nedostaje na mjestu pustom). Na cartellinu je natpis Dmns Hoc Prandium Misit (Gospodin je poslao ovaj ruak). Autorica predlae dataciju unutar ireg vremenskog raspona 16/17. stoljea.

Reljef se je izvorno nalazio u crkvi svete Marije na Ospu u luci Novog Vinodolskog. Ovaj je kompleks bio sruen 1916., a drvenu je palu Povijesnomu muzeju darovao novljanski kanonik i upnik don Dragutin Smokvina. Ona je 1974. konzervirana i restaurirana u Zagrebu (Mateji 1983:357, bilj. 22). Prvotno predstavljanje reljefne pale iz Novog Vinodolskog (Horvat 1939:f58, sl. 100) kao gotikoga drvenog reljefa vjerojatno je navelo autore, koji su o djelu kasnije pisali, da ga datiraju u 16. stoljee. Mogue da ih je na takvu dataciju navela i otrina te plitkoa rezbarene povrine. No odreene nesigurnosti kod izvedbe te nemarni potezi dlijeta, izrazi lica i oblik fragmentarno sauvanih slova ovo djelo smjetaju u 17. stoljee, kako je istakla Radmila Mateji. Relativno spretno postavljena kompozicija, u kojoj je uobiajeni prikaz jednog stabla palme raspolovljen na dva dijela tako da su njezine grane skladno ispunile gornji, luno zakljueni dio pale, mogla bi se pripisati grafikom predloku to ga je u drvo vjerojatno prenio neznani pavlinski rezbar. Lik svetog Antuna Opata vjetije je impostiran od drugog sveca, a sveevo je lice, zaudo, najuspjenije izveden dio pale. Gotovo su svi drveni kiparski ukrasi iz nekadanje crkve svete Marije u Ospu propali pa je stoga teko donijeti preciznije zakljuke o ovoj drvenoj pali. Zamijeena slinost u rezbarskom postupku, ali i donekle u tipologiji likova izmeu ovog djela i skulptura iz crikvenike upne crkve podupire zamisao da je palu izradio pavlinski drvorezbar koji je sredinom ili u drugoj polovici 17. stoljea za pavlinske samostane u Vinodolu izraivao crkvenu opremu. Konano, stoljee kasnije na isti je nain djelovao i pavlinski drvorezbar Paulus Riedl selei se iz jednog samostana u drugi, tako da je svoja djela ostavio diljem nekadanjih pavlinskih samostana i crkava u Senju, Novom Vinodolskom, Crikvenici i Svetom Petru u umi. Bibliografija: Horvat 1939:f58, sl. 100; Mateji 1983:341342; Bregovac-Pisk 1988:138, kat. jed. 204; Mateji 1989:228; Bregovac-Pisk 1989:443, kat. jed. 192; Pavii 2003:80-81, kat. jed. 48. DT

164

10. Nepoznati kipar Sveti Mihovil Arkaneo sredina 17. stoljea polikromirano drvo, 69 x 15 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Skulptura se nalazi u nii na vrhu drvenog oltara s lijeve strane trijumfalnog luka upne crkve u Crikvenici. Na krunoj je bazi postavljen lik sveca u naglaenu kontrapostu. Sveti je Mihovil odjeven u stilizirani rimski oklop s haljinicom, a na nogama ima visoke izme s ukrasnim vezicama. Sveeva je desna ruka uzdignuta te se u njoj nekad najvjerojatnije nalazilo koplje, dok mu je ljevica napola sputena i ispruena naprijed te u njoj dri vagu. Mladoliko sveevo lice ima irom otvorene oi i usta. Uokvireno je nemirnim upercima kose to se radijalno ire oko glave. Na leima su vidljive kuke gdje su se nekad nalazila arkanelova krila. O skulpturi svetog Mihovila dosad nije bilo zasebno pisano, ve je ona razmatrana zajedno s ostalim skulpturama u sklopu oltara. Radmila Mateji istie kako su dva arhitekturom identina oltara, prislonjena na trijumfalni luk crikvenike crkve, vrlo slina nekadanjemu glavnom oltaru i desnom oltaru u crkvi svetog Stjepana u Driveniku. Autorica oltare datira u prvu polovicu 17. stoljea na temelju reljefne dekoracije u obliku alga s hrskavinim vanjskim rubovima (Mateji 1983:340). Ista autorica ova dva oltara odreuje kao zlatne oltare tektonskog tipa na kojima se zapaaju podcrtane oznake retardiranog manirizma, dok za skulpture kazuje kako su svojstvene vinodolskoj varijanti plastike (Mateji 1989:227). Iako je skulptura svetog Mihovila viestruko i neprimjerno premazana gustim slojevima uljane boje koja znatno oteava podrobniju analizu, moe se ustvrditi da je rije o moda najkvalitetnijoj drvenoj skulpturi unutar crikvenike crkve. Graciozan stav svetog Mihovila, njegova antikizirajua odjea te izduen vrat s upeatljivim licem i nemirno rezbarenom kosom svjedoe o vjetu kiparu koji je zacijelo bio upoznat s grafikim listovima, ponajprije srednjoeuropskih majstora. Otro rezbareni vijugavi uvojci koji se radijalno ire oko sveeve glave i stanovit naturalizam u prikazu otvorenih usta s vidljivim zubima mogli bi upuivati na majstora podrijetlom iz

podalpskog podruja Furlanije ili ak Kranjske. Valja napomenuti da jo nije potpuno razjanjena difuzija i prisustvo majstora drvorezbarskih radionica 17. stoljea na podruju Furlanije i Slovenije, a odakle su pak dolazili u Istru, Primorje i njegovo kontinentalno zalee. U tom kontekstu, s obzirom na jo uvijek nejasno pristizanje autora i djela, valja upozoriti na to da se gotovo identina skulptura svetog Mihovila nalazi u depou Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru, a potjee iz zadarskog zalea opustoenog u Domovinskom ratu. Zadarski kip svetog Mihovila fragmentarno je sauvan, no slinosti s crikvenikim toliko su velike da je vrlo vjerojatno rije ne samo o istoj radionici ve i istome majstoru. Mogue je pretpostaviti da je crikvenika skulptura nastala u vrijeme obnove i proirenja crkve 1659. godine. Bibliografija: Mateji 1983:340; Mateji 1989:227. DT

165

11. Nepoznati kipar Sveti Onofrije i sveti pustinjak (Pafnucije ?) trea etvrtina 17. stoljea drvo, 102 x 25,5 cm i 102 x 23 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Skulptura svetog Onofrija postavljena je na ovalnu bazu. Svetac je prikazan obnaen, tijela lagano nagnuta ulijevo. Oko bokova ogrnut je vijencem od brljanova lia, dok mu gola ramena i prsa prekrivaju dugaka raspute-

na kosa i brada. Sveeva je ljevica poloena na prsa, a sputena je desnica blago uzdignuta naprijed. Na starakom se licu istiu malena, blago otvorena usta, jak nos i luk obrva. Druga skulptura predstavlja svetog pustinjaka bez odreenih atributa. Svetac stoji na ovalnoj bazi, odjeven u tuniku nalik na habit gruba tkanja, to je pokidana na bedru. Sveeva je desnica prislonjena uz trbuh, a ljevica je sputena uz tijelo. Na starakom se licu istiu dugaka brada, otar nos i luk obrva. Skulpture spominje Radmila Mateji kao kipove svetog Pavla Pustinjaka i svetog Antuna Pustinjaka te istie mogunost da su ove izvanredne plastike rad pavlinskih drvorezbara altarista (Mateji 1983:340). Ista autorica

166

prigodom izlobe Kultura pavlina u Hrvatskoj pretpostavlja da su ove skulpture snane ekspresivnosti u izrazu mogle potjecati s glavnog oltara crikvenike crkve prije negoli je sagraen novi, 1776. godine (Mateji 1989:227). Pokuaj kontekstualizacije ovih kipova dala je Doris Barievi, upuujui na slinost crikvenikih skulptura s onima na glavnom oltaru u upnoj crkvi u Vukmaniu, a to potjeu iz pavlinske crkve u Kamenskom. Autorica upozorava na jedinstvenu ikonografiju svetog Pavla ija odjea nije izraena od palme, ve od vijenca lia oko bokova (Barievi 1989:185; Tarbuk 1989:445). Doris Barievi takoer istie i slinost crikvenikih skulptura s onima u desnoj bonoj kapeli nekadanje pavlinske crkve u Sveticama kraj Ozlja pa zakljuuje kako je mogue da je u Sveticama djelovao kipar iz mediteranskoga utjecajnoga kruga posredstvom pavlinskih samostana u Crikvenici ili Senju (Barievi 2008:225-226). Na staroj fotografiji unutranjosti crikvenike crkve nastaloj oko 1925. godine mogu se vidjeti skulpture ovih svetaca postavljene u nie retabla oltara s desne strane trijumfalnog luka. Kako su skulpture znatno vie od oltarne nie, jasno je da to nije njihovo izvorno mjesto, ve da su tu naknadno postavljene. Dosad su ove skulpture bile identificirane kao likovi svetih Pavla i Antuna Pustinjaka, meutim lik obnaena starca, duge kose i brade te s vijencem brljanova lia oko bokova ikonografski nedvosmisleno upuuje na svetog Onofrija, pustinjaka i isposnika koji je ivio u 5. stoljeu u Egiptu. Prema legendi sveti je Onofrije bio redovnik iz grada Tebe, a ivio je sam u pustinji ezdeset godina, gotovo kao divlji ovjek (Badurina 1990:439). Bio je posve gol, a prekrivali su ga duga kosa i brada te vijenac lia oko bokova. Svake mu je nedjelje aneo donosio priest. Pred kraj njegova ivota, Onofrija je pronaao biskup, a kasnije i sam pustinjak Pafnucije koji je ostao s njime u pustinji. Prema tradiciji, kada je svetac umro, dva su lava dola u njegovu pilju te mu iskopala grob. Prikaz svetaca pustinjaka tipian je za redovnike pavline koji su svoj redovniki ivot gradili idejno nasljedujui svetog Pavla Pustinjaka. Iako prikazivanje svetog Onofrija nije tako uestalo, ne treba uditi njegova pojava unutar pavlinske redovnike zajednice kojima je svetac pustinjak mogao biti nadahnue. Autor ovih kipova vjerojatno je pavlinski redovnik drvorezbar koji je umjetninama sline kvalitete opskrbljivao pavlinske crkve u Hrvatskom primorju, ali i kako je ve istaknuto, u irem zaleu. Skul-

ptura svetog Onofrija vjetije je izvedena od one sveca pustinjaka. Unato uvjerljivo izrezbarenim detaljima, vidljive su anatomske nespretnosti i ukoenost impostacije svetakih figura, to bi upuivalo na spretnog majstora, no bez formalnoga kiparskog obrazovanja. Ako se prihvati mogunost da su se ove skulpture nekad nalazile na glavnom oltaru crikvenike crkve, tada bi ih se moglo datirati neposredno nakon sredine 17. stoljea. Naime 1659. izvrena je nadogradnja crkve i svetita kako je zabiljeeno na kljunom kamenu trijumfalnog luka, stoga bi se vee intervencije na arhitekturi mogle odnositi i na nabavu novih oltara kao i kiparske opreme tijekom obnove samostanske crkve. Bibliografija: Mateji 1989:227; Mateji 1989:227; Barievi 1989:185; Tarbuk 1989:445; Barievi 2008:225226. DT

12. Paolo Callalo (Venecija, 1655. 1725.) i radionica Arhitektonski ukras s glavom kerubina carrarski mramor, 64 x 31 cm prvo ili drugo desetljee 18. stojea vlasnik eljko Pavlovi, Crikvenica Izduena pravokutna ploa od bijelog mramora ima ravne bone stranice, a s gornje i donje je strane omeena plastino isklesanim rotulusom s volutama na krajevima. Sredinji je dio ploe grublje obraen dlijetom i ekiem, dok je u gornjem dijelu pomno isklesana glava kerubina rairenih krila i ljupka izraza lica. Ovaj kvalitetni fragment neke vee cjeline crkvenog namjetaja, poput dijela tabernakula, prsobrana propovjedaonice ili stipesa oltara, nalazio se ugraen u privatnu kuu u sreditu Crikvenice. Ne moe se sa sigurnou utvrditi njegovo podrijetlo, kao ni vrijeme kada je postavljen na zid kue na kojem je dokumentiran 1975. (Fototeka Konzervatorskog odjela u Rijeci, inv. br. 66185 86, Crikvenica I 40046). Oblik i dimenzije ovog djela upuuju na to da je moda rije o ukrasu uz bone krajeve stipesa nekog oltara. Ako pretpostavimo da se ispod i iznad reljefne ploe nalazio karakteristian profilirani

167

168

vijenac, tada bi ukupna visina stipesa iznosila oko 100 cm to su uobiajene dimenzije tog dijela oltara. Moe se samo nagaati odakle je stigla ova reljefna ploa s prikazom kerubina jer u Vinodolu, osim Michelazzijeva mramornog oltara iz 1747. u upnoj crkvi u Bribiru, nisu zabiljeeni mramorni spomenici iz tog vremena. Kvalitetno se lice kerubina, odnosno krilata aneoska glavica, moe povezati s kiparom Paolom Callalom, vanim predstavnikom venecijanskoga kiparstva zadnjih desetljea 17. i prve etvrtine 18. stoljea. Majstor je znalaki obradio mramornu povrinu davi djetinjoj fizionomiji ozbiljan izraz lica to ga ublaava priguen osmijeh tipian za kiparevo stvaralatvo krajem 17. te u prva dva desetljea 18. stoljea. U tom smislu crikveniki kerubin predstavlja skromniju verziju prelijepoga kerubina to stoji uz noge Krista na oltaru Preobraenja Kristova iz upne crkve u Labinu (1708.) ili, moe se vjerovati, neto ranijih i skromnijih kerubina na propovjedaonici u zagrebakoj katedrali iz 1695. (Guerriero, 1997:80, 83). Meutim, za razliku od labinskoga kerubina, crikvenikom nedostaje elasticitet krila i vitalnost izraza, stoga je kod ovog arhitektonsko-dekorativnog reljefa razlono govoriti o udjelu radionice u izvedbi. Paolo Callalo bio je jedan od bitnijih sljedbenika najvanijega kipara djelatnog u Veneciji 17. stoljea Giusta Le Courta (Ypres, 1627. Venecija, 1679.). U ranijim desetljeima svoje aktivnosti on je slijedio monumentalan i ekspresivan stil Le Courta, da bi krajem 17. stoljea ublaio emocije svojih likova, smirio vrtlone draperije i olakao njihov pad. Oko 1700. na mramornim licima Callalovih putta i kerubina smiren i priguen osmijeh zamijenio je dotad karikaturalno otvorena usta i pomalo groteskne fizionomije. Zbog toga se crikveniki reljef moe okvirno datirati neposredno nakon 1700. godine, odnosno u prvo ili drugo desetljee 18. stoljea. Djela Paola Callala nalaze se na vie lokaliteta u Hrvatskoj od kojih su ona u kontinentalnom dijelu Hrvatske (Zagreb, Remete) pristigla posredstvom ljubljanskih majstora klesara koji su mramornu skulpturu za svoje oltare i crkveni namjetaj naruivali izravno u Veneciji. Paolova djela u priobalju (Labin, Vodnjan, Zadar, Dubanica na Krku) mahom su naruena kod samog majstora, dok su pojedine skulpture naknadno kupljene i postavljene u 19. stoljeu kao ukras sakralnih prostora (Vodnjan, Brtonigla, Vodice, Sutivan na Brau). Crikvenika ploa s prikazom kerubina vana je jer predstavlja zasad najstariji

figurativni mramorni ulomak iz doba baroka na podruju Vinodola koji prethodi mramornom oltaru Antonija Michelazzija iz 1747. u upnoj crkvi u Bribiru. Neobjavljeno djelo DT 13. Nepoznati klesar Grb pavlinskog reda druga etvrtina 18. stoljea (1737. ?) kamen, 68,5 x 92 cm Muzej Grada Crikvenice, Crikvenica; izvorno iz pavlinskog samostana, Crikvenica inv. br. 1834 Na kamenoj su ploi u profilu prikazana dva sueljena lava, uzdignutih repova u obliku slova S, kako naslanjaju pande na drvo palme. Deblo joj je obraslo stiliziranom, reljefnom korom, a iz njega izbija osam simetrino postavljenih grana. Na vrhu je kronje u profilu prikazan gavran sputenih krila kako u kljunu dri kruh. Pavlinski je grb obino opremljen palmom s datuljama, gavranom s kruhom i parom lavova koji aludiraju na legendu o ivotu svetog Pavla Pustinjaka. Svetac je bio podrijetlom iz egipatskoga grada Tebe. Bjeei pred progonima krana u doba rimskog cara Decija sredinom 3.

169

stoljea, sklonio se u pustinju i u njoj proboravio devedeset i osam godina, sve do svoje smrti. U pustinji je ivio u pilji pokraj palme s datuljama koja ga je hranila, dok mu je gavran donosio kruh. U pustinjakome mu se ivotu prikljuio sveti Antun Opat, a kada je Pavao umro, Antunu su dva lava pomogla iskopati grob i u njega poloiti tijelo prvog pustinjaka (Grgi 1990:454). Ovaj je grb bio ugraen iznad lunog portala koji u kljunom kamenu ima uklesanu 1737. godinu, a vodio je u gospodarski dio crikvenikoga samostanskoga kompleksa, smjeten na njegovoj sjeverozapadnoj strani. Portal je vrlo jednostavno koncipiran: nad lunim vratima smjeten je kameni vijenac iznad kojeg se die troluni zabat flankiran dvjema izduenim piramidama s kuglama na vrhu. U sredini zabata u lunoj je nii smjeten grb. Reljef s dva lava vjerojatno je nakon Drugoga svjetskog rata bio skinut s portala, da bi kasnije, prilikom nadogradnje bivega samostanskog sklopa i njegova preureenja u hotel, bio ugraen u zid uz recepciju. Na njegovo izvorno mjesto postavljen je odljev. Konano, 2011. kameni je pavlinski grb predan na uvanje Muzeju Grada Crikvenice. U dosadanjoj literaturi grb je usputno spomenut u sklopu opisa samostana (Mateji 1989:225; Uremovi 2002:43-44). Piui o pavlinskom grbu to se nekad nalazio na redovnikom gostinjcu u Rijeci, a koji se kao graevina prvi put spominje 1751., Radmila Mateji, zaudo, navodi kako rijeki reljef nosi oznake konzervativnog stila pavlinske plastike u Vinodolu koja se sigurno datira u XVI. stoljee (Mateji 1988:178-179). Autorica uz rijeki grb navodi i onaj iz Crikvenice te onaj na vrhu proelja pavlinske crkve u Svetom Petru u umi. Plitko klesanje crikvenikog reljefa i povran nain obrade kamene materije odaju ruku skromna kipara, najvjerojatnije nekog od pavlinskih redovnika koji se mogao posluiti uobiajenim grafikim predlocima prilikom klesanja heraldikih znakova. Godina 1737. uklesana na portalu vjerojatno odgovara i vremenu nastanka ovoga grba, koji se moe povezati uz nekoliko slinih na prostoru Istre i Hrvatskog primorja. Kiparski najkvalitetniji kameni grb pustinjakog reda vinodolsko-istarske pavlinske provincije nalazi se nad kamenim umivaonikom u sakristiji crkve u Svetom Petru u umi te je natpisom datiran u 1717. godinu. Lakoa oblikovanja lavova i palme na njemu kao i minucioznost klesanih detalja do-

datno naglaenih polikromijom daleko nadilazi njegove kasnije verzije u Crikvenici i Rijeci, kojima je mogao biti neposredan uzor. Rijeki pavlinski grb s nekadanjega gostinjca vrlo je slian ovom u Crikvenici, a moe ga se datirati u sredinu 18. stoljea. Bibliografija: Mateji 1989:225; Uremovi 2002:43-44. DT 14. Antonio Michelazzi (Gradisca dIsonzo, 1707. Rijeka, 1772.) Due u istilitu 1744. mramor starac s oteenom rukom, 38 cm mukarac s podignutom rukom, 41,5 cm poprsje mukarca, 19,5 cm ena sklopljenih ruku, 30 cm ena s rukama na prsima, 36 cm glavni oltar crkve svetog Jeronima, Rijeka Pet mramornih kipova ena i mukaraca razliite dobi dio su vee kompozicije to prikazuje due u istilitu. Bradati starac s istanano izvedenom muskulaturom te sputenim i oteenim rukama prikazan je do bedara, eznutljiva pogleda uprta uvis. Mlada je ena prikazana, takoer do bedara, kako rukama prekriva prsa, dok joj duga rasputena kosa pada na ramena. I lik mlaeg mukarca predstavljen je do bedara, uzdignute glave, s osmijehom na licu. Desnica mu je poloena na prsa, dok je ljevica energino uzdignuta uvis. Lik mukarca isklesan je do prsiju i bez ruku te mu je glava u snanoj gesti usmjerena gore. Lik starije ene prikazan je do pojasa, lice joj je u bolnoj grimasi, a ruke su joj grevito sklopljene pred prsima. Stoasti plamenovi ognja razliitih dimenzija isklesani su u crvenome veronskome mramoru. Glavni oltar u rijekoj crkvi svetog Jeronima kiparu i altaristu Antoniju Michelazziju pripisala je Radmila Mateji, analizirajui njegovu strukturu i kiparsku dekoraciju, no bez spomena skulptura nazvanih Due u istilitu ispod menze u oltarnoj nii (Mateji 1967/1968:164). Ista autorica 1970. godine u svojemu magistarskom radu kataloki opisuje oltar i navodi postojanje sedam skulptu-

170

ra u sklopu oltarne nie (Mateji 1970:382, 386). Ipak, skulpture Due u istilitu nisu dosad bile publicirane, ni predstavljene fotografijom, a u meuvremenu su i maknute iz oltarne nie. Povodom izlaganja Ive Jazbec Michelazzijeve Due u istilitu: ljepota iskupljenja na znanstvenom skupu Estetski i postestetski status lijepog. Povijest i teorija umjetnosti (Rijeka, 16. lipanja 2010.), u oltarnoj je nii izvrena rekompozicija dotad odbaenih skulptura iz crkvenog spremita. Meutim pronaeno je pet likova, dok se esti aneo nalazi na izvornome mjestu, no bez krila. Sauvano je i oko etrdeset plamenova razliitih veliina, isklesanih od crvenog mramora. Na fotografiji oltara iz tridesetih godina 20. stoljea vidljiv je poloaj skulptura unutar oltarne nie te se zamjeuje postojanje jo jedne manje mramorne figure, kojoj se sada zameo trag. Antonio Michelazzi dolazi u Rijeku oko 1729. i ubrzo otvara radionicu specijaliziranu za izradu mramornih skulptura i oltara. Ona je djelovala sve do majstorove smrti 1772., a bila je najkvalitetnija i najvanija takva bottega u 18. stoljeu na Kvarneru. Godine 1744. bogati je rijeki

plemi i trgovac Giuseppe Minolli donirao sredstva za izgradnju oltara i obiteljske grobnice u svetitu nekadanje augustinske crkve svetog Jeronima u Rijeci te je obimnim legatima osigurao odravanje misa zadunica za sebe i obitelj (Torcoletti 1944:22). Stoga su ispod oltarne menze, poput kazaline scenografije, isklesane Due u istilitu kako podnose muke u plamenu, odnosno iste se od grijeha nakon smrti. No glavna je zamisao ovog djela bila da se potakne solidarnost ivih prema mrtvima, odnosno da ovjek, inei dobra djela, molei se i sudjelujui u svetim misama za pokojne, moe pomoi mrtvima i pribliiti ih raju (Badurina 1990:213). U skladu s takvim shvaanjem oltarna ploa menza, u trenutku dok sveenik slui misu, posebice zadunicu ili onu namijenjenu duama u istilitu, postaje propustljivom opnom izmeu dvaju svjetova. Iz svijeta milosti, stvorenoga Kristovom rtvom, u svijet istilina trpljenja simboliki silazi aneo i izbavlja due iz ognja, posredovanjem misne rtve. Ovaj je obredni in doslovno prikazan i na glavnom oltaru nekadanje augustinske crkve u Rijeci. Tu je na menzi smjeten tabernakul u kojem se uva posveena hostija, a ispod njega privrena je skulptura

171

leteeg anela to spaava due iz plamena. Michelazzijevo je djelo izvrstan primjer baroknog concetta u kojem je oltar predstavljen poput kazaline kulise, gdje prikaz istilita funkcionira kao integralni i neodvojivi dio pomno osmiljene vee cjeline. Slian koncept oltara s raspelom gdje se pod menzom javlja prikaz skulptura u plamenu, sada jo dodatno zatvorenih eljeznom reetkom, nalazimo na oltaru svetoga Kria u varadinskoj katedrali (Cvetni 2007:161). I mramorne skulpture Bogorodice i svetog Josipa imaju simbolinu, zagovorniku ulogu, ne samo za donatora i sveeva imenjaka Giuseppea Minollija nego i za sve due to vape za izbavljenjem. U Michelazzijevu opusu vrlo su rijetke nie sa skulpturalnim kompozicijama na mjestu uobiajenoga reljefnog stipesa. Ova iz nekadanje augustinske crkve konceptom je usporediva s Michelazzijevim kipom umiruega svetog Franje Ksaverskog pod menzom sveeva oltara (1736.) iz nedaleke isusovake, a sada katedralne crkve svetog Vida u Rijeci. U skulptorskom smislu figure iz djela Due u istilitu predstavljaju minijature. Fizionomije mukih likova iz ove grupe vezuju se uz Michelazzijeve kipove poput svetog Franje Borgie u rijekoj katedrali svetog Vida, svetog Martina iz rijeke zborne crkve, svetoga Karla Boromejskog u upnoj crkvi u Lupoglavu (izvorno u zagrebakoj katedrali) ili pak svetog Josipa s desne strane glavnog oltara u rijekome svetom Jeronimu, ispod ije se menze i nalaze Due u istilitu. Valja istaknuti da je u ovoj grupi kiparski najbolji lik bradatog starca, vrlo vjeto modelirane muskulature i minuciozno obraene glave, kod kojeg Michelazzi pokazuje zavidnu spretnost u klesanju detalja, ali i prikazivanju emotivna stanja lika. Ovu skulpturalnu grupu, to se danas uva u spremitu uza sakristiju crkve svetog Jeronima, valjalo bi vratiti na njezino izvorno mjesto. Ne samo zbog njezine vanosti unutar opusa Antonija Michelazzija ve i zbog ikonografsko-scenske jedinstvenosti rijekog primjera unutar velikoga korpusa mramornih oltara na istonoj obali Jadrana. Bibliografija: Mateji 1970:282, 386. DT

15. Paulus Riedl (? 1725. vijesti do 1776.) Bogorodica od Sedam alosti 1772. polikromirano, pozlaeno i posrebreno drvo, 78 x 35 x 26 cm Sakralna zbirka u crkvi svete Trojice, Novi Vinodolski; izvorno iz crkve svete Marije na Ospu, Novi Vinodolski Na pravokutnoj, profiliranoj bazi odrezanih uglova smjeten je sjedei lik Bogorodice odjeven u posrebrenu haljinu i ogrnut zlatnim platem. Bogorodiina je lijeva ruka ispruena, a desnom pridrava glavu mrtva Krista koji je poloen na njezina koljena. Marijina je glava nagnuta ulijevo, a na njoj je zlatan veo. Na Bogorodiinim je prsima veliko zlatno srce koje probadaju tri maa s lijeve te etiri s desne strane. Mrtvi je Krist horizontalno poloen na majina koljena te je oko bokova ogrnut zlatnom perizomom. Lijeva mu je ruka poloena uz tijelo, dok mu desnica pada uz Marijine noge. Na stranjoj je strani skulpture naznaena 1772. godina. Skromna fortuna critica ove skulpture usko je vezana uz kip Majke Boje alosne (1754.) iz nekadanje pavlinske crkve u Senju, a to se od 1798. nalazi u katedrali istoga grada (Barievi 1973/1974:139-140). Radmila Mateji utvrdila je da je vinodolski kip raen po uzoru na senjski te da oba kvalitetna djela vuku podrijetlo iz predalpskog prostora, odnosno Tirola, i da imaju velikih slinosti s opusom Paulusa Riedla u Svetom Petru u umi (Mateji 1989:228). Autorica navodi kako skulptura iz 1772. potjee iz poruenoga pavlinskog samostana svete Marije na Ospu, u luci Novog Vinodolskog. Ista se skulptura u katalogu izlobe Kultura pavlina u Hrvatskoj navodi kao djelo radionice Paulusa Riedla (Tarbuk 1989:461, 463). Kipar Paulus Riedel najvjerojatnije je bio podrijetlom iz Tirola, a u primorskom se kraju prvi put spominje u pavlinskom samostanu svetog Nikole u Senju sredinom 18. stoljea, gdje radi glavni oltar, koji se od 1790. nalazi u upnoj crkvi u Puntu na otoku Krku. Oko 1754. nastaje njegova drvena Bogorodica od Sedam alosti za pavlinsku crkvu u Senju, sada na etvrtom oltaru lijevo u katedrali u istom gradu. Ona ima vrlo slinu kompoziciju kao i skulptura iz Novog Vinodolskog, nastala 1772. U oba sluaja Riedl spaja dva ikonografska obrasca, Oplakivanje i Bogorodicu od Sedam alosti, u jedinstvenu cjelinu.

172

Skulptura alosne Marije s mrtvim sinom u krilu (Vesperbild, Piet) javlja se u prvoj polovici 14. stoljea kao prikaz ija je svrha bila da vjernika, kroz molitvu i razmiljanje, to vie emotivno priblii Kristovoj rtvi i Marijinoj boli (Fui 1990:169). Iako je kod Riedlovih skulptura rije o tipinom prikazu Oplakivanja, njima dominira sedam maeva zabodenih u Marijino srce, tvorei tako ikonografiju Bogorodice od Sedam alosti. Taj se prikaz temelji na Lukinu evanelju (Lk. 2, 35), a prema proroanstvu starca imuna izreenom prilikom Kristova prikazanja u Hramu. Tada je imun obznanio Mariji kako e joj duu probosti ma boli. Sedam maeva simbolizira sedam Marijinih alosti: 1. Proroanstvo starca imuna, 2. Bijeg u Egipat, 3. alost kada se dvanaestogodinji Isus izgubio u Hramu, 4. Noenje kria, 5. Raspee, 6. Skidanje s kria, 7. Polaganje u grob (Fui 1990:167). Budui da je novljanska skulptura datirana u 1772. godinu, moe se pretpostaviti kako je majstor po dovretku

opremanja samostanske crkve u Svetome Petru u umi, gdje je njegov oltar svetog Pavla Pustinjaka datiran u 1772., iste godine preao u pavlinski samostan svete Marije na Ospu. Svega par godina kasnije majstor je izradio svoje posljednje dokumentirano djelo, glavni oltar u crkvi nedalekoga crikvenikog samostana. Riedlov je kiparski rukopis arhaian i nespretan, no istodobno vrlo dekorativan, a kiparevo jednostavno prikazivanje svetaca, retorikih gesta i sintetiziranih emocija bilo je blisko pavlinskoj pobonosti i jednostavnosti, koju tek ovla pokuavaju sakriti bogata polikromija i pozlata. Uz ve spomenutu senjsku skulpturu Bogorodice od Sedam alosti, vinodolskoj su skulpturi fizionomski bliski Riedlovi kipovi svete Jelene i svete Veronike iz 1763. na oltaru svetoga Kria u pavlinskoj crkvi u Svetom Petru u umi. Bibliografija: Mateji 1989:228; Tarbuk 1989:461, 463. DT

16. Paulus Riedl (?, 1725. vijesti do 1776.) Relikvijar svetog Mansueta muenika 1776. polikromirano i pozlaeno drvo, staklo, svilene i metalne niti, papir, 54 x 30,5 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Relikvijar ima oblik minijaturna oltara s retablom, a sastoji se od ukraena rezbarenog prospekta to zatvara posve jednostavnu drvenu kutiju za relikvije. Nad ravnom profiliranom bazom die se polje izvijenih bonih rubova u ijem se sreditu nalazi ostakljeni oval valovita okvira s relikvijom svetog Mansueta Muenika. Gornji dio relikvijara koncipiran je poput plona i bogato ukraena oltarnog retabla, a sastoji se od rocaille voluta i vitica te zavrava stiliziranom krunom omeenom reetkastim ukrasnim motivom i zakljunom lisnatom palmetom. Sredinji ostakljeni dio relikvijara omeen je blago izvijenim rubom te se u njemu nalazi pozlaeni i polikromirani kipi svetog Antuna Opata. Svetac stoji na bazi izvijenih rubova odjeven u pozlaeni redovniki habit pavlina. Njegove su ruke rairene, a pomno izrezbarena glava nagnuta je ulijevo. Uokolo sveeva kipia simetrino su poredane

173

vrpce u obliku lukova omotanih srebrnim i zlatnim lamelama te papirnatim i svilenim cvijeem. Relikvijar svetog Mansueta s kipiem svetog Antuna Opata te identian takav s relikvijom svetog Veneranda i kipiem svetog Pavla Pustinjaka dosad nisu bili spominjani u literaturi jer se odavno ne nalaze na svojemu izvornome mjestu glavnom oltaru u nekadanjoj pavlinskoj crkvi u Crikvenici. Taj je oltar nastao 1776., a prema natpisu na tabernakulu djelo je stolara i graditelja lukova Franciscusa Shmelza i Filippusa Vidricha, kipara Paulusa Riedla te pozlatara i slikara Lucasa Hansera (Barievi 1973/1974:141-142). Natpis je otkriven prilikom restauracije oltara 1912. te ga je u svojim rukopisima zabiljeio Kamilo Dokal, kao i informaciju da je na oltaru bilo jo manjih kipova koji su bili uklonjeni, odbaeni na tavan i potom spaljeni (Barievi 1973/1974:141-142). No ini se da su relikvijari jo 1925. bili na svojim izvornim mjestima jer ih se moe vidjeti na jednoj staroj fotografiji interijera crikvenike upne crkve. Nalazili su se na predeli bono od tabernakula, postavljeni na konzole u obliku koljke na kojima su sada smjetene skulpture putta to su se izvorno nalazile uz kipove svetih kraljeva Stjepana i Vjenceslava na krajevima predele. Relikvijari koncepcijom ponavljaju obris retabla glavnog oltara, a na njima se moe primijetiti koritenje istoga dekorativnog rjenika kakvim se Riedl koristi na pet drvenih oltara u pavlinskoj crkvi svetih Petra i Pavla u Svetom Petru u umi. Oni su, prema natpisima na retablima, nastali izmeu 1755. i 1772. godine. Rije je o otro rezanim rocaille volutama, vitiastim palmetama, kartuama i specifinoj reetkastoj perforiranoj mrei. Kiparski su istanane minijaturna skulptura svetog Antuna Opata i, jo kvalitetniji, pandanski lik svetog Pavla Pustinjaka. Za kipi svetog Antuna Opata vani su Riedlovi kipovi svetih Grgura Pape, i Pavla Pustinjaka s oltara u Puntu, izvorno iz pavlinske crkve u Senju, te kip svetog Jeronima u Svetom Petru u umi, kod kojih se lako uoavaju tipian majstorov ukoen stav likova i otro lomljenje draperije. Za razliku od okvira obaju relikvijara koji su grubo preslikani, minijaturne skulpture pavlinskih svetaca sauvale su izvornu pozlatu i polikromiju koju je vjerojatno izveo slikar i pozlatar Lucas Hanser te nam, bar djelomino, mogu predoiti izvornu vizualnu rasko, sada posve preslikanoga crikvenikoga glavnog oltara. Crikveniki relikvijari pronaeni su prilikom pripreme

ove izlobe, odbaeni u crkveno spremite. Zbog njihove vrijednosti, ali i oteenosti, trebalo bi ih to prije restaurirati i vratiti na izvorno mjesto. Neobjavljeno djelo DT

174

SLIKARSTVO 17. Nepoznati venecijanski slikar Bogorodica s Djetetom prva etvrtina 15. stoljea (?) tempera na drvu, pozlata, kazeinska tempera, uljena boja ili tempera, 72 x 44 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Bogorodica sjedi s Djetetom u krilu na kamenu prijestolju ukraenom jednostavnom profilacijom, visokih bonih naslona i poligonalnog podnoja, proirenog ispod njezinih nogu. Marija je odjevena u plavi plat maforion, ispod kojega se vidi ljubiasta tunika hiton. Desnom rukom pridrava Dijete, dok mu lijevom nudi dojku. Dijete sjedi na majinim koljenima, okrenuto promatrau. Odjeveno je u crvenu haljinu i zeleni plat. Sjedalo prijestolja prekriveno je crvenom tkaninom koja je iza Marijinih lea podignuta. Nju su izvorno s lijeve i desne strane pridravali aneli ili je bila privrena za povieni naslon prijestolja, no to danas vie nije raspoznatljivo. Pozadina je prikaza zlatna. Pristizanje ovog djela u crkvu Uznesenja Blaene Djevice Marije valja povezati s osnivanjem pavlinskog samostana na uu rjeice Dubraine. Taj se dogaaj, kako se moe pretpostaviti, zbio 1412. ili u neposrednoj kronolokoj blizini (Matijevi Sokol, Galovi 2011:3). Samostan je nikao uz ve postojeu, a poetkom 15. stoljea zaputenu crkvu Uznesenja Blaene Djevice Marije koju je pavlinima darovao knez Nikola IV. Frankapan (Laszowski 1923:210, Mateji 1989:224). Moda je tom prigodom pustinjakom redu darovao i oltarnu sliku koja je tijekom vremena postala najvanijim kultnim predmetom ne samo u crkvi i samostanu ve i na irem podruju Crikvenice. Zbog toga je prilikom obnove crikvenike pavlinske crkve 1776. ona uklopljena u novi oltar koji ponosno potpisuju pavlinski redovnici Franciscus Shmelz i Philippus Vidrich stolari i drvorezbar te kipar Paulus Riedl. Pozlatu i polikromiju na novom je oltaru nainio Lucas Hanser (Tuli 2012:97). Osim to je Bogorodica s Djetetom tada bila rezana da se prilagodi novom okviru, doivjela je i potpuno preslikavanje kazeinskom temperom, najvjerojatnije od ruke istog majstora koji je obojio i pozlatio cijeli oltar. Slika je ponovno bila preslikana tijekom druge polovice 19. ili poetkom 20. stoljea uljenom bojom ili temperom i potom restaurirana 1980. godine. Do tada je slika na sebi imala ex voto ploice i nakit koji su bili zakucani avlima u slikanu povrinu i drvo. Konano, ona je ponovno restaurirana 2004. godine, kada su s nje tek djelomino uklonjeni preslici jer je utvreno da je izvorni slikani sloj, a posebno pozlata u pozadini prikaza, vrlo slabo sauvan (Voki 2004). Radmila Mateji (1983:354, 1987:23, 1989: 229-230) smatra da je slika Bogorodica s Djetetom nastala tijekom prvih desetljea 15. stoljea, a nakon 1412. godine, te je vezuje uz padovanski slikarski krug. Ista autorica nadalje naglaava da je djelo nastalo u tradiciji slikarstva Paola Veneziana (vijesti od 1333. do 1358.), o emu svjedoe njegova kompozicija i kolorit, te je miljenja da je ono na razini tradicionalnog quattrocentesknog venecijanskog madonerskog slikarstva. Radmila Mateji konano zakljuuje da je crikveniku sliku mogao izraditi neki od domaih majstora djelatnih, pretpostaviti je, poetkom 15. stoljea na prostoru sjevernoga Hrvatskog primorja. Bogorodica s Djetetom bila je prikazana na izlobi Stoljee gotike na Jadranu: slikarstvo u ozraju Paola Veneziana u Zagrebu 2004. godine. Tom je prigodom predloena datacija ovog djela u posljednja desetljea 14. stoljea te je ono povezano uza suvremenu venecijansku slikarsku tradiciju (Kudi Buri 2004:114). No sadanje stanje slike, ak i nakon recentne restauracije koja je djelomino uklonila vrlo grube preslike, ne doputa donoenje preciznih zakljuaka o njezinu moguem autoru i vremenu nastanka. Na to upozorava restauratorska sonda koju je prigodom posljednje intervencije ostavio restaurator Denis Voki. Rije je o vodoravnom pravokutniku koji se nalazi na draperiji Bogorodiine haljine, ispod njezina lijevoga koljena, a pokazuje izvorni slikani sloj. Ovdje se vidi da je Marijin maforion tamnozelene boje te da je ukraen zlatnim zvjezdicama i obrubljen vrpcom tkanine izvezene zlatnim nitima, naslikanom tankim i vrlo preciznim potezom. Gruba i jednolina tekstura ostatka ove slike svjedoi o tome koliko je sadanji izgled crikvenike slike udaljen od izvornoga. ini se, ipak, da je Lucas Hanser prilikom preslikavanja pokuao to vjernije ponoviti izvornu kompoziciju djela, a nakon posljednje restauracije postale su vidljive i konture prijestolja od sivkasta i ruiasta kamena koje u znatnoj mjeri podsjeaju na rjeenja prisutna na venecijanskim slikama nastalim tijekom druge polovice 14. i na samom poetku 15. stoljea.

175

Sudei prema ovim vrlo oskudnim pouzdanim informacijama o izvornom izgledu Bogorodice s Djetetom iz crikvenike, nekad pavlinske, a danas upne crkve, moemo zakljuiti da je najvjerojatnije rije o djelu slikara venecijanske provenijencije. Njegov je autor bio vrlo dobro upoznat s djelima najutjecajnijeg i najkvalitetnijega mletakog slikara trecenta Paola Veneziana. Prikaz Bogorodice komponiran je na nain brojnih Paolovih Madonna, poput one na Poliptihu Campana (Louvre, Paris) ili Bogorodice s Djetetom iz milanske zbirke Crespi te posebno one to se danas uva u Gallerie dellAccademia, a potjee iz venecijanske crkve SantAlvise (Muraro 1970:101135, Nante 2002:152, kat. 25, Spadavecchia 2002:154, kat.26, Pedrocco 2003:160, 162, kat. 11,12). Crikvenika

je Bogorodica, kao i Dijete u njezinu krilu, prikazana u slinoj pozi kao i ona na prikazu Gospe Maslinske, takoer pripisanom Paolu Venezianu, to se uva u Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru (Hilje 2006:138, kat.34). S Venezianovim Bogorodicama crikvenika slika dijeli jo i nain na koji je prikazano podnoje prijestolja, iji je sredinji dio pomalo nespretno perspektivno skraen u vidu trapeza i proiren pred Marijinim nogama. Draperija podignuta iza njezinih lea (tal. drappo donore, engl. cloth of honour) na crikvenikoj slici ponavlja brojna Paolova rjeenja, a ovdje valja istai tek ona najslinija na Bogorodici s Djetetom iz padovanskog Museo Diocesano i na ve navedenoj slici iz venecijanske Gallerie dellAccademia. U venecijanskoj konzervativnoj sredini utjecaj velike slikarske linosti poput Paola Veneziana trajao je jo desetljeima nakon njegove smrti, pa su i kvalitetni slikari individualnog naina poput Lorenza Veneziana (vijesti od 1356. do 1372.), Jacobella di Bonomo (vijesti od 1375. do 1385.) ili ak Nicola di Pietra (vijesti od 1394. do 1427.) ponavljali neka njegova kompozicijska rjeenja, ali i tipologiju likova. tovie, slikari poput Venecijanca Meneghella di Giovannija de Canali (vijesti od 1384. do 1427.), ili kako se u hrvatskoj strunoj literaturi naziva Menegelo Ivanov de Canali, koji je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo u Zadru (Hilje 1999:51-72), ponavljaju Paolove sheme prikazivanja do kraja prve etvrtine 15. stoljea. Stoga ne udi velika slinost impostacije i gesta njegove Bogorodice s Djetetom to potjee iz ibenske crkve svetoga Kria (Hilje 1999:66, Hilje 2002:220, kat. 59) s crikvenikom slikom. Uz generaciju slikara koji su bili aktivni od posljednjih desetljea 14. do prvih desetljea 15. stoljea crikveniku Bogorodicu s Djetetom vee i tretman ornamenta na draperiji. On vie nije onako raskoan, tovie, teak kao na nekim Paolovim djelima, ve se svodi na diskretnu pozlatu oblikovanu tankim potezom kista, koja je najee ograniena na bordure draperija, ili delikatne uzorke po njezinoj povrini. Zamisao da je crikveniku sliku izradio majstor aktivan na podruju sjevernoga Hrvatskog primorja krajem 14. ili poetkom 15. stoljea malo je vjerojatna. Naroito stoga to je rije o kraju bez velikih kulturnih sredita koja bi u to vrijeme mogla pruiti dovoljno posla jednoj slikarskoj radionici. No bez obzira na to je li ovu sliku crikvenikim pavlinima darovao Nikola IV. Frankapan ili su je sami pribavili, bez obzira na to je li ona nastala povodom osnivanja samostana ili neto ranije, odnosno kasnije, njezina autora valja traiti meu manjim venecijanskim slikarima

176

koji su desetljeima nakon ieznua Paola Veneziana sa slikarske scene marljivo ponavljali njegova ingeniozna rjeenja. Bibliografija: Dokal 1945:101, Mateji 1983:354, Gali 1988:83, Mateji 1987:23, Mateji 1989:229-230, Uremovi 2002:62, Kudi Buri 2004:114 NK

18. Juraj Julije Klovi (Griane,1498. /?/ -Rim, 3. sijenja1578.), pripisano Bogorodica s usnulim Isusom, svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem (?) - Madonna del silenzio peto ili esto desetljee 16. stoljea crvena pisaljka na papiru, 29,2 x 24,4 cm Grafika zbirka Nacionalne i sveuiline knjinice, Zagreb GZAH 9008 Klo 2. Bogorodica sjedi na ravnoj klupi s usnulim Isusom u vrlo neobinu, neudobnom poloaju. Uz njih su desno zamiljeni sveti Josip i lijevo mladi, vjerojatno sveti Ivan Krstitelj, koji stavlja prst na usta u znak utnje. Na glavi mu je pokrivalo nainjeno od lavlje koe. U prvom se planu vidi pjeani sat. Sve navedeno upuuje na simboliku prikaza vezanu uz Isusovu smrt i rtvu za spasenje ljudskog roda. Ovaj crte ponavlja Michelangelov original nainjen u istoj tehnici koji je najvjerojatnije nastao poetkom etrdesetih godina 16. stoljea, a uva se u zbirci Duke of Portland u Londonu (Pelc 1999:83-86, Pelc 2012:203, kat. 34). Michelangelov je crte, koji je posluio kao predloak za nekoliko grafika, ali i slika, vjerojatno bio dio serije nainjene za Vittoriu Colonnu, markizu od Pescare i veliku Buonarottijevu prijateljicu. Meu tovateljima Colonnina pjesnitva koji su se okupljali u njezinu prebivalitu, rimskom samostanu San Silvestro al Quirinale, uz Michelangela je vjerojatno bio i Klovi. Sudei po brojnim kopijama kiparevih crtea koje je izradio, njihovi su kontakti bili prilino intenzivni. Milan Pelc pretpostavlja da se ovaj crte nalazio u Klovievoj ostavtini, pod nazivom Madonna s tri lika. Kloviev se crte meutim donekle razlikuje od originala, kako upozorava Milan Pelc (2012:203). Rije je o malenim odstupanjima u impostaciji likova te u finoi crtea, koji kod rada pripisana Kloviu u odreenoj mjeri izostaju. Crte je za zagrebaku Grafiku zbirku Nacionalne i sveuiline knjinice kupljen 1999. godine.

Bibliografija: Pelc 1999:83-86, Pelc 2004:273-274, kat. 51, Pelc 2009:69, Macan 2009/2010:328, kat. 62, Pelc 2012:203, 204, kat. 34 NK

177

19. Pieter Thijs (Antwerpen, 1624. 1677.) Pranje nogu sedmo desetljee 17. stoljea ulje na platnu, 258 x 188,5 cm upna crkva svetih Petra i Pavla, Bribir Krist, odjeven u tamnu tuniku klei ispred jednog od apostola, najvjerojatnije Petra, koji sjedi okrenut leima promatrau, pruajui lijevu nogu iznad metalne posude u prvom planu. On je odjeven u svijetloplavu halju i uti plat. Desno od Krista stoji slukinja koja mu prua dugaak bijeli ubrus i u rukama pridrava velik mjedeni vr. U pozadini se vidi vei broj apostola i slugu iza kojih se prostire impozantna zasjenjena arkada. Kroz njezin se sredinji otvor moe nazrijeti raskoan interijer osvijetljen velikim viseim kandelabrom, sa stolom prostrtim za pashalnu veeru, s dvama apostolima i slugom. Na zidu, u plitkoj nii, prikazan je kip Mojsija s ploama Zakona. Emilij Laszowski (1923:216) prvi je objavio podatak da u Bribiru postoji slika Isus pere noge apostolima od Thysa. Kako je ve primijetio Radoslav Tomi (1995:118), Laszowski, inae vrsni poznavalac arhiva, ovaj je podatak zacijelo proitao u nekom dokumentu, ali svoj izvor preuuje. Desetak godina kasnije, Artur Schneider (1935:173) zamjeuje da je rije o iznimno kvalitetnom i reprezentativnom djelu, no pripisuje ga, bez detaljnijeg obrazloenja, Jacopu Palmi Mlaem (Venecija, oko 1548. 1628.). Tadanji je ravnatelj Strossmayerove galerije sliku zatekao smjetenu odmah do lijevoga bonog ulaza u crkvu, oteenu od vlage i nevjetih popravaka. On u svojemu godinjem izvjeu s obilaska terena navodi da je ve prethodni ravnatelj Strossmayerove galerije Menci Clement Crni u dogovoru sa upnikom pokuao ovo djelo preuzeti na uvanje, no to se izjalovilo zbog protivljenja lokalne vlasti. Predsjednitvo Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti i dalje je nastojalo Pranje nogu preuzeti na uvanje i zatiti od daljnjeg propadanja, pa se pokuala ishoditi novana pomo banovine za izgradnju bribirskog vodovoda. Iz Schneiderovih rijei nedvojbeno proizlazi da su Bribirani dobivanje vodovoda postavili kao nezaobilazan uvjet za predavanje slike na uvanje Strossmayerovoj galeriji. O ishodu ovih pregovora najbolje govori injenica da se slika i danas nalazi u bribirskoj upnoj crkvi.

Iako je bila upoznata s podatkom koji donosi Laszowski, Radmila Mateji (1982:547, 1983:355, 1987:90) opredjeljuje se za Schneiderovo miljenje o autorstvu Pranja nogu. No ova autorica prva iznosi prijedlog da je sliku bribirskoj crkvi darovao Daniele Antonio Bertoli (San Daniele del Friuli, 1677. Be, 1743.), inspektor i ravnatelj Carske pinakoteke i galerije u Beu (Mateji 1983:355). Kako navodi Laszowski (1923:227): Carski je erar dugovao u to vrijeme Mleaninu Danijelu Antunu Bertoliju, inspektoru carske galerije i zbirke umjetnina u Beu, svotu od 9.700 for(inti). Da mu se to namiri, car mu, (dotino austrijska komora) zapie g. 1732. imanje Bribir za 10.000 for., uz uvjet, da plaa dae kraljevini Hrvatskoj,... Novi je vlasnik Bribira dao sagraditi ili, vjerojatnije, obnoviti neke gradske utvrde, oboruao gradsku strau i crkvi darovao pokaznicu koja je vrijedila 20 dukata. Mogue je pretpostaviti da je crkvi u Bribiru darovao i sliku flamanskog slikara Pietera Thijsa koju je mogao nabaviti na jednom od svojih brojnih putovanja, na kojima je pribavljao umjetnine za Carsku pinakoteku (Hadamowsky, Masutti 1967: http://www.treccani.it/enciclopedia/daniele-antoniobertoli_(Dizionario-Biografico)/). Laszowskijev prijedlog da je Pranje nogu djelo flamanskog slikara prvi je valorizirao Radoslav Tomi (1995:117120) te predlae dataciju oko sredine 17. stoljea. Pieter Thijs jedan je od najvanijih sljedbenika slavnog flamanca Antoona van Dycka (Antwerpen, 1599. London, 1641.) tijekom sredine i tree etvrtine 17. stoljea. Dok mu je poetak karijere bio obiljeen narudbama za vladarske kue i u katolikoj Flandriji (nadvojvoda Leopold Wilhelm) i u kalvinistikoj Nizozemskoj (princ od Orangea), Thijs je tek kasnije tijekom svoje karijere poeo slikati scene religiozne tematike za samostane u Antwerpenu i za brojne crkve u gradovima i selima diljem Brabanta i Flandrije (Vlieghe 1998:98-99, Douglas Stewart 1997:37-43). Pretpostavlja se da je ba tip naruitelja snano utjecao na Thijsovo opredjeljenje da slijedi teatralno i profinjeno, dvorsko van Dyckovo slikarstvo, no malo je vjerojatno da mu je bio uenikom. Naime van Dyck ve 1632. odlazi u London, gdje i umire devet godina kasnije. Thijsu je moda uiteljem bio Willeboirts Bosschaert (Bergen op Zoom, 1613. Antwerpen, 1654.), dok je na njega svakako utjecalo i slikarstvo Gonzalesa Coquesa (Antwerpen, 1614. 1684.) oba su slikara bila ne samo vjerni van Dyckovi sljedbenici ve i prethodnica mlaem slikaru na briselskom i hakom dvoru. Hans Vlie-

178

179

ghe (1998:99) istie da je Pieter Thijs u svojem slikarstvu pomalo razvodnio van Dyckovu ekspresivnost nabijenu emocijama. Tijekom sedmog desetljea 17. stoljea on je poeo kombinirati sentimentalnost u naraciji s teatralnom intonacijom prikaza, to je bilo u skladu s rastuom sklonou tog vremena za akademskim slikarskim rjeenjima. Ekspresivnost oblika i ivahnost poteza, kao i mekani chiaro-scuro na tragu van Dyckovih rjeenja, podlegli su tada otrim i jasnim obrisima, povrinama doaranim kompaktno poput metala. Imajui u vidu injenicu da je Thijsovo Pranje nogu moda doista najvrjednija oltarna pala nemletakog porijekla na sjevernom Jadranu (Tomi 2010:377) te da je do nas dola u prilino slabom stanju sauvanosti, s mogunou da je u nekom popravku oteen njezin zavrni slikani sloj, valja je datirati u posljednja desetljea slikareve karijere, tonije u ezdesete godine 17. stoljea. Naime akademski impostirana i kazalino intonirana scena pranja nogu, s naglaenom valorizacijom osne simetrije, pravilnog nizanja planova, jasno i otro definiranih povrina pribliava ovo djelo rjeenjima poput onoga na Thijsovoj slici Muenitvo svete Katarine (1667) iz crkve svetog Martina u Aalstu i tipina je za slikarev rad tijekom druge polovice sedmog desetljea 17. stoljea. U to vrijeme slikar sve ee rabi draperiju koja se ili priljubljuje uz tijela, najee enskih likova, tvorei sitne nabore ili oblikuje velike vrtlono oblikovane nabore na mukoj odjei (Sanzsalazar 2009:86). Obje su ove odlike, kao i ovalna lica, bademaste oi, naglaene bore izmeu nosnica i usta, prisutne na bribirskoj slici. Da je bribirska slika doista imala znatno raskoniju teksturu izvornoga slikanog sloja, upozorava i Thijsu nedavno pripisano djelo Bogorodica daje svetu krunicu svetom Dominiku iz Nivellesa u Valoniji koja se takoer datira u sedmo desetljee 17. stoljea (Sanzsalazar 2009:79-86). Bribirsko Pranje nogu, osim to je dosta pretrpjelo zbog vlage i starijih restauratorskih intervencija, sigurno je bilo skraeno s lijeve i desne strane, a ini se da mu je i izvoran oblik bio pravokutan, a ne sa zaobljenim zavretkom poput pale. Na to upuuju odrezani likovi uz bone rubove, nedostatak slikane teksture pri zaobljenom vrhu djela koji je najvjerojatnije kasnije pridodat, ali i tipina Thijsova kompozicijska rjeenja, koja se u flamanskoj tradiciji rado razvijaju u iroku, raskonu horizontalnu naraciju.

Pieter Thijs bio je vrlo traen kao slikar mitolokih i alegorijskih kompozicija, a bio je i vrlo cijenjen portretist. Njegovi naruitelji, osim aristokracije, bili su bogati graani Antwerpena koji su s poveanjem svojih financijskih mogunosti poinjali sve vie oponaati ivotni stil plemia (Vlieghe 1998:99). Kako se ini, djela sakralne tematike Thijs je izraivao samo za sakralne prostore, pa je pitanje kako je Daniele Antonio Bertoli bio u mogunosti tijekom drugog ili treeg desetljea 18. stoljea doi u posjed ovakve slike. Iako je mogue da je ona prethodno pripadala privatnoj zbirci, vjerojatnije je da se nala na tritu po preureenju nekog sakralnog prostora ili ukinuu religiozne institucije negdje u Europi. Zadatak je buduih istraivanja da uu u trag izvornom vlasniku, odnosno smjetaju ove vrijedne slike.

Bibliografija: Laszowski 1923:216, Schneider 1935:173, Horvat 1939:90, Mateji 1982:547, Mateji 1983:355, Mateji 1987:90, Gali 1988:84, Tomi 1995:117-120, Peverin 2008:139-142, Tomi 2010:377. NK

180

20. Nepoznati slikar (don Antun Juriceo?) Sveti imun Apostol prva polovica 18. stoljea ulje na platnu, 133 x 91,5 cm upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije, Crikvenica Svetac je prikazan kako stoji okrenut prema promatrau, odjeven u tamnozelenu halju i crveni plat. U desnoj ruci dri otvorenu knjigu, a ljevicu je oslonio na dugaku pilu instrument svoje muke. On stoji na stjenovitoj obali koja se na lijevoj strani slike pretvara u zaljev to okruuje olujno more. Na obali se vidi utvrda, a u zaljevu karavela s dva jarbola skraenih jedara kako se bori s nevremenom. Oltarna pala potjee iz crkve svetog imuna na Kotoru (Mateji 1983:356) te se na temelju njezina ikonografskog sadraja moe pretpostaviti da se nalazila na glavnom oltaru. Kotorska je crkva izgorjela 1776. godine, nakon ega se kotorski upnik preselio u crikveniki pavlinski samostan (Laszowski 1923:214). Tom je prigodom sa sobom najvjerojatnije donio dijelove opreme crkve koje je uspio spasiti od poara. Slika je 1982. godine restaurirana, a Radmila Mateji (1983:356, 358, bilj. 53) miljenja je da bi je se na temelju sveeve tipologije moglo pribliiti ruci don Franje Juricea (Zadar /?/, 1693. Krk, 1755.), krkog sveenika, geometra i slikara. No Juriceov slikarski profil nije jasno ocrtan: pripisuju mu se djela koja se meusobno znatno razlikuju u stilu, tipologiji likova, ali najvie u kvaliteti. Kako je za relativno zanimljivu, no ipak provincijski intoniranu, oltarnu palu Krunjenje Bogorodice iz upne crkve svetog Trojstva u Baki ini se postojao ugovor iz 1724. godine (Schneider 1934:125), valja pretpostaviti da ju je Juriceo doista osobno izradio. Isto vrijedi i za njegovu potpisanu i datiranu (P. INFELIX FRANCISCUS IURICEO JADRE, IN CARCERE PINXIT ~ 1724.) lunetu s prikazom Bogorodice s Djetetom i svetim Ivanom Krstiteljem s Koljuna. Ona je od baanske slike neto slabija, no evidentno je rije o istoj tipologiji likova i razumijevanju plasticiteta oblika te prostornih odnosa. Od ove se grupe radova drastino razlikuje pet osmerokutnih prikaza franjevakih svetaca i Bezgrenog zaea to su se nalazili na pjevalitu koljunske samostanske crkve (Mateji 1982:535). Rije je o vrlo nespretnim, goto-

vo naivnim slikarijama koje su don Franji Juriceu pripisane na temelju arhivskih izvora (ic-Rokov 1974:209) te se datiraju u 1728. godinu. Te se slike doista mogu povezati s kotorskom slikom s kojom dijele odreenu rustikalnu nespretnost tipoloki vrlo bliskih likova, ugaen kolorit i nerazumijevanje prostorne dubine. Kako je uz don Franju Juricea djelovao i njegov brat don Antun Juriceo koji je, prema arhivskim vijestima, 1718. godine popravio oltarnu palu Sveti Petar Alkantarski iz franjevake crkve na Koljunu (ic-Rokov 1974:210), moe se pretpostaviti da bi on mogao biti autor nelijepih osmerokuta s pjevalita iste crkve, pa tako i oltarne pale svetog imuna iz Kotora. Bibliografija: Mateji 1983:356, Gali 1988:84, Uremovi 2002:65 NK

181

21. Valentin Metzinger(Saint-Avold,Lorraine,1699. Ljubljana,12. oujka1759.) Sveti Ivan Nepomuk oko 1754. ulje na platnu, 142 x 96,5 cm Sakralna zbirka u crkvi svete Trojice, Novi Vinodolski Na slici je prikazan sveti Ivan Nepomuk odjeven u roketu i mocetu, a preko ramena prebaena mu je stola. Desnicu je podigao na blagoslov, a u ljevici dri biret. On sjedi na drvenoj klupi s naslonom, kakve se inae nalaze u ispovjedaonicama, a pred njim klei eka kraljica sklopljenih ruku, u inu ispovijedi. Iznad sveca, na oblacima, lebde aneli i dre raspelo, palminu granu muenitva, a umjesto aureole iznad glave pridravaju mu lovorov vijenac. Iza kraljice otvara se pogled na utvreni grad Prag. Ispod njega tee Vltava premotena Karlovim mostom na kojem je prikazana scena bacanja sveca nakon to je bio muen u kraljevim tamnicama 1393. godine (Cevc 1979:283-284). U desnome donjem kutu slike prikazana su dva anela s instrumentima muke. Ovdje je rije o kasnom djelu ljubljanskog slikara lorenskog podrijetla, kako predlae Anica Cevc (2000:410, kat. 336). Valentin Metzinger bio je vrlo produktivan slikar koji je skupa sa svojom radionicom izradio brojna djela za crkve u Sloveniji, Istri i sjevernoj Hrvatskoj. U Hrvatskom je primorju za trsatski samostan napravio ciklus slika franjevakih svetaca, za rijeku je isusovaku crkvu napravio oltarnu palu svetog Josipa, dva se njegova djela nalaze u rijekoj zbornoj crkvi Marijina Uznesenja, a ljepotom se istie oltarna pala iz bakarske crkve svete Margarete. Valentin Metzinger u vie je navrata prikazao svetog Ivana Nepomuka, najee u drutvu drugih svetaca ili Bogorodice. Prizor ispovijesti eke kraljice naslikao je prvi put u razdoblju od 1726. do 1730. godine, za oltar u oratoriju franjevakog samostana u Novome Mestu (Cevc 2000:331, kat. 16). U odnosu na novljansku sliku, ova je kompozicija gusto napuena likovima pomalo stilizirane, ljupke, no ne previe realistine tipologije. Njihova je pokrenutost podcrtana uznemirenom draperijom dramatinih chiaro-scuralnih prijelaza. Kolorit joj je zagasit, a potez mekan te se oslanja na pastozne prijelaze i svijetle akcente. Gotovo trideset godina kasnije, sada ve na kra-

ju svoje karijere, Metzinger se za vinodolskog naruitelja, moda pavlinske redovnike iz samostana svete Marije na Ospu, vraa istoj temi. No kompozicija je sada otvorena i daleko vjetije artikulirana u prostoru, kolorit je svjetliji, potez kista prozraniji, likovi smireniji i monumentalniji, a cijelim prizorom dominira svean ton u duhu neocinquecentizma. Tijekom relativno duge i vrlo plodne karijere, Valentin Metzinger razvio se od skromna sljedbenika tenebroznog slikarstva, filtriranog kroz rimske, bolonjske i, mogue, napuljske utjecaje (Cevc 2000:50, 65), u vrlo vjeta majstora, obavijetena o slikarskim zbivanjima u Veneciji, Venetu i Furlaniji, ali moda i drugim sreditima na sjeveru Apeninskog poluotoka te u austrijskim zemljama. No sudei po sklonosti velikim povrinama jasne, svijetle boje, specifinom rasvjetljavanju palete koja se i dalje oslanja na mekan no dobro definiran potez, visokoj mjeri stilizacije elegantnih likova, ini se da su na ljubljanskog slikara vrlo snaan dojam ostavila djela furlanskog slikara Nicola Grassija (Formeaso,1682.Venecija, 1748.).No istodobno s umjetnikim sazrijevanjem, i poveanom potranjom djela, Metzinger se poput mnogih drugih uspjenih slikara sve vie oslanjao na pomo radionice. Njezin je udio prisutan i na novljanskoj slici, na kojoj se majstorovoj ruci moe pripisati tek lik svetog Ivana Nepomuka te djelomino lik kraljice i pejza u pozadini. Sliku je 1990. restaurirala Vesna Sobota. Bibliografija: Cevc 2000:410, kat. 336, Pelc 2012:343-344. NK

182

183

22. Nepoznati slikar Bogorodica s Djetetom i anelima kraj 18. stoljea ulje na platnu, 165 x 95 cm crkva Majke Boje Snjene, Belgrad Na slici je prikazana Bogorodica s Djetetom u naruju kako lebdi na oblacima. Oboje su odjeveni u ruiastu zvonoliku odjeu optoenu nakitom i dragim kamenjem. Na glavama su im bijele vlasulje ponad kojih su

stilizirane austrijske carske krune, Krist u ruci dri sferu, a Marija ezlo. Ona stoji na polumjesecu, a oko glave ima dvanaest zvijezda. Okruuju ih aneli, od kojih im neki pruaju bijele i ruiaste rue. Slika je nedavno restaurirana pa se privremeno uva u upnom uredu u Selcima jer obnova crkve, zapoeta pred vie godina, nije dovrena. Godine 1987. (Mateji 1987:61) objavljena je fotografija svetita belgradske crkve kojim dominira drveni polikromirani oltar opremljen trima parovima glatkih stupova, etirima kipovima, lukovima ophoda i visokom atikom s dva para stupova i oslikanom sredinjom kartuom. U sredini je oltara otvor za palu na kojoj se nalazi reljef s prikazom Bogorodice s Djetetom, oboje odjeveno u zvonolike plateve. Na fotografiji se vidi i pomina pala, odnosno slika Bogorodice s Djetetom i anelima, koja je obinim danima prekrivala reljef, odloena uz desni zid svetita. O blagdanu bi se takva pala jednostavnim mehanizmom sputala u prostor iza oltarne menze i stipesa, otkrivajui aeni prikaz titulara oltara ili crkve. Najee je to bila Bogorodica, prikazana u razliitim ikonografskim tipovima popularnim u 17. i 18. stoljeu. Pomina pala poput ove belgradske, za koju je Radmila Mateji (1987:63) skupa s oltarom predloila dataciju u kraj 18. stoljea, postoji u crkvi svete Ane u oblinjim Barcima kraj Griana, u upnim crkvama u Triblju, Grobniku, Kraljevici, ali i u crkvi svete Marije (Majke Boje od Porta) u Bakru ili pak u crkvi Majke Boje u Boljunskom Polju iz 1676. (Mateji 1982:495, 581). Prikazi Bogorodice i Djeteta u zvonoliku platu javljaju se od 17. stoljea nadalje u kiparstvu, tonije drvorezbarstvu, sjeverne Hrvatske u funkciji zavjetnoga kipa. Iako ih se moe susresti na cijelome navedenom podruju, najei su bili u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (Barievi 1983:57-58, Mirkovi 1989:355-356). Ovdje, ini se, nije rije o specifinoj pobonosti prema Mariji, poput Bogorodice Lauretanske (iako je ovaj tip najee prikazivan odjeven u zvonolik plat), Gospe od Ruarija, Bezgrenog zaea, Bogorodice od Sedam alosti ili slino, ve o isticanju zavjetne funkcije prikaza koji je najee bio oblikovan prema jednom od brojnih grafikih predloaka to su kolali podrujem srednje Europe krajem 17. i tijekom 18. stoljea. aenje kipa Bogorodice odijevanjem u skupocjenu tkaninu i kienjem dragocjenostima sada se pretvorilo u integralni dio samog predmeta koji

184

nerijetko nastoji ponoviti izvorne odlike tekstila ili nakita od plemenitih metala. U tu grupu kipova pripada reljef na glavnom oltaru belgradske crkve Majke Boje Snjene, a pala koja ga je kroz godinu prekrivala i titila u biti ponavlja isti motiv iako, u stvari, prikazuje Bezgreno zaee. No ovdje je, kako istie Doris Barievi (1983:67), rije o varijanti zavjetnog motiva Bogorodice u zvonoliku platu jer su sada i Marija i maleni Krist odjeveni u zvonolike haljine krutih nabora, uskog struka i opremljene rukavima. Kako je i uobiajeno kod ove vrste prikaza, belgradska Marija u svojim slobodnim rukama dri Dijete i ezlo nebeske kraljice. Stilske odlike pomine oltarne pale Bogorodica s Djetetom i anelima dodatno podupiru prijedlog da je rije o djelu skromna majstora vezanog uz kontinentalnu umjetniku tradiciju. Povrine su zaglaene i oblikovane jednostavnim chiaro-scurom koji ne razlikuje strukturu oblaka od tkanine ili inkarnata, kolorit je svijetao i pomalo disonantan, a nelijepe, lutkaste fizionomije i nespretna stilizacija oblika upuuju na kraj velikoga stilskog razdoblja, kada se njegova tipina rjeenja ponavljaju mehaniki i bez razumijevanja. Neobjavljeno djelo NK

185

ZLATARSTVO 23. Nepoznati zlatar Relikvijar svete Ursule kraj 14. ili prva etvrtina 15. stoljea iskucano, gravirano i djelomino pozlaeno srebro, 37,4 x 31,5 x 21 cm upna crkva svetog Jurja, Hreljin Relikvijar u obliku poprsja svete Ursule prikazuje princezu idealiziranih crta lica, visoka ela, sa stiliziranim dvostrukim nizom pletenica priljubljenih uz obraze i zatiljak. Takvu plemiku frizuru upotpunjuje kruna florealnih motiva koja ujedno odreuje rub pomina poklopca relikvijara. Relikvije koje se nalaze unutar glave mogu se vidjeti kroz etverolisnu perforaciju na elu. Dvorska se profinjenost odraava na njezinu uskom i izduenome, smirenom licu s velikim bademastim oima i zjenicama naznaenima samo tankom urezanom linijom. Svetica ima dugaak, ravan nos i tanke, ali ispupene usnice. Vrat joj je relativno tanak i elegantan, a od glatko modeliranih ramena odijeljen je ogrlicom u vidu trostrukog niza tordiranog ueta. Na obodu podnoja relikvijara nalazi se jednostavna dekorativna profilirana vrpca. Relikvijar svete Ursule je prvi puta dokumentirao Dragutin Kniewald 1930. godine prilikom fotografiranja sakralnih objekata Hrvatskog primorja. Godine 1988. Ivo Lenti uvrtava ga u katalog izlobe Prolost i batina Vinodola. Tom ga je prigodom autor preimenovao u relikvijar svete Lucije, pripisao domaemu majstoru te ga datirao u kraj 14. ili poetak 15. stoljea (Lenti 1988:89, 141). Istu je pretpostavku Ivo Lenti ponovio i nekoliko godina kasnije u katalogu 1000 godina hrvatske skulpture (Lenti 1991:119). Marijana Kovaevi (2005:25) je, meutim, upozorila na netonost takva naziva, kao i na slinost hreljinskog relikvijara s relikvijarom svete Ursule koji se izvorno nalazio u crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Rijeci, a odatle je za Drugoga svjetskog rata odnesen u Italiju i danas se najvjerojatnije nalazi u Palazzo Venezia u Rimu. Anna Maria Spiazzi i Valeria Poletto (2005:61) smatraju da je hreljinski relikvijar svete Ursule kopija rijekoga pa ga, sukladno toj pretpostavci, datiraju u kraj 14. ili poetak 15. stoljea. Iznimno velika slinost rijekog i hreljinskog relikvijara upuuje na mogunost da su bili izraeni u vrlo kratkome vremenskom razmaku. Oba su relikvijara u obliku poprsja, slinih tjelesnih proporcija, jednakih frizura i slino oblikovanih lica. Rijekoj svetoj Ursuli sada nedostaju florealni motivi na kruni, a sauvani, donji dio krune, sastoji se od nekoliko ukrasnih traka i neto je bogatiji od hreljinske krune. Mekanije i realistinije modeliranje oiju, nosa i usana te dekoracija haljine koja u podnoju zavrava vrpcom ukraenom gotikim etverolistima upuuju na kvalitetniju izradu rijekog relikvijara. Hreljinski je relikvijar vrlo vjerojatno izradio neto manje vjet majstor, no imajui za predloak rijeki relikvijar svete Ursule, ak se moe pretpostaviti su oba rada nastala u istoj zlatarskoj radionici. Popis inventara crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, nainjen 29. prosinca 1457. godine i sauvan u notarskoj biljenici rijekoga kancelara Antonija de Renna, spominje i doe teste grande de argento sopraindorate, odnosno dvije velike pozlaene srebrne glave (Zjai 1959:351). Jedna je od njih sigurno relikvijar svete Ursule koji se danas nalazi u Palazzo Venezia u Rimu, dok bi druga spomenuta glava mogla biti relikvijar svete Ursule iz upne crkve u Hreljinu. U tom bi sluaju pretpostavka da je hreljinski relikvijar nastao po uzoru na onaj otueni, rijeki, postala znatno uvjerljivijom. Vaan podatak donosi venecijanski pisac Marino Sanudo koji je u svojim Dnevnicima zapisao kronologiju Mletake Republike od 1496. do 1533. godine. Tako je 1509. godine, nakon to je Maksimilijan I. Habsburki izgubio Rijeku, zapisao popis predmeta koje su Mleani uzeli iz crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije. Osim relikvijara svete Ursule dokument spominje i glavu de una Santa Chiara eodem modo coverta darzento, con sua corona in testa, odnosno jednu srebrnu glavu svete Klare s krunom na glavi (Sanudo 1883:562). Prema tome moe se zakljuiti da je drugi relikvijar u vidu glave iz crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije moda predstavljala svetu Klaru. Godine 1521. glava svete Ursule vraena je u rijeku crkvu, dok se spomenuta glava svete Klare u dokumentima vie ne navodi (Spiazzi, Poletto 2005:61). No vrlo je vjerojatno da su svi predmeti koji su bili istovremeno odneseni iz crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije, istodobno bili ondje i vraeni. U tom je sluaju i glava svete Klare trebala biti vraena sredinom 16. stoljea. Postojanje dviju gotovo identinih relikvijara u vidu glave, neuobiajena oblikovanja za ovo podruje, a na tako malenoj udaljenosti, podupire pretpostavku da je hreljinski relikvijar moda doista glava svete Klare iz rije-

186

187

ke crkve Uznesenja Blaene Djevice Marije koju Sanudo izrijekom spominje.No valja imati na umu da je Marino Sanudo moda pogrijeio kada drugi rijeki relikvijar vezuje uza svetu Klaru. Naime sveta Klara Asika uvijek se prikazuje kao redovnica. Mogue je meutim da je ovdje rije o jednoj od brojnih svetica muenica iz pratnje svete Ursule. U 16. stoljeu kult ove svetice doivio je veliku ekspanziju pa se poinju javljati razliita imena njezinih pratiteljica koje se, kada je o antropomorfnim relikvijarima izraenim od plemenitih metala rije, ne razlikuju od svete Ursule. Anna Maria Spiazzi i Valeria Poletto (2005:63) rijeki relikvijar povezuju s imenom parikog zlatara Ziletusa (Gillea) dokumentiranog u Zadru 1387. godine. Taj je prijedlog potkrijepljen snanim utjecajem internacionalne gotike u oblikovanju relikvijara koja je, kako smatraju autorice, u Zadar pristigla djelima i prisustvom stranih majstora za vrijeme vladavine Anuvinaca. Ne bi se smjela meutim odbaciti mogunost da je rijeki relikvijar, a s njime neto kasnije i hreljinski, izraen na podruju srednje Europe. Naime, njihova se pretpostavljena datacija poklapa s vremenom kada Rijekom gospodari plemika obitelj Walsee, njemakog podrijetla (Klen 1988:89). Kako su oni posjedovali dijelove gornje Austrije i tajerske, ne treba odbaciti mogunost da su oba relikvijara bila naruena kod nekog majstora djelatnog upravo na tom podruju. Bibliografija: Lenti 1988:89; 141; Lenti 1991:119; Kovaevi 2005:25; Spiazzi, Poletto 2005:61. MJ 24. Nepoznati zlatar Relikvijar svete Ursule prva polovica 15. stoljea lijevani, iskucani i gravirani bakar, djelomino pozlaeno srebro, 32 x 16 x 16,5 cm upna crkva svetog Stjepana, Dobrinj Relikvijar u obliku glave prikazuje svetu Ursulu idealizirana, obla lica s velikim oima to imaju urezane arenice. Dugaak se nos u svojem korijenu nastavlja na kosti ela iznad kojih su crticama naglaene obrve. Ispod pomalo spljotena kraja nosa nalaze se malene usne. Punane obraze svetice uokviruju rasputeni pramenovi kose koji

zavravaju na vratu. Na glavi joj je kruna, u donjem dijelu ukraena bogatim frizom ugraviranih biljnih i geometrijskih ornamenata, a u gornjem perforiranim prikazima ljiljana i listova akantusa. Ova je raskona kruna upotpunjena raznobojnim staklenim gemama. Relikvijar svete Ursule bio je dokumentiran i datiran u 14. stoljee tijekom tridesetih godina prolog stoljea (Schneider 1934:126). Kao dio inventara upne crkve svetog Stjepana spominju ga Mihovil Boloni i Ivan ic-Rokov koji donose djelomian prijepis inventara dobrinjske crkve to je bio sastavljen 25. lipnja 1579. godine, prilikom apostolske vizitacije Agostina Valiera (Boloni, ic-Rokov 1977:414). Prema ovom rukopisu, to se uva u Vatikanu, ovaj je predmet jasno oznaen kao srebrni relikvijar u obliku glave s reliquijs undecim millia virginu(m), odnosno s relikvijama jedanaest tisua djevica vezanih uz legendu o svetoj Ursuli (Valier 159:52v). Velika vrijednost dobrinjskog relikvijara doista je prepoznata tek u posljednjem desetljeu 20. stoljea kada ga je Ivo Lenti (1991:118) uvrstio u katalog 1000 godina hrvatske skulpture. Tom je prilikom iznesena pretpostavka da je ovaj zlatarski rad mogao nastati i u 15. stoljeu, no u kratku opisu djela izostaju argumenti koji bi takvo miljenje mogli potkrijepiti. Na relikvijar svete Ursule osvrnuo se i Branko Fui (1995:196), opisujui ga kao rad provincijskoga gotikog zlatara. Povijesno-umjetniku analizu ovog djela dala je tek Marijana Kovaevi (2005:25) koja je dobrinjski relikvijar pripisala ruci zlatarskog majstora to je izradio i jedan relikvijar u obliku glave iz upne crkve svetih Filipa i Jakova u Novom Vinodolskom, a koja se danas uva u crkvi svete Trojice u istome mjestu. Oba je relikvijara, povezujui ih s jo dvjema glavama iz novljanske sakralne zbirke, datirala u posljednju etvrtinu 14. stoljea. Dobrinjska se glava svete Ursule spominje, iako bez prijedloga datacije ili atributivnog odreenja, i u pregledu gotikog i renesansnog zlatarstva jadranskog podruja (Spiazzi, Poletto 2005:63). Za razliku od dviju glava u obliku relikvijara iz crkve svete Trojice u Novom Vinodolskom, dobrinjsku je svetu Ursulu nepoznati majstor oblikovao u skladu s humanistikim tenjama ranoga 15. stoljea, a koje se ogledaju u realistinijem izgledu lica svetice. Takav se pristup u oblikovanju lica moe zamijetiti i na najkvalitetnijem relikvijaru iz sakralne zbirke to se nalazi u crkvi svete Trojice u Novom Vinodolskom, a najvjerojatnije potjee iz upne

188

crkve svetih Filipa i Jakova. On bi se kao i dobrinjski, mogao datirati u prvu polovicu 15. stoljea. Takvu dataciju podupire i primjer zadarskog relikvijara sv. Jurja koji je 1440. godine naruio zadarski nadbiskup Lovro Venier (Jaki 2004:176). Ovaj relikvijar, kao i dobrinjski, predstavlja nove, humanistike tenje u oblikovanju svetakih bista koje se uoavaju u realistinijoj izradi oiju i nosa te prirodnijoj i detaljnijoj modelaciji kose. S obzirom da su na relikvijaru svete Ursule iz Dobrinja pojedini dijelovi lica ipak izvedeni s manje vjetine, moe se pretpostaviti da je relikvijar izraen prije sredine 15. stoljea. Kako su od 12. stoljea pa sve do 1486. godine gospodari Dobrinja Krki knezovi, poznatiji kao plemika obitelj Frankapan, mogue je da su upravo oni naruitelji relikvijara svete Ursule. S obzirom na ogranien broj komparativnih primjera teko je donositi pouzdanije zakljuke

o provenijenciji ili moguemu majstoru dobrinjskog relikvijara. Pojedini elementi oblikovanja ovog rada upuuju na mogunost da je ovdje rije o majstoru upoznatom sa zadarskom zlatarskom tradicijom. Valja meutim upozoriti da su poznati zadarski primjeri izraeni u vidu bista, dok je ovaj dobrinjski izraen u vidu glave s vratom. Bibliografija: Schneider 1934:126; Boloni, ic-Rokov 1977:414; Lenti 1991:118; Fui 1995:196; Kovaevi 2005:25; Spiazzi, Poletto 2005:63. MJ

25. Nepoznati zlatar Pokaznica kraj 15. ili poetak 16. stoljea lijevano, iskucano i pozlaeno srebro, 46 x 23 x 18,5 cm crkva svetih Petra i Pavla, Bribir Pokaznica se sastoji od raskono ukraena podnoja, drka i ostenzorija kruna oblika. esterolisno podnoje s meuiljcima, aurirano gotikom arkaturom, izdie se u stoasti drak podijeljen u est polja. Njihove su povrine ukraene iskucanim biljnim ornamentima koji se ponavljaju naizmjenino, u dvjema razliitim kompozicijama. Podnoje pokaznice poiva na bazi istog oblika, no koja je ira i via te ukraena vrpcom s perforiranim motivom romba s etverolistima. Isti se motiv ponavlja na irokom prstenu koji odvaja nodus od njezina postolja. Nodus u obliku katilca imitira gotiku arhitekturu: est monofora nadvieno je iljastim zabatima s upisanim polukrunim lunetama koje podravaju tordirani stupii. Unutar monofora nalaze se prikazi Bogorodice s Djetetom, svetog Stjepana i nepoznate muenice s palminom granom u ruci. Svetaki su likovi meusobno odvojeni istaknutim plastinim kontraforama. Ostenzorij je krunog oblika uokviren dvjema vrpcama biljnog ornamenta te bogato razvedenim okvirom kasnogotikih ukrasa u obliku lepeza, gotikih iljastih zabata, fijala i vitica. Sauvano je i postolje za hostiju lunula. U tjemenu pokaznice nalazi se prikaz raspetoga Krista. Stranja strana ostenzorija ima identian bogato dekorirani okvir kao i njezina prednja strana.

189

Vanost bribirske kasnogotike pokaznice zamijetio je ve Gjuro Szabo (1922:246) kada ju je u lanku o pokaznicama i kadionicama na prostoru sjeverozapadne Hrvatske i Primorja ukratko opisao. Tom ju je prilikom odredio kao djelo nastalo pod snanim utjecajem venecijanske gotike. Na Szabov se lanak oslanja Dragutin Kniewald (1936:106) koji zakljuuje da ju je izradio majstor pod veoma jakim venecijanskim utjecajem ili ak neki venecijanski zlatar. On na pokaznici zamjeuje renesansne utjecaje u oblikovanju krunog ostenzorija te je smjeta u kategoriju pokaznica u obliku sunanih trakova. Taj termin preuzima i Ivo Lenti te bribirsku pokaznicu uvrtava u katalog izlobe Prolost i batina Vinodola (Lenti 1988:143). Istodobno s interesom istraivaa za sam predmet, bivaju objavljene i arhivske vijesti koje spominju jednu vrijednu pokaznicu u bribirskoj upnoj crkvi. Tako Emilij Laszowski (1923:227) u pregledu povijesti Gorskoga kotara i Vinodola donosi podatak da je za upnu crkvu, izmeu 1732. i 1744. godine, bribirski gospodar conte Daniele Antonio Bertoli nabavio jednu monstrancu za 20 dukata. Piui o inventaru upne crkve svetih Petra i Pavla, napisanom 1818. godine, Radmila Mateji (1983:352) navodi da se meu predmetima riznice spominje i jedna pokaznica koja vrijedi, tadanjih, 166 fiorina. U monografiji o bribirskoj upnoj crkvi Stanko Anti Peverin (2008:158) navodi da su, prema predaji, pokaznica kao i slika Pranje nogu darovi Gian-Domenica Bertolija, iako je zapravo rije o njegovu bratu Danieleu Antoniju Bertoliju. Niti jedan od navedenih arhivskih izvora ne dovodi pokaznicu s ostenzorijem krunog oblika u izravnu vezu s Bertolijevom donacijom, ali se moe pretpostaviti da je rije o istome liturgijskom predmetu. Daniele Antonio Bertoli postao je ravnateljem Carske pinakoteke i galerije u Beu 1731. godine, a ve je u prethodnom razdoblju za carsku kuu nabavljao umjetnine. U trenutku kada mu je dodijeljen bribirski feud 1732. godine on vrlo vjerojatno raspolae brojnim umjetninama koje je nabavio za sebe prigodom putovanja u carskoj slubi, kao i poznanstvima s trgovcima umjetninama koji su bili u mogunosti ve u ono doba nabaviti vrijednu stariju liturgijsku opremu. Zbog svojega specifina oblika bribirska se pokaznica moe istaknuti kao vaan primjer nastao na prijelazu iz 15. u 16. stoljee. Njezin izgled ve odaje renesansnu organizaciju elemenata, vidljivu ponajprije u koritenju radijalnog ostenzorija. Naime gotike su se pokaznice sa-

stojale od staklenih cilindara u kojima se u lunuli izlagala hostija. Od 13. pa sve do prve polovice 15. stoljea pokaznice su bile sline relikvijarima, a ponekad su s njima dijelile i istu funkciju: prema potrebi mijenjali su se samo sadraji unutar ostenzorija. U drugoj polovici 15. stoljea razvija se specifina tipologija pokaznica te se javlja tipian kruni ostenzorij, primjereniji za izlaganje hostije (Montevecchi, Vasco Rocca 1987:121). U ovom je kontekstu vano spomenuti pokaznicu iz crkve svete Trojice u Novom Vinodolskom koja se datira u drugu polovicu 15. stoljea i koja predstavlja jedno od moguih rjeenja umetanja krunog ostenzorija u jo uvijek naizgled tradicionalno organiziranu gotiku konstrukciju relikvijara. U skladu s time bribirska bi pokaznica predstavljala sljedei korak u oblikovanju ovoga liturgijskog predmeta koje se, uz dekorativne varijacije, ustalilo od 16. stoljea nadalje.

190

Kruni je ostenzorij bribirske pokaznice nepoznati majstor ukrasio kasnogotikim elementima. To su lunete u obliku ulijebljene koljke i gotiki lukovi izvijenih oboda ukraeni dvjema lisnatim viticama i fijalama. Ovako ukraen vijenac upuuje da se majstor nadahnuo dekorativnim rjenikom venecijanske arhitekture iz sredine 15. stoljea. Takvi se elementi, osim na graevinama, javljaju primjerice i na korskim sjedalima u zadarskoj katedrali na kojima je Matej Moronzon, iznad sjedala, ponovio slian ukras dodavi mu i mesnato lie akantusa. Vrlo slian florealni ornament koristi i majstor bribirske pokaznice, no oblikuje ga vie u duhu novoga renesansnog stila, s tanjim granicama i stiliziranim listiima. Suptilnije iskucavanje florealnih motiva vidljivo je i na podnoju pokaznice, a o diskretnom poznavanju renesansnih dekorativnih elemenata svjedoe i aneoske glavice, umetnute u sredite luneta esterostranoga katilca. Iako su bribirsku pokaznicu povjesniari umjetnosti do sada pripisivali venecijanskomu majstoru, pokaznica nema uobiajenih mletakih zlatarskih oznaka. U nedostatku igova mogue je pretpostaviti da ju je izradio majstor djelatan na podruju Veneta ili Furlanije, a ne smije se odbaciti ni mogunost njezinog nastanka u nekom od zlatarskih sredita na istonoj obali Jadrana, primjerice u Zadru ili Senju. Bribirska pokaznica pripada tipu pokaznica sa sunevim zrakama, odnosno ostensorio raggiato, a koje su rijetke u razdoblju 15. i prve polovice 16. stoljea na istonoj obali Jadrana. Jedini poznati primjer iste tipologije oblikovanja jest pokaznica hvarskog biskupa Tome Tomasinija (1438. 1462.) koja se danas uva u Biskupskome muzeju u Hvaru. No hvarska pokaznica oko krunog ostenzorija ima okvir s gotikim dekorativnim elementima: niz viseih trilobnih lukova na rubu staklena otvora, vrpcu s natpisom te preplet gotikih ukrasa i trolane uzvitlane listove s vanjske strane (Domani 1992:557). Bribirski se ostenzorij ugleda na ovaj tip pokaznice, no dalje ga razvija u sloenijoj, radijalno postavljenoj arhitekturi oko krunoga staklenog otvora. On stoga predstavlja vrlo bitan zlatarski rad to rasvjetljava razvoj tipologije pokaznice u podrujima pod utjecajem venecijanskog zlatarstva. Bibliografija: Szabo 1922:246; Kniewald 1936:106-107; Lenti 1988:90, 142-143; Anti Peverin 2008:158. MJ

26. Nepoznati venecijanski zlatar Ciborij izmeu 1678. i 1718. godine lijevano i iskucano srebro, 23,7 x 9,5 x 8,2 cm upna crkva svete Jelene Djevice i Muenice, Dramalj Kruno je podnoje ciborija dekorirano ugraviranim geometrijskim linijama. Njegov drak tvore dva prstenasta meulana i jednostavan jabuasti nodus na koji se nastavlja glatka kupa u obliku polukugle. Na vrhu stepenasto svoenog poklopca jest kri s krakovima trolisnih zavretaka. S unutranje strane podnoja i kod spoja kupe s nodusom nalazi se mletaki dravni ig leone in moleca (lav sv. Marka prikazan en face i sklupan na tlu), i oznaka sazadora, odnosno javnog slubenika venecijanske dravne kovnice Zecce, zaduenoga za kontrolu kvalitete

191

proizvoda od plemenitih metala. U ovom sluaju to je Antonio Poma koji je bio djelatan izmeu 1678. i 1718. godine. Njegov se kontrolni ig sastoji od inicijala A i P, izmeu kojih se nalazi stilizirani prikaz rajice (Pazzi 1998:122), to aludira na sazadorovo prezime. Stilske su odlike dramaljskog ciborija u skladu s navedenim: sudei prema njima, on je mogao nastati oko 1700. godine. Liturgijsko posue ove tipologije i dekorativnih elemenata vrlo je esto na prostoru nekadanje Mletake Republike i njezinih posjeda. Vrlo se slini primjerci nalaze u crkvi San Vigilio u Dossonu u pokrajini Treviso (Delfini Filippi 2000:22), a jedan je sauvan i u upnoj crkvi svetog Nikole u Barbanu (Inventarizacija upne crkve svetog Nikole u Barbanu, Hrvatski restauratorski zavod 2012:br.51) te u upnoj crkvi Uznesenja Blaene Djevice Marije u Vrbniku. No u Veneciji i Venetu liturgijske su predmete kupovali i stanovnici koji nisu bili pod vlau Mletake Republike. Osim ciborija iz Dramlja, na taj obiaj upuuje ciborij gotovo identian ovomu dramaljskom, a to se uva u upnoj crkvi svetog Dujma u nedalekom Driveniku. Pojava mletakih zlatarskih predmeta izvan granica Serenissime pokazuje da su naruitelji iz malenih sredina, bez obzira na vrhovnu administrativnu vlast, nabavljali predmete zlatarskog obrta u najvanijem umjetnikom sreditu Jadrana. Moe se pretpostaviti da je ovakav neukraeni i jednostavni ciborij bio i cijenom prihvatljiviji skromnim naruiteljima u manjim mjestima na obali kao i u njezinu zaleu. Neobjavljeno djelo MJ

ma i dekorativnim volutama. Trostrani krukoliki nodus ima ugravirane vitice sa stiliziranim koljkama izmeu kojih se ritmiki ponavljaju glavice anela. Na glatki meuprsten nastavlja se pozlaena aa sa srebrnom kouljicom. Dno je kouljice podijeljeno na etiri medaljona oblikovana od jednostavnih vitica, u ijem su sreditu pozlaene glavice kerubina. Iz natpisa koji se nastavlja kroz tri medaljona u podnoju kalea, a iji je poetak oznaen urezanom viticom u tjemenu jednoga od njih, saznaje se da su kale za belgradsku crkvu naruili Ivan i Grgur, sinovi pokojnog Mihovila Barbaria. Kale su platili 37 dukata po 5 lira: NCINISSE/ ONI KALEX/ SINI POKOIN/ OGA MIHOVIL/ A BARBARI/ CHIA OD/ SVOIEGA/ IVAN I GE/ RGVR KALE/ X DANOIJE/ DVKAT/ 37 L 5 ONGA PAK/ OSTAVISSE/ CRIKVI BEL/ GRADSKO/ I.

27. Nepoznati zlatar inicijali IBF Kale druga etvrtina 18. stoljea lijevano, iskucano i gravirano srebro, 23,7 x 13,4 x 7,8 cm upna crkva svetog Martina, Griane; izvorno iz crkve Majke Boje Snjene, Belgrad Podnoje kalea, kao i njegov vanjski obrub, podijeljeno je u est polja. Na trima se poljima nalaze parovi kerubinskih glavica, dok su na preostalim trima poljima ovalni medaljoni. Meuprostor je protkan biljnim ornamenti-

192

S unutranje strane podnoja kalea nalazi se ig s inicijalima IBF. Iako je za zlatarske predmete nastale na podruju Habsburkog Carstva uobiajeno da osim majstorskog iga imaju utisnut i ig mjesta u kojem je nastao, on je ovdje izostao. No inicijali IBF, bez iga mjesta, nalaze se i na jednoj pokaznici koja se uva na podruju tajerske (etinc 1971:52; Simoniti 1999:149). Da je rije o istome majstoru, potvruju slinosti fizionomije lica anela uokolo ostenzorija ove pokaznice i kerubinskih glavica na podnoju belgradskoga kalea. Smatra se da je nepoznati majstor IBF bio djelatan u Grazu u drugu etvrtini 18. stoljea, stoga i belgradski kale valja datirati upravo u to vrijeme. Nakon ukinua belgradskoga kaptola 1790. godine (Laszowski 1923:193) kale je vjerojatno prenesen u upnu crkvu svetog Martina u Grianama. Ovaj kasnobarokni kale, iako skromne likovne vrijednosti, ima povijesno znaenje za vinodolski kraj. Obitelj Barbari se, osim na kaleu, spominje i u arhivskim izvorima. Naime u Driveniku se poetkom 18. stoljea spominje kanonik Lovro Barbari, glagolja podrijetlom iz Griana (Buri 2002:98). Bio je kanonikom od 1705. godine do svoje smrti 1738. godine i vjerojatno je bio u bliem srodstvu s donatorima belgradskoga kalea. Neobjavljeno djelo MJ 28. Nepoznati zlatar Relikvijar svete Ursule 19. stoljee iskucano, gravirano i djelomino pozlaeno srebro, 40,5 x 40 x 21 cm upna crkva svetog Andrije, Bakar Relikvijar svete Ursule, u vidu poprsja, prikazuje sveticu mekano modeliranih crta lica. Ono je uokvireno stiliziranim pramenovima kose to su na zatiljku skupljeni u punu. Na glavi joj je oteena kruna dekorirana stiliziranim, pomalo nevjeto oblikovanim viticama komponiranim u dva razliita ukrasna elementa. Nedostaju joj meutim florealni izdanci, a od veeg broja ukrasa od staklene paste to su imitirali drago kamenje ostao je sauvan

samo jedan. Na licu svetice istiu se velike oi naglaenih zjenica i fino oblikovan nos ispod kojeg su pune usnice. Ramena su joj ogrnuta platem bogata obruba izraena od filigrana koji nije u potpunosti sauvan. Plat je na prsima uvren kopom u obliku cvijeta, a ispod njega nazire se dio haljine dekoriran motivom stiliziranog ploda nara i drugim florealnim ornamentima. Relikvijar svete Ursule iz upne crkve svetog Andrije u Bakru spominje Artur Schneider (1936:211) koji je tijekom etvrtog desetljea 20. stoljea fotografirao inventare sakralnih objekata istone obale Jadrana te ga je bez dodatnih obrazloenja datirao u 16. stoljee. Posljednji je o bakarskom relikvijaru pisao Ivo Lenti (1988:146) koji ga je u katalogu Prolost i batina Vinodola opisao kao rad oblikovan u duhu kasnogotikih svetakih glava-relikvijara to ga je nepoznati majstor izradio oko sredine 19. stoljea. Nekoliko godina kasnije relikvijar je smjestio u kategoriju bisti-relikvijara neogotike izvedbe uobiajene za umjetniko shvaanje polovice 19. stoljea (Lenti 1991:121). Bakarski relikvijar svete Ursule imitira tradiciju renesansnog oblikovanja relikvijara u vidu poprsja kakva su se izraivala tijekom 16. stoljea. Na to upuuje realistino modeliranje dijelova lica, posebno oiju s pogledom u stranu, kao i uporaba motiva stiliziranog ploda nara koji se javlja na renesansnim tkaninama. Za razumijevanje konteksta nastanka bakarskog relikvijara dobro moe posluiti primjer neorenesansnog relikvijara iz 1877. godine koji prikazuje svetog Tita, a nalazi se u riznici katedrale svete Stoije u Zadru (Tomi 2004:272). Svetac je prikazan vrlo realistino: ispod naborana ela istaknute su izraajne oi s pogledom uperenim gore, a nos, usta i brada modelirani su u skladu sa stvarnim ljudskim proporcijama. Odjea mu je ukraena stiliziranim viticama i biljnim ornamentima koji imitiraju dekorativne motive s tkanina cinquecenta. Iako je ovaj relikvijar izraen u Milanu, model prema kojem je nastao zasigurno je srebrna bista pape Siksta koja je izloena na Stalnoj izlobi crkvene umjetnosti u Zadru (Tomi 2004:247). Rije je o radu mletakog zlatarstva s kraja 16. stoljea, a slinost s neorenesansnim relikvijarom svetog Tita neosporiva je. Sakralna se umjetnost 19. stoljea uglavnom oslanja na oblike i stilove ranijih razdoblja, a nakon poetne strasti za gotikim elementima i konstrukcijama uslijedila je sklonost prema neorenesansnim umjetnikim djelima

193

kojima pripada i bakarski relikvijar svete Ursule. On je vjerojatno izraen u nekoj srednjoeuropskoj zlatarskoj radionici. U tom smislu valja zamijetiti da je veina opreme bakarske upne crkve, nabavljena nakon njezine obnove, pristigla iz Ljubljane. No u sluaju relikvijara svete Ursule ne bi se smjela odbaciti mogunost da je bio naruen u nekome talijanskom gradu, poput Trsta, Genove, Venecije ili Milana gdje su zlatarske radionice modernizirale proizvodnju i tako nastavile svoju djelatnost. Naime tehnoloke su inovacije majstorima 19. stoljea omoguile jednostavniju izradu liturgijskih predmeta od plemenitih

kovina, a u nedostatku novih tipologija oblikovanja vrlo su uspjeno imitirali zlatarske radove iz ranijih razdoblja. Istodobno, 19. je stoljee vrijeme procvata pomorstva u Bakru, pa su mnogi Bakrani, pomorski kapetani brodovlasnici, bili u mogunosti nabaviti umjetnine i vrijedne proizvode umjetnikog obrta u najboljim europskim radionicama. Bibliografija: Schneider 1936:211; Lenti 1988:146; Lenti 1991:121. MJ

194

TEKSTIL 29. Nepoznate tkalake radionice Misnica, stola, manipul i bursa boni dijelovi misnice, manipul, stola i strana A burse: 1620. 1640., Italija, 8-vezni saten lanc sredinji dio misnice: 20. stoljee, 5-vezni saten strana B burse: oko 1650., Italija, 8-vezni saten lanc misnica: prednja strana 106 x 61 cm, stranja strana 111 x 76 cm stola: 125 x 21 cm manipul: 48 x 19 cm bursa: 25 x 25 cm franjevaki samostan svetog Antuna Padovanskog, Crikvenica Komplet liturgijskog paramenta ine misnica, stola, manipul i bursa. Misnica je uobiajenoga rimskoga kroja te je njezina prednja strana u obliku gitare, s trapezoidnim otvorom za glavu, kraa i ua od stranje. Obje joj se strane sastoje od vie komada tkanine: ona prednja ima izdvojeno sredinje polje u obliku kria, dok stranja strana ima kolonu (Piccolo Paci 2008:314). Vanjski su rubovi misnice obrubljeni zlatnoutom ukrasnom bordurom, dok je sredinji kri s njezine prednje strane te sredinje polje s njezine stranje strane uokvireno crvenoutom bordurom. Istom crvenoutom bordurom izvedeni su i krievi na bursi, manipulu i stoli, iji su rubovi zavreni resicama u istoj boji. Osnovna tkanina, od koje su u potpunosti izvedeni stola, manipul, boni dijelovi prednje i stranje strane misnice te strana burse na kojoj je apliciran kri, jest zeleni svileni saten sa stiliziranim raznobojnim cvjetnim uzorkom izvedenim potkinim, odnosno efektom lanc (fr. lanc, it. lanciato) (Burnham, 1890:148; Vocabulary 1959:52; Argentieri Zanetti 1987:43). Osnovni vez tkanine ini jedna osnova zelenih niti te dvije potke od kojih je jedna bijela, a druga se izmjenjuje u horizontalnim redovima pa ovisno o uzorku moe biti plava, roza ili naranasta. Uzorak je u potpunosti opisan kombiniranjem niti dvaju sustava potke koje putuju cijelom irinom tkanine, a pojavljuju se na aversu samo kada je to potrebno s obzirom na formu uzorka to nazivamo potkinim, odnosno efektom lanc. S obzirom na nain isprepletanja niti osnove s nitima obaju potki, tkaninu definiramo kao 8-vezni saten to znai da svaka nit osnove prelazi ispod jedne te iznad sedam niti potke. To uoavamo na potpuno zelenim dijelovima aversa, gdje niti osnove dominiraju i stvaraju glatku i reflektirajuu povrinu karakteristinu za saten. Uzorak tkanine ine stilizirane cvjetne granice koje se u horizontalnim redovima razliitih boja, plavoj, roza i naranastoj, niu na zelenoj podlozi. Prema tipologiji uzorak se ponavlja nakon etvrtog reda, dok se s obzirom na boje isti motiv u istoj boji javlja nakon trinaestoga. Dimenzije uzorka, ovisno o smjeni motiva, iznose 17 odnosno 50,5 cm s obzirom na ponavljanje boja. Red frontalno postavljenih granica, u kojem se izmjenjuju cvijet kalja i manji cvijet s poluotvorenim vijencem, alternira po vertikalnoj liniji s redom rascvalih cvjetova nagnutih u zrcalne parove jedan prema drugome odnosno jedan od drugoga. Istodobno red tulipana s manjim cvijetom potpunog vijenca latica alternira sa zrcalnim parovima manjih tulipana. Takav koncept motiva stvara dojam mree etverokuta to ga formira osam cvjetnih granica s dominantnim cvijetom kalja ili tulipana u sredini. Izvedbene i tipoloke karakteristike uzorka upuuju na to da je ovu tkaninu mogue datirati u razdoblje izmeu 1620. i 1640. godine. Naime rije je o tipu uzorka a disegni minuti, odnosno isolati koji se sastoji od redova samostalnih, ali gusto poredanih motiva stiliziranih granica suprotne orijentacije koji postaje popularan od kraja 16. stoljea te se u varijacijama zadrava sve do sredine 17. stoljea (Bazzani 1993:59; Thornton 1965:85-88). Uzorak je pravilno i gotovo geometrijski ureen iako periodina smjena boja i orijentacije motiva ostavlja dojam slobodne i asimetrine kompozicije. Dominacija ove tipologije uzoraka posljedica je promjene u stilu odijevanja te utjecaja koje su, posredstvom sve intenzivnijih veza, na europska manufakturna sredita ostavile uvezene perzijske i turske tkanine. Karakteristika je tih tkanina slobodnija kompozicija mnotva sitnih motiva naglaena naturalizma koji e u svojim europskim varijacijama postati visoko stilizirani (Rothstein 2003:539). Poetkom 17. stoljea zapoinje i proces odvajanja tkanina ovakve tipologije, koje su bile namijenjene iskljuivo odjei, od onih namijenjenih dekoraciji interijera. Tipoloki i izvedbeno vrlo slian saten nalazi se na sredinjem dijelu misnice iz upne crkve sv. Mihovila Arkanela u Codroipu (Arnabile 1996: 46-47) te u zbirci Gandini u Modeni (Digilio 1993:131). Sredinja polja prednje i stranje strane crikvenike mi-

195

snice kao i druga strana burse izvedena su u tkaninama koje se u stilskom i izvedbenom smislu razlikuju od osnovne tkanine kompleta. Druga strana burse (strana B) izvedena je u tkanini koja je s obzirom na uzorak razliita, ali izvedbeno bliska tkanini ostatka kompleta. Rije je o 8-veznom satenu koji tvori jedna osnova s niti svijetlonaranaste boje te dvjema potkama od kojih je jedna bijela, a druga se izmjenjuje u horizontalnim redovima, pa ovisno o uzorku moe biti plava, roza, zelena i uta. Uzorak ini niz usporednih stiliziranih cvjetnih granica koje su povezane u kontinuirane vijugave vertikalne linije naglaene dekorativnosti, svojstvene tkaninama sredine 17. stoljea (Galasso 1993:246 247). S obzirom na komparativne primjere ovu je tkaninu stoga mogue datirati u isto vrijeme. Mogue je da je ova razlika u tkaninama prednje i stranje strane burse posljedica oteenja koje se dogodilo neposredno nakon nastanka kompleta. No ne treba iskljuiti mogunost da je ovdje rije o izvornom konceptu, nastalom uslijed nedostatka osnovne tkanine. Slini primjeri nalaze se u zbirci Mariana Fortunija u Veneciji (Davanzo Poli 2008:314) i zbirci u Musei Civici u Trevisu (Davanzo Poli 1994:45). Tkanina sredinjeg polja prednje i stranje strane misnice jest zeleni 5-vezni saten nastao u 20. stoljeu te je najvjerojatnije dio restauracije predmeta kojoj pripadaju i grubi avovi zelenim koncem vidljivi na oteenim dijelovima starije tkanine. Stanje sauvanosti kompleta, kao i njegovih pojedinanih dijelova, relativno je dobro. Manja oteenja na starijim dijelovima tkanine stabilna su, na to je vjerojatno utjecala posljednja intervencija koju moemo vremenski smjestiti u 20. stoljee. Neobjavljeno djelo IJ

196

KERAMIKA 30. Nepoznati keramiar, srednja Italija Zdjela 17./18. stoljee majolika, 8,5 x 36 (promjer) cm Muzej Grada Crikvenice, Crikvenica; arheoloki lokalitet katel Drivenik inv. br. 1832 Ova plitka zdjela vrlo velikih dimenzija pripada skupini finoga glaziranoga stolnog posua iz 17. stoljea. Dno joj je rekonstruirano kao prstenasto iako ne postoji fragment posude koji bi upuivao na njegov izvorni izgled. Na temelju oblika drugih zdjela iz ovog razdoblja moe se s velikom vjerojatnou pretpostaviti da je dno bilo upravo ovakva oblika. Zdjela je glazirana s obje strane, a oslikana samo s unutarnje. Sredinji motiv oslika ine listovi zelene, plave i oker-ute boje na bijeloj podlozi. Vegetabilni motiv u sreditu okruuju pojasevi pruga naranaste, ute i svijetloplave boje izmeu kojih se nalazi zelena valovnica. Zdjela pripada stilskoj porodici takozvane kasne majolike, koju odlikuju posude ukraene na vrlo dekorativan nain s prepoznatljivom paletom boja. Keramika u stilu kasne majolike proizvodila se krajem 17. stoljea u neutvrenoj radionici na prostoru sredinje Italije (Gusar 2007:185). Fragmenti zdjele pronaeni su 2010. godine tijekom zatitnih arheolokih istraivanjima unutranjosti katela Drivenika. Prilikom ovih istraivanja prikupljeni su ulomci glazirane keramike raznih keramikih vrsta i dekorativnih stilova iz razdoblja od 15. do 17. stoljea. To je inae razdoblje procvata glazirane keramike koja se javlja u itavoj Europi kao iznimno cijenjena vrsta posua. Glazirano se posue na istonu jadransku obalu uvozilo ponajprije iz radionikih sredita Italije i panjolske, a do nae je obale dolazilo pomorskim i trgovakim putovima (Gusar 2007:117). I prostor Vinodola bio je jedno od odredita trgovine ovakvom keramikom koja se preko vinodolskih luka uvozila i u kontinentalnu Hrvatsku (Adamek 1972: 37). Neobjavljeno djelo TR 31. Keramika radionica iz Pesara, Italija Vr kraj 18. stoljea ili rano 19. stoljee majolika, 37,5 x 14 (promjer baze) cm Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski, Novi Vinodolski inv. br. 1638 Na krunoj bazi ukraenoj linijama i dvjema plavim vrpcama nastavlja se krukoliki spremnik za vodu zakljuen trolunim grlom. Ruka oblikom i oslikom imitira dva zmijolika tijela koja se na zavretku, s donje strane, reljefno nastavljaju na tijelo vra. Na donji zavretak ruke spaja se reljefno apliciran maskeron. U sredinjemu stiliziranomu medaljonu uokvirenom volutama nalazi se lik venecijanskog lava koji u pandama dri otvorenu knjigu s natpisom PAX/ TIBI/ MA/ RCE/ EVAN/ GELI/ STA/ MEV[S]. Ostatak su dekoracije stilizirane groteskne lisnate figure popunjene vegetabilnim i ivotinjskim motivima. Provenijencija vra nije zabiljeena u muzejskoj dokumentaciji. Predmet je bio oteen oko otvora pa je taj dio rekonstruiran gipsanom masom oslikanom motivima slinima onim na vratu vra. Prema obliku, vrsti oslika (stilizirane groteskne lisnate figure sa sredinjim medaljonom) i uporabi suenog spektra boja (uta, plava, crna) vr iz Vinodola slian je seriji istovrsnih vreva proizvedenih u talijanskoj keramikoj manufakturi Casali e Callegari, djelatnoj od 1775. do 1820. u Pesaru. Ona je pred kraj 18. stoljea nastav-

197

ljala tradicionalnu talijansku proizvodnju majolike s pesarekim dekorativnim posebnostima. Manufaktura Casali e Callegeari poznatija je po proizvodnji bijelih glaziranih uporabnih predmeta od majolike s cvjetnom dekoracijom koja je kao poseban lokalni proizvod ostala zapamena kao la Pesaro rose (Paolinelli 2007:65-143, 77). Sauvani i poznati primjerci, slini vru iz Vinodola, obino se datiraju unutar vremenskog raspona od 1600. do 1816. godine i pripadaju u grupu predmeta keramike produkcije poznatije pod nazivom bottega pesarese. Aukcijska kua Christies predmete srodne tipologije datira u prva dva desetljea 19. stoljea. U online katalogu Ceramopolis (The e-museum of ceramics) istovrsni vr iz jedne privatne zbirke u Ateni, bez oslikanoga sredinjeg medaljona, ali sa srodnim dekorativnim repertoarom, na temelju oznake G. M. ispod keramike baze, pripisan je manufakturi Giovannia Mariottia (1772. ?) iz istorodne pokrajine Marche [URL http://www.ceramopolis.com/?p=836 (10. prosinca 2012.)]. Ovom i novljanskom vru zajedniki su jednostavan dizajn tijela, odnosno spremnika za tekuinu, dekoracija sa stiliziranim grotesknim figurama, oblikovanje i oslikavanje ruke u obliku stiliziranoga zmijolikog tijela, kao i baza oslikana nizovima jednobojnih vrpca. Nakon zlatnoga 16. stoljea cjelokupna talijanska proizvodnja majolike doivljava pad kvalitete zbog novih nepovoljnih ekonomskih okolnosti. Da bi opstala, uspo-

redno s osnivanjem manufaktura sve popularnijeg porculana, kao to su Vezzi, Doccia i Capodimonte, proizvodnja majolike prelazi u fazu visokog eklekticizma. Stoga e se u masovnoj proizvodnji 19. stoljea pretvoriti u reproduciranje prolih, tradicionalnih oblika, najee obiljeenih dekorativnim motivima renesanse. Predmeti koji nose odlike bottega pesarese prema dekorativnom se repertoaru eklektiki oslanjaju na proizvode plodne kasnorenesansne keramiarske radionice obitelji Patanazzi iz Urbina, a to je bila djelatna od kraja 16. stoljea do 1630-ih. Pad kvalitete prati i smanjivanje veih centara proizvodnje, pa tradiciju proizvodnje zadrava jo samo provincija. Sredita poput Faenze ili Pesara, koji je bio centar proizvodnje od druge polovice 14. stoljea, odrat e povijesni kontinuitet produkcije, ali s majstorima niih oblikovnih, dekorativnih i tehnolokih vjetina. Stoga se za predmete iz navedene produkcije esto ne zna ime majstora, pa ni radionice u kojoj su proizvedeni. Vinodolski vr s prikazom venecijanskog lava u sredinjemu medaljonu uklapa se u tipologiju ove kasne produkcije koja je karakteristina po shematskom umetanju grboslovnog znakovlja, natpisa ili samostalnih grotesknih figura u sustav svojega dekorativnog repertoara te se moe datirati u kraj 18. ili prva dva desetljea 19. stoljea. Neobjavljeno djelo MM

198

ISPRAVE 32. Zakladna isprava kojom je knez Nikola IV. Frankapan utemeljio pavlinski samostan u Crikvenici Modru (?) 18. stoljee (prijepis) papir, rukopis, latinica, tri proivena lista, 37,4 x 24,2 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-1, modl. 37132 Dokument je latinski prijepis iz 18. stoljea glagoljske isprave nastale 1412. godine povodom osnutka pavlinskog samostana u Crikvenici. Bibliografija: Dokal sign XVI-29a(6):6-18; Klen 1981:276278; Matijevi Sokol, Galovi 2011:3-20; krgati 2004:201-210. IM 33. Dodjela prava izgradnje pilane pavlinskom samostanu u Crikvenici Novi 4. sijenja 1428. pergamena, rukopis, glagoljica, jedan list, visei peat, 29,4 x 22,2 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-2, modl. 37098

Nikola Frankapan, knez Senja, Krka, Modrua i ban hrvatski i dalmatinski, dodijelio je pravo izgradnje pilane u crikvenikoj dragi pavlinskom samostanu u Crikvenici. Mi knez Mikula de Frankapan, krki, senski i modruki knez i proaja, ban dalmacie i hrvacki, damo viditi vsakomu i v sim, kim se dostoi i pred kih obraz ta na list pride, kako da mi na ast svetoi Bogorodici Devi Marie za zdrave naega tela i za spasene nae due uinismo milost fratrom crikvenikim u Vinodoli, da oni mozite uiniti jednu pilju u crikvenikoj Drazi, ondi, kdi su nih malini; i da ju oni mozite drati i uivati e slobodno sa vsim, a k nei pristoi, venim zakonom: da tim bole budu mogli nadstojati boei slubi. Na to im dasmo ta na list odtvoren pod naim peatom. Dan v Novom, v letih gdnih 1428. miseca envara 4. dan Prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI-29a(6):26. Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:54-55, br. XXVII; urmin 1898:128, br. 63; Dokal sign. XVI-29a(6):26. IM

199

34. Potvrda prava crikvenikim pavlinima za pilanu u crikvenikoj dragi Brinje 16. lipnja 1430. papir, rukopis, glagoljica, dva lista, ostatci utisnutog peata, 32,5 x 23,3 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-4, modl. 37100 Knez Nikola IV. Frankapan, ban Dalmacije i Hrvatske, dokumentom od 16. lipnja 1430. potvruje pavlinskim redovnicima iz Crikvenice ranije dodijeljeno pravo izgradnje pilane u crikvenikoj dragi (isprava od 4. sijenja 1428.). Ovom se darovnicom pavlinima proiruje pravo posjeda na sve pripadnosti tog zemljita (lug, livade, vode, putove i sav inventar pilane) te im je odobreno davanje pilane u najam. Pavlinima i njihovim najamnicima pravo posjeda i raspolaganja zemljitem nitko ne smije osporavati.

Mi knez Mikula de Frankapan, krki, senski, modruki i proaja knez, i ban Dalmacie i hrvacki, damo viditi po tome listu, da smo dali i dopustili fratrom klotra svete Marie c Crkvenici uiniti jednu pilu v crkvenikoj drazi, za pobolane one svete crikve i za boli itak onih fratrov i za spasenie nae due i naega ostanka. I da oni fratri, ali on ili oni, kim bi ju oni dali v najam drati, mozite i k toi pile les voziti, k noi pristoi i takoi: gori, pau, vode, put, a e godi zakon pile, da mozite imiti prez vsakoga bantovanja. Za to v sim pot kneinom, sucem, satnikom, dvornikom i inim naim oficijalom, z dannim i tim ki naprid postavleni budu po Vinodoli, tvrdo zapovidamo, da one reene fratre, ili onoga il one, kem bi oni te pile v najam dali, drati v tom, kako se zgora udri, imite drati; i mimo toga da ih ne bantuju ni dadu bantovati niednim zakonom, ljubei nau milost. I prizvavi ime Isukrstovo, ki svoju svetu milostiju vas svit prosvetli, za veke verovane i tvrdinju toga naega danja i darovanja, na to im dasmo ta na list otvoren pod naim peatom Dan v Brinah, v letih gdnih 1430. miseca juna 16. dan. Prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI-29a(6):31. Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:56, br. XXIX; urmin 1898:130, br. 65; Dokal sign. XVI-29a(6):35-36; Klen 1981:273, br.5. IM 35. Samostan svete Marije u Crikvenici prima u svoju bratovtinu Stjepana, sina Dokina i njegovu djecu, a on im zauzvrat daruje zemlje u Zagorju Crikvenica 7. oujka 1447. pergamena, rukopis, glagoljica, jedan list, 23,8 x 13 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-6, modl. 37103 Pavlinski prior Filip i braa Ivan, Pavao i Grgur primili su 7. oujka 1447. u svoju bratovtinu Stjepana, sina Dokina, njegova sina Jurja i ker Briolu iz Bribira. U nastavku je istog mjeseca dopisana i druga isprava, kojom Stjepan Dokin sa sinovcima Ivanom i Petrom, sinovima viteza Rote, samostanu daruje zemlju u Zagorju iznad samostanskog vinograda koju je obraivao pudar Grgur. Zauzvrat je Stjepan traio oprost grijeha i spokoj due. Dokument je u prisustvu svjedoka zapisao Filip, prior crikvenikog samostana.

200

1447. mara 7. Fratr Filip od remet svetoga Pavla prvoga remete, preur od klotra svete Marie Divi, v biskupii krbavskoi, vam potenu muu tefanu, sinu Dokinu i tvoemu sinu Jurju i tvoei keri Brioli, v Bribiri, pozdravleno v vseh spasiteliu v isusu Hristi, nam i nasoi brat i fratrom: fratru Ivanu i fratru Pavlu i fratru Greguru, isto ljublenim. Za obet va hvaleni i poeleni, ko k naemu redu tvorite, mi se fratri zgovorivae zaisto prije smo, verujui isto i elujui vam spasenie, tebi i tvoemu sinu i tvoei keri vie pisanim za bratstvo naega reda vas primlemo, da budete delnici v vseh molitvah i dobrih delih, da este delnici verno i spasitelno v Hriste v molitvah svetih. 1447. miseca mara. Va ime boie. Amen. Ja tefan, sin Dokin, z Bribira i s moim sinovcem Ivanom, sinom Rote viteza, i s Petrom, sinom Rotinim i nih vidinem i dobrom volom, mi daemo viditi vsakomu, pred kih obraz ta list pridet, da ja tifan vie pisani, vidiv to milosrdie od fratr, dan moe zemle v Zagori svetoi Mai na Crkvenicu, za moih mrtvih i moe grehi. Ka e zemla vie trse svete Marie, ko trse tei Gre-

gur pudar, tere gorika do Selita vie Dubca, i kako krii stoe, ki su v kameni isieni, v irinu do puta ob en s koga; daju i daruju venim zakonom. I kada ju da i z rui i opela, on de bie gdn Juri plovan bribirski. I to bi pred dobrimi mui: gnom Kstihom i gospodinom Ivanom i gospodinom Jurem aniem i Jakoviem i Gregurem pudarem i Matiem klobuarem. A to pisa preur Filip s Crkvenice isto i pravo, vidiv i sliav ot tefana vie pisanoga.

Prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI-29a(6):35. Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:67-68, br. XLVI; urmin 1898:168, br. 96; Dokal sign. XVI-29a(6):35-36; Klen 1981:269-286. IM

36. Misna zaklada zemlje u Selcima crkvi svete Marije u Crikvenici Novi 4. prosinca 1447. pergamena, rukopis, glagoljica, jedan list, visei peat otpao, 9,5 x 27 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-7, modl. 37104 Knez Martin Frankapan darovao je crkvi svete Marije u Crikvenici svoju nasljednu zemlju u Selcima, a pavlini su zauzvrat trebali sluiti dvije mise mjeseno. U sluaju da tu obavezu ne obavljaju redovno zemlja im se trebala oduzeti. Takoer, ako bi tko drugi preuzeo brigu o crkvi umjesto pavlina, pripalo bi mu i pravo koritenja toga crkvenog zemljita. Mi knez Martin Frankapan, krki, modruki i proaja, damo viditi vsakomu i vsim, komu se pristoi viditi ta na list, kako mi pomislimo na dobro uinenie, ko bi bilo na nae spasenie i nae bratie ivih, i takoe naih prvih preminuvih due: uinismo dati crikvi svete Marie na Crikvenici zemlu, ka spada na nas na Selcih, ka e vie vinograda svete Marie, a z druge strane put, ki gre v Bribir, a s tree strane niva svetoga Martina; i to vse a bi vie na nas spadalo. A to dasmo crikvi svete Marie na Crikvenici tim zakonom, da vsaki misec

201

imi se sluiti dve misi, jedna misa prvu subotu miseca svetoi Marii, a Ogracii za nas ivih i mrtvih, a druga misa za mrtvih naih niki dan, ki hoe priur s fratri, li hoemo da bude. I mi to daemo, da vsaki priur, ki e sada i ki bude potle, da imi i to obsluovati s svoimi fratri; kadi li bi ne obsluevali ti dve misi na vsaki misec da smo volni sopet vzeti tu zemlu i dati komu nam drago. Za to zapovidamo naim obhodnikom, ki su sada i ki hote potle biti, da imite tu nau zapovid obdravati i fratre sloboditi i ne dati te zemle nikomure porabiti, nego da slui ta zemla crekvi svete Marie i odgovara, a da se nima nigdore va nu paati niednu slubu nego vse onoi crikvi, dokle te slube tee. I na to dasmo ta na list 1447., decembra dan 4. u Novom. Prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI-29a(6):38. Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:70, br. XLIX; urmin 1898:172, br. 99; Dokal sign. XVI-29a(6): 38; Klen 1981:274, br. 8. IM 37. Potvrda privilegija pavlinskom samostanu u Crikvenici Novi 28. listopada 1455. pergamena, rukopis, glagoljica, jedan list, ostatci peata, 23 x 29 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-9, modl. 37107 Martin Frankapan, sin Nikole IV. osnivaa pavlinskog samostana u Crikvenici, potvrdio je 1455. crikvenikim pavlinima sve povlastice koje su dobili od njegovih prethodnika, to je bilo vano za kontinuitet samostana. Mi knez Martin frankapan, krki, senski i modruki i proaja,

damo viditi vsim i vsakomu, komu se dostoi i pred kih obraz ta na list pride, kako mi sliasmo i razumismo liste, ke su dali vzvelieni nai prvi, a navlastiti vzvelieni i pokoini otac na knez Mikula Frankapan krki, senski i modruki, ki bie ban Dalmacie i Hrvat, svetoi Marii v Crikvenici v Vinodoli, v kih listih esu slobodi i dote crkvene. I mi ne hotiju razbiti listi vzvelienih naih prvih, da hotei e potvrditi toi crikvi svete Marie v Crikvenici, da bi mogli ti fratri, ki ondi stoe, reda svetago Pavla prvoga remete, vee pokoini iviti i initi slubu gdnu Bogu i moliti Boga za due vzvelienih naih prvih i takoe za nae grihi i konac naih dni za nau duu: i za to zapovidamo vsim naim podkneinom i sudcem i inim oficijalom, da ih imiite v tom obdrati, kako imaju listi od vzvelienih naih prvih. Ke liste mi im potvrdismo. I na tom im dasmo ta na list otvoren pod naim peatom. Po letih gdnih 1455., dan v Novom, miseca oktobra 28. dan. A ja pop Grgur, budui kapelan kneza Martina i budui plovan novogradski i vikar vinodolski, pisah sie po ukazaniu vie reenoga kneza Martina, krkoga i modrukoga i senskoga, ki v to vrime po mislosti Boei gospodovae vrbaskim gradom i bie pan vse zemle Vrbasa, i gradom Kozaru, ki e v Bosni, i inimi gradi: Komugoinu i Kostanicu, i katelom na Knini i Erovlem i Gradcem, i Lipovcem, i Jasterbarskim, i Okiem, i Ostrovicu, v Buah, a poli mora gospodujui Starigradom i delom Sena, a v Vinodoli gospodujui Novim, Bribirom, Griani, Belgradom, Kotorom, Bakrom i Crsatom i proaja. Prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI-29a(6):43.

202

Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:82, br. LXIII; urmin 1898:204, br. 121; Dokal sign. XVI-29a(6):43-44; Klen 1981:274; Matijevi Sokol, Galovi 2011:20-21. IM 38. Ivan Bani daruje samostanu u Crikvenici zemljita Kagoni i Sardel te vinograd u Povilcima Novi 1504. pergamena, rukopis, glagoljica, jedan list, 28,8 x 20,5 cm Hrvatski dravni arhiv, Zagreb HR-HDA-644-19, modl. 37126 Izmeu crikvenikog samostana i Jurka (Jurja) Bania vodio se spor koji je razrijeen 1485. godine (Dokal sign. XVI-29a(6):54-55). Pavlini su po toj nagodbi dobili vinograd u Selcima, a Jurko Bani zemljite Kagoni i Sardel. Jurko Bani je od posrednika u sporu Ivana Vlaha Vladiia primio i naknadu tete u iznosu od trideset dukata. Jurkov sin Ivan Bani devetnaest je godina kasnije crikvenikim pavlinima darovao zemljite Kagoni i Sardel te vinograd u Povilcima. Darovanje samostanu misna je zaklada mortis causa, to znai da je darovatelj imao pravo koristiti se zemljitem do svoje smrti, kada su pavlini mogli stupiti u posjed uz obvezu da e trajno moliti za due darovatelja, njihove roditelje, pretke i ostale preporuene. Ugovor je sastavio i notarskim znakom ovjerio javni biljenik Filip Piluinovi, kapelan crkve svetih Filipa i Jakova u Novome Vinodolskom, pred svjedocima, a na molbu darovatelja Ivana Bania iz Selaca i crikvenikog priora, fratra Matka Konceria. Pri crkvi i klotru sv. Marie na Ospi pod Novim, pred menu notarom Filipom Piluinoviem i pred svedoci zdola pisanimi, kako potovani i razumni mu Ivan sin Jurka Bania iz Selac i s svoju enu Celko s miljaju za spasenie svoe due dobrovolno esta darovala i ostavila svoju zemlu, ka se zove Kagonia i Sardelova, vinograd i selo i a koli k tomu selu ali zemli pristoi, Gdnu Bogu vsemoguemu i sv. Marii, a navlastito crkvi i klotru sv. Marie na Crikvenici, a to po nega smrti i nega ene na niju due i niju oca i matere i niju ostalih priih; a za slobodno crikvi prez vsake slube gospodne male i velike. Ka zemla ali selo est na Povilci....Tim nainom ali zakonom, da ivui oci fratri reda remet sv. Pavla prvoga remete v klotri vie reenom na Crikvenici imite Gdna Boga moliti za niju due i niju oca i matere i niju priih i preporu-

enih, kako za inih nim preporuenih ... I pri tom bie potovani mui redovnici i prosti: gdn Ivan Kokorini, gdn Matko Dupli, Ilija notar z Vrbnika, Mikula ikuli, Andrii ikuli i Luka Aliveri ... / A ja Filip Piluinovi, kapelan crkve sv. Filipa i Jakova, pop modruke biskupie apostolsku i cesarsku oblastju i moiju notar openi (...) verno svrih i zlamenem moim obiainim nazlamenah (...) proen od reenoga Ivana i oca fratra Matka. Djelomian prijepis isprave preuzet iz Dokal sign. XVI29a(6):59.

Bibliografija: Kukuljevi Sakcinski 1863:186-187, br. CLXXIII; Dokal sign. XVI-29a(6):59-60; Malyusz 1926:122, br.14. IM

203

39. Grianski urbar Griane 1544. papir, rukopis, glagoljica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb HAZU Gl. III-42 Urbarima su se odreivale obveze kmetova prema njihovim feudalnim gospodarima. Ti su odnosi u Vinodolu uglavnom ustaljeni i zapisani jo 1288. u Vinodolskom zakoniku pa su ih se ljudi pridravali stoljeima. Meutim dogaalo se da su oni koji su imanjima upravljali u ime feudalne obitelji Frankapana zloupotrebljavali svoj poloaj i zanemarivali odredbe Zakonika. Tako su se 1544. Grianci prituili svojem gospodaru Stjepanu Frankapanu na nasilje i samovolju kapetana Ivana Guia koji je upravljao njihovim imanjima. Glavna je prituba bila na pretjerane obveze tlake. Pored raznih drugih podavanja u naturi bili su duni i dostavljati sijeno, raditi na obnovi katela, praviti vapno i odravati vinograde oko grada. ale se i na dodatne dae za trgovinu koju su uveli crikveniki pavlini.

Bibliografija: Lopai 1894:82-90; Barbari 1983:359-373; Margeti 2012:163-173. IM, TP 40. Proglaenje Frana Miroia slobodnjakom 15. travnja 1565. (prijepis) papir, rukopis, latinica, peat crveni vosak, dva lista, 35,4 x 22,5 cm Muzej Grada Crikvenice, Crikvenica inv. br. 1833 dar Anelke Radil Knez Stjepan Frankapan Krki u Grianama na molbu sluge Frane Miroia izdaje ovaj dokument u kojem potvruje da ga oslobaa dugovanja koje je imao prema Bariu Sviblaiu, a vezano uz neku stoku. S obzirom da je Frane vratio svoj dug Bariu, knez Stjepan oslobodio ga je dugovanja. Istodobno ga je zbog odanosti proglasio slobodnim ovjekom. Dokument su kasnije potvrdili Juraj i Nikola Zrinski. Isprava je prijepis nastao krajem 17. stoljea u Hreljinu za upravitelja grofa Ludovika Coroninija. Mi Knez Stifan Frankopan Kercski s:m ij Prochaja dajemo na znanje svim, ij szvakomu szadasnjem, ij u naprida buduchim komuosze pristoij, ij pred kiju postovanigh doide ov nasz otvoren liszt, kako pride pred nasz sluga nasz Frane Mirossich prosjechi od nasz dabioszmomu dali szlobod zverhu blaga ko dersi Barich Szviblacich ko recjeno bilo ie Luke Frankovichia, na ko visse rechena blaga bi bioszmo dali szlobod visse rechenomu Barichu, ij buduchi Kupni che pred namy Frane, ij Barich isruchi pred nami visse recheni Barich Frani imenovano blago, ij mimuie oszlobajamo, ij potverjujemo, ij videchi od niega vasda vernu slusbu, ij chinimoga slobodna chlovika, ij na tomu daszmo ov nass Liszt otvoren nijemu, ij niega osztanku vicznim zakonom, daga nigrar od naszigh Officiali nimaju u nichemusa bantovati. Piszan u naszem gradu Grisan Miszecza aprilia na 15. 1565. Stifan Frankapan Knesz ij ovechie rukom naszom piszaszmo. Juraij Zrinski mitho potverdujemo niegovu ostanku jedni ij drughe strane ostanku niegovu. Micula Zrinski, ij mitho potverjujemo kako zgora nasz Gospodin Brat.

204

mjesto njegova tasta Franje Sokolia, te ga oslobodio kmetske slube. Matija Toljan sve je to zasluio zbog slube i vjernosti kojom se njegov otac Juraj Toljan iskazao pod zastavum njih Svetlosti i naum pod Gradikum v ratu Principovem. Bibliografija: Maurani 1902:207, br. 10. IM

42. Nepoznati redovnik pavlinskog samostana svete Marije na Ospu u Novom Karta Hrvatskog primorja od Drivenika do Novog [Visis, iconsideratis, et bene ........., confirmatur, quod intus in fidemus manus in arce] Hrilin 13. 8bris [14] Antonius Coroninus Loco Dni Co. Ludovici Coronini Directorius Neobjavljena isprava 41. Dokument o imenovanju knapa Matije Toljana Novi 11. travnja 1606. (prijepis) papir, rukopis, latinica, jedan list Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb Arhiv Maurani, M. III. 10 Nikola Frankapan u Novom je Vinodolskom 11. travnja 1606. godine ovjerio peatom i vlastorunim potpisom ovu ispravu kojom je Matiju Toljana uinio knapom, na IM Novi 1752. papir, karta: rukom crtana i kolorirana, isprava: rukopis, latinica, 51 x 76 cm Hrvatski povijesni muzej, Zagreb inv. br. 3880 G 795 Karta prikazuje geografsko podruje od Drivenika do Novoga Vinodolskog u obalnom dijelu te od Lia do Maeva u unutranjosti. Geografski prikaz nepoznatog autora izveden je, za razdoblje u kojem je karta nastala, vrlo naivno (Pandi 1987:98). Karta je izraena za potrebe rjeenja sudskog spora ija je presuda dopisana ispod karte. To je sudska isprava iz 1752. na latinskom i hrvatskom jeziku u kojoj se donosi rjeenje razgranienja izmeu opina Drivenik, Griane, Bribir i Novi te razrjeenje spora o pravu koritenja mjesta Maevo u zaleu Bribira. Ispravu je sastavio i ovjerio peatom sudac Ignatius Bremsfelt, prior pavlinskog samostana Blaene Djevice

205

Marije na Ospu kod Novog i defintor Istarsko-vinodolske provincije. Tekst isprave razdvaja crte kompasa koji daje orijentaciju karte. Tekst je na latinskom, dok su potpisi sudaca i inovnika te pripisani toponimi na hrvatskom jeziku. U sudskom postupku razgranienja izmeu vinodolskih opina suci, satnici i pudari na terenu su obili granice te u skladu s ispravama kojima su raspolagali i uz pomo svjedoka odredili razgranienje ucrtano crvenom linijom. Uz mjesta razgranienja oznaena kriem pripisani su i nazivi lokaliteta. Linija razgranienjaizmeu Drivenika i Griana: od uvale Kajak + sedlih Berxuglika +na deliu + s goran (preko sedla brda Sopalj) + Kasule+ poliu+Zebre(Zebar)+zagradachki(?) + Kozja draga + Koreniz(Koreni) + na verh prascza+ za praszaz+ Liczh. Granica je zaobilazila Li s istone strane koji je tada pripadao opini Hreljin. Na podruju opine Griane oznaeni su toponimi: S. Helena(Sveta Jelena u Dramlju), Belgrad, Criqueniza, Conventus crikvenikih pavlina, Griane i Kotor, s. Lucia, s. georg. Linija razgranienja izmeu Griana i Bribira: od obale ispod Drinin brda (Drenin) + na verh Katlova(pa-

dina kod mjesta arari) + machiak (?) + Planik + visse Planika+naVerssak+ Topoli +plainiava(Planjava) +poli stup(Stup) + izmeu planinaPadei Strine. Na podruju opine Bribir oznaeni su uvala Jessenova,Bribir, s. georg(Sveti Juraj iznad Jargova), Zagradi,Lukova,czherlena... (?). U okolici Maeva oznaeno je nekoliko lokeliteta: Knexeva draga (?), Nova krchevina [g]dincheva (?), planine Veli BolhaniMali Bolhan. Linija razgranienja izmeu Bribira i Novog: od uvale Dumboka+ Branissin Terssom(Braniin) +Sv. Vitus+pod vuchiu drago alli slanina drago (?) + vaZabnic (?) + pod bukovim dubom(Bukov dub), grabrou Kaal(?), Kukovacha (Kukovaa), Bressova (Brezova draga), planina Szitounik (Sitovnik),selite cherni Kaal,Jalovi verh. Maevo je na karti prikazano kao dio opine Bribir i dodatno je razdijeljeno na etiri podruja (A, B, C i D). U prvom dijelu dokumenta zapisanog na karti objanjavaju se prava koritenja za svako od oznaenih podruja. Sjenokoe na Maevu Bribirani su koristili od vladavine grofova Zrinskih. Maevo im je darovao Petar Zrinski 1660. u Bribiru kada je Franji Kukuljeviu, porkulabu Grobnika i Bribira, darovao Berdce i kapelu na Maevu (Kukuljevi Sakcinski 1865:221-222, br. 14). Bribirani su na blagdane u toj kapeli maili pa otuda ime mjestu Maevo. U dokumentu se navode isprave o koritenju Maeva iz 1626. godine, odluka fiskalnog vikara carske uprave primorskih imanja Frederika Pellozia iz 1698. godine te sentencija grofa Adelma Petazzia koji je od 1703. bio upravitelj Bakra, a od 1725. godine rijeki kapetan. Emilij Laszowski spominje dugotrajne sporove Bribirana oko Maeva s Vlasima naseljenim u Li poetkom 17. stoljea. Osim toga Bribirani su se zbog Maeva esto sporili s Novigraanima te Vlasima iz Gornjeg i Donjeg Zagona. Vlasi naseljavani u svrhu obrane oblinje granice s Osmanskim Carstvom bili su transhumantni stoari i prijevoznici pa su imali potrebu koristiti se livadama na Maevu i Lukovu u zaleu Bribira. Sukob s Vlasima iz Lia trajao je sve do sredine 18. stoljea. Godine 1751. kulminirao je pobunom Bribirana zbog sudske odluke u korist Liana, a tom je prilikom morala intervenirati i krajika vojska iz Karlovca (Laszowski 1923:65-66, 227-228). Bibliografija: Pandi 1987:98; Pandi 1988:136, kat. jed. 191. IM

206

KNJIGE 43. Juraj Julije Klovi (Griane,1498. /?/ -Rim, 3. sijenja1578.), iluminacije asoslov Farnese 1537. 1546. tempera na pergameni, 17,5 x 10,8 cm The Pierpont Morgan Library, New York MS:69 faksimil, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb asoslov je izraen po nalogu kardinala Alessandra Farnesea (Valentano, 1520. Rim, 1589.), a sastoji se od 114 listova pergamene. Tekst je napisan rukom Francesca Monterchija, tajnika Piera Luigija Farnesea (Rim, 1503. Piacenza, 1547.), a autor svih iluminacija jest Julije Klovi. On se na posljednjoj stranici kodeksa i potpisao: Iulius Clovius Macedo Monumenta Haec Alexandro Farnesio Cardinali Suo Domino faciebat MDXLVI. Kako svjedoi Giorgio Vasari (Arezzo, 1511. Firenca, 1574.), za izradu svih iluminacija Kloviu je bilo potrebno devet godina (Vasari 1568/1991/:1328). Iluminirano je 28 cijelih stranica, a koncipirane su u parovima: svaki od 14 parova prikazuje scenu iz Starog i Novog zavjeta, slijedei zamisao da je Stari zavjet prefiguracija i navjetenje dogaaja iz Novoga. Dva para stranica prikazuju vane rimske proslave tijelovsku procesiju ispred bazilike svetog Petra i praznik rimske etvrti Testaccio. Usto mnoge su stranice ukraene okvirima vrlo bogatih dekorativnih motiva od kojih su neki preuzeti s Rafaelovih vatikanskih Loggia. Poto je bio izraen, uvao se u krinjici koju je kardinal Farnese dao posebno izraditi. Njezini su autori Giovanni Bernardi (Castel Bolognese,1494.Rim,1553.) i Manno Sbarri (Firenca,1536.1576.), a danas se pod nazivom Casetta Farnese uva u Museo Capodimonte u Napulju (Macan Lukaveki 2012:100, kat. 3). asoslov ili brevijar (fr. livre dheures, engl. book of hours, njem. Stundenbuch, tal. libro delle ore) jest knjiga u kojoj su sustavno navedeni molitveni tekstovi i itanja za sve dane u godini i za sve sate u danu (Badurina 1979:175176). asosolov Farnese predstavlja Julija Klovia kao doista vrhunskog minijaturista, bogate imaginacije, velike vjetine u komponiranju i cjeline i detalja, istanana smisla za suglasje boja. Stilski, iluminacije u ovom asoslovu odraavaju strujanja u onodobnome rimskom slikarstvu koje se polako odmie od krajnje ekvilibrirana i uzviena tona visoke renesanse pa se u sjeni i u pokuaju dostizanja umjetnikog diva Michelangela poinje okretati novim naelima kao to su na primjer divertire e stupire zabaviti i zadiviti. Rije je, naravno, o motu manirizma, stila koji je izvorno bio definiran kao alla maniera di Michelangelo. asoslov Farnese bio je vlasnitvom obitelji Farnese do 1903. godine kada ga je otkupio John Pierpont Morgan (Hartford, 1837. Rim, 1913.), ameriki financijer, bankar i kolekcionar. Bibliografija: Macan 2012:100-101 s prethodnom bibliografijom NK

207

44. Juraj Julije Klovi (Griane, 1498. /?/ - Rim, 3. sijenja1578.) i tri nepoznata minijaturista, iluminacije Lekcionar Farnese / Lekcionar Towneley 1550. 1578. tempera na pergameni, 49,2 x 32,5 cm The New York Public Library, New York MS:91 faksimil, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Dimenzije ovoga kodeksa omoguile su Kloviu izradu veih iluminacija. Njihova je elaboriranost i dalje zadivljujua, a kolorit iv te se pomalo udaljava od profinjene maniristike palete koja poiva na suglasju ljubiastih, oker utih i svijetloplavih nijansi. No ini se da su kompaktnost i ritam kompozicije, elegancija profinjenih oblika i ljupka stilizacija asoslova Farnese ustupili mjesto irokoj, no slabije strukturiranoj naraciji. Faksimil Lekcionara Farnese prvi je put objavljen u limitiranu izdanju 1997., a u veoj je nakladi objavljen 2008. godine.

Sadraj Lekcionara ine skraena itanja iz Evanelja koja su se rabila prigodom najvanijih slavlja liturgijske godine. Kodeks, izraen kao i asosolov Farnese (kat. jed. 1) za kardinala Alessandra Farnesea (Valentano, 1520. Rim, 1589.), ima 28 listova od pergamene i est iluminacija na cijelim stranicama. etiri od njih (f. 5v, 6v, 16v, 23v) pripisuju se Kloviu, a ostale su najvjerojatnije nainili njegovi uenici. Poznato je ime Claudia Massarellija koji se spominje u minijaturistovoj oporuci i koji je najvjerojatnije dovrio rad na ovom lekcionaru po Klovievoj smrti. Ovaj prijedlog potkrepljuje nedavno objavljeno pismo u kojem biskup Alessandro Rufino, Farneseov tajnik, preporua Massarellija kardinalu za dovrenje rada na lekcionaru (Macan 2009/2010:112). Naruitelj kardinal Alessandro Farnese oporuno je ovaj kodeks ostavio Kardinalskom zboru, pa je on bio dijelom inventara Sikstinske kapele do 1798. kada su ga francuski vojnici, skupa s drugim knjigama, prisvojili. Godine 1800. Lekcionar je kupio antikvar Charles Towneley (Towneley Hall, 1731. London, 1805.), a njegova ga je obitelj 1883. na drabi kod Sothebysa prodala Robertu Lenoxu Kennedyju (New York, 1822. 1887.), nakon ega, skupa s cijelom obiteljskom bibliotekom, postaje vlasnitvom njujorke Public Library javne knjinice (Macan 2012:107). Kako je kodeks najmanje dvaput uvezivan, izvorni se redoslijed listova ne moe sa sigurnou utvrditi. Dananji neogotiki uvez od pozlaena srebra dao je izraditi John Towneley, autori su mu Benjamin i John Smith i radionica Bridge & Rundell, u ono doba jedna od najpoznatijih u Ujedinjenom Kraljevstvu (Macan 2012:107).

Bibliografija: Macan 2012:107-108, kat. 4 s prethodnom bibliografijom NK

208

45. Nikola Radoevi Antifonal Rimskog brevijara 1687. tinta na papiru, drvene korice presvuene koom, 28 21,5 cm Zbirka rukopisa i starih knjiga, Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb signatura R 3038 Cjeloviti naslov rukopisa je: ANTIPHONALE BREVIARII ROMANI continens omnia quae requiruntur ad Divinum Officium decantandum iuxta tonum Fratrum Eremitarum Ordinis S. Pauli primi Eremitae. Conscriptum a me Fratre Nicolao Radossevich anno Domini millesimo sexcentesimo octuagesimo septimo. to u prijevodu na hrvatski glasi: Antifonal Rimskog brevijara koji sadri sve to se zahtijeva za pjevanje Boanskog oficija prema nainu Brae pustinjaka Reda sv. Pavla prvoga Pustinjaka. Napisan od mene brata Nikole Radoevia godine Gospodnje tisuu eststotina osamdeset sedme. Crikveniki Antifonal je rukopisna bogosluna knjiga s notama. Sadri tristo dvadeset i sedam listova, svaki oznaen samo na prednjoj strani (recto) u gornjem desnom kutu, ne i na stranjoj strani (verso). Stranice, dakle, idu redom: 1 [1v], 2 [2v], 3 [3v] itd. Ispisana je skladnim slovima i preglednim neumama, odnosno notama, na papiru: tekst tintom crne boje, a notno crtovlje i inicija-

li-lombarde crvenom. Antifonal ima suvremeni mletaki uvez: drvene korice s hrbatom, presvuene tamnosmeom koom i slijepo utisnutim ukrasom te dvije metalne kope. Glavni sadraj su antifone koje se pjevaju kod veernje (vesperae) na poetku i na kraju psalama za pojedine dane u liturgijskoj godini. Osim toga u zbirci su naznaene i poetne rijei psalama. Njihovi puni tekstovi se nalaze u knjigama psalama - psalterijima, odnosno psaltirima. U Antifonalu su zabiljeeni i neki himni za pojedine blagdane kao i responzoriji, odnosno otpjevi nakon biblijskih itanja. Za najveu kransku svetkovinu, Uskrs, donose se tekstovi i napjevi ne samo za veernju, nego i za ostale liturgijske asove. Ovaj Antifonal spada u takozvane monake antifonale, jer su pavlini monasi-pustinjaci. Za stare je monahe karakteristino da slubu asova - molitve u odreene dijelove dana, izvode zajedniki u koru i to redovito gregorijanskim pjevanjem. U crikvenikom se zborniku mogu, takoer, nai antifone za subotnje i nedjeljne veernje kroz godinu, odnosno u vrijeme poslije Duhova, dok se za razdoblja doaa i korizme zabiljeene antifone i za druge dane u tjednu. Antifone za Proprium sanctorum - vlastita slavlja svetaca, zapoinju blagdanom svetog Andrije apostola, prema kojemu se i rauna poetak liturgijske godine, te se nastavljaju do blagdana svetog Klementa, pape i mue-

209

nika, tj. do kraja liturgijske godine. S obzirom na strukturu veernje, redoslijed napjeva za pojedini dan donesen je najee ovim redom: pet antifona s pripadajuim poecima psalama, himan i antifona za Magnificat. Knjiga ima etiri odsjeka, od kojih su po broju stranica najvei prvi i trei: listovi 1-150 [Antiphonae dispositae per hebdomadam (Antifone rasporeene po tjednu)]. Ovog naslova nema, nego se o njemu zakljuuje na temelju sadraja tog prvog dijela antifonala listovi 151-199 Commune sanctorum (Zajednike [antifone] svetaca) listovi 200-313r Proprium sanctorum (Vlastite [antifone] svetaca) listovi 313-319 Modus intonandi psalmos (Nain napjeva psalama) listovi 319-327... Bez posebnog naslova (sadri nekoliko antifona i himana, meu njima i za blagdan osnivaa pavlina svetog Pavla Pustinjaka). Daljnji listovi su istrgnuti. U knjizi je koriten obian knjiki rukopis. Od str. 323 [v] nalaze se tekstovi i napjevi za veernju na blagdan sv. Oca Pavla Prvog Pustinjaka, a rukopis upuuje na to da ih je ispisao drugi pisar: nain pisanja je profinjeniji u odnosu na prethodni. Zanimljivo je da na listu I (recto) stoji naknadno zapisano: 1688. compactum est hoc Antiphonale Venetiis et Cathalogo Chori Monasterii Criqueniciensis adscriptum (1688. uvezan je ovaj Antifonal u Veneciji i pripisan katalogu crikvenikog samostanskog kora). Rije je, oigledno, o crikvenikom pavlinskom samostanu. Iz imena i prezimena pisara - Nicolaus Radossevich, na prvoj stranici vidi se da je rije o hrvatskom pavlinu, Nikoli Radoeviu. Stoga se moe zakljuiti da je Antifonal nastao u crikvenikom samostanu, a samo je uvezan u Veneciji. Na istom listu (I) i 1. (recto) otisnuti su peati: Historiko drutvo u Zagrebu. Nije poznato kako je ova knjiga dospjela u glavni grad Hrvatske. No, moglo bi se rei da je to sretna okolnost, jer je, nakon ukinua 1786., imovina ovog znaajnog reda u hrvatskoj povijesti najveim dije-

lom raznesena i unitena. Knjiga je zanimljiva ne samo s liturgijskog, nego i glazbenog aspekta. Neume su ispisane stilom njemake kasnogotike, avlaste notacije. Ovakav stil pisanja notacije bio je prihvaen od prvih tiskara i na taj nain dugo ouvan u pjesmaricama. Neumatski znakovi se nalaze na etiri crvene crte s kljuevima c i f na poetku istog crtovlja. C-klju je najee na etvrtoj crti, tek rijetko na treoj, dok je f-klju uvijek ispod njega na drugoj, odnosno prvoj crti. Na zavretku crtovlja nalazi se custos, odnosno oznaka kojom notom zapoinje novi redak. U armaturi, uz klju, koristi se u nekim napjevima i snizilica b. No, na mnogim mjestima snizilice nema, iako bi je moralo biti. Negdje je ak naknadnom rukom precrtana. Stoga bi se moglo zakljuiti da su pjevai jednostavno podrazumijevali gdje ona mora postojati. To se najbolje moe zakljuiti u odsjeku s primjerima naina, odnosno modusima (tonusima) pjevanja psalama. Kod psalama koji su naznaeni samo poetnim rijeima nalazi se u crtovlju broj koji oznauje jedan od osam modusa za pjevanje. Osnovni grafiki znak neumatskog pisma je punctum toka, i iz njega je izveden sustav ostalih grafema. Nalikuje geometrijskom liku romba, s time da mu se u desno i lijevo protee krai potezi hasta. Na taj nain notacija djeluje meke i fleksibilnije. Napjevi pojedinih antifona su promijenjeni, tonije pojednostavljeni i ve pripadaju dekadentnom nainu pjevanja kakav se s vremenom pojavio u gregorijanici. Neobjavljeno djelo MS 46. Typographia Balleoniana, Venecija Obrednik s misama za mrtve 1816. koa, karton, papir, 33 x 25 cm crkva svete Ane, Barci Obrednik s misama za mrtve tiskan je na 14. stranica i uvezen u kartonske korice obloene koom. Koa je ukraena jednostavnim pravokutnim okvirom s etiri minijaturne pozlaene lubanje s kostima u uglovima, a isti

210

se takav motiv ponavlja u sreditu. Unutranja naslovnica ima jednostavan pravokutni okvir u kojem je naizmjenino ispisan tekst veim crvenim i manjim crnim slovima. On glasi: MISSAE/ IN AGENDA/ DEFUNCTORUM/ AD CELEBRANTIUM COMMODITATEM/ EX MISSALI ROMANO/ DEPROMPTAE. U donjem je dijelu stranice otisnuta grafika s lubanjom prikazanom u trietvrt profilu kako poiva na dvjema prekrienim bedrenim kostima povezanim vrpcama. Ispod grafike je natpis: VENETIIS/ EX TYPOGRAPHIA BALLEONIANA/ MDCCCXVI. Obrednik s misama za mrtve preuzet je iz Rimskog misala u kojem se nalaze svi tekstovi koji se upotrebljavaju za slavljenje mise, a bili su unificirani i konano definirani za cijelu Katoliku crkvu odlukom pape Pija V. 1570. godine (Badurina 1990:405-406). Radi lakeg snalaenja i prenosivosti, iz Rimskog su misala izvaeni pojedini dijelovi koji se odnose na specifine obrede, u ovom su sluaju to razne mise i molitve za mrtve. Struktura obrednika sastoji se od uobiajenog redoslijeda svete mise s notnim predslovljem (str. 35). Slijedi kanon s rijeima pretvorbe kruha i vina te redoslijed mise do njezina svretka (str. 7 13). Potom se reda nekoliko vrsta svetih misa razliite namjene. Misa zadunica u kojoj je sekvenca Dies irae (str. 1415), Misa na dan smrti i pokopa pokojnika (str. 15 16), Misa na godinjicu smrti (str. 1617), Svakodnevna misa za mrtve (str. 1819). Nakon ovih misa slijedi dio s razliitim molitvama za mrtve (str.1922) te svretak obrednika. Na samom kraju slijede naputci Svete kongregacije za obrede s uputama i odredbama glede sluenja i odravanja liturgije (str. 2324). Misali su uobiajeno bili tiskani dvobojno. Obrnuto od naslovnica, obredni je tekst u pravilu bio otisnut crnim veim slovima, a manjim crvenim naputci i smjernice. No najzanimljivija je bila likovna oprema misala, a ukljuivala je grafike s prikazima svetaca, alegorija ili scena iz Kristova ivota na naslovnicama i u unutranjosti knjige te velika poetna slova inicijale. Obrednik iz Baraca likovno je vrlo jednostavan. Osim prikaza lubanje na unutranjoj naslovnici i velike grafike Kristova raspea sa svetim Ivanom, Marijom Magdalenom i Bogorodicom te s dva konjanika i slugom ima i nekoliko inicijala. To su slova I (In nomine), T (Te igitur) i R (Requiem aeternam). Istie se slovo R (str. 14) upisano u kvadrat s prikazom anela kako svira trublju dok iz zemlje izlazi kostur. Obrednik s misama za mrtve iz crkve svete Ane u Barci-

ma tiskala je Typographia Balleoniana, jedna od brojnih izdavako-tiskarskih kua u Veneciji 18., a djelatna i tijekom prve etvrtine 19. stoljea. Ova je izdavako-tiskarska kua objavila velik broj razliitih publikacija, podjednako sakralne i ope tematike. U njoj su primjerice 1747. i 1772. tiskani obrednici s misama za mrtve, to se sada uvaju u Nacionalnoj knjinici u Barceloni, a vrlo su slini kasnijem izdanju u Barcima. Meutim razlikuju ih grafiki prikazi na unutranjim naslovnicama i onaj s prikazom raspea pred kanonom mise. U oba su ranija primjera na naslovnicama prikazane due u istilitu meu plamenim ognjem, a diskretne su likovne izvedbe. Valja napomenuti da se obrednik s misama za mrtve grafiki istovjetan ovom u Barcima nalazi i u crkvi svetog Stjepana u Driveniku. Driveniki je obrednik takoer tiskan u Typographiji Balleoniani, no nastao je 1798. godine. Grafika s prikazom lubanje s kostima iz 1798. izvedena je iznimno vjeto i naturalistiki to se moe povezati s klasicizmom prisutnim u Veneciji krajem 18. stoljea. U sakristiji crkve svete Ane u Barcima u neadekvatnim se uvjetima uva i nekoliko oteenih misala tiskanih u Veneciji. Primjerice Rimski misal iz 1744. tiskan kod Francesca Pitterija, na naslovnici ima grafiku s prikazom papinske tijare nad kljuevima svetog Petra. Drugi je Rimski misal tiskan 1769. kod Nicole i Francesca Pezzana, a na naslovnici je prikazan uskrsli Krist s apostolima. Neobjavljeno djelo

DT

211

47. Sacra congregatio de propaganda fide, Rim Misi za umree (Obrednik s misama za mrtve) 1893. kartonske korice, papir, 32 x 23,5 cm upna crkva svetog Jakova, Jadranovo Obrednik s misama za mrtve, staroslavensi Misi za umree, tiskana je bogosluna knjiga s koralnim napjevom.Tiskan je na glagoljici. Ima petnaest listova i grafiku Raspea pred kanonom mise. Grafiku je izradio bavarski graver Andreas Wolfgang Brennhuser (Nrnberg,1819. Mnchen,1865.) prema djelu izvjesnog slikara Moralta. Na str. 8 i 9 nalazi se notni zapis glagoljakog pjevanja zabiljeen kvadratnom (koralnom) notacijom. Na str. 9 i 10 nalazi se rukopisni zapis M. oia, vjerojatno upnika u Jadranovu. Rije je o liturgijskom tekstu pisanom latinicom. Obrednik s Misi za umree svjedoanstvo je plodnog rada Dragutina Antona Paria (Vrbnik, 1832. Rim, 1902.), glagoljakog sveenika i jezikoslovca, iznimnoga kulturnog radnika i svestranog znanstvenika. Pari je u tiskari Propagande izradio glagoljska slova te pripremio i tiskao vie glagoljskih knjiga: Misal, Ritual, Misi za umree, Mali azbukvar za pravilno i jednolino itanje glagoljice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji te kanonske tablice. Najvaniji i znanstveno najistraeniji jest Rimski misal slavenskim jezikom tiskan 1893., dijelom dotiskan 1894. te ponovno izdan 1896. U pripremi misala vanu su ulogu imali Josip Juraj Strossmayer i Franjo Raki, a tiskanje je ubrzao konkordat Vatikana s Crnom Gorom. Austrougarska je diplomacija bila protiv njegova tiskanja i distribuiranja pa se smatra da dio naklade nikada nije ni doao na trite jer ga je austrougarska vlada otkupila. Na iremu hrvatskom nacionalnom podruju prodano je oko 400 primjeraka od kojih je prema evidenciji Staroslavenskog instituta u Zagrebu sauvano vie od 80. O ostalim Parievim tiskovinama ne postoji evidencija. Valja istai da su Parieva djela danas bibliofilska rijetkost, a ak se pet primjeraka Misi za umree (Obrednika s misama za mrtve) uva u knjinici biskupije u Senju. Neobjavljeno djelo B

212

NUMIZMATIKA Novac Republike Venecije 48. Grossone (8 solda) Francesco Foscari Venecija, izmeu 1429. 1457. srebro, kovanje, 2,3 cm (promjer), 2,80 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE12 Avers: Dud stoji udesno, objema rukama dri zastavu Republike; sve unutar bisernoga kruga. Uz rub natpis: +FRANCISCVSFOSCARI DVX. Revers: Poprsje svetog Marka suelice, u lijevoj ruci dri evanelje, dok desnom blagoslivlja; sve unutar bisernoga kruga. Uz rub natpis: +SANCTVSMARCVSVENETI (CORPUS 1915:133, br. 75). IM meu kristograma IC - XC. Uz rub natpis: TIBISOLI GLORIA. Sve unutar dijamantnoga kruga (CORPUS 1915:161, br. 12). IM

50. Marcello (1/2 lire) Agostino Barbarigo Venecija, 1486. 1487. srebro, kovanje, 2,5 cm (promjer), 3,15 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE13 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: AVGVSTIN BAR BADICO (lijevo) - SMVENETI (desno); DVX uz koplje zastave. U lijevom i desnom polju oznaka kovniara: ZF - T (Zan Francesco Trevisan). Sve unutar dijamantnoga kruga.

49. Marcello (1/2 lire) Andrea Vendramin Venecija, 1476. 1477. srebro, kovanje, 2,6 cm (promjer), 3,2 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE23 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: AND.VENDRAMIN (lijevo) - SMVENETI (desno); DVX uz koplje zastave. Prikaz izmeu oznaka kovniara: A - Z (Alvise Zorzi). Sve unutar dijamantnoga kruga. Revers: Krist pantokrator sjedi na tronu, lijevom rukom dri evanelje, dok desnom blagoslivlja. Prikaz Krista iz-

Revers: Isus Krist pantokrator sjedi na tronu, lijevom rukom dri evanelje, dok desnom blagoslivlja. Prikaz Krista izmeu kristograma IC - XC. Uz rub natpis: TIBISOLI GLORIA. Sve unutar dijamantnoga kruga (CORPUS 1915:182, br. 4). IM

213

51. Mocenigo (lira) Leonardo Loredan Venecija, 1509. 1510. srebro, kovanje, 3,3 cm (promjer), 6,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE14 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: LEONARLAVREDANSMVENET; DVX uz koplje zastave. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara I||B (Iacopo Barozzi). Uz rub natpis: GLORIA TIBISOLI. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1915:215, br. 103). IM

53. Soldo Leonardo Loredan Venecija, 1505. 1506. srebro, kovanje, 1,2 cm (promjer), 0,31 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE41 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: LELAV DVX SMV. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara IE (Gerolamo Erizzo). Uz rub natpis: LAVSTI BISOLI. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1915:211, br. 76). IM

52. Soldo Leonardo Loredan Venecija, 1504. 1505. srebro, kovanje, 1,2 cm (promjer), 0,26 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE40 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: LELAV DVX SMV. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara F9 (Ferigo Contarini). Uz rub natpis: LAVSTI BISOLI (CORPUS 1915:211, br. 70). IM

54. Soldo Leonardo Loredan Venecija, 1505. 1506. srebro, kovanje, 1,2 cm (promjer), 0,29 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE42

214

Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: LELAV DVX SMV. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara IE (Gerolamo Erizzo). Uz rub natpis: LAVSTI BISOLI. Sve unutar bisernoga kruga. (CORPUS 1915:211, br. 77). IM

56. Mocenigo (lira) Andrea Gritti Venecija, 1528. 1529. srebro, kovanje, 3,2 cm (promjer), 6,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE16 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: ANDREASGRITISMVENET. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara LM (Lunardo Molino). Uz rub natpis: GLORIA TIBISOLI. Sve unutar bisernoga kruga. (CORPUS 1915:255, br. 136) IM

55. 4 solda (novi tip) Andrea Gritti Venecija, 1525. 1526. srebro, kovanje, 1,7 cm (promjer), 1 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE15 Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: ANDGRITI (lijevo) DVX (u egzergu) SMVENET (desno). Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara PL (Piero Loredan). Uz rub natpis: LAVSTI BISOLI. Sve unutar bisernoga kruga. (CORPUS 1915:248, br. 78, tab. IX br. 6) IM

57. 4 solda Pietro Lando Venecija, 1539. srebro, kovanje, 1,75 cm (promjer), 1,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE17

215

Avers: Sveti Marko stoji ulijevo, predaje zastavu Republike dudu koji ju kleei pred njime prima objema rukama. Uz rub natpis: PETLANDO (desno) DVX (u egzergu) SMVENET (lijevo). Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Isus Krist spasitelj (salvator mundi) lijevom rukom dri globus s kriem (globus cruciger), dok desnom blagoslivlja, stoji suelice na postolju s oznakom kovniara V S (Vettor Salamon). Uz rub natpis: LAVS TI BISOLI. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1915:299, br. 77). IM

59. Soldo Marcantonio Memmo Venecija, 1612. 1615. srebro, kovanje, 1,8 cm (promjer), 0,6 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE20 Avers: U sredinjem je polju prikazan kri formiran od etiriju cvjetova ika razdijeljenih dijamantima. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: *MANTONMEMODVX. Revers: Krilati lav s aureolom u hodu desno, prednjom apom dri otvoreno evanelje. Uz rub izmeu dva biserna kruga natpis: *SANCTMARCVEN (CORPUS 1917:34, br. 60). IM

58. Bezzo (1/2 solda) Lorenzo Priuli Venecija, izmeu 1556. 1559. srebro, kovanje, 1,2 cm (promjer), 0,3 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPPMHP KPO-NZ VE18 Avers: Pizanski kri s po dvije toke izmeu svakoga kraka. Uz rub natpis izmeu dva linijska kruga: +L[AV]PRIOLDVX. Revers: Krilati lav s aureolom u hodu desno, prednjom apom dri otvoreno evanelje nad kojim je kri. Uz rub natpis izmeu dva linijska kruga: INHOCS; u egzergu VINCIT (CORPUS 1915:363, br. 61). IM 60. Soldo Marcantonio Memmo Venecija, izmeu 1612. 1615. srebro, kovanje, 1,5 cm (promjer), 0,4 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE21 Avers: U sredinjem je polju prikazan kri formiran od etiriju cvjetova ika razdijeljenih dijamantima. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: *MANTONMEMODVX. Revers: Krilati lav s aureolom u hodu desno, prednjom apom dri otvoreno evanelje. Uz rub izmeu dva biserna kruga natpis: *SANCTMARCVEN (CORPUS 1915:34, br. 60). IM

216

Avers: u egzergu Dud klei ulijevo rairenih ruku, u desnoj dri banderij s kriem i kiankama. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: ALOY*MOCENI*D*, u egzergu *1722*. Revers: U sredinjem dijelu krilati lav s aureolom stoji udesno, prednjom apom dri otvoreno evanelje sv. Marka. Uz rub izmeu dva biserna kruga natpis: SANCT*MARCVS*VEN. U egzergu dvije rozete (CORPUS 1917:413, br. 38, tab. XXV br. 10). IM

61. Osella Silvestro Valier Venecija, 1698. srebro, kovanje, 3,5 cm (promjer), 9,6 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE24 Avers: Sveti Marko sjedi ulijevo na tronu, blagoslivlja i prua banderij na dugom koplju s kriem dudu koji klei pred njim polaui zakletvu. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: *S*M*V*SILVES*VALERIO*D, u egzergu: *AN*V*. Revers: S lijeve je strane prikazana bazilika sv. Marka, a s desne strane lav uvar oltara koji se uzdie na zadnje ape gledajui prema katedrali. Uz desni rub natpis: EXCUBAT - ARIS. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1917:363, br. 130, tab. XXII br. 5). IM

63. Osella Paolo Renier Venecija, 1785. srebro, kovanje, 3,2 cm (promjer), 9,6 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE26 Avers: U sredinjem dijelu prikaz dvaju tornjeva s ulaza u venecijanski arsenal izmeu kojih je jedrenjak. Uz gornji rub natpis: DISCIPLINA RESTITUTA, u egzergu oznaka kovniara A O (Anzolo Orio). Sve unutar dijamantnoga kruga. Revers: U sredinjem dijelu natpis u 5 redaka: // PAULI // REINERI // PRINC : MUNUS // ANNO VII // 1785 // . Uokolo lovorov vijenac. Sve unutar dijamantnoga kruga (CORPUS 1917:536, br. 171, tab. XXXV br. 7). IM

62. 15 solda Alvise III. Mocenigo Venecija, 1722. srebro, kovanje, 2,5 cm (promjer), 3,1 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE25

217

64. Osella Paolo Renier Venecija, 1787. srebro, kovanje, 3,1 cm (promjer), 9,6 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE27 Avers: U sredinjem dijelu lav stoji udesno uzdignute ape, glavom okrenut ulijevo. Uz rub natpis: CAVTVS SIMVLQVE PROMPTVS VL-TIONI. U egzergu oznaka kovniara G P (Gerolamo Foscarini). Sve unutar dijamantnoga kruga. Revers: U sredinjem dijelu natpis u 5 redaka: // PAULI // REINERJ // PRINC : MUNUS // ANNO VIIII // 1787. Uokolo lovorov vijenac. Sve unutar dijamantnoga kruga (CORPUS 1917:537, br. 176, tab. XXXV br. 9). IM 66. Soldo anoniman Venecija, 1565. srebro, kovanje, 1,3 cm (promjer), 0,3 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE46 Avers: Raskriljeni lav suelice uva evanelje (Lav u novcu). Uz rub natpis izmeu dva kruga: [+S MARCVS VENETVS]. Revers: Spasitelj na postolju stoji suelice. Uz rub natpis: DOMINVS - TV SOLVS. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1917:606, br. 374). IM

65. Bezzo (1/2 solda) Gerolamo Priuli Venecija, kovniar nepoznat, izmeu 1559. 1567. srebro, kovanje, 1,2 cm (promjer), 0,2 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE45 Avers: U sredinjem dijelu pizanski kri ornamentiran biserima. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: +H[I] ERPRIOLDVX. Revers: Lav ulijevo, prednjom apom dri otvoreno evanelje iznad kojega je kri, uz gornji rub natpis: [IN HOC S]; u egzergu [VINCIT] (CORPUS 1915:381, br. 117, tab. XII br. 21). IM 67. Soldo anoniman Venecija, 1565. srebro, kovanje, 1,3 cm (promjer), 0,3 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE47 Avers: Raskriljeni lav suelice, uva evanelje (Lav u novcu). Uz rub natpis izmeu dva kruga: +S MARCVS VENETVS. Revers: Spasitelj na postolju stoji suelice. Uz rub natpis: DOMINVS - TV SOLVS. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1917:606, br. 374). IM

218

Revers: Personifikacija pravde suelice sjedi okrunjena izmeu dva lava, s maem u desnoj i vagom u lijevoj ruci. Uokolo natpis: IVSTICIAM DILIGITE (CORPUS 1917:597, br. 291). IM

68. 2 gazzete (Grossetto) anoniman Venecija, od 10. travnja 1570. srebro, kovanje, 1,9 cm (promjer), 1,2 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE48 Avers: Krilati lav s aureolom ulijevo, prednjom apom dri otvoreno evanelje. Uz rub natpis izmeu dva linijska kruga: *PAXTIBIMARCEEVANGME. Revers: Personifikacija pravde suelice sjedi rairenih ruku izmeu dva lava, u lijevoj ruci dri vagu, a u desnoj ma. Uz rub natpis: *IVDICIVMRECTVM*. U egzergu oznaka nominalne vrijednosti izmeu dvije rozete: *II* (CORPUS 1917:610, br. 416). IM 70. Soldino Pietro Loredano Venecija, izmeu 1567. 1570. srebro, kovanje, 1,3 cm (promjer), 0,3 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE50 Avers: U sreditu kri s florealno oblikovanim kracima. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: +PET LAVREDA DVX. Revers: Raskriljeni lav suelice, dri otvoreno evanelje. Uokolo natpis: +S MARCVS VENET. Sve unutar bisernoga kruga (CORPUS 1915:395, br. 33, tab. XIV br. 10). IM

69. Gazzetta od 2 solda anoniman Venecija, nakon 1539. srebro, kovanje, 1,7 cm (promjer), 1 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE49 Avers: Raskriljeni lav s aureolom okrenut lijevo, prednjom apom dri evanelje. Uokolo natpis: +SANCTVS MARCVS VE[NET]. Sve unutar bisernoga kruga.

219

71. Gazzetta od 2 solda anoniman Venecija, 1539. srebro, kovanje, 1,7 cm (promjer), 1,3 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE52 Avers: Raskriljeni lav s aureolom okrenut lijevo, prednjom apom dri evanelje. Uokolo natpis: +SANCTVS MARCVS VE[NET]. Sve unutar bisernoga kruga. Revers: Personifikacija pravde suelice sjedi okrunjena izmeu dva lava, s maem u desnoj i vagom u lijevoj ruci. Uokolo natpis: IVSTICIAM DILIGITE (CORPUS 1917:597, br. 291). IM Novac Habsburkih vladara 73. Talir Rudolf II. Kremnitz, Ugarska, 1593. srebro, kovanje, 4,1 cm (promjer), 28,2 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23514 Avers: Poprsje cara udesno, u oklopu s platem. U natpisu lijevo etverostruki tit, desno Bogorodica s Isusom. Uz rub natpis izmeu dva linijska kruga: +RVDOLII DGROIMSAVGERHVN - BOEREX. Revers: Okrunjeni dvoglavi carski orao izmeu oznaka kovnice K - B. Uz rub izmeu dva linijska kruga natpis: *A RCHIDVXAVSDVXBVRGMARMORA1578* (Davenport 1977:8066; Huszr 1979:1030). IM

72. 1/2 kude (4 lire) Nicol da Ponte Venecija, 1578. 1579. srebro, kovanje, 3,5 cm (promjer), 17,2 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ VE116 Avers: Sv. Marko sjedi ulijevo na tronu i predaje banderij na tapu s kriem dudu koji klei udesno pred njim polaui zakletvu. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: *SMVENENICDEPONTEDVX*. U egzergu kovniarski inicijali: *A*L* (Antonio Nicol Lando). Revers: Sv. Justina, probodena bodeom kroz prsa, stoji rairenih ruku; desnom uzdie palmu, lijevom prua evanelje lavu koji lei iza nje udesno. Uz rub natpis izmeu dva biserna kruga: MEMORERO TVI IVSTINA VIRGO. U egzergu oznaka nominalne vrijednosti: 80 (CORPUS 1915:452, br. 61). IM

220

74. Talir Maximilian III. Hall, Tirol, 1603. srebro, kovanje, 4 cm (promjer), 27,9 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-KPO-NZ 23515 Avers: Austrijski nadvojvoda kao Veliki metar Teutonskog reda u punom oklopu s platem stoji suelice drei dvoruki ma, slijeva grb Austrije, zdesna viteka kaciga s perjanicom, stoji na karti. Sve unutar bisernoga kruga. Uokolo natpis: +MAX:DG:ARH:AVST:DVX BVR:MAG:PRVSS:ADMI. Uz rub dijamantni krug. Revers: Vitez (car) u punom oklopu sa zastavom na kojoj je etverostruki grb jae na oklopljenom konju udesno, ispod grb kue Habsburg nad kojim je godina kovanja 1603. Uokolo 14 grbova nasljednih zemalja. Sve unutar dijamantnoga kruga (Davenport 1967:5484). IM

76. Denar Ferdinand I. Kremnitz, Ugarska, 1562. srebro, kovanje, 1,4 cm (promjer), 0,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23591 Avers: etverostruki grb u titu na kojem je grb Austrije, iznad godina kovanja: 1562; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: FERDGEROISAVGEHVBR. Revers: Okrunjena Bogorodica s Isusom sjedi suelice na tronu izmeu oznaka kovnice: K - B; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: PATRONA*VNGARIE (Huszr 1979:936). IM

75. Denar Ferdinand I. Kremnitz, Ugraska, 1538. srebro, kovanje, 1,4 cm (promjer), 0,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23590 Avers: etverostruki grb u titu na kojem je grb Austrije; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: FERDINAND DGRVNG1538. Revers: Okrunjena Bogorodica s Isusom sjedi suelice na tronu izmeu oznaka kovnice: K - B; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: PATRONA**VNGARIE (Huszr 1979:935). IM 77. Denar Rudolf II. Kremnitz, Ugarska, 1585. srebro, kovanje, 1,4 cm (promjer), 0,4 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23592

221

Avers: etverostruki grb u titu na kojem je grb Austrije, iznad godina kovanja: 1562; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: RVDIIROISAVGHBR Revers: Okrunjena Bogorodica s Isusom sjedi suelice na tronu izmeu oznaka kovnice: K - B; sve unutar bisernoga kruga; uokolo natpis: PA[TR*15]85HVNG (Huszr 1979:1059). IM

79. Denar Matthias II. Kremnitz, Ugarska, 1612. srebro, kovanje, 1,4 cm (promjer), 0,5 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23594 Avers: Okrunjeni grb Ugarske izmeu oznaka kovnice: K - B; uz rub izmeu dva linijska kruga natpis: MATIIDGHVBOREX1612. Revers: Okrunjena Bogorodica s Isusom sjedi suelice; uokolo natpis izmeu dva linijska kruga: PATRONA*HVNGARI (Huszr 1979:1139, 1041). IM

78. Denar Matthias II. Kremnitz, Ugarska, 1615. srebro, kovanje, 1,4 cm (promjer), 0,4 g (teina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-NZ 23593 Avers: Grb Ugarske izmeu oznaka kovnice: K - B; uz rub izmeu dva linijska kruga natpis: MATDGROISAVGEHVBR. Revers: Okrunjena Bogorodica s Isusom sjedi suelice; uokolo natpis izmeu dva linijska kruga: PATRO[HVNGA16]15 (Huszr 1979:1141). IM

222

ORUJE 80. Ma Italija (?), druga polovica 15. stoljea eljezo, kovanje, 95 cm (ukupna duina), 85 cm (duina sjeiva) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22247 81. Buzdovan Italija, 16. stoljee eljezo, kovanje, 11 x 4 cm (buzdovan), 40 cm (ukupna duina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22055 IM

IM

223

82. Helebarda Venecija, 16. / 17. stoljee eljezo, kovanje, 150 cm (duina helebarde), 240 cm (ukupna duina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22045

83. Helebarda Njemaka, 16. / 17. stoljee eljezo, kovanje, 142 cm (duina helebarde), 235 cm (ukupna duina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-KPO-ZO 22046

IM

IM

224

84. Schiavona Venecija, 17. stoljee eljezo, elik, kovanje, 107 cm (ukupna duina), 92 cm (duina sjeiva), 3,7 cm (irina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22074 IM

85. Ma za probijanje pancira Njemaka, 17. stoljee eljezo, drvo, koa, kovanje, rezbarenje, tavljenje, 114 cm (ukupna duina), 103 cm (duina sjeiva), 2,5 cm (irina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22075/1 IM

225

86. Sablja Italija (?), 18. stoljee elik, kovanje, lijevanje, 82 cm (ukupna duina), 66 cm (duina sjeiva) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22229 IM

87. Brodska puka Italija (?), kraj 18. stoljea eljezo, drvo, lijevanje, kovanje, rezbarenje, 201 cm (ukupna duina), 160,5 cm (duina cijevi), kalibar 2,3 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 23586 IM

226

88. Cijev vojnike bedemske puke paljenja na kremen Italija / Bosna, kraj 18. stoljea elik, mjed, lijevanje, tauiranje, 156 cm (ukupna duina), kalibar 2,3 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22242 IM

90. 89. Posuda za barut Hrvatska, 18. stoljee drvo, rezbarenje, 5 x 20 x 35 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 23651 IM Topovska kugla Hrvatska, 18. stoljee eljezo, lijevanje, 9,9 cm (promjer) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 23595 91. Topovska kugla Hrvatska, 18. stoljee eljezo, lijevanje, 9,7 cm (promjer) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 23596 92. Topovska kugla Hrvatska, 18. stoljee eljezo, lijevanje, 7,8 cm (promjer) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 23597

IM

IM

IM

227

93. Mala puka na kremen Francuska, St. Etienne, oko 1800. godine elik, mjed, drvo, lijevanje, kovanje, iskucavanje, graviranje, inkrustacija, rezbarenje, 52 cm (ukupna duina), 32,5 cm (duina cijevi), kalibar 1,6 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22121 IM

95. Pala Osmansko Carstvo Bliski istok, oko 1850. godine elik, srebro, eljezo, roina, kovanje, inkrustacija, iskucavanje, rezbarenje, 82,5 cm (ukupna duina), 68,2 cm (duina sjeiva), 3 cm (irina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22064 IM

94. Mala puka na kremen (Raak) Albanija, 19. stoljee elik, drvo, mjed; lijevanje, kovanje, iskucavanje, graviranje, 54 cm (ukupna duina), 31 cm (duina cijevi), kalibar 1,6 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22110 IM

228

96. Jatagan crnosapac Hercegovina i dubrovako zalee, prva polovica 19. stoljea eljezo, srebro, mjed, kost, kovanje, graviranje, iskucavanje, jetkanje, 67 cm (ukupna duina), 54 cm (duina sjeiva), 3 cm (irina) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22061 IM

97. Muar Bakar, 19. stoljee eljezo, lijevanje, 15 cm (visina), 13 cm (promjer) Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP KPO-ZO 22240

IM

229

EPIGRAFIJA 98. Nepoznati majstor Glagoljski natpis iz Bribira 1527. vapnenac, 43 x 45 x 19 cm Hrvatski povijesni muzej, Zagreb inv. br. HPM/PMH 6812 Bribirski je natpis jedan od brojnih kamenih spomenika pisan glagoljicom koji predstavlja svjedoanstvo bogate glagoljske batine Vinodola. Na prednjoj strani spomen-ploe uklesan je natpis uokviren plitkim profiliranim okvirom. Tekst biljei dogradnju ili pregradnju bribirskoga staroga grada za vrijeme Bernardina Frankapana i njegova vinodolskoga kapetana Lovrinca Biaca. Natpis je pisan s mnogo kratica i sljubljenih slova, a na poetku teksta je znak kojim se u latinskim i glagoljskim kodeksima oznaava poetak vanijih odlomaka (Fui 1982:107). Ovaj je kameni spomenik 1911. godine poglavarstvo grada Bribira darovalo tadanjemu Narodnomu muzeju u Zagrebu. Prema muzejskoj dokumentaciji natpis je stajao ugraen u zid ispred bribirske brani-kule te je izvaen prilikom ruenju dijela bedema na ijem je mjestu izgraena zgrada opinskog poglavarstva (Valenti, Prister 2002:74). V IME B(O)IE AMEN L(E)T G(OSPO)DN(I)H .F.I. (1527) VA VRIME VZ MON(O)GA G(OSPO)D(I)NA KNEZA BRNAR DINA F(RANKAPANA) K(RKOGA) S(ENJSKOGA) M(ODRUKOGA) I PR(O)AE V TO VRIME BIE K(A)PITAN V BRIB(I)RI LOVRINAC B(I)AC I PROA Prijepis je preuzet iz Valenti, Prister 2002:74 Bibliografija: Brunmid 1912:161; Fui 1982:106-107, kat. br. 58; Kruhek 1988:110-111, kat. br. 42; Valenti 1969:158-159; Valenti, Prister 2002:74, kat. br. 141.

TR

230

ETNOGRAFIJA 99. Sjekira lokalni rad prva polovica 20. stoljea drvo, metal, 67,5 x 15 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1719 I 102. Srp lokalni rad poetak 20. stoljea drvo, metal, 39 x 27 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 13638 I

100. Mlat za ito cipi lokalni rad prva polovica 20. stoljea drvo, koa, 136,5 cm i 120,5 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 13712 I

103. Pila Turki, Gorski kotar prva polovica 20. stoljea drvo, metal, 136 x 25 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 18962 I

104. 101. Grablje lokalni rad prva polovica 20. stoljea drvo, 128 x 43,5 x 11 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1701 I Kosa lokalni rad sredina 20. stoljea drvo, metal, 146,3 x 67 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1107 I

231

105. Bava lokalni rad druga polovica 20. stoljea drvo, metal, 30 x 23,5 (promjer) cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1638 I

108. 106. Bava vuija lokalni rad poetak 20. stoljea drvo, metal, 46,5 x 30,8 x 40 cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1083 I Vr lokalni rad druga polovica 19. stoljea drvo, 18,4 x 18 (promjer) cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 771 I

110. Vr lokalni rad druga polovica 19. stoljea drvo, 15,3 x 17,5 (promjer) cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 770 I

107. Bava lokalni rad druga polovica 20. stoljea drvo, metal, 54 x 42 (promjer) cm Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka inv. br. PPMHP-EO 1570 I

232

LITERATURA

ADAMEK 1972 J. Adamek, Zrinsko-frankopanski posjedi u XVII. Stoljeu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 2, 1972., str. 23-46. ADAMEK 1989 J. Adamek, Pavlini i njihovi feudalni posjedi, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786 (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 41-65. ANI 2000 M. Ani, U osvit novog doba. Karolinko carstvo i njegov jugoistoni obod, Hrvati i Karolinzi rasprave i vrela (ur. A. Miloevi), Split 2000., str. 70-105. ANTI PEVERIN 2008 S. Anti Peverin, upa sv. Petra i Pavla, Bribir 2008. ARGENTIERI ZANETTI 1987 Dizionario tecnico della tessitura (ur. A. Argentieri Zanetti), Udine 1987. ARNABILE 1996 M. R. Arnabile, u: I paramenti sacri tra storia e tutela (ur. M. Villotta), Udine 1996., kat. jed. 1. BACCHI 2000 La scultura a Venezia da Sansovino a Canova (ur. A. Bacchi), Milano 2000. BADURINA 1990 A. Badurina, Uloga franjevakih samostana u urbanizaciji dubrovakog podruja, Zagreb 1990. BARADA 1952 M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam prema Vinodolskom zakonu, Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 44, 1952., str. 93-133. BARBARI 1983 I. Barbari, Giane u doba feudalnih drutvenih odnosa, Vinodolski zbornik, 3, 1983, str. 359-373. BARIEVI 1973/1974 D. Barievi, Paulus Riedl, pavlinski kipar u Istri i Hrvatskom primorju, Peristil, 1973/1974., str. 133-148. BARIEVI 1979 D. Barievi, u: Sakralna umjetnost iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt (ur. Z. Munk), Zagreb 1979., kat. jed. 64 BARIEVI 1989 D. Barievi, Kiparstvo u pavlinskim crkvama u doba baroka, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244 -1786., Zagreb 1989., str. 183221. BARIEVI 2008 D. Barievi, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Zagreb 2008. BAZZANI 1993 E. Bazzani, Continuit e innovazione nei tessuti dabbigliamento del Seicento, La Collezione Gandini, Tessuti dal XVII al XIX secolo (ur. D. Devoti, M. C. Costantini), Modena 1993., str. 57-83. BELLANDI 2011 A. Bellandi, Lattivita dello scultore Gregorio di Lorenzo per Mattia Corvino e due episodi sulla fortuna del Rinascimento nel collezionismo ungherese. Il San Giovannino e un Salvatore coronato di spine al Museo di belle Arti (Szepmuveszeti muzeum) di Budapest, Italy and Hungary (ur. P. Farbaky, L. A. Waldman Band), Milan 2011., str. 611-643. BELLANDI 2002 A. Bellandi, Master of the Marble Madonnas: Madonna and Child, Masterpieces of Renaissance Art: Eight Rediscoveries (ur. A. Butterfield, A. Radcliffe), New York 2002., str. 34-40. BERGAMINI 1992 Ori e tesori dEuropa. Mille anni di oreficeria nel Friuli-Venezia Giulia (ur. Giuseppe Bergamini), Milano 1992. BERTONE 1991 M. B. Bertone, Paramenti sacri di Ovaro, Udine 1991.

234

BERTONE 2006 M. B. Bertone, Tessuti e ricami. Il simbolo della cristianita nei paramenti liturgici, In hoc signo. Il tesoro delle croci (ur. P. Goi), Milano 2006., str. 121-129. BOCCHERINI 1999 Il Museo del Tessuto di Prato (ur. T. Boccherini), Milano 1999. BOGOVI 1988 M. Bogovi, Pomicanje sjedita krbavske biskupije od Mateja Marute do imuna Koiia Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruke biskupije), Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Rijeka-Zagreb 1988., str. 41-82. BOGOVI 1996a M. Bogovi, Crkveno ustrojstvo dananjeg podruja rijeko-senjske nadbiskupije u srednjem vijeku, Rijeki teoloki asopis, 4, 2, Rijeka 1996., str. 291-328. BOGOVI 1996b M. Bogovi Sadraj izvjea senjsko-modrukih biskupa u Rim, Senjski zbornik, 23, Senj 1996., str. 161196. BOGOVI 1999 M. Bogovi, Povijest visokokolske izobrazbe u biskupijama Senjskoj i Modrukoj ili Krbavskoj, Visoko kolstvo na podruju Rijekosenjske nadbiskupije i metropolije (ur. M. Bogovi), ZagrebRijeka 1999., str. 1-123. BOGOVI 2001 M. Bogovi, Povijest biskupija Senjske i Modruke ili Krbavske, Fontes, 7, 2001., str. 21-32. BOGOVI 2003 M. Bogovi, Senjska i krbavsko-modruka biskupija: Izvjea biskupa Svetoj Stolici (1602.-1619.), Zagreb 2003. BOGOVI 2010a M. Bogovi, Modruka ili Krbavska biskupija, Gospi 2010. BOGOVI 2010b M. Bogovi, Posljedice politizacije glagoljice u 19. stoljeu, Knjige potujui, knjigama potovan: Zbornik Josipu Bratuliu o 70. roendanu, Zagreb 2010., str. 293-299. BOLONI 1965 M. Boloni, Parieva tiskara u Glavotoku, Rijeka 1965. BOLONI 1966a M. Boloni, Krki glagoljai i njihova sluba izvan Krka, Bogoslovska smotra, vol.35., br. 2., Zagreb 1966. str. 342-356. BOLONI 1966b M. Boloni, Seoski kaptoli u Krkoj Biskupiji, Bogoslovska smotra, vol. 36, br. 1, 1966., str. 122-145. BOLONI 1971/1973 M. Boloni, Crkveni patronat na podruju Senjsko-modruke biskupije, Senjski zbornik, V, 1971-1973., str. 219-318. BOLONI, IC-ROKOV 1977 M. Boloni, I. ic-Rokov, Otok Krk kroz vjekove, Zagreb 1977. BONEFAI 1902 K. K. Bonefai, Dragutin A. Pari, Krk 1902. BONJAK 1969 M. Bonjak, O knjinici pavlina u Novom Vinodolskom, Jadranski zbornik, VII, Rijeka-Pula 1969., str. 461-503. BOTICA 2004 D. Botica, Gotika u baroku. Problemi stila u arhitekturi 17. stoljea na izabranim primjerima, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28, 2004, str. 115-125. BRADANOVI 2001 M. Bradanovi, Tradicija, osnutak i djelovanje konzervatorske slube u Rijeci, Sv. Vid, 6, Rijeka 2001., str. 129-145.

235

BRADANOVI 2002 M. Bradanovi, Skica povijesnog urbanistiko-arhitektonskog razvoja Vrbnika, Zbornik 900 godina Vrbnika, Vrbnik 2002., str. 5166. BRADANOVI, HOKO 2002 M. Bradanovi, E. Hoko, Marijin Trsat: Svetite B. D. M. i franjevaki samostan, Rijeka 2002. BRADANOVI 2004 M. Bradanovi, Arhitektura i urbanizam Vrbnika 1450.-1620. godine Doba kasne frankopanske i ranije mletake uprave, Zagreb 2004., magistarski rad. BRADANOVI 2007 M. Bradanovi, Arhitektura i urbanizam renesanse na otoku Krku, Zadar 2007., doktorska disertacija. BRADANOVI 2008 M. Bradanovi, Prvi krki renesansni klesari, Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, (ur. P. Markovi, J. Gudelj), Zagreb 2008., str. 167-182. BRADANOVI 2009 M. Bradanovi, E. Hoko, Marijin Trsat, Zagreb 2009. BRADANOVI 2010 M. Bradanovi, Prinosi katalogu renesansne skulpture sjevernog Jadrana, priopenje na znanstvenom skupu Ivan Duknovi i krugovi njegove djelatnosti, Trogir 2010. (u postupku objavljivanja) BRADANOVI 2012a M. Bradanovi, Pavlinski samostan Bl. Dj. Marije na epikom jezeru, Pianska biskupija i Piantina (ur. R. Matijai), Pazin 2012., str. 191-207. BRADANOVI 2012b M. Bradanovi, Razvitak naselja na kvarnerskim otocima primjer Dobrinja, Ars Adriatica, 2, 2012., str. 139-155. BRALI, KUDI BURI 2006 V. Brali, N. Kudi Buri, Slikarska batina Istre, Zagreb 2006. BRAUN 1914 G. Braun, I paramenti sacri, Loro uso storia e simbolismo, Torino 1914. BREGOVAC-PISK 1988 M. Bregovac-Pisk, u: Prolost i batina Vinodola, Zagreb, 1988, kat. jed. 204. BREGOVAC-PISK 1989 M. Bregovac-Pisk, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244 -1786., Zagreb 1989, kat. jed. 192. BRUNMID 1912 J. Brunmid, Kameni spomenici hrvatskog narodnog muzeja u Zagrebu, II, Vjesnik hrvatskoga arheolokog drutva, n.s. III, 1912., str. 129-176. BURI 2002 J. Buri, Biskupije Senjska i Modruka u 18. stoljeu, Gospi-Zagreb 2002. BURNHAM 1980 D. K. Burnham, Warp and Weft, A Textile Terminology, Toronto 1980. BUSS 1983 C. Buss, Problemi di datazione e attribuzione: approccio inerdisciplinare, Tessuti serici Italiani 1450 -1530 (ur. Chiara Buss), Milano 1983., str. 17-24. BUSS 1990 C. Buss, The meandering pattern in brocaded silks 1745 1775., Milano 1990. BUTURAC, IVANDIJA 1973

236

J. Buturac, A. Ivandija, Povijest Katolike crkve meu Hrvatima, Zagreb 1973. CERRI 1995 M. Cerri, Dal ricamo al merletto, Foligno 1995. CETINI 1998 . Cetini, Strane Gorica starohrvatsko groblje, Rijeka 1998. CEVC 2000 A. Cevc, Valentin Metzinger, Ljubljana 2000. COLE 1899 S. Cole, Ornament in European silks, London 1899. CORPUS 1915 CORPUS NUMMORUM ITALICORUM primo tentativo di un catalogo generale delle monete medievali e moderne coniate in italia o da italiani in altri paesi, Vol. VII, Veneto (Venezia - Parte 1 - Dalle origini a Marino Grimani), Roma 1915. CORPUS 1917 CORPUS NUMMORUM ITALICORUM primo tentativo di un catalogo generale delle monete medievali e moderne coniate in italia o da italiani in altri paesi, Vol. VIII, Veneto (Venezia - Parte 2 Da Leonardo Don alla chiusura della zecca), Roma 1917. CUSACK 1999 C. Cusack, Hagiography and History: The Legend of Saint Ursula, This Immense Panorama Studies in Honour of Eric J. Sharpe (ur. C. Cusack), Sydney 1999., str. 89-104. CVETNI 2007 S. Cvetni, Ikonografija nakon Tridentskog sabora i hrvatska likovna batina, Zagreb 2007. CVITANOVI, KORADE 1992 Isusovaka batina u Hrvata (ur. . Cvitanovi, M. Korade), Zagreb 1992. D AMICO 2000 D Amico, Alcune ipotesi di tessuti palermitani del periodo barocco. Il revele siciliano, Magnificenza nellarte tessile della Sicilia centro-meridionale - ricami, sete e broccati delle Diocesi di Caltanissetta e Piazza Armerina (ur. G. Cantelli), Vol.I, Palermo 2000., str. 103-121. DAVANZO POLI 1991 D. Davanzo Poli, Tessuti antichi: la collezione Cini dei Musei civici veneziani, posebno izdanje Bollettino dei Civici musei veneziani darte e di storia, 33, Venezia 1991., [1989]. DAVANZO POLI 1999 D. Davanzo Poli, Arts & Crafts in Venice, Venezia 1999. DAVANZO POLI 2008 D. Davanzo Poli, Le collezioni della Fondazione di Venezia. I tessili Fortuny di Oriente e Occidente, Torino 2008. DAVENPORT 1967 J. S. Davenport, German Church & City Talers 1600-1700, Galesburg 1967. DAVENPORT 1977 J. S. Davenport, European crowns: 1484.-1600., Frankfurt 1977. DEGRSKI 1996 B. G. Degrski, Vite degli eremiti Paolo, Ilarione e Malco, Roma 1996. DELEHAYE 1926 H. Delehaye, La personalit historique de s. Paul de Thbes, Annalecta Bollandiana, XIV, 1926, str. 64-69. DELFINI FILIPPI 2000 G. Delfini Filippi, u: Oreficeria e arredi sacri delle chiese del Terraglio (ur. M. Sole Crespi), Mogliano Veneto 2000., kat. jed. 2.

237

DEMOVI 1994 M. Demovi, Zagrebaki sekvencijar, Zagreb 1994. DEVOTI 1989 D. Devoti, La seta. Tesori di unantica arte luchesse. Produzione tessile a Lucca dal XIII al XVII secolo, Lucca 1989. DEVOTI 1993 D. Devoti, Larte del tessuto in Europa, Milano 1993. DIGILIO 1993 D. Digilio, u: La Collezione Gandini, Tessuti dal XVII al XIX secolo (ur. D. Devoti, M. Cuoghi Costantini), Modena 1993., str. 201-202, kat. jed. 95, 339. DIPLOMATIKI ZBORNIK 1904 Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (ur. T. Smiiklas), II, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1904. DOMANI 1992 D. Domani, Ostavtina hvarskog biskupa Tome Tomasinija iz 1461. godine, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32, 1992., str. 553-562. DOUGLAS STEWART 1997 J. Douglas Stewart, Peter Thijs (1624-1677). Rediscovering a scarcely known Antwerp painter, Apollo, vol. CXLV, 1997., str. 37-43. DURIAN-RESS 1986S. Durian-Ress, Meisterwerke mittelalterlicher Textilkunst, Zrich 1986. ENCIKLOPEDIJA 1967 s. n., ad vocem Galvanizacija, Opa enciklopedija leksikografskog zavoda (ur. M. Krlea), sv. 2, D-HELIO, Zagreb 1967., str. 485. ERCEG 1977 I. Erceg, Promet soli u Bakru i Bakarcu krajem 17. i poetkom 18. stoljea - gradivo, Zbornik Historijskog zavoda Jugoslavenske akademije znanost i umjetnosti, sv. 8, 1977., str. 291-374. ERCEG 1981 I. Erceg, Izvori o ivotu i ureenju u Vinodolu i Gorskom kotaru - doba feudalizma, Vjesnik historijskog arhiva arhiva Rijeka-Pazin, sv. XXIV, 1981., str. 223-266. FARLATI 1759 D. Farlati, Illyricum sacrum, IV, Venetiis 1759. FISKOVI 1958/1959 C. Fiskovi, Dva reljefa anonimnog sljedbenika Mina da Fiesolea, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 4-5, 1958/1959., str. 35-42. FISKOVI 1983 C. Fiskovi, Iz Duknovieva kruga u Trogiru i u Maarskoj, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 23, 1983., str. 193-205. FISKOVI 1987 C. Fiskovi, Prilog poznavanju kiparstva i graditeljstva 15. i 16. stoljea u Rabu, Rapski zbornik, 1987., str. 321-332. FISKOVI 1997a I. Fiskovi, Renesansno kiparstvo, Tisuu godina Hrvatske skulpture (ur. I. Fiskovi), Zagreb 1997., str. 155-219. FISKOVI 1997b I. Fiskovi, Gotiko kiparstvo, Tisuu godina Hrvatske skulpture (ur. I. Fiskovi), Zagreb, 1997., str. 97-154. FISKOVI 2000 I. Fiskovi, Jadranska Hrvatska Ugarska kralja Matije Korvina, Hrvatska-Maarska-Europa (ur. J. Damjanov), Zagreb 2000., str. 68-82. FISKOVI 2004

238

I. Fiskovi, Figuralne umjetnosti renesansna doba u Hrvatskoj, Hrvatska renesansa (ur. M. Jurkovi, A. Erlande-Brandenburg), Zagreb 2004., str. 157-196. FISKOVI, PRIJATELJ 1948 C. Fiskovi, K. Prijatelj, Albanski umjetnik Andrija Alei u Splitu i u Rabu, Split 1948. FRANISKOVI 1925 J. Franiskovi, Novljanski misal, Bogoslovska smotra, 2, 1925., str. 239-261. FRANZEN 1996 A. Franzen, Pregled povijesti Crkve, Zagreb 1996. FUI 1982 B. Fui, Glagoljski natpisi, Zagreb 1982. FUI 1995a B. Fui, ad vocem Dobrinj, Enciklopedija hrvatske umjetnosti (ur. . Domljan), sv. 1. ,A-Nove, Zagreb 1995., str.196. FUI 1995b B. Fui, Drivenik, Drivenik 1995. GALASSO 1993 G. Galasso, Modeli e schemi per la produzione tessile in et moderna. Problemi metodologici ed evoluzione dei modeli iconografici dal Cinquecento alla seconda met del Seicento, Tessuti nel Veneto, Venezia e la Terraferma (ur. G. Ericani, P. Frattaroli), Verona 1993., str. 229248. GALI 1988 M. Gali Slikarstvo, skulptura i primijenjene umjetnosti, Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 8387. GALI, GAPAROVI 2010 Vodi, Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu 1880.2010. (ur. A. Gali, M. Gaparovi), Zagreb 2010. GAMULIN 1975/1976 G. Gamulin, Doprinos slikarstvu baroka, Peristil, 18-19, 1975.-1976., str. 53-57. GEIJER 1979 A.Geijer, History of Textile Art, Leeds 1979. GEROMEL PAULETTI 1997 Le stoffe degli Abati, Tessuti e paramenti sacri dellantica Abbazia di Monastier e dei territori della Serenissima (ur. A. Geromel Pauletti), Treviso 1997. GIGANTE 1910 R. Gigante, Di alcuni antichi capi di oreficeria conservati a Fiume e nei dintorni, Bulletino delle deputazione Fiumana di storia patria, 1, Fiume 1910., str. 128-139. GOI 2006 In Hoc signo. Il tesoro delle croci (ur. Paolo Goi), Milano 2006. GOLDSTEIN 1992 I. Goldstein, Bizant na Jadranu, Zagreb 1992. GOLDSTEIN 2008 I. Goldstein, Hrvatska povijest, Zagreb 2008. GOSTL 1998 I. Gostl, Dragutin Antun Pari, ivot i djelo, Zagreb 1998. GRUJI 1997/1998 N. Gruji, Balatorij u dubrovakoj stambenoj arhitekturi, XV. stoljea, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37, 1997/1998., str. 137-154. GUERRIERO 1997

239

S. Guerriero, Paolo Callalo. Un protagonista della scultura barocca a Venezia, Saggi e Memorie di stoia dellarte, 21, 1997., str. 3583. GUSAR 2007 K. Gusar, Kasnosrednjovjekovna i novovjekovna glazirana keramika s lokliteta sv. Kri u Ninu, Archaeologia Adriatica, 1, 2007., str. 175-198. GYRESSY 2000 Documenta Artis Paulinorum (ur. B. A. Gyressy), vol. I-III, Budapest, 1975-1978. HADAMOWSKY, MASUTTI 1967 F. Hadamowsky, V. Masutti, BERTOLI, Daniele Antonio (Antonio Daniele), Dizionario biografico degli Italiani , 1967: http://www. treccani.it/enciclopedia/daniele-antonio-bertoli_(Dizionario-Biografico)/) HART, NORTH 2009 Hart, S. North, Seventeenth and eighteenth-century fashion i detail, London 2009. HERKOV 1971 Z. Herkov, Mjere Hrvatskog primorja - s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu, Rijeka 1971. HERKOV 1979 Z. Herkov, Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764.-1767., Pazin-Rijeka 1979. HILJE 2008 E. Hilje u: E. Hilje, N. Jaki, Kiparstvo I. Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008., kat. jed. 84, 110. HIRC 1891 D. Hirc, Hrvatsko primorje, Rijeka 1891. HORVAT 1939 J. Horvat, Kultura Hrvata kroz 1000 godina, Zagreb 1939. HORVAT 1975 A. Horvat, Izmeu gotike i baroka, Zagreb 1975. HORVAT 1976/1977 A. Horvat, O djelovanju zemaljskog povjerenstva za ouvanje umjetnih i historikih spomenika u kraljevinama Hrvatskoj i Slavonij u Zagrebu od 1910-1914., Godinjak zatite spomenika kulture Hrvatske, 2/3, 1976/1977, str. 7-23. HORVAT 1997 Z. Horvat, Pregled sakralne arhitekture Modrua i okolice u srednjem vijeku, Krbavska bitka i njezine posljedice (ur. D. Pavlievi), Zagreb 1997., str. 130-150. HORVAT 1999 Z. Horvat, Srednjovjekovna pavlinska arhitektura podruju senjske i krbavsko-modruke biskupije, Senjski zbornik, vol. 26, br. 1, 1999., str. 123-177. HORVTH, GYONGGYOSI 2010 G. Horvth, G. Gyonggyosi, OSPPE (1472-1531) ed i Paolini nel XVI secolo, Doktorska disertacija, Rim 2010. HOKO 1988 F. E. Hoko, Franjevci u Krbavskoj biskupiji, Krbavska biskupija u srednjem vijeku. Zbornik radova znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka Krbavske biskupije odranom u Rijeci 23. 24. travnja 1986. u Rijeci (ur. M. Bogovi), Rijeka-Zagreb 1988., str. 83-94. HOKO 1989 F. E. Hoko Pavlinske srednje i visoke kole, Kultura pavlina u Hrvatskoj (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 301-311. HOKO, KOVAI 2003 F. E. Hoko, S. Kovai, Crkva u vrijeme katolike obnove, Barok i prosvjetiteljstvo (17-18. stoljee) Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost (ur. I. Golub), sv. III, Zagreb 2003., str. 165-186.

240

HOURLIER 1966 J. Hourlier, La notation musicale des chants liturgiques latins, Solesmes 1966. HUSZR 1979 L. Huszr, Mnzkatalog Ungarn von 1000. bis heute, Budapest 1979. HUMFREY 1995 P. Humfrey, Painting in Renaissance Venice, New Haven and London 1995. IVANI 1910 S. Ivani, Povjestne crte samostanskom III. Redu sv. O. Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri, Poraba glagolice u istoj redodravi sa prilozima, Zadar 1910. IVANKOVI 1988 M. Ivankovi, Pavlini u Krbavskoj biskupiji, Krbavska biskupija u srednjem vijeku. Zbornik radova znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka Krbavske biskupije odranom u Rijeci 23. 24. travnja 1986. u Rijeci (ur. M. Bogovi), Rijeka-Zagreb 1988., str. 95-102. IVO 2010 J. Ivo, Liturgijsko ruho iz zbirke tekstila Muzeja za umjetnost i obrt, Zagreb 2010. JAKI 2004 N. Jaki u: N. Jaki, R. Tomi, Zlatarstvo. Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zadar 2004, kat. jed. 25, 27, 30, 36, 81, 94, 105, 106. JAKI 2011 N. Jaki, u: Milost susreta: Umjetnika batina Franjevake provincije sv. Jeronima (ur. I. Fiskovi), Zagreb 2011, kat. jed. Z/17. JELI 1906 L. Jeli, Fontes historici liturgiae glagolito-romanae a XIII ad XIX saeculum, Veglae-Kurykta, 1906., str. XV, 11 i passim JEI 2009 J. Jei, Vodoopskrba Vinodola kroz povijest, Vinodolski zbornik, 9, 2009., str. 103-120. JOLY 2002 A. Joly, Seidengewebe des 18.Jahrhundrets II. Naturalismus, Riggisberg 2002. JURKOVI 1990 M. Jurkovi, Romanika sakralna arhitektura na gornjojadranskim otocima, Zagreb 1990., doktorska disertacija. KALOPER-BAKARI 1994 J. Kaloper-Bakari, Popis glagoljskih spisa u franjevakom samostanu na Trsatu, Rijeka (zbornik), sv. 2, Rijeka 1994., str. 282283. KLAI 1901 V. Klai, Krki knezovi Frankapani - od najstarijih vremena do gubitka otoka Krka, Zagreb, 1901. KLAI 1970 N. Klai, Knezovi Frankapani kao krka vlastela, Krki zbornik, 1, Krk 1970. str. 125-180. KLAI 1972 N. Klai, Vinodolsko drutvo na poetku 17. stoljea, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, sv. XVII., 1972., str. 189-253. KLAI 1988 N. Klai, Vinodol - od antikih vremena do knezova krkih i Vinodolskog zakona, Rijeka - Pazin 1988. KLEN 1968 D. Klen, Statuti, urbari, notari Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja i otoka, Rijeka 1968. KLEN 1972 D. Klein, Urbarijalni odnosi na vinodolskim imanjima Frankopana i Zrinskih, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka, sv. XVII., 1972., str. 375-382.

241

KLEN 1981 D. Klen, Glagoljske isprave crikvenikog samostana pavlina, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. XXIV, 1981., str. 269-286. KLEN 1988 Povijest Rijeke (ur. D. Klen), Rijeka 1988. KNIEWALD 1934 D. Kniewald, Zlatni kri krbavskih biskupa, Bogoslovska smotra, vol. 22, br. 4., 1934., str. 364-369. KNIEWALD 1936 D. Kniewald, Nae gotike pokaznice, Croatia sacra, 6, 1936., str. 87-111. KOBLER 1896 G. Kobler, Memorie per la storia della liburnica citt di Fiume, vol. I, Fiume 1896. KOLANOVI 1983 J. Kolanovi, Glagoljski rukopisi i isprave u Arhivu Hrvatske, Slovo, sv. 32-33 (1982-1983), Zagreb 1983., str. 135137. KOSANOVI 2009 O. Kosanovi, Prilog za bibliografiju objavljenih pravnih izvora i pravnopovijesnih studija za Istru, Kvarnersko primorje i otoke u srednjem i ranom novom vijeku, Arhivski vjesnik, 52, 2009., str. 129170. KOAK 1963 V. Koak, Poloaj Vinodola u Hrvatskoj feudalnoj dravi, Historijski zbornik, god. XVI., 1963., str. 131-146. KOVAEVI 2005 M. Kovaevi, Nekoliko priloga gotikom zlatarstvu vinodolskoga kraja, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29, 2005., str. 1728. KRUHEK 1988 M. Kruhek, u: Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., kat. jed. 42, 45, 47. KRUHEK 1989 M. Kruhek, Povijesno-topografski pregled pavlinskih samostana u Hrvatskoj, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786. (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 67-94. KUDI BURI, TULI 2007 N. Kudi Buri, D. Tuli, Drvena barokna skulptura i srebrnina u grobnikim crkvama, Grobniki zbornik, 8, 2007., str. 29-40. KUKULJEVI SAKCINSKI 1863 Acta Croatica. Listine hrvatske (ur. I. Kukuljevi Sakcinski), Monumenta historico-juridica Slavorum meridionalium, vol. 6, sv. I, Zagreb 1863. KUKULJEVI SAKCINSKI 1865 I. Kukuljevi Sakcinski, Njekoliko hrvatskih listina bratje Nikole i Petra knezovah Zrinjskih i njihovih suprugah, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, knj. VIII., Zagreb 1865. LABUS 2000 N. Labus, Tko je ubio vojvodu Erika, Radovi zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 42, 2000., str. 1-16. LASZOWSKI 1902 E. Laszowski, Hrvatske povjesne graevine, Zagreb 1902. LASZOWSKI 1923 E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb 1923. LASZOWSKI 1951 E. Laszowski, Izbor isprava velikih feuda Zrinskih i Frankopana - Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, sv. 1, Zagreb 1951. LAVEDAN 1926 P. Lavedan, Histoire de lUrbanisme. Antiquit Moyen Age, H. Laurens, Paris 1926.

242

LEKSIKON 1979 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (ur. A. Badurina), Zagreb 1979. LEKSIKON 1990 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (ur. A. Badurina), Zagreb 1990. LEKSIKON 2000 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva (ur. A. Badurina), Zagreb 2000. LENTI 1988a I. Lenti, Predmeti zlatarstva u Vinodolskom kraju, Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988. LENTI 1988b I. Lenti, u: Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., kat. jed. 208, 215, 216, 217, 218, 219, 225, 226, 227, 228, 232, 234, 240. LENTI 1991 I. Lenti, u: 1000 godina hrvatske skulpture (ur. I. Fiskovi), Zagreb 1991, kat. jed. 14, 18, 19, 20, 21,35. LIPOVAC-VRKLJAN 2008 G. Lipovac-Vrkljan,Lokalna keramiarska radionica Seksta Metilija Maksima, Rimske keramiarske i staklarske radionice proizvodnja i trgovina na jadranskom prostoru, Zbornik prvog meunarodnog arheolokog kolokvija (ur. Goranka Lipovac-Vrkljan et al.), Crikvenica 2008., str. 3-18. LIPOVAC-VRKLJAN 2011 G. Lipovac-Vrkljan, Crikvenica Ad Turres prologodinje otkrie jo jedne rimske keramiarske pei na lokalitetu ,Igralite, Annales Instituti Archaeologici - Godinjak Instituta za arheologiju, 7, 2011., str. 88-92. LIU 1998 X. Liu, Silk and religion, Delhi 1998. LOKMER 2008 J. Lokmer, Tiskane glagoljske liturgijske knjige u fondu knjinice biskupija senjske i modruke u Senju, Senjski zbornik, 35, 2008., str. 161-212. LONARI 2009 R. Lonari, Kartografija Selca, Kartografija i geoinformacije, sv. 8, br. 12, Zadar 2009., str. 33-57. LOPAI 1894 R. Lopai, Hrvatski urbari - Urbaria lingua croatica conscripta, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, vol. V, sv. 1, Zagreb 1894. LOPAI 1895 R. Lopai, Iz Izvjetaja o primorskim arhivima, Starine Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 27, 1895., str. 216-225. LUKI 2012 M. Luki, Dragutin Antun Pari i njegov Rimski misal slavenskim jezikom (Rim, 1893.), Lingua montenegrina, god. V/2, br. 10, Podgorica 2012., str. 317-337. MACAN 2009/2010 V. Macan, Giorgio Giulio Clovio, ovvero lultima grande stagione dellarte della miniatura, Roma 2009./2010, doktorska disertacija. MACAN LUKAVEKI 2012 V. Macan Lukaveki, u: Julije Klovi, najvei minijaturist renesanse (ur. V. Pokleki Stoi), Zagreb 2012., kat. jed. 4. MAJER, PUHMAJER 2008 K. Majer, P. Puhmajer, Palaa eerane u Rijeci, Konzervatorska i povijesna istraivanja, Rijeka 2008. MALYUSZ 1926 E. Malyusz, A szlavniai s horvatorszgi kzpkori plos kolostorok oklevelei az orsz. levltarban, Budapest 1926.

243

MARGETI 1980 L. Margeti, Iz vinodolske prolosti - Pravni izvori i rasprave, Rijeka 1980. MARGETI 1988 L. Margeti, Najstariji glagoljicom pisani vinodolski urbar (1544), Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, XXX (1988.), str. 6378. MARGETI 1990 L. Margeti, Rijeka Vinodol Istra Studije, Rijeka 1990. MARGETI 1996 L. Margeti, Knapi frankapanskih (i zrinskih) primorskih posjeda, Istra i Kvarner, 1996., str. 295-310. MARGETI 1998 L. Margeti, Vinodolski zakon, Rijeka 1998. MARGETI 2002 L. Margeti, Vinodolska opina i vinodolski kmeti, Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, 485, 2002., str. 129-169. MARGETI 2008 L. Margeti, Vinodolski zakon, Rijeka 2008. MARGETI 2012 L. Margeti, Srednjevjekovni zakoni i opi akti na Kvarneru, Zagreb 2012. MARKOVI 2006 P. Markovi, Mramorni reljefi venecijanske radionice Bon u Senju i krki knezovi Frankopani, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 30, 2006., 9-28. MARKOVI 2008 V. Markovi, Dalmatinske crkve 17. i 18. stoljea sa iljatim bavastim svodom i pojasnicama ishodita i putevi usvajanja, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 32, 2008., str. 115-138. MARKOWSKY 1993 Markowsky, Europische Seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Kln 1976. MATEJI 1967/1968 R. Mateji, Antonio Michelazzi sculptor fluminensis, Peristil, 10-11, 1967./1968., str. 155-168. MATEJI 1970 R. Mateji, Sakralni spomenici barokne dobi u Rijeci, Zagreb 1970., magistarska radnja. MATEJI 1978 R. Mateji, Udio gorikih i furlanskih majstora u baroknoj umjetnosti Rijeke, Zbornik za likovne umetnosti, 14, 1978., str.153-174. MATEJI 1981 R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola Arheoloki spomenici i rezultati istraivanja u Vinodolu, Vinodolski zbornik, 2, 1981. 309-336. MATEJI 1982 R. Mateji, Barok u Istri i Hrvatskom primorju, A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 385-648. MATEJI 1983 R. Mateji, Pregled kulturno-povijesnih spomenika Vinodola, Vinodolski zbornik, 3, 1983., str. 327-358. MATEJI 1987 R. Mateji, Crikvenica territorio del comune, Zagreb 1987. MATEJI 1988a R. Mateji, Arhitektura u Vinodolu, Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., str. 67-82. MATEJI 1988b R. Mateji, Sakralna i profana arhitektura na podruju stare upe Vinodol, Vinodolski zbornik 5, 1988., str. str. 249-281.

244

MATEJI 1989 R. Mateji, Pavlini na Frankopanskom feudu u Hrvatskom primorju, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786 (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 223-235. MATEJI 1996 I. Mateji, Tri priloga za prof. Petriciolija, Petriciolijev zbornik II. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36, 1996., str. 133-152. MATEJI I. 2004 I. Mateji, Hrvatska renesansa (ur. M. Jurkovi, A. Erlande-Brandenburg), Zagreb 2004., kat. jed. 33 MATEJI S. 2004 S. Mateji, Dva dokumenta pavlinskog samostana u Crikvenici, Vinodolski zbornik, 9, 2004., str. 211-217. MATIJEVI-SOKOL, GALOVI 2008 M. Matijevi-Sokol, T. Galovi, Privilegia fundationis monasterio sanctae Mariae Czricquenitzae Fundacijske isprave samostana sv. Marije u Crikvenici - 14. kolovoza 1412. -28. Listopada 1455. godine, Crikvenica 2008. MATIJEVI-SOKOL, GALOVI 2011 M. Matijevi-Sokol, T. Galovi, Fundacijske isprave samostana svete Marije u Crikvenici 14. kolovoza 1412., 28. listopada 1455., Crikvenica 2011. MAURANI 1902 V. Maurani, Sbirka hrvatskih listina u Maurani, Vjestnik zemaljskog Arkiva, sv. 4, 1902., str. 197-205. MIHALJEVI 1999 M. Mihaljevi, Novootkriveni glagoljski fragmenti u Sveuilinoj knjinici Rijeka, Dometi, 7-12, Rijeka 1999., str. 2638. MIHALJEVI 2000 M. Mihaljevi, Novljanski dvolist brevijara iz 14. stoljea, Filologija, 34, 2000., str. 175208. MILETI 1911 I. Mileti, Hrvatska glagoljska bibliografija, Starine, XXXIII, Zagreb 1911., str. 1536. MILOEVI 2000 A. Miloevi, Karolinki utjecaji u hrvatskoj kneevini u svjetlu arheolokih nalaza, Hrvati i Karolinzi - rasprave i vrela, Split 2000., str. 106-139. MONNAS 2008 L. Monnas, Merchants, Princes and Painters, Silk Fabrics in Italian and Northern Paintings 1300 1550, London 2008. MONTEVECCHI, VASCO ROCCA 1987 B. Montevecchi, S. Vasco Rocca, Suppellettile ecclesiastica, Firenze 1987. MUTHESIUS 2003 A. Muthesius, Silk int he medieval world, The Cambridge History of Western Textiles (ur. D. Jenkins), Vol I., Cambridge 2003., str. 325-355. NAZOR 1993 A. Nazor, Tragom Parieva glagoljskog Misala, Zadarska smotra, god. XLII, br. 3, Zadar 1993., str. 103120. NAZOR 1995 A. Nazor, Glagoljski rukopisi s vinodolskog podruja, Novljanski zbornik, 3, 1995, 43-68. NAZOR, PANTELI 1977 A. Nazor, M. Panteli, II. Novljanski brevijar. Hrvatskoglagoljski rukopis iz 1495., Zagreb-Graz 1977. NIGRO, SPALLANZANI 2006 G. Nigro, M. Spallanzani, Intereci mediterranei: tra economia e arte, Interecci Mediterranei (ur. D. Degl Innocenti), Firenza 2006., str. 16-22. OSTOJI 1964

245

I. Ostoji, Benediktinci u Hrvatskoj, Split 1964. OTTO 2007 S. Otto, Darstellungen der Mater dolorosa in der Berliner Gemldegalerie und im Bode-Museum, Themenheft zum Schulprojekt 2007: Francis Poulenc Stabat Mater, 2007., str. 63-89. PAJAGI BREGAR 1999 G. Pajagi Bregar, Vezene kazule 17. in 18. stoletja na slovenskem in njihovo evropsko ozadje, Ljubljana 1999., magistarska radnja. PANDI 1987 A. Pandi, Stare karte i atlasi Povijesnog muzeja Hrvatske, Zagreb 1987. PANDI 1988 A. Pandi, u: Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988., kat. jed. 191. PANTELI 1996 M. Panteli, Driveniki odlomak glagoljskog brevijara iz 15. stoljea, Slovo, 44-45-46, Zagreb 1996., str. 8597. PAOLINELLI 2007 C. Paolinelli, Register of the Principle Italian Ceramic Factories in the 19th Century, A magazine for the Decorative Arts/Rivista di arti decorative (ur. Lucia Caterina et al.), 7, Firenze 2007., str. 77-143. PAVII 1998 S. Pavii, Tekstil parament. Crkveni tekstil Hrvatskog povijesnog muzeja, Zagreb 1998. PAVII 2003 S. Pavii, Sakralno kiparstvo u Hrvatskome povijesnom muzeju u Zagrebu, Zagreb 2003. PAVLIEVI 1983 D. Pavlievi, Gjuro Szabo o Novom Vinodolskom i okolici (1918), Vinodolski zbornik, 3, 1983., str. 435-454. PAVON 1972 M. Pavon, Forme e tecniche dellarte tessile, Treviso 1972. PAZZI 1992 P. Pazzi, I punzioni delloreficeria veneta: Venezia e Dogado, I, Treviso 1992. PAZZI 1998 P. Pazzi, Dizionario Aureo. Orefici, argentieri, gioiellieri, diamantai, peltrai, orologiai, tornitori davorio e scultori in nobili materiali ... dal Medio Evo alla fine della Repubblica aristocratica di Venezia, Treviso 1998. PELC 1999 M. Pelc, Tri crtea pripisana Kloviu i jedna hipoteza, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23, 1999., str. 83- 94. PELC 2006 M. Pelc, Ugarske kiparske radionice i renesansa u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Instituta ua povijest umjetnosti, 30, 2006, str. 67-80. PELC 2007 M. Pelc, Renesansa, Zagreb 2007. PELC 2012 M. Pelc, u: Julije Klovi, najvei minijaturist renesanse (ur. V. Pokleki Stoi), Zagreb 2012., kat. jed. 34. PELC 2012a M. Pelc, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb 2012. PETRICIOLI 2004 I. Petricioli, Stalna izlobe crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar 2004. PEVERIN 2008 S. A. Peverin, Bribir. upa sv. Petra i Pavla, Bribir 2008. PICCOLO PACI 2008

246

S. Piccolo Paci, Storia delle vesti liturgiche, Forma, immagine e funzione, Milano 2008. PISANI 2002 L. Pisani, Per il Maestro delle Madone di Mmarmo: una rilettura ed una proposta di identificazione, Prospettiva, br.106/107., 2002. str. 144-165. PLEE 2010 T. Plee, Pregled pavlinskih samostana kasnosrednjevjekovne Slavonije, CRIS: asopis Povijesnog drutva Krievci, XII, br. 1, 2010., str. 202-220. PODREIDER 1928 F. Podreider, Storia dei Tessuti dArte in Italia, Bergamo 1928. PRIJATELJ 1972 K. Prijatelj, Doprinosi aktivnosti vicarskih tukatera u Hrvatskoj, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1, 1972., str. 43-56. PRIJATELJ 1982 K. Prijatelj, Barok u Dalmaciji, A. Horvat, R. Mateji, K. Prijatelj, Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982., str. 651-916. RAKI 1858 F. Raki, Starodavni kri u bribirskom sboru modrukoga kaptola, Zagrebaki katoliki list, IX/1858., br. 44, str. 351352. RAKI 1929 A. Raki, Povijest grada Suaka, Suak 1929. RAKI 1946 A. Raki, Possessio Sussach, Primorski vijesnik, 291, 19. travanj 1946. RAVANI 2011 G. Ravani, Topografija Vinodola i teorija centraliteta (Vinodol u djelu Mihe Barade), Povijesni prilozi, 40, 2011., str. 71-80. RIGONI 1993 C. Rigoni, u: Tessuti nel Veneto.Venezia e la Terraferma (ur. G. Ericani, P. Frattaroli), Verona 1993, kat. jed. 115. i 116. ROMHNYI 2000 B. Romhnyi, Kolostorok s trsaskptalanok a kzpkori Magyarorzgon, Budapest 2000. ROTHSTEIN 2003 N. Rothstein, Silk in the early modern period c. 1500 1780, The Cambridge History (ur. D. Jenkins), Vol I., Cambridge 2003., str. 528-562. SANTANGELO 1985 A. Santangelo, Tessuti darte italiani, Milano 1958. SANUDO 1883 M. Sanudo, I diarii di Marino Sanuto (MCCCCXCVI-MDXXXIII) dallautografo Marciano (ur. R. Fulin), ital. cl. VII codd., 9., Venezia 1883. SANZSALAZAR 2009 J. Sanzsalazar, Una nueva pintura de Peter Thijs identificada en la colegiata De santa Gertrudis de Nivelles (Valonia), Archivo Espaol de Arte, LXXXII, 325, 2009, str. 79-86. SCHNEIDER 1934 A. Schneider, Izvjetaj o prouavanju i snimanju umjetnikih spomenika na otoku Krku 1933., Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 46 (1932/1933), 1934., str. 124-129. SCHNEIDER 1935 A. Schneider, Prouavanje, popisivanje i fotografijsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1934, Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 47 (1933/1934), Zagreb 1935., str. 172-175. SCHNEIDER 1936 A. Schneider, Popisivanje, nauno prouavanje i fotografijsko snimanje umjetnikih spomenika u Hrvatskom Primorju 1936., Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, 49 (1935/1936), 1937., str. 211-219.

247

SCHUETTE, MLLER-CHRISTENSEN 1963 M. Schuette, S. Mller-Christensen, Il ricamo nella storia e nellarte, Roma 1963. SEKULI 1989a A. Sekuli, Pregled povijesti pavlina, Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786. (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 31-40. SEKULI 1989b A. Sekuli, Vrela za povijest pavlina, Kultura pavlina u Hrvatskoj (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., str. 377-380. SEKULI 1997 A. Sekuli, Sustav visokokolskog odgoja hrvatskih pavlina, Prilozi 45-46, 1997., str. 219-242. SEKULI-GVOZDANOVI 1995 S. Sekuli-Gvozdanovi, Srednjovjekovni sustav upljih kamenih mjera u Istri, Hrvatskom primorju i kontinentalnoj Hrvatskoj uvod u istraivanje hrvatske metrologije II, Prostor, 3, 1995., str. 73-106. SILVESTRI 1993 I. Silvestri, u: La Collezione Gandini, Tessuti dal XVII al XIX secolo (ur. D. Devoti, M. Cuoghi Costantini), Modena 1993., str. 201, kat. jed. 338. SIMONITI 1999 M. Simoniti, Zakladi slovenskih cerkva: zlatarska umetnost i obrt, Ljubljana 1999. SLADOVI 1856 M. Sladovi, Povesti biskupijah senjske i modruke ili krbavske, Trst 2003. [1856]. SOLDO 1990 A. J. Soldo, Antun Dragutin Pari i njegov glagoljski misal, Slovo, sv. 39-40, (1989-1990), Zagreb 1990., str. 167-186. SPIAZZI 2004 Oreficeria sacra in Veneto. Secoli VI-XV (ur. A. M. Spiazzi), Cittadella 2004. SPIAZZI, POLETTO 2005 A. M. Spiazzi, V. Poletto, Note a margine alloreficeria in area adriatica in eta gotica e rinascimentale, Histria: opere darte restaurate. Da Paolo Veneziano a Tiepolo, (ur. F. Castellani), Milano 2005., str. 55-68. STARAC 2000 A. Starac, Rimsko vladanje u Histriji i Liburniji, Pula 2000. STARAC 2000 R. Starac, Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola, Senjski zbornik, 27, 2000., str. 45-96. STARAC 2001 R. Starac, Od Argonauta do Frankopana, Crikvenica 2001. STARAC 2004 R. Starac, Kulturno-povijesna batina sela Kotor, Vinodolski zbornik, 9, 2004., str. 165-185. STARAC 2008 R. Starac, Tijekom povijesnih razdoblja, Grad Crikvenica kamik, more, ovik (ur. M. Milat-Rui), Crikvenica 2008, str. 13-68. STROHAL 1911 R. Strohal, Nekoliko rijei o hrvatskim glagolskim notarskim knjigama i o glagolskim ispravama, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, vol. 11, br. 1, Zagreb 1911., str. 4-12. STROHAL 1915 R. Strohal, Hrvatska glagolska knjiga, Zagreb 1915. SUI 1976 M. Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976.

248

SURDICH 2011 F. Surdich, La via della seta: Un itinerario attraverso i secoli, La via della Seta. Un lungo viaggio nella storia (ur. E. G. Mangilli), Genova 2011., str. 63-105. SZABO 1920 G. Szabo, Sredovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920. SZABO 1922 G. Szabo, Monstrance i kadionice u naim crkvama, Narodna starina, 2/3, 1922., str. 244-254. SZABO 1923 G. Szabo, O oltarima u naim crkvama, Narodna starina, 6, 1923., str. 217-239. ANJEK 1996 F. anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru. Pregled religiozna povijesti Hrvata (7.-20. st.), Zagreb 1996. AKO 2005 I.ako, Per signa sensibilia.Liturgijski simboliki govor, Zagreb 2005. ERCER 2000 M. ercer, Djelatnost Giovannija Riccija i njegovih pomonika na podruju hrvatskog Primorja, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38, 2000., str. 179-214. ERCER 2008 M. ercer, Nadgrobna ploa Stjepana II. Frankopana, Modruki zbornik, 2, 2008., str. 37-52. ETINC 1971 M. etinc, Zlatarstvo na slovenskem tajerskem, Maribor 1971. KRGATI 2004 S. krgati, Darovnica kneza Nikole IV. Frankopana pavlinskom redu, 14. kolovoza 1412., Vinodolski zbornik, 9, 2004., str. 201-210. TEFANI 1954 V. tefani, Dvije frankopanske glagoljske darovnice pavlinima (g. 1372 i 1452), Posebni otisak iz Zbornika historijskog instituta Jugoslavenske akademije, sv. 1, Zagreb 1954., str. 137-153. TEFANI 1960 V. tefani, Glagoljski rukopisi otoka Krka, Zagreb 1960. TEFANI 1969 V. tefani, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, I, Zagreb 1969. TEFANI 1970 V. tefani, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, II, Zagreb, 1970. URMIN 1898 Hrvatski spomenici (ur. . urmin), Zagreb 1898. TARBUK 1989 N. Tarbuk, u: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786 (ur. . Cvitanovi, V. Malekovi, J. Petrievi), Zagreb 1989., kat. jed. 202, 203, 227. THORNTON 1965 P. Thornton, Baroque and Rococo Silks, London 1965. TIETZEL 1984 B. Tietzel, Italienische Seidengewebe, Kln 1984. TOLAINI 1995 R. Tolaini, La tessitura, Foligno 1995.

249

TOMII 1988 Prolost i batina Vinodola (ur. J. Tomii), Zagreb 1988. TOMII 1993 . Tomii, Tragovi ranobizantskog vojnog graditeljstva na sjevernom hrvatskom primorju, Umjetnost na istonoj obali Jadrana u kontekstu europske tradicije (ur. N. Kudi, M. Vicelja), Rijeka 1993., str. 91-96. TOMI 1995 R. Tomi, Prijedlog za Pietera Thysa: Pranje nogu u Bribiru, Peristil, 38, 1995, str. 117120. TOMI 2004 R. Tomi, u: N. Jaki, R. Tomi, Zlatarstvo. Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zadar 2004., kat. jed. 153, 185. TOMI 2008 R. Tomi, Kiparstvo II, Umjetnika batina zadarske nadbiskupije, Zadar 2008. TOMI 2010 R. Tomi, Barokno slikarstvo u jadranskoj Hrvatskoj, Hrvatska umjetnost. Povijest i spomenici (ur. Milan Pelc), Zagreb 2010., str. 371393. TOMI 2011 Tizian, Tintoretto, Veronese, veliki majstori renesanse (ur. R. Tomi), Zagreb 2011. TORCOLETTI 1944 L. M. Torcoletti, La chiesa e il convento degli agostiniani di Fiume, Fiume 1944. TULI 2010 D. Tuli,Per un catalogo delle opere veneziane di Giacomo Piazzetta, scultore in legno e marmo, Zbornik za umetnostno zgodovino, XLVI, 2010., str. 105-122. TULI 2012a D. Tuli, Skulptura, altaristika i liturgijska srebrnina u pianskoj katedrali: prilozi za Antonija Michelazzija i Gasparea Albertinija, Pianska biskupija i Piantina (ur. R. Matijai), Pazin 2012., str. 241-259. TULI 2012b D. Tuli, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljea u Poreko-pulskoj biskupiji, doktorska disertacija, svezak I, II, Zagreb 2012. UREMOVI 2002 V. Uremovi, Pavlini u Crikvenici, Rijeka-Crikvenica 2002. VAJS 1909 J. Vajs, Hlaholsk knihy obradni a zlomky Selcsk, Vestnik K. C. Spolecnosti Nauk, IX, 1909. VALENTI 1969 M. Valenti, Kameni spomenici Hrvatske XIII XIX stoljea, Zagreb 1969. VANURA, POPOVAK, CVETNI 1999 Schneiderov fotografijski arhiv. Hrvatski spomenici kulture i umjetnosti (ur. . Vanura, B. Popovak, S. Cvetni), Zagreb 1999., str. 316. VALENTI, PRISTER 2002 M. Valenti, L. Prister, Zbirka kamenih spomenika, Zagreb 2002.

VASARI 1568 (1991) G. Vasari, Le vite dei piu eccellenti pittori, scultori e architetti, Firenze 1568 (1991).
VELI 1993 F. Veli, Politiki odjeci Parievih izdanja, Zadarska smotra, god. XLII, br.3, Zadar 1993, str. 121-142. VLIEGHE 1998. H. Vlieghe, Flemish Art and Architecture:1585 1700, New Haven and London 1998.

250

VOCABULARY 1959 Vocabulary of technical terms. Centre international detude des textiles anciens, Lyon 1959. VRIER 1983 S. Vrier, Barono kiparstvo na Primorskem, Ljubljana 1983. ZJAI 1959 M. Zjai, Knjiga rijekog kancelara i notara Antuna de Renno de Mutina (1436-1461) III., Vjesnik Historijskog arhiva Rijeka, V., 1959., str. 257-459. AGAR 1996 M. agar, Djelovanje Dragutina Antuna Paria na Krku, Slovo, sv. 44-46, Zagreb 1996, str. 406-412.

Arhivsko gradivo

DOKAL VI-29a(6) K. Dokal, Samostan Bl. Djevice Marije u Crikvenici, rukopis VI-29a(6), Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb Hrvatski dravni arhiv, fond HR-HDA-644, Pavlinski samostan Crikvenica (1412.-1786.) Hrvatski dravni arhiv, fond HR-HDA-652, Pavlinski samostan Novi Vinodolski (1462.-1786.) VALIER 1579 A. Valier, Visitatio Apostolica Istriae et Dalmatiae a. 1579. (d. Veglensis), Archivum Secretum Vaticanum Arhiv Uprave za zatitu kulturne batine Ministarstva kulture, Ostavtina Gjure Szabe, Lopar kod Novog u Hrvatskom primorju, 1936. (rukopis). Internetske stranice URL http://www.ceramopolis.com/?p=836 (10. prosinca 2012.) URL http://www.smb.museum/smb/media/education/23972/Materdolorosa.pdf (30. studenog 2012.) URL http://nl.ijs.si/fedora/get/sbl:1377/VIEW/ (20. sijenja 2012.) URL http://nl.ijs.si/fedora/get/sbl:1376/VIEW/ (20. sijenja 2012.) URL http://www.treccani.it/enciclopedia/daniele-antonio-bertoli_(Dizionario-Biografico)/). (20. sijenja 2012.)

251

252

Priprema izlobe Czriquenicza 1412. ivot i umjetnost Vinodola u doba pavlina, kojom je Muzej Grada Crikvenice obiljeio eststotu godinjicu osnutka pavlinskog samostana i prvog spomena imena Crikvenica, bila je prilika da se interdisciplinarno istrai povijesna i umjetnika batina ovog dijela Vinodola. Istraivanja koja su obuhvatila terenski rad i obilazak vinodolskih naselja te istraivanja u arhivima i muzejskim ustanovama bila su preduvjet za uvid u dananje stanje batine kao osnove za pripremu izlobe. Istraivaki su zadaci bili podijeljeni na historiografski i dio koji se odnosi na povijest umjetnosti. Historiografska istraivanja, koja su se velikim dijelom zasnivala ne samo na arhivskim dokumentima ve i historiografskim djelima starijeg datuma, omoguila su detaljnu rekonstrukciju okolnosti ivota ljudi u Vinodolu od 15. do kraja 18. stoljea, tj. u vrijeme postojanja pavlinskog samostana u Crikvenici. Valjalo je naime objediniti informacije iz dostupnih objavljenih i neobjavljenih izvora s historiografskim radovima kako bi se na jednome mjestu dao detaljan povijesni okvir za daljnje razumijevanje i kontekstualizaciju predmeta predstavljenih na izlobi. Prijepisi najvanijih dokumenata koji dosad uope nisu bili objavljeni ili su bili objavljeni jo u 19. stoljeu katalogu daju dodatnu vrijednost te ine temelj za daljnja historiografska i ostala istraivanja Vinodola u navedenom razdoblju. Ovdje valja objasniti i pojedine specifine historiografske termine koji se rabe u katalogu. Vinodol je u ovom razdoblju u posjedu Krkih kneeva, koji se od sredine 15. stoljea spominju kao kneevi Frankapani. To se ime u literaturi spominje i u drugom, danas uvrjeenijem obliku Frankopani. Mi smo se ipak odluili za oblik Frankapani s obzirom da se tako potpisuje Nikola IV. Frankapan, osniva crikvenikoga pavlinskog samostana u ispravi iz 1412. godine. Drugi termin koji bi takoer mogao unijeti neto pomutnje kod itatelja jest naziv Osmanlije umjesto Turci. Dodue, Turci je verzija koja se gotovo uvijek spominje u pisanim izvorima hrvatske i uope zapadno-europske provenijencije od kasnoga srednjeg vijeka nadalje. No Osmanlije, tonije podanici sultana u Carigradu sebe nikad nisu zvali iskljuivo Turcima osim ako ba nije bila rije o etnikoj identifikaciji. Razlog je tomu jednostavan Osmansko je Carstvo bila drava irokih prostornih razmjera i u njega su ukljueni mnogi narodi. S obzirom na oblik vladavine, koji je u odnosu na mnoge europske drave bio prilino liberalan, etnika pripadnost nije ograniavala napredovanje u dravnim slubama ukljuujui i najvie pozicije. Stoga etniki Turci nisu bili jedini koji su upravljali Osmanskim Carstvom. Na kraju i sam je sultan, po majinoj strani, mogao biti neturskog podrijetla. To se odraavalo i u nazivu drave kao i u zajednikom identitetu sultanovih podanika Osmanlija. S obzirom na vrijedna historiografska saznanja koja su ovdje prvi put objavljena objedinjeno, valja se nadati da e istraivai i svi oni koje zanima povijest Vinodola prepoznati vrijednost ove publikacije.
Tea Perini

Cijena 150 kuna

9 789535 652137

600 godina Crikveni c e

h godina Crikvenice