Geomorfoloke znaajke obala svjetskog mora

Obalna razvedenost
Obala (eng. coast) je u uem smislu granina crta, odnosno granini pojas izmeu mora i kopna. Zbog gibanja mora te razliitih geolokih, klimatolokih i geomorfolokih procesa koji utjeu na pokrete kopna i obujam morske vode, obala nije stalna i nepromijenjiva crta. Obalom se esto smatra prostor izmeu najnieg stanja mora za oseke i navie granice do koje dopiru valovi. U irem smislu pojmom obala mogue je imenovati i prostor vee irine u kojem se odvija interakcija ovjeka, mora i samoga graninog pojasa mora, kopna, atmosfere i biosfere (luke, naselja, litoralizirana industrija i dr.).

Duljina obalne crte

Prema slubenim podatcima pojedinih zemalja koje je prikupila Sredinja obavjetajna agencija (CIA Central Intelligence Agency) za potrebe vlade SAD-a (http://www.cia.gov/cia/publications/factbook,2006.) obale svjetskoga mora duge su ukupno 804 574,5 km. Najdulju obalu ima Kanada (etvrtina duljine svjetske obale), a Hrvatska je na 18. mjestu s obalom dugom 5 835 km (prema najnovijim podatcima obala Hrvatske duga je 6175,7 km; Duplani Leder i dr., 2004.; Tab. 1.). Naravno, podatak o duljini obalne crte sam po sebi ne znai mnogo. Primjerice, obala Nizozemske duga je svega 451 km, a iskoritena je do te mjere da, s gospodarskog gledita, ini jedan od najrazvijenijih prostora na svijetu. S druge strane, najvei dio duge kanadske obale je nepogodan za bilo koji oblik gospodarske valorizacije jer je tijekom cijele godine ili veeg dijela godine okovan ledom.

Tablica 1. Drave s najveom duljinom obalne crte (u kilometrima)

Red. br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Drava Kanada Indonezija Rusija Filipini Japan Australija Norveka SAD N. Zeland Kina Duljina obalne crte 202 080 54 716 37 653 36 289 29 751 25 760 21 925 19 924 15 134 14 500 Red. br. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. Drava Grka UK Meksiko Italija Danska Turska Indija Hrvatska* Fed. Dr. Mikronezija Solomonski otoci Duljina obalne crte 13 676 12 429 9 330 7 600 7 314 7 200 7 000 6 175 6 112 5 313

Izvor: http://www.cia.gov/cia/publications/factbook, travanj 2006.; za Hrvatsku ispravljeno prema Duplani Leder i dr., 2004.

Glavni geomorfoloki procesi koji oblikuju obalu

Razliiti tipovi obala nastaju djelovanjem razliitih prirodnih procesa. More djeluje na obalu putem dva osnovna procesa: 1. abrazija erozija pod utjecajem ruilake snage valova; abrazijom se obala razara, pa nastaje strma ili abrazijska obala (mogu nastati i izraziti obalni strmci /eng. cliff/ i ostjenjaci, potencijalno opasni za plovidbu); abrazija ovisi o ruilakoj snazi valova (mlat mora) te o geolokoj strukturi obale 2. akumulacija nanoenje tronog materijala; akumulacijom se najee kopno iri prema moru pa nastaje niska ili akumulacijska obala; akumulacija ovisi o valovima, morskim strujama, mehanikoj snazi vjetrova te taloenju tronog materijala s kopna (noenog rijekama)

Klif abrazijski strmac (White cliffs, Dover, UK)

Strukturni strmac (Dugi otok)

Organogeni i antropogeni utjecaji na oblikovanje obala

Uz navedena dva procesa veliko znaenje imaju: 3. organogeni procesi a) razaranje obale biokorozijom razliitih organizama b) stvaranje specifinih oblika obale tvorbom koraljnih nakupina. 4. antropogeni procesi modificiranje prirodnih obala radom ovjeka: a) razaranje obala radi potreba izgradnje, poveanja sigurnosti plovidbe i sl. b) stvaranje umjetnih obala nasipavanjem (izgradnja valobrana, luka, novih povrina za izgradnju industrije, zrakoplovnih luka i dr.) te pregraivanjem radi stvaranja novih obradivih povrina (polderi)

Strme obale
Strme obale znakovite su za prostore u kojima se u kopnenom zaleu nalazi reljef velike vertikalne ralanjenosti (brdovit i planinski reljef). S obzirom na pruanje reljefnih oblika u odnosu na pravac pruanja obalne crte razlikuju se: - poprene ili transverzalne - uzdune ili longitudinalne obale

Transverzalne obale
Transverzalne (poprene) obale su razvedene obale s lakim pristupom u zalee. Reljefne uzvisine pruaju se popreno na smjer pruanja obale to omoguuje laku izgradnju prometnica koje obalu (luke) povezuju sa zaleem. Primjer: obale Egejskog mora.

Longitudinalne obale
Kod longitudinalnih (uzdunih) obala uzvisine se pruaju usporedno s pravcem pruanja obale, to oteava pristup zaleu (npr. obale Perua). Obale uzdunih obala esto su strme i duboke to oteava izgradnju luka. Iznimku predstavljaju obale koje su sa zaleem povezane koridorima nastalim probojem lanca uzvisina rijenom i ledenjakom erozijom (tako nastaju rijene i ledenjake doline). U produetku tako nastalih dolina oblikuju se zaljevi, pogodni za smjetaj i izgradnju luka. Takoer, longitudinalne obale mogu biti povoljne za razvoj pomorstva ako se uz njih pruaju otoci.

Obala Jadrana longitudinalna obala

Dobar je primjer longitudinalne obale istona obala Jadrana, koja se oblikovala u specifinim uvjetima kra. Dananji izgled obale oblikovan je nakon gornjopleistocensko-holocenskoga izdizanja razine mora za oko 121 m Za hrvatsku obalu karkteristian je paralelizam pruanja glavnih morfostruktura na kopnu, obali i otocima, posebice u Sjevernoj Dalmaciji. Taj tip obale u svijetu je prepoznatljiv pod imenom dalmatinski tip obale.

Obale Jadranskog mora

Niske obale
Niske obale nastaju najee u prostorima u ijem se zaleu protee reljef male vertikalne ralanjenosti (ravnice, odnosno nizine), koji se postupno nastavlja u podmorje. Priobalno je more plitko, a izraen je utjecaj valova i morskih mijena na oblikovanje razliitih oblika litoralnog reljefa. Mulj i pijesak neprekidno se prenose du obale, a pod utjecajem vjetrova mogue je prenoenje pijeska u neposredno zalee obale. Amplituda morskih mijena na niskim je obalama posebno izraena pa postoje velika dnevna horizontalna pomicanja obalne crte (i do vie kilometara). Najei oblici niskih obala: - Lagunske obale - Dinske obale

Lagunske obale
Lagunske obale nalaze se uz rijena ua gdje se taloe velike koliine rijenoga naplavnog materijala. Od tog materijala djelovanjem morskih struja oblikuju se pjeani sprudovi, koji mogu zatvoriti uvuene dijelove kopna i tako oblikovati plitke zaljeve lagune. Primjeri: juna i jugooistona obala SAD-a, sjevernojadranska obala Italije, sjeverna obala Gvinejskog zaljeva i dr.

Dinske obale
Dinske obale nastale su kombiniranim djelovanjem mora (valova, morskih mijena, morskih struja) i vjetra. Uz obalnu crtu na kopnu se oblikuju izdueni valoviti pjeani nasipi dine. Visina dina moe biti od nekoliko centimetara do nekoliko desetaka metara. Primjeri: obala Nizozemske, obala Moray Firtha u sjevernoj kotskoj, juni dio francuske obale uz Biskajski zaljev.

Ureenje niskih obala za pomorske aktivnosti

Zbog plitkog mora i pokretnih sprudova niske su obale openito manje pogodne za plovidbu. Plovidba uz te obale omoguuje se jaruenjem i izgradnjom signalnih ureaja (primjerice, Atlantic Intracoastal Waterway izmeu rta Hatteras i Floridskog prolaza u SAD-u) ureenjem pristupa lukama (npr. vie kanala prema lukom kompleksu Venezia-Porto Marghera, Ambrose Anchorage Channel na prilazu luci New Yorka, Kanal Vridi na prilazu luci Abidjan u Obali Bjelokosti i dr.)

Koraljne obale
Koraljne obale nastale su rastom koralja u tropskim morima, s temperaturom morske vode veom od 20 C. Koralji, ivi morski organizmi grade vapnene ljuturice i postupno stvaraju velike kolonije. Razlikuju se tri osnovna oblika koraljnih obala: - obalni koraljni grebeni - barijerni koralji - atoli Koraljne su obale openito opasne za plovidbu, a u prolosti su brojni brodovi doivjeli brodolome nasukavajui se na koraljne otoke i grebene.

Obalni koraljni grebeni i barijerni koralji

Obalni koraljni grebeni prate obalu kopna ili otoka s kojima zatvaraju uske i plitke kanale. esto se ne proteu u jedinstvenom nizu ve su isprekidani nasuprot uima rijeka (na mjestima dotoka slatke hladnije vode). Barijerni koralji koraljni grebeni koji prate obalu na velikoj udaljenosti. Mogu imati velike dimenzije. Najvei je barijerni koraljni greben Great Barrier Reef, koji se protee uz sjeveroistonu obalu Australije u duljini od 2000 km (na nekim je mjestima irok i 200 km).

Veliki koraljni greben SI Australija

10

Veliki koraljni greben (SI Australija)

Atoli
Atoli su prstenasti koraljni grebeni s plitkom lagunom u sredini. Nastali su postupnim obrastanjem podmorskih padina vulkana. Vulkan postupno tone, a koralji i dalje rastu. Na mjestu vrha potonuloga vulkanskog stoca nastaje udubina ispunjena morskom vodom. U njoj se sedimentira pjeani talog koji nastaje mehanikim troenjem koraljnih grebena. Atoli su specifini za Pacifiki i Indijski ocean, a na Atlantiku se istiu Bermudski otoci, najsjeverniji koraljni otoci na svijetu. Neki su atoli posluili za izgradnju vojno-pomorskih baza i za izvoenje nuklearnih pokusa (npr. Mururoa u otoju Tuamotu u Francuskoj Polineziji).

11

Postanak atola

12

Atol

13