Utvrde

OBRAMBENE GRAEVINE ZAPADNOG I SJEVERNOG PAPUKA

Papuk je planina prepuna raznovrsnih utvrda. Ostataka takvih graevina ima osam, barem tako pie na ploi pokraj utvrde Velike. No ini se, ovisno o autorima i o tome gdje tko crta granice te slavonske gore, veim dijelom pretvorene u park prirode. Jedan smo dio tih utvrda ve predstavili meu utvrdama Poeke kotline. Preostaje nam predstaviti utvrde na zapadnim i sjevernim obroncima. Zajednika im je znaajka da su gotovo sve u ruevinama i da su preputene propadanju nakon turskih naputanja ovih krajeva, dakle kada se granica izmeu hrvatskih i turskih snaga pomakla daleko prema istoku i jugu. Sira i okolne utvrde Sira je danas sjedite opine koja ima neto vie od 2500 stanovnika i relativno razvijeno gospodarstvo, posebno drvnu industriju i industriju graevnog materijala (Kamen-Sira). Rubna je jugoistona opina Bjelovarsko-bilogorske upanije, a naselje lei na zapadnim obroncima Papuka (ponegdje se navodi i Ravne gore), sjeverno od Pakraca u dolini rijeke (potoka) Bijele. Zadatak je utvrde smjetene iznad rijeke bio braniti relativno uski tjesnac. Iako Szabo tvrdi da su ostaci te utvrde neznatni, za nedavnog smo se posjeta uvjerili da ipak nije tako. Naime svi su ostaci obukani i zatieni od daljnjeg propadanja, iako nismo uspjeli ustanoviti koliko je to uinjeno pod strunom zatitom. Ipak danas Sira izgleda mnogo bolje od mnogih drugih utvrda koje je Szabo zatekao u jo dobrom stanju. Jo smo se jednom uvjerili da je za ouvanje nekih naih utvrda ipak vie od povijesnog i graditeljskog znaenja vanije to kolika je gospodarska snaga najblieg naselja i koliku brigu njegovi stanovnici pokazuju za svoju povijest. GRAEVINAR 57 (2005) 3

DEFENSIVE STRUCTURES ON THE WEST AND NORTH SIDES OF PAPUK The outstanding mountain of Papuk, most parts of which have been awarded the status of a nature park, lies in the generally flat region of Slavonia. In addition to its forests and numerous sources, Papuk is well known for its numerous fortresses which have been in poor state of repair ever since the retreat of Turks. This article focuses on forts situated on the west and north foothills of Papuk. These forts are generally small-sized defensive structures which were converted by Turks into impressive military strongholds. Every one of these strongholds was also the seat of the estate bearing the same name. The following fortresses are described in more detail: Sira, Dobra kua, Stupanica, Voin and Drenovac. The final part of the article is consecrated to the Virovitica fort which, although not situated on Papuk foothills, is included in the article because it used to be the biggest and most significant fortification in the whole of Podravina and the area spreading between Osijek and Varadin.

Ostaci snanog obrambenog zida stre dakle i danas na omanjem breuljku (200 m n. v.), a utvrda dominira prolazom od Papuka preko Bijele, ije je korito takoer primjereno ureeno. U srednjem se vijeku Sira spominje kao "possessio Zirch" i 1334. u vlasnitvu obitelji Tiboldovi-Zemej, a ve je tada bio upa u sastavu azmanskog arhiakonata. Vjeruje se da je u poetku to bio samo mali

katel za nadziranje puta prema Papuku, a veu je tvravu (castrum) podigao vlasnik cijelog podruja Gapar Katelanovi 1430. Kao i sve slavonske utvrde Sira je bio okupiran od Turaka koji su ga zauzeli 1542. i on je potom bio jedna od njihovih najjaih utvrda na irem podruju Slavonije. Grad je "Sire" (kako su ga Turci nazivali) ostao u 17. st. u lijepoj uspomeni putopisca Evlije elebije koji navodi da ima

Dio zidina utvrde Sira

183

Utvrde mnogo "baa koje su kao rajski vrtovi". Navodi i da se taj divan grad nalazi u planinama i umama te nastavlja: "Na kraju drvenog mosta pred vratima nalazi se jedan londaardak, a u unutranjosti tvrave oko 100 daskom prekrivenih kua, skladite municije, nekoliko topova i mala damija." Kao vano strateko mjesto Sira je nekoliko puta osvajala carska vojska, ali su ga Turci uvijek vraali. Zauvijek su istjerani 1691., a pritom su zapalili i tvravu i podgrae. Sira je tada u vlasnitvu komore, koja ga prema nekim izvorima poklanja srpskom patrijarhu Arseniju Crnojeviu, a potom od 1762. vlasnikom Siraa postaje Antun pl. Jankovi. Nije jasno odnose li se ti podaci odvojeno na utvrdu ili posjed, meutim Obad itaroci na temelju brojnih izvora nijee da je srpski patrijarh ikad bio vlasnik Siraa. Navodno ga je 1702. kralj Leopold dodijelio Mariji Sabini, udovici Ivana Jakoba de Kttena, a potom 1748. kraljica Marija Terezija posjed prodaje barunu Franji Toussaintu, koji ga 1763. prodaje za 40.000 forinti Jankoviima Daruvarskim. Bilo kako bilo razvojem naselja ispod utvrde ona gubi na vanosti i polako propada. Bila je zidana od lomljenog kamena, a nekoliko dijelova klesanog kamena uokvirivali su polukruno zasvoene vrata i prozore. Utvrda je imala opkop, a bila je graena u obliku etverokuta. Jedan zapis iz 1837. spominje i postojanje mramornih stupova u ruevinama, a danas je sauvano samo nekoliko obrambenih zidova koji su, kao to smo rekli, sada zatieni od daljnjeg ruenja. Danas vie nitko ne spominje, a vjerojatno i ne zna gdje se nalazi, utvrdu Zelnjak ili eljnjak (Solnock) koje nema u popisu spomenutih 8 utvrda. Za nju Szabo tvrdi da se nalazi sat hoda od Siraa, a donosi i tlocrt ruevina. Kae da je sve do 184 1537. bila u vlasnitvu Katelanovia. Iz tlocrta se vidi da je bila u obliku etverokuta te da je bila tako poloena da brani prijelaz preko gore. Imala je dvije kule, jednu okruglu a drugu etvrtastu. Tvrava Dobra kua Ostaci srednjovjekovne utvrde Dobra kua nalaze se u gornjem toku potoka Toplica, 8 km istono od Daruvara. Utvrda je smjetena na 300 m visokom breuljku zapadnog Papuka i zbog zaklonjenog poloaja zvali su je "refugium" (sklonite). To je bilo sjedite nekad velikog posjeda koji se pod imenom Dobrakwcha (Dobrakucha) spominje jo 1275. kao vlasnitvo plemena Banko, iji je jedan pripadnik bio i hrvatski ban. Posjed i katel spominje u jednoj ispravi Karlo I. Robert 1335. Prvi se put Dobra kua, koju inae nazivaju kraljevskom i biskupskom tvravom, spominje kao kraljevo vlasnitvo 1356. u vrijeme Ludovika I. Velikog, koji tu utvrdu i posjed daje slavnim Hrvatiniima u zamjenu za njihovu utvrdu Greben pokraj Jajca. Oni je dre sve do izumiranja kada Dobru kuu dobivaju njihovi roaci Nelipii koji su se 1412. doselili iz Like u Slavoniju. Oni su boravili u utvrdi i na svom su posjedu 1412. podigli glasoviti samostan pavlina Sv. Ana kraj Donje Vrijeske. Dobru su kuu drali do 1476. kada su polovicu posjeda s katelom morali ustupiti peujskom biskupu Sigismundu Ernutu. No kralj je Matija 1486. darovao Dobru kuu svojim

Szabov crte utvrde Zelnjak (eljnjak)

Pokraj sela Bijela, jugoistono od Daruvara, nalazila se i utvrena benediktinska opatija Bijela, za koju se vjerovalo (o emu ima i pisanih tragova) da je pripadala meu najljepe i najvee u tom dijelu Hrvatske. Gjuro Szabo je poetkom prolog stoljea zatekao velike ruevine i ustanovio da se "dijelovi majstorski klesanih pilova nalaze po svinjcima u selu Bijeloj". Danas meutim nitko vie ne zna tono gdje se opatija nalazila (iako su se pred tridesetak godina jo mogli pronai poneki ostaci kule), a cijelo se podruje naziva "turski grad". Szabo tvrdi da je samostan s crkvom bio okruen jakim kulama sa strijelnicama, da ju je utemeljila obitelji Tiboldovi-Zeme-Svetaki i da je bila njihovo sijelo. Nejasno je samo zbog razliitih podataka je li to bilo u 13. ili 14. st. Opatija Bijela poslije je prela u vlasnitvo jajakih banova, a s cijelim je podrujem dola u turske ruke 1542. Poslije Turaka bila je u vlasnitvu pravoslavnih vjernika koji su u blizini utemeljili manastir Pakru.

Rekonstrukcija moguega izgleda utvrde

GRAEVINAR 57 (2005) 3

Utvrde razlog tome to smo utvrdu posjetili u vrijeme jo guste vegetacije koja je u ratnim i poratnim vremenima potpuno prekrila ruevine. Moda su ostaci i dodatno srueni. Osim toga ini se da u tom slabo naseljenom kraju mnogi i nisu uli za "tursku kulu". Tek na glavnoj cesti postoji putokaz, ali poslije vie nikakvih oznaka nema. A nema se koga ni pitati. Svi tvrde da se s glavne kule, za koju Szabo tvrdi da je bila visoka 18 m i iroka 7 m, vidi daleko u Podravinu i Maarsku. Navodno je bila vrlo Stupanice. Navodno su dvije sestre plemenita roda odluile da svaka podigne vlastitu utvrdu. Kada su se nakon dugo vremena srele, samo se jedna uspjela pohvaliti da je uspjela izgraditi "dobru kuu". I tako je utvrda dobila ime. Druga je uspjela izgraditi samo kulu koja je nalikovala stupcu. I zato je nazvana Stupanica. No bez obzira na legendu, injenica je da su gospodari Dobre kue i Stupanice uvijek bili u velikim svaama, a zabiljeeno je mnogo meusobnih krvavih sukoba. Stupanica kao turska tamnica Utvrda Stupanica nalazi se neto sjevernije, u sjevernom Papuku, na nadmorskoj visini od 400 m. Nekoliko je kilometara udaljena od Velikih Bastaja. Izgraena je na uskom
Rekonstrukcija izgleda Stupanice (R. D. Devli)

Stara fotografije ostataka Dobre kue

roacima, ugarskim plemiima Szekelyma, koji su bili vlasnici posjeda sve do dolaska Turaka 1543. Tada je utvrdu, iako je o njezinu spaavanju zasjedao i sabor Kraljevine Ugarske u Pounu, zauzela turska vojska pod komandom slavnih vojskovoa Murat-bega Tardia i Ulama-pae. No valja rei da je zbog estih turskih upada cijeli kraj ve prije bio opustio. Turci su ovu strateki vanu tvravu, koju je vrlo teko uoiti i pronai, pretvorili u snano vojno uporite s posadom od 100 vojnika. Prema opisima znamo da je unutar tvrave bila jaka etverokutna brani-kula s debelim zidovima. U kulu se ulazilo pokretnim drvenim stubama na prvi kat. Lijevo od ulaza bile su skuene stambene prostorije. Postojala je i jedna kula sazidana na stijeni. U tijesnom dvoritu bila je u ivom kamenu isklesana cisterna duboka 14 m. Turci su Dobru kuu napustili 1688., a utvrda se ve 1702. spominje kao ruevina. Danas su vidljivi tek tragovi glavne kule i obrambenog zida. Valja rei da je od slavnoga pavlinskoga samostana ostala sauvana samo crkva Sv. Ane koju se svrstava meu najvrjednija gotika zdanja u Hrvatskoj. Crkva je 1735. prilagoena potrebama pravoslavnih vjernika i danas slui kao poznato protenite. Inae zabiljeena je i jedna legenda o nastanku Dobre kue i susjedne

pomno graena, a to potvruju i sauvane fotografije. U kulu se ulazilo kroz prvi kat, a ispod su bile prostorije bez vrata i prozora. U unutranjosti su bile uzidane kamene stube koje su sada zaruene. Kula je u niim dijelovima graena od kamena, a u viim od opeke. Na uglovima je bila ojaana tesanim kamenima, a na katovima je bio po jedan prozor iznad ulaza. Kula je smjetena na sjeveru, dok su prema jugu bili gradski bedemi kojima je danas teko uoiti tragove. Stambene su prostorije bile u glavnoj kuli i na jugu. Stupanica se vrlo rano spominje kao upa, ve u 13. st., ali se tada spominju dvije Stupanice Gornja i Donja (Inferior et Superior Soploncza).

Tlocrt utvrde Stupanica

brdu i svi izvori istiu da ju je vrlo lako uoiti, iako su naa iskustva upravo suprotna. I dok nas dugotrajno i neuspjeno traenje Dobre kue nije previe razoaralo, jer je upravo i poznata po svojoj nepristupanosti, neuspjeh u traenju Stupanice potpuno nas je obeshrabrio. Moda je

GRAEVINAR 57 (2005) 3

185

Utvrde Stupanica je za turske vladavine postala sjeditem najokrutnijih turskih aga kojima je kula sluila kao tamnica i muilite. Inae cijeli je kraj bio potpuno opustio i Turci su ga naselili Vlasima iz Bosne. Stupanica je bila dobro branjena tvrava i pravo neosvojivo "orlovo gnijezdo". Slavni je Evlija elebija ovako opisuje: "Utvrda se nalazi na krevitoj planini. Ima etverokutni oblik, a sazidana je od kamena. Tvrda je i divna, ali malena." Prema opisu u njoj je bilo smjeteno gotovo 200 vojnika, skladite hrane i municije, a bila je branjena s nekoliko topova. Ulazilo se preko pokretnog mosta, a unutar zidina bila je i damija. Pretpostavlja se da je uz tako jaku tvravu postojalo i naselje, a ono je moda bilo na predjelu nazvanom "turska baa". O snazi i ulozi Stupanice svjedoi i podatak da je 1603. u taj dio Slavonije prodrla vojska Nikole Zrinskog i Sigismunda Trautmansdorfa kojoj su se prikljuili ustanici predvoeni slavnim hajdukom Matom Lapsanoviem. U munjevitom napadu padale su jedna za drugom sve turske utvrde, ali je najtea bitka bila pokraj Stupanice. Kada je utvrda osvojena, u kamenom je podzemlju tamnice pronaen velik broj zatvorenih krana. Meu njima bio je i jedan potpuno slijep starac koji je u tamnici proveo 32 godine. Turci su inae u protunapadu 1606. uspjeli ponovno zauzeti Stupanicu, ali ona vie nije imala nikakve posebne vojnike vanosti. Posljednji turski gospodari Kasum-aga i Murat-aga 1688. su sa svojih 40 vojnika napustili Stupanicu, prestraeni vijestima o dolasku vojske generala Hansa Dunnewalda. Ve se 1702. u izvjeu carskog vojnog povjerenstva Stupanica navodi kao potpuno razruena i golih zidova, a slavni visoki toranj nema krova. Od tog vremena ta utvrda neprestano propada. Utvrda Voin Voin je naselje na sjevernim obroncima Papuka i mjesto u kojemu je smjetena uprava parka prirode. Sjedite je istoimene opine s priblino 2500 stanovnika. Inae voinski se posjed i utvrda spominju u 15. st. kada je u vlasnitvu obitelji Aba de

Zidine i kule utvrde Stupanica

Pretpostavlja se da je Donja morala biti znatno blie Dobroj kui. Prvi je poznati vlasnik oko 1294. bio upan Zeria Svetaki, zvani Magnus (Veliki), koji je bio u svai sa sinovima svog strica Tibolda I., gospodara Bijele stijene. Kako je umro bez potomaka, njegovim su posjedom ovladali Tiboldovii. Poslije Stupanica, zbog sukoba s vlasnicima Dobre kue postaje kraljevim vlasnitvom, a Ludovik I. Anuvinac poklanja 1356. posjed s utvrdom Petru Poharosu, upanu abaujvarske upanije u Ugarskoj. Meutim kralj Sigismund (igmund) uzima Stupanicu i 1428. je poklanja svojoj supruzi Barbari Celjskoj, poznatoj kao Crna kraljica. Sigusmundov roak, hrvatski ban i ugarski palatin Nikola Gorjanski, postaje godinu dana poslije vlasnikom Stupanice i ona je u vlasnitvu tog roda sve do 1481. i njihova izumiranja. Tada utvrda dolazi u posjed Nikole Banffyja (Bania). Istodobno su vlasnici Dobre kue Szekely (Sekelji). Tada zapoinju najei sukobi vlasnika tih dvaju posjeda iji su jobagioni nesmiljeno jedni drugima oteivali i pljakali posjede. Ti su sukobi prestali tek kad je cijeli kraj opustio i kad su ga 1542. zauzeli Turci.

Obnova crkve u Voinu

186

GRAEVINAR 57 (2005) 3

Utvrde Othyn odnosno Athyn po kojoj je i dobio ime, a nazivao se jo u Vuin. Takvih imena ima u jo nekim mjestima Slavonije, a vjerojatno su slinog podrijetla. Plemii su Voinski izumrli 1434. i otad je Voin u vlasnitvu Gorjanskih, da bi potom bio u vlasnitvu kralja Matije Korvina. Sljedei je vlasnik Voina bio Matijin sin ban Ivani Korvin koji je Athyn sluila je Turcima u vojnike svrhe, ali nije imala prevelikog znaenja. Zna se da je u njoj bilo pedesetak vojnika i nekoliko manjih topova, a prema opisu Ibrahim pae Merim-bega naselje je ispod utvrde imalo 70 kua. Odlaskom Turaka 1687. Voin je temeljito opustoen. Potpuno je razruena utvrda na breuljku, a uniten Za ilustraciju burne i tragine sudbine ovoga ivopisnog naselja valja rei da su 1918. seljaci spalili veliki i lijepi jednokatni dvorac obitelji Jankovi. Tijekom Domovinskog rata naselje je bilo sasvim opustjelo, a sada se obnovom ivot u njega polako vraa. Valja rei da u blizini Voina postoji poznati arboretum Lisiine, jedan od najveih u ovom dijelu Europe. Od tvrave je sauvan samo dio zida koji je graen od kamena i opeke, izvana obloen tesanim kamenom. Kako je nekada izgledala voinska tvrava nije mogue ustanoviti jer nigdje nema njezinih nacrta. Osim toga ruevina je vrlo mala pa strunjaci nisu mogli odrediti njezin tlocrt. Ipak za nedavna posjeta uoili smo da je oko te izduene utvrde postojao opkop. Breuljak s utvrdom pretvoren je u lijepu park-umu, ali je teta to visoko drvee potpuno skriva ionako neznatne ostatke. Utvrda Drenovac ili Klak U blizini Mikleua, istono od Voina i na sjevernim obroncima Papuka, Szabo spominje ostatke neke utvrde koju su, kako kae, posjedovali Gorjanski i navodi da se na vojnim kartama spominje kao "Ruine Zrinyi". O toj utvrdi i o njezinu poloaju nema nikakvih drugih podataka. No iznad sela Slatinski Drenovac, na putu za glasovito slavonsko izletite Jankovac, nalaze se ostaci stare utvrde Drenovac, jo poznatije pod imenom Klak. Okolno stanovnitvo tu utvrdu naziva i "Turski grad".

Starija fotografija ostataka utvrde Voin

bio u bliskoj vezi s kraljem Vladislavom Jageloviem. Zna se da je u Voinu kralj nego vrijeme boravio s cijelom svitom. Upravo zahvaljujui tim vezama s ekom, u Voinu je 1500. sagraena monumentalna crkva u stilu tzv. eke vladislavske gotike. Crkva je svetite Pohoda Blaene Djevice Marije te dragulj hrvatske i europske gotike. Imala je zaista neobinu sudbinu. U 17. st. sruio joj se strop, ali je nakon odlaska Turaka obnovljena. Nijemci su je zapalili 1944., ali je 1973. obnovljena uz pomo Gradianskih Hrvata. Ponovno ju je sruila JNA 1992. i sada se opet polako obnavlja. Inae utvrda i posjed Voin od 1508. u vlasnitvu su obitelji Batthyani, sve do 1538. i pada Voina u turske ruke. Utvrda koju je podigla obitelj

je i stari kameni franjevaki samostan koji su Turci bili pretvorili u kamenolom. Vlastelinstvo Voin darovano je 1703. don Ferdinandu Johanu Carlu grofu Caraffi di Stigliano. Grof je umro te iste godine pa su imanje naslijedili supruga i sin Carlo Otto, a on ga je prodao Dvorskoj komori. Potom su vlasnici grofovi Esterhzy i Erddy, a potkraj 18. st. kupuje ga Ivan Nepomuk Jankovi. Od obitelji Jankovi Voin je 1896. kupio poznati veleposjednik Edmund Guttman de Gelse i njegova braa iz Velike Kanie. Tada zapoinje pravi gospodarski procvat. Na Zveevu je izgraena tvornica stakla, a barun je Guttman izgradio i eljezniku prugu koja je Voin povezala s aincima. Tada je u Voinu bio izgraen i sanatorij za plune bolesti.

Tlocrt utvrde Drenovac ili Klak

GRAEVINAR 57 (2005) 3

187

Utvrde ini se da se Drenovac potpuno razlikovao od ostalih srednjovjekovnih slavonskih utvrda. Iako smjeten na vrhu brda, svojim tlocrtom podsjea na izravnani rog. U najuem se dijelu tog "roga" nalazila kula, a na proirenom dijelu dvije od kojih je krajnja i najvea. Sve su te kule okrugle. "Rog" zavrava jakim obrambenim zidom, a sve su tri kule s vanjske strane spajali posebni zidovi. Najbolje je sauvana najmanja kula, od srednje kule nije sauvano gotovo nita, a najvea je kula prilino zaruena. Utvrda je u cijelosti graena od opeke. Vjeruje se da je utvrda Drenovac postojala ve u 13. st. Spominje se 1308. kada je zajedno s posjedom plemii Moslavaki daruju svojim roacima iz roda Aba. Poetkom 15. st. kao vlasnici Drenovca spominje se Sigusmund Voinski, a zatim obitelj Gorjanski i Banffy. U tursko je doba neko vrijem bio sjeditem manje vojne postrojbe, ali se ini da je odmah naputen i preputen ruenju. Nedavno smo pokuali posjetiti Drenovac. Pomalo smo ustuknuli jer je cijeli kraj oznaen ploama koje upozoravaju da je sve vjerojatno minirano. Iako su nas u izletitu Jankovac uvjeravali da ti natpisi nisu toni i da je prilaz do Drenovca potpuno slobodan, morali smo odustati zbog potoka izuzetno nabujalog od topljenja snijega. Jednostavno ga se nije moglo pregaziti. Stoga smo bili prisiljeni snimiti konture Drenovca ili Klaka s puta na drugoj strani brijega. Virovitica i druge utvrde sjeverno od Papuka Na prostoru izmeu Papuka i Drave postojalo je jo nekoliko utvrda od kojih danas uglavnom nita nije sauvano. Tako je dananja pii Bukovica u srednjovjekovnim spisima bila poznata kao Bakva, ali od stare utvrde nema nikakvih tragova. Sjeveroistono od Virovitice nalazi se

Crte Virovitice za vladavine Turaka

selo Vaka koje je bilo biskupski posjed sa samostanom benediktinaca ili augustinaca. Vjeruje se da je utvrdu imalo i oblinje selo Novaki koje je bilo sjedite upe. Za postojanje katela u nedalekom Sopju pouzdano se zna, ali nije sauvano nita, ba kao ni u oblinjoj Podravskoj Slatini. Nije meutim nita sauvano ni od

utvrde u Virovitici, najvanijoj utvrdi izmeu Varadina i Osijeka i najvanijoj utvrdi cijeloga tog kraja. Kako smo o toj utvrdi ve govorili u seriji koja je prikazala najvanije slavonske dvorce (Graevinar 5/2001.), a dvorac je sagraen upravo na mjestu utvrde, ovdje emo navesti samo neke osnovne podatke. U antici je Virovitica bila Sereteis

Rekonstrukcija virovitike utvrde prije turskog osvajanja (R. D. Devli)

188

GRAEVINAR 57 (2005) 3

Utvrde (Seruta, Soroga), a potom Coronac, a u srednjem se vijeku spominje meu prvim naseljima u Hrvatskoj. Mjesto je dobilo povlastice od vojvode Kolomana 1234., a upravo je u Virovitici Bela IV. 1242. izdao zagrebakom Gradecu povlastice slobodnoga kraljevskoga grada. Hrvatskougarski kraljevi esto su u 13. st. boravili u svom dvorcu u tom gradu, a dvorac je bio sjedite kraljevskog posjeda i sjedite Virovitike upanije. Ovdje je postojala kovnica novca koji se u doba kralja Stjepana V. kovao i za Hrvatsku i za Slavoniju. Budui da je bila kraljevski posjed, vjeruje se da su u doba kralja Sigismunda (vjerojatno poetkom 15. st.) izgraeni veliki kraljevski dvori, s kuama za kralja i kraljicu. Vlastelinska se tvrava spominje prvi put u vrijeme kralja Matije Korvina 1474., a vjerojatno je izgraena izmeu 1453. i 1474. O njezinu se izgledu i veliini ne zna mnogo, a pretpostavlja se da su joj vanjske granice iznosile 90 x 100 m. Bila je opasana debelim zidovima sa etiri kule te okruena irokom grabom ispunjenom vodom. Poto su je Turci osvojili 1552., pretvorili su ju u pravo islamsko naselje koje se ni po emu nije posebno isticalo osim to je imalo veliku strateku vrijednost. Evlija elebija ju je doivio kao tijesno naselje etverouglastog oblika, obzidano vrstim zidinama i okrueno drveem. Postoje brojni bakropisi o izgledu virovitike utvrde nakon osloboenja od Turaka 1684., ali oni nisu ni kad potvreni arheolokim istraivanjima. Odmah su poele pripreme za obnovu utvrde, posebno nakon to je 1685. general Leslie zapalio uveni Sulejmanov most u Osijeku. Vojne su vlasti planirale potpuno novu i vru utvrdu. No kako su Turci ve bili protjerani iz veeg dijela Slavonije, Virovitica je izgubila vrijednost pograninog grada. Stara utvrda polako propada i potpuno se rui krajem 18. st., da bi na njezinu mjestu bio izgraen novi dvorac. Dvorac je izgradila plemika obitelj Pejaevi. Valja rei da je u posljednjih sedam i pol stoljea urbanistiko-arhitektonska jezgra Virovitice bila i ostala negdanja velika srednjovjekovna tvrava. Branko Nadilo

GRAEVINAR 57 (2005) 3

189