Regionalni Identitet Hrvata U Livnu, Duvnu, Glamocu I Kupresu

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L.
service
Geopolitikipoloaj,administrativnaicrkvenapripadnostiregionalni
identitetHrvatauLivnu,Duvnu,GlamouiKupresu
GeopoliticalLocation,AdministrativeandChurchAffiliationandRegionalIdentityof
CroatsinLivno,Duvno,GlamoandKupres
byDarkoPeria
Source:
STATUSMagazineforpoliticalcultureandsocietyissues(STATUSMagazinzapolitikukulturui
drutvenapitanja),issue:15/2011,pages:298333,onwww.ceeol.com.
Identitet
magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja 2
Geopolitiki poloaj,
administrativna i crkvena
pripadnost i regionalni
identitet Hrvata u Livnu,
Duvnu, Glamou i Kupresu
Darko Peria
Na podruju dananje Bosne i Hercegovine, politiki vrlo
nestabilne drave neizvjesne budunosti trenutno pod me-
unarodnim protektoratom i upravom, ive tri konstitu-
tivna naroda Hrvati, Srbi i Bonjaci koji govore vrlo sli-
nim jezicima, ali imaju razliite vjerske i kulturne tradicije te
sasvim razliito promatraju i doivljavaju politiku prolost,
sadanjost i budunost prostornog okvira (ak se razilaze je
li rije o jedinstvenoj zemlji s dvolanim imenom ili dvije
razliite meusobno povezane zemlje) u kojem ive. Zajed-
niko im je samo to to svatko od njih smatra sebe najstari-
jim narodom i na taj nain polae vee pravo na to podruje
ili pojedine njegove dijelove u odnosu na druga dva naroda.
Sve je to posebno dolo do izraaja tijekom posljednjeg izra-
zito brutalnog etnikog (odnosno nacionalnog) i vjerskog
rata u Bosni i Hercegovini izmeu 1991. i 1995. (oko ijeg
se poetka i karaktera sva tri naroda takoer razilaze) koji je
doveo do toga da danas vie ne postoji ni jedan grad ili op-
ina (ne raunajui ujedinjenje etniki podijeljenog grada
Mostara ili opine Brko kao eksperimente meunarodne
zajednice) u kojoj druga dva naroda nisu svedena na status
manjine (esto sasvim neznatne) i do jo gore podjele na dva
entiteta jedinstvenu Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i
Hercegovine sastavljenu od upanija ili kantona s hrvatskom
ili bonjakom veinom, ili pak etniki mijeanih. Dok i Srbi
i Bonjaci u Bosni i Hercegovini imaju danas jasno deni-
rane politike ciljeve (prvima je to to vei stupanj samostal-
nosti i u konanici izdvajanje iz okvira Bosne i Hercegovine
i prikljuenje Srbiji, a drugima dobivanje statusa temeljnog
S obzirom da sva etiri velika krka polja Livanjsko, Duvanjsko, Glamoko
i Kupreko gravitiraju planini Dinari, a stanovnitvo i sjeverno i juno od te
planine openito se naziva dinarcima, geografski naziv za to podruje glasio bi
Zadinarje, iako on odraava perspektivu istone jadranske obale, kojem su ta
polja ire zalee. to se tie dananje geopolitike pripadnosti tog podruja tu,
kao nigdje drugdje, dolazi do izraaja opravdanost i potreba dvolanog imena
bez obzira hoe li ono glasiti Bosna i Hercegovina ili starinski puki skraeno
Herceg-Bosna. (...) Livanjskim i duvanjskim Hrvatima, a preko njih i glamokima
i kuprekima, najvaniji je hrvatski etniki ili nacionalni identitet dok ne postoji
jasno denirana i vrsta kolektivna i trajna svijest o pripadnosti nekom od dva
geografska i povijesna identiteta s imenima Bosna i(li) Hercegovina
Identitet
status, broj 15, proljee 2011. 2
naroda, stvaranje jedinstvene i centralizirane nacionalne dr-
ave u meunarodno priznatim granicama, ali iskljuivo s
imenom Bosna, i jaanje uloge islama u drutvu na podruju
gdje predstavljaju veinu), Hrvati kao najmalobrojniji narod,
nasuprot njima, nemaju ak unutar sebe samih ni priblino
ujednaeno vienje svoje budunosti u Bosni i Hercegovini.
Prvi razlog takvom stanju jest razliit geografski poloaj i et-
nika kompaktnost hrvatskog stanovnitva. Tako su s jedne
strane Hrvati u Hercegovini ivjeli i danas ive na etniki
kompaktnom podruju gdje predstavljaju veliku, negdje ap-
solutnu veinu, a to se podruje jo i izravno naslanja na da-
nanju Republiku Hrvatsku. Nasuprot njima, Hrvati u sred-
njoj Bosni ivjeli su i ive u veim ili manjim enklavama raz-
dvojenima ili okruenima srpskim ili bonjakim podru-
jem ili pak kao totalna manjina meu pripadnicima druga
dva naroda, dok su Hrvati u Bosanskoj Posavini do posljed-
njeg rata u jednom dijelu naseljavali koliko-toliko kompak-
tno podruje na kojem su inili relativnu veinu, ali su danas
svedeni na svega dvije minijaturne enklave uz rijeku Savu.
Isto tako, Hrvati u dananjoj sjeverozapadnoj Bosni (dugo
nazivanoj i Turskom Hrvatskom), koji su do posljednjeg rata
ivjeli u nekoliko manjih enklava, toliko su prorijeeni da
su danas neznatna manjina meu pripadnicima druga dva
naroda. Drugi razlog takvom stanju jest nejednak etniki
supstrat i razliite tradicije katolikog stanovnitva dananje
Bosne i Hercegovine koje se u 19. st. ukljuilo u oblikovanje
moderne hrvatske nacije. Zbog toga se uglavnom govori o
bosanskim i hercegovakim Hrvatima kao o dvjema razlii-
tim geopolitikim skupinama rjee ili ee suprotstavljenih
interesa. Meutim, postoji jo jedna skupina Hrvata koja
se ne moe s lakoom svrstati pod bosanske ili hercego-
vake, a nju ine i predstavljaju Hrvati na Livanjskom,
Duvanjskom, Glamokom i Kuprekom polju s najve-
om koncentracijom u livanjskoj i duvanjskoj opini. Da
bi se shvatio identitet Hrvata na tom podruju mora se
krenuti od analize geografskih i povijesnih injenica.
Velika krka polja Livanjsko, Duvanjsko, Glamoko i Ku-

preko nalaze se u zaleu goleme planine Dinare (1913 m
nadmorske visine) iz perspektive istone jadranske obale, a
ije su oni ujedno ire zalee. Sva etiri polja prate pruanje
Dinare u smjeru sjeverozapad jugoistok. Njihova je spoj-
nica visoka planina Cincar (2006 m) s prostranom visoravni
Krugom (1297 m). Uz ta velika polja ili izmeu njih nalazi se
jo nekoliko manjih ili sasvim malih krkih polja Grahovo,
Dobransko, uiko, Roko, Vukovsko i Ravansko koja s
njima ine cjelinu.
Najvee meu njima je Livanjsko polje i ono se prua ne-
posredno uz Dinaru. Dugako je 65 km, a sastoji se iz tri
dijela Gornjeg polja u sredini, irokog oko 17 km, izdue-
nog Donjeg polja na sjeveroistoku, irokog u prosjeku 4 km,
koje jednim dijelom zauzima evarevo blato ili dralovac, te
Bukog blata na jugoistoku, irokim 12 km, a koje je sa Gor-
njim poljem spojeno uskim dijelom, irokim svega 2 km. Na
sjeverozapadnom rubu Livanjskog polja, izmeu obronaka
Dinare i atora, odvaja se uska dolina kojom se postupno
prelazi u Grahovo polje, koje je gorom Velikim Obljajem
(1198 m) podijeljeno u dva manja dijela, spojena uskim pro-
lazom. Svaki je dio dugaak oko 10 km i irok od 2 do 4 km.
Uz sjeveroistoni rub gornjeg Livanjskog polja nalazi se jo i
Dobransko polje dugako 2 km i iroko 1 km.
Istono od Livanjskog je Duvanjsko polje, a razdvajaju ih (od
sjevera ka jugu) planine Kova (1323 m), Tunica (1697 m),
Grabovica (1066 m) i Midena (1224 m). Djelomino je ras-
cijepljeno u dva dijela, a dugako je 20 km i iroko 9 km.
Na jugozapadnom rubu Duvanjskog polja odvaja se uska do-
lina kojom se dolazi u malo i usko Roko polje, stijenjeno
izmeu Midene i Zavelima (1347 m), dugako 7 km i pro-
sjeno iroko 1 km. Sjeverno od Duvanjskog polja smjeteno
je malo uiko polje, dugako 2 km i iroko 1 km, a povezana
su uskim kanjonom kroz koji protjee rjeica uica.
Sjeverno od Livanjskog je Glamoko polje, a razdvajaju ih
planine ator (1875 m), Staretina (1675 m), Golija (1892 m)
i Cincar s visoravni Krugom. Dugako je 56 km, a dijeli se
na Donje polje na sjeverozapadu, iroko do 15 km, i Gornje
polje na jugoistoku iroko od 1 do 4 km.
Istono od Glamokog je Kupreko polje, a razdvajaju ih
planine Cincar, Slovinj (1834 m) i Hrbljina (1543 m). Du-
gako je 26 km, a dijeli se na dva dijela sjeverno ili Suho
polje (ili Kupreko u uem smislu), iroko oko 13 km, i juno
ili Riliko polje, iroko oko 8 km, a spojena su uskim dijelom,
irokim svega 1 km. Riliko polje je preko visoravni Turjae
na istoku povezano s dva manja krka polja sjevernim Vu-
kovskim i junim Ravnim, koja su razdvojena Ravanicom
(1565 m), ali i meusobno spojena uskim kanjonom Ravanj-
ska Vrata. Vukovsko polje dugako je 8 km i iroko 5 km, a
Ravno dugako takoer 8 km i iroko 4 km. Veliki Javorni
Vrh (1476 m) razdvaja Kupreko, Ravno i uiko polje.
Sva polja su na velikim nadmorskim visinama: Livanjsko iz-
meu 700 i 720 m, Grahovo izmeu 790 i 850 m, Dobranj-
sko 918 m, Duvanjsko izmeu 860 i 900 m, uiko 918 m,
Glamoko izmeu 880 i 930 m, Kupreko izmeu 1117 i
1150 m, Ravno 1146 m i Vukovsko izmeu 1162 i 1192 m.
Kroz ta polja protjee nekoliko krkih rjeica. Kroz gornje
Livanjsko polje protjeu Bistrica, abljak i Sturba, kroz do-
nje Livanjsko polje evareva jaruga, a kroz Buko blato Ri-
ina. Dio donjeg Livanjskog polja je movaran, a takav je bio
i vei dio Bukog blata prije potapanja pod akumulacijsko
jezero. Na uikom polju izvire rjeica uica koja protjee
kroz Duvanjsko polje i ponire kod sela Brinika i ponovno
se pojavljuje na Bukom blatu kao Riina. Kroz gornje Gla-
moko polje protjee rjeica Jaruga, a kroz donje potok Rib-
nik. Kroz Kupreko polje protjeu rjeice Mila, koja ponire
i pojavljuje se kao uica, te Mrtvica koja ponire i pojavljuje
se kao Bistrica na Livanjskom.
Iako su meusobno odvojena, ta etiri velika krka polja ine
jedinstvenu cjelinu, odvojenu takoer visokim planinama
Identitet
od susjednih krajeva. Tako od gornjeg porjeja Unca Livanj-
sko polje odvaja ator, a Grahovo polje Jadovnik (1656 m).
Glamoko polje od gornjeg porjeja Sane odvaja Crna Gora
(1651 m), a od gornjeg porjeja Plive emernica (1631 m) i
Vitorog (1906 m). Kupreko polje od porjeja Janja, desne
pritoke Plive i od gornjeg porjeja Vrbasa odvaja planinski
lanac koji ide od Vitoroga do Radue (1955 m), izmeu kojih
su vrhovi Velika Plazenica (1765 m), Mala Plazenica (1556
m) i Stoer (1758 m). Livanjsko polje od porjeja Cetine od-
vaja Dinara, a Duvanjsko s Rokim od Imotskog polja Gvozd
(1304 m) i Zavelim (1347 m), koji se nadovezuje na Dinaru.
Vukovsko, Ravno i Duvanjsko polje od porjeja Rame odva-
jaju Radua, Ljubua (1797 m) i Vran (2074). Izmeu Vrana
i Liba (1481 m) odvaja se dolina kojom se postupno prelazi
na visoravan Blidinje (ili Dugo polje) s istoimenim jezerom,
koja je zbijena izmeu Vrana i vrsnice (2225 m), a izmeu
Liba i Gvozda odvaja se druga dolina kojom se postupno
prelazi na visoravan Rakitno.
Ono to je zajedniko tim krkim poljima jest to da kroz njih
ili u njihovoj neposrednoj blizini ne protjee ni jedna velika
rijeka kojoj bi oni gravitirali, nego ona gravitiraju ogromnoj
planini Dinari ili prate smjer njezinog pruanja. To je po-
druje ujedno geografska razdjelnica na zapadnom dijelu
Balkanskog poluotoka. Iako pripadaju zaleu istone ja-
dranske obale, odnosno irem mediteranskom krugu,
klima na podruju tih polja nije mediteranska nego kon-
tinentalna s dugim otrim zimama i kratkim svjeim
ljetima. Isto tako, svi vodotoci na Livanjskom i Duvanj-
skom polju pripadaju jadranskom slijevu, dok na Ku-
prekom polju Mila i Mrtvica pripadaju jadranskom, a
potok Mrtvaja crnomorskom slijevu, isto kao to na Gla-
mokom polju Jaruga pripada prvom, a sezonski potok
Ribnik drugom slijevu. Planine i brda uz Livanjsko i Du-
vanjsko polje najee su ogoljeni ili prekriveni makijom i
rijetko manjim umama, dok su planine i brda uz Glamoko
i Kupreko polje bogatija umama. Meutim, ako se na Gla-
moko i Kupreko polje dolazi sa sjevera jasno se uoava
prorijeenost uma, a ako se na Livanjsko i Duvanjsko polje
dolazi s juga jasno se uoava gua vegetacija.
Poslije tekog avarskog i slavenskog poraza tijekom pokuaja

osvajanja Konstantinopola 626., Hrvati i Srbi su se na poziv
bizantskog cara Heraklija naselili na podruju nekadanje
prostrane rimske provincije Dalmacije, sruili avarsku vr-
hovnu vlast na tom podruju i podinili ranije naseljeno sla-
vensko stanovnitvo. Hrvati su u to doba predstavljali savez
razliitih plemena okupljenih oko eponimnog plemena, a
taj je savez stabilizacijom u novoj domovini prerastao u vr-
u etniku, politiku i drutvenu zajednicu. Najgua na-
seljenost Hrvata bila je uz istonu jadransku obalu od Istre
do ua rijeke Cetine u zaleu ili susjedstvu primorskih
i otokih romanskih gradova koji su inili bizantsku temu
(Donju) Dalmaciju (Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab, Cres) a
u unutranjosti do porjeja Une, Sane i Vrbasa. Odatle su se
Hrvati irili na susjedna podruja.
Livanjsko polje dobilo je ime po plemenu Hlivnjana ili Hlev-
njana koji su ga naselili. Oni su vjerojatno bili dio plemena
Buana, ili su bili u nekakvoj vezi s tim plemenom, dok iz-
dvojeni jugoistoni dio Livanjskog polja nosi ime Buko
blato. Plemensko ime Buani vezuje se uz sestru Bugu iz
ranosrednjovjekovne legende o seobi Hrvata na elu petero
brae i dvije sestre. I danas u Bukom blatu postoji legenda
o hrvatskoj kraljici (ili kneginji) Bugi, Buanin-gradu na pa-
dini planine Tunice iznad sela Golinjeva, odnosno Kralji-
inom nasipu u polju kod Reetarice, a to potvruje i ime
srednjovjekovnog sela Buanin.
1
Glamoko polje dobilo je
ime po plemenu Dlamoana koji su ga naselili. Sudei prema
imenu Duvno koje je slavenizirani oblik imena Delminija,
na Duvanjskom polju moemo oekivati i preivjelo ro-
mansko stanovnitvo koje se postupno slaveniziralo i kro-
atiziralo. Kupreko polje je sve do pred zavretak srednjeg
vijeka bilo vrlo slabo naseljeno, a u njegovom istonom su-
sjedstvu Rami, bilo je naseljeno, kako samo ime kae, pleme
1 Prema rekonstrukciji Vjekoslava Klaia, Livanjsko je polje naselilo pleme
ili plemeniti rod Hlivnjani ili Hlevnjani, potvreni u izvorima krajem 12. i
poetkom 13. st. Oni su se odijelili od plemena Buana i donijeli sa sobom
tradiciju o kraljici Bugi o emu svjedoi ime Bukog blata te i danas po-
stojea legenda u tom dijelu polja. Tek u 14. st. primili su Hlivnjani novo
plemensko ime ubranii. Mladen Ani prikazao je genezu Hlivnjana
kao ranosrednjovjekovnog plemena iji se dio pridruio plemenskom sa-
vezu okupljenom oko plemena Hrvata, a taj je savez stabilizacijom u novoj
domovini prerastao u vru etniku zajednicu. Tako su Hlivnjani naselili
krko polje koje je po njima dobilo ime, a iz njih je tek kasnije izrastao ista-
knuti plemiki rod ubrania. Vidi: Vjekoslav KLAI, Graa za topograju
i historiju Hlivanjske upanije i grada Hlivna, Vjesnik Hrvatskoga arheo-
lokoga drutva, XV, Zagreb, 1928., 15, 24, Mladen ANI, Livno. Sred-
njovjekovna hrvatska upanija, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika,
Kulturno-povijesni vodi, 16, Split, 2001., 5-9. Nasuprot njima dvojici, Ivan
Jurkovi smatra upitnim uope postojanje plemena Buana i istie da se
polutisuljetni vremenski odmak do prvog spomena Hlivnjana krajem 12.
st. ne moe i ne smije zanemariti te na osnovi dva toponima donositi dale-
kosene zakljuke o doseljenju plemena proisteklog iz tradicije o knegi-
nji ili kraljici Bugi. Ispravniji mu je zakljuak da su pripadnici plemenitog
roda Hlivnjanaiubrania preko svoje toponimije zapravo ouvali tragove
legende o petero brae i dvije sestre kao to su to sauvali i pojedini hr-
vatski plemeniti rodovi u drugim krajevima. Usporedi: Ivan JURKOVI,
Vrhriki i hlivanjski plemeniti rod ubrania do sredine 15. stoljea. Njihov
drutveni poloaj, prostorni smjetaj, posjedi i gospodarska mo, Zbornik
Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda za povijesne i drutvene znanosti Hr-
vatske akademije znanosti i umjetnosti, 24, Zagreb, 2006., 41-42. Usprkos
vrlo visokoj znanstvenoj razini te studije, kojom ide u sam vrh hrvatske me-
dijevalistike i ujedno predstavlja najvei doprinos u poznavanju livanjskog
kraja u kasnom srednjem vijeku, njezin se autor spotie na tumaenju po-
java iji su korijeni u ranijem razdoblju. Smatra upitnim postojanje zaseb-
nog plemena Hlivnjana u ranom srednjem vijeku iako se njihovi pripadnici
u 12. i poetkom 13. st. spominju zajedno s Dlamoanima, Ramljanima i
Lapanima, koji su neupitna (hrvatska) plemena. Hlivnjane iz 12. st. sma-
tra rodom ubrania potvrenom u 14. st., a ne obratno, iako se u jed-
noj ispravi iz 1182. kao Hlivnjanin navodi Gradislav Miroevi, a ne neki
ubrani. Osporava da je Buko blato (pa tako i Buanin-grad) svoje ime
dobilo prema plemenu Buana i legendarnoj sestri Bugi, te porijeklo vidi u
antikom imenu mons Bulsinius koje bi trebalo biti planina Tunica, ali ne
zna (i ne pomilja na to) da je dananje ime planine vezano uz istu rano-
srednjovjekovnu legendu, odnosno nosi ime po Tugi, drugoj sestri koja je
predvodila Hrvate! Naravno, to ne znai da se u jugoistoni dio Livanjskog
polja ve u 7. st. naselilo pleme Buana ili rodovi koji su zasnivali svoj iden-
titet na legendi o Bugi. S obzirom da je u Lici postojala upanija Buani, a
slini toponimi postoje i u drugim krajevima, do rasprivanja rodova tog
plemena moglo je doi i koje stoljee kasnije, to je kao mogunost iznio i
sam I. Jurkovi.
Identitet
Ramljani. Hlivnjani, Dlamoani i Ramljani spominju se kao
susjedi i u raspodjeli posjeda u Ravnim kotarima u kojima su
bili naseljeni eponimni Hrvati.
Od kraja 8. do kraja 9. st. Hrvatska je bila rubno vazalno
kneevstvo na jugoistonoj periferiji Franakog Kraljevstva
karolinke dinastije, odnosno od 800. snanog Karolinkog
Carstva. Hrvatska je od samog poetka bila organizirana u
upanije, a prema podatcima iz znamenitog djela De admi-
nistrando imperio (O upravljanju Carstvom) bizantskog cara
i pisca Konstantina VII. Porrogeneta, Hrvatska je obuhva-
ala 11 njemu poznatih upanija kojima je vladao hrvatski
kralj i tri podruja kojima je vladao hrvatski ban, a u njezi-
nom istonom dijelu nalazile su se upanije Hlivno, Pliva i
Imota. To znai da se istoni rub hrvatske etnike i politike
jezgre pruao od srednjeg i gornjeg porjeja Vrbasa preko
Rame do Imotskog polja. Poetkom 9. st. uslijedilo je po-
krtavanje hrvatskog vladajueg sloja, a zatim cjelokupnog
podloenog slavenskog stanovnitva. To je bilo popraeno
masovnom gradnjom predromanikih crkava. Poslije ras-
pada Karolinkog Carstva, Hrvatska se oslobodila franake
vrhovne vlasti i ve poetkom 10. st. pod svojim vladarom
Tomislavom izrasla u novu regionalnu silu koja je uspjeno
zaustavila i porazila Bugare i Maare, te prikljuila slaven-
sko podruje do rijeke Drave zapadno od Poeke kotline,
koje je pripadalo sklaviniji Donjoj Panoniji, a koja je tada po-
stala hrvatska pokrajina opeg imena Slavonija. Dakle, cijeli
zapadni dio dananje Bosne i Hercegovine bio je istoni dio
ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Na jugoistonom rubu Hrvatske nalazila se mala Neretvan-
ska sklavinija (ili moda tonije Narentinska po antikom
gradu Naroni, a ne rijeci Neretvi) kojoj je pripadalo usko po-
druje izmeu donjih tokova rijeka Cetine i Neretve ukljuu-
jui otoke Bra, Hvar, Korulu i Mljet. Nju su naseljavali et-
niki neprolirani Slaveni koji jo polovicom 10. st. nisu bili
(masovno) pokrteni tako da bizantski car Konstantin Por-
rogenet njihovu sklaviniju naziva i Paganijom. Tijekom 9. i
10. st. Neretvanska je sklavinija povremeno bila u ovisnom
poloaju o Hrvatskoj, da bi u 11. st. bila potpuno prikljuena
Hrvatskoj ime je zauvijek izgubila svoju politiku zaseb-
nost. Kao i Hrvatska, i kopneni dio Neretvanske sklavinije
bio je organiziran u tri upanije: Makarsku i Rastoku, koje su
bile uz more, i Dalen, koja je bila dublje u unutranjosti. Vei
dio dananje Hercegovine zapadno od Neretve pripadao je
Rastokoj upanije, koja je obuhvaala podruje Ljubukog i
apljine, te Dalenskoj, koja je obuhvaala podruje Mostara
(zapadno od Neretve), irokog Brijega i itluka.
Istoni dio dananje Bosne i Hercegovine bio je zapadni dio
ranosrednjovjekovne Srbije koja je bila u sastavu ili u ovi-
snom poloaju o Bizantskom Carstvu ili Bugarskom Carstvu.
Srbija je sasvim sigurno obuhvaala podruje zapadno od ri-
jeke Drine, dok je franaki kroniar Einhard poetkom 9. st.
naveo da Srbi dre velik dio Dalmacije, a Konstantin Porro-
genet polovicom 10. st. naveo da je u sastavu Srbije bio grad
Salines, odnosno podruje srednjovjekovnih Soli ili dana-
nje Tuzle, ali i zemljica Bosna te da se Hrvatska kod Hlivna
(kao upanije, a ne grada) pribliava Srbiji. To upuuje da je
Srbiji pripadalo i gornje porjeje Neretve do njezine pritoke
Rame i krka polja u sjeveroistonoj Hercegovini. Kada je
tijekom 12. st. to podruje bilo u sastavu Dukljanskog Kra-
ljevstva, Pop Dukljanin (barski nadbiskup Grgur) ga je iz te
perspektive nazvao Prigorjem, a kada je krajem 12. st. ulo u
Bosansku Banovinu, kasnije Bosansko Kraljevstvo, iz nove je
perspektive nazvano Bosanskim Zagorjem.
Izmeu ranosrednjovjekovne Hrvatske i Srbije nalazilo se
nekoliko manjih slavenskih teritorijalno-politikih cjelina ili
sklavinija: Hum, Tribunija (s Konavlima) i Duklja na jugu te
Bosna i Usora na sjeveru. Hum je izvorno obuhvaao po-
druje iskljuivo uz lijevu obalu donjeg toka Neretve i pri-
morje od ua Neretve do romanskog grada Raguze (ka-
snijim slavenskim imenom Dubrovnika) pod bizantskom
vlau. Naziv Zahumlje odraavao je srpsku perspektivu. U
susjedstvu Huma bila je Tribunija (s Konavlima) koja je obu-
hvaala primorje do Boke kotorske, a dalje Duklja do Ska-
darskog jezera. Bosna je obuhvaala podruje oko gornjeg
toka istoimene rijeke s njezinim pritokama, dok se Usora na-
lazila sjeverno od nje oko donjeg porjeja spomenute rijeke
i njezine najvee lijeve pritoke Usore.
Osim pisanih izvora, podruje ranosrednjovjekovne Hrvat-
ske dobro ocrtavaju mnogobrojni nalazi karolinkog oruja
i ratnike opreme iz 8. i 9. st. koje su u tom dijelu Europe
jedino Hrvati kao franaki vazali mogli nesmetano masovno
nabavljati.
2
Takvi su nalazi relativno esti, s obzirom na malu
povrinu, samo jo na podruju Narentinske sklavinije, to
nije nita neobino ako se ima u vidu njezina tijesna vezanost
uz Hrvatsku, dok su na podruju Huma sasvim sporadini,
3

a na podruju drugih sklavinija nisu zastupljeni. Slino je i
s predromanikom i ranoromanikom arhitekturom i skul-
2 Ante MILOEVI, Karolinki utjecaji u Hrvatskoj kneevini u svjetlu ar-
heolokih nalaza, u: Hrvati i Karolinzi, Rasprave i vrela, Muzej hrvatskih
arheolokih spomenika, Split, 2000., 115-119, 125-133.
3 Zdenko VINSKI, Marginalia uz izbor karolinkog oruja u jugoistonoj
Europi, Starohrvatska prosvjeta, 15 (1985), Split, 1986., 61-77. Usprkos
zakljucima iznesenima u tom radu u novije se vrijeme pojavilo nekoliko
radova koji sasvim suprotno tumae etniku i politiku pripadnost nosite-
lja karolinkog oruja i opreme na podruju izmeu donjeg toka Neretve i
donjeg toka Cetine. Tako Mate Zekan karolinke nalaze na tom podruju
vezuje iskljuivo uz Hrvate, iako su Neretvani u to doba zasebna etnika i
politika zajednica. Toni Buri ih pripisuje Humljanima, ali u razmatranju
polazi od politikih granica iz kraja 12. st. kada se Hum proirio zapadno
od Neretve, tako da neretvansko podruje ispada minijaturno i bez nalaza
te vrste. Mladen Ani pripisuje ih Humljanima, s time da spaja Neretvan-
sku i Humsku zemlju u jed(instve)nu cjelinu, koju smatra Humom, unutar
koje bi Hum u uem smislu bio zapadno, a Zahumlje istono od Neretve.
Vidi: Mate ZEKAN, Karolinki i poslijekarolinki nalazi iz Bosne i Hercego-
vine, u: Livanjski kraj u povijesti, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika
Split, Opinsko hrvatsko vijee obrane Livno, Split Livno, 1994., 55,
72, Toni BURI, Istonojadranske sklavinije i Franci u svjetlu arheolokih
nalaza, u: Starohrvatska spomenika batina. Raanje prvog hrvatskog kul-
turnog pejzaa, Zagreb, 1996., 137-143, Mladen ANI, Humsko Knetvo,
u: Na rubu zapada. Tri stoljea srednjovjekovne Bosne, Hrvatski institut za
povijest, Biblioteka Hrvatska povjesnica, monograje i studije, IIIi12, Za-
greb, 2001., 149-151.
Identitet
pturom koja je obiljeila Hrvatsku, dok se jo pojavljuje na
podruju Narentinske sklavinije, Huma, Tribunije i Duklje,
odnosno na podruju koje je Pop Dukljanin krajem 12. st.
nazvao Crvenom Hrvatskom. Na podruju Srbije i Usore
uope nije zastupljena, dok je u sklaviniji Bosni zastupljena
samo s dva usamljena sluaja u njezinom junom rubnom
dijelu na podruju oko vrela rijeke Bosne.
Hlivanjska upanija obuhvaala je podruje velikih zadinar-

skih krkih polja i bila je jedna od najprostranijih u rano-
srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Prvi se put spominje u povelji
hrvatskog kneza Mutimira (ili Muncimira) iz 892. u kojoj
se kao svjedok navodi elimir, upan Hlivna. Taj podatak
dopunjava Porrogenet koji u svojem znamenitom djelu, od
11 njemu poznatih upanija ranosrednjovjekovne Hrvatske
pod vlau hrvatskog kralja, na prvom mjestu navodi Hli-
vanjsku, a zatim i naseljeni grad Hlivno kao sjedite upa-
nije. U povelji hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira iz 1078.
meu svjedocima se navodi i Dobrila, upan Hlivna.
Prema Ljetopisu Popa Dukljanina iz kraja 12. st., ali napi-
sanom na osnovi starijih izvora, Duvanjskom polju pripada
vana uloga u zaetcima politike i crkvene organizacije ra-
nosrednjovjekovne Hrvatske odravanjem prvog (vjerojat-
nije prvih) hrvatskog sabora. Iako je rije o romansiranoj
srednjovjekovnoj povijesnoj kronici ona ima stvarnu povi-
jesnu jezgru (opisuje ranosrednjovjekovne junoslavenske
vladare meu kojima mnoge prepoznajemo po imenima ili
dogaajima uz koje su vezani), pa nema razloga za sumnju
da je i opis sabora na Duvanjskom polju bio povijesni doga-
aj, posebno to je pisac upravo saboru dao najvie pozorno-
sti i prostora u itavom djelu. Inae, sabor hrvatskog plem-
stva postoji od 9. st. kroz cijeli srednji vijek, a zatim novi
vijek do 19. st. kada karakterom postaje stranaki sabor i kao
takav postoji do danas.
U razdoblju poslije pokrtavanja, Hrvati su bili u crkvenom
pogledu okupljeni oko narodnog, hrvatskog, biskupa sa sje-
ditem u Ninu. Tek je na crkvenim saborima odranima u
Splitu 925. i 928. odlueno da se Hrvatska podredi splitskom
nadbiskupu kao metropolitu, a jedan dio je izravno uao u
sastav Splitske nadbiskupije. Hlivanjska je upanija izravno
ula u podruje Splitske nadbiskupije, a crkvena upa Livno
pripadala je toj nadbiskupiji do poetka 18. st. Tako se u po-
velji iz 1103. splitskom nadbiskupu potvruje posjed sela Su-
dumirice i ubiranje desetine u Hlivnu, na crkvenom saboru
odranom u Splitu 1185. navodi se da splitski nadbiskup
meu crkvenim upama (parohijama) ima i Livno, a papa
Celestin III. oznaio je 1192. splitskom nadbiskupu Petru
opseg nadbiskupije, a u nju je bila ukljuena upa Hlivno.
4
Iako zbog politike razliitih reima u Bosni i Hercegovini do
nedavno nije bilo (a na podruju koje je danas pod srpskom
i bonjakom vlau sigurno zadugo nee biti) planskih su-
stavnih arheolokih iskopavanja ranosrednjovjekovnih hr-
vatskih nalazita, ipak relativno velik broj ostataka otkri-
4 Izvori preneseni u: V. KLAI, n. dj. (1), 16-17.
venih to sluajno to prigodom istraivanja starijih ili
mlaih nalazita svjedoi o velikoj gustoi naseljenosti
podruja Hlivanjske upanije i neupitnoj pripadnosti et-
nikoj i politikoj jezgri ranosrednjovjekovne Hrvatske.
Tako je predromanika crkvena kamena skulptura, najee
ukraena svojstvenim motivima troprutnih pletera i dvo-
prutnih kuka, a iznimno viestrukim rombovima, troku-
tima i lukovima te kriem u krunici, naena u Livnu, Ra-
povinama, Grebcima i Potoanima na Livanjskom polju
5
te
Glamou, Vrbi, Radaslijama i Dolcu na Glamokom polju,
6

od toga u prva tri mjesta i s natpisima na latinskom jeziku,
vrlo estima u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, to upuuje
da je rije o zadubinama hrvatskih velikodostojnika Hli-
vanjske upanije. Na kamenoj gredi iz Rapovina nalazi se
natpis FERRE DIGNATVS EST AT HONORE(m) BEATI
PETRI AP(osto)LI P(ro) REMEDIO ANIME SVE (u prije-
vodu: udostojao se podii u ast blaenog Petra apostola za
spas svoje due ...), na ulomku zabata iz Livna natpis HVNC
TE(m)PL(um) D(e)I (h)VMILITER (u prijevodu: ... ovaj
hram Boji ponizno ...),
7
a na ulomku grede s Grebaca natpis
OPERAS XP(istu)M (u prijevodu: ... djela Krista ...).
Vea ili manja srednjovjekovna hrvatska groblja, pretkr-
anskog (s prilozima oruja, orua i posua) ili kranskog
horizonta (bez priloga, ali esto s nakitom i metalnim dije-
5 Maja PETRINEC, Srednjovjekovno razdoblje, u: Arheoloka zbirka Fra-
njevakog muzeja u Livnu, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika Split,
Katalozi i monograje, 7, Split, 1999., 35, 84-86.
6 Dimitrije SERGEJEVSKI, Novi nalasci na Glamokom polju, Glasnik Ze-
maljskog muzeja, XLVi2, Sarajevo, 1933., 11-13 (irilica), t. VII: 11-13, Mar-
gita GAVRILOVI, Kamena ploa sa predromanikom ornamentikom iz
sela Dolac kod Glamoa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova
serija, XXXII (1977), Sarajevo, 1978., 345-348.
7 Tihomir GLAVA, Novi nalazi predromanike skulpture u Bosni i Her-
cegovini, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova serija, 45, Sara-
jevo, 1990., 185-188. Autor je zakljuio da zabat iz Livna i greda s Rapovina
pripadaju lijevoj strani gornjeg dijela iste oltarne pregrade, a kao razloge je
iznio isti poloaj dvoprutnih kuka (rakovica) na obje skulpture, loginost
nastavka natpisa na zabatu onom na gredi, istu vrstu kamena i isti oblik i
visinu slova u oba sluaja. Kako autor nije za gredu raspolagao podatcima
da pouzdano potjee s Rapovina (iako je to u strunoj literaturi poznato
jo od kraja 19. st.), a zabat je bio sekundarno ugraen u Perkuu damiju
u Livnu, nije se mogao izjasniti na kojem se od ta dva mjesta nalazila crkva
kojoj je pripadala ta oltarna pregrada. Vedrana Delonga je u prvom navratu
prihvatila zakljuak da je rije o istoj oltarnoj pregradi, ali je zbog (starih
i novih) podataka da je greda pouzdano naena na katolikom groblju u
Rapovinama, imena zatitnika srednjovjekovne crkve (koja je na tom mje-
stu postojala do kraja 17. st.), dananje kapele i starog aktivnog katolikog
groblja, kao i dotad neobjavljenih ulomaka skulpture ukraene troprutnim
pleterom s tog mjesta, zakljuila da je ta pregrada pripadala ranosrednjo-
vjekovnoj crkvi sv. Petra u Rapovinama. Meutim, dio ulomaka koje je
objavila ne potjee s Rapovina, nego iz grada Livna. U drugom je navratu
bila vie suzdrana i pripadnost tih natpisa istoj oltarnoj pregradi navela
je samo kao sugestiju. Usporedi: Vedrana DELONGA, Latinski epigraki
spomenici starohrvatske upanije Livno, u: Livanjski kraj u povijesti, Livno
Split, 1994., 84-85, Vedrana DELONGA, Latinski epigraki spomenici
u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheolokih spome-
nika Split, Monumenta medii aevi Croatiae, 1, Split, 1996., 256-259. Sve
iznesene primjedbe upuuju da je rije o dvjema crkvama, jednoj u Livnu
i drugoj u Rapovinama, a podudarnost njihovih oltarnih pregrada upuuju
da su izraene u istoj klesarskoj radionici tog vremena koja je djelovala u
Splitu. Za nadati se da e te probleme rijeiti arheoloka iskopavanja crkve
u Rapovinama koja su napokon zapoela u ljeto 2010.
Identitet
lovima nonje), od kojih su neka trajala do 15. st., otkrivena
su u Livnu, Grborezima, Reetarici, Litanima, Grebcima
i aiu na Livanjskom polju
8
te Rudiima i moda Vrbi na
Glamokom polju.
9
Karolinko oruje i oprema naeni su
u grobovima na Reetarici (ma i dva para ostruga) i Rudi-
ima (ma i koplje s krilima). Na groblju u Litanima na-
en je jedinstveni natpis na kamenoj ploi oblonici jednog
groba u kojem je na zapadnoj irilici, uz utjecaje latinine i
glagoljine graje, napisano da je tu pokopan pop Tjehodrag
kojem je pet sinova u istoj godini ubijeno.
10
To je najraniji
spomen sveenika slavenskog obreda (tzv. popova glago-
ljaa) koji su na tom podruju prisutni do poetka 19. st.,
a svjedoi da se upravo na Livanjskom polju jo u ranom
srednjem vijeku susrela i proimala latinica, glagoljica i
irilica.
Osim ranosrednjovjekovnog hrvatskog grada Livna, koji
je bio sjedite livanjskog upana, iznad Podgradine u Bu-
kom blatu nalaze se ostatci kasnoantike utvrde,
11
koja je
bila obnovljena u ranom srednjem vijeku o emu svjedoe
karolinke i poslijekarolinke ostruge, stremenovi, razni pri-
mjerci vrhova strijela i noeva te, povrh svega, olovni bizant-
ski carski peat s nekog dokumenta.
12
Taj znaajan nalaz pri-
pada bizantskim carevima Lavu VI. Mudrom (886. 912.) i
njegovom bratu Aleksandru, inae ocu i stricu od cara Kon-
stantina Porrogeneta.
13

8 ek BELAGI uro BASLER, Grborezi. Srednjovjekovna nekro-
pola, Zavod za zatitu spomenika kulture Socijalistike republike Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1964., Bono Mato VRDOLJAK, Starokranska ba-
zilika i ranosrednjovjekovna nekropola na Reetarici kod Livna, Starohr-
vatska prosvjeta, 18, Split, 1990., 183-190 (s odgovarajuim ilustracijama),
M. PETRINEC, n. dj. (5), 32-34, 86-91, Marija MARI, Prilog poznavanju
i datiranju trojagodnih naunica s osvrtom na podruje Livanjskog polja,
Starohrvatska prosvjeta, 36, Split, 2010., 199-220.
9 Nada MILETI, Ranosrednjovekovni nalazi iz Rudia kod Glamoa, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, Arheologija, XXXiXXXI (1975i1976), Sarajevo,
1977., 231-242, Nada MILETI, Ranosrednjovekovne keramike posude iz
Vrbe kod Glamoa, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova serija,
35i36 (1980i81), Sarajevo, 1981., 213-224. Za drukije kronoloko i etniko
tumaenje posuda iz Vrbe korisno je vidjeti: Ante MILOEVI, Porijeklo
i datiranje keramikih posuda u grobovima ranoga srednjega vijeka u Dal-
maciji, Diadora, 12, Zadar, 1990., 351-355.
10 Marija MARI i Marinka IMI i Ante KEGRO, Pop Tjehodrag i nje-
gov natpis, Povijesni prilozi, 26, Zagreb, 2007., 9-32. Autori su natpis da-
tirali u polovicu 12. st., ali poloaj tog groba u prostornom odnosu prema
drugim grobovima starijeg horizonta groblja u Litanima, paleografska
obiljeja natpisa i povijesni kontekst kada je moglo biti ubijeno pet sinova
jednog sveenika glagoljaa, a njemu se nije smio istaknuti grobni natpis
domaim jezikom i irilinim pismom na vidljivom mjestu, upuuju na sa-
svim drugo vrijeme. O toj temi pripremam poseban rad.
11 Alojz BENAC, Delmatske gradine na Duvanjskom polju, Bukom blatu,
Livanjskom i Glamokom polju, Utvrena ilirska naselja (I), Djela Akade-
mije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, LX, Centar za balkanoloka
ispitivanja, 4, Sarajevo, 1985., 89.
12 Predmete je dugo godina traio i prikupljao ljubitelj arheologije Jure Pa-
vi iz Podhuma kod Livna i na moj savjet i mojim posredovanjem ustupio
ih je Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika u Splitu, za to je dobio pri-
mjerenu novanu nagradu.
13 Ivan MIRNIK, Two Recent Finds of Mediaeval Lead Seals, Folia archa-
eologica balkanica, 1, In Honorem Verae Bitrakova Grozdanova, Skopje,
2006., 479-482. Nalaznik i tadanji vlasnik meni je prvome povjerio objavu
Konopac je kroz peat prolazio na dva mjesta (vodoravno
cijelom duinom po sredini i okomito uz rub) to upuuje
na jako povjerljivu poiljku koju je morao dostaviti bizantski
carski izaslanik sa zatitnom pratnjom uz garancije sigurno-
sti domaih velikodostojnika kroz ije su podruje prolazili.
S obzirom da se bizantski carski dvor ak prema franakim
vladarima odnosio s visoka, jasno je da dva bizantska cara, ili
kancelarija u njihovo ime, svoj dokument nisu mogla uputiti
nikome drugome na tom podruju nego osobno hrvatskom
vladaru. Natpisi na peatu su na latinskom, a ne grkom pi-
smu, to upuuje na to da se bizantska diplomacija prilago-
dila hrvatskom vladaru kojem je dokument bio upuen, a
na to je podruje doao nesumnjivo preko dalmatinskih gra-
dova pod bizantskom vlau, prije svih Splita, u kojima se
u to doba inae govorio latinski jezik. To jasno govori da je
utvrda iznad Podgradine krajem 9. i(li) poetkom 10. st. bila
jedno od sjedita nekog hrvatskog vladara (vjerojatno samog
Tomislava), makar sasvim privremeno.
Tijekom 12. st. dolo je do veih politikih promjena u Hr-

vatskom Kraljevstvu i u njegovom istonom susjedstvu. Iz-
gubivi narodnu vladarsku dinastiju, Hrvatska je 1102. ula
u personalnu uniju s Ugarskom pod kraljevima iz ugarske
dinastije Arpadovaca, ali je pri tome zadrala i ouvala poli-
tiku, teritorijalnu, etniku i kulturnu cjelovitost. Polovicom
12. st. Bizantsko Carstvo je pod carem Emanuelom Komne-
nom po posljednji put uspjelo u svojoj povijesti kratkotrajno
obnoviti nekadanju mo. On je vratio primorske dalmatin-
ske gradove, a zatim osvojio vei dio podruja koje je nekad
pripadalo rimskoj provinciji Dalmaciji. Tako je u Bizantsko
Carstvo uao jugoistoni dio Hrvatskog Kraljevstva, a s
njim i podruje zadinarskih krkih polja. Poslije Emanu-
elove smrti 1180. dolo je do pada bizantske vlasti na tom
podruju, ali i krupnijih teritorijalno-politikih promjena.
Bosanski ban Kulin proirio je svoju vlast na istoni dio Hr-
vatske uz gornje i srednje porjeje Vrbasa i gornje porjeje
Sane i to je podruje bilo oblikovano kao zasebna teritori-
jalno-politika cjelina unutar Bosanske Banovine, kasnije
Bosanskog Kraljevstva, s imenom Donji kraj(ev)i. Zbog toga
je u kasnijim stoljeima kod lanova plemikog roda Hrvati-
tog vanog nalaza, ali sam to prepustio navedenom autoru davi mu ujedno
i podatke o nalazitu. Meutim, on je taj nalaz u skladu sa svojom dosada-
njom viedesetljetnom praksom i svojim dometom u numizmatici i sfra-
gistici samo odredio i opisao (proirujui lanak zastarjelim topografskim
kartama na kojima nije ni oznaeno nalazite) bez ikakvog ulaenja u znan-
stvenu raspravu o njegovom povijesnom znaenju i kontekstu, ak ne uo-
ivi injenice iznesene u gornjem tekstu. Takoer, datumi krunidbe Leona
VI. (oko 870.) i Aleksandra III. (879.) ne mogu biti donja vremenska granica
peata, jer njih dvojica do smrti svojeg oca, inae velikog bizantskog cara
Bazilija I., nisu bili neovisni suvladari, nego samo nasljednici prijestolja. Pe-
at se moe datirati samo u vremenski raspon od 886. kada je umro Bazilije
I. do 912. kada je umro Leon VI. Ni uopeni zakljuak da je dokument s tim
peatom dospio na to mjesto u doba hrvatskih vladara Muncimira (892.
oko 910.) ili Tomislava (oko 910. 928.) nije sasvim prihvatljiv, jer je u
tom vremenskom rasponu vladao i Branimir (879. 892.), dok je zakljuak
o nainu dospijea pljakom kolone vozila (konvoja) koja je tuda prolazila,
sasvim naivan.
Identitet
nia koji su vladali Donjim krajevima postojala podvojenost
izmeu hrvatske etnike pripadnosti na jednoj i bosanske
politike na drugoj strani, to se onda odraavalo na cjelo-
kupno stanovnitvo (i traje zapravo sve do danas). U isto je
vrijeme srpski knez ili veliki upan Stefan Nemanja osvojio
Duklju i Tribuniju te ih prikljuio Srbiji, a njegov brat Mi-
roslav zavladao je Humskim Kneevstvom i proirio ga na
desnu obalu donjeg toka Neretve na unutarnji dio podruja
nekadanje Neretvanske sklavinije. Podruje zadinarskih
krkih polja vraeno je u okvir Hrvatskog Kraljevstva, ali
se nalo na granici s Bosanskom Banovinom i Humskim
Kneevstvom.
U jednoj ispravi iz 1182. kao Hlivnjanin se navodi Gradislav
Miroevi. Danas tog prezimena nema na Livanjskom polju,
ali starinom postoji na otoku Koruli. Krajem 12. i poetkom
13. st. jedan Hlivnjanin bio je najmonija politika osoba u
Hrvatskoj, a to je splitski i ibenski knez Domald.
14
Fra Andrija Kai-Mioi donio je 1756. u svojem zname-
nitom djelu, na osnovi obiteljskog arhiva splitske plemike
obitelji Bergel(j)i, podatke popraene pukom pjesmom iz
kojih se vidi da je ta obitelj pred Mongolima pobjegla iz Osi-
jeka i dola na Livanjsko polje 1241. ili (vjerojatnije) 1245.
gdje je na brdu Tribanj izgradila grad kojem je dala ime
Hum, a naselje ispod njega do danas se zove Podhum.
15

Na tom se mjestu (poznatom jo i kao Nuhbegovia gra-
dina) zaista nalaze ostatci manjeg srednjovjekovnog utvre-
nog grada koji svojim oblikom upuuje na nastanak u 13.
st. to potvruju mnogobrojni ulomci keramikog posua
s ranosrednjovjekovnim tradicijama.
16
Utvreni je grad po-
stojao do kraja srednjeg vijeka na to upuuju mnogobrojni
razliiti nalazi oruja i ratnike opreme.
17
Danas nema pre-
14 M. ANI, n. dj. (1), 16-17.
15 Andrija KAI-MIOI, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Biblio-
teka Povjestice, kolska knjiga, Zagreb, 2006., 473-476.
16 A. BENAC, n. dj. (11), 80-81. Zbog malih dimenzija graevine i polu-
krunog zaobljenja na jednoj uoj strani pretpostavljeno je da je rije o cr-
kvi, a zbog ulomaka keramikog posua ukraenih valovnicom datirana je u
rani srednji vijek, to nije prihvatljivo. Ve izuzetan strateki poloaj govori
da je rije o utvrdi, a zaobljenje na jednoj strani upuuje na okruglu kulu
koja je uruena.
17 Naeni su razni eljezni predmeti: vrhovi strijela za klasine lukove i
samostrijele, noevi, kotaii od ostruga, vale, potkove, te male kamene
kugle za topove ili baliste. Posebno je zanimljiv veliki komad olova pun
sitnih rupa nastalih tijekom vjebi gaanjem strijelama. Predmete je godi-
nama traio i prikupljao J. Pavi i trenutno se nalaze u njegovom vlasnitvu.
Nalazi nisu objavljeni osim jednog eljeznog vrha strijele kojeg je nalaznik
preko arheologa-amatera fra Bone Mate Vrdoljaka darovao Franjevakom
muzeju u Livnu. Usporedi: M. PETRINEC, n. dj. (5), 34, 90. Tu je pred-
met objavljen s netonim podatkom da je naen na Groblju sv. Ive u Livnu
(koje je dobilo ime po kasnosrednjovjekovnom franjevakom samostanu
sv. Ivana Krstitelja), tako da otpada pretpostavka da potjee iz nekog uni-
tenog starohrvatskog groba iz 9. st. Naime, primopredaja tog predmeta
izvrena je tijekom arheolokog iskopavanja na Groblju sv. Ive u Livnu, ali
je on nemarom primatelja dospio meu nalaze s tog nalazita te inventarizi-
ran i objavljen zajedno s njima. Ista je sudbina zadesila i vrh eljeznog koplja
naenog u Sreviima blizu Podhuma koji je tada, na moj nagovor, Branko
Penjak, gimnazijski profesor iz Livna, opet preko B. Vrdoljaka ustupio Fra-
njevakom muzeju u Livnu.
zimena Bergelji na Livanjskom polju, ali je uspomena na
njih ouvana u lokalnoj pukoj legendi o banu Brgonji(u)
koji je stolovao u gradu Humu. Potomci te obitelji jo su se
u srednjem vijeku preselili u Split gdje su ivjeli do poetka
19. st.
18
Na prijelazu iz 13. u 14. st. ponovno je dolo do krupnih po-
litikih promjena. Dinastija Arpadovaca se ugasila, a hrvat-
ska banska dinastija ubia-Bribirskih dovela je na ugarsko-
hrvatsko kraljevsko prijestolje Karla Roberta iz napuljskog
ogranka francuske dinastije Anuvinaca. Uz pomo svojeg
bliskog roaka Hrvatina Stipania, kneza Donjih krajeva i
rodonaelnika Hrvatinia, ubii su poslije smrti bosanskog
bana Stjepana Kotromana postali gospodari Bosne.
Negdje poetkom 14. st. dolo je do raslojavanja Livanjske
upanije, odnosno osamostaljivanja manjih sastavnih terito-
rijalno-administrativnih cjelina (upa ili u dananjem shva-
anju opina) Livna, Duvna i Glamoa, moda i Kupresa, a
glavnu ulogu preuzimaju katelani. Sredite Duvna bio je
utvreni grad Rog na malom Rokom polju vezanom uz Du-
vanjsko, dok je sredite Glamoa bio utvreni grad Biograd
u dananjem Glamou. Tijekom 14. st. Livnom upravljaju
plemiki rodovi od kojih su najpoznatiji ubranii (na la-
tinskom jeziku Ciprijanii) i njihovi ogranci ubretii i Mi-
hovilii, a zatim Bubanjii i njihov ogranak Voihnii te rod
Galeii.
19
ubranii su upravljali i susjednom Vrhrikom, a
njihovi su se potomci pred Turcima Osmanlijama preselili
na otok Krk gdje i danas postoji to prezime.
Krajem 13. i poetkom 14. st. ubii su uz suglasnost pape
Bonifacija VIII. i splitskog nadbiskupa i metropolita Petra
na rubnim podrujima Splitske nadbiskupije osnovali i-
bensku, Makarsku i Duvanjsku biskupiju. Zadatak potonje
dvije biskupije trebalo je biti zaustavljanje irenja hereze iz
Huma i Bosne na podruje Splitske nadbiskupije, ali i uvr-
ivanje vlasti ubia na tom podruju. Sjedite Duvanjske
biskupije bila je crkva sv. Ivana Krstitelja u podgrau Roga.
20

Duvanjski biskupi tijekom 14. i 15. st. najee su bili samo
pomoni biskupi splitskog nadbiskupa ili naslovni biskupu.
U isto vrijeme ubii su bili donatori izgradnje franjevakog
samostana sv. Ivana Krstitelja u Bistrici, podgrau Livna, u
kojem su ubii bili katelani.
21
Sv. Ivan Krsitelj bio je zatit-
18 Mario PETRI, Porijeklo stanovnitva, u: Etnoloka i folkloristika ispi-
tivanja u Livanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Nova
serija, XV-XVI (1960-1961), Sarajevo, 1961., 32. Autor navodi da se u Su-
tivanu na otoku Brau 1719. spominje izumrla splitska obitelj Bergeli, ali
njezini su lanovi ivjeli u Splitu jo poetkom 19. st., izmeu ostalih i hr-
vatski pisac Horacije Bergeli i tek su poslije njega izumrli po mukoj liniji.
19 I. Jurkovi smatra, u skladu sa svojom postavkom, da su svi ti rodovi
ogranci ubretia, ali za takvo to ne samo da nedostaju dokazi nego i
naznake.
20 Ante KEGRO, Na rubu opstanka. Duvanjska biskupija od utemeljenja
do ukljuenja u Bosanski apostolski vikarijat, Hrvatski institut za povijest,
Biblioteka Hrvatska povjesnica, Monograje i studije, IIIi23, Zagreb, 2002.,
132-137, 142-143.
21 Bono Mato VRDOLJAK, Franjevaki samostan sv. Ive u Livnu tijekom
14. i 15. stoljea, u: Livanjski kraj u povijesti, Split Livno, 1994., 121. Do-
Identitet
nik ubia pa je sasvim razumljivo to su te crkve posveene
upravo tom svetcu.
Sve do 20-ih godina 14. st. podruje zadinarskih krkih
polja politiki je izravno pripadalo Hrvatskom Kraljev-
stvu. Tada je prognani Stjepan II. Kotromani sruio vlast
ubia u Bosni, preuzeo bosansko prijestolje i obnovio vlast
Kotromania (inae dinastije njemakog porijekla s bati-
nom u Slavoniji) u Bosanskoj Banovini, i to potporom plem-
stva u Bosni, vojnim uspjesima u Usori i diplomatskim ak-
tivnostima u Donjim krajevima, a zatim jo osvojio i Hum.
Na jo uvijek zagonetan nain zavladao je i podrujem zadi-
narskih krkih polja. Mogue je da je to bilo uz pomo onog
dijela domaeg hrvatskog plemstva koji je bio protiv ubia.
Tako se 1322. spominju Mihovil(ov)ii od Livna u skupini
protivnika bana Mladena II. ubia. Doavi pod vrhovnu
ili izravnu vlast bosanskih vladara taj je dio Hrvatske bio
oblikovan kao nova zasebna teritorijalno-politika cje-
lina s imenom Zapadne strane u sastavu Bosanske Bano-
vine, kasnije Bosanskog Kraljevstva. Kao Donji krajevi, i
Zapadne strane dobile su ime prema svojem poloaju u od-
nosu na zemlju Bosnu. Obje teritorijalno-politike organi-
zacije oznaene su u mnoini iz razloga to tijekom srednjeg
vijeka nisu bile vrste i zaokruene cjeline, nego su se stalno
irile ili suavale. irenje je uvijek ilo prema sjeveru, zapadu
i jugu, dakle na nesporno hrvatsko etniko i politiko po-
druje. Meutim, za razliku od hrvatskog stanovnitva
u Donjim krajevima, nikad ne samo plemstvo, nego i
obini ljudi u Zapadnim stranama nisu u ispravama svoj
zaviaj stavljali u Bosnu za to postoji niz potvrda.
22
Duvno je najdue bilo u sastavu Bosanske Banovine,
kasnije Bosanskog Kraljevstva. Ve oko 1326. u jednoj
ispravi bosanskog bana Stjepana II. meu svjedocima je pot-
pisan duvanjski vojvoda Bogdan, a 1348. zabiljeen je banov
podanik Radeta, sin Gojanov od Duvna iz sela ije bi smo
ime mogli proitati kao Radcoy.
23
Ime tog srednjovjekov-
nog sela ouvalo se ili u imenu starog, ali i danas aktiv-
nog katolikog groblja Radoevina na granici dananjih
sela Borana i Omolja, ili u imenu zaselka Radoi u Ro-
kom polju. Radoi su prema narodnoj predaji najstariji
kument iz 1304. ne govori izravno da je Mladen II. ubi katelan Livna,
kako to autor tumai, nego se u njemu samo openito navode gradovi u
kojima su on i njegova braa katelani.
22 Mladen ANI, Jajce. Portret srednjovjekovnoga grada, Muzej hrvat-
skih arheolokih spomenika Split, Scintillae Stephano Gunjaa dicatae,
2, Split, 1999., 44, 50-51.
23 Mladen ANI, Putanja Klatna. Ugarsko-hrvatsko kraljevstvo i Bosna
u XIV. stoljeu, Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, Biblioteka Djela, knjiga 9, Ziral zajednica izdanja Ranjeni la-
bud, knjiga 100, Biblioteka Steak, knjiga 2, Zadar Mostar, 1997., 134, M.
ANI, n. dj. (22), 44. Navedeni autor, koji je inae prvi objavio taj doku-
ment, imao je problema s itanjem imena tog sela, pa ga je u prvom navratu
proitao kao Redno, a u drugom ispravio itanje u Rodcay. Ime sela oito
je zapisano u iskrivljenom obliku to ne treba uditi, jer je i samo Dumno
(kako se Duvno nazivalo u srednjem vijeku) zapisano kao Dompno. S obzi-
rom da su u kurzivu latinina slova a i o u sredini reenice slina, ime sela
bi se prije moglo itati kao Radcoy.
i najraireniji hrvatski katoliki rod u Duvnu od kojega
su se razgranali mnogi drugi duvanjski rodovi i nastala
druga prezimena. U vrijeme sukoba izmeu bosanskog
bana Tvrtka i njegovog brata Vuka, Duvno je 1355. bio kraj
u koji se ban Tvtko vratio iz Knina i kraj u kojem se tada
nalazila vojska banove majke Jelene. Kada se bosanski ban
Tvrtko 1357. morao u korist ugarsko-hrvatskog kralja Ludo-
vika Anuvinskog odrei dijela Huma zapadno od Neretve,
Duvno je i dalje ostalo pod njegovom vlau kao najisture-
nije jugozapadno granino podruje prema Hrvatskom Kra-
ljevstvu. Oko 1374. dolo je u selu Kolu na Duvnu do kr-
voprolia izmeu mjetana koji je izbio na politikoj osnovi
zbog podijeljenosti oko vjernosti hrvatskom ili bosanskom
gospodaru (vladaru). Zbog toga je Tvrtko sudionike rastje-
rao i zemlju zaplijenio i selo Kolo predao usorskom plemi-
kom rodu Semkoviima, a vlasnitvo nad Kolom potvrdio
im je 1395. bosanski kralj Dabia.
24
Od posebne je vanosti
za kontinuitet naseljavanja da na Duvanjskom polju jo
uvijek postoji hrvatsko selo s imenom Kolo (danas pred-
grae Duvna).
Situacija je bila neto drukija s Glamoem. Osim to je rodu
Hrvatinia zbog politikog pridobivanja priznao vlast nad
njihovim Donjim krajevima, bosanski ban Stjepan II. pre-
pustio im je i Glamo. Meutim, 1357. dolo je do prvog
rascjepa unutar Hrvatinia, tako da je jedan dio lanova ot-
kazao odanost bosanskom banu Tvrtku, preao pod juris-
dikciju kralja Ludovika i predao mu svoje posjede, a meu
njima i Glamo.
25
Za razliku od Duvna i Glamoa, za Livno nemamo sa-
svim pouzdanih dokaza da je bilo pod jurisdikcijom bo-
sanskih vladara do kraja 14. st. Prigodom sastavljanja jedne
isprave bosanskog bana Stjepana II. u Dubrovniku 1332., u
nizu svjedoka navodi se veliki vojvoda Vladislav Galei,
a 1356. Grgur Galei, sin Galee od Livna, mijenja s kra-
ljem Ludovikom Livno za avu u Slavoniji. Na osnovi toga
u historiograji se dosad zakljuivalo da je Vladislav Gale-
i Grgurov otac i da je Livno u tom razdoblju bilo pod vla-
u bosanskog bana, a da je ugarsko-hrvatsku vlast obnovio
kralj Ludovik. Na Livanjskom polju i danas ivi hrvatski
rod Galeii za koji narodna predaja inae dri da je naj-
stariji.
26
Na uikom polju nalazi se i selo Galei. Samo na
osnovi podatka da je Vladislav Galei bio svjedokom bana
Stjepana II. ne moe se sa sigurnou zakljuivati da je Livno
tada bilo pod vlau bosanskog bana. Naime, u ispravi bana
Stjepana II. knezu Grguru Stipaniu (bratu kneza Hrvatina)
iz 1329. poslije svjedoka od Bosne u uem smislu, navedeni
su svjedoci iz drugih zemalja pod jurisdikcijom bosanskog
bana, a tek zatim iz upa Neretve, Rame i Duvna, koje nisu
pripadale veim teritorijalno-politikim cjelinama. Livno se
ne navodi, a Duvno je zasebno, to znai da Zapadne strane
jo nisu bile formirane kao cjelina. Objanjenje treba traiti
24 M. ANI, n. dj. (23), 190-191.
25 M. ANI, n. dj., (23) 133-135, 155.
26 M. PETRI, n. dj. (18), 31.
Identitet
u injenici da su Galeii rod iz Bukog blata, a ono je ve-
im dijelom kroz povijest administrativno pripadalo Duvnu
i crkveno Duvanjskoj biskupiji, pa je tako vojvoda Vladislav
Galei mogao biti gospodar Duvna i vazal bosanskog bana.
Da Livno tada zaista nije bilo u sastavu Bosanske Banovine
svjedoi jedan pisani izvor iz 1335. prema kojem je Stjepan,
sin kneza Vladislava, imao u Livnu kao svoje podanike rod
Dminojevia, a Stjepan i njegov brat Tvrtko Vladislavi u to
su doba bili vjerni vazali ubia.
27
Nakon to je 1356. kralj
Ludovik preuzeo Bistriki grad i posjede koji su mu pripa-
dali, vie nije bilo stare organizacije vlasti na elu sa upa-
nom, nego su oslonac kraljevske vlasti, nakon to je u cije-
lom Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu provedena upravna i
vojna reforma, predstavljali kraljevski katelani zapovjed-
nici vojne posade smjetene u kraljevskoj utvrdi. Tako je
1377. Ivani Mihali, katelan utvrde Bistrice u Livnu, za-
jedno s katelanom utvrde avine, podlonikom cetinskog
kneza Ivania Nelipia, ispod potonje utvrde opljakao ka-
ravanu bosanskih trgovaca, a 1385. bistriki je katelan za-
jedno s klikim onemoguio splitskog nadbiskupa u ubira-
nju crkvene desetine.
28
Od prezimena Mihali izvedeno
je prezime livanjskog starosjedilakog hrvatskog roda
Mihaljevia, razgranatog u ak devet sela.
29

Vrlo razgranat hrvatski katoliki rod na irem dinarskom
podruju nosi prezime Budimir, koje je izravno preuzeto iz
osobnog imena. Krajem 17. st. pouzdano su naseljavali i da-
nas naseljavaju sela Vir i Riice u Imoti, koja se nalaze s june
strane Zavelima, dakle u blizini srednjovjekovnog grada
Roga. Odatle su u vrijeme venecijansko-osmanskih ratova
masovno izbjegli prema zapadu i na granici Imotske i Ce-
tinske krajine osnovali selo Budimir, a zatim se proirili na
susjedna podruja. Na Livanjskom se polju pojavljuju u dru-
goj polovici 18. st., u Strupniu i Grabovici, a neto kasnije
na Duvanjskom polju. Na slian su nain prije 17. st. mogli
dospjeti u Vir i Riice. Tako je 1363. zabiljeen Klapac Budi-
mirovi iz Livna kada je u Splitu oslobodio troje sluga i po-
dario im istu slobodu sukladno rimskom nainu i obiaju.
30

Njegovo je prezime izvedeno iz imena Budimir. Kao zani-
mljivost treba spomenuti da se u hrvatskoj redakciji Ljeto-
pisa Popa Dukljanina vladar koji je organizirao sabor ispod
planine Liba na Duvanjskom polju zove upravo Budimir.
Kupres se, kao podruje nepoznatog administrativnog sta-
tusa, prvi put spominje 1409. u jednom sporazumu potpi-
sanom u Splitu izmeu ivka Dragoje Koulia s Kupresa i
Ivania Milakovia, cetinskog Vlaha.
31
Drugi se put Kupres
spominje, opet kao podruje, 1461. u povelji kojom je bo-
sanski kralj Stjepan Tomaevi darovao svojem stricu, knezu
27 M. ANI, n. dj. (23), 133.
28 M. ANI, n. dj. (1), 24.
29 M. PETRI, n. dj. (18), 86.
30 M. ANI, n. dj. (1), 18.
31 Mladen ANI, Inventar splitskoga kancelara i javnog biljenika Tome
Colutii de Cingulo, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru,
47, Zagreb Zadar, 2005., 141.
Radivoju, meu mnogobrojnim posjedima i selo Prosik na
Kupresu. Sela tog imena danas nema, ali se nalazilo kod
istoimenog planinskog prijevoja (ije ime jasno opisuje nje-
gov prirodni izgled), na mjestu dananjeg Novog Sela (ije
ime opet upuuje na recentnost), koji spaja Kupreko polje
s porjejem Janja. U povelji aragonskog i napuljskog kralja
Alfonsa V. iz 1454. kojom se hercegu Stjepanu Vukiu Ko-
sai potvruju posjedi, navodi se, izmeu opina s utvre-
nim gradovima Rogom (u Duvnu) i Kruevcem (iznad vrela
rijeke Litice), i opinu Rilai (civitate Rilachi) ali bez isto-
imenog utvrenog grada, koji je po svoj prilici obuhvaao
Riliko polje i dananje selo Rili kao izdvojeni dio Kupre-
kog polja.
32
Administrativno sredite Kupresa mogao je biti
srednjovjekovni utvreni grad na vrelu rjeice uice, kojeg
narod danas zove Stranj, izmeu uikog i Rilikog polja.
Grahovo polje u srednjem se vijeku nalazilo izmeu Knin-
ske, Psetske i Hlivanjske upanije. Grahovo se kao admini-
strativno podruje (nepoznatog statusa) prvi put spominje
1384. u jednoj biljenikoj ispravi u Zadru, a drugi put 1453.
vjerojatno kao mjesto kada je na izuavanje slikarskog obrta
kod majstora Dujma stupio Stipan iz Grahova kojeg je u Split
doveo njegov otac Dragi Medoevi.
33
Iznad dananjeg gra-
dia Grahova i danas je ouvan manji srednjovjekovni utvr-
eni grad s imenom Gradac, iji oblik upuuje na nastanak
do 14. st., a ispod njega se nalazila srednjovjekovna crkva.
34

Meutim, na crkvenom saboru u Splitu 1185. odlueno je
da kninski biskup ima sjedite u Kninu i crkvene upe (pa-
rohije) Knin, Polje, Vrhriku (dananja Vrlika) i Pset. To jasno
govori da je Grahovo tada moralo ulaziti u sastav ili Kninske
ili Psetske upanije, odnosno ili Kninske ili Psetske crkvene
upe. Prema mnogobrojnim raspoloivim srednjovjekovnim
pisanim izvorima Grahovo se nije nalazilo u Kninskoj upa-
niji, ali se ne spominje ni u Psetskoj, s tim da treba naglasiti
da su pisani izvori za nju znatno rjei.
35
S obzirom da je u sa-
stav Psetske upanije ulazio oblinji Unac, mogue je da je to
bio sluaj i s Grahovim poljem. Psetska upanija nije nikad
bila u sastavu Donjih krajeva ili Zapadnih strana, odnosno
unutar Bosanske Banovine, kasnije Bosanskog Kraljevstva,
36

a Turci Osmanlije tu su upaniju, pa tako i Grahovo, osvojili
tek oko 1522. kada i Knin.
32 Ante MILOEVI, Steci i Vlasi, Regionalni zavod za zatitu spomenika
kulture i prirode, 2, Split, 1991.
33 M. ANI, n. dj. (22), 19 (bilj. 43), 132 (bilj. 288).
34 Irma REMONIK, Dva srednjevjekovna grada u okolici Grahova, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, Nova serija, VIII, Sarajevo, 1953., 349-351. Au-
torica smatra da postoji jo jedan srednjovjekovni utvreni grad u nepo-
srednoj blizini na nalazitu Gradini, a kojem nije poznato srednjovjekovno
ime. Meutim, prema debljini bedema i ranijim nalazima (posebno novca)
prije e biti rije o utvrdi iz kasnog antikog doba, a prema predaji stanov-
nitva tog kraja tu je bila osmanska utvrda unitena tijekom ustanka 1875.
1878.
35 Vjekoslav KLAI, upanija Pset (Pesenta) i pleme Koluni, Vjesnik Hr-
vatskog arheolokoga drutva, XV, Zagreb, 1928., 1-12.
36 Samo je jedno krae vrijeme Juraj Vojsali Hrvatini drao grad Visu
u Uncu i odbio plaati crkveni porez kninskom biskupu zbog ega je bio
iskljuen iz Katolike crkve. Vidi: M. ANI, n. dj. (22), 72-74, 151-154
(prijepisi dokumenata).
Identitet
Krajem 14. i poetkom 15. st. dolo je do krupnih politikih
promjena u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu s odrazom na
podruje zadinarskih krkih polja. Poslije smrti kralja Ludo-
vika 1382. i urote koja je zavrila ubojstvom Karla Drakog
kao nasljednika prijestolja, dolo je do borbe za ugarsko i
hrvatsko prijestolje izmeu Ladislava Napuljskog, sina ubi-
jenog Karla, i Sigismunda Luksemburkog, zarunika i su-
pruga Ludovikove kerke Marije. To je dovelo do dugogo-
dinjeg unutarnjeg rata u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu
u to je bilo upleteno i Bosansko Kraljevstvo. Nemirno vri-
jeme i nestabilne politike prilike omoguile su uspon
bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromania (po majci Jeleni
potomka hrvatske dinastije ubia) koji je, koristei se
pobunom hrvatskog plemstva protiv Sigismunda, na-
kratko zavladao velikim dijelom june Hrvatske, pa tako
i Livnom, i svojoj dugakoj kraljevskoj tituli dodao jo
Hrvatsku i Dalmaciju. Meutim, vrlo brzo poslije Tvrtkove
smrti 1391., Sigismund je natjerao novog bosanskog kralja
Dabiu da se odrekne novih steevina u Hrvatskoj. Poslije
Tvrtkove smrti 1391. najmonija osoba u Bosanskom i Hr-
vatskom Kraljevstvu bio je njegov brati Hrvoje Vuki Hr-
vatini (po majci Kataleni potomak bosanske dinastije Ko-
tromania), bosanski vojvoda i gospodar Donjih krajeva. Jo
1385. proirio je vlast nad Glamoem, a kao vazal Ladislava
Napuljskog i zet hrvatskog velikaa i cetinskog kneza Ivana
Nelipca zavladao je velikim dijelom Hrvatskog Kraljevstva
izmeu rijeke Save i srednjeg dijela istone Jadranske obale i
dobio titulu hercega splitskoga. Njegov brat Vuk bio je jedno
vrijeme hrvatski ban. Hrvoje je kao istovremeno hrvatski
i bosanski velikodostojnik odluivao tko e biti na bosan-
skom prijestolju i utjecao na politike prilike u Hrvatskom
Kraljevstvu.
Bosanski kralj Ostoja je 1400. darovao vojvodi Hrvoju i nje-
govom sinu Bali, a u ime svojeg seniora Ladislava Napulj-
skog, koji je za svu trojicu bio legitimni ugarsko-hrvatski
kralj, posjede u Hlivanjskoj upaniji koji su dotad pripadali
ugarsko-hrvatskim kraljevima. Kao svjedoci su zabiljeeni
pripadnici plemenitih Hlivnjana po mjestima u kojima su i-
vjeli: Vlatko Raji iz Bistrice (i danas ime rijeke koja izvire
u Livnu, u srednjem vijeku drugo ime grada), Galup od Vrda
(istoimeno selo postojalo je na Livanjskom polju do 18. st., a
danas to ime nosi stoarsko selo na planini Dinari, pa je mo-
gui nasljednik), Blatko Klai iz Dobrog (i danas selo ne-
promijenjenog imena), Vuihna Mratinovi iz Mia (i danas
selo nepromijenjenog imena), Prjedislav iz Vraeraka (danas
Vrerala), Ugrjen iz Zabrdja, Drago, Stojemar i Juraj Suii
iz Oriebrusa (danas Orgus), Utih Jari iz Grebaca (danas
predjel izmeu Priluke i Prispa), Cvitimir iz Kablia (i danas
selo nepromijenjenog imena, samo podijeljeno na Velike i
Male), Vojin iz Bistrice i Skorovoj iz Vrbovika (danas predjel
izmeu Potoana i Zagoriana
37
). U osam mjesta Hrvoju i
Bali pripalo je dvije treine treinskog udjela odreknuem
37 Na prethistorijskoj gradini kod vrela Vrbovika vide se temelji manje
srednjovjekovne utvrde u kojoj su vjerojatno stolovali gospodari tog po-
sjeda. Vidi: A. BENAC, n. dj. (11), 103-104.
Galeia i Bubanjia (jer su s ugarsko-hrvatskim kraljevima
ranije zamjenili posjede u Hlivanjskoj upaniji za one u Po-
unju), osim petine u tom dvotreinskom udjelu koja je pri-
padala djeci Jurja Rupara ili Rupariima, dok je jedna treina
treinskog udjela ostala Voihniima. Osim sela ili podgraa
Bistrice to su sljedea sela: Zagoree (danas Zagoriani),
Ture (danas malo polje Turani izmeu Mejdana, Potkraja i
Grguria), Smre (danas Smriani), Trebii (danas Tribi),
Vrtci, Kokojeglavci i Okuzlii. Hrvoju i Bali u potpunosti
su, odnosno s cjelokupnim prihodom, pripali grad, koji se
na jednom mjestu navodi kao Bistriki a na drugom kao Hli-
vanjski, i sela od zapada (zapisano je od zavoda, a zahod je
staroslavenska rije za zapad): Vrde (ve navedeno), Liane
(danas Litane), Zabukovije, Sankovi (danas Sajkovi), Mli-
jane, Rujane (i danas selo nepromijenjenog imena, samo po-
dijeljeno na Gornje i Donje), Luni (danas Lusni), ihovi
i sva Vrhovina hlivanjska (livanjske planine). U znanstvenoj
se literaturi
38
nije obratila pozornost da su sela podijeljena
u dvije skupine prema udjelu Hrvoja i Bale ujedno, sudei
prema ouvanim imenima, podijeljena i geografski. Prva se
skupina nalazi u gornjem Livanjskom, a druga u donjem Li-
vanjskom polju. Hrvoje i Bala nisu dobili posjede u Bukom
blatu, iako se navode svjedoci iz Mia i Vrerala, a grad Hum,
koji je u to doba postojao, u povelji se uope ne navodi. To
znai da ni Zabukovije ne moe biti dananja Bukova Gora
u Bukom blatu, nego selo u donjem Livanjskom polju i to
ispod Dinare gdje ima bukove ume. U popisu Klikog san-
daka iz 1550. navodi se selo Zabukovije u vlasnitvu apra-
zli-bega to jasno govori da su to dananje aprazlije. Isto
tako, ihovi bi moglo biti selo koje je u osmansko doba pre-
imenovano u elebi po nekom agi elebiji. U povelji se na-
glaava da Hrvoju i Bali ne pripadaju posjedi brae Stipana
i Andrijaa Dobrinovia i njihovog strica Jurja, odnosno nji-
hovih nasljednika, ali se ti posjedi ne navode poimenino.
Ime tog roda, odnosno prezime, vjerojatno je vezano uz selo
Dobro. Od nabrojanih sela u toj povelji i danas postoji 14 s
istim i slinim imenom, a jo etiri imena sela danas nose
predjeli ili rijeka. Od nabrojanih prezimena i danas postoje
Suii kao jedan od najstarijih livanjskih hrvatskih ro-
dova rairen u ak devet sela, a narodna predaja ogranka
koji ivi u Lusniu kae da su se oni prije zvali Suii i
da su nekad ivjeli u Orgusu, odnosno upravo tamo gdje
se prvi put spominju u navedenoj povelji.
39
Rod Rajia,
koji je ivio u gradu Livnu, poslije turskog osmanskog osva-
janja preao je na islam i preveo svoje prezime u turski Fir-
devs (to znai raj) od ega je nastalo Firdus, a dio starog
grada u kojem su ivjeli i danas se zove Rajevac. Firdusi su
bili begovski rod koji je dao vie osmanskih dunosnika, a u
Livnu su ivjeli i vladali do austrougarske okupacije kada su
se posljednji muki potomci odselili u Istanbul.
40
38 Najnovije znanstvene analize te povelje: M. ANI, n. dj. (1), 12-14, 26,
I. JURKOVI, n. dj. (1), 37-38, 42-43, 47.
39 M. PETRI, n. dj. (18), 32, 88.
40 Hajrudin URI, Posljednji livanjski kapetan Ibrahim-beg II Firdus,
Glasnik Zemaljskog muzeja, Istorija i etnograja, Nova serija, XII, Sarajevo,
1957., 97-100, 114.
Identitet
Bosanski kralj Ostoja vratio je 1404. vojvodi Pavlu Kleiu,
koji je bio u srodstvu s vladarskom dinastijom Kotroma-
nia, oduzete posjede, a meu njima i Duvno i Glamo,
dok se Livno ne navodi. To nije nita neobino, jer je Livno
bilo u posjedu Hrvoja Vukia Hrvatinia, ali i pripadnika
roda ubrania. Tako su 1402. Vuk Stipi od Livna i Vuk
Vladislavi od Vrhrike, obojica pripadnici roda ubrania,
meusobno potvrdili prava na udio u posjedima u Hlivanj-
skoj upaniji i Vrlikom distriktu Kninske upanije. U toj se
ispravi navode sela Dobrosin, Buanin, Kopi, Palie te
Gornje i Donje Zabukovije, za koja se zakljuuje da su li-
vanjska.
41
Meu njima je samo Zabukovije navedeno u pret-
hodnoj ispravi, ali bez podjele na Gornje i Donje. Buanin je
kao livanjsko selo potvren u neto kasnijem izvoru, a kao
mikrotoponim i danas postoji iznad Golinjeva i imenom je
vezan za Buko blato. Dobrosin bi moglo biti livanjsko selo
Dobro samo zbog slinosti imena.
42
Meutim, u Uskoplju i
danas postoje hrvatska katolika sela Dobroin i Palo (za-
biljeena s tim imenima tijekom biskupskih obilazaka u 18.
st.), a u Rami selo Kopi, a mogue je da su ubranii imali
posjede izvan Livna i Vrhrike, odnosno da ta tri sela nisu
livanjska. Ime potonjeg sela ouvano je u prezimenu duvanj-
ske i ramske begovske obitelji Kopia.
43
Te podudarnosti i
smjetaj Gornjeg i Donjeg Zabukovija u donje Livanjsko po-
lje, upozoravaju da je brzoplet zakljuak da su navedena sela
bila skoncentrirana u istonom dijelu tog polja, sjeverno od
Bukog blata u smjeru Livna.
44
Spomen u srednjovjekovnim pisanim izvorima ak 15
sela (ukljuujui Podhum kao naselje ispod grada Huma)
na Livanjskom polju, koja i danas postoje s istim ili sli-
nim imenima, uz jo barem pet ouvanih u imenima
predjela, kao i tri najstarija danas postojea hrvatska li-
vanjska roda nepobitan su dokaz izravnog kontinuiteta
jednog dijela hrvatskog stanovnitva na tom podruju
od srednjeg vijeka do danas.
U znanstvenoj i publicistikoj literaturi esto se navodi
da se u kasnom srednjem vijeku podruje velikih zadi-
narskih krkih polja zvalo Tropolje ili Zavrje. To je sa-
svim pogreno ili neispravno, jer to podruje ine etiri
41 I. JURKOVI, n. dj. (1), 57-58.
42 Iz istog je razloga M. Ani vezao podatak o boravku trgovaca iz Do-
branja (de Dobrane) u Splitu za livanjsko selo Dobro i naslutio da su ti tr-
govci znak da se u tom selu razvilo malo privredno sredite trg. Vidi: M.
ANI, n. dj. (1), 15. Meutim, taj se podatak odnosi na selo Dobranje na
krajnjem zapadu Imotske krajine.
43 Za muslimansku begovsku obitelj Kopie (koja je upravljala Ramom,
Duvnom, Kupresom i Uskopljem) postoji narodna predaja da su bili sta-
rosjedioci u Rami prije turskog osmanskog osvajanja. Pisali su slavenskim
jezikom i zapadnom irilicom, bili jako tolerantni prema hrvatskom kato-
likom stanovnitvu u Duvnu i susretljivi prema katolikim biskupima koji
su obilazili to podruje. Prema narodnoj predaji u Rami je u osmansko doba
postojao rod Kopi-Grabovac u kojem je jedan brat preao na islam i po-
stao beg Kopi, a drugi je ostao katolik i zadrao prezime Grabovac. U selu
Kopiu u Rami, sve do njegovog nedavnog potapanja u akumulacijsko je-
zero, ivio je istoimeni razgranati muslimanski rod u kojem su neke obitelji
imale posjede na Duvanjskom polju.
44 I. JURKOVI, n. dj. (1), 58 (bilj. 181).
polja meusobno razdvojena planinama, a ne tri meu-
sobno spojena polja na to upuuje ime Tropolje. Po-
greno je i objanjenje da se Kupreko polje zvalo Vrho-
vina, pa da su se Livanjsko, Duvanjsko i Glamoko polje
onda zbog toga zvali Tropolje, a svi zajedno Zavrje. Tro-
polje se u pojedinim srednjovjekovnim izvorima spominje
zajedno s Livnom, ali neovisno o njemu, a na Tropolju je
u srednjem vijeku bilo sjedite hrvatskog, kasnije kninskog
biskupa, to znai da je rije o Kninskom, Petrovom i Ko-
sovu polju. Isto tako, Vrhovine su u srednjem vijeku dosta
est naziv za pojedine planinske predjele (pa su tako posto-
jale i livanjske Vrhovine, navedene u povelji kralja Ostoje iz
1400.), a Bosansko Zavrje predstavljalo je podruje s kojim
se na sjeveru Bosansko Kraljevstvo zavravalo, a to je po-
druje Usore i Soli to se jasno vidi iz popisa istih svjedoka
koji se na jednom mjestu navode kao svjedoci od Usore i
Soli, a na drugom kao svjedoci od Bosanskog Zavrja.
45
Tijekom 15. st. politika se situacija poela ubrzano mijenjati
na irem prostoru to je posebno imalo odraza na zadinarska
krka polja. Ne mogavi stupiti na ugarsko i hrvatsko prije-
stolje, Ladislav Napuljski prodao je dalmatinske gradove i
svoje pravo na hrvatsku obalu Venecijanskoj Republici. Tada
hrvatski gradovi izmeu Krke i Neretve ostaju stijenjeni iz-
meu Venecijanske Republike i Bosanskog Kraljevstva. Nje-
mako-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Sigismund elio
se okruniti i bosanskom krunom i na taj nain podrediti Bo-
sansko Kraljevstvo i vratiti hrvatsku obalu zaposjednutu od
Venecije. Zbog toga je uao u rat s Bosanskim Kraljevstvom
i Venecijanskom Republikom.
Livanjski plemi Ivan ubreti ratovao je 1430. protiv Ve-
necijanaca oko Omia, a po nalogu cara i kralja Sigismunda,
zajedno s drugim njegovim podanicima, u vrijeme kada je
bosanski kralj s Venecijom imao izrazito prijateljske odnose.
Dakle, sve do 1430. Livno je pouzdano bilo u sastavu Hr-
vatskog Kraljevstva. Prvi pouzdan znak da Livno nije pod
vlau ugarsko-hrvatskog kralja jest dekret o obrani Ugar-
skog i Hrvatskog Kraljevstva, pripreman i pisan 1432. ili
1433., u kojem se Livno s Bistrikim gradom predstavlja kao
podruje koje je pod okupacijom bosanskog kralja.
46
Tijekom 15. st. velikaki rod Kosae iz svoje je postojbine,
koja se nalazila na podruju izmeu Gorada i Foe u gor-
njem Podrinju, uzastopno irio svoju vlast prema jugu i za-
vladao Bosanskim zagorjem i Humom, ali i pojedinim jugo-
istonim krajevima Hrvatskog Kraljevstva i jugozapadnim
krajevima raspadnutog Srpskog Carstva. Kako je gornje
Podrinje sve do kraja 14. st. izvorno pripadalo Srbiji,
a poslije raspada Srpskog Carstva prikljueno Bosan-
45 Milo BLAGOJEVI, Bosansko Zavrje, Zbornik Filozofskog fakulteta,
XIV-1, Spomenica Franje Bariia, Beograd, 1979., 129-144 (irilica). Auto-
rovi zakljuci u osnovi su toni, osim to je Usoru i Soli tretirao kao srednjo-
vjekovne upe, a ne vee teritorijalno-politike cjeline ili zemlje. Isto tako,
navoenje kneza Pavla Hrvatinia kao svjedoka od Zavrja upuuje da su i
Donji krajevi bili svrstani pod Zavrje, a ne samo upa Zemljanik iji je on
bio izravni gospodar.
46 M. ANI, n. dj. (1), 25-26.
Identitet
skom Kraljevstvu i oblikovano kao nova (kratkotrajna)
teritorijalno-politika cjelina s imenom Podrinje, moe
se s dosta sigurnosti zakljuiti da su Kosae bile srpski
plemiki rod u etnikom i bosanski u politikom smislu.
Dakle, slino Hrvatiniima u Donjim krajevima. Najistaknu-
tiji i najmoniji pripadnik roda Kosaa bio je Stjepan (Stefan,
Stevan, Stipan, epan ovisno o dijalektu heterogenog sta-
novnitva na podruju kojim je vladao) Vuki Kosaa i nje-
govo je kneevstvo sve vie poelo funkcionirati kao gotovo
samostalan politiki organizam u odnosu na Bosansko Kra-
ljevstvo. Ugledavi se na Hrvoja Vukia Hrvatinia (s kojim
je bio i u obiteljskoj vezi, jer su dvije Hrvojeve neakinje bile
udate za njegove strieve) koji je nosio i titulu hercega split-
skog, Stjepan Kosaa je 1448. sam sebe proglasio hercegom
humskim i primorskim, ali se vrlo brzo poeo nazivati her-
cegom od svetog Save (na latinskoj transkripciji Sabe), po-
zivajui se na grob srpskog pravoslavnog svetca koji se na-
lazio na podruju kojim je on vladao. Njegova je mo toliko
ojaala da nije priznavao vrhovnu vlast bosanskih kraljeva
dinastije Kotromania, posebno kralja Stjepana Tomaa iako
je hercegova kerka Katarina bila udata upravo za tog kra-
lja. ak je pokuao osvojiti i Dubrovnik, a poslije neuspjeha
utemeljio je, na mjestu ve postojee luke, novi primorski
grad kojem je dao znakovito ime Novi, a po hercekoj tituli
prozvanim Herceg-Novi. Podruje kojim je vladao herceg
Stjepan Kosaa bilo je neusporedivo vee od Humske ze-
mlje i oni se ne mogu i ne smiju izjednaavati. Tom su
podruju tek Turci Osmanlije dali ime Hercegovina i to
prije nego to su ga poeli postupno osvajati i pretvarati
ga u svoju teritorijalno-administrativnu cjelinu.
Vlast hercega Stjepana jednog se trenutka proirila i na za-
dinarska krka polja. Tako je Duvno s gradom Rogom potvr-
eno kao njegov posjed u poveljama izdanima 1444., 1448. i
1454., a potonje godine izgleda i Rili na Kupresu.
47
Iz raspo-
loivih pisanih izvora znamo da se grad Bistrica ili Livno na-
lazilo 1433. i 1436. pod vlau bosanskog kralja Tvrtka II., a
1444., 1449. i 1456. bosanskog kralja Stjepana Tomaa.
48
Pod
vlast hercega Stjepana Kosae grad Bistrica ili Livno dolo
je tek 1463. poslije turskog osmanskog unitenja Bosanskog
Kraljevstva.
49
Kao nekad Duvno, tako je Livno izmeu 1432.
i 1463. bilo najisturenije jugozapadno granino podruje
pod vlau bosanskih kraljeva, a njegova je vanost bila
uvjetovana neprijateljskim ili ratnim odnosom hercega Stje-
pana i prema bosanskom kralju Stjepanu Tomau i prema
Dubrovniku, koji nisu imali neposredni dodir, a ve je put
dubrovakih trgovaca prema Bosni preko Livna bio jako za-
47 Marko VEGO, Tri povelje o posjedima hercega Stjepana Vukia Ko-
sae, Most, 19-20, Mostar, 1978., 123-142.
48 Prijepisi izvora doneseni u: V. KLAI, n. dj. (1), 18-19, 23.
49 M. Vego je zakljuio, suprotno Mihailu Diniu, da se Bistrica u pove-
ljama kojima se potvruju posjedi hercega Stjepana Kosae odnosi na Bi-
striki grad ili Livno. Usporedi: M. VEGO, n. dj. (47), 130. U povelji iz 1444.
navodi se Ostraviza Vbistrizi castello conlo contato, u povelji iz 1448. samo
castrum Ostrowitz, a u onoj iz 1454. civitate Bistrichi cum castris et perti-
nentiis suis; civitate Ostrviza cum pertinentiis suis. Prema prostornom re-
doslijedu nabrajanja posjeda jasno se vidi da je rije o utvrenom srednjo-
vjekovnom gradu Ostrovici u upi Bistrici u gornjem Podrinju.
obilazan. Turci nisu uspjeli zadrati osvojeni grad Livno i on
je, sigurno s cijelom upom, pripojen Hercegovoj zemlji, a
izravnu vlast nad njim do 1466. imao je sin hercega Stjepana,
Vladislav Hercegovi, a od te godine do drugog osmanskog
osvajanja oko 1482. Vladislavljev vjerni vazal Ivani Vlatko-
vi, inae humski knez.
U kasnom srednjem vijeku dolo je i do prve vee demograf-

ske i etnike promjene na podruju zadinarskih krkih polja.
Iz donjeg Podunavlja i dubina Balkanskog poluotoka na po-
druje izmeu rijeke Save i Jadranskog mora u valovima su
se postupno i masovno doseljavali stoarski Vlasi, odnosno
stanovnitvo romanskog ili drugog neslavenskog porijekla.
Oni su se kao nomadski stoari s velikim stadima, najamni
ratnici i karavanski prijevoznici naglo obogatili u novoj sre-
dini to je i dovelo do pojave snobovskog mentaliteta s odra-
zom u izradi njihovih monumentalnih kamenih nadgrobnih
spomenika ili tzv. steaka, esto bogato ukraenih. Groblja
sa stecima jako su esta na zadinarskim krkim poljima, a
posebno na Kupresu i Blidinju,
50
dakle na podruju koje je
idealno za ljetnu ispau, odnosno na podruju za koje ne-
mamo dokaze (intenzivnog) naseljavanja u prethodnim sto-
ljeima srednjeg vijeka.
Prva pojava Vlaha u srednjovjekovnoj Hrvatskoj datira u
1322. kada ih je hrvatski ban Mladen II. ubi angairao u
bitci kod mjesta Blisko (za koje u znanosti jo nije raieno
je li to Bisko u zaleu Splita ili Blizna u zaleu Trogira). S ob-
zirom da su ubii u to doba bili gospodari i Huma, u kojem
su Vlasi ve bili naseljeni due od jednog stoljea, to upuuje
na ishodite njihovih migracija i na podruje zadinarskih
krkih polja. Upravo se u kontekstu naseljavanja Vlaha Ku-
pres prvi put i spominje. U nekim grobovima ispod steaka,
a posebno na Kuprekom, Glamokom i Livanjskom polju,
pokojnici su pokopani sa eljeznim maevima, kada je u Eu-
ropi obiaj pokopavanja s orujem, zbog intenzivne kristija-
nizacije, ve stoljeima bio naputen, to je jo jedna potvrda
njihove pripadnosti novodoseljenima Vlasima.
51
Kako su se
Vlasi postupno stabilizirali na novom podruju i poeli inte-
grirati u novo drutvo, jasno je da su franjevci imali zadatak
prevesti ih na katolianstvo.
Franjevaki samostan sv. Ivana Krstitelja u Bistrici ili
Livnu sasvim je sigurno postojao ve poetkom 14. st.,
odnosno prije organiziranog franjevakog djelovanja u
susjednoj Bosni. To znai da je bio izgraen za vladavine
50 ek BELAGI, Kupres. Srednjevjekovni nadgrobni spomenici,
Srednjevjekovni spomenici Bosne i Hercegovine, 5, Sarajevo, 1954., ek
BELAGI, Steci Duvanjskog polja, Starinar, VII-VIII (1956-1957), Beo-
grad, 1958., 375-396 (irilica), ek BELAGI, Steci na Blidinju, Jugo-
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1959., Anelko ZELE-
NIKA, Steci livanjskog podruja, u: Livanjski kraj u povijesti, Livno Split,
1994., 89-100, Goran SIMONOVI, Srednjovjekovni period, u: Glamo
kroz vijekove, Banja Luka, 2008., 110-123 (irilica).
51 Mirsad SIJARI, Maevi 10. 15. st. iz Bosne i Hercegovine, Zemaljski
muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004., 96-97.
Identitet
hrvatskih banova ubia-Bribirskih na to, uostalom,
upuuje i posveta samostana sv. Ivanu Krstitelju, za-
titniku te dinastije. Samostan je tada mogao biti samo
u sastavu slavenske franjevake provincije sv. Serana,
osnovane oko 1232., koja je obuhvaala Hrvatsku, odno-
sno u sastavu splitsko-zadarske vikarije kao jedne od e-
tiri u toj provinciji. S obzirom da je ve 1288. zabranjeno
osnivanje novih provincija franjevakog reda bez izriite
dozvole Svete Stolice, novoosnovane franjevake zajednice
imale su status vikarije i bile potpunu neovisne o bilo kojoj
provinciji. Tako je 1339i40. osnovana Bosanska franjevaka
vikarija koja je obuhvaala znatno ire podruje od Bosan-
ske Banovine, a sastojala se od sedam kustodija. Jedna od
njih bila je Dulminska (Duvanjska) kustodija u iji su sastav,
prema popisu fra Bartola Pisanskog iz 1367., ulazili samo-
stani u Stonu, Novom na Neretvi (kod dananje apljine),
u Imoti, Cetini (podgrau Sinja), Bistrici (podgrau Livna)
i Glamou. U drugom izvoru navodi se fra Filip od Mletaka
(Venecije) kao kustos Dulminske kustodije sa sjeditem u
Sinju.
52
Zato se vikarija zvala Dulminska (Duvanjska), a u
Duvnu tijekom 14. st. nije postojao franjevaki samostan
53

koji bi bio njezino sjedite, ostaje do daljnjega zagonetka.
Mogue je da je od kraja 14. st., od kada su franjevci postav-
ljani za duvanjske biskupe, sjedite kustodije takoer bilo u
podgrau Roga.
Nakon to su munjevitom brzinom osvojili i unitili Bosan-

sko Kraljevstvo 1463., Turci Osmanlije su uspjeli zadrati
samo jedan njegov dio, i to zemlju Bosnu u uem smislu koju
su ukljuili u Rumelijski paaluk (koji je dobio ime po tur-
skom nazivu za Bizant) i organizirali kao Bosanski sandak.
U protunapadu na Turke koji je vodio ugarsko-hrvatski kralj
Matija Korvin, herceg Stjepan Kosaa i njegovi sinovi i va-
zali uspjeli su osloboditi sve svoje posjede i jo ih proiriti
izmeu ostalog na Livno, Ramu i Uskoplje. Krajem 1463.
kralj Matija Korvin darovao je Livno hercegovom sinu Vla-
dislavu, koji njime izravno vlada do 1466. Od potonje go-
dine Livnom vlada, kao Vladislavljev vazal, Ivani Vlatkovi,
inae knez Humske zemlje.
54
Papa Pavao II. u svojoj buli Sacrae religionis iz 1469. na-
vodi da je franjevaki samostan Bistrica u Livnu obnovljen
i uvrten u sigurnije samostane od osmanskih napada na
podruju Bosanske vikarije. Meutim, iste se godine utvr-
52 Dokument objavljen u: M. ANI, Na rubu zapada. Tri stoljea sred-
njovjekovne Bosne, 260.
53 Kroz znanstvenu i znanstvenopopularnu literaturu provlai se zaklju-
ak da se samostan imenom Betuzae u popisu fra Bartola Pizanskog odnosi
na Blauj na Duvanjskom polju, iako zbog osnovnih konsonanti nije slino
imenu Blauj. Meutim, to je samo pogreno zapisano ime samostana Bi-
strice u podgrau Livna, Za ispravku vidi: B. M. VRDOLJAK, n. dj. (21),
118 (bilj. 31). Meutim, isti autor ne objanjava zato se u oporuci Andrije
Pervoija, takoer iz 1367., franjevaki samostan u Bistrici navodi dva puta
s tim imenom i imenom Livno (Cleune).
54 Sima M. IRKOVI, Herceg Stefan Vuki-Kosaa i njegovo doba,
Srpska akademija nauka i umetnosti, Posebna izdanja, knjiga CCCLXXVI,
Odeljenje drutvenih nauka, knjiga 48, Beograd, 1964., 225, 258 (irilica).
eni grad Hum u Bukom blatu ve nalazio u osmanskim
rukama.
55
Taj podatak potvruje i osmanski popis izmeu
1470. i 1476. u kojem se u tek osnovanoj nahiji Hlivno na-
vodi 14 sela i posjeda, a meu njima i etiri sela s dana-
njim imenom: Bila, Mii i Podhum te Vui kako se do 18.
st. zvalo selo Golinjevo, a i danas zove jedan njegov zaselak.
Jo se mogu odrediti Reetar kao odavno naputeno selo Re-
etarica blizu Podgradine, Idraani kao selo Dran(l)ije, Bu-
ani kao Buanin (spominje se i 1402.) iznad Golinjeva, dok
bi Orla moglo biti selo na visoravni Orlovai jugoistono od
grada Livna, ali i (vjerojatnije) brdo Orlovaa iznad Goli-
njeva.
56
Ve iz imena sela moe se vidjeti da u popisu nedo-
staju ona u sredinjem ili uem dijelu Livanjskog polja, a da
su zastupljena sela uglavnom u Bukom blatu ili na podruju
brda Tribnja, na ijem je izdvojenom obronku i sam grad
Hum, kao to su to Bila i Dranlije (potonje selo izvorno se
nalazi na lijevoj obali rijeke Sturbe i tek su mu u 19. st. pri-
kljueni Golubi, Karjani i Tri na desnoj obali). To upu-
uje da su Turci osnovali hlivanjsku nahiju prije nego to su
uope osvojili grad Livno i cijelo Livanjsko polje, a s obzirom
da su drali Bilu i Dranlije trenutna je granica dopirala do
jednog dijela Sturbe.
Turci su 1470. iz Bosanskog sandaka izdvojili vilajet Her-
sek (Hercegovu zemlju) i uzdigli ga u zaseban Hercegovaki
sandak u koji su postupno ukljuivani osvojeni posjedi her-
cega Stjepana Kosae, a teritorijalno su ga zaokruili do kraja
15. st. Najkasnije 1477. osvojen je grad Rog i upa Duvno te
osnovana nahija Duvno koja je ula u sastav Hercegova-
kog sandaka. Do 1482. Turci su osvojili svu Hercegovu
zemlju, a meu njima i grad Livno. Te je godine umro
ili poginuo i knez Ivani Vlatkovi, gospodar Livna koji je
prethodno izgubio sve posjede u Humskoj zemlji. Jo 1479.
grad Livno je morao biti u hrvatskim rukama, jer je u njega
uvezeno renesansno bronano zvono koje na sebi ima tu
godinu, a koje je prema tradiciji bilo na zvoniku neke sred-
njovjekovne crkve da bi kasnije bilo preneseno na osmansku
sahat-kulu.
57
Prilikom drugog osvajanja Livna, Turci su po
drugi put sasvim unitili franjevaki samostan sv. Ivana Kr-
stitelja. Dakle, Turci su prvi put osvojili Livno kao poli-
tiki dio Bosne, a drugi put kao dio Hercegove zemlje, za
Turke Hercegovine. Usprkos tome, Livno nije ukljueno
u Hercegovaki sandak nego u vilajet Kiral (Kraljeva ze-
mlja) u Bosanskom sandaku, sigurno iz razloga to je
uoi prvog turskog osvajanja bilo pod izravnom vlau
bosanskih kraljeva.
55 Hazim ABANOVI, Bosanski paaluk, Svjetlost, Sarajevo, 1982. (prvi
put u: Djela Naunog drutva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1959.), 120,
127.
56 M. PETRI, n. dj. (18), 32-33. Osim tih sela, koja autor nije znao odre-
diti, u tom se popisu jo spominju mjesta koja u prijevodu s turskog jezika
glase Bani (ili Bajni), rine (ili erine), Karajigit(), Rakovice, ui (ili
oi) i Zabrada, a ona se danas ne mogu odrediti. Selo Vui, koje se pod
tim imenom spominje i u kasnijim stoljeima, nije prepoznao u imenu sela
koje je slobodnije proitano kao Veu ili Veo.
57 Mihovil MANDI, Gradine, gromile i druge starine u okolici Livna,
Glasnik Zemaljskog muzeja, XLVII, Sarajevo, 1935., 14-15, t. II: 1, Cvito FI-
SKOVI, Zvono iz 15. stoljea u Livnu, Hercegovina, asopis za kulturno i
istorijsko nasljee, 5, Mostar, 1986., 23-29.
Identitet
Za osmansko osvajanje Livna inae su vezane dvije narodne
predaje. Livanjski starosjedilaki rod Suii, odnosno onaj
njegov ogranak koji ivi u selu Grborezima, pripovijeda slje-
dee: Kada su Turci osvojili Bosnu, knez Miroslav Sui s
bratom Vatroslavom dade otpor Turcima u Orguzu. Turci
ih pobijede, a oni pobjegnu u Dalmaciju. Poslije se jedan od
brae povrati i od njega potjeu svi Suii na Livanjskom po-
lju.
58
Uz livanjski starosjedilaki hrvatski rod Marjano-
via-Tadia vezana je sljedea predaja: Svi krani iz grada
Livna razbjeali su se pred Turcima, osim jedne babe i dvoje
djece sinova Tade Marjanovia, po ocu prozvanima Ta-
dii. Ta je baba pokazala Turcima gdje je vrelo Milonik koje
su krani zatrpali prije naputanja Livna. Zbog te su usluge
Marjanovii-Tadii bili osloboeni plaanja haraa.
59
Vjero-
dostojnost predaje da su Marjanovii-Tadii neim zaduili
Turke i imali povlastice kod njih potvruje injenica da su
oni bili jedini katoliki rod koji je tijekom cijele osmanske
vladavine ivio u gradu Livnu ili predgrau, gdje su u musli-
manskom okruenju imali veliku kamenu kuu i trgovine te
bili najbogatiji Hrvati u livanjskom kraju.
Turci nisu osvojili zadinarska krka polja u jednom te istom
pohodu ili u kratkom razdoblju, nego su Glamo osvojili tek
oko 1515. a Grahovo oko 1522., to znai da je i pritisak na
njih trajao due i bio vei nego na Duvno, Kupres i Livno koji
su osvojeni nekoliko desetljea ranije. To je sigurno iscrpilo
zateeno hrvatsko katoliko stanovnitvo u Glamou i Gra-
hovu, koje ionako u to doba nije moglo biti mnogobrojno,
do mjere koja ih je prisilila da kolektivno i trajno napuste
svoj zaviaj, kao to je to bio sluaj s donjim porjejem Vr-
basa te cijelim porjejem Sane i Une.
Bosanska franjevaka vikarija je 1514. podijeljena na dvije
vikarije Bosnu Srebrenu u sastavu Osmanskog Carstva i
Bosnu Hrvatsku u slobodnom dijelu Hrvatskog Kraljev-
stva koje se do kraja 16. st. stalno suavalo uslijed turskih
osmanskih osvajanja. Obje su vikarije 1517. uzdignute u
rang provincije. Podruje zadinarskih krkih polja od tada
je u sastavu provincije Bosne Srebrene iji su franjevci je-
dini od katolikog sveenstva i redovnitva dobili slobodu
djelovanja meu katolikim stanovnitvom u Osmanskom
Carstvu. Franjevaki samostan u Livnu je zauvijek uniten
prilikom drugog turskog osvajanja 1482., dok je franjevaki
samostan sv. Marije u Glamou uniten osvajanjem tog mje-
sta oko 1515.
Duvanjska biskupija nastavila je ivotariti i u rano osman-
sko doba, a dunost biskupa obnaali su franjevci. Dobru
potvrdu imamo 1551. kada je papa Julije III. obavijestio du-
vanjske knezove Grgura Luia i Pavla Vukovia te njihove
sinove i duvanjski katoliki puk da je na njihovu zamolbu
imenovao franjevca Danijela Glasnovia (Vocatiusa) du-
vanjskim biskupom.
60
U 17. st. ivio je poznati duvanjski fra-
58 M. PETRI, n. dj., 32.
59 M. MANDI, n. dj., 15.
60 A. KEGRO, n. dj. (20), 187-188, izvor prepisan na 239-240 (s netonim
prijevodom prezimena kneza Vukovia u Vukovi).
njevac fra Pavao Vukovi koji je proputovao cijelo Osman-
sko Carstvo i predvodio seobu duvanjskih Hrvata u Sinj gdje
je izgradio crkvu i novi franjevaki samostan. Katoliki ro-
dovi koji su nosili navedena prezimena nesumnjivo su staro-
sjedilaki iz srednjeg vijeka. Vukovii su krajem 17. st. svi
izbjegli u Sinj (ali je uspomena na njih u Duvnu ouvana u
imenu groblja Vukovine kod Kuka), dok Luii i Glasno-
vii i danas spadaju meu najstarije i najpoznatije hrvat-
ske rodove u Duvnu.
U rano osmansko doba podruje zadinarskih krkih po-
lja podijeljeno je izmeu dva sandaka koja su nosila
imena Bosne i(li) Hercegovine. Meutim, to je trajalo vrlo
kratko. Padom hrvatskog utvrenog grada Klisa 1537. (sti-
jenjenog izmeu Osmanskog Carstva i Venecijanske Re-
publike) osnovan je novi Kliki sandak, a u njegov su sa-
stav uli nahije (H)Livno, Glamo, Kupres i Grahovo, dok
su nahije Duvno i Buko Blato ostale u Hercegovakom san-
daku. Stanje je u tom pogledu ostalo nepromijenjeno i kada
su ta dva sandaka, zajedno s jo njih pet, 1580. ukljuena
u novi paaluk nazvan po najveem sandaku Bosanski,
koji je, naravno, bio bez ikakve politike autonomije unutar
Osmanskog Carstva. Tek su u drugoj polovici 17. st. na-
hije Duvno i Buko Blato bile kratko vrijeme izdvojene
iz Hercegovakog sandaka i prikljuene Klikom, ali je
nahija Duvno ubrzo ponovno vraena prvom sandaku.
Nahija Duvno naslijedila je istoimenu srednjovjekovnu
upu, a sjedite joj je u poetku takoer bio grad Rog, pa
se ta nahija prvi put spominje 1477. kao roka. Polovicom
16. st. na Duvanjskom polju uz potok Seget osnovana je
osmanska kasaba koja je dobila ime upanj-Potok, nesum-
njivo prema nekom starijem toponimu koji je izveden iz ti-
tule upan. Nahija je pripadala prvo foanskom kadiluku (ili
podruju turskog sudskog ureenja) da bi negdje prije 1519.
bila prikljuena mostarskom u ijem je sastavu bila do 1576.,
s prekidom izmeu 1528. i 1537. kada je pripadala neretvan-
skom u Bosanskom sandaku.
61
Od 1576. pripadala je imot-
skom kadiluku do osnivanja zasebnog duvanjskog kadiluka
najkasnije 1633. Vjerojatno iz razloga to je bila sjedite
duvanjske nahije, kadiluka i kapetanije, kasabu upanj-
Potok (kasnije upanjac) domae je stanovnitvo poelo
paralelno zvati Duvno. Tu je kasabu pod imenom Duvno
(turski Dune) 1660. zabiljeio znameniti turski putopisac
Evlija elebi uz podatak da je tada bila u sastavu Klikog
sandaka.
62
61 H. ABANOVI, n. dj. (55), 189. Na tom mjestu stoji da je nahija Duvno
pripala neretvanskom kadiluku ve 1520., ali je oito rije o tiskarskoj po-
greci posljednjeg broja to se moe vidjeti ako se usporedi stranica 151.
62 Evlija ELEBI, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Biblioteka
Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1973., 194. Iako je upravo
Hazim abanovi preveo elebijinu knjigu i popratio ju mnogobrojnim
komentarima, u svojoj je knjizi o Bosanskom paaluku previdio elebijin
podatak o pripadnosti Duvna Klikom sandaku. Suprotno abanoviu,
Sreko Daja je, na karti koja prikazuje sandake unutar Bosanskog paa-
luka, smjestio Duvno u Kliki sandak iako se ono u njemu nalazilo samo
krae vrijeme. Usporedi: Sreko M. DAJA, Konfesionalnost i nacionalnost
Bosne i Hercegovine, Zajednica izdanja Ranjeni labud, knjiga 105, Biblio-
teka Steak, knjiga 4, Mostar, 1999., 41.
Identitet
Nahija Buko Blato pripadala je prvo foanskom, a od 1519.
mostarskom kadiluku (vjerojatno s prekidom izmeu 1528. i
1537. kada je kao i duvanjska nahija pripadala neretvanskom
kadiluku). Iz popisa te nahije iz 1519. doznaje se da je u njoj
bilo est vlakih demata (skupina) i 116 kua.
63
Iz toga se
moe pretpostaviti da je rije o vlakoj a ne redovitoj nahiji.
64

Ta nahija nije obuhvaala cijelo Buko blato, jer se Podhum i
Golinjevo 1604. navode u sastavu hlivanjske nahije. Da je na-
hija Buko Blato postojala i poslije te godine svjedoi poda-
tak da je pripadala duvanjskom kadiluku osnovanom najka-
snije 1633.
65
Poslije toga ona se vie ne spominje pa je najvje-
rojatnije ugaena, a njezino podruje ukljueno u duvanjsku
nahiju. elebija ne spominje Buko Blato kao nahiju nego
kao veliko selo (prema njegovom opisu danas je to Prisoje) u
Klikom sandaku. Meutim, poetkom 18. st. cijelo po-
druje Bukog blata bilo je u sastavu hlivanjske nahije i
kadiluka, pa na taj nain i u katolikoj upi Livno.
66
Nahija (H)Livno obuhvaala je gornje Livanjsko polje i sje-
verozapadni dio Bukog blata, a sjedite joj je bio grad Livno.
Do 1537. pripadala je neretvanskom kadiluku, a onda je pri-
pojena skradinskom u ijem je sastavu ostala do kraja 17.
st.
67
Vrlo brzo poslije osnivanja Klikog sandaka i skradin-
skog kadiluka njihovo je sjedite premjeteno u grad Livno, a
na vanosti je jo vie dobilo u drugoj polovici 17. st. kada su
vojno izgubljeni Klis i Skradin. Krajem 17. st. kadiluk je pre-
imenovan u (h)livanjski, a njemu su pripadale nahije Livno,
Sarumievo, Glamo i Grahovo. Hlivanjskoj su nahiji pripa-
dale utvrde Prolog i Stranj sa uicom,
68
a prema popisu iz
1604. sela Golinjevo, Grborezi, Grgurii, Lipa, Donji i Gornji
Orguz, Podhum, Priluka, Vrerale i abljak.
69
Neka od na-
63 H. ABANOVI, n. dj. (55), 161.
64 Meu nahijama kao najmanjim administrativnim jedinicama u Osman-
skom Carstvu treba razlikovati redovite od tzv. vlakih koje su bile naseljene
preteito vlakim stoarskim stanovnitvom, starosjedilakim ili novodo-
seljenim, s unutarnjom samoupravom, mnogim povlasticama i posebnom
vojnom organizacijom. Vlake nahije bile su izravno podvrgnute sultanu,
beglerbegu (pai) ili sandakbegu. Vidi: H. ABANOVI, n. dj., 110-111.
65 H. ABANOVI, n. dj., 196.
66 O tome svjedoe izvjetaji makarskog biskupa Stjepana Blakovia koji
se izmeu 1731. i 1735. skrbio za podruje Duvanjske biskupije. On izriito
navodi Busco Bllato in comitatu Livno i da je livanjski upnik ujedno ka-
pelan Bukog blata. Usporedi izvore prenesene u: A. KEGRO, n. dj. (20),
280-281.
68 H. ABANOVI, n. dj., 205. Tu se navodi da je Livanjskoj nahiji pripa-
dao i Susjedgrad, ali to je oigledno pogreka, jer taj je grad uvijek pripadao
udaljenoj nahiji Skoplje to se jasno razabire na str. 127-129, 152, 213.
69 M. PETRI, n. dj. (n. 18), 33. Osim tih sela u tom se popisu navodi jo
38 toponima, koji se danas ne mogu prostorno odrediti nikako ili sa sigur-
nou, pa je M. Petri zakljuio da je rije o nepoznatim selima, pa bi onda
broj hrvatskih sela sa srednjovjekovnim i dananjim imenom bio znatno
manji u odnosu na njih. Takav bi zakljuak nekome mogao biti uporite
protiv kontinuiteta hrvatskog stanovnitva na tom polju. Samo je pretpo-
stavio da bi jedino Mian mogli biti Mii, a Vrdo vjerojatno Vrdovo koje
smjeta na Dinaru. Meutim, velika veina nabrojanih toponima nikad se
vie ne spominje, a ve se iz nekih od njih vidi da je rije o rodovskim zasel-
cima, ali i o posjedima opeg imena. Goricom se nazivaju livade s travom
gorkastog okusa za stoku ili gdje raste hren. Griz u prijevodu s turskog je-
zika znai krupni pijesak ili ljunak. Jedan dio Dobrog i danas se zove Osi-
brojanih sela postoje s istim ili slinim imenom jo od sred-
njeg vijeka, a sva i danas postoje kao veinska ili iskljuivo
hrvatska katolika.
Donje Livanjsko polje organizirano je u nahiju Sarumie(vo)
(to u prijevodu s turskog jezika znai uti hrast), a spo-
minje se od 1516. do 1711. Pripadala su joj sela Crni Lug,
Pr(h)ovo, Kovai, Sankovi i aprazlije.
70
Vjerojatno je bila
samo vlaka nahija koja je poslije 1711. ugaena, a njezino
podruje prikljueno redovitoj livanjskoj nahiji.
Iz podjele Livanjskog polja, odnosno srednjovjekovne Li-
vanjske upe u dvije, a moda i tri osmanske nahije (Hlivno,
Sarumie i Buko Blato) jasno se vidi da Turci Osman-
lije nisu uvijek potivali staro zateeno stanje, odnosno da
se nahije ne podudaraju sa srednjovjekovnim upama (ili
opinama).
71
Nahija Glamo obuhvaala je istoimeno polje, a sredite joj
je bilo u Biogradu ili gradu Glamou. Prvi se put spominje
1516. kao vlaka nahija u kojoj je bilo 9 demata vlaha sa 32
obitelji u pet sela. S vremenom je grad Glamo dobio na va-
nosti tako da je u drugoj polovici 16. st. (nakon to je kliki
sandak-beg Malko u njoj izgradio damiju) nahija postala
redovita. Do 1537. potpadala je pod neretvanski kadiluk, a
onda skradinski u ijem se sastavu nalazila do 1574., da bi
negdje poslije te godine potpala pod prusaki, a od druge
polovice 17. st. trajno pod livanjski kadiluk.
72
Kupres se pod osmanskom vlau prvi put spominje 1489.
kao malo vlako selo Kupres(ovo) u nahiji Rami.
73
Nahija
ani to oznaava osojni (osunani) dio sela. Vrilovice oznaavaju posjed na
kojem se nalazi vie vrela vode, a to mogu biti Hasina vrila u polju jugoza-
padno od grada Livna. Toponim Zgon i danas je zastupljen u Guberu i iz-
meu Smriana i Vidoa, a oznaava posljednji ostatak onog dijela posjeda
koji je vlasnik obraivao u vlastitoj reiji radnom snagom svojih kmetova,
a kao oblik organizacije poljodjelstva potjee jo iz ranog srednjeg vijeka.
Zaluite oznaava posjed iza nekog luga (ume). Grabovini je dobio ime
po Grabu kao i selo Grabovica. Iza imena Ismeani po svoj se prilici krije
selo Smriani (koji se spominju i u starijim i u mlaim izvorima). Ili Vrbljan
ili Vrbnica bi moglo biti selo Vrbovik na mjestu dananjih Potoana (jer se
potonji ne spominje, a dananje selo Vrbica se nalazilo na podruju nahije
Sarumie), dok bi ili Lian ili Liara moglo biti selo Litani, a oba se sela ta-
koer spominju i u starijim i u mlaim pisanim izvorima.
70 H. ABANOVI, n. dj. (55), 152, 206.
71 H. ABANOVI, n. dj., 110. Autor je smatrao da turski naziv nahija
u potpunosti odgovara srednjovjekovnom administrativnom pojmu upa,
tovie da je svaka srednjovjekovna upa postala u tursko doba nahijom.
Takoer je zakljuio da su prilikom zauzimanja manjih dijelova nekih upa
njih Turci pripajali najbliim nahijama, ali ako im se kasnije pruila pri-
lika da zauzmu itavu upu opet su uspostavljali staro stanje. Na primjeru
osmanskih nahija (H)Livno, Sarumievo i Buko Blato, nastalih (u potpuno-
sti ili djelomino) na podruju kasnosrednjovjekovne upe Hlivno, vidimo
da je takav zakljuak upitan, odnosno da se on ne smije generalizirati.
72 H. ABANOVI, n. dj., 152, 205, 231. Autor na str. 152 navodi da je
Glamo poslije 1562. pripao novoosnovanom novoselskom kadiluku sa sje-
ditem u Kulen-Vakufu, kasnije premjetenom u Petrovac. Oito je rije o
nesvjesnoj zamjeni s prusakim kadilukom, to se jasno vidi ako se uspo-
redi opis novoselskog kadiluka na str. 214-215 u kojem se Glamo uope
ne navodi.
73 Miroslav DAJA i Krunoslav DRAGANOVI, Sa Kupreke visoravni, II.
Identitet
Kupres prvi se put spominje 1516. u sastavu neretvanskog
kadiluka, a krajem 16. st. prikljuena je prusakom ili bio-
gradskom (akhisarskom) kadiluku.
74
Sjedite nahije bilo je u
osmanskoj utvrdi u Kupresu prvi put zabiljeenoj polovicom
16. st. pod zapovjednitvom Malko-bega, a oko koje se ra-
zvila manja kasaba u kojoj je Fadil-paa Maglajac polovicom
17. st. izgradio damiju. U tom je razdoblju iz vlake pre-
rasla u redovitu nahiju. Prema popisu iz 1516. u kuprekoj
se nahiji nalazilo 12 vlakih demata, od kojih je starjeina
samo jednog bio musliman, u selima Ilii, Ravno, Vukovsko,
Dugo Polje, Galei, Crljenac, Gkleni, uica, Ograde i Jed-
njaci.
75
Iz tog se popisa vidi da je uica tada pripadala ku-
prekoj nahiji, a to potvruje i popis izmeu 1528. i 1530.
U popisu Klikog sandaka iz 1574. navode se imena vie
sela i posjeda od kojih i danas postoje sela Vukovsko, Kuti,
Rili, Mraaj, Ravno, Blagaj, Suho polje i Rastovaa kao Ra-
stievo.
76
I u tom se popisa u sastavu kupreke nahije navodi
Dugo polje, a to moe biti samo istoimeno polje na kojem je
Blidinje jezero, to znai da su u njezin sastav ulazile i pla-
nine Ljubua i Vran, odnosno da je nahija bila prostrana. To
ne bi trebalo biti nita neobino ako se zna da je kupreka
nahija u poetku bila vlaka, a Vlasi su upravo Kupres i Bli-
dinje sezonski naseljavali u velikom broju zbog kvalitetnih
panjaka i bogatih resursa vode za svoju stoku, o emu svje-
doi velika koncentracija njihovih grobalja sa stecima.
Nahija Grahovo obuhvaala je istoimeno malo polje, a prvi
se put spominje 1528. kao nahija naseljena vlakim stanov-
nitvom u skradinskom kadiluku i vilajetu Hrvati.
77
I na podruju zadinarskih krkih polja osnovane su kapeta-
nije kao specian oblik vojne organizacije (po uzoru na Hr-
vatsku vojnu krajinu) s nasljednim slubama u Bosanskom
paaluku. Negdje tijekom 17. st. osnovana je livanjska ka-
petanija kojoj je pripadala i uica, a poslije 1624. glamoka
kapetanija. Poetkom 18. st. bila je osnovana duvanjska ka-
petanija sa sjeditem u Rogu, da bi ve 1711., zbog stratekih
razloga, njezino sjedite bilo premjeteno dublje u unutra-
njost u kasabu upanj-Potok u kojoj je izgraena tvrava
znakovitog imena Seddi-dedid (Novi zid). Najkasnije do
1757. bila je osnovana i kupreka kapetanija.
78
U vanijim
poslovima sastajalo se po nekoliko kapetana i aga jednog
kraja na dogovor. Ti su se zborovi nazivali muavere i do
izdanje, RKT. upni ured Otinovci Kupres, Bako Polje Zagreb, 1994.,
293 (prvo izdanje objavljeno je u Slavonskom Brodu 1970., ali bez imena
drugog autora, takoer katolikog sveenika i crkvenog povjesniara, K.
Draganovia, jer je bio politiki kanjenik u komunistikoj Jugoslaviji).
75 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 294.
76 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 296-301.
77 H. ABANOVI, n. dj., 152, 176.
78 Hamdija KREEVLJAKOVI, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Svje-
tlost, Sarajevo, 1980. (prvi put u: Djela Naunog drutva Bosne i Hercego-
vine, Sarajevo, 1954.), 127-135, 189-192, 247-252. Tu se roka kapetanija
razmatra kao zasebna od duvanjske, odnosno kao njezina pretea. Prije e
biti da je rije o jednoj te istoj kapetaniji kojoj je vrlo brzo poslije osnivanja
samo premjeteno sjedite.
njih je najee dolazilo zbog pograninih sporova. Jednu
takvu skupinu inili su upravo kapetani Livna, Glamoa
i Duvna.
79
Kroz cijelo osmansko doba veinsko stanovnitvo na Livanj-
skom i Duvanjskom polju bilo je hrvatsko katoliko, a u po-
etku i u gradu Livnu o emu nam svjedoe precizni osman-
ski popisi. Prema popisu iz 1485. u gradu Livnu ivjelo je
37 obitelji i 26 samaca koji su plaali porez po kuama kao
kranski podanici, a prema popisu iz 1516. 63 kranske i
svega dvije muslimanske obitelji te pet samaca.
80
Ve 1528.
broj kranskih kua u Livnu pao je na 14, a muslimanskih se
popeo na 90, da bi 1574. broj kranskih kua iznosio svega
6, a muslimanskih ak 653. Proces islamizacije domaeg sta-
novnitva na podruju zadinarskih krkih polja bio je spor,
a na selima slab. Broj muslimana najvie je porastao doselja-
vanjem novog stanovnitva irenjem, a jo vie suavanjem
Osmanskog Carstva, kada je to podruje postalo rubno.
Muslimansko stanovnitvo na tom je podruju veinom i-
vjelo u gradovima (preciznije osmanskim kasabama), a dio
su bili vojnici u utvrdama, a podinjeno katoliko i pravo-
slavno stanovnitvo uglavnom po selima u ovisnom polo-
aju o muslimanskim gospodarima. Vjerske suprotnosti na
relaciji muslimani krani odrazile su se na socijalnoj su-
protnosti feudalac kmet.
Meutim, osmanska je vlast na novoosvojena podruja, po-
gotovo ako su bila opustoena, masovno naseljavala srpsko
i vlako pravoslavno stanovnitvo. Tako je ve u 16. st. ve-
insko stanovnitvo u glamokoj i grahovskoj nahiji bilo od
novodoseljenih pravoslavnih Vlaha, koje treba razlikovati
od ranije doseljenih Vlaha, odavno pokatolienih i ukljue-
nih u srednjovjekovno hrvatsko, humsko ili bosansko dru-
tvo. Tako je na Kupresu, koji je u 16. st. potvren kao vlaka
nahija, 1574. u 14 sela bilo 136 kuanstava, od toga 88 kr-
anskih ije su starjeine u 54 sluaja imale narodna imena,
tako da se ne moe odrediti jesu li bili katolici ili pravoslavci
(iako najee pravoslavno ime Jovan sasvim nedostaje), a u
34 sluaja crkvena imena od ega katolika iznose 70 dok
ostatak mogu podjednako biti i katolika i pravoslavna.
81
To
jasno svjedoi da je tu (djelomino) rije o katolikim Vla-
sima u Hrvata, pa i samim hrvatskim stoarima.
Za hrvatsko se katoliko stanovnitvo u Livnu, Duvnu i Ku-
presu tijekom 17. st. izravno skrbio franjevaki samostan u
Rami i misijski makarski biskupi. U izvjetaju iz 1623. pri-
pisanom fra Marijanu Pavloviu, a kojega je po svoj prilici
sastavio fra Grgo Neretvanin, navodi se i katolika upa Ku-
pres u distriktu franjevakog samostana u Rami.
82
Misijski
makarski biskup fra Bartul Kai arkovi naveo u izvjetaju
1626. da samostan u Rami pokriva etiri katolike upe, od
toga dvije u Duvnu koje imaju ukupno 200 kua i jednu cr-
79 H. KREEVLJAKOVI, n. dj., 60.
80 H. ABANOVI, n. dj. (55), 151.
81 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj. (73), 327-328, 330.
82 M. DAJA i K. DRAGANOVI, n. dj., 166.
Identitet
kvu u Rokom polju, trea u Livnu koja ima jednu crkvu i
otprilike 150 kua te etvrta u Rami koja ima 60 kua. Crkva
u upi Livno sigurno se odnosi na srednjovjekovnu crkvu
sv. Petra Apostola u Rapovinama, dok se crkva u Rokom
polju odnosi na srednjovjekovnu crkvu sv. Ivana Krstitelja
ispod utvrenog grada Roga, a obije crkve osmanska je vlast
sruila u drugoj polovici 17. st. Oba su svetca do danas
ostala zatitnici tih upa, odnosno krajeva, to je jo je-
dan dokaz izravnog kontinuiteta jednog dijela hrvatskog
katolikog stanovnitva na tom podruju od srednjeg vi-
jeka do danas. Isti je biskup u izvjetaju za 1636. naveo da
je dvije godine ranije zbog dodjeljivanja sakramenta krizme
katolikom stanovnitvu obiao obje upe u Duvnu, od kojih
se jedna zvala lipska s 520 vjernika, a druga brinika s 1010
vjernika, te upu Livno s 1500 vjernika.
83
upu Kupres nije
naveo to upuuje da se u meuvremenu ugasila.
Poetkom 17. st. u Glamou je roen fra Pavao Posilovi,
misijski skradinski biskup i hrvatski knjievnik, to svjedoi
da je u to doba jo uvijek bilo neto hrvatskog katolikog
stanovnitva u glamokom kraju. Kongregacija za irenje
vjere u Rimu povjerila mu je 1644. upravu nad Duvanjskom,
Kninskom i Krbavskom biskupijom i nad dijelovima Zadar-
ske i Trogirske biskupije te Splitske nadbiskupije koji su bili
u Osmanskom Carstvu. Meutim, misijski bosanski biskup
fra Marijan Maravi molio je 1650. tu kongregaciju da se bi-
skupu Posiloviu ne dopusti stolovati u Rami, ili da barem
tu nema biskupskih ovlasti. To jasno govori da zadinarska
krka polja u 17. st. nisu bila pod jurisdikcijom misijskog
bosanskog biskupa, odnosno da je Rama tada bila nje-
govo juno rubno podruje i kao takvo predmet spora.
U prvoj polovici 17. st. meu porobljenim katolicima najvei
otpor nasilju turske osmanske vlasti pruio je Mihovil Tomi
zvani Mijat, rodom iz Brinika na Duvanjskom polju. On je
kao harambaa bio na elu hajduke druine u kojoj je bilo
nekoliko njegovih roaka Tomia. Uglavnom su djelovali u
Duvnu, Livnu, Kupresu i Rami, ali su zalazili i u druge kra-
jeve napadajui bogate karavane i posjede oholih osmanskih
feudalaca i dijelei plijen sirotinji. Mijat Tomi nije postao
samo simbol borbe protiv nasilja turske osmanske vlasti o
kojem je spjevano najvie pukih pjesama, nego i simbol to-
lerancije prema dobronamjernima muslimanima (za koje se
borio, s kojima je bio u kumstvu i koji su ak bili u njegovoj
druini).
84
Poslije ubojstva Mijata Tomia i njegovog neaka
Marijana, rod Tomia bio je iz Brinika preseljen u mo-
varni dio Livanjskog polja ispod Velikog Kablia gdje
su, usprkos za ivot vrlo tekim uvjetima, opstali tako da
tu i danas ive s dodanim prezimenom Hajdukovii.
83 Izvori objavljeni u: Slavko KOVAI, Hrvatsko djelce i ostala pismena
ostavtina biskupa Bartula Kaia (oko 1572. 1645.), u: Makarski biskup
fra Bartul Kai arkovi (Brist, 1572 Suuraj, 1645.), ivot djelo vri-
jeme, Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog u Suurju, 24. lipnja
1995., Suuraj, 1999., 76, 86.
84 Anelko MIJATOVI, Narodne pjesme o Mijatu Tomiu, II. izdanje,
Knjinica Naih ognjita, knjiga 106, Duvno, 1996.
Osmanska dvolina religijska politika stalno je izazivala su-
kobe (i uivala u njima) izmeu privilegirane Srpske pravo-
slavne crkve i franjevake provincije Bosne Srebrene oko
jurisdikcije nad domaim katolikim stanovnitvom, odno-
sno nad plaanjem poreza franjevaca srpskim pravoslavnim
episkopima. Tim je povodom srpski pravoslavni patrijarh
Kalinik doao 1661. u Bosanski paaluk sa sultanovim fer-
manom da podvrgne katoliko stanovnitvo pod svoju cr-
kvenu vlast. U tome je naiao na vrlo jak otpor katolikog
stanovnitva upravo u Livnu. Kada je patrijarh pred livanj-
skim kadijom dokazivao svoja prava, livanjski su se kato-
lici pobunili i navalili na sudnicu (meemu) i u srdbi ju
razvalili, dok su patrijarh i kadija pobjegli spaavajui svoje
ivote. Fra Bono Beni je u Ljetopisu franjevakog samo-
stana u Kraljevoj Sutjesci zapisao za 1661. sljedee: Vla-
dika, pae paara (iskvareno od patrijarh op.), s velikom
opravom izajde iz Carigrada da podloi Latine i fratre po
svoj Bosni pod svoju ruku iliti rit (ritual, obred op.) grki
i izmu. I najnapre dojde u Lijevno. I premda nita ne moe
uiniti Latinom, nita ne manje dosti Latinom otie blaga
dokle ga se kurtalisae.
85
Fra Nikola Lavanin je u Ljetopisu
franjevakog samostana u Fojnici, za 1661. takoer zapisao
vrlo slino: Izajde vladika s velikim opravam da podloi sve
krstjanstvo na svoj rit (ritual op.) aliti pod svoj jaram grki.
I najprvo dojde u Livno gdi to opravi vidi emo u veri koji
slide.
86
I onda je naveo verse (ili stihove) puke pjesme koja
je tim povodom spjevana, od kojih su za nau temu posebno
zanimljivi sljedei:
Kad dojdoe oni u Livno
al im ne bi onde mirno.
Onde napri on spomenu,
ali malo ne poginu.
Navalie Hrvaani
i njihove mlade ene
s palicami i s kamenjem.
(...)
To gledati ne mogoe
neg jedino navalie
svu meemu razorie
i kadiji tisno bie.
Podatci iz tih kronika i stihovi te pjesme ne svjedoe
samo o otporu livanjskog katolikog stanovnitva pod-
vrgavanju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, nego i o njegovom
hrvatskom etnikom identitetu u osmansko doba. Hr-
vatski identitet katolikog stanovnitva ouvao se tijekom
osmanskog doba samo u junom dijelu dananje Bosne i
Hercegovine, od Livna do Ljubukog, odnosno na podruju
85 Bono BENI, Ljetopis sutjekoga samostana, Biblioteka Iz Bosne Sre-
brene, Sarajevo Zagreb, 2003., 46.
86 Nikola LAVANIN, Ljetopis, Biblioteka Iz Bosne Srebrene, Sarajevo
Zagreb, 2003., 269-270.
Identitet
koje je od ranog srednjeg vijeka pripadalo hrvatskoj etnikoj
i politikoj jezgri (Hrvaani oznaavaju Hrvate koji ive ili
su ivjeli unutar Hrvatske), a preseljavanjem pojedinih sku-
pina s tog podruja u ostale dijelove Bosne i Hercegovine
hrvatski se identitet postupno (negdje poslije vie stoljea, a
negdje po prvi put) proirio meu domaim katolikim sta-
novnitvom i to, to je posebno vano, prije stvaranja mo-
derne hrvatske nacije u tada slobodnom dijelu Hrvatske po-
lovicom 19. st. Najbolje svjedoanstvo ostavio je 1842. zna-
meniti bosanski franjevac Ivan Frano Juki:
Ovdje (u Foi u Bosanskoj Posavini op.) spazih Hrva-
ane, ljude po imenu i izgovoru od okaca razliite. Za-
pitam kiridiju:
Kakvi su to Hrvaani?
Bjei, ne pitaj veli on to su ljudi izvraeni, koji se ne
boje ni Turina ni fratra, pod pukom po vasdan radi, a
rijedko e je i po noi iza pasa izvaditi! Prije 15 godina
malo se koja kua okaka ovdje nalazila, pak evo se
gori doseli Hrvaanin, i to sve ispod ljubuke i vrgorake
krajine.
87

Njegova tadanja zapaanja potvruju dananja sela s ime-
nom Hrvaani kod Kotor-Varoi i Prnjavora.
88
Tijekom Kandijskog rata koji se vodio izmeu Venecije i
Osmanskog Carstva od 1645. do 1669., granica venecijan-
ske Dalmacije na podruju izmeu rijeka Krke i Neretve
pomaknula se na tetu Klikog sandaka tako to su osvo-
jeni Klis i Poljica. Taj je rat doveo do masovnog iseljava-
nja domaeg hrvatskog katolikog stanovnitva s podruja
juno od Dinare (Drni, Knin, Vrlika i Sinj) koje je ostalo
pod osmanskom vlau prema primorskim krajevima pod
venecijanskom vlau. To je osmanska vlast nadomjestila
naseljavanjem katolikog stanovnitva iz unutranjosti Kli-
kog sandaka, dakle s podruja zadinarskih krkih polja, ali
i iz Hercegovakog sandaka. Dodatan povod raseljavanju
katolikog stanovnitva bili su esti upadi janjiara na vene-
cijansko i uskoka na osmansko podruje, ali i epidemija kuge
u Livnu 1663.
89
Kao posljedica tih dogaanja dolo je do gaenja dviju kato-
likih upa u Duvnu, odnosno do njihovog spajanja u jedin-
stvenu upu Duvno. Misijski makarski biskup fra Marijan
Linji obiao je 1670. i upu Duvno i u svojem izvjetaju
87 Ivan Frano JUKI, Putovanje po Bosni godine 1842., u: Izabrana djela,
Konzor, Zagreb, 2001., 36-37.
88 M. Ani smatra da su ta dva sela dokaz istone granice naseljavanja
Hrvata na tom podruju jo u ranom srednjem vijeku. Vidi: M. ANI,
n. dj. (22), 31-33. Ali ta se dva sela ne spominju prije 19. st. S druge strane
ne zna za selo Hrvaane u srednjovjekovnoj Sanskoj upaniji ili selo Hrva-
ane u nahiji Bora, mahalu Hrvatin (s Latinskom damijom ija su imena
vie nego znakovita) u predgrau ehera Banje Luke i selo Hrvatin u nahiji
Teanj, koji se spominju u osmanskim popisima od kraja 15. do samog po-
etka 17. st. to znai da sigurno potjeu iz srednjeg vijeka.
89 M. PETRI, Geografski i historijski pregled, u: Etnoloka i folkloristika
ispitivanja u Livanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija,
Nova serija, XV-XVI (1960-1961), Sarajevo, 1961., 26-27.
naveo da su u njezinom sastavu bila sela Kongora, Lipa,
Mandino Selo, Opleani, upanj Potok, Mokronoge, Kolo,
Stipanii i Roko Polje.
90
Neka od tih sela postoje s istim ili
slinim imenom jo od srednjeg vijeka (Roko Polje i Kolo),
a sva i danas postoje kao veinska ili iskljuivo hrvatska ka-
tolika. Jedina je iznimka upanj Potok koji je bio osmanska
kasaba naseljena muslimanima, pa je katoliko stanovnitvo
u njemu tada moglo ivjeti samo u prigradskom naselju, pa
je zbog toga ono vjerojatno i navedeno kao selo. Isti je bi-
skup zabiljeio da je crkva sv. Ivana Krstitelja u Rokom Po-
lju bila sruena i da je upnik fra Ivan Ani, inae roeni
Duvnjak. Ani je prvi meu franjevcima provincije Bosne
Srebrene pisao knjievna djela na slavenskom (hrvatskom)
jeziku i latininom pismu. Nadao se imenovanju za misij-
skog duvanjskog biskupa, ali do toga nije dolo. Inae, An-
ii su jedan je od najstarijih i najrazgranatijih hrvatskih
starosjedilakih rodova u duvanjskom kraju odakle su se
djelomino krajem 17. i poetkom 18. st. iselili u veneci-
jansku Dalmaciju.
Poslije katastrofalnog poraza ogromne osmanske vojske pod
Beom, Osmansko Carstvo je tijekom druge polovice 17. st.
poelo slabiti i doivljavati teke poraze uz velike teritorijalne
gubitke u europskom dijelu. To je dovelo do suavanja Bo-
sanskog paaluka i migracija katolikog, pravoslavnog i mu-
slimanskog stanovnitva u razliitim smjerovima. Tijekom
novog, Prvog morejskog rata izmeu Venecije i Osmanskog
Carstva od 1684. do 1699., granica venecijanske Dalmacije
na podruju izmeu rijeka Krke i Neretve ponovno se po-
maknula na tetu Klikog i Hercegovakog sandaka, tako
to su osvojeni gradovi Skradin, Drni, Knin, Vrlika, Sinj,
Makarska i Zadvarje. Do najveeg iseljavanja katolikog sta-
novnitva s podruja zadinarskih krkih polja dolo je 1687.
kada su uskoci pod zapovjednitvom Stojana Jankovia pro-
drli na to podruje te porobili i popalili mnogobrojne musli-
manske posjede. Bojei se turske odmazde, oko pet tisua
katolika, zajedno s franjevcima iz samostana u Rami,
napustilo je Livno, Duvno, Glamo, Kupres, Uskoplje,
Rakitno i Ramu te se naselilo na slobodnom podruju
juno od Dinare.
Mirovnim sporazumom potpisanim u Srijemskim Karlov-
cima 1699. odreena je nova granica izmeu venecijanske
Dalmacije i Bosanskog paaluka (odnosno Klikog i Herce-
govakog sandaka) koja se protezala od Knina preko Vr-
like, Sinja, Zadvarja, Vrgorca do Gabele. Sva ta dogaanja
u drugoj polovici 17. st. odrazila su se na demografsku sliku
katolika u Bosanskom paaluku, pa tako i na zadinarskim
krkim poljima. Redovitu je pastoralnu skrb nad preo-
stalim katolikim stanovnitvom u Livnu, Duvnu, Gla-
mou i Kupresu oko 1700. preuzeo franjevaki samostan
u udaljenoj Fojnici. Don Mate Bakoti, sveenik Splitske
nadbiskupije (koji je u prvoj polovici 18. st. gotovo svake
godine dolazio u Livno i Kupres kao misionar), izvijestio je
90 Bazilije PANDI, Marijan Linji makarski biskup (1609-1686.), Nova
et vetera, Revija za lozofsko-teoloke i srodne discipline, XXVIIi1, Sara-
jevo, 1977., 40.
Identitet
1704. da je u upi Livno ivjelo svega 400 katolika i da je
crkva sv. Petra i Pavla sruena.
91
Nikola Bijankovi, biskup
(u meuvremenu redovite) Makarske biskupije i kanonik
Splitske nadbiskupije, pohodio je 1706. podruje Duvanjske
biskupije i u Duvnu krizmao 640, Rakitnu 400 i Rokom po-
lju 500 katolika.
92
Te podatke dopunjava franjevaki vizitator
Giovanni Battista de Vietri izvijestio je 1708. da se u Duvnu
nalazi svega pet, a u Livnu sedam katolikih sela s malo sta-
novnika.
93
Imena sela nisu zabiljeena, a meu njima se si-
gurno nalaze neka od onih devet duvanjskih katolikih po-
brojanih 38 godina ranije. U pohodu podruja Duvanjske bi-
skupije 1710. biskup Bijankovi je u Rokom polju krizmao
64, u Bukom blatu 82 katolika, a u Duvnu je zatekao preko
1000 katolika od kojih je krizmao preko 200.
94
U popisu spahija iz 1711. navedeni su posjedi u onom dijelu
livanske nahije koji je obuhvaao livanjski kraj u uem smi-
slu (naime, tada je livanjskoj nahiji pripadalo i usko podruje
juno od Dinare koje e nekoliko godina kasnije biti zauvijek
izgubljeno), a meu njima su sela ija su imena uglavnom
poznata jo od srednjeg vijeka, a koja su 1741. postojala i
danas postoje kao veinska ili iskljuivo hrvatska katolika:
Litani, ukli, Orguz, Mi(an)i, Kablii, Vrerala, Podhum,
Studba, Prolog, Zagoriani, Lu(n)i, Vrde i Vuii. Naveden
je i niz posjeda koji su bili u Livanjskom polju od kojih ve-
ina sigurno nisu bili sela, nego panjaci i njive.
95
Meu tih
13 sela sigurno se nalazi onih sedam katolikih pobrojanih
tri godine ranije ija imena nisu zabiljeena. Razlika od est
sela moe se tumaiti raseljavanjem jednog dijela preostalog
domaeg katolikog stanovnitva u ranije naputena sela ili
povratkom jednog dijela izbjeglica i(li) stoara iz venecijan-
ske Dalmacije u zaviaj tijekom tih nekoliko mirnodopskih
godina. Od spahijskih posjeda u Glamou navedeni su Bu-
kovica, Jakir i Popovii, u Grahovu samo Pei, a u Duvnu
samo Kongora i to dva puta.
96
91 Andrija NIKI, Podaci iz zvjetaja don Mate Bakotia, u: Sinj i Cetin-
ska krajina za vrijeme osmanlijske vlasti, Zbornik Cetinske krajine, 4, Sinj,
1989., 188-189, 194-195.
92 A. KEGRO, n. dj. (20), 274-276.
93 Izvor prenesen u: V. KLAI, n. dj. (1), 22.
94 A. KEGRO, n. dj., 276-279.
95 Vladislav SKARI, Popis bosanskih spahija iz 1123. (1711.) godine, Gla-
snik Zemaljskog muzeja, XLII, 2, Sarajevo, 1930., 75-79. Autor je preveo
imena tih posjeda s turskog jezika, ali ih nije znao odrediti, jer nije dovoljno
poznavao mikrotoponimiju Livanjskog polja. Tako se Duboica nalazi u
polju ispod sela Rapovina, dok se posjedi Hasanaga (koji imenom upuuje
na vlasnika agu Hasana) i Dolnje Vrilo (koji imenom upuuje na nekoliko
bliskih vrela vode) najvjerojatnije odnose na podruje u polju, u neposred-
noj blizini Livna, koje se zove Hasina Vrila. Posjed Nuh sigurno stoji u uskoj
vezi sa starom muslimanskom obitelji Nuhbegoviima koja je ivjela u a-
bljaku i Podhumu, a uspomena na njih ostala je u imenu Nuhbegovia gra-
dine na brdu Humu iznad Podhuma. Posjed proitan kao Budimi vjero-
jatno je dio polja na podruju onog dijela sela Srevia u kojem se danas na-
lazi zaselak Budmali, a ime je mogao dobiti ili po rodu Budimirovia ili po
nekom spahiji Budimliji izbjeglici iz Budima u Maarskoj. Nesuh je osobno
arapsko muslimansko ime, tako da je to bio posjed istoimenog vlasnika ili
njegovih nasljednika, ali se zasad ne moe smjestiti ili uz neto vezati, kao ni
posjedi Fezlian (ije je ime takoer orijentalnog porijekla) i Hrsi.
96 V. SKARI, n. dj., 65, 68, 75, 77, 78. Prema Skarievom prijevodu i tuma-
enju tog izvora Glamo i Grahovo tada su pripadali Livanjskoj nahiji, koja
Meutim, 1714. dolo je do Drugog morejskog rata izmeu
Venecije i Osmanskog Carstva, koji je ponovno pokrenuo
migracije katolikog stanovnitva iz Bosanskog paaluka, pa
tako i iz Livna i Duvna, u venecijansku Dalmaciju. Mirov-
nim sporazumom potpisanim u Poarevcu 1718., Venecija
se odrekla osvojenog dubrovakog zalea, ali je zato na po-
druju izmeu rijeka Krke i Neretve pomaknula svoje gra-
nice dublje u unutranjost i tako dola u neposrednu blizinu
Livanjskog i Duvanjskog polja. Imotski i Vrgorac pripali su
Veneciji, ali je polukruna granica u njihovoj okolici odre-
ena na nain maksimalnog dobacivanja projektila onodob-
nih topova s visokih utvrda u tim mjestima! Tako su Imotsko
polje i porjeje Trebiata, a posebno selo Vinjani Gornji kod
Imotskog, presjeeni na dva dijela, a selo Unita kod Knina
ostalo je u sastavu Osmanskog Carstva kao jedina enklava
s june strane Dinare. Ni to nije bilo sve. Dubrovaka Re-
publika ustupila je Osmanskom Carstvu dva uska izlaza na
Jadransko more (Neum i Sutorina), samo da se ne bi grani-
ila s konkurentskom Venecijom. Tako odreena granica na
tom potezu predstavlja dananju dravnu granicu Hrvatske
s Bosnom i Hercegovinom.
Makarski biskup Nikola Bijankovi nastavio je obilaziti kato-
liko stanovnitvo u onom dijelu Makarske biskupije koji je
ostao unutar Bosanskog paaluka, pa ga je tijekom obilaska
1723. splitski nadbiskup zamolio da obie i upu Livno ije
je sjedite tada bilo u Miima, to je on i uradio.
97
Sve do 19.
st. u upi Livno stalno su bili prisutni svjetovni sveenici
slavenskog obreda (ili popovi glagoljai), ali i svjetovni
sveenici latinskog obreda, to jasno svjedoi da su se
splitski nadbiskupi cijelo vrijeme skrbili za nju, ali su, za
razliku od misijskih bosanskih i makarskih biskupa-fra-
njevaca, to morali raditi ilegalno. Naime, u Osmanskom
Carstvu bilo je zabranjeno djelovanje katolikom sveenstvu
koje nije pripadalo franjevakom redu, a posebno biskupima
koji su stolovali u mjestima izvan kontrole osmanske vlasti,
kao to je to bio Split. Spomenuti sveenik Splitske nadbi-
skupije, Mate Bakoti, misionarski je svake godine obilazio
Livno i Kupres sve do 1746., a jo je i vizitacija bosanskog
apostolskog vikara iz 1768. zatekla, uz franjevce i svjetovne
sveenike glagoljae, i tri svjetovna sveenika latinskog
obreda dva u upi Livno, a jednog u upi Duvno koji
su bili starci to jasno govori da su bili zareeni prije 1735.
Upravo su splitski nadbiskupi i makarski biskupi tijekom 17.
i 18. st. kolovali mladie iz Livna, Duvna i Kupresa u gla-
je bila jedna od tri nahije u Klikom sandaku, a Duvno je pripadalo nahiji
Zagor, koja je takoer bila jedna od tri nahije u Hercegovakom sandaku.
Iz popisa se vidi da je nahija Zagor obuhvaala mjesta u dananjoj istonoj
Hercegovini, tako da je ukljuivanje Duvna u njezin sastav dosta neobino.
(Nahija Zagorje u Hercegovakom sandaku inae se nalazila izmeu gor-
njeg toka Neretve i gornjeg toka Drine.) H. abanovi je zakljuio da je rije
o spahijskim nahijama, odnosno vilajetima, koji su se uvijek sastojali od vie
obinih nahija, ali se njihovo podruje nije nikako podudaralo s admini-
strativnom podjelom na vilajete u privremenom ureenju niti s redovitom
sudsko-administrativnom podjelom na kadiluke. Vidi: H. ABANOVI, n.
dj. (55), 113.
97 Miroslav DAJA, Osvrt na prolost Livna, Dobri pastir, XXIII, Sarajevo,
1973., 276-277.
Identitet
goljakim sjemenitima, zareivali ih za sveenike glagoljae
i slali u zaviaj, a bosanski apostolski vikari dozvoljavali su
tim sveenicima da budu pomonici franjevcima u poslo-
vima koji im se povjere. Preko 90 svjetovnih sveenika gla-
goljaa u Bosanskom apostolskom vikarijatu od druge polo-
vice 17. do prve polovice 19. st. ivjelo je i djelovalo u Livnu,
Duvnu i Kupresu te Hercegovini.
98
Iscrpljujui ratovi Osmanskog Carstva s Venecijanskom Re-
publikom do 1718. i Habsburkim Carstvom do 1739. nisu
doveli samo do masovnog iseljavanja katolikog stanovni-
tva s podruja Bosanskog paaluka, nego i do nestanka ve-
ine preostalih franjevakih samostana, gubitka katolikog
trgovakog sloja koji je bio drutvena elita i novano po-
magao franjevce te potpunog siromatva preostalog malo-
brojnog katolikog stanovnitva. Franjevaki samostani na
podruju na koje se proirila venecijanska Dalmacija odvo-
jili su se 1735. od franjevake provincije Bosne Srebrene i
stvorili novu franjevaku provinciju sv. Kaja (1743. po-
sveenu Presvetom Otkupitelju), kojoj su jo dodijeljeni
Hercegovina, Livno i Duvno, do obale rijeke Rame, i to
u sluaju da tim podrujem, sretnim razvojem prilika,
ovlada kranski vladar.
99
Oko te je odluke izbio spor iz-
meu bosanskih i dalmatinskih franjevaca u kojem su se i
jedni i drugi pozivali na povijesnu situaciju, a kako su Ha-
bsburgovci 1737. poraeni prilikom osvajanja Bosanskog
paaluka, sporno je podruje ostalo bosanskim franjevcima.
Ulaskom u sastav venecijanske Dalmacije i stvaranjem
zasebne franjevake provincije, Hrvati juno od nove
granice od tada se sve vie vezuju uz primorske dalma-
tinske gradove i poinju prihvaati i stvarati dalmatinski
identitet. S druge strane, odvajanjem od grada Imotskog,
Hrvati iz onog dijela stare Imotske upanije koji je ostao
u Osmanskom Carstvu poeli su se sve vie vezati uz Lju-
buki kao u sluaju istonog dijela Imotskog polja (tzv.
Bekija, u prijevodu s turskog jezika Ostatak) i Posukog
polja, odnosno vezati se uz Duvno kao u sluaju Vinikog
polja i tako nastaviti razvijati hercegovaki identitet u i-
rem smislu. Broj franjevakih samostana provincije Bosne
Srebrene sveo se na svega tri ona u Fojnici, Kreevu i Kra-
ljevoj Sutjesci, iz kojih su se obavljale katolike misije po ci-
jelom podruju Bosanskog paaluka. Iste 1735. Sveta Stolica
u Rimu osnovala je Bosanski apostolski vikarijat u ijem su
sastavu bila podruja onih biskupija u Osmanskom Carstvu
za koje se biskupi nisu mogli zbog politike situacije izravno
skrbiti ili su to radili u tekim uvjetima, a povjeren je franjev-
cima Bosne Srebrene, osim Trebinjsko-mrkanske biskupije.
Tako je prostrana upa Livno ostala izvan Splitske nad-
biskupije, a Makarska biskupija bez svoje unutranjosti,
a naslovna Duvanjska biskupija ugaena. Meutim, tada
98 Andrija ZIRDUM, Svjetovni sveenici u Bosni i Hercegovini u tursko
doba, Nova et vetera, XXIX, 1, Sarajevo, 1979., 205-212.
99 Karlo JURII, Franjevaka provincija svetoga Kaja, pape i muenika
u Dalmaciji, Kai, Zbornik franjevake provincije Presvetog otkupitelja,
XVII, Split, 1985., 133-134, 156-158.
je izmeu franjevaca provincije Bosne Srebrene na jednoj i
splitskog nadbiskupa i makarskog biskupa na drugoj strani,
dolo do spora oko podruja koje je pripadalo Splitskoj nad-
biskupiji te Duvanjskoj i Makarskoj biskupiji, a koje je ostalo
u Osmanskom Carstvu, jer su slali svoje pomonike na to
podruje u vizitaciju. Sveenik Splitske nadbiskupije don M.
Bakoti boravio je u Livnu sve do 1746., a 1751. Kongrega-
cija za irenje vjere u Rimu odgovorila je splitskom nadbi-
skupu da Livno pripada Splitskoj nadbiskupiji samo kao me-
tropolitsko pravo, a to nije isto to i dijecezansko.
100
Tek je
tada Livno trajno preputeno Bosanskom apostolskom
vikarijatu kojim su upravljali franjevci provincije Bosne
Srebrene.
U novonastalim okolnostima franjevci Bosne Srebrene
poeli su meu katolikim stanovnitvom (koje je prije
turskog osmanskog osvajanja bilo razliite etnike i po-
litike pripadnosti) na podruju Bosanskog apostolskog
vikarijata istovremeno iriti svijest o zajednikom bo-
sanskom identitetu koji je poivao na vrlo blijedim tra-
dicijama srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva
101
i
svijest o jedinstvu s Hrvatima kao najsrodnijom etni-
kom i politiki organiziranom zajednicom. Meutim,
svijest o zajednikoj bosanskoj pripadnosti i tradicijama
srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva kod katolikog
stanovnitva u Hercegovini nije nikad zaivjela ni u naj-
osnovnijem obliku, dok je kod katolikog stanovnitva u
srednjoj Bosni svijest o hrvatstvu izgraivana vrlo sporo
i potpuno je prihvaena tek na prijelazu iz 19. u 20. st.
Poslije 1718. dolo je do trajnog mira i popravljanja demo-
grafske slike hrvatskog katolikog stanovnitva na Livanj-
skom, Duvanjskom i Kuprekom, ali ne i na Glamokom po-
lju. To potvruje nekoliko vizitacija bosanskih apostolskih
vikara iz 18. i poetka 19. st., a posebno one od fra Pave Dra-
gievia i fra Marijana Bogdanovia, jer su u tim prigodama
napravili iscrpne popise stanovnitva po upama, naseljima
i obiteljima.
102
100 A. ZIRDUM, n. dj. (98), 208.
101 Dobar primjer novijeg (uspjenog) stvaranja i usaivanja umjetnih bo-
sanskih katolikih tradicija jest slavljenje bosanske kraljice Katarine u Hr-
vata na Kuprekom polju. Podatak da je Katarina bila donator izgradnje
crkve u Vrilima, bosanski su franjevci u 19. st. (kada se u doba nacionalnog
romantizma nisu susprezali ni od povijesnih krivotvorina) pripisali Vrilima
kod Kupresa, a tu crkvu vezali za ruevine stare crkve sluajno otkrivene
krajem 19. st. u oblinjem selu Otinovcima. Meutim, crkva kojoj je Ka-
tarina bila donator nalazila se u Vrilima u Usori, a ne na Kuprekom polju,
dok je nedavnim arheolokim iskopavanjima u Otinovcima dokazano da tu
nije rije o kasnosrednjovjekovnoj, nego o starokranskoj crkvi, odnosno
graevini starijoj oko tisuu godina. Vidi: Nikola BILOGRIVI, Katolika
crkva na podruju dananje banjaluke biskupije do invazije Turaka, Stu-
dia Vrhbosnensia, 10, Vrhbosanska katolika teologija, Sarajevo, 1998., 215,
Ljubomir GUDELJ, Ranokranski kompleks u Otinovcima na Kuprekoj
visoravni, Starohrvatska prosvjeta, 27, Split, 2000., 95-113,
102 Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae in descriptionibus annis 1743
et 1768, Iuxta codices autographos qui in Archivo S. C. de Propaganda Fide
exstant edidit P. Dominicus Mandi, O.F.M., Institutum chroatorum histo-
ricum, Chicago Roma, 1962.
Identitet
Prema Dragievievoj vizitaciji, izvrenoj izmeu 1741. i
1743., Bosanski apostolski vikarijat (dakle, bez istone Her-
cegovine) imao je 31 katoliku upu s ukupno 39.741 kato-
likom. Najbrojnija upa bila je Livno s 3962 katolika, a
najbrojnije katoliko naselje bilo je Roko Polje u upi
Duvno s 461 katolikom. Za usporedbu dovoljno je navesti
da je katolika upa Sarajevo tada imala svega 376 katolika.
upa Livno obuhvaala je osim cijelog Livanjskog polja jo
i Glamoko, a u svojem je sastavu imala 37 livanjskih sela i
kasabu Glamo, u kojima je ivjelo 447 katolikih obitelji s
3962 ljudi. Sela u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea:
aprazlije, elebi, ukli, ai, osanlije, ukovac (zase-
lak Litana),
103
Dobro, Donji Rujani, [Gornji] Rujani, Gra-
bovica, Grgurii, Guber, Kablii, Komorani, Lipa, Lusni,
Ljubuni, Mii, Provo, Podhum, Potoani, Priluka, Prisap,
Prisoje, Prolog, Srevii, Smriani, Strupni, Suhaa, Tribi,
Vrerala, Vuii (zaselak Golinjeva), Zabrie, Zagoriani,
Zastinje, abljak i irovi. Sjedite upe bilo je u ukliu.
upa Duvno obuhvaala je osim Duvanjskog polja, i s njim
usko vezanog Rokog i uikog polja, jo i susjedne krajeve
Rakitno, Drenicu i Viniko polje. Imala je 20 sela u kojima
su ivjele 332 katolike obitelji s 3496 ljudi. Sela u kojima su
ivjeli katolici bila su sljedea: Brinik, Bukovica, Drenica,
Eminovo Selo, Kongora, Kolo, Lipa, Mandino Selo, Mesiho-
vina, Mrkodol, Omolje, Opleani, Podgaj, Rakitno, Roko
Polje, Sarajlije, Stipanii, uica, Vedai i Vinica. Sjedite
upe bilo je u Seonici.
Kupres je bio kapelanija u sastavu upe (U)Skop(l)je, i u
njemu je u est sela ivjelo 30 katolikih obitelji s 334 ljudi.
Sela u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea: Botun, Oti-
novci, Odak, Osmanlije, Podmalovan i Vrila.
Od 332 hrvatska katolika roda koja su prilikom te vizitacije
ivjela na Livanjskom polju i danas postoje 192. Uspored-
bom tog popisa, knjige umrlih od kuge izmeu 1814. i 1818.
te narodne predaje o porijeklu, zakljueno je da je od toga ak
169 starosjedilakih rodova. Opa karakteristika tih rodova
je velika razgranatost po Livanjskom polju, pa i to svjedoi
da je rije o starosjediocima.
104
Slino je i s Duvnom u irem
smislu gdje od 172 roda koja su ivjela prilikom te vizitacije
i danas ivi 81.
105
Tu se moe staviti primjedba da je poet-
kom 18. st. zabiljeeno vrlo malo katolikog stanovnitva u
Livnu i Duvnu i zbog toga ti rodovi ne moraju biti izvorno
starosjedilaki, nego doseljeniki s podruja juno od Di-
nare. Ipak, treba imati u vidu da je od uspostave trajnog
mira do biskupske vizitacije prolo svega 23 godine, to
je vijek stasanja jedne generacije, i u tako kratkom roku
103 Biskupi su tijekom svojih vizitacija ponekad zapisivali sela, osim u pa-
rovima, i po prvom zaselku u koji su doli.
104 M. PETRI, n. dj. (18), 34-35.
105 Ante IVANKOVI, Duvanjska prezimena, Knjinica Naih ognjita,
knjiga 130, Tomislavgrad, 2001., 20. U taj su broj ukljueni i rodovi u onom
dijelu Bukog blata koji danas pripada Duvnu, a koji je tijekom vizitacije
pripadao Livnu.
samo su izbjeglice imale smjelosti i razloga vratiti se u
svoj zaviaj, dok je stranim katolikim rodovima dose-
ljavanje sa slobodnog podruja u Osmansko Carstvo jo
bio neizvjestan i previe riskantan, gotovo neuravnote-
en pothvat! Tu treba raunati i na katolike rodove koji su
se bavili sezonskim ili polunomadskim stoarstvom na pla-
nini Dinari i irem podruju, tako da je njihovo doseljavanje
na Livanjsko polje u 18. st. relativna stvar, a za Duvanjsko je
polje zakljueno da je upravo veina katolikih rodova koja
se tada tu trajno ili privremeno naselila bila takvog zanima-
nja.
106
Tu se takoer suoavamo s problemom da su se ro-
dovi granali i njihovi pripadnici mijeali, odnosno mijenjali
ili uzimali nova prezimena, tako da ne moemo uvijek biti
sigurni je li neka obitelj sa starim rodovskim imenom zai-
sta starosjedilaka livanjska i duvanjska, odnosno je li neka
obitelj s novim rodovskim imenom zaista kolonizatorska. U
svakom sluaju moemo raunati s nekoliko desetaka staro-
sjedilakih katolikih rodova na Livanjskom i Duvanjskom
polju, a to nam potvruju i imena 15-ak najpoznatijih ro-
dova zabiljeenih do 17. st. koji tu i danas ive. U narednim
mirnodopskim desetljeima, posebno poslije epidemije kuge
poetkom 19. st., zbog povlastica koje su nudili livanjski i
duvanjski begovi i age da im posjedi ne bi ostali zaputeni,
masovno su doseljavali i katoliki rodovi koji (neposredno)
prije toga nisu ivjeli na Livanjskom i Duvanjskom polju.
Prema Bogdanovievoj vizitaciji, izvrenoj 1768., Bosanski
apostolski vikarijat imao je 32 katolike upe sa 60.061 kato-
likom. Porast katolikog stanovnitva u proteklih etvrt sto-
ljea bio je vie nego oit, ali se nita nije promijenilo u broju
crkava i samostana.
upa Livno imala je u svojem sastavu katolike u predgrau
Livna i Glamoa
107
(ali u oba mjesta vrlo malo), zatim Gra-
hovu,
108
te u 39 sela na Livanjskom polju. U upi je ivjelo
715 katolikih obitelji sa 6665 ljudi. Sela u kojima su ivjeli
katolici bila su sljedea: Bila, Bukova Gora, Kablii, osan-
lije, Korita, Kovai, aprazlije, elebi, ukli, Dranlije,
Dobro, Grabovica, Grborezi, Greda (Greda, danas zaselak
Podgreda u Potoanima), Grgurii, Guber, Komorani, Lipa,
106 Josip Ante SOLDO, Stanovnitvo duvanjskog kraja u XVII. i XVIII.
stoljeu, Duvanjski zbornik, Zbornik radova s meunarodnog znanstvenog
skupa Duvanjski kraj kroz povijest, Tomislavgrad, 6-7. srpnja 2000., Za-
greb Tomislavgrad, 2001., 159-187.
107 Navoenje deset katolikih obitelji u kasabi Glamou u 18. st. nije do-
kaz da su one predstavljale preostalo urbano katoliko stanovnitvo s ori-
jentalnom kulturom stanovanja kao u drugim gradovima u Bosanskom
paaluku, prvenstveno u srednjoj Bosni. Prezimena katolikih obitelji koje
su vizitatori zatekli u Glamou 1741. i 1768. razliita su, to jasno govori
da su katolici tu bili samo privremeno, vjerojatno kao sluge muslimanskim
obiteljima i sigurno su ivjeli u predgrau kao u sluaju Livna. Suprotno: S.
DAJA, n. dj. (62), 152-153.
108 U vizitaciji iz 1741. ne navodi se katoliko stanovnitvo u Grahovu, ali
treba imati u vidu da je biskup Dragievi zapoeo vizitaciju u studenome
upravo od Livna, a sezonski su stoari tada ve bili otili u svoja zimovalita
u toplijim krajevima juno od Dinare, za razliku od vizitacije iz 1768. kada
je biskup Bogdanovi na tom podruju boravio ljeti. Mogue je da biskupi
vizitatori nisu ni ili u katoliko selo Unite na Dinari zato to je ono pripalo
ibenskoj biskupiji.
Identitet
Lostije (pogreno zapisano ili prepisano Zastinje), Lusni,
Ljubuni, Mii, Odak, Provo, Podhum, Prolog, Priluka,
Prisap, Radini (danas Vidoi), Rapovine, Rujani, Srevii,
Smrani, Strupni, Suhaa, Vrerala, Vuii (zaselak u Go-
linjevu), Zabrie i irovi. Jedan dio stanovnika na Livanj-
skom polju bio je bez stalnog mjesta stanovanja pa su upi-
sani pod Donje polje (Inferioris Campus), Gornje polje (Su-
perioris Campus) i Buko blato (Busko Blato).
upa Duvno imala je 25 sela u kojima je ivjelo 286 kato-
likih obitelji s 3069 ljudi. Katolici su ivjeli u sljedeim
duvanjskim selima: Borani, Brinik, Buii (katoliko ime
za Mesihovinu), Bukovica, Cebara, Crvenice, Kolo, Kon-
gora, Kovai, Eminovo Selo, Gudelji (danas dio Crvenica),
Letka, Lipa, Lug, Mandino Selo, Mrkodol, Omolje, Podgaj,
Sarajlije, Seonica, Stipanii, uica i Vedai. U sastavu upe
Duvno i dalje su bili Drenica i Rakitno, ali ne i Roko Polje
i Vinica. Zbog porasta broja vjernika izdvojena je zasebna
upa Roko Polje koja je obuhvaala dva potonja sela i imala
je 100 katolikih obitelji s ukupno 1127 ljudi. Ta je upa do-
dijeljena franjevakom samostanu u Kraljevoj Sutjesci, koji
je inae skrbio o katolikim upama u sjeveroistonom di-
jelu Bosanskog paaluka.
109
Iako se u kratkom razdoblju izmeu dviju biskupskih vizi-
tacija broj katolikog stanovnitva na Kupresu udvostruio,
ono je i dalje pripadalo upi (U)Skop(l)je.
110
Na tom je polju
u sedam sela ivjelo 65 katolikih obitelji sa 729 ljudi. Sela
u kojima su ivjeli katolici bila su sljedea: Botun, Malovan,
Odak, Osmanlije, Otinovci, Vrila i Zlosela. Od 102 kato-
lika roda na Kupresu, 40 ih se doselilo u 18. st., a 51 u
19. st., od toga 19 rodova (18,6) iz Duvna, 12 (11,8) iz
Livna, 15 (14,7) iz Hercegovine (uglavnom iz Rakitna koje
je tada bilo u sastavu Duvna), 39 (38,2) iz Dalmacije, samo
4 (3,9) iz Bosne, 11 rodova je nepoznatog porijekla, a dva
novijeg datuma.
111
Vrlo brzo poslije premjetanja sjedita upe Livno iz uklia
u Vidoe, 1802. je dolo do denitivne podjele katolike upe
Livno na dvije upu Livno Gornje polje sa sjeditem u Vi-
doima (koja je pokrivala i Buko blato) i upu Livno Donje
polje sa sjeditem u Ljubuniu,
112
gdje je ve bilo sjedite
109 Dodjeljivanje upe Roko Polje koja se nalazila izmeu distrikta pod
upravom fojnikog i kreevskog samostana upravi sutjekog samostana
sigurno se povinovalo privrednim potrebama. Tako su poetkom 19. st.
ta upa i njezini prihodi bili privremeno dodijeljeni kreevskom samo-
stanu, jer se naao u tekom nancijskom poloaju u odnosu na druga dva
samostana.
110 Kupres je ve 1785. bio podignut na rang upe, ali samo za kratko vri-
jeme, jer franjevci nisu pristali na to pa je brzo vraen u rang kapelanije.
Usporedi: Sreko M. DAJA, Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na
prijelazu iz 18. u 19. stoljee. Doba fra Grge Ilijia Vareanina (1783-1813),
Kranska sadanjost, Zagreb, 1971., 106. Autor ne navodi objanjenje ta-
kvog stava franjevaca, ali se moe zakljuiti da je uzrokovan injenicom da
su za Kupres bili zadueni popovi glagoljai, kojima franjevci esto nisu bili
skloni, a pogotovo im nisu doputali da budu upnici.
111 DAJA i DRAGANOVI, n. dj. (73), 400-402.
112 U starijoj znanstvenoj literaturi postoji teorija da se spomen sela Lu-
binchi u upi Vydogossa, koje je 1244. dodijeljeno bosanskom biskupu,
samostalne kapelanije.
113
Isto je tako upa Duvno 1828. po-
dijeljena na dvije upe upu Gornje Duvno sa sjeditem
u Mokronogama (od 1861. u upanjcu ili Duvnu) i upu
Donje Duvno sa sjeditem u Seonici. Tijekom sljedeih de-
setljea dolo je do osamostaljivanja novih katolikih upa
sa sjeditem u Grabovici (1828.) koja je obuhvatila vei dio
Bukog blata, ukliu (1838.), uici (1864.) i Rakitnu (1866.),
te osnivanja kapelanija u Litanima (1854.), Grahovu (1863.)
i Glamou (1864.), kasnije uzdignutih u upe. upa Kupres
sa sjeditem u Otinovcima osamostaljena je 1870., ali je ve
1873. od nje odvojena upa Suho Polje.
Treba naglasiti da su ratovi u drugoj polovici 17. i poetkom
18. st. doveli do velike etnike i dijalektoloke promjene u
sjeverozapadnom dijelu Livanjskog polja. Nahija Sarumie,
koja zbog movarnog tla i nije mogla biti gusto naseljena,
bila je veim dijelom opustjela i prestala postojati, osim ka-
tolikih sela koja su se nadovezivala na livanjsku nahiju, a
to su Kovaii i elebi s jedne i Provo i aprazlije s druge
strane Livanjskog polja. Na opustoeno se podruje donjeg
Livanjskog polja tijekom 18. i 19. st. masovno i trajno na-
selilo osim hrvatskog katolikog stanovnitva ikavskog nar-
jeja i srpsko pravoslavno stanovnitvo ijekavskog narjeja,
dobrim dijelom vlakog porijekla, iskljuivo ijekavskog nar-
jeja, kako iz unutranjosti Bosanskog paaluka (posebno iz
porjeja Vrbasa i Unca) tako i venecijanske Dalmacije (po-
sebno s kninskog i vrlikog podruja), koje je veini sela dalo
svoja nova imena. Nekadanja priblina granica izmeu na-
hija Livno i Sarumie postala je nova etnika i dijalektoloka
granica. Jedino su u graninim selima elebiu i aprazli-
jama uz Hrvate ivjeli Srbi koji nisu bili ijekavci nego ikavci,
to upuuje na stariji sloj srpskog pravoslavnog stanovnitva
svojstven za gornje Livanjsko polje.
114
Hrvati na podruju zadinarskih krkih polja dijalekto-
loki pripadaju ikavskom narjeju i tokavskom govoru
i po tome su srodni Hrvatima u dananjoj zapadnoj
Hercegovini i unutranjosti srednje Dalmacije (Dalma-
tinskoj zagori). Meutim, preko Livanjskog polja pruaju
odnosi na livanjska sela, odnosno crkvene upe Vidoe i Ljubuni. To je
sasvim neosnovano, jer se oba livanjska sela ne spominju prije 18. st. Selo
Ljubuni dobilo je svoje ime zato to je to bio posjed livanjskih begova
Ljubunia, a selo Radini je po katolikom rodu Vidoia preimenovano
u Vidoe. Livno u 13. st. nije imalo nita s Bosnom, a pogotovo s bosanskim
biskupom. upa Vidogoa bila je teritorijalno-administrativna cjelina u
srednjovjekovnoj Bosni u uem smislu, a njezino je ime naslijedila dananja
Vogoa u ijoj okolici i danas postoji selo Ljubnii. Vidi: Pavao ANELI,
Stara bosanska upa Vidogoa ili Vogoa, Glasnik Zemaljskog muzeja,
Arheologija, Nova serija, XXVI, Sarajevo, 1971., 337-346.
113 Podjela upe na Livno Gornje polje i Livno Donje polje djelomino
je odstupala od geomorfolokog oblika Livanjskog polja. Razgranienje iz-
meu upa ilo je rijenim tokovima Bistricom do njezinog spoja sa a-
bljakom u Plovuu, a zatim od ua Plovue u Sturbu do ua potonje kod
Prologa, tako da su sva katolika sela na desnoj strani pripala upi Livno
Donje polje (pa tako i sela na potezu Zastinje Priluka), a ona na lijevoj
upi Livno Gornje polje.
114 Etnike migracije oko planine Dinare krajem 17. i poetkom 18. st. pro-
uava Marko Rimac (Odsjek za povijest Filozofskog Fakulteta Sveuilita u
Zagrebu) i u njegovim e studijama biti doneseni iscrpni i precizni podatci
o toj temi.
Identitet
se i granice nekih dijalektolokih pojava unutar hrvatskog
jezika. Hrvati u gornjem Livanjskom polju i Bukom blatu
gotovo redovito u izgovoru imaju umjesto t (npr. kui-
e, ognjie, siromaina, ap, guer itd.), dok je kod onih
u donjem Livanjskom polju suprotno.
115
Isto tako, Hrvati
u veem dijelu Livanjskog polja izgovaraju perfekt jednine
mukog roda svakoga glagola sa zavretkom na o kao u da-
nanjoj Bosni (npr. iiaio, doiaio, poiaio itd.), dok oni u
Bukom blatu, juno od poteza Liskovaa Prisoje, izgo-
varaju sa zavretkom na a kao u dananjoj Dalmaciji (npr.
ia, doa, poa itd.) i na Duvanjskom polju jugozapadno od
poteza Bukovica Mesihovina.
116
Jean Chaumette des Fosse, francuski konzul u Travniku iz-

meu 1807. i 1814., u svojem je izvjetaju nabrojao kape-
tanije i kapetane u Bosanskom paaluku i razvrstao ih u
tri skupine: pravu Bosnu, Tursku Hrvatsku i Hercegovinu.
Prema njegovim podatcima duvanjska i livanjska kapetanija
pripadale su Hercegovini, a glamoka i kupreka Bosni.
117
To
je bio prvi put da je Livno u osmansko doba na bilo koji
nain svrstano u Hercegovinu.
U prvoj polovici 19. st. dolo je do modernizacije Osman-
skog Carstva koja je imala poseban odraz u Bosanskom pa-
aluku. Ve 1826. ukinut je Kliki, a ubrzo i Zvorniki san-
dak, a njihovo je podruje prikljueno Bosanskom san-
daku. Tako se Bosanski paaluk na kraju sveo samo na dva
sandaka Bosanski i Hercegovaki. Ponovila se situacija
s kraja 15. i poetka 16. st. jer su nahije Livno, Glamo,
Grahovo i Kupres pripale Bosanskom sandaku, dok je
nahija Duvno ostala u Hercegovakom.
Kada je zbog modernizacijskih reformi Osmanskog Carstva
izbio ustanak muslimana u Bosanskom paaluku, muslimani
Hercegovakog sandaka sudjelovali su u guenju ustanka
na strani centralne osmanske vlasti. Livanjski muslimani
na elu s Ibrahim-begom II. Firdusom u poetku su sta-
jali na strani hercegovakih muslimana, zatim preli na
stranu bosanskih da bi na kraju, poslije poraza, izravno
priznali centralnu vlast.
118
Za odanost i velike zasluge her-
cegovakih muslimana u borbama protiv ustanika dodije-
ljen im je 1833. zaseban Hercegovaki paaluk na ijem se
elu nalazio Ali-paa Rizvanbegovi, a koji je ukinut 1866. U
sastav Hercegovakog paaluka ula je duvanjska nahija,
ali je u njemu u poetku kratko bila i livanjska. ak su se
Firdusi i Rizvanbegovii obiteljski povezali enidbom Ibra-
115 O tome najbolje svjedoi ime sela Litana koje je u srednjem vijeku
zabiljeeno kao Liane. Ta je promjena vezana za doseljavanje novog kato-
likog stanovnitva tijekom 18. st.
116 Te mikroregionalne jezine razlike kod Hrvata na Livanjskom polju
nisu uoene i zabiljeene u studiji posveenoj toj temi. Usporedi: enana
USTOVI, Narodni govor, u: Etnoloka i folkloristika ispitivanja u Li-
vanjskom polju, Glasnik Zemaljskog muzeja, Etnologija, Nova serija, XV-
XVI (1960-1961), Sarajevo, 1961., 91-100.
117 H. KREEVLJAKOVI, n. dj. (78), 13.
118 H. URI, n. dj. (40), 102-103.
him-begovog sina Muhameda s Ali-painom kerkom zna-
kovitog imena Huma. Suvremenik tih dogaanja, bosanski
franjevac Ivan Frano Juki, zabiljeio je da je livanjska nahija
bila podloena mostarskom veziru (tj. hercegovakom pai),
ali da je tadanji livanjski beg Firdus molbom isposlovao da
ostane pod travnikim vezirom (tj. bosanskim paom).
119
U to je vrijeme dolo i do estokog pravnog spora bosan-
skog apostolskog vikara, biskupa fra Rafe Bariia s upravom
franjevake provincije Bosne Srebrene oko uprave nad Bo-
sanskim apostolskim vikarijatom. Zbog zaputenosti herce-
govakog katolikog puka i velike udaljenosti bosanskih fra-
njevakih samostana, skupina hercegovakih franjevaca koji
su bili lanovi samostana u Kreevu, stala je na stranu fra
Rafe Bariia (koji je inae bio rodom iz srednje Bosne, a ne
Hercegovine), te njemu, generalu franjevakog reda i Kon-
gregaciji za irenje vjere u Rimu iznijela razloge i prijedlog
za utemeljenje novog samostana u zapadnoj Hercegovini i
odcjepljenje Hercegovine od Bosanskog apostolskog vikari-
jata i franjevake provincije Bosne Srebrene. Hercegovaki
franjevci su 1844., na odobrenje Svete Stolice da mogu iz-
graditi svoj novi samostan, napustili Kreevo i otili u Herce-
govinu gdje su ga dvije godine kasnije utemeljili na irokom
Brijegu. Spor je rijeen tako to je 1847. odlukom Svete Sto-
lice u Rimu osnovan Hercegovaki apostolski vikarijat (koji
e kasnije prerasti u biskupiju), a hercegovaki franjevci su
izdvojeni od uprave provincije Bosne Srebrene, da bi 1852.
bila osnovana Hercegovaka franjevaka kustodija (1892.
uzdignuta na rang provincije).
Kako su novoosnovani Hercegovaki apostolski vikarijat
i Hercegovaka franjevaka kustodija organizirani na po-
druju Hercegovakog paaluka pripalo im je i Duvno, dok
su u Bosanskom apostolskom vikarijatu i franjevakoj pro-
vinciji Bosni Srebrenoj ostali Livno, Glamo i Kupres. Me-
utim, tadanji duvanjski franjevci nisu bili na strani fra
R. Bariia, zbog ega ih je on dio otjerao u samostan
u Fojnici, niti su odmah odcijepljeni hercegovaki fra-
njevci preuzeli pastoralnu skrb za Duvno. Neto ranije,
1828. se od upe Livno Gornje polje odvojila njezina kape-
lanija Grabovica i prerasla u upu koja je pokrivala vei dio
Bukog blata, a od nje su se kasnije odvojile druge upe. S
obzirom da je fra Rafo Barii u svojoj tituli imao i nekada-
nju Duvanjsku biskupiju (na iju se tradiciju poziva dananja
Mostarsko-duvanjska biskupija), a ona je u prolosti izgleda
obuhvaala i istonu polovicu Bukog blata, to je podruje
ulo u Hercegovaki apostolski vikarijat. Tako je Buko blato,
odnosno Livanjsko polje, podijeljeno izmeu Bosanskog i
Hercegovakog apostolskog vikarijata, bosanske i hercego-
vake franjevake provincije, a kasnije izmeu Banjoluke i
Mostarsko-duvanjske biskupije. Tada se i samo zbog toga,
ee kod bosanskih, a rjee kod hercegovakih Hrvata
katolika uvrstilo miljenje da se Livno nalazi u Bosni, a
Duvno u Hercegovini.
119 Slavoljub BONJAK (pseudonim Ivana Frane Jukia), Zemljopis i povi-
estnica Bosne, Narodna tiskarnica dr. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1851., 29.
Identitet
Znameniti hercegovaki franjevac Petar Bakula ve je tada
uoio taj problem i 1867. napisao sljedee: itamo li neke
novije geografe, vidjet emo da je Hercegovina sa zapadne
strane dosta odsjeena, jer se ne prostire dalje od Duvna (Ju-
ki: Zemljopis (3) Vezirluk mostarski). Kakvu god svrhu imalo
to ogranienje, ne sumnjamo da se ono sasvim protivi pri-
janjim granicama Hercegovine, koja obuhvaa ne samo
duvanjski nego i livanjski kotar te preko Glamoa sve do
Krajine. Protivi se i nedavno objavljenom geografskom spisu
gospodina Franje Kruia iz 1861. te djelu g. H. Kieperta iz
1853., a to je djelo veoma cijenjeno. Iako me ne zanima, zove
li se taj odsjeak sastavnim dijelom Hercegovine ili nekako
drugaije, ipak bih preporuio da poznata i utvrena imena
ne mijenjamo oslanjajui se moda na nedovoljan i izvana
nametnut razlog to onaj gornji dio Hercegovine ne potpada
pod mostarsku upravu. (podebljao D. P.).
120
Rije je o pri-
mjedbi na knjigu Zemljopis i poviestnica Bosne od bosan-
skog franjevca Ivana Frane Jukia. Ve iz Jukievog pseudo-
nima, koji je glasio Slavoljub Bonjak, i objave te knjige ne-
posredno poslije odvajanja hercegovakih franjevaca mogu
se jasno naslutiti njegovi stavovi kojima je on, kao velik pro-
tivnik fra Rafe Bariia, elio to vie ouvati staro stanje
franjevake provincije Bosne Srebrene i Bosanskog apostol-
skog vikarijata, i zbog toga zaustaviti mogue utjecaje novog
Hercegovakog apostolskog vikarijata na Livno. Tim prije i
vie, jer je katolika upa Livno bila dodijeljena franjevakoj
provinciji Bosni Srebrenoj i Bosanskom apostolskom vika-
rijatu samo uvjetno. Na istom je mjestu fra P. Bakula iznio i
povijesne primjedbe na suavanje Hercegovine u Jukievom
djelu: Kad bi razdioba izmeu Bosne i Hercegovine to su je
izveli turski upravitelji u nae vrijeme, kao i ona starija to
su je izveli Turci s austrijskim carem obzirom na mjesta gor-
nje Dalmacije, bila dovoljna za odreivanje granica Herce-
govine, morali bismo se usprotiviti svim povjesniarima koji
o tome rade. I zaista, ako turski car g. 1831. nije ustupio ci-
jelu Hercegovinu (koja je tada bila u njegovim rukama) nego
samo vei njen dio i oznaio za vezirstvo Rizvanbegoviu, iz
toga se ne moe zakljuiti da ostali dijelovi ne sainja-
vaju stare Hercegovine, kao na pr. onaj dio koji je sebi ranije
pripojio na istonoj strani Mahmut Paa (1788), onaj koji je
i sada pod bosanskim upraviteljem u Neretvi i Rami, kao i
onaj to sainjava livanjski kotar na zapadu. (podebljao
D. P.).
Fra Grga Marti napisao je 1842. sljedee: Hercegovac je kao
god i braa njegova, grane slavenskog plemena, sire: Dal-
matinac, Albanez, Crnogorac, Bonjak, Srbin, Horvat, Bu-
garin i dr., znaaja blagodetelna, temperamenta ognjena,
tela krepka i iva, vozrasta po veoj asti golema, izuzima-
jui u Gornjoj Hercegovini okol Posuja, Levna, Duvna i
Kupresa ivee, tako nazvane Ravenjae, koji su telom ma-
120 Petar BAKULA, Topografsko-historijski ematizam franjevake ku-
stodije i apostolskog vikarijata u Hercegovini za godinu Gospodnju 1867.
(Naslov izvornika: Schematismus topographico-historicus Custodiae Pro-
vincialis et Vicariatus Apostolici in Hercegovina, pro Anno Domini 1867,
Spalati, 1867., s latinskog preveo Vencel Kosir), Zaviajna biblioteka ivot
i svjedoanstva, I, Mostar, 1970., 16-17.
nji, no to se jaine tie, drugim ravni. Svi su gostoljubivi, za
puku, ordu i drugo oruje sposobni, za etovanje, osobito u
bregovitim stranama prikladni, i trudoljubivi. (podebljao D.
P.).
121
To je motrite izuzetno zanimljivo i vano, jer datira iz
vremena prije odcjepljenja Hercegovine od Bosanskog apo-
stolskog vikarijata, a iznio ga je franjevac rodom iz Rasto-
vae kod Posuja, koji nije otiao s hercegovakim franjev-
cima iz Kreeva u Hercegovinu nego je ipak ostao lanom
franjevake provincije Bosne Srebrene.
Meutim, sam je fra Ivan Frano Juki 1845. zabiljeio da: U
Skoplju seljaci svoju narodnu nonju ve su zamijenili s tur-
skom, kako muko tako i ensko, ali na Kupresu zadrala se
kod obadva pola; ona je s malom promjenom kao u Duvnu
i u Livnu, a jednaka sa onom, koju nose seljaci u okruju
spljetskom, koje Italijani Morlacima zovu. U prateoj je bi-
ljeci, izmeu ostalog, jo ustvrdio: Nonja, obiaji, pjesme
dalmatinskih Morlaka i itelja Livna, Duvna, Kupresa i
Hercegovine do Mostara jedna je te ista. (podebljao D.
P.).
122
Nasuprot njima trojici, fra Lovre Karaula, gvardijan franje-
vakog samostana na Gorici kod Livna (kojeg je utemeljio
1854. i tako odvojio Livno od fojnikog dekanata), iako i sam
pripadnik franjevake provincije Bosne Srebrene, napisao je
u svojem Memorandumu kranskog puka u Livnu, kojeg
je 1875. uputio austrijskom caru i ugarskom kralju Franji
Josipu, sljedee: U civilnom smislu poznato je muhame-
dancima iz historije, da se ovaj kotar uvijek smatrao sa-
stavnim dijelom kraljevine Dalmacije, i da je god. 1746.
otrgnut ispod jurisdikcije splitskog biskupa. Osim toga,
vrlo dobro pamte i s nokta broje sve gradove, tvrave i pri-
morska mjesta Dalmacije, koja je neko sultanova premo
bila zauzela, a koja su zatim za vremena mletake republike
hrabrou ratobornog dalmatinskog naroda opet dola pod
vlast kranskih vladara. Poradi toga misle muslimani, da bi
krani ovoga kotara, kojih brojano ima pet puta vie nego
njih, lako mogli pokuati i izvriti prepad k Austro-Ugarskoj,
kad bi se sloili s Dalmatincima. A zatim jo i to: Napokon,
budui da se radi evropejskog ravnoteja ne smije ni misliti,
da se ovaj kranski narod oslobodi i da se inkorporira svo-
joj majci Dalmaciji ... (podebljao D. P.).
123
121 Grgo MARTI, Hercegovci, u: Izabrani spisi, Svjetlost, Sarajevo,
1956., 32. lanak je izvorno objavljen u Serbskom narodnom listu, pa nije
nita neobino to je prilagoen ekavskom dijalektu. Autor u prateoj bi-
ljeci za naziv ravenjai daje sljedee objanjenje: Naimenovani su tako
sbog njima svojstvenog obiaja, onome izmeu sebe, koji bi to u putu, ili ko-
jom drugom prilikom tetovao, n. pr. konja, ili to drugo, izgubio, iz uinjeno
meu sobom revene naknaditi. Znai, revni ljudi.
122 Ivan Frano JUKI, Putovanje po Bosni godine 1845., u: Izabrana djela,
Konzor, Zagreb, 2001., 73.
123 Lovre KARAULA, Folium complectens Gravamina publica quibus do-
minans elementum muhamedanum plebem christianum in Circulo Livno
data opera injusta opprimit, aliisque artibus atque intensis viribus inter-
netione delere adnititur. Objavljeno na hrvatskom jeziku (u prijevodu fra
Bonifaca Badrova iz 1925.): List koji sadri namete kojima muslimanski ele-
ment djelatno nepravedno tlai kranski narod livanjskog okruga i nastoji
zatrti zlim nainom i jakim snagama, u: Pro populo. ivot i djelo fra Lovre
Karaule (1800. 1875.), uredio Marijan Karaula, Svjetlo rijei, Sarajevo,
Identitet
Polovicom 19. st. provedena je nova podjela Bosanskog i
Hercegovakog paaluka. Ukinuti su sandaci i kadiluci te
uvedena nova administrativna podjela na kajmakamluke
(okruge) i mudirluke (srezove). Livanjski mudirluk (u kojem
se nalazilo Grahovo) te glamoki i uskopski ili prusaki (u
kojem se nalazio Kupres) mudirluci pripali su travnikom
kajmakamluku u Bosanskom paaluku, dok je duvanjski
mudirluk pripao mostarskom kajmakamluku u Hercegova-
kom paaluku. Ve 1865. svi su paaluci pretvoreni u vilajete
kao najvie teritorijalno-administrativne cjeline u Osman-
skom Carstvu, ukinut je Hercegovaki paaluk, a Bosanski
je vilajet obnovljen u jedinstvenu provinciju podijeljenu na
sedam sandaka koji su se dalje dijelili na kadiluke (kaze).
Duvno je kao kadiluk bilo izdvojeno iz Hercegovakog i
prikljueno Travnikom sandaku tako da se (ponovno)
nalo skupa s Livnom i Glamoem koji su bili zasebni ka-
diluci te Kupresom koji se nalazio u sastavu prusakog
kadiluka.
124
Hercegovaki su Hrvati digli u Gorici kod Gabele 1875.
ustanak protiv osmanske vlasti, a ubrzo i hercegovaki Srbi
u Nevesinju. Zatim su im se pridruili i Srbi u zapadnoj Bo-
sni, dok bosanski Hrvati nisu sudjelovali u ustanku. Osman-
ska vlast nije bila u stanju uguiti ustanak, a to joj je dodatno
oteao ulazak u rat Srbije i Crne Gore, a zatim i Ruskog Car-
stva, te pomo Austro-Ugarske Monarhije ustanicima.
Vrlo brzo poslije izbijanja hrvatskog ustanka, nekoliko livanj-
skih muslimana je ubilo (zadavilo) starca fra Lovru Karaulu
to je bio povod irenju ustanka i na livanjski kraj, a ustanike
je organizirao fra Stipan Krei. Naoruanih ustanika bilo
je na vrhuncu oko 400, uglavnom Hrvata ali i neto pridru-
enih Srba, a glavno im je uporite bilo na Dinari iznad sela
Prologa. S druge strane ustanak duvanjskih Hrvata u startu
je zakazao, a manje su se borbe vodile samo u Vinici, ali i
tu uz pomo livanjskih ustanika. Cijelo vrijeme livanjski
Hrvati bili su ukljueni u tijek hrvatskog ustanka u Her-
cegovini (i jedini zapadno od Neretve izdrali do kraja),
dok su glamoki i grahovski Srbi bili ukljueni u tijek
srpskog ustanka u zapadnoj Bosni.
125
U ustanku livanjskih Hrvata sudjelovalo je nekoliko franje-
vaca, a meu njima i fra Bono ari kojeg su ustanici Pro-
loke ete izabrali za vojvodu. Fra Bono ari najbolji je
primjer koliko je relativno to to je Livno ostalo u franje-
vakoj provinciji Bosni Srebrenoj, odnosno nije pripalo
Hercegovakoj franjevakoj provinciji. Roen je 1848. u
Vrdima kod Drenice sjeverno od Mostara, uoi ustanka bio
je kapelan u ukliu kod Livna, kasnije je slubovao u vie
upa na podruju Hercegovake franjevake kustodije, od-
2000., 246-252, posebno 250-251.
124 H. ABANOVI, n. dj. (55), 233-234.
125 Anelko MIJATOVI, Revolucionarna i borbena zbivanja u zapadnoj
Hercegovini za vrijeme Hercegovakoga ustanka (1875. 1878.), u: Zbor-
nik radova Uloga Hrvata u Hercegovakome ustanku (1875. 1878.), Lju-
buki, 2009., 151-162.
nosno provincije, najee u duvanjskom kraju, a umro je u
franjevakom samostanu na Humcu kod Ljubukog 1910.
126
Tijekom hercegovakog ustanka, prema naredbi centralne
osmanske vlasti osnovan je krajem 1875. poseban Herce-
govaki vilajet, ali je ve poetkom 1877. ukinut.
127
Svjetski
poznati engleski arheolog-amater Arthur J. Evans boravio
je kao novinski izvjestitelj u Bosni i Hercegovini izmeu
1875. i 1878. i izvjetavao o dogaanjima na tom podruju,
a u knjizi u kojoj je sabrao svoje revidirane i selekcionirane
dopise iz 1877. priloio je kartu u kojoj je razgraniena Her-
cegovina u odnosu na Bosnu.
128
Prema toj karti Hercego-
vina je na zapadu obuhvaala Livno, a vjerodostojnost tog
razgranienja potvruje injenica da je na toj karti Hercego-
vina obuhvaala i Niki, koji je sljedee godine pripao Cr-
noj Gori.
Rat izmeu osmanske vlasti i hrvatskih i srpskih ustanika

trajao bi u nedogled da europske sile nisu na Berlinskom
kongresu 1878. donijele odluku da se Austro-Ugarskoj Mo-
narhiji povjeri mandat privremene uprave nad Bosanskim
paalukom. Dvolana Austro-Ugarska Monarhija uvela je,
prema paalucima, takoer dvolano ime za okupacijsku
zonu, a zatim anektiranu pokrajinu Bosna i Hercegovina,
ali upravo je njezina administracija odstupila od povije-
snih injenica, tako to je Duvno svrstala u Bosnu, a ne
Hercegovinu.
129
Isto tako, Duvnu kao kotaru prikljuen je
vei dio Bukog blata i sela Zagorje, Zavelim i Vir juno od
Zavelima, koja danas pripadaju Posuju.
Prema prvom popisu stanovnitva Bosne i Hercegovine, iz-
vrenom 1879., u livanjskom kotaru ivjelo je 11.010 kato-
lika ili Hrvata, ali mu je bio oduzet vei dio Bukog blata,
a prikljueno Grahovo kao ispostava, tako da je na Livanj-
skom polju ivjelo 10.453 (51,04), a na Grahovu polju 557
(12,16) katolika. U duvanjskom kotaru ivjelo je 10.705
(79,81), a u glamokom svega 196 (1,92) katolika. Kupres
je bio ispostava u kotaru Donjem Vakufu i u toj je ispostavi
ivjelo 3305 (38,74) katolika. Popis stanovnitva izvren
1910. pokazuje znaajan porast Hrvata na tom podruju.
U livanjskom kotaru tada je ivjelo 20.323 (63,21), u du-
vanjskom 19.407 (86,86), u glamokom 1135 (5,55),
130
a u
126 Andrija NIKI, Ustanak u livanjskom kraju 1875. 1878. i fra Bono
ari, Zaviajna knjinica ivot i svjedoanstva, 60, Povijesni isjeci, 7, Fra-
njevaka knjinica i arhiv u Mostaru, Mostar, 2000.
127 H. ABANOVI, n. dj. (55), 98, 234.
128 Arthur J. EVANS, Illyrian Letters, Longmans, Green and Co., London,
1878. Prevedeno na srpski ekavski jezik: Artur D. EVANS, Ilirska pisma,
Biblioteka Kulturno nasljee, Veselin Maslea, Sarajevo, 1967.
129 Jo je vee odstupanje bilo s Foom, inae povijesnom jezgrom Herce-
govine, koja je na samom poetku austrougarske uprave pripadala mostar-
skom okrugu, ali je vrlo brzo prikljuena sarajevskom i na taj nain ula u
sastav Bosne!!!
130 Iako je Austro-Ugarska Monarhija poslije 1903. odustala od plana stva-
ranja umjetne bosanske nacije razliitih religija i dopustila Hrvatima i Sr-
bima u Bosni i Hercegovini da se nacionalno izjanjavaju i politiki orga-
niziraju (pa se slubeni jezik ve 1907. zvao hrvatski i(li) srpski), popis iz
Identitet
grahovskoj ispostavi livanjskog kotara 1184 (13,90) i u ku-
prekoj ispostavi bugojanskog kotara 5580 (40,08) Hrvata.
Austrougarska uprava omoguila je 1881. ponovno uspo-
stavljanje redovite organizacije Katolike crkve u Bosni i
Hercegovini, ali ne na nain da su dijelovi tog podruja vra-
eni (nad)biskupijama kojima su povijesno pripadali i ijim
su sreditima oni prostorno gravitirali kao to su nadbi-
skupije sa sjeditem u Splitu i Zagrebu ili naslovno pripa-
dali kao to je bila tadanja Bosansko-srijemska biskupija sa
sjeditem u akovu. Habsburki je dvor, a ne Sveta Stolica
u Rimu, izravno odluivao o osnivanju novih biskupija na
podruju okupacijske zone Bosne i Hercegovine pa su tako
osnovane tri potpuno nove biskupije sa sjeditima u Sara-
jevu, Banjoj Luci i Mostaru, dok je stara Trebinjsko-mrkan-
ska biskupija, koja je preivjela doba osmanske vladavine
tako to je njome upravljao dubrovaki nadbiskup, odvojena
od njegove jurisdikcije i dodijeljena mostarskom biskupu.
Vrhbosanska nadbiskupija sa sjeditem u Sarajevu obuhva-
tila je priblino podruje koje je pripadalo srednjovjekov-
noj Bosni, Usori i Solima. Banjoluka biskupija uglavnom je
obuhvatila podruje koje se nazivalo Turskom Hrvatskom ili
Bosanskom krajinom, odnosno podruje do rijeke Vrbas na
istoku. Mostarsko-duvanjska biskupija se pozivala na tradi-
ciju starokranske Delminijske, odnosno srednjovjekovne
Duvanjske biskupije i obuhvatila je podruje zapadno od do-
njeg toka rijeke Neretve do Bukog blata, odnosno podruje
koje je nekad pripadalo to Duvanjskoj to Makarskoj bisku-
piji. Samo je selo Unite na Dinari potvreno ibenskoj bi-
skupiji, jer je pripadalo katolikoj upi Kijevo.
Ako igdje unutar Bosne i Hercegovine moderna kato-
lika crkvena bilo biskupijska bilo redovnika or-
ganizacija nije potivala, odnosno ako je igdje naruila
geografsko jedinstvo i etniku kompaktnost katolikog
stanovnitva, onda je to upravo na podruju zadinarskih
krkih polja. Duvanjsko polje i vei dio Bukog blata pripali
su Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegovakoj franje-
vakoj provinciji. Druga su polja ostala u franjevakoj pro-
vinciji Bosni Srebrenoj, ali su najvei dio Livanjskog polja i
cijelo Glamoko pripali Banjolukoj biskupiji, a Kupreko
polje Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Takva se crkvena podjela
nije uvijek poklapala s administrativnom. Tako je uica
do polovice 20. st. administrativno pripadala Livnu, a
crkveno Mostarsko-duvanjskoj biskupiji i Hercegova-
koj franjevakoj provinciji. (Jedino se u uici na cijelom
tom podruju danas dodiruju franjevci dviju provincija, jer
katolike upe u duvanjskom dijelu Bukog blata u meu-
vremenu su oduzete franjevcima Hercegovake provincije i
dodijeljene biskupijskim sveenicima Mostarsko-duvanjske
biskupije.) O vraanju Livna povijesnoj Splitskoj nadbisku-
piji nije se moglo ni pomiljati, a pogotovo ne o podreiva-
1910. napravljen je, kao i oni prethodni, prema vjerskom, a ne etnikom ili
nacionalnom kriteriju. U isto je vrijeme meu Srbima na irem dinarskom
podruju postojala struja koja je zagovarala jedinstvo s Katolikom crkvom,
tako da nije nita neobino da se 159 ljudi u glamokom kotaru izjasnilo
kao katolici grkog obreda, ali oni nisu ukljueni u navedeni broj i postotak
hrvatskog stanovnitva, jer je rije o srpskom stanovnitvu.
nju novonastalih katolikih biskupija u Bosni i Hercegovini
Splitskoj ili Zagrebakoj metropoliji.
Taj i sline poteze u Bosni i Hercegovini (pokuaj stvaranja
umjetne bosanske nacije razliitih vjera, zakonsko progla-
avanje slubenog jezika s bosanskim imenom i forsiranje
bogumilskog mita kao povijesne osnove) dualistika Au-
stro-Ugarska Monarhija radila je da razbije svoju najveu
unutarnju opasnost jedinstvo Hrvata i njihovu tenju za
trijalistikom monarhijom, a zatim i loginu federalizaciju
slavenskih naroda u njezinom sastavu. (Dovoljno je imati u
vidu da su se i Maari izborili za dualistiku monarhiju tek
1867. ucjenjujui Habsburgovce poslije tekog poraza koji su
oni pretrpjeli od Pruskog Carstva.) A upravo je to bio glavni
razlog zato se krajem Prvog svjetskog rata, odnosno 1918.,
Austro-Ugarska Monarhija raspala iznutra.
Stvaranjem Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije
preimenovanom u Kraljevstvo Jugoslaviju) pod vlau srp-
ske dinastije Karaorevia inilo se da je ostvaren cilj ujedi-
njenja svih junih Slavena. Jugoslavenska se ideja ubrzo po-
kazala kao zabluda, jer je nova, inae kulturno heterogena,
drava funkcionirala kao proirena Srbija gdje je srpstvo bilo
favorizirano,
131
dok je hrvatstvo potiskivano
132
ili gueno
131 Najbolji i najzanimljiviji primjer favoriziranja srpstva na podruju za-
dinarskih krkih polja jest razvoj naselja Bosanskog Grahova. To je bilo srp-
sko selo izvornog imena Arein Brijeg, koje je na popisu stanovnitva iz
1879. imalo je svega 13 kua i 92 stanovnika, te tako ilo u skupinu manjih
sela ak na Grahovu polju. Ve 1910. to je selo imalo 50 kua i 290 stanov-
nika, od toga 243 pravoslavaca (Srba) i 42 katolika (Hrvata), uz nekoliko do-
seljenih idova i evangelika, tako da je mjesto imalo multireligijski karakter,
a u njemu je bilo sjedite grahovske ispostave livanjskog kotara. Ubrzo po-
slije zavretka Prvog svjetskog rata i proglaenja Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, u ljeto 1919. to je naselje slubeno preimenovano u Bosansko
Grahovo. Dugo je u javnosti bilo prisutno miljenje da je to naselje dobilo
bosanski pridjev u imenu da bi se razlikovalo od Grahova u Crnoj Gori, ali
neke injenice upuuju da se objanjenje treba traiti u drugom kontek-
stu. Naime, u Obljaju, vrlo blizu Areinog Brijega ili Grahova, bio je roen
Gavrilo Princip, koji je kao lan (u osnovi velikosrpskog) pokreta Mlada
Bosna (iji je osnovni cilj bio pripojenje Bosne i Hercegovine Srbiji), ubio
u Sarajevu 1914. nasljednika habsburkog prijestolja Franca Ferdinanda i
njegovu trudnu suprugu Soju to je bio povod za izbijanje Prvog svjetskog
rata. U konanici to je dovelo do raspada Austro-Ugarske Monarhije i stva-
ranje Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca (preimenovanog u Kraljevstvo
Jugoslaviju) koje je funkcioniralo kao proirena Srbija. Srbi su G. Principa
i ostale lanove Mlade Bosne, koji su sudjelovali u spomenutom atentatu,
slavili kao junake (u prvoj Jugoslaviji posveena im je kapela tzv. Vidovdan-
skih junaka u Sarajevu i u nju prenesene njihove kosti, a u drugoj Jugosla-
viji muzej u tom gradu!), pa je zbog toga mnogo vjerojatnije da je bosanski
pridjev bio dodijeljen Grahovu u ast te organizacije, a ne zbog nekakvog
razlikovanja dvojnika. (Ironino je da su upravo Srbi tijekom posljednjeg
rata uklonili bosanski pridjev iz imena svih gradova koji su bili ili su i danas
pod njihovom vlau, pa tako i iz imena Bosanskog Grahova.) Ispostava
Bosansko Grahovo pretvorena je 1929. u opinu u koju je ulo i pola srpskih
sela u donjem Livanjskom polju (do poteza Sajkovi Vrbica), a zatim je ta
opina izdvojena iz livanjskog kotara i zajedno s opinama Drvar i Trubar
formirala novi zasebni kotar Bosansko Grahovo sa sjeditem u istoimenom
mjestu. Na popisu stanovnitva iz 1931. kotar je imao 12.404 stanovnika od
ega 11.280 Srba. Poslije Drugog svjetskog rata, Bosansko Grahovo bilo je
sjedite istoimene opine, u ijem je sastavu bila i polovica srpskih sela u
donjem Livanjskom polju, i razvilo se u mali grad s modernom infrastruk-
turom koji je 1991. imao blizu 2000 stanovnika, gotovo u potpunosti Srba.
132 Dobar primjer potiskivanja hrvatstva na podruju zadinarskih krkih
polja jest odbijanje zahtjeva duvanjskih Hrvata za preimenovanjem gradia
Identitet
svim sredstvima, esto i nasiljem pa je to i dovelo do stva-
ranja hrvatskog ustakog pokreta koji je djelovao ilegalno
ili u emigraciji. Sve povijesne pokrajine koje su ule u sa-
stav nove drave, pa tako i Bosna i Hercegovina, izgubile su
1929. svoju autonomiju i zasebnost. Nekadanja pokrajina
Bosna i Hercegovina podijeljena je u nekoliko banovina koje
su ignorirale granice odreene austrougarskom upravom.
Tako su livanjski i duvanjski srez i Hercegovina pripali
Primorskoj Banovini sa sjeditem u Splitu, a glamoki
i grahovski srez i kupreka opina unutar bugojanskog
sreza Vrbakoj Banovini sa sjeditem u Banjoj Luci.
Prema popisu stanovnitva 1931. u livanjskom je srezu i-
vjelo 21.893 (75,66), u duvanjskom 23.109 (88,37), u ku-
prekoj opini unutar bugojanskog sreza 6436 (39,99) Hr-
vata, u glamokom srezu 1342 (5,39) i u grahovskoj opini
unutar grahovskog sreza 1101 (8,87).
Situacija se promijenila 1939. kada je, uslijed vanjskih priti-
saka i ratne opasnosti, centralna srpska vlast odluila rijeiti
najtee unutarnje politiko pitanje Kraljevstva Jugoslavije,
odnosno zahtjev Hrvata za punom autonomijom i federal-
nim ureenjem. Stvorena je Hrvatska Banovina, a njezino
je podruje odreeno prema nacionalnom kriteriju tako
da je u nju uao i velik dio Bosne i Hercegovine, preci-
znije svi krajevi koji su imali hrvatsku veinu, pa tako i li-
vanjski i duvanjski srez i kupreka opina. Ali za opstanak
Kraljevstva Jugoslavije to je bilo prekasno, jer je bila uvuena
u Drugi svjetski rat to je rezultiralo njezinim munjevitim
raspadom.
Uz potporu nacistike Njemake i faistike Italije, pripad-
nici hrvatskog ustakog pokreta u travnju 1941. proglasili
su faistiku Nezavisnu Dravu Hrvatsku. U njezin je sastav
ula cijela Bosna i Hercegovina, a ne samo njezini krajevi s
hrvatskom veinom to je bio jedan od razloga nestabilno-
sti te kratkotrajne marionetske drave. NDH je administra-
tivno bila podijeljena na velike upe kojima su esto davana,
u narodu zaboravljena, srednjovjekovna imena, a njihova su
podruja ignorirala geografske i povijesne kriterije. Tako su
Livno, Duvno, Glamo i Kupres pripali upi Pliva-Rama sa
sjeditem u Jajcu.
Srpsko stanovnitvo, posebno ono organizirano u etniki
pokret ili vezano uz njega, nije moglo prihvatiti hrvatsku
vlast pogotovo faistikog reima, a ustae (ijoj se vlasti u
poetku priklonio i znaajan dio muslimanskog stanovni-
tva) su im se poele osveivati zbog velikosrpske diktature
u prethodnoj dravi. Tako je vrlo brzo poslije proglaenja
NDH dolo do oruanih sukoba popraenih obostranim
masovnim zvjerskim pokoljima civilnog stanovnitva na
cijelom podruju. Jugoslavenski komunisti organizirali su
Duvna u Tomislavgrad u ast hrvatskog kralja Tomislava povodom proslave
tisuugodinjice Hrvatskog Kraljevstva 1925. Centralna velikosrpska vlast u
Beogradu dopustila je to preimenovanje tek tri godine kasnije, ali samo pod
uvjetom da preimenovanje u prvom redu bude u ast novoroenog srpskog
princa Tomislava, sina kralja Aleksandra Karaorevia.
ustanak protiv njemakih i talijanskih okupatora i njihovih
saveznika, pa tako i protiv NDH, a zbog svoje vienacionalne
partizanske vojske i protufaistike, odnosno protunacistike
borbe poslije etiri godine rata izali su kao jedini pobjednici
koje su priznali i saveznici protuhitlerovske koalicije. Rat je
bio najintenzivniji na podruju Bosne i Hercegovine, pa tako
ni podruje zadinarskih krkih polja nije ostalo poteeno.
Tako su u srpnju 1941. Srbi digli ustanak protiv NDH koji je
zahvatio cijelo podruje koje su masovno naseljavali, pa tako
i Glamoko, Kupreko, Grahovo i donje Livanjsko polje. Po-
slije poetnih uspjeha u borbi protiv oruanih snaga NDH,
srpski ustanici u donjem Livanjskom polju uglavnom su se
opredijelili za partizanski komunistiki pokret (u sastavu ba-
taljuna Starac Vujadin), a oni na Glamokom, Kuprekom
i Grahovu polju za etniki. U tim su borbama poubijani ili
protjerani svi Hrvati na Grahovu polju i znatno prorijeeni
na Glamokom.
Partizanski pokret kod Hrvata na podruju Bosne i Herce-
govine (za razliku od Dalmacije gdje je bio jak utjecaj komu-
nista, a vei dio obale s otocima bio preputen Italiji) bio je
krljav, posebno prve dvije godine rata, dok sami partizani
nisu poeli vriti nasilna novaenja i iriti komunistiku pro-
pagandu na hrvatskim podrujima koja su se privremeno
nala pod njihovom kontrolom. Odlazak Hrvata u partizane
esto nije ni bio zaslugom komunistikog pokreta (kako se
to u komunistikoj Jugoslaviji kasnije predstavljalo) nego je
bila rije o pojedinanim sluajevima razliite motivacije.
Tako su Hrvati iz Zabria kod Livna odlazili u partizane (ili
im pomagali) zbog prijeratnog sukoba s livanjskim franjev-
cima (od kojih je veina kasnije bila naklonjena NDH) zbog
ega su se izdvojili iz Katolike crkve i pristupili izmatikoj
samozvanoj Starokatolikoj crkvi. Pa i broj od dvadesetak
Hrvata u livanjskom ustanikom partizanskom odredu na
Cincaru
133
i priblino toliko u duvanjskom odredu Mijat
Tomi tijekom 1941. bio je vie nego skroman, pogotovo
ako se usporedi s brojem livanjskih ustanika gerilaca sedam
desetljea ranije kada je ukupan broj stanovnika bio znatno
manji. Partizani su u ljeto 1942. u uici osnovali Desetu
hercegovaku proletersku udarnu brigadu u koju su kra-
jem godine ukljueni livanjski (ali samo onaj na Cin-
caru) i duvanjski odred, koji su u meuvremenu prerasli
u bataljune.
133 Taj odred nije bio u sastavu bataljuna Starac Vujadin i od njega se
razlikovao brojnou, nacionalnim sastavom i motivom ustanika. Dok je
bataljun Starac Vujadin imao preko 600 ustanika, iskljuivo Srba, i na-
stao kao rezultat pobune srpskog stanovnitva u donjem Livanjskom polju
protiv uspostavljanja hrvatske drave i spontanog oruanog otpora izrav-
nim ustakim napadima, ali bez komunistikog organiziranja (tek poslije
poetnih uspjeha srpskih ustanika, komunisti su, da bi ih pridobili na svoju
stranu, meu njih poslali nekoliko svojih iskusnih lanova Srbe kao zapo-
vjednike, a Hrvate kao politike komesare, to je na livanjske Srbe imalo po-
zitivan utjecaj i s nacionalnog gledita), dotle je livanjski partizanski odred,
smjeten na planini Cincaru, imao svega do 50 ustanika uglavnom livanj-
skih komunista hrvatske, srpske i bonjake nacionalnosti. Poslije pogibije
zapovjednika Vojina Zirojevia taj je odred, u meuvremenu bataljun, no-
sio ime u njegovu ast.
Identitet
Jugoslavenski su komunisti na drugom zasjedanju svojeg Ze-
maljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne
i Hercegovine (ZAVNOBiH) odranom 1943. obnovili teri-
torijalno-politiku zasebnost Bosne i Hercegovine kao repu-
blike unutar budue komunistike Jugoslavije s granicama
i imenom okupacijske zone i pokrajine u Austro-Ugarskoj
Monarhiji. I oni su bili svjesni posebnosti podruja zadinar-
skih krkih polja, a posebno livanjskog kraja i grada Livna
(tada jedinog razvijenog mjesta na tom podruju) unutar
Bosne i Hercegovine, dok su na treem zasjedanju svojeg
ZAVNOBiH-a odranog 1945., zakljuili sljedee: Do sada
je ovaj dio zapadne Bosne ostajao naputen naroito u sa-
obraajnom pogledu. Livanjsko podruje je otsjeeno od
zalea i jako orijentisano prema Dalmaciji. Meutim,
umjesto udaljavanja od nas, ono bi moglo da nas spaja sa
Primorjem. Poznato je, da primorski narodi imaju iri po-
gled na svijet i bri kulturni razvitak. Nas od mora dijeli
uski dalmatinski pojas i Livanjsko podruje zapljuskuje
primorska kultura. Njoj se moe otvoriti put i dublje u za-
lee, gdje preovlada kontinentalni mentalitet. Sve saobra-
ajne potekoe padaju pred modernom tehnikom. Taj uticaj
bi i politiki bio plodotvoran, jer bi hrvatske narodne mase
ovoga kraja bile u bliem dodiru sa dalmatinskim Hrvatima,
koji su u naoj narodno-oslobodilakoj borbi prednjaili svo-
jom borbenou i visokom politikom svijeu. (podebljao D.
P.).
134
U Drugom svjetskom ratu (ali uglavnom na njegovom zavr-
etku ili neposredno poslije njega) poginulo je ili bilo ubijeno
u raznim okolnostima oko 1890 livanjskih, 1243 kuprekih,
1025 duvanjskih, 240 grahovskih i 183 glamokih Hrvata,
najvie mladih mukaraca.
135
Kupreki se Hrvati nisu nikad
vie demografski oporavili, a ionako mali broj glamokih i
grahovskih Hrvata se dodatno smanjio izbjeglitvom bez
povratka. O razmjerima svih tih gubitaka dovoljno je za us-
poredbu navesti da je u ak 19 opina u srednjoj Bosni pogi-
nulo ili ubijeno ukupno 3060 Hrvata. Prema popisu stanov-
nitva Bosne i Hercegovine izvrenom 1948. u livanjskom je
srezu ivjelo 29.647 (80,86), duvanjskom 27.736 (93,26),
glamokom 544 (3,59) i grahovskom 434 (3,78) Hrvata.
Kupres je pripadao bugojanskom srezu i bio podijeljen u e-
tiri manje opine (Blagaj, Kupres, Novo Selo i Vukovsko) u
kojima je ivjelo 4790 (33,51) Hrvata, od kojih veina u ku-
prekoj opini 3415 (82,34).
U Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini unutar ko-
munistike Jugoslavije, duvanjski i livanjski srez dodi-
jeljeni su 1949. mostarskom okrugu (oblasti), a poslije
ukidanja podjele na okruge 1952. regionalno su pripali
134 Zemaljsko antifaistiko vijee narodnog osloboenja Bosne i Herce-
govine, Dokumenti 1945., knjiga II, Izdavako preduzee Veselin Maslea,
Sarajevo, 1968., 34.
135 Ivica LUI, Sigurnosna politika Socijalistike Republike Bosne i Her-
cegovine 1945. 1990., Doktorska disertacija, Filozofski fakultet Sveui-
lita u Zagrebu, Zagreb, 2005., 242-247 (osim podatka o broju poginulih
glamokih Hrvata koji je donesen prema evidenciji livanjskog dekanata Ba-
njoluke biskupije).
Hercegovini sa sreditem u Mostaru u kojem su se na-
lazile sve vanije administrativne institucije i za ta dva
sreza (osnovna privredna komora, glavni sud, zatvor, glavna
pota, zavodi za zdravstvo, kolstvo, zatitu spomenika
kulture i sl.). Hrvati u Hercegovini (u irem smislu) bili su,
zbog masovne zastupljenosti u vojnim postrojbama NDH,
podvrgnuti tekoj represiji i privredno stavljeni na rub op-
stanka, a vlast su preuzeli Srbi i Muslimani (danas Bonjaci),
koji su u nekim krajevima bili totalna manjina, ili pak malo-
brojni domai Hrvati koji su bili u partizanima ili ideoloki
(pre)odgojeni i pouzdani.
Jugoslavenski komunistiki reim minimalno je ulagao u
razvoj livanjskog i duvanjskog sreza (od 1974. opina). Nije
bilo ozbiljnih gradnja tvornica, a ako se neto u tom pogledu
poduzimalo onda je to bila ekoloki tetna tvornica boja i
lakova u Livnu ili se u tvornici kablova u Duvnu trebao po-
staviti opasni akcelerator sovjetske proizvodnje. Isto tako,
nikad nije asfaltirana stara cesta preko prijevoja Vagnja na
Dinari koja je najkraa komunikacija izmeu Livna i Sinja
niti se pristupilo gradnji eljeznike pruge koja bi povezala
Livno sa Splitom to je planirala jo austrougarska uprava.
Zbog svega toga su livanjski i duvanjski Hrvati bili prisiljeni
preseljavati se u druge dijelove Bosne i Hercegovine i u Hr-
vatsku ili masovno odlaziti na dugogodinji privremeni rad
u kapitalistike i demokratske drave, prvenstveno u Save-
znu Republiku Njemaku, odakle se mnogi nisu vratili, ime
je broj Hrvata ako ne smanjen onda zadran na mrtvoj toki.
Tada je dolo do posebnog oblika diskriminacije kroz kol-
stvo. Naime, iako je Livno i Duvno u cijeloj Bosni i Herce-
govini imalo najvie stanovnika privremeno zaposlenih u
Njemakoj, njihova su djeca (i sami velikim brojem budui
gastarbeiteri) u kolama u rodnom kraju od stranih jezika
uila francuski i ruski! Vrhunac je bio 1974. kada je, poslije
viegodinjih radova, Buko blato planski pretvoreno u naj-
vee umjetno akumulacijsko jezero u Europi. Uslijed toga
su dijelovi pojedinih sela i veina korisnog zemljita poto-
pljeni, a pogoeno hrvatsko stanovnitvo moralo se velikim
dijelom iseliti u druge krajeve, uglavnom one u Hrvatskoj,
ime je znatno smanjen njegov ukupan broj u tim dvjema
opinama. To je jezero usprkos svojoj ogromnoj povrini
slabo protabilno u elektroprivredi, a zbog velikih ponora
i preskupo za odravanje, tako da je njegovo stvaranje u pr-
vom redu imalo cilj iseliti hrvatsko stanovnitvo iz tog kraja
kojeg je jugoslavenska komunistika vlast smatrala izrazito
nepodobnim. Sve se to jasno vidi ako se usporede popisi sta-
novnitva Bosne i Hercegovine izvreni 1971. i 1981. Tako
je 1971. u livanjskoj opini ivjelo 31.657 (75,16), a u du-
vanjskoj 29.272 (88,34) Hrvata, dok ih je deset godina ka-
snije bilo 28.918 (71,51) u prvoj i 26.712 (87,10) u drugoj
opini. I u kuprekoj je opini u tih deset godina zabiljeeno
opadanje broja Hrvata (ali i ukupnog stanovnitva) s 4425
(38,49) na 3947 (39,08). Iako je poslije Drugog svjetskog
rata broj Hrvata u glamokoj i grahovskoj opini bio sasvim
zanemariv i tu je uoljiv konstantan pad na 378 (2,22), od-
nosno 238 (1,68) u prvoj opini te na 364 (3,44), odnosno
264 (2,92) u drugoj opini (veinom u selu Unitima na
Identitet
junoj strani Dinare, komunikacijski izravno nepovezanom
s grahovskom opinom!).
Mnogobrojnim ljudima Hercegovina danas predstavlja jasno

odreenu i nepromjenjivu geografsku i administrativnu cje-
linu koja ne obuhvaa Duvno, Livno i Ramu, kojima onda ne
preostaje nita drugo nego svrstati se u Bosnu. Prema takvoj
logici ispada da grad Herceg-Novi kojeg je izgradio herceg
Stjepan Kosaa, a prema ijoj je vladarskoj tituli grad i dobio
svoje ime, ili Niki, Pljevlja i Prijepolje koji su se stoljeima
administrativno nalazili u Hercegovini, danas mogu biti u
Crnoj Gori i da to nitko ne dovodi ili ne smije dovoditi u
pitanje, ali Rama mora biti u Bosni iako je rijeka Rama pri-
toka Neretve koja gotovo cijelom duinom protjee kroz
Hercegovinu. Isto tako, ispada da gradovi u porjeju Une
danas mogu biti prava Bosna, iako to podruje nije nikad bilo
u srednjovjekovnom Bosanskom Kraljevstvu, a u osmansku
je Bosnu dolo tek krajem 16. st. da bi se jo polovicom 19.
st. nazivalo Turskom Hrvatskom, dok Livno danas ne moe
ili ne smije biti u Hercegovini iako je ono uoi konanog
turskog osmanskog osvajanja bilo pod vlau hercega
Stjepana Kosae i njegovih nasljednika, a Livanjsko po-
lje pripada jadranskom slijevu kao Hercegovina, a ne cr-
nomorskom kao Bosna. Takoer, jedini kriterij da Duvno
(ukljuujui tu vei dio Bukog blata), usprkos injenici da je
stoljeima administrativno pripadalo Hercegovini ili je cr-
kveno vezano uz nju, danas treba biti u Bosni jest stav veine
tamonjih Hrvata da njihov zaviaj nije u Hercegovini i da
oni nisu Hercegovci. To to se veina duvanjskih, a jo vie
livanjskih Hrvata ne osjea Hercegovcima, ne znai da se
automatski osjea ili izjanjava iskljuivo Bosancima.
Zapadnu granicu dananje Hercegovine inae je teko, go-
tovo nemogue precizno odrediti. Ako na zapadu Herce-
govina zavrava s podrujem koje danas obuhvaaju opine
Grude i Posuje, onda to znai da dio Blidinjeg jezera koji ad-
ministrativno ne pripada Posuju nego Duvnu, ostaje izvan
Hercegovine i pripada Bosni, odnosno da jedna polovica
Imotskog polja pripada Grudama i ulazi u Hercegovinu, dok
druga polovica tog polja pripada Imotskom i ulazi u Dalma-
ciju. Ako Duvno ne pripada Hercegovini, onda su sela juno
od Zavelima i na Rakitnu (ponovno) ula u sastav Hercego-
vine tek kada su izdvojena iz te opine i dodijeljena Posuju.
Ako Duvno, zbog administrativne i crkvene pripadnosti ti-
jekom povijesti, ipak ulazi u Hercegovinu, onda to znai da
u Hercegovinu ulazi i vei dio Bukog blata koji pripada toj
opini, dok Livanjsko polje, kojem je Buko blato samo ju-
goistoni dio, ostaje izvan Hercegovine i pripada Bosni. Ako
na zapadu Hercegovina zavrava s opinom Livno, onda to
znai da sjeverozapadni dio Livanjskog polja koji pripada
opini Grahovo, ostaje izvan Hercegovine i pripada Bosni.
Ako Hercegovina ne obuhvaa Duvno i Livno onda je njezin
zapadni dio nerazmjerno manji u odnosu na istoni.
Meutim, ako Duvanjsko i Livanjsko polje ulaze u sastav
Hercegovine, onda Glamoko i Kupreko ostaju u Bosni,
a ta etiri velika krka polja ipak ine jedinstvenu geograf-
sku cjelinu. Ta se cjelina u novije doba uporno pokuava
oznaiti kao jugozapadna Bosna, a ta oznaka predstav-
lja (srednjo)bosansku perspektivu, a u stvarnosti je pot-
puno neprecizna i neprimjerena. Naime, ako u geopoli-
tikoj podjeli dananje Bosne i Hercegovine ne postoji
juna Bosna, onda teko moe postojati i jugozapadna.
To se pokuava objasniti na nain da Rama ne ulazi u sje-
vernu Hercegovinu ili barem ne predstavlja prijelaznu zonu
izmeu Hercegovine i Bosne, nego da upravo taj kraj s Usko-
pljem ini junu Bosnu, bez obzira to bi tako odreena
juna Bosna bila minijaturna u odnosu na druge njezine di-
jelove i pripadala porjejima razliitih slijevova. Shvaanje
da cijela Hercegovina zapravo predstavlja junu Bosnu, za-
stupljeno iskljuivo kod Bonjaka muslimana, nacionalno je
egocentrino i mentalno ekscentrino.
Problem je kako oznaiti podruje koje obuhvaa Livanjsko,
Duvanjsko, Glamoko i Kupreko polje, uz mala polja koja
im gravitiraju. Iz perspektive hrvatskog stanovnitva tog
podruja, Bosna poinje iza prijevoja Kuprekih Vrata,
Hercegovina iza kanjona Studenih Vrila, a Dalmacija od
prijelaza Kamenskog. Kod hrvatskog (ali i srpskog i bo-
njakog) stanovnitva ne samo da ne postoji svijest o zajed-
nikom imenu za to podruje (ime Zavrje za to podruje
je recentna povijesno neosnovana odrednica potpuno nepo-
znata obinom stanovnitvu!), nego se ono u tom pogledu
iskljuivo meusobno identicira po uem zaviaju kao Liv-
njaci, Duvnjaci, Glamoaci ili Kupreaci.
136
S obzirom da
sva etiri velika krka polja gravitiraju planini Dinari, a
stanovnitvo i sjeverno i juno od te planine openito se
naziva dinarcima, geografski naziv za to podruje gla-
sio bi Zadinarje, iako on odraava perspektivu istone
jadranske obale, kojem su ta polja ire zalee. to se tie
dananje geopolitike pripadnosti tog podruja tu, kao
nigdje drugdje, dolazi do izraaja opravdanost i potreba
dvolanog imena bez obzira hoe li ono glasiti Bosna i
Hercegovina ili starinski puki skraeno Herceg-Bosna.
Dakle, na teko pitanje pripadaju li, kroz hrvatski kut pro-
matranja, Livno i Duvno Bosni ili Hercegovini odgovor je
lagan ni jednom ni drugom ili i jednom i drugom, dok
se Glamo i Kupres ne mogu vezati uz Hercegovinu, to ni-
kako ne znai da je tu rije o istoj Bosni, barem kada je u
pitanju identitet Hrvata. Kod livanjskih je Hrvata prisut-
niji bosanski identitet s jakim otklonom prema hercego-
vakom, dok je kod duvanjskih Hrvata prisutniji herce-
govaki identitet s jakim otklonom prema bosanskom,
a i jedni i drugi mentalitetom su zapravo najblii Hrva-
tima u dananjoj Dalmatinskoj zagori, prije svih u Sinju
i Imotskom. Zato livanjski i duvanjski Hrvati znaju za sebe
136 To posebno dolazi do izraaja u nazivima nevjesta. Nevjeste udate u
susjedni kraj unutar tog podruja nazivaju se prema zaviaju Livanjke, Du-
vanjke, Glamoanke i Kupreanke, a one iji je zaviaj izvan tog podruja
su Bosanke, Hercegovke i Dalmatinke. Nikad nevjesta iz Duvna udata u
Livno ili Kupres nije Hercegovka, niti je nevjesta iz Livna ili Kupresa udata
u Duvno Bosanka.
Identitet
esto, to u ali to ozbiljno, rei da su nesvrstani ili ve-
znik i u sintagmi Bosne i Hercegovine, a to je posebno dolo
do izraaja poslije zavretka nacionalnog i vjerskog rata koji
je pratio raspad komunistike Jugoslavije i podjelu Bosne i
Hercegovine. Zbog toga se pripadnost Livna i Duvna moe i
treba promatrati na drugi ili drukiji nain.
Cijela dananja dravna granica izmeu Hrvatske s jedne i
Bosne i Hercegovine s druge strane, zapravo je granica odre-
ena tijekom nekoliko mirovnih sporazuma odranih na sa-
mom zavretku 17. i poetkom 18. st. izmeu tri odavno ne-
postojee velesile: Habsburkog Carstva, Osmanskog Car-
stva i Venecijanske Republike, uz malu ali vanu teritorijalnu
intervenciju, danas takoer nepostojee Dubrovake Repu-
blike (zbog te je intervencije najjuniji dio Hrvatske danas
odvojen od matinog podruja Neumom, jedinim izlazom
Bosne i Hercegovine na Jadransko more, usprkos injenici
da je Neum naseljen 100 hrvatskim stanovnitvom!). Dok
zapadne i sjeverne granice Bosne i Hercegovine, zbog velike
koncentracije slavenskog muslimanskog (danas bonjakog)
stanovnitva u Pounju i velike koncentracije srpskog stanov-
nitva u pojedinim dijelovima ireg pojasa uz desnu obalu
rijeke Save (koja je jo vie dola do izraaja srpskim osvaja-
njem i masovnim iseljavanjem Hrvata s tog podruja 1992.,
a kojima nije omoguen povratak), danas zaista predstav-
ljaju etnike, vjerske i kulturoloke granice prema Hrvatskoj
(tome je doprinijelo i masovno iseljavanje Srba s podruja
Hrvatske 1995.), dotle granica na jugu, a posebno preko pla-
nine Dinare do rijeke Neretve, nikad nije predstavljala ni et-
niku ni vjersku ni kulturnu granicu, jer je s obje strane tako
povuene granice veinsko stanovnitvo od ranog srednjeg
vijeka do danas bilo i ostalo hrvatsko katoliko. Jasno je da su
na tom jedinstvenom geografskom i etnikom podruju poj-
movi zapadna Hercegovina i srednja Dalmacija, a pogotovo
nekakva jugozapadna Bosna, recentne i umjetne oznake i da
su identiteti kao to su Dalmatinci, Hercegovci i Bosanci sa-
svim relativni. Glavni identitet je hrvatstvo, a Hrvatima
kao starosjedilakom i veinskom stanovnitvu u Livnu
i Duvnu, on jest i najvaniji. Zatim dolazi katolianstvo,
pa zaviajna pripadnost, a sve ostalo im je, kako sam re-
doslijed kae, etvrtorazredno ili ak nebitno.
Ako nisu tone gore iznesene tvrdnje, znai li to da su ka-
toliki rodovi koji su se iz Livna i Duvna krajem 17. i poet-
kom 18. st. masovno naselili na podruje juno od Dinare i
tamo ostali ivjeti zapravo izvorno Bosanci ili Hercegovci,
a ne Dalmatinci Odnosno, znai li to da su pripadnici tih
istih katolikih rodova kada su se koje desetljee kasnije vra-
tili u Livno i Duvno ve bili Dalmatinci Ili, znai li to da su
katoliki rodovi, koji su se nekoliko puta pomicali na irem
dinarskom podruju posebno tijekom 17. i 18. st., proivjeli
preobrazbu identiteta u ciklusu Hercegovci Dalmatinci
Bosanci, bez obzira s kojim je od tih identiteta ciklus poi-
njao odnosno zavravao Znai li to da s jedne strane Imot-
skog polja i porjeja Trebiata ive katoliki Dalmatinci, a
s druge strane katoliki Hercegovci Ako se livanjska i du-
vanjska opina danas nalaze u razliitim biskupijama i fra-
njevakim provincijama, znai li to da pola katolikog sta-
novnitva u Bukom blatu predstavlja Bosance, a pola Her-
cegovce Potvrdan odgovor na ta pitanja mogu dati samo
ljudi koji te geopolitike, administrativne i crkvene, ali
sve u svemu umjetne granice promatraju kao vjenu i ne-
povredivu svetinju koja razdvaja dva ili ak tri svijeta ili
to podruje dovoljno ne poznaju, odnosno promatraju s
vee udaljenosti. Razboritim i upuenim ljudima jasno je
da je kojim sluajem Venecijanska Republika, ija je vojska
dobrim dijelom bila sastavljena upravo od Hrvata, dobila ci-
jelo to podruje (a ono je strateki ve bilo gotovo izgubljeno
za Osmansko Carstvo), danas bi sigurno sve njegovo hrvat-
sko katoliko stanovnitvo svoj zaviaj zvalo Dalmacijom i
pripadalo istoj (povijesno izvornoj) Splitskoj nadbiskupiji i
jedinstvenoj franjevakoj provinciji (bez obzira kakvo ime
ona nosila). Naravno da se povijesni kota ne moe vratiti
unatrag i da ne treba aliti za tim to prolost nije bila
drukija od onakve kakvu bi moda netko danas elio, ali
isto tako treba imati u vidu i to da se u ivotu i svijetu sve
mijenja, ali i da se povijest ponekad ponavlja, to znai
da se onda takoer ne smije aliti za tim ako budunost
ispadne drukija od onakve kakvu netko danas eli!
Stvar je ope kulture znati da je Dalmacija dobila ime po
Delmatima, ratobornom stoarskom narodu koji je ivio
upravo izmeu rijeka Krke na zapadu i Neretve na istoku, te
Glamokog i Kuprekog polja na sjeveru i istone jadranske
obale na jugu, a okosnicu njihovog podruja predstavljala je
upravo planina Dinara. Oni su najdue ratovali s Rimljanima
u njihovoj povijesti, a poslije osvajanja, unato intenzivnom
raseljavanju putem novaenja, uspjeli su se zbog svojeg kon-
zervatizma odrati i ivjeti nekoliko stoljea tradicionalnim
nainom odolijevajui romanizaciji. I Delmate i Hrvate na
tom je podruju obiljeio slian mentalitet koji je izra-
en kroz vitalnost, tradicionalizam, rodovsku poveza-
nost, slobodoljubivost i buntovnost prema stranoj vla-
sti. Nije rije o izravnom kontinuitetu jer delmatski je
etniki i politiki identitet nestao intenzivnom romani-
zacijom nekoliko stoljea prije doseljenja Hrvata na to
podruje nego o slinom mentalitetu uvjetovanom ili
(pred)odreenom dinarskim krkim podrujem. Ipak
treba raunati i na neke preitke kao to je specina viegla-
sna kratka puka pjesma iz kojih su se razvili ganga i (sestrin-
ska) rera, koje su svojstvene za to podruje. S obzirom da je
ganga obiljeje Hrvata samo na tom podruju (a u novije se
doba odatle proirila iskljuivo seobom njezinih izvoaa u
druge krajeve) jasno je da je to hrvatska prilagodba nasljeu
romaniziranog stanovnitva delmatskog porijekla. Isto tako,
poznato je da su Delmati dobili ili nosili ime po svojem po-
litikom sreditu Delminiju koji se nalazio na planini Libu
iznad Duvanjskog polja, a ime Duvno je njegov slavenizirani
oblik (Delminium > Dulmno > Duvno, vjerojatno ojaan sla-
venskim nazivom duman koji oznaava duboku kotlinu). A
Duvno se danas ne moe nalaziti u Dalmaciji, a duvnjaci
se ne bi trebali ili smjeli izjanjavati kao Dalmatinci!
Bosanski, ponajprije srednjobosanski Hrvati zasnivaju svoj
identitet na pripadnosti Bosni ne samo kao zemlji nego i za-
sebnoj dravi na tradicijama srednjovjekovnog Bosanskog
Identitet
Kraljevstva, koje su blijedo ouvane i usaivane preko re-
dovnike drave franjevake provincije Bosne Srebrene.
Zbog toga se kod srednjobosanskih Hrvata bosanski geopo-
litiki i povijesni identitet dugo nalazio ili jo uvijek nalazi na
prvom mjestu i on je stvorio specian oblik hrvatske nacije.
Hercegovakim je Hrvatima hrvatski nacionalni identitet na
prvom mjestu, dok hercegovaki geografski i povijesni do-
lazi odmah iza njega i jako je vaan dio njihovog identiteta,
jer se njime iskazuje regionalna specinost unutar hrvat-
skog naroda ili nacije. Livanjskim i duvanjskim Hrvatima,
a preko njih i glamokima i kuprekima, najvaniji je hr-
vatski etniki ili nacionalni identitet dok ne postoji ja-
sno denirana i vrsta kolektivna i trajna svijest o pri-
padnosti nekom od dva geografska i povijesna identiteta
s imenima Bosna i(li) Hercegovina.
137
(Kod livanjskih se
Hrvata ta svijest i ne moe prolirati, jer kulturno i ekonom-
ski gravitiraju Splitu, duhovno pripadaju franjevakoj pro-
vinciji Bosni Srebrenoj sa sjeditem u Sarajevu, sjedite bi-
skupije im je u Banjoj Luci, a administrativno su podreeni
Mostaru.)
O svemu tome najbolje svjedoe razliite povijesne i narodne
tradicije o srednjovjekovnim vladarima onih politikih orga-
nizacija na kojima Hrvati u Bosni i Hercegovini zasnivaju ili
uz koje vezuju identitet o svojoj pripadnosti. Hrvati u sred-
njoj Bosni zasnivaju ili vezuju svoj identitet uz bosanske vla-
dare dinastije Kotromania. Hrvati u Hercegovini u novije
doba sve vie zasnivaju ili vezuju svoj identitet uz hercega
Stjepana Kosau, pod kojim je to podruje u srednjem vijeku
postalo zasebna teritorijalno-politika cjelina i po kojem je
u osmansko doba dobilo svoje ime. (Jedino je zanimljivo da
bosanski franjevci i katolici smatraju i slave Katarinu kao
bosanski simbol zato to je bila (pret)posljednja bosanska
Kraljica, ali bi ona kao kerka hercega Stjepana isto tako tre-
bala biti i hercegovaki simbol, mada joj hercegovaki fra-
njevci i katolici ne daju neko posebno znaenje.) Nasuprot
njima livanjski i duvanjski Hrvati ne zasnivaju ili ne ve-
zuju svoj identitet ni na bosanskim Kotromaniima ni
137 Da se identitet moe izgraivati na negaciji oba jedina ponuena iz-
bora ili mogunosti dovoljno je navesti bosanskohercegovake muslimane
koji su tijekom 20. st. izgraivali svoju nacionalnu pripadnost na stavu da
nisu ni Hrvati ni Srbi ostavljajui svojoj intelektualnoj i politikoj eliti ko-
nanu deniciju. Da stvaranjem ili zaokruivanjem nacionalnog identiteta,
regionalni identitet moe biti potisnut ili rtvovan u korist drugoga naj-
bolji su primjer hercegovaki muslimani, koji su se nedavno poeli naci-
onalno izjanjavati Bonjacima iako su uvijek imali izraen hercegovaki
regionalizam i otklon od Bosne. Da u stvaranju nacionalne drave moe
smetati jedan od dva ravnopravna regionalna ali i geopolitika identiteta
izvrstan je sluaj Bonjaka koji, smatrajui sami sebe temeljnim narodom u
Bosni i Hercegovini, a da bi se identicirali s cijelom dravom, ele iz dvo-
lanog dravnog imena izbaciti Hercegovinu, odnosno svesti ju samo na
razinu pokrajine unutar jedinstvene Bosne. Da nacionalni identitet u Bosni
i Hercegovini moe biti iznad svih regionalnih dovoljno je navesti dananju
Republiku Srpsku. Da regionalna pripadnost i iz nje izveden identitet ak
unutar iste drave nisu statini i da se mogu mijenjati moe se navesti sluaj
Hrvata u Srijemu koji je u komunistikoj Jugoslaviji veim dijelom bio iz-
dvojen iz Hrvatske i prikljuen novoformiranoj pokrajini Vojvodini unutar
Srbije, a oni Hrvati koji su ostali u hrvatskom dijelu Srijema sve se ee i
brojnije izjanjavaju Slavoncima i svoj zaviaj stavljaju u Slavoniju koja ima
ista geografska obiljeja kao Srijem.
na hercegu Stjepanu Kosai, nego na hrvatskim narod-
nim vladarima, a prije svih na prvom hrvatskom kralju
Tomislavu. O tome najbolje svjedoe aktivnosti u Livnu i
Duvnu oko 1925. povodom obiljeavanja tisuugodinjice
Hrvatskog Kraljevstva, odnosno krunidbe kralja Tomislava.
Iako je taj dogaaj bio obiljeen raznim aktivnostima u svim
gradovima i opinama u kojima su Hrvati ivjeli, a posebno
bili veina, ipak mu je u livanjskom i duvanjskom kraju dana
najvea pozornost o emu svjedoi gradnja visokog kame-
nog spomenika u obliku obeliska s bronanim medaljonom
posveenim tom kralju na glavnom trgu, takoer posvee-
nom tom kralju, u gradu Livnu i raskone tzv. Krunidbene
bazilike u gradu Duvnu i, kao vrhunac, njegovo preimeno-
vanje u Tomislavgrad. Tada je do izraaja dolo i nadmetanje
i prepucavanje livanjskih i duvanjskih Hrvata oko toga gdje
je roen, okrunjen i pokopan kralj Tomislav, odnosno kome
od njih vie pripada (kao da ne pripada svim Hrvatima!), to
u satirinom obliku traje do danas. Livanjskim i duvanj-
skim Hrvatima, posebno onima povijesno upuenima ili
s izraenim nacionalnim i zaviajnim osjeajima, zaista
je teko prihvatljivo zasnivanje ili vezivanje svojeg iden-
titeta uz Stjepana Kosau, koji je nosio titulu hercega od
svetog Save, osnivaa autokefalne pravoslavne Crkve u
Srbiji, ili za podruje kojem su Turci dali ime Hercego-
vina. To ne znai da im je automatski prihvatljivo zasni-
vanje ili vezivanje svojeg identiteta uz Bosnu, bosansku
povijest i bosansku katoliku tradiciju.
Kako su bosanski franjevci oni koji su ouvali tradicije
srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva i koji usauju
i odravaju svijest o bosanskom katolikom identitetu,
a Livno pripada franjevakoj provinciji Bosni Srebrenoj,
jasno je da se taj i takav identitet na razne naine poku-
avao usaditi meu livanjske Hrvate (dok su duvanjski
Hrvati zbog pripadnosti Hercegovakoj franjevakoj
provinciji toga ve dugo poteeni). To u djelo pokua-
vaju provesti kako livanjski franjevci obrazovani na franje-
vakim uilitima i odgojeni u franjevakim samostanima u
srednjoj Bosni, tako i franjevci rodom iz srednje Bosne ili
Bosanske Posavine koji su doli na slubu u livanjski kraj,
a na raspolaganju im stoji najutjecajniji medij na katolike
crkvena propovjedaonica. Uz pojedine franjevce, bosan-
ski identitet livanjskim su Hrvatima pokuavali usaditi i hr-
vatski livanjski intelektualci obrazovani u Sarajevu tijekom
komunistike vlasti (inae malobrojni, jer livanjski se Hrvati
uglavnom obrazuju na sveuilitima u Hrvatskoj!). Najoitiji
primjer njihovog perdnog ponaanja jest upisivanje novo-
roene djece u dravne matice roenih i crkvene matice kr-
tenih s imenima prilagoenima narjeju u srednjoj Bosni,
a ne Livnu, odnosno zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dal-
maciji (npr. Anto, Boo, Frano, Lovro, Mato umjesto Ante,
Boe, Frane, Lovre, Mate, ili Stjepan umjesto Stipan, pa tako
i Stipo umjesto Stipe), ime se ignorira ne samo tradicio-
nalno regionalno narjeje, nego i volja roditelja. Zatim se
kroz kolstvo nametala bosanska knjievna varijanta ne-
kadanjeg srpsko-hrvatskog jezika i davao naglasak na bo-
sanskoj, a ne hrvatskoj dimenziji povijesti posebno kada je
Identitet
rije o srednjem vijeku, a to su sve sa zadovoljstvom prihva-
ali Srbi i Bonjaci (tada Muslimani) kao pripadnici manjin-
skih naroda u livanjskom kraju. Tako su se livanjski Hr-
vati nali u raskoraku izmeu svojih stvarnih tradicija
i tradicija koje im se nameu, odnosno u raskoraku iz-
meu pripadnosti prostorno bliskom i kompaktnom hr-
vatskom podruju s istim ili vrlo slinim mentalitetom
u dananjoj zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dalmaciji
s jedne i pripadnosti udaljenom i rascjepkanom hrvat-
skom podruju s drukijim mentalitetom u dananjoj
Bosni s druge strane.
Sve dvojbe oko toga koji je identitet Hrvatima na podruju

zadinarskih krkih polja na prvom mjestu ili jedino bitan i
s kojim krajevima oni (ne) ine cjelinu potpuno su nestale
tijekom krvavog rata koji je pratio raspad komunistike
Jugoslavije.
Velike politike promjene u Europi izmeu 1989. i 1991.
(oruani slom komunistike diktature u Rumunjskoj, ru-
enje berlinskog zida i ujedinjenje Njemake, raspad Var-
avskog pakta i ubrzo Saveza Sovjetskih Socijalistikih Re-
publika) odrazile su se i na dogaanja u samoj Jugoslaviji i
dovele prvo do demokratskih izbora i pada komunistikog
reima, a ubrzo do ratnog raspada same Jugoslavije prema
nacionalnom kriteriju koji nije ni do danas zavren. Jedan od
navjestitelja tih promjena, prije samih demokratskih izbora,
bio je masovan demonstrativni skup Hrvata u gradu Duvnu
poetkom sijenja 1990., protiv postavljanja spomenutog
akceleratora sovjetske proizvodnje u tvornici kablova.
Demokratski izbori u studenom 1990. ponovno su doveli do
nacionalne polarizacije u Zadinarju na hrvatski i srpski dio.
U livanjskoj i duvanjskoj opini uvjerljivom je veinom po-
bijedila i vlast preuzela Hrvatska demokratska zajednica, a u
glamokoj i grahovskoj opini Srpska demokratska stranka.
U kuprekoj opini pobijedila je srpska stranka, a zbog ne-
pravilnosti u izborima broj srpskih opinskih zastupnika nije
bio proporcionalan ukupnoj zastupljenosti srpskog stanov-
nitva, to je dovelo do napetosti izmeu Hrvata i Srba.
138
138 U kuprekoj su opini masovno glasovali Srbi koji su bili rodom ili po-
rijeklom iz tog kraja, ali tu nisu ivjeli, odnosno bili prijavljeni, a na popisu
glasaa ak su se nalazila imena Srba koji su umrli prije izbora. (Takve ne-
pravilnosti i namjetanje rezultata izbora u mjestima i opinama gdje se ne
moe raunati na sigurnu pobjedu nisu bili samo obiljeje kuprekih Srba.
Ta je praksa inae bila uobiajena kod glasakog tijela Hrvatske demokrat-
ske zajednice na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj tijekom
posljednja dva desetljea, posebno u kritinim situacijama po tu stranku.)
Srpska demokratska stranka dobila je 21, a Hrvatska demokratska zajed-
nica 15 opinskih zastupnika, a ta srpska pobjeda bila je razlog zato je Ku-
pres ubrzo svrstan u srpske opine u Bosni i Hercegovini. Vidi: Nevenko
HERCEG i Zoran TOMI, Izbori u Bosni i Hercegovini (Drugo dopunjeno
izdanje), Sveuilite u Mostaru, Centar za studije novinarstva, Mostar,
1999., 82. Da je broj srpskih glasaa bio upitan ubrzo je pokazao popis sta-
novnitva u proljee 1991. kada od svih opina u Bosni i Hercegovini jedino
rezultati popisa u kuprekoj opini nisu nikad slubeno potvreni. Uspo-
redi: Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Narodnosni sastav po naseljima,
S demokratskim promjenama dolo je do dva preimenovanja
s jasnim hrvatskim nacionalnim i politikim konotacijama.
Duvanjski su Hrvati referendumom (po drugi put) preime-
novali svoj gradi (ali taj put i opinu) Duvno u Tomislav-
grad u ast hrvatskog kralja Tomislava. Meutim, tu su pro-
mjenu posebno livanjski Hrvati doekali s razoarenjem i
neodobravanjem, jer se tim inom ponitava bliskost imena
Duvno i Livno, a onda dodatno remeti srodnost i tijesna po-
vezanost ta dva kraja (posebno kada je rije o shvaanju da
se Livno nalazi u Bosni, a Duvno u Hercegovini). U Livnu je
pak preimenovana autobusna tvrtka Bosna Livno (iji su au-
tobusi s tim imenom vozili i bili poznati po cijeloj Jugoslaviji
i zapadnoeuropskim dravama te na taj nain promovirali
bosansku pripadnost Livna) u Livnobus, ime se jasno dalo
do znanja da se Livno ne nalazi u Bosni ili da, barem tim
inom, simbolino raskida veze s njom.
U proljee 1991. izvren je i posljednji popis stanovnitva
Bosne i Hercegovine. Prema tom popisu u livanjskoj je op-
ini ivjelo 29.324 (72,22), u duvanjskoj ili tomislavgrad-
skoj 25.347 (86,56), u kuprekoj 3813 (39,64), u grahov-
skoj 226 (2,71) i u glamokoj samo 184 (1,46) Hrvata.
Raspad Jugoslavije poeo je 1991. proglaenjem neovisno-
sti i meusobnim priznanjem Hrvatske i Slovenije. Bosna i
Hercegovina je cijelo vrijeme bila izravno ukljuena u veli-
kosrpski rat protiv neovisnosti Republike Hrvatske, koliko
kao logistika baza toliko kao manevarski prostor. Za ra-
zliku od asnika hrvatske i slovenske nacionalnosti koji su
masovno napustili Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), jer
se ona otvoreno stavila na srpsku stranu, asnici bonjake
nacionalnosti su jo dugo ostali u njoj i vrlo aktivno sudjelo-
vali u srpskom ratu protiv Republike Hrvatske. Ona nije bila
napadnuta jedino iz junog dijela Bosne i Hercegovine gdje
kompaktno ivi veinsko hrvatsko stanovnitvo. Od poetka
je bilo jasno da se i juni dio Republike Hrvatske i susjedni
dio Bosne i Hercegovine s hrvatskom veinom mogu obra-
niti samo zajednikim i usklaenim djelovanjem Hrvata s
obje strane dananje granice.
U svibnju 1991. hrvatsko je stanovnitvo u Pologu izmeu
Mostara i irokog Brijega svojim automobilima i tijelima za-
ustavilo motoriziranu brigadu JNA koja je iz Mostara kre-
nula preko zapadne Hercegovine prema Imotskom i Splitu
s ciljem presijecanja junog dijela Republike Hrvatske. Od-
lunost Hrvata u blokadi nije pokolebao ni zrani desant koji
je izvela JNA na tom podruju. Brigada je proputena tek
poslije nekoliko dana pregovora uz oportunistiko smiriva-
nje situacije Alije Izetbegovia, predsjednika predsjednitva
Bosne i Hercegovine, i Stjepana Kljuia, hrvatskog lana tog
predsjednitva, a tenkovi su preusmjereni na Kupreko polje
odakle ih je vei dio otiao na ratite u Hrvatskoj, a jedan dio
Zagreb, 1995., 164-165, sa sljedeom napomenom: Zbog nepravilnosti u
provoenju popisa stanovnitva 1991. godine Dravni zavod za statistiku
Bosne i Hercegovine zadrava pravo da naknadno obznani svoj konani stav
o valjanosti popisa u ovoj opini.
Identitet
u pripravnosti ekao razvoj situacije na tom podruju. Za-
tim su u kolovozu kninski Srbi uz obilatu pomo JNA srav-
nili hrvatsko selo Kijevo kod Knina, zbog ega su izbjegli i
Hrvati susjednog sela Unita na Dinari, jedinog sela s hrvat-
skim stanovnitvom u grahovskoj opini. U blizini Studenih
Vrila, na granici posuke i duvanjske opine, skupina lako
naoruanih Hrvata iz zasjede je u rujnu napala motorizi-
ranu kolonu JNA koja je preko Duvna demonstrativno i(li)
provokativno ila prema Mostaru te ubila jednog doasnika
i ranila jednog vojnika, ali je tom prilikom poginuo voa
akcije Ludvig Pavlovi (najmlai i jedini preivjeli lan hr-
vatske gerilske skupine Fenix ubaene u Jugoslaviju 1972. s
preuranjenim ciljem dizanja hrvatskog naroda na ustanak).
Tijekom jeseni i zime iselila se veina Hrvata iz Glamoa u
Livno. Vrhunac stradavanja Hrvata u junom dijelu Bosne
i Hercegovine bilo je unitenje hrvatskog mjesta Ravno ti-
jekom srpskog napada na dubrovako podruje poetkom
listopada te godine.
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Bonjaci
(tada jo Muslimani) pokazali su ravnodunost prema raza-
ranju Hrvatske, ali i stradavanju Hrvata u Bosni i Hercego-
vini. Zbog toga su Hrvati u onim dijelovima Bosne i Herce-
govine gdje su predstavljali veinu poeli otkazivati lojalnost
vlastima u Sarajevu i stvarati nepovjerenje prema Bonja-
cima, odnosno organizirati se u Hrvatsku Zajednicu Her-
ceg-Bosnu, proglaenu 17. studenog 1991., upravo na dan
srpskog osvajanja grada Vukovara potpuno unitenog vie-
mjesenim intenzivnim granatiranjem.
Na prijelazu iz veljae u oujak 1992. odran je referendum
za suverenost i neovisnost Bosne i Hercegovine na kojem se
neto manje od dvije treine (62,68) ukupnog stanovni-
tva, uglavnom Hrvata i Bonjaka, izjasnilo pozitivno. Srbi su
ne samo bojkotirali taj referendum nego su u isto vrijeme
proglasili Srpsku Republiku Bosnu i Hercegovinu (kasnije
preimenovanu u Republiku Srpsku). Iako su se Hrvati u
Bosni i Hercegovini na referendumu izjasnili za izlazak
iz ostatka Jugoslavije te suverenost, neovisnost i cjelovi-
tost Bosne i Hercegovine, njihovi politiki predstavnici
su prije toga, poetkom veljae, u Livnu bili odrali sa-
stanak na kojem su se sloili i izjasnili da svoju budu-
nost, za razliku od Bonjaka, ne vide u unitarnoj i cen-
traliziranoj graanskoj dravi, nego onoj podijeljenoj na
nacionalne kantone (upanije). Na osnovi referenduma za
samoodreenje Bosna i Hercegovina je poetkom travnja
meunarodno priznata, a meu prvima ju je priznala Repu-
blika Hrvatska (i sama tek meunarodno priznata) ija se
podruja tada nalazila u okviru samoproglaene Republike
Srpske Krajine. Pitanje unutarnjeg ureenja Bosne i Herce-
govine ostalo je otvoreno, jer je rat ve bio zahvatio cijelo
podruje.
Prvi veliki ratni sukob izmeu Hrvata i Srba na tom po-
druju dogodio se poetkom travnja 1992. na Kuprekom
polju, a pobijedili su Srbi zahvaljujui tenkovima JNA koja se
u meuvremenu potpuno preoblikovala u srpsku vojsku. Rat
se zatim prenio na cijelo zadinarsko podruje. Bojite i ratna
linija razdvajanja izmeu Hrvata i Srba nadovezivala se na
onu u srednjoj Dalmaciji i ila je preko planine Dinare iz-
meu sela Donjih Rujana i aprazlija preko Livanjskog polja
do elebia, a zatim po vrhovima planina Staretine i Golije
do jugoistonog ruba Glamokog polja, odnosno do planine
Cincar i uikog polja. Zapravo rije je o ve postojeoj et-
nikoj i dijalektolokoj granici izmeu Hrvata i Srba.
Tada je dolo i do velikih etnikih migracija. Tijekom 1992.
gradove Livno i Duvno (Tomislavgrad) i okolna sela napu-
stili su, to preventivno to nasilno, gotovo svi Srbi (uglav-
nom ikavskog dijalekta), a zatim su se tu naselili Hrvati iz
Kupresa i Jajca koji su izbjegli pred srpskim osvajanjem. U
ljeto 1993. tijekom hrvatsko-bonjakog rata, tu su se nase-
lili i Hrvati iz Bugojna koji su izbjegli zbog nasilja nastalog
bonjakim preuzimanjem vlasti.
Srpsko osvajanje oko 70 podruja Bosne i Hercegovine,
raspad dravne organizacije i nefunkcioniranje dravnih in-
stitucija sa sjeditem u blokiranom Sarajevu, a zatim i rat iz-
meu Hrvata i Bonjaka doveli su do toga da su Hrvati krajem
kolovoza 1993. proglasili Hrvatsku Republiku Herceg-Bo-
snu, koju su inile opine s hrvatskom veinom. Legitimnost
tog ina zasnivala se na odluci Zastupnikog doma Hrvatske
Republike Herceg-Bosne kojeg su sastavljali hrvatski zastu-
pnici s mandatima dobivenim na parlamentarnim izborima
1990. Meutim, Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ni-
kad denirala svoje granice i donijela ustav o raskidu odnosa
s dravom Bosnom i Hercegovinom, pa ak ni svoj vlastiti
statut, a u svim je aspektima potivala suverenost te drave.
Poetkom veljae 1994. u Livnu je odrana sjednica Za-
stupnikog doma Hrvatske Republike Herceg-Bosne na
kojoj je donesena deklaracija o teritorijalizaciji Hrvata
kroz odranje njihovog entiteta bez dovoenja u pitanje
vanjskih granica drave Bosne i Hercegovine. Samopro-
glaeni i meunarodno nepriznati hrvatski entitet u Bosni
i Hercegovini bio je kratkog vijeka, jer je u Washingtonu u
oujku 1994. potpisan mirovni sporazum izmeu Hrvata i
Bonjaka kojim su zadovoljene obje sukobljene strane tako
to je stvorena Federacija Bosne i Hercegovine podijeljena
na upanije (kantone), a koja je trebala biti u konfederalnom
odnosu s Republikom Hrvatskom.
Upravo su ratne operacije na podruju zadinarskih
krkih polja bile kljune za promjenu tijeka rata u Bo-
sni i Hercegovini, ali i potpuni zavretak rata u Republici
Hrvatskoj. Najprije je vojska bosanskohercegovakih Hr-
vata poetkom studenog 1994. (u koordinaciji s bonjakom
vojskom) munjevitom operacijom u samo nekoliko dana
zauzela gotovo cijeli kupreki kraj ime je dolo do krupne
strateke promjene, jer nisu samo odbaene srpske snage
daleko od uice nego je bio otvoren put u unutranjost po-
druja pod vojnim nadzorom bosanskih Srba. Zatim je hr-
vatska vojska postupno zauzimala dio po dio planine Dinare
i srpskog dijela Livanjskog polja, da bi u ljeto 1995. potpuno
zauzela Glamoko i Grahovo polje. Tako je hrvatska vojska
Identitet
stekla povoljne uvjete za unitenje samoproglaene Repu-
blike Srpske Krajine koje je obavljeno u samo tri dana po-
etkom kolovoza, oslobaanje bonjake enklave u Pounju
koja je bila pred srpskim unitenjem, ali i nezaustavljivo na-
predovanje kroz podruje pod nadzorom bosanskih Srba do
Drvara i same Banje Luke.
Tim vojnim operacijama zauzeto je ogromno podruje, ali su
se udruene hrvatske snage pod pritiskom UN-a i NATO-a
morale povui s jednog dijela i zadrati glamoku, grahov-
sku i drvarsku opinu, koje su ule u sastav novoosnovane
Hercegbosanske upanije sa sjeditem u Livnu. S podruja
tih opina privremeno je izbjeglo gotovo sve srpsko stanov-
nitvo, a na njih su se privremeno ili stalno naselili Hrvati
iz ak oko 40 opina iz Bosne prognani od Srba i Bonjaka.
U isto su vrijeme hrvatske snage oslobodile Jajce, tako da
je odmah omoguen i organiziran povratak svima, ne samo
hrvatskim nego i bonjakim prognanicima u svoj zaviaj,
dok se povratak Hrvata u Bugojno do danas maksimalno us-
porava od strane bonjakih vlasti.
Koliko su god Hrvati na zavretku rata bili u vojno najpo-
voljnijem poloaju, toliko su se poslije prekida rata nali u
politiki najloijem poloaju u Bosni i Hercegovini. Bombar-
diranjem NATO-vog zrakoplovstva srpskih ratnih poloaja i
politikim pritiscima UN-a dolo je do naglog prekida etve-
rogodinjeg rata i potpisivanja niza mirovnih sporazuma iz-
meu Hrvata, Srba i Bonjaka u Daytonu tijekom studenoga
i prosinca 1995., ali bez trajnog rjeenja za dravu Bosnu i
Hercegovinu, jer je nelogino podijeljena na dva entiteta pri-
blino jednake veliine i neprirodnog oblika: politiki cjelo-
vitu Republiku Srpsku i Federaciju BiH podijeljenu na upa-
nije (kantone) s bonjakom ili hrvatskom veinom. Tako su
Srbi koji su prije rata inili 34 ukupnog stanovnitva Bosne
i Hercegovine i bili pred vojnim slomom dobili gotovo pola
njezinog podruja i vrlo visok stupanj politike samostalno-
sti (a na to se podruje trajno naselio velik dio Srba izbjeglih
iz Republike Hrvatske), dok su Hrvati izgubili svoj entitet u
Bosni i Hercegovini.
U ratnom i poslijeratnom razdoblju duvanjski i livanjski
Hrvati sve se ee i masovnije odreuju i izjanjavaju
Hercegovcima. To ne proizlazi toliko iz razloga to se
pod Hercegovcima podrazumijeva(o) najvitalniji ili naj-
borbeniji dio hrvatske nacije jer te su epitete sasvim
opravdano i zaslueno preuzeli srednjobosanski Hrvati
koji su u veini svojih enklava odbili napade domaih i
inozemnih muslimanskih vojnih postrojbi i tako o(p)stali
do danas, a uz to imaju najvei natalitet unutar cijele hr-
vatske nacije koliko zbog otpora stvaranju unitarne i
centralistike drave Bosne, a pogotovo bosanske nacije
koja bi iz toga u budunosti mogla (ili trebala) proizai.
Poslije zavretka rata, od itave Bosne i Hercegovine, jedino
je u Hercegbosanskoj upaniji omoguen i osiguran maso-
van povratak prognanika, tako da Srbi danas ponovno pred-
stavljaju veinu u glamokoj, grahovskoj i drvarskoj opini,
a postupno preuzimaju i vlast u njima. S druge strane, srp-
ske vlasti to isto nisu omoguile i osigurale Hrvatima pro-
gnanima s podruja koje se danas nalazi u sastavu srpskog
entiteta, a ve due vrijeme naseljenima upravo u tim trima
opinama. Tako je politika situacija u Bosni i Hercegovini
postala jo sloenija, jer Srbi danas imaju tri opine koje se
nalaze izvan njihovog entiteta, a u kojima prognani Hrvati
postupno postaju manjina ija jedina perspektiva postaje
ponovno iseljavanje.
Vrlo brzo su Bonjaci poeli doivljavati Federaciju BiH kao
unitarnu i centraliziranu dravu u kojoj su oni temeljni i ve-
inski narod. Sporazum o konfederaciji s Republikom Hr-
vatskom nitko od bonjakih politiara nije uzimao za oz-
biljno i on je brzo pao u zaborav. Strani politiari koji su
se smjenjivali na dunosti visokog predstavnika me-
unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini naprosto
su se takmiili, meusobno i s bonjakim politiarima,
u obezvrjeivanju i oduzimanju politikih i nacional-
nih prava Hrvatima u Bosni i Hercegovini, odnosno su-
stavnom unitavanju hrvatskog identiteta. U tome su
od 2000. imali izravnu ili barem preutnu potporu po-
litikih vlasti u Republici Hrvatskoj, a najodlunije od
prevrtljivog i kompromitiranog drugo(razredno)g pred-
sjednika te drave Stjepana Mesia s dva mandata, koji
ima izraenu odbojnost prema sljedbenicima prvog
predsjednika Franje Tumana, a posebno prema Hrva-
tima u Bosni i Hercegovini zbog ega ga Bonjaci i danas
oboavaju bez obzira to je on do 1994. kao predsjednik
Hrvatskog sabora aktivno sudjelovao u sasvim drukijoj
(Tumanovoj) politici Hrvatske prema Bosni i Hercego-
vini. Najprije su dokrajena posljednja obiljeja hrvatskog
entiteta (zabranjena je hrvatska zastava s grbom u obliku a-
hovnice s crvenim i bijelim poljima iznad kojeg se nalazi tro-
prutni pleter), a kompaktno hrvatsko podruje podijeljeno
je izmeu tri upanije (Hercegbosanske, Zapadnohercego-
vake i Hercegovako-neretvanske). Hercegovako-nere-
tvanska upanija zamiljena je kao mijeana hrvatsko-bo-
njaka, a njezino je sjedite postao ratom etniki podijeljeni
Mostar, u kojem je u zapadnom dijelu grada s hrvatskom
veinom (meunarodnoj upravi i Bonjacima inae nacio-
nalistiki problematinom dijelu grada!) tijekom cijelog rata
ivjelo osam tisua Bonjaka i najmanje tisuu Srba (a broj je
danas zbog povratnika vjerojatno jo vei), dok u istonom
(multikulturalnom i tolerantnom) dijelu grada danas ive
gotovo iskljuivo Bonjaci. Iako Hrvati u Mostaru i njego-
voj opini ine veinu, visoki predstavnik Paddy Ashdown
jedino je tu nametnuo statut prema kojem u opinskoj vla-
sti oni i Bonjaci moraju biti zastupljeni u jednakom broju i
tako onemoguio da Hrvati imaju upravu nad jednim veim
gradom. Osim toga, u sastav te upanije zajedno su ule odu-
vijek iste hrvatske opine (itluk i Neum) i opine u kojima
su Hrvati nestali tijekom rata (Konjic, Jablanica), a u njih im
se usporava povratak ak i ubojstvima, pa u tako oblikovanoj
administrativnoj cjelini Hrvati ne mogu samostalno politiki
odluivati ak ni u dijelu u kojem predstavljaju apsolutnu ve-
inu. Prije toga je visoki predstavnik Wolfgang Petritsch
Identitet
promijenio ustavne amandmane na nain da u Vijeu mini-
stara Federacije BiH Bonjaci imaju vie ministarskih mjesta
nego Hrvati, pa potonji mogu biti uvijek preglasani u zatiti
hrvatskih interesa. Vrhunac je bila njegova naredba mirov-
nim snagama da izvedu oruane upade u zgrade uprave i
poslovnica Hercegovake banke i trajnu pljenidbu (pljaku)
njezinog kapitala ime je unitena nancijska podloga za op-
stanak Hrvata u Federaciji BiH, odnosno u prostorije Hr-
vatske radiotelevizije u Mostaru, a zatim njezino ukidanje,
ime su se Hrvati u Federaciji BiH nali u medijskoj blokadi.
Republika Hrvatska sudjelovala je u tom neasnom i poni-
avajuem inu prema dijelu svojeg naroda tako to je za
simbolinu cijenu prodala sve televizijske odailjae u Bosni
i Hercegovini, koji su bili u vlasnitvu Hrvatske radiotele-
vizije, bonjakoj Federalnoj televiziji u Sarajevu. Ni to nije
bilo dovoljno. I drugi visoki predstavnik Paddy Ashdown
nastavio je s promjenama ustavnih amandmana odreenih
u Daytonu na tetu Hrvata tako to je upanije kao garan-
ciju nacionalne i teritorijalne jednakopravnosti sveo tek na
administrativne jedinice Federacije BiH ije je sredite Sa-
rajevo, danas gotovo u potpunosti bonjako-muslimanski
grad. Cijelo to vrijeme Meunarodni sud za ratne zloine u
Den Haagu dosad je kanjavao vrlo visokim kaznama Hrvate
i Srbe, dok za veinu tekih zloina koje su poinili Bonjaci
i mudahedini iz islamskih zemalja uope nije pokrenuo
proces ili je oslobodio naredbodavce i krivce po zapovjed-
noj odgovornosti, tako da to Bonjacima dodatno uvruje
uvjerenje da su bili pravedne rtve. Zbog takvog neobjektiv-
nog i neasnog ponaanja (vjerojatnije diktatorskog i kolo-
nijalistikog poigravanja) meunarodne uprave nije nita
neobino to su doli do izraaja i (veliko)bonjaki naciona-
listiki i unitaristiki prohtjevi za ukidanjem srpskog entiteta
i kraenjem imena Bosne i Hercegovine na nain izbacivanja
Hercegovine iz dravnog imena (jer im smeta u identikaciji
s cijelom dravom), sprjeavanje otvaranja zasebnog kanala
na hrvatskom jeziku na Federalnoj televiziji u Sarajevu, na-
metanje Hrvatima eljka Komia kao politikog predstav-
nika, koji je, bez obzira to se po potrebi izjanjava Hrvatom,
u dva navrata izabran s oko 96 bonjakih glasova i, kao
vrhunac, sastavljanje izvrne vlasti bez dviju srodnih poli-
tikih stranaka (tonije dviju frakcija Hrvatske demokratske
zajednice) za koje je na demokratskim predsjednikim i par-
lamentarnim izborima poetkom listopada 2010. glasovalo
oko 90 Hrvata, jer to sve predstavlja smetnju oblikovanju
tobonje graanske drave prema planu meunarodne
uprave, a zapravo drave prema bonjako-muslimanskoj
ideologiji. Majorizaciju Bonjaka nad Hrvatima izravno je
krajem oujka 2011. podrao (vjerojatno posljednji) visoki
predstavnik Valentin Inzko, tako to je besramno suspen-
dirao odluku Sredinjeg izbornog povjerenstva, koje je pret-
hodno proglasilo nezakonitim, nelegalnim i protuustavnim
sastavljanje izvrne vlasti bez predstavnika pobjednikih
hrvatskih stranaka i potvrivanje bez hrvatskih zastupnika
u Domu naroda Bosne i Hercegovine. Ta je suspenzija bila
pokrie Ustavnom sudu Federacije BiH da, suprotno smislu
svojeg postojanja, ne mora ponitavati protuustavno sastav-
ljanje izvrne vlasti i pokretati kazneni postupak protiv po-
initelja, to je pravni sluaj bez presedana. Time je naprav-
ljena najvea politika kriza od zaustavljanja rata 1995., ali
i ostvareno dosad najvee jedinstvo Hrvata u cijeloj Bosni i
Hercegovini.
Jasno je da je u opisanoj situaciji, zbog svojeg imena koje
podsjea na ugaeni hrvatski entitet u Bosni i Hercego-
vini, ve due vrijeme na bonjakom udaru i Hercegbo-
sanska upanija.
Nesla(v)ni Ustavni sud Federacije BiH u Sarajevu ve je u
dva navrata 1997. i 1998. presudio protiv simbola Hercegbo-
sanske upanije, s objanjenjem da grb i zastava predstav-
ljaju samo jedan i to hrvatski narod u toj upaniji, te progla-
sio neustavnim opi naziv upanija i ime Hercegbosanska
upanija s objanjenjem da niti jedan njezin dio ne ukljuuje
podruje Hercegovine.
139
Te presude i proglasi, kao i mnogi
drugi koje je donio taj sud, imaju (veliko)bonjaku nacio-
nalistiku i politiku motivaciju i njima se grubo kre prava
Hrvata kao jednog od dva konstitutivna naroda u Federa-
ciji BiH. Naime, Hrvati na podruju te upanije predstav-
ljaju najstariji i danas najbrojniji narod, pa njihovi simboli
nikako ne mogu biti neustavni nego povijesno i demokratski
osnovani. upanija je srednjovjekovni naziv za veu terito-
rijalno-administrativnu cjelinu koji se do danas ouvao u hr-
vatskom jeziku (dovoljno je imati u vidu osmansko ime u-
panjac za mjesto Duvno), dok je naziv kanton, koji bi jedini
morao biti ustavan, zapravo sinonim preuzet iz francuskog
jezika, tako da je objanjenje Ustavnog suda slino tvrdnji da
nije zora nego je sabah. S obzirom da bonjaki i francuski
jezik nisu ni izdaleka srodni moda e danas-sutra ustavni
naziv za upaniju biti sandak, a slubeno ime te upanije
Kliki sandak Ukidanjem imena Hercegbosanska upanija
kri se statut politike vlasti izabrane voljom stanovnitva
tog podruja putem demokratskih izbora, ali i povijesne i-
njenice koje su u ovom radu predstavljene.
140
Objanjenje da
139 Slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 24i98, Sarajevo, 17.
juna 1998., 712-714.
140 Zanimljivo je i znakovito da je ime Herceg-Bosna danas odbojno ne
samo vlastima Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, nego Bonjacima
openito, ali im nije (bilo) odbojno to su ga, kao sinonim za Bosnu i Herce-
govinu (koji jo vie naglaava zajednitvo tog para), upotrebljavali njihovi
istaknuti pripadnici kao to su zasluni polihistor Hamdija Kreevljakovi
i glavni ideolog bonjako-muslimanske etnogeneze i bosanske dravnosti
Muhamed Hadijahi (koji su se do 1945. ujedno izjanjavali Hrvatima),
poznati knjievnik amil Sijari, vrlo utjecajan mitomanski ideolog i pro-
pagandist Enver Imamovi ili pak novinski list Muslimanski glas (kasnije
preimenovan u Ljiljan). Usporedi: Hamdija KREEVLJAKOVI, Kratak
pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni od najstarijih vremena do danas,
Sarajevo, 1912., Muhamed HADIJAHI, Najstariji glasovi o musliman-
skoj narodnoj pjesmi u Herceg-Bosni, Narodna uzdanica, Kalendar za go-
dinu 1934. (1352-1353 po Hidretu), II, Sarajevo, 1933., 118-121, amil
SIJARI, Herceg-Bosno i tvoji gradovi, Omladinska biblioteka, Svjetlost,
Sarajevo, 1986., Enver IMAMOVI, Kako zvati: Bosna i Hercegovina ili
Herceg-Bosna, u: Korijeni Bosne i bosanstva. Izbor novinskih lanaka,
predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih
priloga, Biblioteka Bosna, Sarajevo, 1995., 27-32 (lanak u kojem se obja-
njava da su to sinonimi izvorno je objavljen u sarajevskom dnevnom novin-
skom listu Osloboenje 1991., ali je u knjigu prenesen s netono navedenim
datumom), Ibro AVKI, Herceg-Bosna jedina domovina, Muslimanski
glas, IIi34, Sarajevo, 13. decembra 1991., 15.
Identitet
D P (1,;o.), vnvoioo :vvu:o zvosiv
uoovovor oovvvo vviivrv o s:vui suv-
oi-is:vZiv Oosivu z vnvoiooiiu Fiiozo-
rsoo rui:v: Svvuiiis: u Zovvnu.
se ta upanija ne moe zvati Hercegbosanskom, jer toboe
niti jedan njezin dio ne obuhvaa Hercegovinu, ponajprije
predstavlja motrite dananjih Bonjaka muslimana (prema
kojima je i sama Hercegovina zapravo samo juna pokrajina
unitarne i nacionalne drave Bosne pa zbog toga Herce-
govinu nastoje ukloniti iz dravnog imena), ali i pojedinih
romantiarskih bosanskih franjevaca (koji se nisu mogli po-
miriti s osnivanjem ili im i danas smeta postojanje Hercego-
vake franjevake provincije). U prilog motritu da niti je-
dan dio Hercegbosanske upanije ne obuhvaa Hercegovinu
ide i spomenuti stav veine samih Hrvata na Duvanjskom
polju i u jugoistonom dijelu Livanjskog polja (Buko blato)
da unato tome to je to podruje gotovo est stoljea ad-
ministrativno i crkveno pripadalo Hercegovini ili bilo usko
vezano uz nju njihov zaviaj ne pripada Hercegovini i da
oni nisu Hercegovci. Ustavni sud u Sarajevu oito ima ar-
ijsku logiku koja bi se mogla sroiti u poslovicu: Recite to
niste pa emo mi odluiti to jeste! Ali ima i jedna mnogo
bolja latinska poslovica: Nihil est in intellectu, quod non sit
prius in sensu. Ili u prijevodu: Nema niega u razumijevanju
to prije nije bilo u razumu.
Federalne vlasti i mediji u Sarajevu uloili su puno na-
pora i vremena u smiljanje novih imena za Hercegbosan-
sku upaniju, dok su se u isto vrijeme pomirili s injenicom
(ili se krajnje pasivno bore protiv nje) da se polovica meu-
narodno priznate drave Bosne i Hercegovine danas zove-
Republika Srpska i funkcionira kao zasebna drava. Tako
je predloeno ime Tropoljski kanton za spornu upaniju
sasvim besmisleno ve samom injenicom da ju ine etiri
velika krka polja (sve i da ne raunamo pridodano porjeje
Unca), a to podruje, kako smo vidjeli, nema nikakve veze
sa srednjovjekovnim Tropoljem. Isto vrijedi i za ime Livanj-
ski kanton, jer stanovnici drugih opina u toj upaniji imaju
izgraen vlastiti identitet s imenom ueg zaviaja. Ime Di-
narski kanton nije primjereno, jer se priblino pola planine
Dinare (po njezinoj duini) nalazi u Republici Hrvatskoj, a
hrvatsko stanovnitvo na tom podruju neugodno podsjea
na zloglasnu Dinarsku etniku diviziju iz Drugog svjetskog
rata. Ime Zapadnobosanski kanton sasvim je promaeno, jer
se postavlja pitanje to je onda Unsko-sanski kanton i za-
padna polovica Republike Srpske. Ali, eto, oni nisu obvezni
sadravati ime Bosne u svojem imenu, jer se to, zbog nji-
hovog dominantnog stanovnitva, ili podrazumijeva kao u
prvom ili je opravdano i nije poeljno na to podsjeati s
bilo ije strane kao u drugom sluaju. Najvei promaaj, ali
i bezobrazluk, ipak predstavlja oznaka (a ne ime) Kanton
broj 10. Upravo bi takva oznaka na kraju mogla biti jedan
od pokretaa u odbrojavanju ovakvoj Bosni i Hercegovini, a
hoe li ishod biti nabolje ili nagore pokazat e skora budu-
nost. U svakom sluaju, odrivost dvolanog imena i cjelovi-
tosti politiki nestabilne drave Bosne i Hercegovine najue
su vezani uz Hercegbosansku upaniju.

Regionalni Identitet Hrvata U Livnu, Duvnu, Glamocu I Kupresu

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Regionalni Identitet Hrvata U Livnu, Duvnu, Glamocu I Kupresu

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L.

Velika krka polja Livanjsko, Duvanjsko, Glamoko i Ku-

Poslije tekog avarskog i slavenskog poraza tijekom pokuaja

Hlivanjska upanija obuhvaala je podruje velikih zadinar-

Tijekom 12. st. dolo je do veih politikih promjena u Hr-

U kasnom srednjem vijeku dolo je i do prve vee demograf-

Nakon to su munjevitom brzinom osvojili i unitili Bosan-

Jean Chaumette des Fosse, francuski konzul u Travniku iz-

Rat izmeu osmanske vlasti i hrvatskih i srpskih ustanika

Mnogobrojnim ljudima Hercegovina danas predstavlja jasno

Sve dvojbe oko toga koji je identitet Hrvatima na podruju

You might also like