Karl R.

Popper
CILJ NAUKE
Govoriti "cilju" aktivnosti moze mozda zvucati
pomalo naivno; jer jasno da ucenjaci imaju raz-
litite ciljeve, nauka sama (sto god to moglo znaCiti) nema
ciljeva. Sa svime time se slazem. ipnk se Cini d.a kada go-
vorimo nauci osjecamo, manje ili vi5e jasno, da postoji nesto
karakteristicno za aktivnost; buduCi da n.aucna aktiv-
nost velikoj mjeri izgleda kao racionaln.a aktivnost, buduCi
da racionalna aktivnost mora imati neki cilj, pokusaj da se
opi8e cilj nauke i ne mora sasvim uzaludan.
Smatram da cilj nauke pronalazenje zadovoljavajucih
objasnjenja svega onog sto nam izgleda da zahtijeva objasnje-
nje. Pod uzrocnim objasnjenjem) misli se na
skup iskaza kojima se opisuje stanje stvari koje objasniti
(explicandum) dok drugi, objasnja\rajuci iska.zi cine "objasnje-
nje" u uzem smislu (explicans explicanduma).
U pravilu mozemo uzeti da se vise manje zna da
explicandum istinit, ili da se bar smatra da se to zna. Jer nema
mnogo smisla traziti objasnjenje nekog stanja stvari koje se
moze pokazati potpuno izmisljenim. m<>Ze slueaj s
letecim tanjurima : obja.Snjenje za kojim se traga ne mora
tanjura, nego moze blti objasnjenje kako
dolazi do izvjestavanja letecim tanjurima; no ukoliko le-
teci postojali, tada ne bilo potrebno nikakvo daljnje
objasnjenje izvjestavanja njima.) Explicans, s druge strane,
koji predmet naseg traganja, pravilu neee blti poznat:
on rnorati blti otkriven. Prema tome, naucno objasnjenje,
kad god otkriee, objaSnjenje poznatog pomoeu nepo-
znatog1.
Vidi posljednji odlomak teksta, prije zavtinug citata, mog flanka
,.Note on Berkeley as Precursor of Mach ", Brit. Jou'l'n. Phtros. Sc. 4,
18!53, str. 35. (Sada u mojoj knjizi Canjectu'l'es and str. 174).
253
Da prihvatljiv (prihvatljivost stvar stupnja),
explicans mora ispuniti o.dredeni broj uvjeta. Prvo, on mora
logicki povlaciti expUcandum. Drugo, explicans trebao
istinit, premda se nece znati da istinit; u svakom
ne smije se znati da neistini t ni nakon
jeg ispitivanja. Ako se ne zna da istinit (kao sto naj -
slucaj), rnora postojati neov isno svjedoeanstvo njemu
u prilog. Drugim on mora biti neovisno provjerljiv i
smatrat cemo ga tim vi.Se zadovoljavajucim sto veca ostrina
onih neovisn.ih provjera koje prezivio.
Moram rasvijetliti upotrebu izraza "neovisan" s nje-
govim suprotn06tima, "ad hoc" i (u krajnj im
"cirkularan".
Neka bude explicandum za koji se zna da istinit.
Buduci da trivijalno s1ijedi iz samog mogli blsmo uvij ek
ponuditi kao objasnjenje njega samog. Ali to vx Jo
nezadovoljavajuee i pored toga sto u tom slucaju znali
da istinit i da explicandum iz njega slijedi. DakZe,
moramo objasnjenja ove vrste zbog njihove

No cirkularnost koja. mi ovdje na umu jest stvar stup-
nja. Uzmite sJijedeci razgovor: "Zasto more danas tako ne-
mirno?" - "Zato sto Neptun vrlo ljut" - "Kojim svjedu-
canstvom rnozete potkrijepiti vas iskaz da Neptun vrlo 1jun
- "0, zar ne vidite kako more nernirno? I zar ni.je
ono uvij ek nernirno kada Neptun Ovo se objasnjenje
smatra nezadovoljavajucim zato sto (isto kao u slueaju potpuno
cirkularnog obja.njenja) jedino za explicans jest
sarn explica.ndum:.!. Osjeeaj da ova vrsta skoro cirkularnog
ili ad hoc objasnjenja vrlo nezadovoljavajuca i odgovarajuci
zahtjev da objasnjenja te vrste treba izbjegavati, mom
misljenju su medu glavnim pokretnim silama razvoja nauke:
nezadovoljstvo medu prvim plodovima kritiCkog i racional-
nog pristupa.
Da explicans ne ad hoc, on mora bogat sadrza-
jem: on mora imati razne provjerljive konzekvence, medu
njima, posebno, provjerljive konzekvence koje su od
expLicanduma. Upravo su te razlicite pro,rjerljive konzekvence
ono sto imarn na umu kada govorim neovisnim provjerama
neovisnom svjedoeanstvu.
Premda ove mogu mozda pomoCi da se donekle
rasvijetli intuitivna ideja neovisno provjerljivog explican.sa,
2 Takav zaklju/!1vanja prtsutan i kod (Diels-Kranz
10
,
vol. I, str. 456, red 35); Anaksimandra (D.-K. All, Anak-
simena (D.-K. Al7, Bl); Alkmeona (D.-K.
254
one nikako jos nisu dovoljne da zadovo1java-
juce i neovisno provjerljivo objasnjenje. ako nas
explicandum - neka ponovo bude "More danas nemirno"
- mi uvij ek mozemo ponuditi vrlo nezadovo1javajuci expLi-
cans koji potpuno ad hoc, premda ima neovisno provjerljive
konzekvence. 1 mozemo volji te konzekvence. Mo-
zemo izabrati, recimo, "Ove sljive su socne" i "Svi gavranovi
su cr-ni". Neka bude njihova konjunkcija. Tada mozemo
kao explicans naprosto uzeti konjunkciju od i ona za-
dovoljavati sve nase do sada iznesene zahtjeve.
Samo ako zahtijevamo da obja.Snjenja moraju
vati univerzalne iskaze prirodne zakone
nim uvjetima), moiemo napredovati k ostvarenju ideje neovis-
nih ne-ad hoc objasnjenja. Jer univerzalni prirodni zakoni
mogu. iskazi s bogatim sadrZajem i stoga oni mogu blti
neovisno provjereni svugdje i u svim vremenima. Zato ako
se oni koriste kao objasnjenja, oni mogu ne blti ad hoc,
nam mogu dozvoliti da explicandum kao ponov-
ljivi efekt. Sve to, medutim, vrijedi jedino ako se ogranicimo
na univerzalne zakone koji su provjerlj ivi, to jest opovrgljivi.
Pitaaje vcst.a objasnjenja m<Y.le zadovuljavaju-
ea?" tako vodi do odgovora: obja.Snjenje pomocu provjerljivih
i opovrgljivih univerzalnih zakona i poeetnih uvjeta. objas-
njenje te vrste tim vi8e sto su ti zakoni
i sto su bolje provjereni. se odnosi
i n.a poeetne uvjete.)
Na ovaj nacin pretpostavka da cilj nauke pronalazenje
zadovoljavajucih objasnjenja vodi nas dalje do ideje da se
stupanj prihvatljivosti obja.Snjenja povecava putem poveca-
vanja njihovog stupnja provjerljivosti, to reci, prelazenjem
provjerlj ive teorije; to znaci prelazenjem na teorije
sve bogatijeg sadrzaja, viseg stupnja univerzalnosti i viseg
stupnja preciznootia. nema sumnje, potpuno u skladu
sa stvarnom praksom nauka.
Do fundamentalno istog rezuitata mozemo doci i na drugi
nacin. Ako cilj nauke njezin cilj blti ta-
i onog sto do sada bilo prihvaceno kao
explicans, na primjer, zakona prirode. Tako se zadaca nauke
neprestano obnavlja. Mozemo neprestano to nastavljati, prela-
zeci objasnjenja sve vi,Seg stupnja univerza1nosti - uko-
liko doista ne dodemo do konacnog objasnjenja, to reci, do
objasnjenja koje se niti moze niti dalje objasnjavati.
' U vezi s teorijom provjerZ;ivostl, .sadr!ajts i jednostavnosti 1 u vezi
stupnjeva 1 precizn.ostt vidi do 46 u Logtci
naui!nog otkricc (prvo izdanje 1934) gdje objamjena uska
povez.anost tlh ldeja.
2S5
Da prihvatljiv (prihvatljivost stvar stupnja),
explicans mora ispuniti o.dredeni broj uvjeta. Prvo, on mora
logicki povlaciti expUcandum. Drugo, explicans trebao
istinit, premda se nece znati da istinit; u svakom
ne smije se znati da neistini t ni nakon
jeg ispitivanja. Ako se ne zna da istinit (kao sto naj -
slucaj), rnora postojati neov isno svjedoeanstvo njemu
u prilog. Drugim on mora biti neovisno provjerljiv i
smatrat cemo ga tim vi.Se zadovoljavajucim sto veca ostrina
onih neovisn.ih provjera koje prezivio.
Moram rasvijetliti upotrebu izraza "neovisan" s nje-
govim suprotn06tima, "ad hoc" i (u krajnj im
"cirkularan".
Neka bude explicandum za koji se zna da istinit.
Buduci da trivijalno s1ijedi iz samog mogli blsmo uvij ek
ponuditi kao objasnjenje njega samog. Ali to vx Jo
nezadovoljavajuee i pored toga sto u tom slucaju znali
da istinit i da explicandum iz njega slijedi. DakZe,
moramo objasnjenja ove vrste zbog njihove

No cirkularnost koja. mi ovdje na umu jest stvar stup-
nja. Uzmite sJijedeci razgovor: "Zasto more danas tako ne-
mirno?" - "Zato sto Neptun vrlo ljut" - "Kojim svjedu-
canstvom rnozete potkrijepiti vas iskaz da Neptun vrlo 1jun
- "0, zar ne vidite kako more nernirno? I zar ni.je
ono uvij ek nernirno kada Neptun Ovo se objasnjenje
smatra nezadovoljavajucim zato sto (isto kao u slueaju potpuno
cirkularnog obja.njenja) jedino za explicans jest
sarn explica.ndum:.!. Osjeeaj da ova vrsta skoro cirkularnog
ili ad hoc objasnjenja vrlo nezadovoljavajuca i odgovarajuci
zahtjev da objasnjenja te vrste treba izbjegavati, mom
misljenju su medu glavnim pokretnim silama razvoja nauke:
nezadovoljstvo medu prvim plodovima kritiCkog i racional-
nog pristupa.
Da explicans ne ad hoc, on mora bogat sadrza-
jem: on mora imati razne provjerljive konzekvence, medu
njima, posebno, provjerljive konzekvence koje su od
expLicanduma. Upravo su te razlicite pro,rjerljive konzekvence
ono sto imarn na umu kada govorim neovisnim provjerama
neovisnom svjedoeanstvu.
Premda ove mogu mozda pomoCi da se donekle
rasvijetli intuitivna ideja neovisno provjerljivog explican.sa,
2 Takav zaklju/!1vanja prtsutan i kod (Diels-Kranz
10
,
vol. I, str. 456, red 35); Anaksimandra (D.-K. All, Anak-
simena (D.-K. Al7, Bl); Alkmeona (D.-K.
254
one nikako jos nisu dovoljne da zadovo1java-
juce i neovisno provjerljivo objasnjenje. ako nas
explicandum - neka ponovo bude "More danas nemirno"
- mi uvij ek mozemo ponuditi vrlo nezadovo1javajuci expLi-
cans koji potpuno ad hoc, premda ima neovisno provjerljive
konzekvence. 1 mozemo volji te konzekvence. Mo-
zemo izabrati, recimo, "Ove sljive su socne" i "Svi gavranovi
su cr-ni". Neka bude njihova konjunkcija. Tada mozemo
kao explicans naprosto uzeti konjunkciju od i ona za-
dovoljavati sve nase do sada iznesene zahtjeve.
Samo ako zahtijevamo da obja.Snjenja moraju
vati univerzalne iskaze prirodne zakone
nim uvjetima), moiemo napredovati k ostvarenju ideje neovis-
nih ne-ad hoc objasnjenja. Jer univerzalni prirodni zakoni
mogu. iskazi s bogatim sadrZajem i stoga oni mogu blti
neovisno provjereni svugdje i u svim vremenima. Zato ako
se oni koriste kao objasnjenja, oni mogu ne blti ad hoc,
nam mogu dozvoliti da explicandum kao ponov-
ljivi efekt. Sve to, medutim, vrijedi jedino ako se ogranicimo
na univerzalne zakone koji su provjerlj ivi, to jest opovrgljivi.
Pitaaje vcst.a objasnjenja m<Y.le zadovuljavaju-
ea?" tako vodi do odgovora: obja.Snjenje pomocu provjerljivih
i opovrgljivih univerzalnih zakona i poeetnih uvjeta. objas-
njenje te vrste tim vi8e sto su ti zakoni
i sto su bolje provjereni. se odnosi
i n.a poeetne uvjete.)
Na ovaj nacin pretpostavka da cilj nauke pronalazenje
zadovoljavajucih objasnjenja vodi nas dalje do ideje da se
stupanj prihvatljivosti obja.Snjenja povecava putem poveca-
vanja njihovog stupnja provjerljivosti, to reci, prelazenjem
provjerlj ive teorije; to znaci prelazenjem na teorije
sve bogatijeg sadrzaja, viseg stupnja univerzalnosti i viseg
stupnja preciznootia. nema sumnje, potpuno u skladu
sa stvarnom praksom nauka.
Do fundamentalno istog rezuitata mozemo doci i na drugi
nacin. Ako cilj nauke njezin cilj blti ta-
i onog sto do sada bilo prihvaceno kao
explicans, na primjer, zakona prirode. Tako se zadaca nauke
neprestano obnavlja. Mozemo neprestano to nastavljati, prela-
zeci objasnjenja sve vi,Seg stupnja univerza1nosti - uko-
liko doista ne dodemo do konacnog objasnjenja, to reci, do
objasnjenja koje se niti moze niti dalje objasnjavati.
' U vezi s teorijom provjerZ;ivostl, .sadr!ajts i jednostavnosti 1 u vezi
stupnjeva 1 precizn.ostt vidi do 46 u Logtci
naui!nog otkricc (prvo izdanje 1934) gdje objamjena uska
povez.anost tlh ldeja.
2S5
Ali postoje li konaena objasnjenja? UCnje koje sam na-
zvao "esencijalizam" svodi se na glediste da mora tra-
gati za konacnim objasnjenjem pomocu sustina": ako mozemo
objasniti ponasanje neke stvari pomocu njezine sustine - nje-
zinih svojstava - tada nikakvo daljnje pitanje ne moze
blti postavljeno niti treba postavljeno (osim mozda teolos-
kog pitanja Tvorca Tako Descartes vjerovao da
objasnio fiziku pomocu sustine fizickog tijela koja nje-
govom misljenju, proteznost; neki Newtonovci, slijedeCi
Rogera Cotesa, vjerovali su da. sustina njezinoj
inerciji i njezinoj moci da drugu i smatrali
su da se Newtonova teorija moze izvesti iz, i tako
objasniti pomocu, tih sustinskih svojstava sve materije. Sam
Newton misljenja. Upravo hipoteza ko-
nacnom i1i esencijalistickCim objasnjenju same gra-
vitacije ono sto on imao na urnu kada napisao Scholium
generale na kraju Principia: "Do sada sam objasnjavao
... pomoeu sile gravit acije, ali jos nisam utvrdio uzrok
same . . . hipoteze ne izmisljarn proizvoljno [ili
ad hoc]."
5
Ne vjerujem u esencijalisticko konacnom objas-
njenju. U proslosti su tog ucenja u pravilu instru-
mentalisti: oni su interpretirali teorije kao puke in-
strumente za predvidanje ikakve objasnjavalacke moei. Ni
s njima se ne slazem. Ali postoji treca mogucnost, "trece gle-
diste", kako sarn ga nazvao. Ono dobro opisano kao "modi-
ficirani esencijalizam'' - s naglaskom na "modifici-
rani"6.
4
Potpunije sam razmatrao (i krittzirao) esencijalizam u eseju
"Three Vtews Concerning Human Knowledge" gdje takoder upucujem
na svoja ranija razmatranja (u posljednjoj blljeski u odjeljku vidi
British Philosophy, III, uredio D Lewis, 1956, blljeska
2 na. str .. 365. esej sada 3. poglavlje moje knjige Conjectures
and Rejutations, trece izdanje, 1969).
s Vidi takoder Newtonova pisrna Richardu Bentleyu od 17.
i posebno od 25. 1693 ('1692-3'). Citirao sam to pismo od-
jelj ku 1 I1 mog Nanka ,, Three Views Concerning Human Knowledge"
(Conjectureg and Refutations, str. 106 1 gdje taj
iscrpnije razmatran.
6 lzraz ,.modificirani esencijalizam" kao opis mog
"treceg mog clanka ., Th ree Views Concerning
Human Knowledge" The Times Literary Supplement, 55. 1955. str.
527. Da se izbjegli nesporazumi htio blh ovom prilikom da to
l;to ovaj izraz ne trebalo sh\atiti kao ustupak ucenju
.,konal:noj stvarnosti", manje kao esencijalistic-
kim definicijama. Ostajem u potpunosti pri kritici tog u/:enja koju sam
izlo:Ho u knjizi Open Society, vol. pogl. 11, odjeljak li (posebno
blljesk:a 42) i na drugim mjestima.
256
"treee glediste" koje zastupam modificira esencija-
lizam na radikalan nacin. Prije svega oobacujem ideju
nog objasnjenja i tvrdirn da svako objasnjenje moze dalje
pomocu teo:rije pretpostavke vi.Seg stupnja
univerzalnosti. Ne moze postojati objasnjenje koje ne
dalje objasnjavano, jer nijedno ne moze samo-objas-
njavajuCi opis sustine (poput definicije tijela,
kako ju iznio De.scartes). Drugo, odbacujem sva Sto-jest
pitanja: pitanja tome sto jest neka stvar, sto njezina su-
st ina ili njezina prava prirod.a. Moramo napustiti glediste, ka-
rakteristicno za esencijalizam, da u svakoj pojedinoj stvari
postoji inherentna prirodna alkoho] u
vinu) koji nu7.no uzrokuju da bude ono sto jest i da djeluje
onako kako djeluje. Ovakvo animisticko glediste ni.Sta ne
objasnjava, ali ono navelo esencijaliste (poput Newtona)
da izbjegavaju relaciona svojstva, kao gravitaciju, i da sma-
traju, iz razloga koji su im se cinili valjanim, da za-
dovoljavajuce objasnjenje mora blti pornocu inherentnih svoj-
stava (za razliku od relacionih svojstava). Treea i posljednja
modifikacija esencija.lizma slijedeca. Moramo napustiti gle-
diste, usko s (i za AIisto-
tela za razliku od Platona}, da se na esencijalna
svojstva inherentna kojoj pojedinacnoj stvari mo.Ze
objasniti ponasanje te stvari. to glediste nikako ne uspi-
jeva da osvijetli zasto se razlicite pojedinacne stvari
na Ako se kaze "zato sto im sutine slicne",
postavlja se novo pitanje: zasto ne isto toliko
sustina ko1iko ima i razlicitih stvari?
Upravo taj Platon r ijesiti tvrdeci da
su slicne pojedinacne stvari tvorevina, i zapravo kopije, istog
izvornog koj i stoga nesto "izvan", "prije" i "iznad"
razlicitih s tvari; i doista, mi jos uvijek nemarno
bolju teoriju slicnosti. Cak i danas se pozivamo na njihovo
zajednicko porijeklo kada zelimo objasniti dva covjeka,
ptice i dvaju kreveta, dv.aj u .automobll.a, dvaju jezika
dviju zakonskih procedura; to reci, mi uglavnom objasnja-
vamo geneticki; ako od toga napravimo metafizicki
sistem, najvjeroja tnije to historicisticka filozofija. Ari-
stot el odbacio Platonovo rjesenje; no buduci da Aristote]ova
verzija esencijalizrna ne cak ni nagovjestaj rjesenja, cini
se da on nikada nije sasvim shvatio

7 Sto se tice PJatonove teori je Ideja, " jedna od njezinih
funkcija objasniti stvari . . . " Uspo-
redi moju knj igu Opcn Society, poglavlje 3, odjeljak v; vidi
biljeske 19 i 20 i tekst. Neuspjeh Aristotelove teorije da izvr!H tu
!unkciju spomenut tamo (u trecem izda nju, 1957} na kraju
54 uz pog1avlje 11.
17 257
Ali postoje li konaena objasnjenja? UCnje koje sam na-
zvao "esencijalizam" svodi se na glediste da mora tra-
gati za konacnim objasnjenjem pomocu sustina": ako mozemo
objasniti ponasanje neke stvari pomocu njezine sustine - nje-
zinih svojstava - tada nikakvo daljnje pitanje ne moze
blti postavljeno niti treba postavljeno (osim mozda teolos-
kog pitanja Tvorca Tako Descartes vjerovao da
objasnio fiziku pomocu sustine fizickog tijela koja nje-
govom misljenju, proteznost; neki Newtonovci, slijedeCi
Rogera Cotesa, vjerovali su da. sustina njezinoj
inerciji i njezinoj moci da drugu i smatrali
su da se Newtonova teorija moze izvesti iz, i tako
objasniti pomocu, tih sustinskih svojstava sve materije. Sam
Newton misljenja. Upravo hipoteza ko-
nacnom i1i esencijalistickCim objasnjenju same gra-
vitacije ono sto on imao na urnu kada napisao Scholium
generale na kraju Principia: "Do sada sam objasnjavao
... pomoeu sile gravit acije, ali jos nisam utvrdio uzrok
same . . . hipoteze ne izmisljarn proizvoljno [ili
ad hoc]."
5
Ne vjerujem u esencijalisticko konacnom objas-
njenju. U proslosti su tog ucenja u pravilu instru-
mentalisti: oni su interpretirali teorije kao puke in-
strumente za predvidanje ikakve objasnjavalacke moei. Ni
s njima se ne slazem. Ali postoji treca mogucnost, "trece gle-
diste", kako sarn ga nazvao. Ono dobro opisano kao "modi-
ficirani esencijalizam'' - s naglaskom na "modifici-
rani"6.
4
Potpunije sam razmatrao (i krittzirao) esencijalizam u eseju
"Three Vtews Concerning Human Knowledge" gdje takoder upucujem
na svoja ranija razmatranja (u posljednjoj blljeski u odjeljku vidi
British Philosophy, III, uredio D Lewis, 1956, blljeska
2 na. str .. 365. esej sada 3. poglavlje moje knjige Conjectures
and Rejutations, trece izdanje, 1969).
s Vidi takoder Newtonova pisrna Richardu Bentleyu od 17.
i posebno od 25. 1693 ('1692-3'). Citirao sam to pismo od-
jelj ku 1 I1 mog Nanka ,, Three Views Concerning Human Knowledge"
(Conjectureg and Refutations, str. 106 1 gdje taj
iscrpnije razmatran.
6 lzraz ,.modificirani esencijalizam" kao opis mog
"treceg mog clanka ., Th ree Views Concerning
Human Knowledge" The Times Literary Supplement, 55. 1955. str.
527. Da se izbjegli nesporazumi htio blh ovom prilikom da to
l;to ovaj izraz ne trebalo sh\atiti kao ustupak ucenju
.,konal:noj stvarnosti", manje kao esencijalistic-
kim definicijama. Ostajem u potpunosti pri kritici tog u/:enja koju sam
izlo:Ho u knjizi Open Society, vol. pogl. 11, odjeljak li (posebno
blljesk:a 42) i na drugim mjestima.
256
"treee glediste" koje zastupam modificira esencija-
lizam na radikalan nacin. Prije svega oobacujem ideju
nog objasnjenja i tvrdirn da svako objasnjenje moze dalje
pomocu teo:rije pretpostavke vi.Seg stupnja
univerzalnosti. Ne moze postojati objasnjenje koje ne
dalje objasnjavano, jer nijedno ne moze samo-objas-
njavajuCi opis sustine (poput definicije tijela,
kako ju iznio De.scartes). Drugo, odbacujem sva Sto-jest
pitanja: pitanja tome sto jest neka stvar, sto njezina su-
st ina ili njezina prava prirod.a. Moramo napustiti glediste, ka-
rakteristicno za esencijalizam, da u svakoj pojedinoj stvari
postoji inherentna prirodna alkoho] u
vinu) koji nu7.no uzrokuju da bude ono sto jest i da djeluje
onako kako djeluje. Ovakvo animisticko glediste ni.Sta ne
objasnjava, ali ono navelo esencijaliste (poput Newtona)
da izbjegavaju relaciona svojstva, kao gravitaciju, i da sma-
traju, iz razloga koji su im se cinili valjanim, da za-
dovoljavajuce objasnjenje mora blti pornocu inherentnih svoj-
stava (za razliku od relacionih svojstava). Treea i posljednja
modifikacija esencija.lizma slijedeca. Moramo napustiti gle-
diste, usko s (i za AIisto-
tela za razliku od Platona}, da se na esencijalna
svojstva inherentna kojoj pojedinacnoj stvari mo.Ze
objasniti ponasanje te stvari. to glediste nikako ne uspi-
jeva da osvijetli zasto se razlicite pojedinacne stvari
na Ako se kaze "zato sto im sutine slicne",
postavlja se novo pitanje: zasto ne isto toliko
sustina ko1iko ima i razlicitih stvari?
Upravo taj Platon r ijesiti tvrdeci da
su slicne pojedinacne stvari tvorevina, i zapravo kopije, istog
izvornog koj i stoga nesto "izvan", "prije" i "iznad"
razlicitih s tvari; i doista, mi jos uvijek nemarno
bolju teoriju slicnosti. Cak i danas se pozivamo na njihovo
zajednicko porijeklo kada zelimo objasniti dva covjeka,
ptice i dvaju kreveta, dv.aj u .automobll.a, dvaju jezika
dviju zakonskih procedura; to reci, mi uglavnom objasnja-
vamo geneticki; ako od toga napravimo metafizicki
sistem, najvjeroja tnije to historicisticka filozofija. Ari-
stot el odbacio Platonovo rjesenje; no buduci da Aristote]ova
verzija esencijalizrna ne cak ni nagovjestaj rjesenja, cini
se da on nikada nije sasvim shvatio

7 Sto se tice PJatonove teori je Ideja, " jedna od njezinih
funkcija objasniti stvari . . . " Uspo-
redi moju knj igu Opcn Society, poglavlje 3, odjeljak v; vidi
biljeske 19 i 20 i tekst. Neuspjeh Aristotelove teorije da izvr!H tu
!unkciju spomenut tamo (u trecem izda nju, 1957} na kraju
54 uz pog1avlje 11.
17 257
Odlue!ujuci se za objasnjenja p<Jmocu univerzalnih prirod-
nih zakona, nudimo rjesenje za taj posljednji (platonovski)
problem. Jer rni pretpostavljamo da su sve p<Jjedinacne stvari
i sve pojedinacne cinjenice podlozne tim zakonima. Zakoni
(koje opet jest potrebno dalje objasnjavati) tako objasnjavaju
pravilnosti i slicnosti pojedinacnih stvari ili pojedinacnih ci-
njenica i dogadaja. I ti zakoni nisu inherentni p<Jjedinacnim
stvarima. (Niti su oni plat onovske ideje izvan svijeta.) Pri-
rodni zakoni su shvaceni, naprotiv, kao (hipoteticki) opisi
strukturalnih svojstava prirode - samog naseg svijeta.
U tome dakle, slicnost izmedu mog gledit:a ("treceg
gledista") i esencijalizrna; premda ne vjerujem da eemo ikada
moci opisati, pomocu nasih univerzalnih zakona, konacnu su-
stinu svijeta, ne surnnjam da moiemo nastojati prodrijeti sve
i strukturu naseg svijeta kako bismo mogli
reci, do svojstava svijeta koja su sve i sve
i
Kad god idemo za tim da objasnirno ncki hipoteticki zakon
teoriju novom hipotetickom teorijom viSg stupnja univer-
zalnosti, mi otkrivamo vise svijetu nastojeci da prodremo
u njegove t ajne. I kad god uspijemo opovrgnuti teoriju
te vrste, cinimo novo znacajno otkrice. Jer ta opovrgavanja
su od izuzetnog znacaja. Ona nas uce neocekivanom i poka-
zuju nam da pre mda smo mi sami tvorci nasih teorija, premda
su one nasi vlastiti izumi, one su ipak prave tvrdnje stvar-
nosti, jer Se mogu S necim StO mi nikada nismo
stvorili.
Nas "modificirani esencijalizam" rnoze, mom misljenju,
biti od pomoCi kada se postavi pitanje logickog oblika prirod-
nih zakona. On sugerira da na8e teorije ili nasi zakoni moraju
to jest da moraju iznositi tvrdnje svijetu -
svirn prostorno-vremenskim podrucj irna svijeta. On sugerira,
stovise, da nase teorij e iznose tvrdnjc strukturalnim re-
lacionim svojstvima svijeta i da svojstva koja opisuje objas-
njavalacka teorija rnoraju u smislu od onill
koja t reba objasniti. Mislim da ta rijec "dublji" izmice svakom
pokusaju iscrpne logicke analize, ali ona ipak vodi nase intui-
cije. (Tako i rnatematici: svi njezini teoremi su Jogicki
ekvivalentni, u prisustvu aksioma, postoji velika razlika
u koja tesko da podlozna logickoj analizi.)
n.a" naucne teorije izgleda da najuze povezana s njezinom
jednostavnoscu i tako s bogatstvom njezinog sadrzaja. (Druk-
cije s dublnom nekog teorema za koji se rnoze
uzeti da nema sadrzaja.) Dva sastavna dijela se da s u po-
trebna: bogat sadriaj i izvjesna koherentnost i kornpaktnost
258
(ili "organicnost") opisanog stanja stvari. Upravo taj drugi
sastavni dio ono sto tako tesko analizirati premda int ui-
tivno vrlo jasan i njega su csencijalisti pokusavali opisati kada
su govorili sustinama pukom nagomiJavanju akci-
dentalnih svojstava. Mislim da niti mozemo niti trebamo ovdje
uciniti ne.Sto vise nego ukazat i na intuitivnu ideju. u slu-
caju koje pojedinacne pred1ozene teorije bogatstvo njezi-
nog sadrzaja i, dakle, njezin stupanj provjerljivosti ono
sto odlucuje njezinoj zanimljivosti, ishodi izvrsenih
vjera su ono sto odlucuje njezinu sudblnu. Sa stajaliSta me-
tode, njezinu koherenciju, i lj epotu mozemo
smatrati pukirn vodicem ili poticajem n.aSe intuicije i imagi-
nacije.
Ipak, cini se da postoji nesto nalik na dovoljan uvjet za
dublnu, s t upnjeve koji se moze logicki analizirati.
PokuSa.t cu to pomocu jednog primjera iz historije
nauke.
poznato da Ne wtonova dinamika postigla uje-
dinjenje Galileove zemaljske i Keplerove nebeske fizike. Cesto
se kaze da se Newtonova dinamika moze induktivno izvesti iz
i Keplerovih zakona, cak se i tvrdilo da se ona
moze iz njih striktno izvesti dedukcijoms. Ali to nije tocno;
s logickog gledista, Newtonova teor ija, striktno .govoreCi, pro-
turijeei i Galileovoj i Keplerovoj teoriji se, naravno,
te teorije mogu doblti kao aproks imacije cim imamo New-
tonovu teorij u s kojom rnozemo operirati). Iz tog razloga
nemoguce izvesti Newtonovu teoriju niti iz Galileove niti iz
niti iz njih zajedno, dedukcij orn in-
dukcijorn. niti deduktivno niti induktivno zakljucivanje
8 Ono se moze izvesti iz Keplerovih zakona (vidi Born,
Philosophy of Cause and Chance, 1949, str. 129-33) jest da
sve planete ubrzanje prema Suncu u svakom trenutku jednako
gdje razdal j ina planeta i Sunca u datom trenutku, k
konstanta, ista za sve planete. Upravo taj rezultat , pak, formalno pro-
Newtonovoj teoriji (osim pod prctpostavkom da su mase svih
planeta jednake, ako su nejednake, da su bar ma!e u
s masom Sunca). cinjenica slijedi tz onog to Keple-
rovom trecem ovdje u tekstu nakon bll je!:ke 9. No,
osim toga, t reba imati u vidu da niti Keplerova niti Ga111eova teorija
ne sadr:Ze Ne..,vtonov pojam koji se u tradicionalno uvodi u
!zvodenjima bez mnogo okolisanja ; kao da se taj {"okultni '') pojam
mogao otitati iz cinjenica i ka() da on nije hio rezultat nove interpre-
tacije (to "fenomena" kako su ih opisivali Keplerovl i
Galileovi zakoni) u svj etlu potpuno teorije. Tek nakon to
uveden pojam siJe tak i proporcionalnost gravitacjjske i inercijalne
mase) uopce pove7.ati gornju formulu za ubrzanje s Newto-
novim zakonom privlaC:enja obratno proporcionalnog kvadratu razdaljine
(pod pretpostavkom da su mase planeta zanemarive).
259
Odlue!ujuci se za objasnjenja p<Jmocu univerzalnih prirod-
nih zakona, nudimo rjesenje za taj posljednji (platonovski)
problem. Jer rni pretpostavljamo da su sve p<Jjedinacne stvari
i sve pojedinacne cinjenice podlozne tim zakonima. Zakoni
(koje opet jest potrebno dalje objasnjavati) tako objasnjavaju
pravilnosti i slicnosti pojedinacnih stvari ili pojedinacnih ci-
njenica i dogadaja. I ti zakoni nisu inherentni p<Jjedinacnim
stvarima. (Niti su oni plat onovske ideje izvan svijeta.) Pri-
rodni zakoni su shvaceni, naprotiv, kao (hipoteticki) opisi
strukturalnih svojstava prirode - samog naseg svijeta.
U tome dakle, slicnost izmedu mog gledit:a ("treceg
gledista") i esencijalizrna; premda ne vjerujem da eemo ikada
moci opisati, pomocu nasih univerzalnih zakona, konacnu su-
stinu svijeta, ne surnnjam da moiemo nastojati prodrijeti sve
i strukturu naseg svijeta kako bismo mogli
reci, do svojstava svijeta koja su sve i sve
i
Kad god idemo za tim da objasnirno ncki hipoteticki zakon
teoriju novom hipotetickom teorijom viSg stupnja univer-
zalnosti, mi otkrivamo vise svijetu nastojeci da prodremo
u njegove t ajne. I kad god uspijemo opovrgnuti teoriju
te vrste, cinimo novo znacajno otkrice. Jer ta opovrgavanja
su od izuzetnog znacaja. Ona nas uce neocekivanom i poka-
zuju nam da pre mda smo mi sami tvorci nasih teorija, premda
su one nasi vlastiti izumi, one su ipak prave tvrdnje stvar-
nosti, jer Se mogu S necim StO mi nikada nismo
stvorili.
Nas "modificirani esencijalizam" rnoze, mom misljenju,
biti od pomoCi kada se postavi pitanje logickog oblika prirod-
nih zakona. On sugerira da na8e teorije ili nasi zakoni moraju
to jest da moraju iznositi tvrdnje svijetu -
svirn prostorno-vremenskim podrucj irna svijeta. On sugerira,
stovise, da nase teorij e iznose tvrdnjc strukturalnim re-
lacionim svojstvima svijeta i da svojstva koja opisuje objas-
njavalacka teorija rnoraju u smislu od onill
koja t reba objasniti. Mislim da ta rijec "dublji" izmice svakom
pokusaju iscrpne logicke analize, ali ona ipak vodi nase intui-
cije. (Tako i rnatematici: svi njezini teoremi su Jogicki
ekvivalentni, u prisustvu aksioma, postoji velika razlika
u koja tesko da podlozna logickoj analizi.)
n.a" naucne teorije izgleda da najuze povezana s njezinom
jednostavnoscu i tako s bogatstvom njezinog sadrzaja. (Druk-
cije s dublnom nekog teorema za koji se rnoze
uzeti da nema sadrzaja.) Dva sastavna dijela se da s u po-
trebna: bogat sadriaj i izvjesna koherentnost i kornpaktnost
258
(ili "organicnost") opisanog stanja stvari. Upravo taj drugi
sastavni dio ono sto tako tesko analizirati premda int ui-
tivno vrlo jasan i njega su csencijalisti pokusavali opisati kada
su govorili sustinama pukom nagomiJavanju akci-
dentalnih svojstava. Mislim da niti mozemo niti trebamo ovdje
uciniti ne.Sto vise nego ukazat i na intuitivnu ideju. u slu-
caju koje pojedinacne pred1ozene teorije bogatstvo njezi-
nog sadrzaja i, dakle, njezin stupanj provjerljivosti ono
sto odlucuje njezinoj zanimljivosti, ishodi izvrsenih
vjera su ono sto odlucuje njezinu sudblnu. Sa stajaliSta me-
tode, njezinu koherenciju, i lj epotu mozemo
smatrati pukirn vodicem ili poticajem n.aSe intuicije i imagi-
nacije.
Ipak, cini se da postoji nesto nalik na dovoljan uvjet za
dublnu, s t upnjeve koji se moze logicki analizirati.
PokuSa.t cu to pomocu jednog primjera iz historije
nauke.
poznato da Ne wtonova dinamika postigla uje-
dinjenje Galileove zemaljske i Keplerove nebeske fizike. Cesto
se kaze da se Newtonova dinamika moze induktivno izvesti iz
i Keplerovih zakona, cak se i tvrdilo da se ona
moze iz njih striktno izvesti dedukcijoms. Ali to nije tocno;
s logickog gledista, Newtonova teor ija, striktno .govoreCi, pro-
turijeei i Galileovoj i Keplerovoj teoriji se, naravno,
te teorije mogu doblti kao aproks imacije cim imamo New-
tonovu teorij u s kojom rnozemo operirati). Iz tog razloga
nemoguce izvesti Newtonovu teoriju niti iz Galileove niti iz
niti iz njih zajedno, dedukcij orn in-
dukcijorn. niti deduktivno niti induktivno zakljucivanje
8 Ono se moze izvesti iz Keplerovih zakona (vidi Born,
Philosophy of Cause and Chance, 1949, str. 129-33) jest da
sve planete ubrzanje prema Suncu u svakom trenutku jednako
gdje razdal j ina planeta i Sunca u datom trenutku, k
konstanta, ista za sve planete. Upravo taj rezultat , pak, formalno pro-
Newtonovoj teoriji (osim pod prctpostavkom da su mase svih
planeta jednake, ako su nejednake, da su bar ma!e u
s masom Sunca). cinjenica slijedi tz onog to Keple-
rovom trecem ovdje u tekstu nakon bll je!:ke 9. No,
osim toga, t reba imati u vidu da niti Keplerova niti Ga111eova teorija
ne sadr:Ze Ne..,vtonov pojam koji se u tradicionalno uvodi u
!zvodenjima bez mnogo okolisanja ; kao da se taj {"okultni '') pojam
mogao otitati iz cinjenica i ka() da on nije hio rezultat nove interpre-
tacije (to "fenomena" kako su ih opisivali Keplerovl i
Galileovi zakoni) u svj etlu potpuno teorije. Tek nakon to
uveden pojam siJe tak i proporcionalnost gravitacjjske i inercijalne
mase) uopce pove7.ati gornju formulu za ubrzanje s Newto-
novim zakonom privlaC:enja obratno proporcionalnog kvadratu razdaljine
(pod pretpostavkom da su mase planeta zanemarive).
259
ne moze nikada od lronzistentnih premisa doei do konkluzije
koja formalno premisama od kojih smo poSli.
smatram vrlo argumentom protiv indukcije.
Sada na proturjecnosti izmedu New-
tonove teorije i njezinih prethodnik.a. Ga1ileo tvrdi da se ba-
ceni kamen projektil kreee paraboli osim slucaju ver-
tikalnog pada kada sc krece s konstantnim ubrza-
njem pravcu. {Tokom citavc ove
otpor zraka.) Sa stajaliSta Newi.onove ove tvrdr.tJe
su pogresne i to iz dva razlicita razloga. Prva pogresna Jer
putanja dalekometnog projektila kao sto
na raketa {izbacena uvis hor izonta1no) nece cak
nego elipticna. Ona postaje
samo ako u.kupna razdaljina leta zanemariva u uspo-
redbl s polumjerom Zemlje. Na to ukazao i sam Newton
Principia, kao i u svojoj populariziranoj verziji
of the Wo-rZd, gdje ilustrirao stvar slikom kOJU donosimo
na ovoj stranici.
Newtonova slik.a njegov iskaz da, ako se brzina
projektila poveeava, tirne i razdaljina njegovog leta, on
260
"najzad, premasujuci zemljine granice, ... preci u prostor
da i ne dodirne"9.
Tako se projektil na zemlji krece elipsi, ne para-
Naravno, za dovolj no kratke izbaeaje parabola biti
odlicna aproksimacija; ali parabolicna putanja nije striktno
izvodiva iz Newtonove teorije ukoliko ne dodamo fakticno
neistinit pocetni uvjet (koji usput receno, neootvariv u
Newtonovoj teoriji vodi do konzekvenci), naime,
da Zemlj in polumjee Ako ne uvedemo tu pret-
premda se zna da neistinita, onda
vamo elipsu, u suprotnosti s Galileovim zakonom prema koJem
blsmo t rebali
Do pot puno analogne logicke situacije dolazi u vezi s
gim dijelom Galileovog zakona koji
ubrzanja. Sa stajaliSta Newtonove ubrzanJe tlJela u
slobodnom padu nikada nije konstantno: ono uvijek raste to-
kom pada zato sto se tijelo sve vi5e i vise centru
privlacenja. Ovaj efekt vrlo primjetan ako "':e-
like visine, premda on, naravno, zanemartv ako V1s1na
zanemariva u usporedbl sa Zemljinim polumjerom. U tom slu-
caju mozemo Galileovu teoriju iz Newtonove ako
novo uvedemo neiStinitu pretpostavku da Zemljin polumJer
da visina s koje tijelo pada jednaka nuli).
Proturjecnosti na koje sam ukazao nisu ni u kom slucaju
zanemarive za dalekometne projektile. Na njih mozemo primi-
jeniti Newtonovu teoriju (naravno s korekci jama otpor
ka), ali ne i Galileovu: ova druga naprosto dovod1 pogres-
nih rezultata kao sto se lako moze pokazati pomocu Newto-
nove teorije.
Sto se tiee Keplerovih zakona, situacija slicna. Ocito
da Keplerovi zakoni u Newtonovoj teoriji samo
vrijede - to jest striktno ne vrijede - ako uzmemo u obz1r
medusobno privlacenje planeta
10
Ali ima fundamenta1nijih
9 Vidi Newtonova P-rincipia, Scholium na kraju odje\ jka knjige
1 str. 55 izdanja i z 1934 (Motteov prijevod koji revidirao Cajori).
Slika iz The System the i citat koji su ovdje navedeni nalaze
se na str. 551. tog izdanja. .
to Vidi, na primjer, Duhem, The Aim and ot
Th.eo111, 1905, preveo na engleski \Viener, Il, poglavl)e
Vl odjeljak 4. Duhem eksplicttnlje ono sto ImpllCitnO U Newto-
vlastitom iskazu (Principia, Knj\ga I, stav 1xv, teorem xxv),
jer Newton dovoljno jasno daje do znanja _da tamo .su u
akciji vise od dva tije\a, Keplerovi zakont u
samo aproksimativno vaziti, i to samo _u. vrlo
vima od kojih on dva analizira nesto receno, for:
mula (1), u daljnjem tekstu, neposrf'dno slt]edt tz KnjLge I, stava 1 IX
s obzirom na knjigu I, stav x v. (Vidi tako!1er knjigu stav xv.)
261
ne moze nikada od lronzistentnih premisa doei do konkluzije
koja formalno premisama od kojih smo poSli.
smatram vrlo argumentom protiv indukcije.
Sada na proturjecnosti izmedu New-
tonove teorije i njezinih prethodnik.a. Ga1ileo tvrdi da se ba-
ceni kamen projektil kreee paraboli osim slucaju ver-
tikalnog pada kada sc krece s konstantnim ubrza-
njem pravcu. {Tokom citavc ove
otpor zraka.) Sa stajaliSta Newi.onove ove tvrdr.tJe
su pogresne i to iz dva razlicita razloga. Prva pogresna Jer
putanja dalekometnog projektila kao sto
na raketa {izbacena uvis hor izonta1no) nece cak
nego elipticna. Ona postaje
samo ako u.kupna razdaljina leta zanemariva u uspo-
redbl s polumjerom Zemlje. Na to ukazao i sam Newton
Principia, kao i u svojoj populariziranoj verziji
of the Wo-rZd, gdje ilustrirao stvar slikom kOJU donosimo
na ovoj stranici.
Newtonova slik.a njegov iskaz da, ako se brzina
projektila poveeava, tirne i razdaljina njegovog leta, on
260
"najzad, premasujuci zemljine granice, ... preci u prostor
da i ne dodirne"9.
Tako se projektil na zemlji krece elipsi, ne para-
Naravno, za dovolj no kratke izbaeaje parabola biti
odlicna aproksimacija; ali parabolicna putanja nije striktno
izvodiva iz Newtonove teorije ukoliko ne dodamo fakticno
neistinit pocetni uvjet (koji usput receno, neootvariv u
Newtonovoj teoriji vodi do konzekvenci), naime,
da Zemlj in polumjee Ako ne uvedemo tu pret-
premda se zna da neistinita, onda
vamo elipsu, u suprotnosti s Galileovim zakonom prema koJem
blsmo t rebali
Do pot puno analogne logicke situacije dolazi u vezi s
gim dijelom Galileovog zakona koji
ubrzanja. Sa stajaliSta Newtonove ubrzanJe tlJela u
slobodnom padu nikada nije konstantno: ono uvijek raste to-
kom pada zato sto se tijelo sve vi5e i vise centru
privlacenja. Ovaj efekt vrlo primjetan ako "':e-
like visine, premda on, naravno, zanemartv ako V1s1na
zanemariva u usporedbl sa Zemljinim polumjerom. U tom slu-
caju mozemo Galileovu teoriju iz Newtonove ako
novo uvedemo neiStinitu pretpostavku da Zemljin polumJer
da visina s koje tijelo pada jednaka nuli).
Proturjecnosti na koje sam ukazao nisu ni u kom slucaju
zanemarive za dalekometne projektile. Na njih mozemo primi-
jeniti Newtonovu teoriju (naravno s korekci jama otpor
ka), ali ne i Galileovu: ova druga naprosto dovod1 pogres-
nih rezultata kao sto se lako moze pokazati pomocu Newto-
nove teorije.
Sto se tiee Keplerovih zakona, situacija slicna. Ocito
da Keplerovi zakoni u Newtonovoj teoriji samo
vrijede - to jest striktno ne vrijede - ako uzmemo u obz1r
medusobno privlacenje planeta
10
Ali ima fundamenta1nijih
9 Vidi Newtonova P-rincipia, Scholium na kraju odje\ jka knjige
1 str. 55 izdanja i z 1934 (Motteov prijevod koji revidirao Cajori).
Slika iz The System the i citat koji su ovdje navedeni nalaze
se na str. 551. tog izdanja. .
to Vidi, na primjer, Duhem, The Aim and ot
Th.eo111, 1905, preveo na engleski \Viener, Il, poglavl)e
Vl odjeljak 4. Duhem eksplicttnlje ono sto ImpllCitnO U Newto-
vlastitom iskazu (Principia, Knj\ga I, stav 1xv, teorem xxv),
jer Newton dovoljno jasno daje do znanja _da tamo .su u
akciji vise od dva tije\a, Keplerovi zakont u
samo aproksimativno vaziti, i to samo _u. vrlo
vima od kojih on dva analizira nesto receno, for:
mula (1), u daljnjem tekstu, neposrf'dno slt]edt tz KnjLge I, stava 1 IX
s obzirom na knjigu I, stav x v. (Vidi tako!1er knjigu stav xv.)
261
proturjeenooti izmedu dviju teorija nego sto ova koja
prilicno cak i ukoliko, ustupak nasim protiv-
nicima, zanemarimo medusobno privlacenje p1aneta, KepJerov
treci zakon, promatran sa stajablta Newtonove dinamike, ne
rnoze nista drugo nego aproksimacija koja prirnjenljiva
na vrlo poseban slucaj: na planete cije su mase jednake
ako su nejednake, zancmarive u usporedhi sa Suncevom ma-
som. Buduci da cak niti ne vrijedi za dva planeta
od kojih jedan vrlo 1agan, drugi vrlo tezak, jasno da
Keplerov treci zakon proturijeci Newtonovoj teoriji na pot-
puno isti nacin kao Galileov zakon.
se me>Ze lako pokazati na slijedeci nacin. Za sistem
dvaju tijela - sistem dvostrukih zvijezda - iz Newtonove
teorije proizlazi zakon koji astronomi cesto nazivaju "Keple-
rovim zakonom" jer u uskoj vezi s Keplerovim trecim za-
konom. Ovaj takozvani "Keplerov zakon" kaze da ako m
0
masa jednog od dvaju tijela - recirno Sunca - i ako mt
masa drugog tijela - recimo planeta - onda, odablruci odgo-
varajuce jedinice rnjerenja rnoiemo iz Newtonove teorije iz-
vesti
(1)

m1,
gdje srednja razdaljina dvaju tijela, vrije-
me pune revolucije. Medutim, Keplerov vlastiti treCi zakon
tvrdi da
(2)

= konstan.ta
to reci, ista konstanta za sve planete Suncevog sistema.
Jasno da taj zakon iz (1) samo pod pretpostav-
kom da m
0
+

= konstanta; buduci da m
0
= konstanta
za nas sistem ako identificiramo sa Suneevom ma-
som, dohivamo (2) iz (1) uko1iko pretpostavimo da

isto
za sve planete; ako to cinjenicki neistinito (kao sto doista
i jest buduci da Jupiter nekoliko tisuca puta veci od naj-
manjih planeta), ukoliko pretpostavimo da su mase svih pla-
neta jednake sa masom tako da
mozemo st aviti fflJ = za sve planete. sasvim dobra
aproksimacija sa stajaliSta Newtonove te-orije, ali u isto vrije-
me staviti m
1
nije samo striktno govoreci neistinito, nego
i neostvarivo sa stajaliSta Ncwtonove teorije. (Tijelo ma-
som jednakorn nuli ne se vise pokoravalo Newtonovim za-
konima kretanja.) Tako, Cak i ukoliko zaboravimo sve medu-
sobnom privlacenju planeta, Keplerov treCi zakon (2) protu-
rijeci Newtonovoj teoriji koja daje (1) .
Vazno uociti da iz Galileove ili Keplerove teo:rije ne
dohivamo ni najmanji nagovjestaj kako te teorije trebalo
262
rnodificirati - koje neistinite premise trebalo usvojiti i koje
uvjete - ako pokusali prijeCi od tih teorija
na neku drugu i opeenitije vazecu kao sto Newtonova. Tek
nakon sto posjedujemo teoriju moiemo da
li su, i kojem smislu, stare njezine
Ukratko reeeno, premda su sa stajalista Newtonove teorije
Galileova i Keplerova teorija odlicne aproksimacije nekih po-
sebnih Newtonovih rezultata, za Newtonovu teoriju se ne moie
reCi, sa stajaliSta drugih dviju teorija, da ona aproksimacija
njihovih rezultata. Sve to pokazuje da logika, deduktivna
induktivna, ne moze nikako napraviti korak od tih teo-
rija k Newtonovoj dinamici11. genijalnost moze napra-
viti taj Jednom kada on napravljen, rnoze se reci da
Galileovi i Keplerovi rezultati potkrepljuju novu teoriju.
Ovdje me, medutim, ne zanima toliko nemogucnost induk-
cije koliko sto se tice tog moze-
mo doista nesto nauciti iz naseg prirnjera. Newtonova teorija
ujedinjuje Galileovu i Keplerovu. Ali daleko od toga da
ona puka konjunkcija tih dviju tcorija - koje igraju ulogu
expUcanda za Newtonovu - ona ih ispravlja
ih. Prvotni zadatak objasnjavanja dedukcija ra-
nijih rezultata. ta.j zadatak ispunjen ne izvodenjem tih
ranijih rezultata nego izvodenjem neceg b oljeg umjesto njih :
novih rezultata koji se, pod posebnim uvjetima starih rezul-
tata, numericki vrlo starim rezultatima, u isto
vrijeme ih ispravljaju. Tako se moze reci da empirijski uspjeh
stare teorije potkrepljuje novu teoriju; k tome, ispravke se
mogu opet provjera\'ati - i rnozda poblti ili, pak, potkrijepiti.
Ono sto navedena Jogicka situacija jasno iznosi na vidjelo
jeste cinjenica da nova teorija nikako ne rnoze cirkularna
ad hoc. Ne sarno da nova t eorija ne ponavlja svoj expli-
candum nego mu ona proturijeci i ispravlja ga. Na taj nacin
cak i svjedocanstvo prilog explicartdumu postaje neovisno
svjedocanstvo u prilog novoj teoriji. (Usput receno, ova nam
analiza dopusta da vrijednost teorija i
i tako nam pomaze da izbjegnemo pogresku prihva-
canja mjerenja i preciznosti kao konacnih i nesvodivih vrijed-
nosti.)
Smatrarn da kad god ernpirijskirn nauk.ama nova teorija
viSeg stupnja uspjesno objasni neku teo-
riju to siguran da nova teorija pro-
drla od onih starijih. da nova t eorija treba pri-
11 Pojmovi sile (usp. 8) i djelovanja na raz.daJjinu donose
nove teskoce.
263
proturjeenooti izmedu dviju teorija nego sto ova koja
prilicno cak i ukoliko, ustupak nasim protiv-
nicima, zanemarimo medusobno privlacenje p1aneta, KepJerov
treci zakon, promatran sa stajablta Newtonove dinamike, ne
rnoze nista drugo nego aproksimacija koja prirnjenljiva
na vrlo poseban slucaj: na planete cije su mase jednake
ako su nejednake, zancmarive u usporedhi sa Suncevom ma-
som. Buduci da cak niti ne vrijedi za dva planeta
od kojih jedan vrlo 1agan, drugi vrlo tezak, jasno da
Keplerov treci zakon proturijeci Newtonovoj teoriji na pot-
puno isti nacin kao Galileov zakon.
se me>Ze lako pokazati na slijedeci nacin. Za sistem
dvaju tijela - sistem dvostrukih zvijezda - iz Newtonove
teorije proizlazi zakon koji astronomi cesto nazivaju "Keple-
rovim zakonom" jer u uskoj vezi s Keplerovim trecim za-
konom. Ovaj takozvani "Keplerov zakon" kaze da ako m
0
masa jednog od dvaju tijela - recirno Sunca - i ako mt
masa drugog tijela - recimo planeta - onda, odablruci odgo-
varajuce jedinice rnjerenja rnoiemo iz Newtonove teorije iz-
vesti
(1)

m1,
gdje srednja razdaljina dvaju tijela, vrije-
me pune revolucije. Medutim, Keplerov vlastiti treCi zakon
tvrdi da
(2)

= konstan.ta
to reci, ista konstanta za sve planete Suncevog sistema.
Jasno da taj zakon iz (1) samo pod pretpostav-
kom da m
0
+

= konstanta; buduci da m
0
= konstanta
za nas sistem ako identificiramo sa Suneevom ma-
som, dohivamo (2) iz (1) uko1iko pretpostavimo da

isto
za sve planete; ako to cinjenicki neistinito (kao sto doista
i jest buduci da Jupiter nekoliko tisuca puta veci od naj-
manjih planeta), ukoliko pretpostavimo da su mase svih pla-
neta jednake sa masom tako da
mozemo st aviti fflJ = za sve planete. sasvim dobra
aproksimacija sa stajaliSta Newtonove te-orije, ali u isto vrije-
me staviti m
1
nije samo striktno govoreci neistinito, nego
i neostvarivo sa stajaliSta Ncwtonove teorije. (Tijelo ma-
som jednakorn nuli ne se vise pokoravalo Newtonovim za-
konima kretanja.) Tako, Cak i ukoliko zaboravimo sve medu-
sobnom privlacenju planeta, Keplerov treCi zakon (2) protu-
rijeci Newtonovoj teoriji koja daje (1) .
Vazno uociti da iz Galileove ili Keplerove teo:rije ne
dohivamo ni najmanji nagovjestaj kako te teorije trebalo
262
rnodificirati - koje neistinite premise trebalo usvojiti i koje
uvjete - ako pokusali prijeCi od tih teorija
na neku drugu i opeenitije vazecu kao sto Newtonova. Tek
nakon sto posjedujemo teoriju moiemo da
li su, i kojem smislu, stare njezine
Ukratko reeeno, premda su sa stajalista Newtonove teorije
Galileova i Keplerova teorija odlicne aproksimacije nekih po-
sebnih Newtonovih rezultata, za Newtonovu teoriju se ne moie
reCi, sa stajaliSta drugih dviju teorija, da ona aproksimacija
njihovih rezultata. Sve to pokazuje da logika, deduktivna
induktivna, ne moze nikako napraviti korak od tih teo-
rija k Newtonovoj dinamici11. genijalnost moze napra-
viti taj Jednom kada on napravljen, rnoze se reci da
Galileovi i Keplerovi rezultati potkrepljuju novu teoriju.
Ovdje me, medutim, ne zanima toliko nemogucnost induk-
cije koliko sto se tice tog moze-
mo doista nesto nauciti iz naseg prirnjera. Newtonova teorija
ujedinjuje Galileovu i Keplerovu. Ali daleko od toga da
ona puka konjunkcija tih dviju tcorija - koje igraju ulogu
expUcanda za Newtonovu - ona ih ispravlja
ih. Prvotni zadatak objasnjavanja dedukcija ra-
nijih rezultata. ta.j zadatak ispunjen ne izvodenjem tih
ranijih rezultata nego izvodenjem neceg b oljeg umjesto njih :
novih rezultata koji se, pod posebnim uvjetima starih rezul-
tata, numericki vrlo starim rezultatima, u isto
vrijeme ih ispravljaju. Tako se moze reci da empirijski uspjeh
stare teorije potkrepljuje novu teoriju; k tome, ispravke se
mogu opet provjera\'ati - i rnozda poblti ili, pak, potkrijepiti.
Ono sto navedena Jogicka situacija jasno iznosi na vidjelo
jeste cinjenica da nova teorija nikako ne rnoze cirkularna
ad hoc. Ne sarno da nova t eorija ne ponavlja svoj expli-
candum nego mu ona proturijeci i ispravlja ga. Na taj nacin
cak i svjedocanstvo prilog explicartdumu postaje neovisno
svjedocanstvo u prilog novoj teoriji. (Usput receno, ova nam
analiza dopusta da vrijednost teorija i
i tako nam pomaze da izbjegnemo pogresku prihva-
canja mjerenja i preciznosti kao konacnih i nesvodivih vrijed-
nosti.)
Smatrarn da kad god ernpirijskirn nauk.ama nova teorija
viSeg stupnja uspjesno objasni neku teo-
riju to siguran da nova teorija pro-
drla od onih starijih. da nova t eorija treba pri-
11 Pojmovi sile (usp. 8) i djelovanja na raz.daJjinu donose
nove teskoce.
263
staru teoriju, za odgovarajuce vrijednosti
parametara nove teorije moze se nazvat i (slijedeci Bohra) " prin-
cipom
.Sto sam prjje rekao, ispunjenje oV'Og zahtjeva do-
voljan uvjet za Da to nije i uvjet moze se
vidjeti i:z: cinjenice da Maxwellova e1ektromagnetska va1na
teorija nije, t om smislu, ispravila FresneloYu valnu t eorij u
svjetlosti. Ona nema sumnje, znacila napredovanje u du-
blni, ali u drukcijem smislu: "Staro pitanje pravcu
polarizirane svjetlosti postalo bespredmetno. Teskoce u vezi
s rubnim za granice izmedu dviju sredina su
rijesene samim temeljima tcorije. ViS nisu bile potrebne ni-
kakve ad hoc hipot eze radi eliminiranja svjet-
losn.ih valova. Tlak svjetlosti, tako znacajan u teoriji zracenj a
i tek kasnije eksperimentalno utvrden, mogao izveden
kao jedna od konzekvenci te teorije. "
1
2 Ovaj briljantni odlo-
mak u kojem Einstein ocrtava neka od glavnih postignuca
MaxwelJove t eorije i usporeduje s Fresnelovom moie se
kao pokazatelj da ima i drugih dovoljnih uvjeta za du-
koje moja analiza ne pokriva.
Zadatak nauke, koji mom pronalazenje
obj asnjenja, tesko se moze razumjeti ako
nismo realisti. er zadovoljavaj uce objasnjenje ono koje nije
ad. hoc; ta ideja - id.eja neovisnog svjed.ocanstva - tesko
se moze razumjeti bez ideje otkriea, napredovanja prema dub-
ljim slojevima objasnjenja, bez ideje da postoji nesto sto
otkrivali i kriticki raspravlj ali.
Ali ipak mi se cini da u okviru metodologije ne moramo
pretpostaviti metafizicki realizam; ne cini mi se da nam on
moze od velike pomoci, osim na int uitivan nacin. Jer
jednom kada nam receno da cilj nauke objasnjavanje i
da najprihvatljivije objasnjenje ono koje najstroze pro-
vjerljivo i najstroze provjereno, mi znamo sve sto trebamo
znati kao metodol oz:i. Ne mozerno tvrditi da taj cilj ostvariv
niti nit i bez pomoci metafizickog realizma koji nam
moze dati neko ohrabrenje, neku nadu, ali
nikakvu I premda se moze reci da raciona1na
Einstein, Physikalische 10, 1909, st r. 817. i da\je.
Za teorije mat erija\nog etera (implicitno u Maxwellovom
neuspjehu da i zgradi njegov prihvatljiv materijalni model) mo1. e se
reei da u gore analiziranom smislu daje dubinu Maxwellovoj teorijl
kada se ona usporeduje s Fresnelovom; to cini mi se, implicitno
u cHatu iz Einstelnovog /!lanka. Tako Maxwellova teorija u Einst einovoj
tormulaciji mo:!da i nije zapravo primjer drugog smisla Ali
Maxwellovom originalnom obliku cini mi se da jest.
264
rasprava metodologiji ov1s1 pretpostavljenom ili hipotetic-
kom cilju nauke, ona zacijelo ne ovisi met afizickoj i naj-
vjerojatnije neistinitoj pretpostavci da se istjnita struktural-
na teorija svijeta {ako postoji) dade otkriti izraziti
u j eziku.
Ako se slika svijeta koju suvremena prikazuje
istini - drugim rijecima, ako imarno nesto
nalik na "n.aucnu spoznaju" - onda uvjet i prisut ni skoro
univerzumu cine gotovo nemogucim otkrivanje
strukturalnih zakona one vrste za kojima tragamo, tako one-
i spoznaje ". gotovo svi kra-
jevi univerzuma su ispunjeni kaoticnim zracenjem, gotovo
sve ost alo materij0111 u slicnom stanju. Usprkos
tome, nauka uspjesna napredovanju k ono-
me st.o bl, rnom miSljenju, trebalo smatrano njezinim
ciljem. Smatram da sc ova cinjenica ne moze obja-
sniti da se ne dokaze previse. Ali moze nas potaknuti da
tezimo tom cil ju, premda ne mozemo doblti dodatni poticaj
da vjerujemo da ga stvarno mozemo postici, niti na osnovi
metafizickog r ealizma niti na osnovi neceg drugog.
BIBLIOGRAFSKA BILJESKA
Ovdje razmatranu ideju da teoriju ispravljati "opa-
zajni " "pojavni" zakon koj i bi trebale objasniti (kao, na
primjer, Keplerov tr eCi zakon) izlagao sam cesto u svojim pre-
davanjima. Jedno od tih predavanja potaklo ispravljanje
jednog prividnog pojavnog zakona (vidi clanak iz 1941, na koji
uput:-uj em u knjizi Poverty Historicism, 1957, 1960,
na str. 134. i dalje}. Drugo od tih predavanja bllo objav-
lje no Gesetz und. ur. Simon Mooer (1948), 1949.
ista moja ideja blla i ,,pocetna tocka" (ka:ko
kaze na str. 92) clanka "Explanation, Re-
duction and Empir icism" {u Minnesota Studies in the Philo-
sophy of Science, ur. Hcrbert Feigl i Grover Maxwell, 1962)
cija se refere'llca (66) odnosi na ovaj clanak (prvi put objavljen
u casopisu Ratio, 1, 1957). Autori raznih clanaka srodnim
temama izgleda da su previdjeli Feyerabendovo na
moj tekst.
265
staru teoriju, za odgovarajuce vrijednosti
parametara nove teorije moze se nazvat i (slijedeci Bohra) " prin-
cipom
.Sto sam prjje rekao, ispunjenje oV'Og zahtjeva do-
voljan uvjet za Da to nije i uvjet moze se
vidjeti i:z: cinjenice da Maxwellova e1ektromagnetska va1na
teorija nije, t om smislu, ispravila FresneloYu valnu t eorij u
svjetlosti. Ona nema sumnje, znacila napredovanje u du-
blni, ali u drukcijem smislu: "Staro pitanje pravcu
polarizirane svjetlosti postalo bespredmetno. Teskoce u vezi
s rubnim za granice izmedu dviju sredina su
rijesene samim temeljima tcorije. ViS nisu bile potrebne ni-
kakve ad hoc hipot eze radi eliminiranja svjet-
losn.ih valova. Tlak svjetlosti, tako znacajan u teoriji zracenj a
i tek kasnije eksperimentalno utvrden, mogao izveden
kao jedna od konzekvenci te teorije. "
1
2 Ovaj briljantni odlo-
mak u kojem Einstein ocrtava neka od glavnih postignuca
MaxwelJove t eorije i usporeduje s Fresnelovom moie se
kao pokazatelj da ima i drugih dovoljnih uvjeta za du-
koje moja analiza ne pokriva.
Zadatak nauke, koji mom pronalazenje
obj asnjenja, tesko se moze razumjeti ako
nismo realisti. er zadovoljavaj uce objasnjenje ono koje nije
ad. hoc; ta ideja - id.eja neovisnog svjed.ocanstva - tesko
se moze razumjeti bez ideje otkriea, napredovanja prema dub-
ljim slojevima objasnjenja, bez ideje da postoji nesto sto
otkrivali i kriticki raspravlj ali.
Ali ipak mi se cini da u okviru metodologije ne moramo
pretpostaviti metafizicki realizam; ne cini mi se da nam on
moze od velike pomoci, osim na int uitivan nacin. Jer
jednom kada nam receno da cilj nauke objasnjavanje i
da najprihvatljivije objasnjenje ono koje najstroze pro-
vjerljivo i najstroze provjereno, mi znamo sve sto trebamo
znati kao metodol oz:i. Ne mozerno tvrditi da taj cilj ostvariv
niti nit i bez pomoci metafizickog realizma koji nam
moze dati neko ohrabrenje, neku nadu, ali
nikakvu I premda se moze reci da raciona1na
Einstein, Physikalische 10, 1909, st r. 817. i da\je.
Za teorije mat erija\nog etera (implicitno u Maxwellovom
neuspjehu da i zgradi njegov prihvatljiv materijalni model) mo1. e se
reei da u gore analiziranom smislu daje dubinu Maxwellovoj teorijl
kada se ona usporeduje s Fresnelovom; to cini mi se, implicitno
u cHatu iz Einstelnovog /!lanka. Tako Maxwellova teorija u Einst einovoj
tormulaciji mo:!da i nije zapravo primjer drugog smisla Ali
Maxwellovom originalnom obliku cini mi se da jest.
264
rasprava metodologiji ov1s1 pretpostavljenom ili hipotetic-
kom cilju nauke, ona zacijelo ne ovisi met afizickoj i naj-
vjerojatnije neistinitoj pretpostavci da se istjnita struktural-
na teorija svijeta {ako postoji) dade otkriti izraziti
u j eziku.
Ako se slika svijeta koju suvremena prikazuje
istini - drugim rijecima, ako imarno nesto
nalik na "n.aucnu spoznaju" - onda uvjet i prisut ni skoro
univerzumu cine gotovo nemogucim otkrivanje
strukturalnih zakona one vrste za kojima tragamo, tako one-
i spoznaje ". gotovo svi kra-
jevi univerzuma su ispunjeni kaoticnim zracenjem, gotovo
sve ost alo materij0111 u slicnom stanju. Usprkos
tome, nauka uspjesna napredovanju k ono-
me st.o bl, rnom miSljenju, trebalo smatrano njezinim
ciljem. Smatram da sc ova cinjenica ne moze obja-
sniti da se ne dokaze previse. Ali moze nas potaknuti da
tezimo tom cil ju, premda ne mozemo doblti dodatni poticaj
da vjerujemo da ga stvarno mozemo postici, niti na osnovi
metafizickog r ealizma niti na osnovi neceg drugog.
BIBLIOGRAFSKA BILJESKA
Ovdje razmatranu ideju da teoriju ispravljati "opa-
zajni " "pojavni" zakon koj i bi trebale objasniti (kao, na
primjer, Keplerov tr eCi zakon) izlagao sam cesto u svojim pre-
davanjima. Jedno od tih predavanja potaklo ispravljanje
jednog prividnog pojavnog zakona (vidi clanak iz 1941, na koji
uput:-uj em u knjizi Poverty Historicism, 1957, 1960,
na str. 134. i dalje}. Drugo od tih predavanja bllo objav-
lje no Gesetz und. ur. Simon Mooer (1948), 1949.
ista moja ideja blla i ,,pocetna tocka" (ka:ko
kaze na str. 92) clanka "Explanation, Re-
duction and Empir icism" {u Minnesota Studies in the Philo-
sophy of Science, ur. Hcrbert Feigl i Grover Maxwell, 1962)
cija se refere'llca (66) odnosi na ovaj clanak (prvi put objavljen
u casopisu Ratio, 1, 1957). Autori raznih clanaka srodnim
temama izgleda da su previdjeli Feyerabendovo na
moj tekst.
265