drUTVo

zarez, xii /289-90, 2. rujna 2010.

ArhiTEkTUra EUroisLaMa
U konTEksTU diskUsija oko iZGradnjE isLaMskoG CEnTra UZ GroUnd ZEro, iZnoVa PosTajE akTUaLna i diskUsija o EUroisLaMU ParadiGMi koja EUroPskE MUsLiManE PoZiVa da sVojE PrinCiPE UkLoPE U kULTUrnU rEaLnosT ZaPadnE EUroPE Irfan Hoi
Bijela Damija - Visoko

apidno irenje islama u tradicionalno kranskoj Europi u zadnjih nekoliko desetljea rezultiralo je odgovarajuom potrebom za organiziranjem islamskog vjerskog i obrednog ivota. Izmjenom demografske slike europskih gradova mijenjale su se i vizure gradova. Crkvenim tornjevima pridruile su se damijske munare. Nadalje, porast muslimanskog stanovnitva nije mogao biti proporcionalno popraen izgradnjom vjerske infrastrukture. Improvizirane molitvene prostorije u naputenim magacinima i u objektima druge namjene postale su naprosto sumnjive u eri nakon 11. rujna. Urbano podzemlje u njemakom jeziku poznato kao hinterhof unosilo je strah i podozrenje kod domicilnih graana i drave. Od islamske zajednice u mnogim zapadnoeuropskim zemljama traio se transparentniji rad i izlazak iz hinterhofa. Istovremeno, nove generacije europskih muslimana slijedile su potrebu da kao roeni Europljani pronau adekvatan prostor za ispoljavanje vjerskog obredoslovlja. Ovakve tenje njemakih, francuskih ili vicarskih muslimana praene su uzburkanim diskusijama te su bile izloene sumnji i nerazumijevanju.
PoMirEnjE PrEsTraEnE EUroPE i dosELjEnih MUsLiMana?

u irokoj prizmi drutveno-politikih prilika, iako autor kao osnovu navodi pragmatine razloge onaj tko se u konanici eli nastaniti na jednom mjestu, trai odgovarajuu kuu u kojoj se moe moliti Bogu. Iako djeluje jednostavno, stvar je mnogo kompliciranija. Poznato je da izgradnja damija i munara u nekim europskim sredinama predstavlja problem i pokree rasprave. Snaga injenice da se muslimani-doseljenici gradnjom damije oituju kao integrativni dio te zemlje,

Od Maroka i PanjoLskE do IndijE i KinE PoZnaTo jE da sE isLaM U sVojoj UMjETnikoj/ arhiTEkTonskoj djELaTnosTi PriLaGoaVao PosTojEoj kULTUri i sPECifiniM drUTVEniM iLi Pak GEoGrafskiM UVjETiMa

Christian Welzbacher, njemaki povjesniar umjetnosti i renomirani kritiar arhitekture, istraio je u knjizi (Euroislam-Architektur. Die neuen Moscheen des Abendlandes. SUN, Amsterdam, 2008.) fenomen nastanka i razvoja suvremene islamske arhitekture na tlu Europe. Uinak ove knjige je dvojak. Kao prvo, autor je na neto vie od stotinu strana katalogizirao najznaajnije pojave islamske sakralne arhitekture na tlu Europe, dok se kao drugo, na objektivan nain suoio sa sve frekventnijim pojmom Euroislam. Ako je u nastanku neto to se naziva Euroislam, onda je neminovno da se formira i odgovarajua arhitektura Euroislama koja bi se u svome izvanjskom obrazcu trebala u mnogome razlikovati od dosadanje islamske tradicije. Na prvi pogled, navedena istraivaka vodilja moe ukazivati na pojednostavljeni formalno-estetski karakter nove islamske arhitekture na tlu Europe. Nadalje, u svojoj knjizi Welzbacher naglaava specifine okolnosti razvoja i kontekst napetosti, nerazumijevanja i sumnji u kojima se europski muslimani trenutno nalaze. Time fenomen suvremene euroislamske arhitekture treba promatrati

Bijela Damija - Visoko

dRUTVO
damijske paradigme prilagoavajui arhitektonski plan, formu i simboliku novom kontekstu. On je formu prilagodio funkciji, a ne simbolici. Najradikalniji zahvat je svakako na damijskom minaretu. Iako se diljem islamskog svijeta ezan danas oglaava putem zvunika, nove damije ne naputaju stari obrazac gradnje, ime minaret ostaje nepotrebno prohodan. Jaarevi je minaret u Penzbergu konzekventno sveo na znak imajui u vidu drugaiji drutveni znaaj i novu funkcionalnost minareta u novom zapadnoeuropskom kontekstu. Vanjski dojam graevine korespondira sa suvremenim arhitektonskim vokabularom i novim tendencijama u arhitekturi. Damija u Penzbergu (Alen Jaarevi) Jaareviev dizajn je samo potvrda Welzbacherovoj tezi da DOKAZ dA SE dAMIJSKA se Euroislam ponajbolje artikulira na primjeru Bosne i Hercegovine. Welzbacher Bosnu i KONTEMpLATIVNOST I MOdERNA NE Hercegovinu vidi kao islamsko drutvo... koje SUpROTSTAVLJAJU pONAJbOLJE SE se u obiajima i navikama neznatno razlikuje OITUJE NA pRIMJERU dAMIJE U od svojih kranskih susjeda, koje pak lojalno, moderno i liberalno prihvaa svoju vjeru, a bAVARSKOM GRAdIU PENZbERGU, njen primjer poeljni model islama u europbOSANSKOhERCEGOVAKOG ARhITEKTE skom kontekstu. Znaaj bosanske islamske ALENA JAAREVIA, KOJI SE SVJESNO kulture u europskom kontekstu Welzbacher navodi i kroz primjer znamenite Bijele daUdALJIO Od ROMANTIZIRAJUE mije u Visokom arhitekte Zlatka Ugljena (r. dAMIJSKE pARAdIGME pRILAGOAVAJUI 1929.). Damija je izgraena 1980. godine te je ARhITEKTONSKI pLAN, FORMU I SIMbOLIKU ve tada izazvala meunarodno interesovanje, a 1983. godine je dobila nagradu Aga Khan. NOVOM KONTEKSTU Bijela damija u Visokom se radikalno udaljila od svojih osmanskih prethodnika prilagoakao uspjean model duhovne emancipacije i vajui se novom vremenu i sadraju. umanjena je drugom injenicom oitovafunkcionalnosti? njem njihove pripadnosti svojoj religiji. Uslijed navedenog jaza javlja se objektivno pitanje MANJE (MINARETA) JE VIE Prilagodba sakralnih graevinskih elemenata no da li je euroislamom i njemu ekvivalenPRIMJER BOSNE I HERCEGOVINE tnoj arhitekturi mogue pomiriti suprotnosti Dokaz da se damijska kontemplativnost vim formama nije novina u islamskoj povijesti i nerazumijevanje izmeu prestraene Eui moderna ne suprostavljaju ponajbolje se i tradiciji. Obzirom da oblik i dizajn damije rope i doseljenih muslimana? Isto pitanje bi oituje na primjeru damije u bavarskom nisu determinirani islamskom doktrinom unutar islamske drutvene zajednice dobilo gradiu Penzbergu, bosanskohercegovakog (Kuran i Hadis), ne postoje objektivni radrugaiji oblik moe li euroislamska arhiarhitekte Alena Jaarevia (r. 1973.). Jaazlozi da se navedene forme ne prilagoavaju tektura sa svoga estetskog aspekta posluiti revi se svjesno udaljio od romantizirajue novim sadrajima. ak tovie, irenje islama

zarez, xii /289-90, 2. rujna 2010.

na razliite dijelove svijeta u prvim stoljeima dovelo je do razvoja razliitih oblika u sakralnoj arhitekturi. Meu najznakovitije primjere graevinske prilagodbe spadaju dakako Kupola na stijeni u Jeruzalemu iz druge polovine 7 . stoljea ili osmanski damijski stil utemeljen na carigradskoj Aja Sofiji nakon osmanskog osvajanja krajem 15. stoljea. Na oba primjera evidentni su tragovi bizantskog stila kojeg su doseljeni muslimani prihvatili bez suzdravanja ili sumnje. Zdanja znamenitog Mimara Sinana oslanjaju se na stil i tektonska znanja pravoslavne crkve Aja Sofije bez imalo suzdranosti i sumnje da bi izgubili na islamskom identitetu. Dakako, navodei brojne druge primjere od Maroka i panjolske do Indije i Kine poznato je da se islam u svojoj umjetnikoj/ arhitektonskoj djelatnosti prilagoavao postojeoj kulturi i specifinim drutvenim ili pak geografskim uvijetima. Zato danas u 21. stoljeu na primjeru Zapadne Europe ne bi bio isti sluaj! Welzbacher u svojoj knjizi navodi brojne primjere islamske sakralne arhitekture na tlu Europe koji odvano definiraju novi muslimanski identitet. Mnoga od navedenih rjeenja u knjizi su objavljena kao idejna tako da njihov cvat tek slijedi, no vrijedi ih svakako spomenuti. Tu su idejni nacrti i 3D simulacije za damiju u Strassburgu, Paola Porthogesija autora velike damije u Rimu, i Zahe Hadid, oba iz 2000. godine; Nizozemska Poldermoskee osmiljena u suradnji dva studija, Concept0031 i Memar+Dutch, 2003. godine; Abbey Mills Islamic Centre u Londonu, autorskog dvojca Mangera Yvars 2006. godine te damija u Cannes-La Bocca Emilia di Mattea iz 2006. Ono to je zajedniko za navedene objekte jeste da nemaju minaret kao tradicionalno prepoznatljiv simbol damijske arhitekture. Izostavljanje minareta, korisno je iznova naglasiti, ne kosi se sa doktrinom jer ni jedan arhitektonskograevinski element nije propisan islamskom ortodoksijom. Time ove graevine u potpunosti korespondiraju sa pojmom Euroislam, formirajui jedan potpuno nov i neovisan islamski ideal na tlu Europe. Iako nije katalogizirano u Welzbacherovoj knjizi, na ovom mjestu, a u kontekstu navedene teme, korisno je spomenuti i aktualni projekt damije u Rijeci iji dizajn potpisuje znameniti hrvatski kipar Duan Damonja (1928. 2009.). U ralambi polukruga kupole rijeke damije ija izgradnja je u tijeku, evidentan je skulptorski vokabular jednog kipara. Damonjina umjetnika leernost traga za otklonom od strogih pravila graevinarstva to znaajno doprinosi vizualnom dojmu i svrstava ovaj objekat u kontekst suvremene islamske sakralne arhitekture na tlu Zapadne Europe. Welzbacher svoju knjigu zavrava optimistinom konstatacijom da je nezamislivo izbrisati svjetsku religiju islam iz budunosti suvremene Europe te da je nova islamska sakralna arhitektura nadilaenje starih predrasuda i ansa uspjene integracije muslimanske realnosti u kulturni prostor Zapada, tako da ona ne djeluje vie kao strano tijelo, ve kao sastavni dio Europske kulturne stvarnosti.

Damija u Rijeci (Duan Damonja)