Naslov originala TRACTATUS THEOLOGICO-POLITICUS SPINOZA Teolosko politicki traktat 1957 KULTURASPINOZIN TEOLOSKO-POLITICKI TRAKTAT I Zivotni put Spinozine filozofije karakterizita jedna interesantna antinomija. Njegove filozofske koncepcije su, 8 jedne strane, izazvale Zivo interesiranje, potstakle na duboka razmatranja ne samo filozofe nego i mnogobrojne knjizeunike (naprimer Lessinga, Géthea), razgibale umove razligitih nazora i partija od XVII vijeka do danas, izazvale bure negodovanja, oStre hajke, ali i plamena odusevljenia', dok, s druge strane, pada u ofi cinjenica da Spinoza ipak nije stvorio, poput nekih drugih filozofa, ni svoju 3kolu u filozofiji, niti je ostavio za sobom odreden broj svojih udenika? Daudin je sklon da ovu, svakako interesantnu, Zinj nicu objasni u proom redu time Sto se Spinoza nalazi konfliktu sa svojim savremenicima®, No, i mnogi drugi filo- 2ofi su za vrijeme svog Zivota morali da se bore strpljivo, dugo i tedko za afirmaciju svojih filozofskih shvatanja, ta ine doéekavii istu ze svoga Zivota, kao ni Spinoza. 1 Nema doktrine koja je pobudila tolike entuzijazma i to- liko indignacije kao Spinozina.“ Emile Bréhier, Histoire de la Philosophie, t. TI, str. 163, Paris 1950 Vise historigara i kritiéara koji su bili zainteresirani Spi- nozom’bili su iznenadeni injenicom da on u poredenju s drugim velikim filozofima, nije imao uéenika, nije imao ikole." H. Daudin, Sur quelques points de la philosophie de Spinoza, ,Revue de Meta- physique et de Morale", juillet—septembre 1952," str. 313. Isto, str. 313. vPaul Verniére pak misli da doba u kome je stvarao Spinoza svoju filozofiju nije bilo jos sazrelo* za takve filo- zofske koncepeije, tako da je tek za vijek kasnije sagledan njen puni znagaj. Osim toga, Spinoza nije imao svoje katedre (poziv da predaje na Hajdelberskom univerzitetu odbio je nakon dugog razmi8ljanja, bojeéi se da mu to ne oduzme slobodu miSljenja), na kojoj bi mogao vaspitavati generacije u duhu svoje filozofije. “No, bez obzira na to sto Spinoza nije stvorio svoju posebnu Skolu u filozofiji, historiéari filozofije i mistioci koji su se bavili Spinozinim djelom podvlaée veliki znaéaj Spinozinog filozofskog duha, njegove smjele i duboke mi- sli, kao i njegov uticaj u pokretanju, razvijanju i produb- Tjivanju filozofskih misli tokom postjednja tri stoljeca. Zigosan kao ateist, ekskomuniciran iz jevrejske zajed- nice i proklet, napadan i od protestanata-kalvinista i od katolika, napusten od svih, osim od kruga vjernih prijatelja u Holandiji, Spinoza je i kao govjek i kao filozof skoro &itavo jedno stoljeée bio predmet zazora i odvratnosti. Cake su i Ljudi kao sto su bili Leibnitz i Bayle postupali s nje- govim uéenjem, kaze Fischer, kao s negim oduratnimn i dzloglaienim. Duzno po8tovanje Spinozi ukazano jeu Njematkoj tek za vrijeme Lessinga i Jacobija. Trebalo je da dode njemacki romantizam da podigne Spinozu iz blata ponizenosti i obeSéaSéenja, naglaSava Bréhier. U jednom razgovoru sa Jacobyjem Zalio se Lessing da judi 0 Spinozi jo uvijek ,govore kao 0 mrtvom psu". Jo’ manje je Spi- noza bio poznat i priznat u Francuskoj. Njegove filozofske koncepcije su ovdje, kako kaze Verniére, prodrle kanalom njematke mist | Paralelno s osvetljavanjem Spinozinih filozofskih, djela, veliéa se Spinoza kao izvanredno human lik, kao Zovjek rijetko gvrstog, iskrenog, skromnog ali uzvisenog karaktera. Njegov znaéaj raste iz stoljeéa u stoljeée. Po- éev8i od XVIII vijeka pa sve do danas, on postaje sve vise « ,Vrijeme nije bilo do’lo dase shvati Spinoza“, Paul Ver- niére, ‘Spinoza et la pensée francaise avant la revolution, t. I. Str, 208, Paris 1954. ,Kada se pojavio Traktat 1670, mifljenje nije bilo dovoljno pripremljeno da se shvati ili éak tolerira izvanredna novina Spinozinih teza.“ Isto, str. 122. VI prédmet ozbiljnih studija, irokih naunih analiza. Nje govo djelo se temeljno proutava i u sferi religije, i u sferi filozofije, i u sferi drustveno-politi¢kih nauka. Na njega se ukazuje kao na jednog od preteta prosvjetiteljstva, francuskog materijalizma i enciklopedista, kao na pretetu gradanskog panteizma i ateizma, kao na prethodnika kri- ligkog osvetljavanja biblije Reimarusa i Straussa,> kao na jednog od sjajnih pretstavnika dijalektike, kako je govorio Engels u Anti-Dithringu. — Mada Spinoza ,nije nikad bio niti ée ikada biti popu- larni filozof*® (a i on je sam u predgovoru ,,Teolosko-poli- tidkog traktata” pisao da se obraéa filozofskom éitaocu, a da ne poziva narod da éita ovaj njegov spis), njegove ideje postaju sve poznatije i priznatije. Ako je nekada Spinozina dokerina bila predmet netuvene indignacije, ona je poste- peno postajala sve vise predmet entuzijazma. — ‘Spinoza nije mnogo pisao. Dva su njegova najpoznati: djela: ,Etika, geometriskim redom izlozZena i u pet dijelova podijeljena (Ethica, ordine geometrico demonstrata et in quinque partes distincta) i ,,Teolosko-politi¢ki traktat" (Tractatus theologico-politicus). Najglavnije njegovo djelo »Etika prevedeno je kod nas 1934 godine. Prevodilac »Etike", dr Ksenija Atanasijevié dala je u svom predgo- voru, koji pretstavlja solidnu i serioznu studiju, dovoljno biografskih podataka o Spinozi, tako da nema potrebe da ih ovom prilikom ponovo opsirnije iznosimo. Osim toga, po- daci takvog karaktera i osnowne koncepeije Spinozine filo- zofije izlozeni su u jednoj‘svesci popularnog izdanja Radnitkog univerziteta, koja nosi naslov ,Baruh de Spi- noza, Zivot i rad". To djelo je napisala dr Radmila Sajkovié. Spinozino djelo ,Teolosko-politiki traktat* ne posje- duje filozofsku dubinu ,Etike", ne pretstavlja zaokruzen filozofski sistem kao ,Etika“, ali je sjajna nadopuna osta- lim Spinozinim koncepcijama. Ukoliko je tatno da cjelo- vito Spinozino stvaranje ima vise etitko-filozofski i eticko- religiozni karakter, ,,Teolosko-politi¢ki traktat" pretstav- Ya Kkrunu Spinozinog stvaranja na planu drugtuene * Kuno Fischer, Spinozas Leben, Werke und Lehre, Heldel- berg 1946, 6 izdanje, str, 153. “Paul Vernigre, cit, djelo, t. ] str. 1 VIE