Professional Documents
Culture Documents
Hrvatska Pisma
Hrvatska Pisma
Mateo agar
Jeronima, da bi se iskazala lojalnost Zapadnoj crkvi itd. S vremenom je svijest o toj kulturnoj dvojnosti u samoj hrvatskoj kulturi, na periferiji obiju Europa, opadala, ali je Rimskoj kuriji postajala zanimljivom ba u tom smislu, kao sredstvo pribliavanja nesjedinjenom Istoku. Odatle i neke papinske povlastice hrvatskim glagoljaima, kao i nastojanje da se od XVII. do XIX. st. glagoljikim knjigama i rusiciranim jezikom pokau otvorena vrata pravoslavnim Slavenima.
Glagoljica
Ovo autorsko slavensko pismo, koje je Konstantin Filozof sastavio uoi Moravske misije, polaska meu Slavene 863. g, i koje se do kraja IX. st. i kasnije proirilo meu veinom slavenskih naroda, upravo je najvie obiljeilo hrvatsku kulturu. Nakon kraja XII. st. jedino se na dijelu hrvatskoga prostora Istri, Kvarneru, zadarskom kraju i Lici ovo pismo zadralo, - tovie vrlo bogato koristilo, sve do kraja XIX. st. Isprva se njome pisao, upravo kao i latinicom latinski, samo staroslavenski (u hrvatskoj redakcijskoj inaici) kao ugledni jezik knjige, i to za sve kulturne potrebe, no od XIII-XIV. stoljea piu se njome i tekstovi istog narodnog jezika (ponajvie akavskoga). Glagoljicom su pisani i liturgijski tekstovi i srednjovjekovna knjievnost i tekstovi pravnoga (administrativnoga) karaktera te osobna korespondencija. Tek poetkom XVI. stoljea latiniko e pismo zadominirati u svim navedenim funkcijama, i otada pa sve do kraja XIX. st. krug e se njezine uporabe postupno suavati. U XIV. st. nakratko e je esi posuditi od Hrvata i formirati u Pragu tzv. emauski krug. Kasnijih e se stoljea glagoljica e se u Evropi poznavati ponajvie upravo preko hrvatskih tekstova. Odatle i pokuaji nekih istraivaa da i njezin nastanak vezuje za Hrvate i hrvatski prostor. Tek od poetka XIX. st. postaje jasno da se hrvatska uglata glagoljica razvila iz starije, oble inaice koja je ponajvie sauvana u tekstovima bugarsko-makedonske provenijencije. I najstariji hrvatski glagoljiki tekstovi, pa i najpoznatija Baanska ploa, pisani su takvom oblom glagoljicom, dodue ve sa zamjetljivim posebnostima. Hrvojev misal (1404) Prvotisak misala (1483) U paleograji susretan oblik hrvatska glagoljica odnosi se uglavnom na poseban tip glagoljikog pisma koji se na hrvatskom sjeverozapadu (Kvarneru i zadarskom kraju) oblikovao sredinom XIII. st. uslijed nagle i velike produkcije, u posebno pogodnim uvjetima za razvoj glagoljske pismenosti. Izduivanje slova, pravokutni oblici slovnih oka, koordiniranje unutar retka, brojna uporaba ligatura itd. izdvojili su ovaj pismovni tip kao poseban, a prema slinostima s nekim irilikim paleografskim osobinama, esto se naziva i ustavnom glagoljicom. Naime, posrijedi je sveano pismo, uspravnih, odvojenih slova, gdje su dodue oigledne brojne minuskulne osobine, najpogodnije upravo za liturgijske kodekse. Prva hrvatska tiskana knjiga, Misal iz 1483, kao i jo nekoliko inkunabula, otisnuta je upravo tim glagoljikim tipom, U XIV. stoljeu formira se i brzopisna, kurzivna glagoljica, kojom se piu brojne listine, matine knjige, zakonici i korespondencija. Najstariji hrvatski pravni tekst, i jedan od najstarijih slavenskih uope, Vinodolski zakonik iz 1288. sauvan je u mlaem prijepisu kurzivnom glagoljicom. Posljednji kodeks pisan ustavnom glagoljicom, kao izrazom kontinuirane tradicije, otisnut je 1893. u Rimu (Misal, u pripravi D. A. Paria). Kurzivnom se glagoljicom katkad pisalo i na otoku Krku sve do potkraj XX. st.
Svi ti regionalni tipovi irilice imaju poprilino zajednikih paleografskih osobina koje ih dijele od irilica istonog dijela balkanskoga polutoka. Isprva se te osobine tiu samo kurzivnog pisma, ali vrlo brzo kurzivne osobine prodiru i u ustavno, sveano pismo. Stoga, izmeu ostaloga, u terminolokom neredu, pronalazimo i ope nazive za taj tip irilikog pisma: zapadna irilica, hrvatska irilica, bosanica (bosanica).
3
Poljiki statut (1444) Nauk krstijanski fra Matije Divkovia (1611)
10