Funkcionalno raslojavanje jezika Veina jezika reflektuje se u dvije osnovne funkcionalne forme: u usmenom govoru (usmena komunikacija) i u pisanom

kazivanju (pisana rije). Ove dvije osnovne forme reflektovanja jezika djeluju jedna na drugu, to ini osnovu razvitka jezika, njegovog sistema. Najuoljivija razlika izmeu dvije pomenute forme reflektovanja jezika jeste u nainu realizacije. Usmeni govor ostvaruje se fonacionim putem (glasovno), a pisano kazivanje pomou pisma (grafijski). Postoje, pak, i druge razlike. tako u pisanom kazivanju mogu sasvim da dou do izraaja: planiranost, promiljenost, svjesnost. Osim razlika koje postoje izmeu usmenog i pisanog izraza, postoje i razlike u ostvarenju jezika pomou pisma. Jezik se, dakle, ostvaruje u raznim stilovima. Ti stilovi nazivaju se funkcionalni stilovi, i to su: usmeno kazivanje (razgovor) i pisana rije, a na planu pisane rijei postoje: administrativni, urnalistiki, nauni i drugi stilovi. Umjetniki stil, opet, predstavlja posebnost, jer se ne javlja naporedo prema ostalim stilovima, ve se u njemu pojavljuju osobenosti svih stilova, ovisno od karaktera umjetnikog svijeta koji je u pojedinim djelima stvoren. osim toga, govorimo i o individualnom stilu. Pod ovim stilom podrazumijevamo svojevrsnu upotrebu jezikih sredstava (rijei, izraza, reeninih konstrukcija) koja karakteriu usmeni ili pisani govor pojedine linosti. Dakle, jezik veine naroda, onih u kojih je stvoren knjievni jezik, ostvaruje se u raznim okolnostima i ima u ivotu razliitu funkciju. Te su razliitosti stilskog karaktera i nazivaju se funkcionalnim stilovima. (Shema)

Teritorijalno raslojavanje jezika Na itavom teritorijalnom podruju na kome ivi jedan narod, ili vie naroda koji govore jednim jezikom, ne govori se podjednako. U raznim dijelovima jednog jezikog podruja, u govoru neobrazovanoih ljudi (narodni govor), postoje vee ili manje razlike u odnosu na govoru u nekom drugom kraju tog podruja. narodni govori (dijalekti, narjeja) su govori odreenih krajeva, koji se odlikuju pojedinim strukturalnim osobinama za razliku od drugih govora jednog jezikog podruja. Knjievni jezik je, pak, obraen openarodni jezik, kojim se piu knjige, koji se ui u koli, koji se koristi u medijima, organima uprave itd.

Socijalno i nacionalno raslojavanje jezika Jedan jezik vezujemo za kolektiv koji se njime koristi. Taj kolektiv, po pravilu, sainjava jedan narod. Jezik je jedna od bitnih karakteristika narodnosti, nacionalnosti. Kada se u historijskom razvitku drutvenih zajednica pred pojedine narode postavljalo kao neophodnost njihovo nacionalno oformljenje ili, pak, ujedinjenje, tada se pred te narode postavljalo i ptanje formiranja njihovih knjievnih nacionalnih jezika. Svaki jezik se razvijao i razvija se. Promjene su jedino to je stalno u jeziku. Meutim, razvitak jezika ne odvija se u neposrednoj povezanosti sa razvitkom drutveno-ekonomskih sistema, kako bi se i oekivalo, s obzirom da jezik spada u nadgradnju. Ti sistemi (npr. robovlasniko drutvo, feudalizam, kapitalizam) mijenjali su se po zakonitostima drutvenoekonomskog razvitka, a razvitak jezika tekao je po drugoj, sopstvenoj logici. Pojedinim jezicima su se sluile i u njihovom razvitku uestvovale sve klasne grupacije. Zato i kaemo da je jezik openarodna a ne klasna pojava. To, pak, ne znai da pojedine socijalne, profesionalne i druge skupine nisu ostavljale i ne ostavljaju posebnih tragova u jeziku.

Ima sluajeva da jednim jezikom govori vie naroda. Ove pojave su izuzetne i uslovljene su historijskim prilikama u kojima su pojedini narodi ivjeli i u kojima su nastajali njihovi knjievni jezici.