METODE POBOLJANJA TLA

POSTUPCI I METODE STABILIZACIJE TLA POSTELJICE

Stabilizacija cementom

METODE POBOLJANJA TLA

6.4. Stabilizacija posteljice cementom Za razliku od vapna koje zahtijeva glinoviti materijal, cementom se mogu stabilizirati i nekoherentni materijali. Cement, naime, sadri u sebi pucolanske komponente pa predstavlja samostalno vezivo. 6.4.1. Mehanizam stabilizacije tla cementom Mehanizam stabilizacije tla cementom razli it je kod nekoherentnog tla i kod koherentnog tla. Kod nekoherentnog tla (npr. pijeska) pomijeanog sa cementom, uz prisutnost vode dolazi do hidratacije cementa, do stvaranja odreenih produkata (u prvom redu kalcijevih i aluminijevih hidrata) i do sljepljivanja i povezivanja zrnaca. Obavijanje zrnaca je, zbog relativno male koliine cementa, nep otpuno, tako da sistem ima veliku poroznost, ali je inae vrst i stabilan, tj. mehaniki otporan, a isto tako znatno mu je poboljana otpornost protiv nepovoljnih vremenskih i hidrolokih okolnosti (kia, smrzavanje). Kod mjeavine koherentnog tla (prainaste gline i sl.) i cementa dolazi isto tako do hidratacije i pojave vezivanja estica tla. Kod manje koliine cementa u stabilizacijskoj mjeavini mogu se stvoriti jezgre koje meusobno nisu povezane, ali ipak uvruju strukturu, dok se kod veih koliina cementa razvija fini cementni skelet koji proima materijal i poboljava mu mehanike karakteristike. Kod ove vrste materijala postoji i dodatni stabilizacijski efekt, jer se prilikom hidratacije iz cementa oslobaa odreena koliina ivog vapna koje, za tim, stupa u reakciju s aktivnim silikatima i mineralima gline iz tla i u jednom duljem, sporijem procesu dodatno poveava vrstou materijala. 6.4.2. Pogodnost tla za stabilizaciju cementom Iako se cementom moe stabilizirati praktiki svako tlo, u praks i su pogodnija prainasto-glinovita, prainasta i pjeskovita tla nego glinovita tla, jer gline, zbog svojeg sastava, trae veu koliinu cementa. Svakako da su stoga, za stabilizaciju cementom najpogodniji krupnozrnati materijali (pjeskoviti ljunak), no k ako se oni rijee mogu nai u tlu, odnosno posteljici (a i tada veinom zadovoljava mehaniki nain ugradnje), to stabilizacija ovih materijala spada vie u domenu kolnike konstrukcije, nego posteljice. vicarski i njemaki propisi propisuju granina granulometrijska podruja za stabilizaciju cementom (slika 32). Materijali s lijeve strane propisanog podruja nisu pogodni za stabilizaciju cementom zbog toga to su previe sitni i stoga zahtijevaju velike koliine cementa. Materijali s desne strane propisanog pOdruja su prekrupni i nepodesni za obradu strojevima. Osnovni materijal za stabilizaciju ne smije sadravati niti tetne tvari, koje bi mogle omesti ili sprijeiti proces vezivanja cementa. Od takvih mogu se spomenuti organske tvari (u prekomjernoj koliini), a osobito su opasni sulfati. 6.4.3. Cement i voda Za stabilizaciju tla sa cementom preporuuju se cementi niih vrstoa kao to je PC-25 i eventualno PC-35, a nikako jai cementi. Dva su razloga za to. Prvi je to jaeg cementa treba dodati manje, pa to u nekim sluajevima moe oteati postizanje Stranica 55

METODE POBOLJANJA TLA

homogene mjeavine. Drugi je razlog i vaniji. Naime, cementom stabilizirani materijali su openito dosta kruti, a rade se u kontinuiranim povrinama pa su skloni nastajanju pukotina. Svakako da toj pojavi pogoduju jai cementi, koji izazivaju i vee stezanje mjeavine. Voda koja se eventualno dodaje tlu radi postizanja optimalne vlanosti treba biti ista i pogodna za radove sa cementom. Voda ima u stabilizaciji dvije uloge - slui za podmazivanje estica i omoguavanje djelotvornog zbijanja (optimalna vlanost), te za proces hidratacije cementa. Zbog toga je potrebna vlanost mjeavine tla. i neto via od optimalne vlanosti samog tla. 6.4.4. Odreivanje sastava stabilizacijske mjeavine Kao i kod vapnene stabilizacije i kod stabilizacije tla cementom treba prije izvedbe odrediti prethodni radni sastav, odnosno recepturu. Toan postupak kod nas nije propisan. O ispitivanjima i izradi cementne stabilizacije postoji, meutim, bogata inozemna praksa, jer je ovaj postupak u svijetu vrlo rasprostranjen i razvijen. Pogodnost osnovnog tla odreuje se ispitivanjem granulometrijskog sastava, granica konsistencije, proctorovih elemenata i sadraja organskih i tetnih tvari. Isto tako ispituje se kvaliteta cementa i njegova podudarnost sa deklariranom oznakom. Mjeavine tla s odreenim dodacima cementa ispituju se u pogledu vrstoe i otpornosti prema vodi i smrzavanju, na temelju ega se odreuje receptura. Traena tlana vrstoa (uzorci su isti kao kod vapnene stabilizacije) iznosi: nakon 7 dana 1,4 MN/m2 nakon 28 dana 1,75 MN/m2 Recepturom se odreuje: postotak cementa u odnosu na suhu masu tl~ optimalna vlanost mjeavine tlo-cement po Proctoru (standardnom) maksimalna suha prostorna masa po Proctoru minimalna vrstoa (nakon 7, odnosno 28 dana) da li je stabilizirani materijal otporan prema vodi i eventualno prema smrzavanju (po potrebi). Potrebna koliina cementa dosta varira u ovisnosti o vrsti tla i vrsti cementa. Ona se odreuje tako da bude minimalno potrebna da se zadovolje traeni zahtjevi i to ne samo zbog ekonominosti, nego i zbog opasnosti da ne doe do pojave pu kotina. U tabeli 6.1. prikazane su granice potrebnih koliina cementa kod pojed inih vrsta materijala u postocima od mase tla, kao i za stabilizaciju sloja tla debljine 20 cm. Tabela 6.1. Potrebne koliine cementa za stabilizaciju pojedinih materijala Sadraj cementa Vrsta tla u % mase suhog tla u m za sloj debljine 20 cm Pijesak i prainasti pijesak 6 do 10 22 do 30 Jednozrni pijesak 8 do 12 28 do 37 Prainasto tlo 7 do 12 22 do 37 Glina 10 do 16 34 do 45 Stranica 56

METODE POBOLJANJA TLA

Vidi se da glina trai vrlo mnogo cementa, pa kod nje postupak nije ekonomian. 6.5. Izrada stabilizacije cementom Stabilizacija tla cementom danas je u potpunosti mehanizirana. Razvijeni su i usavreni strojevi za stabilizaciju koji daju velike radne uinke. Tehnologija je vrlo slina onoj kod stabilizacije tla vapnom. Postupak stabilizacije radi se na samom gradilitu ("mi x-in-place"), a ukljuuje 4 osnovne faze: pripremu planuma, razastiranje cementa, mijeanje tla sa cementom i zbijanje. Planum posteljice priprema se po principima koji vrijede za zemljane radove. Ako se radi o posteljici u usjeku , onda se tlo mora isplanirati i profilirati prema projektu, a poeljno je ve u toj fazi ostvariti potrebnu optimalnu vlanost. Ako se radi o posteljici u nasipu, onda se po odgovarajuim zahtjevima izvede sloj ispod onoga koji treba stabilizirati i na njega se naveze sloj tla u debljini koja e nakon stabiliziranja dati projektiranu debljinu sloja. Poto se radi o ve djelomino razrahljenom materijalu lake je kasnije usitnjavanje. Pri ovim radovima upotrebljava se uobiajena mehanizacija za tu vrstu posla prijevozna sredstva i grejderi. Na pripremljeni planum cement se razastire pomou vuenih ili samohodnih mehanikih razastiraa, u potrebnoj koliini na jedinicu povrine. Razastiranje mora biti jednolino. Sitnjenje tla i mijeanje sa cementom obavlja se pomou rotofrezera. Zbog karaktera tla rijetko je potrebno obaviti rijanje prije nastupa rotofrezera. Treba primijeniti potreban broj prelaza rotofrezera da se tlo propisno usitni i da se cement jednolino pomijea s tlom. U procesu mijeanja nekada je potrebno dodati odreenu koliinu vode radi pravilnog zbijanja. Valjanje se obavlja uobiajenim valjcima koji se primjenjuju u zemljoradnji za odreenu vrstu materijala (glatki, vibracijski, valjci na kotaima s gumama). Debljina sloja je obino 20 cm. Po zavrenom valjanju, stabilizirani sloj treba odreeno vrijeme tititi od gubitka vlage, kako bi se mogao nesmetano razvijati proces ovr ivanja, to se postie vlaenjem. Obino je planum ve nakon 7 dana dobro nosiv i sposoban za gradilini promet i izradu kolnike konstrukcije. Od posebne je vanosti to stabilizirani materijal ne mijenja, ili tek malo mijenja, svoja svojstva u uvjetima raznih vlanosti, temperature i drugih utjecaja tako da predstavlja pouzdanu podlogu. 6.6. Kontrola kvalitete izrade Stabilizacija tla u posteljici cementom podlijee uobiajenom sistemu kontrole tj. provode se prethodna, tekua i kontrolna ispitivanja. Prethodna su ispitivanja opisana su u toki 4.3.5.4. Tu bi jo spadala ispitivanja na Stranica 57

METODE POBOLJANJA TLA

pokusnoj dionici, koja se rade na veim gradilitima. Tekua ispitivanja obuhvaaju ova najvanija ispitivanja: granulometrijski sastav; granice konsistencije i sadraj organskih tvari osnovne parametre koji definiraju kvalitetu cementa vlanost stupanj zbijenosti u odnosu na standardni Proctorov postupak tlanu vrstou tonost profila i ravnost Kontrolna ispitivanja: predvidaju ispitivanja: tlane vrstoe i kontrolu geometrijskih elemenata.

Stranica 58