Fotonaponski Sustavi PDF

Europska komisija izvrno je tijelo EU.
Vie o projektu na www.ipa-oie.com

FOTONAPONSKI
SUSTAVI
Instrument pretpristupne pomoi
Obnovljivi izvori energije
Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for
Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.
Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograninu suradnju.
IPA Komponenta IV Razvoj ljudskih potencijala
doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te
prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju
zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i
socijalnog ukljuivanja.
Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile
postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Prirunik
Ovaj projekt
fnancira
Europska unija
Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola
Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.
Ljubomir Majdandi
Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Project fnanced by the European Union
IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je fnanciran sredstvima Europske unije
IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Srednja kola Oroslavje
Partneri na projektu:
Tehnika kola Ruera Bokovia u Zagrebu
Grad Oroslavje
Struni suradnici:
Darko Cobovi, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandi, dipl. ing.
HSUSE Hrvatska struna udruga za sunevu energiju
Izdava:
Tehniki urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com

Sadraj
1. UVOD 1
2. FIZIKALNE OSNOVE 6
2.1. Kristali i podjela 6
2.1.1. Cisti poluvodici 7
2.1.2. Poluvodici s primjesama 8
2.2. Poluvodicka dioda (PN spoj) 9
2.3. Solarne celije 10
2.3.1. Pocetak razvoja solarnih celija 10
2.3.2. Fotonaponski eIekt 11
2.3.3. Izravna pretvorba sunceva zracenja u elektricnu energiju 11
2.4. Izrada solarnih celija 13
3. SOLARNI FOTONAPONSKI SUSTAVI 17
3.1. Samostalni Iotonaponski sustavi 17
3.1.1. Hibridni Iotonaponski sustavi 18
3.2. Fotonaponski sustavi prikljuceni na javnu elektroenergetsku
mrezu preko kucne instalacije 19
3.2.1. Fotonaponski sustavi prikljuceni na javnu elektroenergetsku
mreze preko kucne instalacije snage do 30 kW 21
mrezu preko kucne instalacije snage od 30 kW do 100 kW 21
mrezu preko kucne instalacije snage vece od 100 kW 22
3.3. Fotonaponski sustavi izravno prikljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu 22
3.3.1. Fotonaponski sustavi izravno prikljuceni na javnu elektroenergetsku
mrezu snage do 10 MW 23
mrezu snage od 10 MW do 30 MW 23
mrezu snage vece od 30 MW 24
3.4. Ugradnja Iotonaponskih modula od tankog Iilma 24
3.5. Fotonaponski moduli na procelju gradevina 25
3.6. Stakleni krovovi gradevina s Iotonaponskim modulima 26
3.7. Nadstresnice za vozila od Iotonaponskih modula 28

3.8. Fotonaponski moduli ugradeni na autocestama 28
3.9. Fotonaponski moduli na zasticenim spomenicima kulture 28
3.10. Fotonaponski sustavi u Republici Hrvatskoj prikljuceni na javnu
elektroenergetsku mrezu preko kucne instalacije 29
3.11. Potrebna povrsina za proizvodnju elektricne energije iz Iotonaponskih sustava 30
3.12. Sigurnosna zastita Iotonaponskih sustava 32
3.12.1. Gromobranska instalacija 32
3.12.2. Izjednacenje potencijala 33
3.12.3. Odvodnici prenapona 34
3.12.4. Uzemljivaci i sustavi uzemljenja 35
3.13. Fotonaponski sustavi u Europi i svijetu 35
4. PRORACUN FOTONAPONSKOG SUSTAVA S EKONOMSKOM ANALIZOM 38
4.1. Programi za simulaciju, dimenzioniranje i oblikovanje Iotonaponskih sustava 38
4.2. Ekonomska analiza i povrat investicije u Iotonaponski sustav 40
DODATAK 43
Karte ozracenosti vodoravne plohe ukupnim suncevim zracenjem u Republici Hrvatskoj
1. Uvod
Sunce je glavni izvor elektromagnetskog zracenja koje prolazi atmosIerom i neiscrpan je obnov-
ljivi izvor energije. Ono daje energiju koja odrzava zivot, pokrece atmosIeru i razlicitim sustavi-
ma gibanja oblikuje vrijeme i klimu.
Danas se smatra da je Sunce nastalo od nakupine meduzvjezdanog plina koja se pocela sazi-
mati zbog gravitacijskog privlacenja. To je prouzrocilo rast temperature te se prvotni izvor energi-
je naziva gravitacijsko sazimanje. Zbog zagrijavanja je plin poceo zraciti i nastalo je "prasnuce".
Potvrdu takve hipoteze mozemo naci u zvijezdama koje tek nastaju u oblacima meduzvjezdanog
plina (tzv. protozvijezde). Kako se "prasnuce" sazimalo, u jezgri je rasla gustoca i temperatura, pa
su u odredenoj Iazi sazimanja nastali uvjeti za pocetak termonuklearne Iuzije vodika u helij. Tako
je stvoren nov izvor energije, Sunce.
Plin koji se u nuklearnim reakcijama poceo jos vise zagrijavati, dostigao je dovoljan pritisak
da izbalansira gravitacijsko privlacenje i tako zaustavi daljnje sazimanje. Tim procesom nastalo je
Sunce. Procjene starosti Sunca pokazuju da se to zbilo prije oko 5 milijardi godina, a ostaje mu
jos toliko dok ne potrosi sav raspolozivi vodik za Iuziju, sto je oko 10 ukupne kolicine vodika
na Suncu.
O tome kako su jos uvijek burne reakcije na Suncu najbolje govori podatak da svake sekunde
sa sunceve povrsine u obliku solarnog vjetra odlazi 3 000 tona. Ako bi na taj nacin sa Sunca otisla
cjelokupna tvar, bilo bi potrebno 200 000 milijardi godina. Tako dobivena ogromna kolicina
energije, termonuklearnim reakcijama u unutrasnjosti Sunca, ne samo da je stvorila nuzne uvjete
za nastanak i razvoj zivotnog ciklusa na Zemlji, nego nam je podarila i zalihe energije kojima se
svakodnevno koristimo kao sto su ugljen, naIta i prirodni plin.
Uzmemo li u obzir da Sunce samo u jednoj sekundi oslobodi vise energije nego sto je nasa ci-
vilizacija tijekom svojeg razvoja iskoristila, vaznost istrazivanja energije Sunca i pretvorbe ener-
gije sunceva zracenja u korisne oblike energije poprima sasvim novu dimenziju s velikom
mogucnoscu rjesavanja problema energetske krize, koja je u svijetu sve prisutnija.
Na slici 1.1. prikazano je godisnje suncevo zracenje na povrsini Zemlje u usporedbi s godisnjom
potrosnjom energije u svijetu, te zalihama Iosilnih (ugljen, naIta, plin) i nuklearnih goriva (uran).
godinje sunevo
zraenje
zalihe ugljena
zalihe nafte
zalihe urana
zalihe plina
godinja potronja energije u svijetu
godinje Sunevo zraenje

Slika 1.1. Godisnje suncevo zracenje na povrsini zemlje u usporedbi sa zalihama
Iosilnih i nuklearnih goriva te godisnjom potrosnjom energije u svijetu
(I:vor. Nfemacka udruga :a suncevu energifu Deutschen Gesellschaft fr Sonnenenergie e.J)

Ljubomir Majdandi: Fotonaponski sustavi [Prirunik] 1
Snaga suncevog zracenja iznosi oko 3,810
23
kW, odnosno 3,310
27
kWh/god., od cega samo
mali dio stigne na zemlju pod prostornim kutom od 32', odnosno 0,53. Do vrha Zemljine atmos-
Iere dolazi samo pola milijarditog dijela emitirane energije, tj. oko 1,7510
14
kW ili 1,5310
18
kWh/god. Ta snaga prelazi vise od 100 000 puta snagu svih elektrana na zemlji kad rade punim
kapacitetom. Ogromna je kolicina energije od sunceva zracenja. Manje od jednog suncanog sata
dovoljno je da pokrije cjelokupnu potrebu za energijom gotovo 6,5 milijardi ljudi koji zive na
ovom planetu. (Prikazano malom plavom kockicom na slici 1.1.)
Slika 1.1. zorno pokazuje prirodni potencijal energije sunceva zracenja. To je velika zuta koc-
ka, koja je 50 puta veca od zbroja svih zaliha Iosilnih i nuklearnih goriva. Trenutacno je tehnicki
potencijal energije sunceva zracenja jos uvijek veci od svjetske potrosnje energije, koja je prika-
zana malom plavom kockicom.
Unatoc tome da se oko 30 energije sunceva zracenja reIlektira natrag u svemir, jos uvijek
Zemlja od Sunca godisnje dobiva oko 1,0710
18
kWh energije, sto je nekoliko tisuca puta vise ne-
go sto iznosi ukupna godisnja potrosnja energije iz svih primarnih izvora.
Energija koju su apsorbirale atmosIera ili povrsina Zemlje, pretvara se u toplinsku energiju.
Oko 23 potrosi se za isparavanje i nastajanje oborina u atmosIeri, a ostatak, oko 47 , primi
Zemlja u obliku ogromne kolicine energije. Zagrijavanje prouzrokuje isparavanje vodenih povrsi-
na, stvara vjetrove i morske struje i, sto je najvaznije, omogucuje zivot.
Zanimljivo je da se tek tisucitim dijelom energije, koja dolazi do tla, koriste biljke u procesu
Iotosinteze za nastajanje biomase, a covjecanstvo se uglavnom koristi energijom koju su biljke
skupljale milijunima godina i to kroz eksploataciju naIte, ugljena ili prirodnog plina. Neznatan dio
energije sunceva zracenja uzrokuje nastajanje valova i vodenih strujanja u morima i oceanima te
stvaranje vjetra i zracnih strujanja u atmosIeri, a takoder i zanemariv dio sluzi u Iotosintezi za pro-
izvodnju biomase. Udio sunceve energije na kopnenoj povrsini iznosi samo jednu petinu, a osta-
tak sunceve energije apsorbiraju mora i oceani.
Zbog toga kazemo da su svi izvori energije, osobito obnovljivi, samo razlicite pretvorbe i ob-
lici energije sunceva zracenja. (Slika 1.2.)

Slika 1.2. Razlicite pretvorbe i oblici energije sunceva zracenja

Cinjenica je da su konvencionalni izvori energije (ugljen, naIta, plin, nuklearna goriva) ogra-
niceni i iscrpljivi, a energetski sektor vecim je dijelom uzrok emisije SO
2
, NO
x
, te osobito stakle-
nickog plina ugljikova dioksida CO
2
, koji najvecim dijelom doprinosi globalnom zatopljenju i
klimatskim promjenama. Stoga je prijeko potrebno osigurati sklad suvremenog nacina covjekova
zivota i stupnja tehnoloskog napretka, tehnocivilizacije 21. stoljeca, s prirodom i odrzivim razvo-
jem, za dobrobit sadasnjih i buducih narastaja.
Implementacija novih kurikuluma: Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije 2
Upravo zbog gore navedenih spoznaja energija se mora dobivati iz novih izvora energije, kao
sto su sunceva energija, energija vjetra, energija malih vodotoka, geotermalna energija, energija
biomase i otpada, energija plime i oseke, energija morskih struja i morskih valova, vodika i sl., sto
je vazno za gospodarski i energetski sustav svake zemlje. Prijeko je potrebno da ti novi izvori
energije budu u skladu sa zastitom okolisa i odrzivim razvojem bez emisije stetnih tvari.
Kako sa stajalista odrzivog razvoja u energetici moraju biti uskladeni ekonomski i ekoloski ci-
ljevi drustva, ovom se knjigom zeli ukazati na to kako se upravo koristenjem suncevom energije
moze dobiti dovoljna kolicina prijeko potrebne energije. Tako ce se ostvariti gospodarski rast bez
narusavanja ekoloskog sustava, kao prirodne zajednice svih zivih bica ovog planeta, a prije svih
covjeka. To cemo i prakticno pokazati.
Sunceva energija bi, kao izrazito prihvatljiv obnovljivi izvor energije, u bliskoj buducnosti
mogla postati glavni nositelj ekoloski odrzivoga energetskog razvoja. Zbog toga se intezivno is-
trazuju novi postupci i procesi pretvorbe sunceve energije u elektricnu, toplinsku ili energiju hla-
denja, sto ce biti objasnjeno u sljedecim poglavljima ove knjige.
Konacno, uzmemo li u obzir visoku cijenu klasicne energije, a i cijena barela naIte ucestalo
raste, stoljetno crpljenje tradicionalnih Iosilnih izvora energije, te sve stroze ekoloske zakone i
propise, mozemo zakljuciti kako ce koristenje sunceve energije, uz zastitu okolisa, postati posao
buducnosti.
Tehnicki potencijal energije sunceva zracenja koji padne na neku gradevinu (zgradu), slika
1.3., nekoliko je puta veci od potreba takve zgrade za energijom. Na trzistu vec postoje tehnicki
uredaji i oprema kvalitetne tehnicke razine, s prihvatljivom cijenom, za pretvorbu energije sunce-
va zracenja u elektricnu, toplinsku ili u energiju hladenja. Time je postignuta udobnost boravka u
takvoj zgradi, smanjen je uvoz energenata, osigurana je sigurna opskrba i znatno je smanjen nega-
tivan utjecaj na okolis iz energetskog sektora.

Slika 1.3. Ogroman potencijal energije sunceva zracenja pada na svaku gradevinu

Razlicite su procjene o koristenju sunceve energije u Hrvatskoj. Neke su pesimisticne, druge
suvise optimisticne, ali zajednicko im je da ce se povecati njihov udio u buducoj energetskoj pot-
rosnji. Takoder je sigurno, sto se vise novca i truda ulozi u razvoj i potporu toj tehnologiji, bit ce
djelatvornija njihova primjena, sto u konacnici vodi otvaranju novih radnih mjesta u malim i sred-
njim poduzecima. Mnoge su zemlje izradile, i prihvatile, ostvarenje takvih rjesenja i ulaganja kao
opcu korist i gospodarski isplativo ulaganje, posebno nakon ubrzanoga tehnoloskog razvoja i nji-
hove masovne primjene.
Nazalost, trenutacno se Republika Hrvatska, iako ima izrazito povoljne uvjete za uporabu sun-
ceve energije, i to neusporedivo povoljnije od mnogih drugih zemalja, nalazi na samom dnu Eu-
rope po ugradenom broju takvih sustava, te se moze reci da u Hrvatskoj nije iskoristena kompara-
tivna prednost u pogledu pretvorbe energije sunceva zracenja u elektricnu, toplinsku ili energiju
hladenja.
Teoretski potencijal energije sunceva zracenja daleko je veci od ostalih obnovljivih izvora
energije, kao na primjer biomase, vodenih snaga i snage vjetra, koji su takoder samo posljedica ili
neki oblik pretvorbe sunceve energije.
Tehnicki iskoristiv potencijal sunceve energije, dakle onaj koji se danas tehnicki i tehnoloski
moze iskoristiti za pretvorbu energije sunceva zracenja u elektricnu, toplinsku ili energiju hlade-
nja, jos je uvijek veci od ukupne svjetske potrosnje energije. (Slika 1.4.)
600
100
100
30
0
100
200
300
400
500
600
1
Sunevo zraenje biomasa vodena snaga snaga vjetra
teoretski
potencijal, EJ/god. 2 500 000 100 000 158 100
tehniki
iskoristiv
potencijal,
EJ/god.
EJ = 10
18
J = 280 TWh = 280 10
9
kWh

Slika 1.4. Teoretski i tehnicki potencijal obnovljivih izvora energije
Temeljem pouzdanih simulacija potrosnje energije procjenjuje se da ce ukupna potrosnja
energije u 2050. godini iznositi oko 1190 EJ. Zanimljivo je da ce udio obnovljivih izvora energije,
vjerojatno prvi put, biti veci od konvencionalnih (klasicnih) izvora energije. (Slika 1.5.)
S obzirom na to da se energetika 21. stoljeca temelji na obnovljivim izvorima energije, uz
stroge ekoloske mjere, predvideni scenarij koristenja primarnom energijom 2100. godine uglav-
nom ce se sastojati od kombinacije (razlicitih) cistih izvora energije medu kojima sunceva energi-
ja ima vodecu ulogu. (Slika 1.6.)

Za Republiku Hrvatsku je od iznimne vaznosti koristenje sunceve energije i ona mora biti zivo
zainteresirana za taj obnovljivi izvor energije te uci u podrucje znanja i mudrosti koristenja sunce-
vom energijom kao sto je to u zemljama Europske unije.
Hrvatska je zemlja raznolikog prirodnog bogatstva i ljepote, jos uvijek cistog okolisa, ciste
vode i zraka te cistog mora, s 1185 velikih i malih otoka. Stoga opskrba elektricnom energijom
pomocu Iotonaponskih modula i toplinske energije za grijanje i pripremu potrosne tople vode po-
mocu solarnih toplinskih sustava, nema alternative, poglavito za male i velike otoke, priobalje,
zaobalje, a i cijelu Hrvatsku.
0
100
30
310
50
435
135
565
380
565
620
570
0
100
200
300
400
500
600
700
1 2 3 4 5 6
obnovljivi izvori energije
konvencionalni izvori energije
1960 1980 2000 2020 2040 2060
p
o
t
r
o
n
j
a

e
n
e
r
g
i
j
e
,

E
J

EJ = 10
18
J = 280 TWh = 280 10
9
kWh

Slika 1.5. Rast obnovljivih izvora energije i udio u ukupnoj potrosnji energije do 2060.godine
0
100
200
300
400
500
600
700
800
900
1000
nafta ugljen plin
hidroelektrane biomasa (tradicionalno) biomasa (suvremeno)
vjetroelektrane sol. termoelek. i fotonapon solarni kolektori
ostali obnovljivi izvori geotermalna
EJ/go
EJ = 10
18
J = 280 TWh = 280 10
9
kWh

Slika 1.6. Predvideni scenarij koristenja primarnom energijom 2100. godine


2. Fizikalne osnove
2.1. Kristali i podjela
Kristali su cvrsta tijela sastavljena od atoma, iona ili molekula u kojima se ponavlja njihov trodi-
menzionalni raspored s pravilnom medusobnom udaljenoscu tvoreci tzv. kristalnu resetku. Kristali
sa savrseno pravilnom resetkom idealizacija su dok je u realnoj kristalnoj resetki geometrijska
pravilnost narusena raznim utjecajima (npr. toplinskim, klizanjem i sl.). Promjena strukture utjece
na mehanicka, toplinska, elektricna i magnetska svojstva kristala.
Materijali vazni za izradu Iotonaponskih solarnih celija mogu doci u obliku monokristala, po-
likristala (multikristala) ili kao amorIne tvari. Ako se citav aktivni obujam celija sastoji od samo
jednog kristala, onda je takva celija monokristalna. Ako se u procesu rasta kristala vecih dimenzi-
ja Iormira vise kristala (obicno zajednicki orijentiranih), i iz takva kristalnog bloka izreze plocica
za izradu solarne celije, onda takve celije nazivamo polikristalnim ili multikristalnim.
AmorIne tvari ne posjeduju pravilan raspored atoma duljeg dosega kao kristali. Obicno nasta-
ju ako se rastaljeni materijal vrlo brzo hladi, tako da se molekule ne stignu organizirati u termodi-
namicki stabilnija kristalna stanja. Drugi je nacin da se pravilna kristalna resetka nekog materijala
osteti vanjskim utjecajem, npr. usadivanjem (implantacijom) ubrzanih iona koji ih, zbog sudara s
atomima mete, izbacuju iz cvorova resetke. Pritom ce povrsinski slojevi mete postati amorIni sa-
mo ako je temperatura mete previse niska da bi izbaceni atomi kasnije mogli diIundirati natrag na
svoje pocetne polozaje.
Industrijski su vaznije tehnologije dobivanja tankih amorInih Iilmova putem depozicije ras-
prasivanjem ("sputtering") ili depozicijom iz pare kemijskih reaktanata (CVD) na neke povrsinu
podloge. Ako se temperatura podloge drzi dovoljno niskom, deponirani atomi na povrsini nece
imati dovoljno energije da diIundiraju uzduz povrsine i nadu na njoj mjesto s uredenom kristal-
nom strukturom. Svaka od ovih tehnika depozicije ima speciIicnu temperaturu podloge, ispod
koje se dobiva amorIni Iilm, a naprotiv, zagrijavanjem na vise temperature, amorIne tvari prela-
ze u polikristalne.
Ako je velicina kristalica vrlo mala (ispod 2 nm), tesko je razlikovati kristalnu od amorIne Ia-
ze, jer i amorIne tvari imaju neki pravilan raspored atoma na malu udaljenost (ispod 5 nm). U
granicnom podrucju, izmedu ove dvije Iaze, nalazi se, posebno kod tankih slojeva silicija, tzv.
nanokristalna Iaza (nc-Si) ili mikromorIni materijal. Ona takoder ima amorInu Iazu, ali se unutar
amorIne Iaze nalaze i sitna kristalna zrnca.
Nanokristalni silicij je jedan od materijala buducnosti za izradu solarnih celija. Ima povolj-
nija svojstva od amorInog silicija (a-Si) zbog vece pokretljivosti elektrona, povecane apsorpcije
Iotona u crvenom i inIracrvenom podrucju sunceva spektra i, sto je jos vaznije, zbog znatno ve-
ce otpornosti prema degradaciji svojih Iotoelektronickih svojstava. Vrlo je povoljno da se takav
materijal moze proizvesti samo mijenjamjem proizvodnin parametara u postojecim pogonima za
depoziciju a-Si, metodom CVD, stimuliranom plazmom (PECVD), pri razmjerno niskim tempe-
raturama.
Prema sposobnosti provodenja elektricne struje materijale mozemo podijeliti na vodice (meta-
le), poluvodice i izolatore. Ovdje speciIicna elektricna vodljivost moze poprimiti veoma velik ras-
pon te za dobre vodice kao sto su metali ona iznosi od 10
6
do 10
8
O
-1
m
-1
, kod izolatora od 10
-20
do
10
-8
O
-1
m
-1
, a za poluvodice je izmedu ovih vrijednosti, tj. od 10
-7
do 10
5
O
-1
m
-1
.
Sirina zabranjenog pojasa energija, odnosno energijska sirina zabranjene vrpce (E
g
) kod polu-
vodica iznosi oko 1 eV, kod metala ispod ove vrijednosti, a kod izolatora je veca od 6-10 eV. Kod
izolatora je valentni pojas ispunjen elektronima, vodljivi je pojas prazan i ne postoji gibanje elek-
tricnog naboja primjenom elektricnog polja. Najvisi pojas energija kod metala samo je djelomicno
ispunjen, ili puni pojasevi prekrivaju jedan prazni, a postoji barem jedan valentni elektron po ato-
mu u tim pojasevima. Ti se elektroni mogu slobodno gibati u elektricnom polju, a kako postoje u
velikom broju, elektricna vodljivost je velika.
Stanje kod poluvodica slicno je onome kod izolatora, osim sto su tamo u znacajnijem broju
uvedeni dodatni elektroni i supljine u kristalu, ali jos uvijek manjem od broja prisutnih atoma, pa
je tako i njihova vodljivost manja nego kod metala (vodica).
Elektricni vodic je materijal koji obiluje slobodnim elektronima pa stoga dobro provodi elek-
tricnu struju. Elektricni vodici mogu biti metali (zlato, srebro, bakar, aluminij i dr.), ugljen za cet-
kice elektromotora i elektroliti (otopine soli, kiselina i luzina).
Elektricni su izolatori materijali koji gotovo nemaju slobodnih elektrona pa stoga ne provode
elektricnu struju. Elektricni izolatori mogu biti neorganskog (porculan, staklo, mramor, azbest i
dr.) ili organskog podrijetla (guma, papir, prespan, Iiber, pamuk, PVC masa i dr.).
2.1.1. isti poluvodii
Cisti su poluvodici oni koji se sastoje od atoma samo jednog elementa, bez ikakvih primjesa, ili
koji sadrze tako malo primjesa (necistoca) da one ne utjecu na njihove karakteristike. Atomi u kri-
stalnoj resetki poluvodica povezani su medusobno kovalentnom vezom.
Na slici 2.1. prikazan je energijski dijagram cistog poluvodica. Na termodinamickoj nuli va-
lentna je vrpca popunjena elektronima, a vodljiva vrpca je prazna. Izmedu valentne i vodljive vrp-
ce nalazi se energijska sirina zabranjene vrpce poluvodica E
g
. O sirini te vrpce ovise razlicita
svojstva poluvodica.

elektron upljina
vodljiva vrpca
valentna
E
g
T= 0 K
T > 0 K

Slika 2.1. Energijski dijagram cistog poluvodica
Pri temperaturama vecim od 0 K termickom pobudom se oslobode elektroni iz meduatomskih
veza. Time se istodobno stvore parovi elektron-supljina s jednakim brojem elektrona u vodljivoj
vrpci i supljina u valentnoj vrpci (slika 10.2.). To znaci da je u cistom poluvodicu broj supljina u
valentnoj vrpci jednak broju elektrona u vodljivoj vrpci.
Ako se primijeni elektricno polje, oni ce se gibati u suprotnim smjerovima. Ako se susretnu,
elektron ce popuniti kovalentnu vezu i pasti u valentni pojas. Taj se proces naziva rekombinacija.
Sto je temperatura visa, povecat ce se njihov broj i elektricna vodljivost. Takoder i pri sobnoj
temperaturi mogu elektroni iz valentne vrpce prelaziti u vodljivu. Kako je koncentracija elektrona
jednaka koncentraciji supljina, njihov je umnozak za odredeni poluvodic konstantan i ovisi samo
o temperaturi.
Osim toplinskom uzbudom elektroni mogu prelaziti iz valentne vrpce u vodljivu, ozraciva-
njem elektromagnetskim valovima (apsorpcija Iotona) ili radioaktivnim zracenjem. Energija
Iotona pritom mora biti veca od sirine zabranjenog pojasa E
g
. Tako uzrokovana vodljivost nazi-
va se Iotovodljivost.

Raspodjelu elektrona u dopustene nivoe opisuje Fermijeva Iunkcija:
( )
( )
I
1
e 1
E E kT
f E

=
+

gdje je:
E energija dopustenog stanja, J
E
I
Fermijeva energija, J
k Boltzmannova konstanta, (1,380610
-23
J/K)
T termodinamicka temperatura, K
2.1.2. Poluvodii s primjesama
Ako se cistom poluvodicu (npr. Si) dodaju primjese, onda se od cistog silicija dobije p-tip odnos-
no n-tip poluvodica. Atomi primjesa imaju 3, odnosno 5 valentnih elektrona.
Ako se atom silicija (Si) u kristalnoj resetki zamijeni peterovalentnim atomom IosIora (P),
njegova cetiri valentna elektrona popune kovalentne veze s ostalim atomima silicija. Peti elektron
u suvisku nece biti zadrzan u kemijskoj vezi, jer za njega na raspolaganju nema praznih stanja, pa
ga jedino atom IosIora jos privlaci slabom kulonskom vezom koja se lako prekida, npr. termickom
pobudom (agitacijom). Taj elektron udaljen od atoma IosIora ima na raspolaganju samo slobodna
stanja u pojasu vodljivosti, a ostavlja primjesu IosIora jednostruko pozitivno nabijenom. Potrebna
energija za odvajanje elektrona zove se energifa :a ioni:acifu primfese, a atom IosIora je donor,
jer "donira" vodljivi elektron resetki, a silicij je tada N-tipa.
Kod kristalne resetke s trovalentnim primjesama, primjerice s atomom bora (B), dolazi do
manjka u valentnim elektronima. Tri elektrona popunjavaju kovalentne veze s trima od cetiriju
susjednih atoma silicija, no cetvrti atom ima samo jednoelektronsku vezu, tj. nastala je suplfina.
Na slican nacin kao kod primjese IosIora, supljina je vezana slabom kulonskom silom na atom
bora. Ako se od njega udalji, cetvrta se kovalentna veza oko indija popuni, i indij ostane s jednos-
trukim negativnim nabojem. Tako su elementi 3. skupine, kao primjese u siliciju akceptori jer
mogu primiti elektrone i tako uvesti supljine u valentni pojas, odnosno silicij postaje P-tipa.
Donori i akceptori uvode lokalizirane energijske nivoe u zabranjeni pojas energije, i to donori
blizu dna vodljivog pojasa, a akceptori iznad vrha valentnog pojasa koji se lako ionizira pa tako
znatno poraste elektricna vodljivost N-odnosno P-tipa, a N-tip sadrzi mnogo vise negativnih nosi-
laca naboja (elektrona) nego pozitivnih (supljina). Elektroni su vecinski, a supljine manjinski no-
sioci naboja. Kod P-tipa stanje je obrnuto i supljine su vecinski nosioci naboja.
Neke primjese iz drugih skupina periodnog sustava elemenata (kao npr. litij), ulaze u resetku
silicija ili germanija u meduprostorni polozaj, djelujuci tako kao donori. Pored tih elementarnih
poluvodica postoje i poluvodicki spojevi III. i V. skupine ili II. i VI. skupine, kao sto su npr. Ga-
As ili InP, odnosno CdTe ili CdS. Ako elementi iz VI. skupine supstitucijski zamijene As u GaAs,
djeluju kao donori, a elementi iz II. skupine zauzmu mjesta galija djeluju kao akceptori. Slicna
razmatranja vrijede i za II.-VI. poluvodicke spojeve.
Ucinci nestehiometrije

Razlog za uvodenje donora i akceptora u elementarne poluvodice i poluvodicke spojeve, mogu
biti i deIekti u kristalnoj resetki kao sto su praznine i meduprostorni atomi. Kod spojeva moze do-
ci do nestehiometrije, zbog praznog mjesta u resetki jedne od komponenti spoja ili zbog viska je-
dne komponente u meduprostornom polozaju. Na primjer, u pomalo ionskoj resetki CdS, donorski
centar moze nastati uhvatom jednog ili vise elektrona na mjestu anionske praznine sumpora. Kako
je ovdje u suvisku kadmij, da bi se sacuvala elektricka neutralnost kristala, dva se elektrona moraju
dodati za svaki ion sumpora u manjku. Blizu te praznine postoji cisti pozitivni naboj koji ponovno
privlaci dodatne elektrone oko tog centra. Oslobadanjem uhvacenih elektrona, oni iz praznine ulaze
u vodljivi pojas i doprinose elektricnoj vodljivosti (dvostruki donori). Kako je za to potrebna nesto
vecae energija ionizacije, donorski nivoi navedenih centara nalaze se zbog atoma primjesa nesto
dublje u zabranjenom pojasu.
Temperaturna ovisnost elektricne vodljivosti
Jedna od posebnih karakteristika poluvodica je promjena elektricne vodljivosti s promjenom tem-
perature. Kod metala elektricna vodljivost normalno opada s porastom temperature zbog sve vece
Irekvencije sudara elektrona s titrajima resetke. Naprotiv, kod poluvodica u odredenom tempera-
turnom podrucju vodljivost s temperaturom naglo raste. Pri niskim su temperaturama elektroni
(supljine) uhvaceni u primjesnim i deIektnim centrima i vodljivost je mala. S porastom temperatu-
re sve se veci broj tih centara ionizira, a oslobodeni nosioci sve vise sudjeluju u procesu vodenja
elektricne struje. Kada su svi ionizirani, vodljivost ponovno pocinje pomalo opadati, kao kod me-
tala. Kod jos visih temperatura dolazi do drugog naglog porasta vodljivosti zbog pobude intrinsic-
kih nosilaca naboja, izravno preko zabranjenog pojasa (vrpce).
Opca jednadzba za broj elektrona u vodljivoj vrpci priblizno je dana sljedecim izrazom:
( )
I c
/
c
e
E E k T
n N

=
gdje je:
N
c
gustoca stanja elektrona u vodljivoj vrpci, 1/m
3

E
c
energija dna vodljive vrpce, J, eV
E
I
Fermijeva energija, J
k Boltzmannova konstanta, (1,380610
-23
J/K)
2.2. Poluvodika dioda (PN-spoj)
Suncana je celija u biti PN-spoj (poluvodicka dioda). PN-spoj nastaje kada se jednom dijelu kris-
tala cistog poluvodica dodaju trovalentne (akceptorske) primjese, tako da nastane p-tip poluvodi-
ca, a drugom dijelu peterovalentne (donorske) primjese, te nastaje n-tip poluvodica. Na granici
izmedu tih dvaju podrucja (PN-spoj), kao posljedica gradijenta koncentracije, nastaje diIuzija
elektrona iz n-podrucja prema p-podrucju i supljina iz p-podrucja prema n-podrucju. Fermijeva je
energijska razina E
I
na sredini jer je broj elektrona u vodljivoj vrpci jednak broju supljina u valen-
tnoj vrpci (slika 2.2.).
---------------------------------------------------- E
f
(Fermijeva energija)
elektron upljina elekt
---------------------------------------------------- E
f
(F
vodljiva vrpca
valentna

Slika 2.2. Energijski dijagram za cisti poluvodic

Bitno je svojstvo PN-spoja njegovo ispravljacko djelovanje, tj. lakse vodi struju kad je p-
podrucje pozitivno, a n-negativno. Tada je napon u propusnom smjeru, a suprotno tome je napon
u zapornom smjeru. Dakle, PN-spoj radi kao dioda, i propusta struju samo u jednom smjeru. Ako
se na PN-spoj prikljuci izvor vanjskog napona u propusnom smjeru, tako da je pozitivan pol na
p-strani a negativan na n-strani, protekne struja elektrona iz n-podrucja prema p-podrucju i suplji-
na iz p-podrucja prema n-podrucju.
Koncentracija supljina na p-strani ne mora biti jednaka koncentraciji elektrona na n-strani.
Ako je, na primjer, n-strana znatno jace dopirana primjesama od p-strane, bit ce znatno jaca struja
elektrona preko p-n spoja nego struja supljina kad je dioda vezana u propusnom smjeru, tako da
dolazi do injekcije elektrona u p-podrucje.
Veza izmedu vanjskog napona U i jakosti struje I
d
kroz PN-spoj, tzv. I,U-karakteristika diode,
moze se prikazati jednadzbom:
( )
/
d z
e 1
eU k T
I I =
gdje je:
I
d
struja diode (jakosti struje kroz PN-spoj), A
I
z
struja zasicenja, A
e elementarni naboj, (1,602176462 10
-19
C)
U elektricni napon, V
k Boltzmannova konstanta, (1,3806 10
-23
J/K)
2.3. Solarne elije
2.3.1. Poetak razvoja solarnih elija
Prvu solarnu (silicijevu) celiju otkrio je 1941. godine Russell Ohl, no njezina djelotvornost pret-
vorbe bila je ispod 1 . Skupina istrazivaca u Bell Laboratories u New Yorku (Pearson, Fuller i
Chapin) 1954. godine izradila je silicijevu solarnu celiju s djelotvornoscu od 6 i prvi solarni
modul pod imenom Bellova solarna baterija.
Kako je proizvodna cijena prvih solarnih celija bila vrlo visoka, one svoju prvu komercijalnu
primjenu 1958. godine nisu nasle na Zemlji, nego u svemirskim istrazivanjima na satelitima, (sli-
ka 2.3.). Tu je njihova cijena bila prihvatljiva, u odnosu na sve ostale visoke troskove. Tek je naI-
tna kriza 70-ih godina proslog stoljeca "prizemljila" te uredaje. Tad se prvi put uocilo da ne
postoje neogranicene zalihe Iosilnih goriva te da treba potraziti i razviti nove, obnovljive ener-
getske izvore.

Slika 2.3. Svemirski satelit opskrbljen solarnim celijama


Unatoc znatnijim ulaganjima u istrazivanje i razvoj solarne Iotonaponske tehnologije u poslje-
dnjih desetak godina, danas je cijena solarnih celija, odnosno Iotonaponskih sustava, i dalje visoka
i oni su komercijalno konkurentni drugim uobicajenim izvorima elektricne struje samo u odrede-
nim poducjima primjene, tj. tamo gdje nema u blizini elektricne mreze. Medutim, vodeci svjetski
energeticari, a i najvece naItne tvrtke, procijenili su da ce upravo Iotonaponska tehnologija u 21.
stoljecu dominirati u zadovoljavanju potreba za elektricnom energijom, zbog opadanja raspolozi-
vih zaliha konvencionalnih goriva.
U posljednjih nekoliko godina svjedoci smo dosad nezapamcenog godisnjeg porasta u proiz-
vodnji solarnih celija i modula od preko 60 , a jedinicni kapaciteti pojedinih novosagradenih
proizvodnih pogona vec prelaze 50 MW. U prijelaznom razdoblju od desetak godina otvara se
novo trziste za Iotonaponske sustave u gradevinarstvu, gdje oni, kao gradevni elementi, mogu na-
domjestiti klasicne krovove i Iasade u novim zgradama (tzv. BIPV) ili poboljsati toplinsku izola-
ciju na postojecim objektima, generirajuci pritom elektricnu energiju za potrosnju na licu mjesta
ili za isporuku elektricnoj mrezi.
U pojedinim zemljama, a i u nasoj, ozakonjene su stimulativne Iinancijske mjere za otkup u
mrezu tako prozvedene elektricne energije, sto omogucuje snazan poticaj za sve vece koristenje i
primjenu novih obnovljivih izvora energije.
2.3.2. Fotonaponski efekt
Godine 1839. Edmond Becquerel (1820.-1891.) otkriva Iotonaponski eIekt. On je to opisao kao
proizvodnju elektricne struje kada se dvije ploce platine ili zlata urone u kiselu, neutralnu ili luz-
natu otopinu te izloze na nejednolik nacin suncevu zracenju. Bilo mu je 19 godina kada je to mo-
gao uciniti u laboratoriju svojega oca Antoine-Cesara, uglednog znanstvenika koji je radio na
podrucju elektrokemije, Iiziologije, meteorologije i poljoprivrede. Edmond Becquerel je 1868.
godine objavio vazan rad pod naslovom "Svjetlost, njezino porijeklo i njezini eIekti".
Njegovo otkrice u to doba nije pobudilo preveliki interes, ali nije bilo zaboravljeno sve do da-
nasnjih dana, kada je na 150. godisnjicu Europska unija ustanovila nagradu koja nosi njegovo ime
i dodjeljuje se jedanput godisnje za najistaknutiji doprinos razvoju Iotonaponske pretvorbe sunce-
ve energije. Edmondov sin Henry, nuklearni Iizicar, prvi je Irancuski nobelovac i njemu u cast
nazvana je SI-izvedena jedinica aktivnosti radioaktivne tvari becquerel (Bq).
Nakon Becquerelova otkrica proslo je vise od 40 godina da bi tek 1883. godine Charles Fritts
nacinio prvu pravu solarnu celiju deponirajuci na poluvodicki selen tanki sloj zlata. Tako je ostva-
rio potencijalnu barijeru na kontaktu metal-poluvodic.
2.3.3. Izravna pretvorba suneva zraenja u elektrinu energiju
Kada se solarna (suncana) celija osvijetli, odnosno kada apsorbira suncevo zracenje, Iotonapon-
skim se eIektom na njezinim krajevima pojavljuje elektromotorna sila (napon) i tako solarna celija
postaje izvorom elektricne energije.
Pri pracenju emisije i apsorpcije sunceva zracenja (elektromagnetskih valova) zracenje se
moze promatrati kao snop cestica, tzv. Iotona. Tako je, na primjer, za proracun Iotostruje solar-
ne celije potrebno poznavati tok Iotona koji upadaju na celiju. Svaki Ioton nosi odredenu kolici-
nu energije. Cjelokupni raspon zracenja koje nastaje u svemiru nazivamo elektromagnetskim
spektrom.
Elektromagnetska zracenja uzajamno se razlikuju jedino po Irekvenciji. Svjetlost nastaje kada
se elektricni naboji krecu u elektromagnetskom polju. Atom odasilje svjetlost kada je neki od nje-
govih elektrona potaknut dodatnom energijom izvana. Zracenje pobudenih elektrona predocava-
mo valom. Svjetlost manje energije ima manju Irekvenciju ili ucestalost, no vecu valnu duljinu, a
ona s vise energije ima vecu Irekvenciju ali manju valnu duljinu.
Dakle, Iotoni su cestice bez naboja koje se gibaju brzinom svjetlosti c
o
. Energija Iotona prika-
zana je Einsteinovom relacijom:
o
c
E h v h
= =
gdje je:
h Planckova konstanta, (6,625 10
-34
Js)
v Irekvencija promatranoga elektromagnetskog zracenja, 1/s
c
o
brzina svijetlosti, (3 10
8
m/s)
valna duljina, m
0,15 mm
2-5 mm
0,2 m
300 m
antirefleksijski sloj
- prednji kontakt u
obliku reetke
+ stranji metalni
kontakt
N- podruje
P- podruje
svjetlost, hv

Slika 2.4. Silicijeva solarna celija
U silicijevoj su solarnoj celiji, prikazanoj na slici 2.4., na povrsini plocice P-tipa silicija diIun-
dirane primjese, npr. IosIor, tako da na tankom povrsinskom sloju nastane podrucje N-tipa polu-
vodica. Da bi se skupili naboji nastali apsorpcijom Iotona iz suncava zracenja, na prednjoj
povrsini celije nalazi se metalna resetka koja ne pokriva vise od 5 povrsine, tako da gotovo ne
utjece na apsorpciju sunceva zracenja. Straznja strana celije prekrivena je metalnim kontaktom.
Da bi se povecala djelotvornost celije, prednja povrsina celije moze biti prekrivena prozirnim pro-
tureIleksnim slojem koji smanjuje reIleksiju sunceve svjetlosti.
Kada se solarna celija osvijetli, na njezinim se krajevima pojavljuje elektromotorna sila, tj.
napon. Tako solarna celija postaje poluvodicka dioda, tj. PN-spoj, i ponasa se kao ispravljacki
uredaj koji propusta struju samo u jednom smjeru.

Slika 2.5. Nastanak parova elektron-supljina u solarnoj celiji

Kada se solarna celija, odnosno PN-spoj osvijetli, apsorbirani Iotoni proizvode parove elek-
tron-supljina. Ako apsorpcija nastane daleko od PN-spoja, nastali par ubrzo se rekombinira. Me-
dutim, nastane li apsorpcija unutar, ili blizu PN-spoja, unutrasnje elektricno polje, koje postoji u
osiromasenom podrucju, odvaja nastali elektron i supljinu. Elektron se giba prema N-strani, a sup-
ljina prema P-starni. Zbog skupljanja elektrona i supljina na odgovarajucim suprotnim stranama
PN-spoja dolazi do pojave elektromotorne sile na krajevima solarne celije, (slika 2.5.).
Kada se solarna celija osvijetli, kontakt na P-dijelu postaje pozitivan, a na N-dijelu negativan.
Ako su kontakti celije spojeni s vanjskim trosilom, kao sto je prikazano na slici 2.6., proteci ce
elektricna struja, a solarna celija postaje izvorom elektricne energije.
PN-spoj
struja

Slika 2.6. Solarna celija kao izvor elektricne energije
U tablici 2.1. dani su temeljni parametri solarnih celija, kao napon otvorenog kruga U
ok
, gus-
toca struje kratkog spoja J
ks
i stupanj djelovanja celije. Izradeni su uglavnom od materijala koji se
danas koriste za izradu celija.
Tablica 2.1. Temeljni parametri solarnih celija
Vrsta celije U
ok
, V J
ks
, mA/cm
2
p
monokristalna-Si celija
polikristalna-Si celija
amorIna-Si celija
CdS / Cu
2
S
CdS / CdTe
GaAlAs / GaAs
GaAs
0,65
0,60
0,85
0,5
0,7
1
1
30
26
15
20
15
30
20
0,17
0,15
0,09
0,10
0,12
0,24
0,27

2.4. Izrada solarnih elija
Solarne celije, kao rijetko koja tehnologija, danas imaju znatno ubrzan tehnoloski napredak u istra-
zivanju materijala za izradu solarnih celija i pronalasku novih koncepata i procesa njihove proizvo-
dnje. Silicij, kao osnovni materijal za izradu solarnih celija, apsolutno dominira, s udjelom od oko
98 , i to pretezino u tehnologiji kristalnog silicija. Uglavnom prevladava tehnologija proizvodnje
monokristalnog silicija dobivenog tzv. Czochralskim postupkom ili tehnologijom lebdece zone
(engl. float :one). Proizvodnja je monokristalnog silicija skuplja, no ucinkovitost celija je veca.
Najveci je tehnoloski nedostatak kristalnog silicija je svojstvo da je poluvodic s tzv. neizrav-
nim zabranjenim pojasom, zbog cega su potrebne razmjerno velike debljine aktivnog sloja kako bi
se u najvecoj mjeri iskoristila energije sunceva zracenja.

Nova tehnologija, koja ukljucuje primjenu trakastog silicija, ima prednost sto je u procesu pro-
izvodnje izbjegnuta potreba rezanja vaIera, cime se gubi i do 50 materijala. Medutim, kvaliteta
i mogucnost proizvodnje nije takva da bi primjena te tehnologije prevladala u bliskoj buducnosti.
U novoj tehnologiji tankog Iilma primjenjuju se poluvodici s tzv. izravnim zabranjenim poja-
som i njihove debljine mogu biti znatno manje, uz bitno manji utrosak materijala, sto obecava
nisku cijenu i mogucnost proizvodnje velikih kolicina celija.
Solarne celije tankog Iilma pripadaju trecoj generaciji solarnih celija, a postoji nekoliko ekspe-
rimantalnih poluvodickih materijala poput bakar-indij-galij-selenida (CIGSS), bakar-indij-diselenida
(CIS) ili kadmijeva telurida (CdTe) te organskih materijala, no u masovnu su proizvodnju usle
solarne celije izradene od tankog Iilma silicija (TFSi). Izvode se postavljanjem tankih slojeva (Iil-
mova) poluvodickih materijala na podlogu (tzv. supstrat). Takva izvedba solarnih celija je vrlo
zahvalna, jer omogucava njihovu Ileksibilnost u odnosu na klasicne, krute, solarne celije, a to
omogucava njihovu siru primjenu. Medutim, njihova je dosadasnja ucinkovitost 7 do 10 , sto je
znatno manje od klasicnih silicijevih solarnih celija.

Slika 2.7. Kristalne celije razlicitih boja i dimenzija
Danas se na trzistu mogu naci razlicite silicijeve solarne celije, razlicitih boja i dimenzija. Uobi-
cajene su dimenzije 10 cm 10 cm, 12,5 cm 12,5 cm, 15 cm 15 cm, 21 cm 21 cm, (slika 2.7.).
Udio tehnologije tankog Iilma (amorIni silicij, CdTe, CIS, CIGSS), unatoc znatnim naporima
ulozenim u istrazivanja, ostao je vrlo skroman, svega oko 6 . Medutim, snazan rast proizvodnje
solarnih celija s kristalnim silicijem moze prouzrociti porast cijene i nestasicu sirovog silicija, pa
je moguc i veci proboj tehnologije tankog Iilma u buducnosti.
Na slici 2.8. prikazana je solarna celija od bakar-indij-diselenida (CIS), na slici 2.9. prikazana
je solarna celija od amorInog silicija, a na slici 2.10. solarna celija od kadmijeva telurida (CdTe).


Slika 2.8. Solarna celija od
bakar-indij-diselenida (CIS)
Slika 2.9. AmorIna
silicijeva celija
Slika 2.10. Solarna celija od
kadmijeva telurida (CdTe)
Iako su neki znanstvenici zabrinuti zbog moguceg negativnog utjecaja proizvodnje solarnih
celija na okolis, ta se tehnologija svrstava u tehnologije 21. stoljeca za dobivanje elektricne ener-
gije. Zabrinutost je prisutna zbog toga sto proces proizvodnje nekih Iotonaponskih celija zahtijeva
otrovne metale poput zive, olova i kadmija, a uz to proces proizvodnje rezultira i stvaranjem ug-
ljikova dioksida koji je staklenicki plin i uglavnom je odgovoran za ucinak globalnog zatopljenja.
Prema jednoj studiji pod naslovom "Emisije iz Iotonaponskog zivotnog ciklusa" (engl. Emis-
sions from Photovoltaic Life Cvcles) postupak proizvodnje i zivotni ciklus Iotonaponskih celija
proizvode mnogo manje oneciscenja zraka od tradicionalnih tehnologija s Iosilnim gorivima.
To je istrazivanje bilo dosta opsezno i istrazivaci su prikupili podatke o ispustanju stetnih pli-
nova od 13 proizvodaca solarnih celija iz Europe i SAD-a u razdoblju od 2004. do 2006. godine.
Istrazivanje je ukljucilo cetiri glavna komercijalna tipa solarnih celija: polikristalni silicij, monok-
ristalni silicij, trakasti silicij i tanki Iilm kadmijeva telurida (CdTe). Rezultati su tih istrazivanja
cak i optimisticniji nego sto su se znanstvenici nadali i pokazali su da proizvodnja elektricne
energije iz solarnih celija smanjuje kolicinu oneciscenja zraka za oko 90 u odnosu na proizvod-
nju iste kolicine elektricne energije koristenjem Iosilnih goriva. Zakljucak je studije, ukupno gle-
dajuci, da sve Iotonaponske tehnologije pridonose znatno manjim stetnim ispustanjima po kWh
od tradicionalnog nacina proizvodnje elektricne energije pomocu Iosilnih goriva.
Studija je takoder pokazala da tehnologija tankog Iilma kadmijeva telurida (engl. thin-film ca-
dmium telluride) ima najmanju emisiju stetnih plinova u zivotnom ciklusu, vecinom zbog toga sto
je utrosak energije za proizvodnju takvog modula najmanji od svih Iotonaponskih modula.
Slika 2.11. Fotonaponski sustavi koji prate kretanje Sunca i moduli
s visoko koncentrirajucim optickim sustavom

Izrada solarnih celija je dosta slozen tehnoloski proces, pa je stoga cijena solarnih celija jos
uvijek dosta visoka. Medutim, posljednjih godina cijena solarnih celija pada, a poboljsavaju im se
i karakteristike u laboratorijskim istrazivanjima. Da bi se cijena solarnih celija bitno smanjila, pot-
rebno je pojednostaviti s jedne strane izradu, a s druge strane koristiti druge, jeItinije materijale.
U novije vrijeme tehnicki su se usavrsile visoko ucinkovite solarne celije, tzv. koncentrirajuce
solarne celije. Obicno se ugraduju na Iotonaponske sustave koji prate kretanje Sunca (engl. Trac-
king Svstem). Stupanj je djelovanja tih celija oko 35 , a modula oko 25 . Biljezi se znatan po-
rast ugradnje Iotonaponskih sustava koji prate kretanje Sunca (engl. Tracking) i koji imaju module
od optickih koncentrirajucih sustava CPV, (slika 2.11.).
Takoder sustavi koji prate kretanje Sunca, tracking sustavi, mogu imati module od standardnih
monokristalnih ili polukristalnih silicijevih solarnih celija ili tankog Iilma.
Na slici 2.12. prikazan je u vaznijim Iazama postupak proizvodnje solarnih celija. Takoder je
dan postupak montaze solarnih celija u solarni modul i na kraju primjena solarnih modula, npr.
postavljanjem na krov gradevine, kao dio Iotonaponskog sustava za dobivanje elektricne energije.

kristalni silicij
(kvarcni pijesak)

proizvodnja
kristalnog silicija
Tiegelziehovim ili
Czochralskijevim
procesom

oblikovanje
ingota

rezanje ingota
na vafere

difuzija fosfora
(dobivanje
PN-spoja)

sitotisak
(stranji i prednji
kontakt)

gotova
solarna elija

spajanje
solarnih elija

laminiranje
(laminat)

postavljanje
solarnih elija
u okvir

gotov
solarni modul

solarni moduli
u primjeni

Slika 2.12. Postupak proizvodnje solarnih celija i solarnog modula

3. Solarni fotonaponski sustavi
Solarni Iotonaponski sustavi (FN) mogu se podijeliti na dvije osnovne skupine: Iotonaponski sus-
tavi koji nisu prikljuceni na mrezu (engl. off-grid), a cesto se nazivaju i samostalnim sustavima
(engl. stand-alone svstems), i Iotonaponski sustavi prikljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu
(engl. on-grid), (slika 3.1.).

fotonaponski (FN) sustavi
samostalni sustavi
izravno
prikljueni
na javnu mreu
prikljueni na mreu
bez pohrane hibridni sustavi sa pohranom
prikljueni na
javnu mreu preko
kune instalacije
obini
ureaji
male
primjene
AC samostalni
sustavi
DC samostalni
sustavi
pomou
vjetroagregata
pomou
kogeneracije
pomou dizel
generatora
pomou
gorivnih lan.

Slika 3.1. Osnovna podjela Iotonaponskih sustava
Fotonaponski sustavi koji nisu prikljuceni na mrezu, odnosno samostalni sustavi, mogu biti sa
ili bez pohrane energije, sto ce ovisiti o vrsti primjene i nacinu potrosnje energije, i hibridni susta-
vi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, dizelskim generatorom ili gorivnim clancima.
Fotonaponski sustavi prikljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu mogu biti izravno priklju-
ceni na javnu elektroenergetsku mrezu ili prikljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu preko ku-
cne instalacije.
3.1. Samostalni fotonaponski sustavi
Kao sto je vec receno, solarni Iotonaponski (FN) sustavi koji nisu prikljuceni na mrezu (engl. off-
grid) cesto se nazivaju i samostalnim sustavima (engl. stand-alone svstems), a mogu biti sa ili bez
pohrane energije, i hibridni sustavi koji mogu biti s vjetroagregatom, kogeneracijom, gorivnim
clancima ili dizelskim generatorom.
Temeljne komponente samostalnoga Iotonaponskog sustava, slika 3.2.:
1. Iotonaponski moduli (obicno spojeni paralelno ili serijski-paralelno)
2. regulator punjenja
3. akumulator
4. trosila

5. izmjenjivac (ako trosila rade na izmjenicnu struju)
Za takav Iotonaponski sustav, koji se sastoji od gore navedenih komponenata karakteristicna
su dva osnovna procesa:
pretvorba sunceva zracenja, odnosno svjetlosne energije u elektricnu
pretvorba elektricne energije u kemijsku i, obrnuto, kemijske u elektricnu
fotonaponski moduli regulator punjenja
akumulator
troila

Slika 3.2. Samostalni Iotonaponski sustav za trosila na istosmjernu struju
Fotonaponska pretvorba energije sunceva zracenja, odnosno svjetlosne energije u elektricnu,
odvija se u solarnoj celiji, dok se u akumulatoru obavlja povratni (reverzibilni) elektrokemijski
proces pretvorbe, povezan s nabijanjem (punjenjem) i izbijanjem (praznjenjem) akumulatora. U
trosilima se elektricna energija pretvara u razlicite oblike, kao primjerice mehanicku, toplinsku,
svjetlosnu ili neku drugu energiju. Trosilo je deIinirano snagom, naponom i strujom.
3.1.1. Hibridni fotonaponski sustavi
Solarni Iotonaponski sustavi mogu biti izvedeni i kao hibridni sustavi s vjetroagregatom, kogene-
racijom, gorivnim clancima ili, najcesce, generatorom na dizel ili biodizel gorivo.

fotonaponski moduli DC troila generator AC troila
regulatori punjenja
akumulatori

D
C

s
a
b
i
r
n
i
c
a
ispravlja ac/dc
izmjenjiva dc/ac

Slika 3.3. Shema samostalnoga hibridnog Iotonaponskog sustava s generatorom

Kod tih sustava se elektricnom energijom proizvedenom solarnim modulima ili vjetroagrega-
tom, prvotno napajaju trosila, a visak energije se pohranjuje u tzv. solarne akumulatore. U slucaju
da ne postoje uvjeti za proizvodnju elektricne energije solarnim modulima ili vjetroagregatom,
izvor za napajanje istosmjernih ili izmjenicnih trosila ce biti akumulator. U slucaju da ni akumula-
tor vise nema energije za napajanje trosila, ukljucuje se generator na dizel ili biodizel gorivo.
Na slici 3.3. prikazana je shema samostalnog hibridnog Iotonaponskog sustava s generatorom
za napajanje trosila na istosmjernu (dc) ili izmjenicnu struju (ac).
3.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku
mreu preko kune instalacije
Fotonaponski sustavi prikljuceni na javnu mrezu preko kucne instalacije pripadaju distribuiranoj
proizvodnji elektricne energije. Dakle, oni omogucuju povezivanje distribuiranih sustava na cen-
tralizirane sustave, odnosno sustave prikljucene uglavnom na niskonaponsku razinu elektroener-
getskog sustava.
Temeljne komponente Iotonaponskog sustava, prikljucenog na javnu elektroenergetsku mrezu
preko kucne instalacije prikazane su na slici 3.4. To su:
1. Iotonaponski moduli
2. spojna kutija sa zastitnom opremom
3. kablovi istosmjernog razvoda
4. glavna sklopka za odvajanje
5. izmjenjivac dc/ac
6. kablovi izmjenicnog razvoda
7. brojila predane i preuzete elektricne energije

Slika 3.4. Fotonaponski sustav prikljucen na javnu mrezu preko kucne instalacije

Fotonaponski moduli (1), spojeni serijski ili serijski-paralelno, proizvode istosmjernu struju i
medusobno su povezani kabelima u nizove, tzv. visekontaktnim (engl. multi contact) konektor-
skim sustavom. Svi kabeli koji dolaze od nizova Iotonaponskih modula uvode se u razdijelni or-
maric modula (2) odnosno spojnu kutiju nizova modula sa svom zastitnom opremom, ponajprije
odvodnicima prenapona i istosmjernim prekidacima. Iz razdijelnog ormarica se dovodi od svake
grupe Iotonaponskih modula, razvode kabelima istosmjernog razvoda (3) preko glavne sklopke za
odvajanje (4) prema solarnim izmjenjivacima (5). Solarni izmjenjivaci pretvaraju istosmjernu
struju solarnih modula u izmjenicni napon reguliranog iznosa i Irekvencije, sinkroniziran s napo-
nom i Irekvencijom mreze, te se nastala izmjenicna struja prenosi kabelima izmjenicnog razvoda
(6) do kucnog prikljucka na elektroenergetsku mrezu, odnosno elektricnog ormarica, gdje su
smjestena brojila elektricne energije. Brojila elektricne energije (7), smjestena u ormaricu brojila,
registriraju proizvedenu energiju predanu u mrezu i potrosenu energiju preuzetu iz mreze.
Fotonaponski sustav prikljucen na javnu mrezu preko kucne instalacije je u paralelnom pogo-
nu s distribucijskom mrezom, a namijenjen je za napajanje trosila u obiteljskoj kuci, a visak elek-
tricne energije odlazi u elektrodistribucijsku mrezu.
Kad solarni moduli ne proizvode dovoljno elektricne energije, napajanje trosila u kucanstvu
nadopunjuje se preuzimanjem energije iz mreze, slika 3.5. S obzirom na to da instalirani Iotona-
ponski sustavi prikljuceni na javnu mrezu preko kucne instalacije proizvode najvise elektricne
energije sredinom dana, oni podmiruju vlastite potrebe i dobrim dijelom rasterecuju elektroener-
getski sustav, sto moze biti od velike vaznosti u podrucjima gdje je slaba elektroenergetska mreza.
fotonaponski
moduli
izmjenjiva
dc/ac
brojilo predane
el. energije
brojilo preuzete
el. energije
prikljuak
na mreu
troila
javna
mrea

Slika 3.5. Brojila predane i preuzete elektricne energije
Prednosti Iotonaponskih sustava, kao distribuirane proizvodnje elektricne energije, spojenih
na javnu elektroenergetsku mrezu preko kucne instalacije su sljedece:
proizvodi se ekoloski cista elektricna energija bez oneciscenja okolisa
sva se pretvorba energije obavljala u blizini mjesta potrosnje
nema gubitaka energije u prijenosu i distribuciji
pouzdanost i sigurnost opskrbe
troskovi odrzavanja postrojenja znatno su nizi od odrzavanja centraliziranih
proizvodnih objekata
lokacije za instalaciju Iotonaponskih sustava u odnosu na velike centralizirane
proizvodne sustave, jednostavnije je, lakse i brze pronaci
jednostavna i brza instalacija te pustanje u pogon
Vise Iotonaponskih modula koji mogu biti serijski i/ili paralelno povezani oblikuju tzv. solarni
generator odredene nazivne snage koja se oznacava u W
p
,

kW
p
ili MW
p
. Fotonaponski moduli
proizvode istosmjernu struju dc (engl. direct current), obicno s naponom 12 ili 24 V. Solarni
izmjenjivaci, slika 3.6., pretvaraju istosmjernu struju modula u izmjenicnu, sinkroniziranu s napo-
nom i Irekvencijom mreze.


Slika 3.6. Izmjenjivac, njemackog proizvodaca SMA, (lijevo) i izmjenjivac,
austrijskog proizvodaca Fronius, (desno)
U vecini se zemalja Europske unije, s obzirom na instaliranu snagu, Iotonaponski sustavi prik-
ljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu preko kucne instalacije mogu podijeliti na one do 30 kW,
od 30 kW do 100 kW i preko 100 kW. U Republici Hrvatskoj za sada vrijedi podjela prema insta-
liranoj snazi do 10 kW, od 10 kW do 30 kW i preko 30 kW.
3.2.1. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu preko
kune instalacije snage do 30 kW
Prva znacajnija primjena Iotonaponskih sustava pocela je ugradnjom FN sustava na krovove grade-
vina (kose ili ravne) ili ugradnjom u Iasade gradevina. To su u pocetku bili sustavi manjih snaga do
30 kW
p
, spojeni na javnu mrezu preko kucne instalacije, (slike 3.7. i 3.8.). Zemlje predvodnice u
ugradnji Iotonaponskih sustava, koje su omogucile slobodan pristup otvorenoj javnoj mrezi i preda-
ju elektricne energije po povlastenoj cijeni, bile su Njemacka, Austrija, Svicarska, Danska i SAD.

Slika 3.7. Salem, SAD, snaga 8,4 kW
p
Slika 3.8. Zermatt, Svicarska, snaga 11,5 kW
p
3.2.2. Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu
preko kune instalacije snage od 30 kW do 100 kW

Slika 3.9. Ministarstvo gospodarstva
Njemacke, Berlin, snaga 100 kW
p
Njemacka, snaga 60,86 kW
p
Slika 3.10. Vatrogasna postaja, GiIhorn,


3.2.3. Fo na javnu elekt
preko kune instalacije snage vee od 100 kW
ili neposredno u
W , spojeni na javnu mrezu preko posto-
tonaponski sustavi prikljueni roenergetsku mreu
Usavrsavanjem rada manjih Iotonaponskih sustava poceli su se na gradevinama
njihovoj blizini ugradivati i sustavi vecih snaga, i do 1 M
p
jece tzv. kucne mreze. Taka je, primjerice zracna luka u Mnchenu, Njemacka, slika 3.11., s insta-
liranim Iotonaponskim modulima snage 475 kW
p
.

Slika 3.11. Zracna luka u Mnchenu,
snaga 475 kW
Slika 3.12. Proizvodna hala, Memmingen,
Njemacka, snaga 950 kWp
Za ugradnju ve kih sustava na raspolagan e povrsine
stambenih gradevina, proizvodnih hala, sportskih dvorana, ugostiteljskih objekata i sl. Na slici
10.
p
cih Iotonapons ju su velike kose ili ravn
12. prikazani su Iotonaponski moduli na proizvodnoj hali u Memmingenu, u SR Njemackoj,
instalirane snage 950 kW
p
, a na slici 3.13. prikazan je jedan Iotonaponski solarni krov u mjestu
Rivesaltes u Francuskoj instalirane snage 850 kW
p
. Ovdje treba istaknuti i dvoranu za audijencije
pape Pavla VI. u Vatikanu, snage 220 kW
p
, slika 3.14.

Slika 3.13. Solarni krov, Rivesaltes,
Francuska, snaga 850 kW
Slika 3.14. Papina prijemna dvorana,
Vatikan, snaga 220 kW
3.3. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu
ca i pratece op-

karakteristicna veca snaga i uglavnom se instaliraju na vecim povrsinama. Obicno zahtijevaju od
p p
elektroenergetsku mreu
Razvojem trzista Iotonaponske tehnologije, primjerice celija, modula, izmjenjiva
reme, pocinju se FN sustavi ugradivati ne samo na gradevinama ili u njihovoj neposrednoj blizini,
nego i na slobodnim povrsinama u blizini elektroenergetske mreze, te gradnjom djela elektroener-
getske mreze do prikljucka na nisku, srednju ili visoku razinu napona elektroenergetskog sustava.
Ti su sustavi izravno prikljuceni na javnu elektroenergetsku mrezu i svu proizvedenu elektric-
nu energiju predaju u elektroenergetski sustav, kao sto je prikazano na slici 3.15. Za te je sustave

30 do 40 m
2
povrsine za jedan kW snage, sto je oko tri do cetiri puta vise u odnosu na kristalne
module, ili sest puta vise u odnosu na module od tankog Iilma, instalirane na kosim krovovima.
fotonaponski moduli
izmjenjiva dc/ac
brojilo predane
elektrine energije
javna
elektroenergetska
mrea

Slika 3.15. Fotonaponski sustav izravno prikljucen na javnu elektroenergetsku mrezu
3.3.1. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku
mr
Na slici 3.16. prikazan je ktroener-
7. prikazana je
lirana u mjestu Villar de

Cuenca u Spanjolskoj, snage 9,8 MW
p
.
eu snage do 10 MW
jedan veci Iotonaponski sustav izravno prikljucen na javnu ele
getsku mrezu, instaliran u mjestu Heusden u Belgiji, snage 4,7 MW
p
, a na slici 3.1
jedna veca solarna elektrana insta

Slika 3.16. Solarni park, Heusden,
Belgija, snaga 4,7 MW
p

Slika 3.17. Solarna elektrana, Villar de Cuenca,
Spanjolska, snaga 9,8 MW
p

3.3.2. rikljue
mre 30 MW
U posljednje se vrijeme sirom svijeta mogu vidjeti solarne elektrane vecih snaga, cak i preko
vedenu elektri-
nu energiju predaju u elektroenergetski sustav.
Fotonaponski sustavi izravno p
u snage od 10 MW do
ni na javnu elektroenergetsku
10 MW
p
, koje su izravno prikljucene na javnu elektroenergetsku mrezu i svu proiz
c

Slika 3.18. Solarni park Zeithain,
u Njemackoj, snaga 12 MW
p

Slika 3.19. Solarni park Almeria,
u Spanjolskoj, snaga 15 MW
p


Jedan veci solarni park izravno prikljucen na javnu elektroenergetsku mrezu prikazan je na
slici 3.18. Taj solarni park, nazvan "Zeithain", nalazi se u mjestu Zeithain u saveznoj drzavi Sach-
sen u Njemackoj i ima instaliranu snagu 12 MW
p
. Na slici 3.19. prikazan je solarni park "Almeria"
koji se nalazi u istoimenom mjestu u Spanjolskoj, a nazivne je snage 15 MW
p
.
3.3.3. Fotonaponski sustavi izravno prikljueni na javnu elektroenergetsku
mreu snage vee od 30 MW
Na slici 3.20. prikazan je jedan veliki solarni park snage 40 MW
p
, nazvan "Waldpolenz", a instali-
ran je u mjestu Brandis, na mjestu nekadasnje vojne zracne luke, u saveznoj drzavi Sachsen u Nje-
mackoj. Instalirani su moduli od tankog Iilma tvrtke First Solar na povrsini 110 hektara, sto odgo-
vara velicini oko 200 nogometnih terena. Ocekuje se godisnja proizvodnja od 40 milijuna kWh
elektricne i oko 25 000 to ioksida.
Cij
energije i pri tome ce se ustedjet na staklenickog plina ugljikova d
ena investicije iznosila je 130 milijuna eura.

Slika 3.20. Solarni park Waldpolenz,
Brandis, Njemacka, snaga 40 MW
p

Slika 3.21. Solarni park Lieberoser,
Turnow-Preilack, Njemacka, snaga 53 MW
p

Na slici 3.21. prikazana je Iotonaponska elektrana snage 53 MW
p
, nazvana Solarni park Lie-
beroser Heide, do sada najveca u Njemackoj. Nalazi se u mjestu Turnow-Preilack, na nekadas-
njem vojnom poligonu u Brandenburgu. Ocekuje se godisnja proizvodnja od 52 milijuna kWh
elektricne energije i pri tome ce se ustedjeti preko 30 000 tona ugljikova dioksida. Cijena investi-
cije iznosila je 160 milijuna eura.
3.4. Ugradnja fotonaponskih modula od tankog filma
U novije vrijeme, pored dominantne ugradnje Iotonaponskih modula od monokristalnog i polikris-
talnog silicija, sve se vise ugraduju i Iotonaponski moduli s tankim Iilmom od razlicitih materijala
kao sto S i drugi. Na slici 3.22. prikazana su dva primjera ug-
radnje Io ma kadm
su amorIni silicij, CdTe, CIS, CIGS
tonaponskih modula od tankog Iil ijeva telurida (CdTe).

Slika 3.22. Primjeri ugradnje Iotonaponskih modula od tankog Iilma kadmijeva telurida (CdTe)

ko brze padati u odnosu
na Iotonaponske module od monokristalnog i polikristalnog silicija. To ce prema prognozi Europs-
kog udruzenja industrije Iotonapona (EPIA), zacijelo u buducnosti povecati udio ugradenih Iotona-
ponskih modula tankog Iilma sa skromnih 10 na predvidenih 25 do 2013. godine
3.5. Fotonaponski moduli na proelju graevina
Jedno je od vaznijih podrucja primjene Iotonaponskih modula i suvremena, energetski ucinkovita
arhitektura povezana s dizajnom u arhitekturi. Dizajn procelja daje posebnu karakteristiku izgledu
gradevina. Energetski ucinkovita arhitektura vezana je na novu odredbu Europskog parlamenta, a
odnosi se na sve clanice Europske unije, prema kojoj nakon 2018. godine svaka zgrada mora proi-
zvesti vise energije nego sto je potrosi.
Ocekuje se da ce cijena Iotonaponskih modula od tankog Iilma, zbog znatno manjeg utroska ma-
terijala za izradu celija i mogucnosti proizvodnje velikih kolicina celija, dale

Slika 3.23. Fotonaponski moduli od polikristalnog
silicija na juznom procelju zgrade
Slika 3.24. Procelje zgrade
sa CIC modulima
Na slici 3.23. prikazana je gradevina koja na svome procelju ima ugradene Iotonaponske mo-
dule od polikristalnog silicija, a na slici 3.24. prikazana je zgrada koja na svome procelju ima ug-
radene solarne module od solarnih celija tankog Iilma bakar-indij-diselenida (CIS).

Slika 3.25. Toranj dizala od providnih
solarnih modula, Kulturni centar,
Constance, Svicarska
Slika 3.26. Zgrada Udruzenja za gradnju
drvetom, moduli staklo-staklo i izolacijsko
staklo, Mnchen, Njemacka

Na slici 3.25. prikazan je toranj dizala Kulturnog centara Constance u Svicarskoj, koji na juz-
nom procelju tornja ima ugradene providne (transparentne) module od solarnih celija bez protu-
reIlektirajuceg zastitnog sloja, a na slici 3.26. prikazana je zgrada Njemackog udruzenja za
gradnju drvetom sa sjedistem u Mnchenu u Njemackoj, s proceljem od ugradenih solarnih modu-
la u tehnologiji staklo-staklo i izolacijsko staklo.

Slika 3.27. Zgrada cije je procelje
oblozeno solarnim modulima,
Slika 3.28. Stubiste tornja zgrade
Ceram
Kobe, Japan
ique, providni moduli s izolacijskim
staklom, Maastricht, Nizozemska
Na slici 3.27. prikazana je jedna zgrada cije je procelje oblozeno solarnim modulima u gradu
Kobe u Japanu, a na slici 3.28. prikazano je stubiste tornja zgrade Ceramique u Maastrichtu u Ni-
zozemskoj na kojemu su ugradeni providni moduli s izolacijskim staklom.
3.6. Stakleni krovovi graevina s fotonaponskim modulima
Od posebne su vaznosti u arhitekturi stakleni krovovi s integriranim Iotonaponskim modulima.

Slika 3.29. Krov Epiphanias krstionice, Slika 3.30. Zimski vrt s polupro
Hannover, Njemacka
vidnim
modulima od tankog Iilma

Znamo da na procelja zgrada kao i na krovove (ravne ili kose), tijekom cijele godine dolazi
velika kolicina sunceva zracenja koja se moze iskoristiti za dobivanje elektricne energije. Dakle,
procelja i krovovi u buducnosti nece samo stititi od vjetra i padalina, nego ce postati i sustavi za
proizvodnju toplinske i elektricne energije.
Na slici 3.29. prikazan je krov krstionice Epiphanias u Hannoveru u Njemackoj, koji se sastoji
od modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.30. prikazan je jedan zimski vrt s poluprovidnim
(engl. semi-transparent) modulima od tankog Iilma amorInog silicija |120|.

Slika 3.31. Krov starackog doma, Slika 3.32. Sveuciliste za
Strassen, Luksemburg
primijenjenu
znanost, Bonn, Njemacka
Na slici 3.31. prikazan je krov starackog doma u Strassenu u Luksemburgu, koji se sastoji od
modula s izolacijskim staklom, a na slici 3.32. prikazan je krov Sveucilista za primijenjenu zna-
nost u Bonnu u Njemackoj, izveden od modula s izolacijskim staklom.
Slika 3.3
Ministarstva unu ke
osku
ska
ekolosku gradnju u gradu
Boxtelu u Nizozemskoj, koji se takoder sastoji od izvedenih modula u tehnologiji staklo-staklo.
3. Akademija za usavrsavanje
tarnjih poslova Njemac
Slika 3.34. InIormacijski centar za ekol
gradnju, Boxtel, Nizozem
Na slici 3.33. prikazan je krov koji se sastoji od modula izradenih u tehnologiji staklo-staklo,
Akademije za usavrsavanje Ministarstva unutarnjih poslova Njemacke u saveznoj drzavi Rhine-
Westphalia, a na slici 3.34. prikazan je krov InIormacijskog centra za

3.7. Nadstrenice za vozila od fotonaponskih modula
Velike slobodne neiskoristene povrsine nalaze se na parkiralisnim mjestima, a mogle bi se iskoris-
titi za postavljanje nadstresnica, koje, osim sto mogu stititi od Sunca, kise, tuce i snijega, mogu
posluziti i za dobivanje elektricne energije. (Slika 3.35. i 3.36.)
S obzirom na to da se u blizini takvih objekata nalaze i gradevine koje trose elektricnu energi-
ju, odnosno vec postoji elektrodistribucijska mreza, ugradeni Iotonaponski sustavi mogu se izrav-
no prikljuciti na javnu elektroenergetsku mrezu preko tzv. kucne instalacije. Takoder je moguce, i
o tome se razmislja, da vozila koja imaju elektricni pogon izravno pune svoje akumulatore stru-
jom proizvedenom s Iotonaponske placajuci odgovarajucim zetonima, novcem ili karticom.
Slika 3.35. Manja nadstresnica od
Iotonaponskih modula
Slika 3.36. Mjesta za parkiranje veceg trgovackog
centra s Iotonaponskim modulima
3.8. Fotonaponski moduli ugraeni na autocestama
Na slici 3.37. prikazan je dio autoceste A 92 u Njemackoj na kojoj je u duzini 1,2 km na juznom
kraku ugradeno 600 kW Iotonaponskih modula za proizvodnju elektricne energije i predaju u jav-
nu elektroenergetsku mrezu.
Sl 1,2 km
Na slici 3.38. je prikazan je dio autoceste u Svicarskoj, s ugradenih 100 kW Iotonaponskih mo-
rezu.
ijesne bastine, pokazuju primjeri na slikama 3.39. i 3.40. Zacijelo je
ika 3.37. Autocesta (A 92) u duzini
sa 600 kW FN modula, Njemacka
Slika 3.38. Autocesta sa 100 kW
FN modula, Svicarska
dula za proizvodnju elektricne energije i predaju u elektroenergetsku m
3.9. Fotonaponski moduli na zatienim spomenicima kulture
Da se Iotonaponski sustavi mogu ugradivati i na zasticenim spomenicima kulture ili unutar zas-
ticenih podrucja kulturno-pov

jedna od vaznih zasticenih gradevina i dvorana za audijencije Pavla VI. u Vatikanu, no ona, una-
toc tome, na svome krovu ima Iotonaponske module snage 220 kW
p
. (Sliku 3.14.)

Slika 3.39. Fotonaponski moduli na krovu
crkve kao zasticenoga kulturnog dobra
Slika 3.40. Fotonaponski moduli na zvoniku
crkve, Steckborn, Svicarska
a je niz zakon-
skih i podzakonskih propisa, kao stu su Pravilnik o koristenju obnovljivih izvora energije i koge-
neracije, TariIni sustav za proizvodnju elektricne energije iz obnovljivih izvora energije i koge-
neracije, Uredba o naknadama za poticanje proizvodnje elektricne energije iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije i Pravilnik o stjecanju statusa povlastenog proizvodaca elektricne energije.
Dakle, navedenim zakonskim i podzakonskim propisima od 1. srpnja 2007. godine stekli su se
uvjeti da svi oni koji zele ugraditi Iotonaponski sustav mogu dobiti status povlastenog proizvoda-
ca elektricne energije, i tako dobiti naknadu za isporucenu elektricnu energiju u javnu elektroe-
nergetsku mrezu.
Do sada je u Hrvatskoj instalirano oko desetak Iotonaponskih sustava, uglavnom manjih sna-
ga, koji su spojeni na javnu elektroenergetsku mrezu. Neki od tih sustava prikazani su na slikama
od 3.41. do 3.46. Vecina prikazanih Iotonaponskih sustava u tijeku je ishodenja potrebne doku-
mentacije glede stjecanja statusa povlastenog proizvo i
Ugov im operatorom
3.10. Fotonaponski sustavi u Republici Hrvatskoj prikljueni na javnu
elektroenergetsku mreu preko kune instalacije
Temeljem Uredbe o minimalnom udjelu elektricne energije proizvedene iz obnovljivih izvora
energije i kogeneracije, a cija se proizvodnja potice, u Republici Hrvatskoj donesen
daca elektricne energije, nakon cega slijed
trzista energije. or o otkupu elektricne energije s hrvatsk
Slika 3.41. Fotonaponski sustav,
Kadina Glavica, Drnis, snaga 6,12 kW
p

Cakovec, snaga 6,72 kW
p


Metkovic, snaga 9,69 kW
p

Slika 3.44. Fotonaponski sustav kuce Stilin,
Zagreb, snaga 36,1 kW
p

Slika 3.45. Solarni krov u Spanskom,
Zagreb, snaga 9,59 kW
p

Slika 3.46. Solarna elektrana u Rijeci,
snaga 9,9 kW
p

3.11. Potrebna povrina za proizvodnju energije iz
fotonaponskih sustava
Ovisno o tome kakvi su Iotonaponski moduli, odnosno jesu li izradeni od monokristalnih ili polik-
ristalnih celija ili su moduli od tankog Iilma (CIS), (CIGSS) (CdTe) ili amorInog silicija, bit
potrebna i nagu pojedi
ce
razlicita povrsina za odredenu s nog modula, slika 3.47.
monokristalne elije 7 m
2
9 m
2
elije visokog stupnja djelovanja 6 m
2
7 m
2
polikristalne elije 7,5 m
2
10 m
2
bakar-indij-diselenid (CIS) 9 m
2
11 m
2
kadmijev telurid (CdTe) 12 m
2
17 m
2
amorfni silicij 14 m
2
20 m
2

Slika 3.47. Potrebna povrsina za smjestaj Iotonaponskih modula snage 1 kW
p


Potr kih modula ave u
kojima zelimo
moguce vecu snagu Iotonaponskog sustava, a time i vise elektricne energije.
ju elektricne energije od 270
je da za istu kolicinu proizvedene elektricne energije
ebna povrsina za smjestaj Iotonapons
na sto manjoj povrsini, ili povrsini koja nam stoji na raspolaganju, dobiti sto je
bitna je za manje Iotonaponske sust
Na slici 3.48. dana je usporedba potrebne povrsine za proizvodn
TWh iz razlicitih izvora energije. Uocljivo
najmanju povrsinu zauzima koristenje sunceve energije, bilo u solarnim termoelektranama ili Ioto-
naponskim modulima.
2832
36422
105218
28328
8094
0
10000
20000
30000
40000
50000
60000
70000
80000
90000
100000
110000
120000
1
Solar Vjetar Biomasa Nafta Plin
km
2

Slika 3.48. Usporedba potrebne povrsine za proizvodnju elektricne energije iz razlicitih izvora
Bez obzira na to je li rijec o Iotonaponskom sustavu izravno spojenom na javnu mrezu ili spo-
jenom na javnu mrezu preko kucne mreze, najvaznija i trenutacno najskuplja komponenta cijelog
sustava su Iotonaponski moduli.
Ostale komponente Iotonaponskog sustava (spojna kutija sa zastitnom opremom, kabeli isto-
smjernog razvoda, glavna sklopka za odvajanje, izmjenjivac dc/ac, kabeli izmjenicnog razvoda,
brojila predane i preuzete elektricne energije) jos su uvijek ispod 50 od ukupne investicije.
Na slici 3.49. prikazan je udio cijene modula u ukupnoj cijeni Iotonaponskog sustava iz 2004.
godine, kao i realna predvidanja od 2010. godine do 2050. godine. U 2004. godini cijena modula
iznosila je oko 3 eura po vatu vrsne snage (t/W
p
), dok je ostatak sustava, odnosno ostale kompo-
nente Iotonaponskog sustava, iznosio oko 2 t/W
p
.
Tijekom iduceg razdoblja jasno se vidi da ce cijena Iotonaponskih modula, kao i ostalih kom-
ponenti sustava padati. Tako ce 2020. godine cijena modula iznositi oko 1 t/W
p
dok ce isto toliko
iznositi i ostale komponente Iotonaponskog sustava. Vec 2030. godine cijene ce pasti za 50 u
odnosu na 2020. godinu, tako da ce cijena modula iznositi oko 0,5 t/W
p
, koliko i ostale kompo-
nente Iotonaponskog sustava.
Dugorocno se predvida da ce ukupna cijena Iotonaponskog sustava (moduli i ostala oprema
sustava) iznositi oko 0,5 t/W
p
, sto ce dati daleko najpovoljniju proizvodnu cijenu elektricne ener-
gije u odnosu na bili kojo izvor energije, bio on obnovljiv ili neobnovljiv.
0
1
2
3
4
5
6
2004 2010 2020 2030 2050
Ostatak sustava
Moduli
/W
p

Slika 3.49. Udio cijene modula u ukupnoj cijeni Iotonaponskog sustava
3.12
Svaki bi objekt morao imati gromobransku instalaciju, temeljni uzemljivac i odvodnike prenapona
na
irnica za izjednacenje potencijala.
ke (grmljavina) i mehanicke ucinke. Zapravo
su,
g vijeka osigurao siguran i neprekidan rad Iotonaponskog sustava,
pot
loj elektricnoj opremi i
uredajima zbog elektricne povezanost izmedu Iotonaponskog sustava i elektricne instalacije u gra-
devini. Zastita Iotonaponskih sustava od atmosIerskih i induciranih prenapona mora biti u skladu s
normama Europske unije: EN 60364-7-712 (elektricna instalacija Iotonaponskog sustava), EN
61173 (zastita od prenapona nastalih u Iotonaponskom sustavu), EN 62305 (gromobrani) i EN
62305-2 (ocekivani rizici ostecenja Iotonaponskih sustava).
Kod gromobranske instalacije imamo nekoliko bitnih elemenata u zastiti zgrada i drugih obje-
kata od udara groma. Prvi je element hvataljka. To je najistureniji dio gromobrana i njegova je
zadaca da na sebe privuce i preuzme udarac groma i tako zastiti objekat ispod sebe. Pojavljuje se
. Sigurnosna zatita fotonaponskih sustava
izmjenicnoj strani, a ako gradevina ima i solarne Iotonaponske module, tada bi odvodnike
prenapona morala imati i na istosmjernoj strani. Na gromobransku instalaciju, odnosno na
temeljni uzemljivac, vezana je sab
3.12.1. Gromobranska instalacija
Grom nastaje kratkotrajnim praznjenjem statickog atmosIerskog elektriciteta izmedu oblaka i
zemlje, a ima napon od sto milijuna volti, jakost nekoliko desetaka tisuca ampera, u razdoblju
od 1 do 100 milisekundi, uz naglo zagrijavanje zraka do 30 000 C, uslijed cega nastaje grmlja-
vina. Grmljavina se cuje nakon munje ili bljeska, zbog jakog zagrijavanja i ekspanzije zraka
unutar kanala munje. Izbijanje atmosIerskog elektriciteta ima svjetlosne (linijska munja, trakas-
ta munja, loptasta munja, munja sijevalica), akustic
munja i grom dio iste pojave, samo se munja vidi prije nego sto se cuje grom jer svjetlo pu-
tuje brze od zvuka.
S obzirom na to da su Iotonaponski sustavi obicno instalirani na krovovima kuca ili na velikim
slobodnim povrsinama, to u zacetku povecava vjerojatnost od udara groma (atmosIerskih prena-
pona). Da bi se tijekom zivotno
rebno je predvidjeti cjelokupnu zastitu od atmosIerskih i induciranih prenapona vec prilikom
projektiranja Iotonaponskog sustava, a mjere zastite sustavno provoditi tijekom montaze.
Posljedice udara groma na Iotonaponske module osjetit ce se i na osta

u dvama osnovnim oblicima: kao sipka ili kao uze. Drugi je zadatak gromobranske instalacije da
prihvacenu struju groma sigurno odvede od hvataljke u zemlju. Za to se postavlja jedan ili vise
odvoda. Oni moraju izdrzati zagrijavanje uzrokovano prolaskom struje groma kroz njih. Treca im
je zadaca da se struja groma sto bolje odvede u zemlju. Za to sluze uzemljivaci koji se ukapaju u
zemlju i spajaju na odvod. Njihov otpor mora biti sto manji kako bi i pad napona na njima zbog
prolaska struje groma bio sto manji. Odvod gromobrana ima upravo taj napon i ako on nije do-
voljno malen, mogu nastati preskoci s odvoda prema drugim predmetima u blizini, pogotovo oni-
ma koji su uzemljeni na drugaciji nacin, kao npr. vodovodne ili plinske instalacije.
Da se ne bi dogodili takvi povratni preskoci, nastoji se otpor uzemljenja, a time i pad napona na
njemu, izvesti sto manjim. Cesto se i provodi mjera izjednacavanja potencijala. To znaci da se
elektricki povezu uzemljivac i metalni dijelovi koji dolaze iz okoline. Na taj su nacin sprijeceni
preskoci koji bi mogli nastati zbog razlike napona na gromobranu i drugim uzemljenim dijelovima.

Slika 3.50. Fotonaponski sustav i gromobranska instalacija gradevine
za izjednacenje potencijala. Pri tome
pos
Kod postavljanja Iotonaponskih modula na krov kuce s postojecom gromobranskom instalaci-
jom, ostecenje se Iotonaponskog sustava minimizira dopustenom udaljenoscu izmedu Iotonapon-
skih modula i gromobranske instalacije, kao sto prikazuje slika 3.50. Udaljenost izmedu
Iotonaponskih modula i gromobranske instalacije na krovu treba biti veca od 0,5 m. Ako nije mo-
guce ostvariti udaljenost vecu od 0,5 m, potrebno je Iotonaponske module vodljivo spojiti s gro-
mobranskom instalacijom koja je spojena s uzemljenjem, da struja udara groma ne bi tekla kon-
strukcijskim okvirom Iotonaponskih modula.
3.12.2. Izjednaenje potencijala
Izjednacenje potencijala je galvansko povezivanje svih metalnih masa. Vodic za izjednacenje po-
tencijala prikljucuje sve metalne vodove objekta na sabirnicu
toji mogucnost da se medusobno spaja vise vodova koji se onda prikljucuju preko glavnog vo-
dica za izjednacenje potencijala na sabirnicu izjednacenja potencijala. Vodic za izjednacenje po-
tencijala oznacava se kao zastitni vodic zelenozutom bojom.

i vodicima ciji
pre
dalekovoda, atmosIerskog izbijanja oblak-oblak ili induciranog napona u sekciji niskog napona.
Odvodnici prenapona predstavljaju zastitu od atmosIerskih izboja za mrezno vezani izmjenivac,
kao i za ostalu opremu koja se nalazi u objektu.
Mrezno vezani izmjenjivac stiti se od atmosIerskih praznjenja, koja se mogu pojaviti na
okvirima Iotonaponskih modula koji su postavljeni na krovu gradevine, odvodnikom prenapona
na istosmjernoj DC strani, sto je na slici 3.50. oznaceno brojem 1. Odvodnici prenapona na
izmjenicnoj strani AC stite mrezno vezani izmjenjivac i ostala trosila u gradevini od prenapona
koji dolaze iz elektricne mreze, sto je na slici 3.50. oznaceno brojem 5 ili 3. Odvodnici prenapona
na istosmjernoj DC strani odabiru se prema naponu praznog hoda Iotonaponskog izvora (ukupnog
broja spojenih modula). Odvodnici prenapona na istosmjernoj i na izmjenicnoj strani, kao i okviri
Iotonaponskih modula, spajaju se na sabirnicu za izjednacenje potencijala.
Ako je udaljenost izmedu prikljucno sabirnickog polja Iotonaponskih modula i izmjenjivaca
DC/AC manja od 25 m, preporucuje se da se samo na jednom mjestu ugradi odvodnik prenapona.
Na slici 3.51. prikazan je Iotonaponski sustav s ugradenim odvodnicima prenapona u neposrednoj
blizini izmjenjivaca i prikljucnog sabirnickog polja Iotonaponskih modula. Dakle, zastita mora biti
osigurana ne samo na izlaznoj strani izmjenjivaca, nego i na izlaznoj strani Iotonaponskih modula.
Glavno izjednacenje potencijala obuhvaca cijeli objekt, a izvodi se zbog sprjecavanja unosenja
opasnih vanjskih potencijala u objekt, zbog sprjecavanja pojave razlike potencijala u objektu u
kojem uvijek postoji velik broj instalacija s vodljivim dijelovima koje nije moguce medusobno
izolirati. Kada se u zgradi izvede glavno izjednacenje potencijala, cijela zgrada cini jedan siguran
sustav u kojemu je mala vjerojatnost pojave opasnih napona dodira. U svakom objektu mora pos-
tojati sabirnica za izjednacenje potencijala i na nju se spajaju svi vodljivi dijelovi: zastitni vodici
PE, PEN vodici i glavni zemljovod, uzemljenja, cijevi i metalni dijelovi drugih instalacija u zgradi
kao i metalni dijelovi konstrukcije zgrade. Glavno se izjednacenje potencijala izvod
sjek ne smije biti manji od polovice presjeka najvecega zastitnog vodica u objektu, ni manji od
6 mm
2
za Cu, a ne mora biti ni veci od 25 mm
2
za Cu.
3.12.3. Odvodnici prenapona
Prenapon se javlja u slucaju izravnog udara groma u objekt, udara groma u Iazni ili dozemni vodic

Slika 3.51. Zastita Iotonaponskog sustava uzemljenjem i odvodnicima prenapona

mora dobro provesti struju groma u zem-
mora biti sto manji. Taj otpor ovisi o karakteristikama zemljista
, kako bi se ukupni otpor smanjio.
ja kroz zemlju, stvara
se n
13.13. Fotonaponski sustavi u Europi i svijetu
Trziste Iotonaponskih sustava imalo je do sada snazan rast, sto ce se sigurno nastaviti i u sljede-
cim godinama. Do kraja 2009. godine u svijetu je instalirano blizu 23 GW Iotonaponskih sustava,
slika 3.52. U ugradnji Iotonaponskih sustava prednjaci Europa u kojoj je instalirano 16 GW i koja
obuhvaca oko 70 ukupno instaliranih sustava, zatim slijedi Japan sa 2,6 GW, SAD sa 1,6 GW a
ostalo otpada na ostatak svijeta.
Europsko udruzenje industrije Iotonapona EPIA (engl. European Photovoltaic Industrv Asso-
ciation), koje broji preko 200 tvrtki u svijetu koje se bave industrijom Iotonaponske tehnologije
(95 europskih tvrtki, odnosno 80 svjetskih), dalo je jasnu poruku i predvidanja do 2014. go-
dine, s pogledom i do 2020. odnosno 2040. godine.
EPIA predvida (a sve sto su do sada prognozirali, znatno je i nadmaseno) da ce solarna Iotona-
ponska tehnologija do 2020. godine pokriti 12 u Europskoj uniji potrosene elektricne energije,
a 2040. godine cak 28 . Takoder su iznijeli podatak da je 2008. godine u industriji Iotonaponske
tehnologije izravno radilo 130 000 radnika te posredno jos 60 000. Njihova je procjena da ce
2020. godine raditi oko 1,4 milijuna radnika, a 2030. godine cak 2,2 milijuna radnika na podrucju
Iotonaponskih sustava.
Udio Europe na trzistu Iotonaponskih sustava u 2009. godini iznosio je 78 (5618 MW), za-
tim slijedi SAD (477 MW) sa 7 i Japan (484 MW) sa 7 te Juzna Koreja s 2 (168 MW) i
Kina s takod lika 3.53.)
Na primjeru TN-S sustava, kako prikazuje slika 3.51., vod Iaze L i neutralnog vodica N preko
AC odvodnika prenapona spojeni su sa zastitnim vodicem PE. PE vodic je spojen na sabirnicu za
izjednacenje potencijala, a ona je spojena na gromobransku instalaciju koja vodi na uzemljivac
gradevine. Na slici su prikazane dvije grupe DC odvodnika prenapona. Prva se grupa postavlja
neposredno u spojnoj kutiji Iotonaponskih modula i odvodi atmosIerski prenapon s Iotonaponskih
modula u uzemljivac. Druga se grupa postavlja na kraju istosmjernog kabela prije spajanja na
mrezno vezani izmjenjivac. Ona stiti mrezno vezani izmjenjivac od induciranog napona u sekciji
niskog napona.
3.12.4. Uzemljivai i sustavi uzemljenja
Bitan dio gromobranske instalacije je i uzemljivac. On
lju, drugim rijecima njegov otpor
u koje se ukopava uzemljivac i o geometriji samog uzemljivaca. Karakteristika zemljista bitna za
izvedbu dobrog uzemljivaca jest speciIicni otpor tla, a on se deIinira kao otpor koji struji pruza
kocka od homogenog zemljista s velicinom stranica od 1 m. Ako je speciIicni otpor veci, onda se
mora ici na izvedbu uzemljivaca vecih dimenzija
Ako konstrukcija Iotonaponskih modula nije vodljivo spojena s gromobranskom instalacijom
ili sama kuca nema gromobransku instalaciju, potrebno je konstrukciju Iotonaponskih modula iz-
ravno spojiti s uzemljenjem.
Uzemljivaci najcesce dolaze u sljedecim izvedbama: trakasti (u obliku metalne trake koja se
zakapa u zemlju, a traka je najcesce od pocincanog celika, rjede od bakra), stapni (u obliku metal-
ne sipke ili cijevi koja se ukopa okomito u zemlju) i temeljni (metalni vodici koji se postavljaju u
temelje objekta i preko velike povrsine betona dolaze u kontakt s okolnom zemljom).
Prilikom prolaska struje kroz uzemljivac i njezina daljnjeg rasprostiran
a zemlji raspodjela potencijala najcesce u obliku tzv. potencijalnog lijevka. To znaci da je po-
tencijal najvisi uz sam uzemljivac, a s povecanjem udaljenosti od uzemljivaca naglo opada. To je
logicno, jer struja pravi najveci pad napona dok se rasprostire na malom podrucju oko uzemljiva-
ca. Kad od njega malo odmakne, ima pred sobom mnogo vecu povrsinu i stoga manji otpor pa su i
padovi napona manji.
er 2 (160 MW). Na ostatak svijeta odnosi se preostalih 4 (309 MW). (S
1166
1428
1761
2229
2823
3924
5323
6929
9360
15677
22893
0
2000
4000
6000
8000
10000
12000
14000
16000
18000
20000
22000
24000
26000
1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009
s
n
a
g
a
,

M
W

Slika 3.52. Godisnja ukupna snaga u svijetu instaliranih Iotonaponskih sustava
Europa; 78%
Japan; 7%

USA; 7%

Juna Koreja; 2%

Ostatak svijeta; 6%

Slika 3.53. Trzisni udjeli Iotonaponskih sustava u svijetu 2009. godine
U svijetu je 2009. godine instalirano 7,2 GW Iotonaponskih sustava. Ovome je znatan doprinos
dalo snazno razvijeno europsko trziste Iotonaponske tehnologije. U Europskoj uniji instalirano je
2009. godine 5,6 GW, sto je 78 ukupno instaliranih Iotonaponskih sustava te godine u svijetu.
U Europi dominira Njemacka, koja je 2009. godine instalirala novih 3800 MW, sto je 53
Iotonaponskih sustava instaliranih u svijetu, odnosno 68 instaliranih Iotonaponskih sustava u
Europi te godine. Njemacka, s ukupno 10 000 MW Iotonaponskih sustava, uvjerljivo je na prvom
mjestu, ne samo u Europi nego i u svijetu.
Iza Njemacke s 3800 MW u 2009. godini dolazi Italija sa 730 MW, Ceska Republika s 411 MW,
Belgija s 292 MW, Francuska s 185 MW itd. (Tablica 3.1.)


Tablica 3.1. Godisnji pregled i udjeli pojedinih zemalja u trzistu Iotonaponskih sustava do 2014. godine
Zemlja Oznaka 2007. 2008. 2009. 2010.
P
2011.
P
2012.
P
2013.
P
2014.
P
Belgija EPIA* 18 50 292 140 160 200 220 240
EPIA** 200 220 240 260 280
Bugarska EPIA* 0 2 7 15 40 60 80 100
EPIA** 20 100 150 200 250
Ceska EPIA* 3 51 411 900 100 130 150 175
EPIA** 1000 425 450 475 500
Francuska EPIA* 11 46 185 500 540 580 620 660
EPIA** 700 860 1100 1200 1300
Njemacka EPIA* 1107 2002 3800 3000 3000 3000 4000 4000
EPIA** 4500 4000 4000 5000 5500
Grcka EPIA* 2 11 36 100 125 145 165 190
EPIA** 115 250 400 450 585
Italija EPIA* 70 338 730 900 950 1000 1100 1200
EPIA** 1200 1250 1500 1750 2000
Portugal EPIA* 14 50 32 70 75 80 85 90
EPIA** 100 150 180 220 250
Spanjolska EPIA* 560 2605 69 600 500 550 605 675
EPIA** 650 750 820 940 1060
UK EPIA* 4 6 10 20 80 150 200 250
EPIA** 40 100 200 350 500
Ostatak 00 400 EPIA* 16 92 46 45 100 200 3
Europe EPIA** 190 300 650 950 1250
Ukupno EPIA* 1806 5252 5618 6290 5670 6095 7525 7980
EU EPIA** 8715 8405 9690 11795 13475
Kina EPIA* 20 45 160 160 250 300 400 600
EPIA** 600 1000 1250 1800 2500
Indija EPIA* 20 40 30 50 100 150 200 250
EPIA** 300 500 700 900 1500
Japan EPIA* 210 230 484 700 900 1000 1100 1200
EPIA** 1200 1800 2000 2200 2400
SAD EPIA* 207 342 477 600 1200 1500 2000 3000
EPIA** 1000 2000 3000 4500 6000
Ostatak EPIA* 168 373 447 380 400 480 590 700
svijeta EPIA** 900 1700 2450 3400 4100
Ukupno EPIA* 625 1030 1598 1890 2850 3430 4290 5750
bez EU EPIA** 4000 7000 9400 12800 16500
UKUPNO EPIA* 2430 6283 7216 8180 8520 9515 11825 13810
EPIA** 12715 15405 19090 24595 29975
EPIA European Photovoltaic Industry Association (Europsko udruzenje industrije Iotonapona)
EPIA* umjereni
EPIA** politicka potpora
201
z
pol
rema globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama
te u
rast
0.
P
do 2014.
P
procijenjene vrijednosti
U tablici 3.1. ujedno je dana i projekcija razvoja Iotonaponske tehnologije Europskog udruze-
nja industrije Iotonapona (EPIA) od 2010. do 2014. godine sa umjerenim i ubrzanim rastom, u
iticku potporu parlamenata. Vidljivo je da se uz politicku potporu, koja i sada postoji u vecini
zemalja, moze ocekivati 2014. godine novih 30 GW Iotonaponskih sustava, dok bi to uz umjereni
rast iznosilo svega 14 GW.
U slucaju vece politicke odgovornosti p
z politicku potporu Iotonaponskim tehnologijama, europsko bi trziste Iotonapona zabiljezilo
rast sa 5,6 GW u 2009. godini na 13,5 GW u 2014. godini.

no m iz
ra imulaci dim zion nj bli nj
naponskih sustava
ise pr kojima se e si irati ton ski ava to I-C
ASTPVPS, Greenius, Homer, PVcad, PV Design Pro, PVS, PV , PV T, IM
Design SMA i mnogi drugi. Vecin ede rogr moz ed o
se na istim nim a. je ne d l
m ovede stvarnom oto sk av im m
ijenjati ulazne parametre te tako istrazivati i procjenjivati razlicite konIiguracije Iotona-
sustava s obzirom na dugorocno dobiven ktri ner
n je P stav (eng oto ic G aph Info on ) je
nu proizvodnje elektricne energije iz Iotonaponskih sustava na temel ljovida u Europi,
goza ziji, gdje postoje stotine meteoroloskih mjernih postaja gdje se izravno ili
eizravno mje o zracenje. On je dio SOLAREC (engl. El itv ) akcije
s i obnovljivih izvora energije u Europskoj uniji kao ivo go
nog izvora energije.
ljene u PVGIS bazi podataka za E pu s tri ra zo
, a to su: zemljopisni podaci (administrativne granice, gra , kl i p (d
st ho plohe, om i globalnog ozra op i k gi
ma iskor en ) i al je ab od go
ozracenosti, godisnja proizvodnja elektricne energ tim ut
odinu)
4. Proraun fotonaponskog sustava s
eko msko anal om
4.1. Prog
foto
mi za s ju, en ira e i o kova e

Postoji v ograma moz mul rad Io apon h sust kao s su PV hart,
D *Sol SYS SOLD , So-
lEm, Sunny a nav nih p ama e se m usobn uspo-
redivati jer
rezultatima
temelje ulaz
nim na
parametrim
radu I
Posto d
ih sust
etalj uspore be simu acija s
jerenja pr napon a. Pri s ulacija a mo-
zemo m
onskih p u ele cnu e giju.
Bita VGIS su l. Ph volta eogr ical rmati Svstem koji da proc-
je ju zem
AIrici i ju padnoj A
n ri suncev Solar ectric Action
koja doprino i primjen odrz g i du rocno
sigur
Vrste podataka sprem uro adrze grupe zina re lucije
1 1 km dovi) imatsk odaci nevna
ozraceno rizontalne jer diIuznog cenja, timaln ut na ba FN
modula za ksimalno istenje ergije region ni pros ci za iz rana p rucja ( disnja
suma ije, op alni k nagiba FN modula kroz
cijelu g .

Slika 4.1. Temeljna shema simulacijskog programa PVS
ali rezolucije 2 2 km.
Baza podataka za mediteranske zemlje, AIriku i jugozapadnu Aziju sadrzi prve dvije grupe ra-
zina kao i za Europu (geograIski podaci i klimatski podaci)

oIer institutu za solarnu energiju
ackoj, moze se si-
azne parametre lokacije na kojoj je instaliran FN
ergije moze dati in-
toga moze izravno iskoristiti, koliko se elektricne ener-
licine sunceva zracenja na
hor
Pomocu simulacijskog programa PVS razvijenog na Fraunh
(engl. Fraunhofer Institute for Solar Energv Svstems ISE) u Freiburgu, u Njem
mulirati rad Iotonaponskog sustava, koristeci ul
sustav, odabrane module i izmjenjivac dc/ac. (Slika 4.1)
Navedeni program proracunava, za odredenu lokaciju, koliko elektricne en
stalirani Iotonaponski sustav, koliko se od
gije predaje u mrezu, koliki je solarni stupanj pokrivanja u odnosu na potrosnju elektricne energije
te koliko energije treba uzeti iz mreze da bi se zadovoljile energetske potrebe zgrade, ako se radi o
FN sustavu prikljucenom na javnu elektroenergetsku mrezu preko kucne instalacije.
Navedeni program provodi simulaciju za odredenu lokaciju na temelju ulaznih parametara FN
sustava (snaga FN generatora, vrsta modula, kut nagiba, tip i snaga izmjenjivaca dc/ac) i godisnje
potrosnje zgrade prema dijagramu opterecenja. Nakon provedene simulacije dobiva se izvjesce s
rezultatima simulacije. Ti su rezultati mjesecne i godisnje prosjecne ve
izontalnu plohu, sunceva zracenja na kut nagiba krova, stupnja djelovanja FN sustava, stupnja
djelovanja dc/ac izmjenjivaca, omjera ucinkovitosti i solarni stupanj pokrivanja.
Slicno simulacijskom programu PVS radi i simulacijski program PV*SOL koji je razvila tvrt-
ka Valentin Energie SoItware GmbH iz Berlina, ciji je glavni izbornik dan na slici 4.2.

Slika 4.2. Glavni izbornik simulacijskog programa PV*SOL
Slika 4.3. prikazuje izbornik odabira vrste i broja modula za odredenu lokaciju na kojoj je in-
staliran Iotonaponski sustav, kao i kut nagiba i azimut modula simulacijskog programa Sunny De-
sign; V1.31 tvrtke SMA iz Njemacke. Bitno je napomenuti da se za lokaciju mogu odabrati razne
zemlje i gradovi diljem Europe i svijeta. Takoder se mogu uzeti razlicite vrste modula od razlicitih
proizvodaca te s odredenim brojem Iotonaponskih modula dobiti zeljenu snagu FN sustava.
Navedeni programi otonaponskog sustava
za odredenu lokaciju, na temelju ulaznih parametara sustava, kao sto su snaga FN generatora, vrs-
ta m
uglavnom provode simulaciju, tj. dimenzioniranje I
odula i kut nagiba modula, vrsta i snaga izmjenjivaca. Nakon provedene simulacije dobiva se
zavrsno izvjesce s rezultatima simulacije.

Slika 4.3. Odabir modula simulacijskim programom Sunny Design; V1.31, SMA
4.2. Ekonomska analiza i povrat investicije u fotonaponski sustav
Pored navedenih simulacijskih programa postoje i jednostavniji nacini pomocu kojih se dovoljno
precizno, a brzo, moze izracunati godisnja proizvedena elektricna energija iz instaliranoga Iotona-
ponskog sustava. Zbog toga cemo deIinirati neke temeljne pojmove, kao omjer ucinkovitosti.
Bitan je pokazatelj Iotonaponskog sustava, pored stupnja djelovanja modula i stupnja djelova-
nja izmjenjivaca, omjer ucinkovitosti Iotonaponskog sustava. Omjer ucinkovitosti PR (engl. Per-
formance Ratio) deIinira se kao omjer izmedu stvarno dobivene elektricne energije Iotonaponskog
sustava i elektricne energije na ulazu u sustav. Taj se omjer krece izmedu 70 i 85 i veci je za
bolje Iotonaponske sustave.
Omjer ucinkovitosti PR:
st
FN
E
PR
E
=
gdje je:
E
st

stvarno dobivena energija iz Iotonaponskog sustava, kWh
E
FN

dobivena energija iz Iotonaponskih modula, kWh
Dobivena energija iz Iotonaponskih modula:
FN Z m m
E E A q = kWh
gdj

e je:
E
Z

upadna energija sunceva zracenja na module, kWh/m
2
m

stupanj djelovanja modula
A
m

povrsina modula, m
2

Primjer:
Fotonaponski moduli povrsine 80 m
2
postavljeni su na krov gradevine pod kutom 30 i azimutom
0. Stupanj je djelovanja modula q
m
0,13. Omjer ucinkovitosti PR iznosi 80 . Koliko ce godi-
snje elektricne energije dati Iotonaponski sustav nazivne snage 10 kW
p
ako je instaliran u Zagre-
bu, Zadru, Varazdinu, Splitu, Sisku, Rijeci, Puli, Osijeku, Hvaru i Dubrovniku te koliko iznosi
speciIicna godisnja proizvedena elektricna energija za navedene gradove?
Rjesenje:
Za navedene gradove uzet cemo srednju dnevnu ozracenost prema jugu nagnute plohe pod kutom
od 30 i azimutom 0 (vidi Majdandzic; Solarni sustavi Teorifske osnove, profektiranfe, ugrad-
nfa i primferi i:vedenih profekata pretvorbe energife suncevog :racenfa u elektricnu, toplinsku i
energifu hladenfa, Nakladnik Graphis d.o.o., Zagreb). Grubo mozemo uzeti upadnu energiju sun-
ceva zracenja za navedene gradove sa karte srednje godisnje ozracenosti vodoravne plohe ukup-
nim suncevim zracenjem u Republici Hrvatskoj (vidi: Dodatak).
Temeljem zadanih parametara, a pomocu gore navedenih jednadzbi, mozemo izracunati elek-
tricnu energiju koju ce godisnje dati Iotonaponski sustav nazivne snage 10 kW
p
instaliran u neko-
liko gradova u Republici Hrvatskoj. Ti su rezultati, kao i speciIicna godisnja proizvedena elek-
tricna energija za navedene gradove, prikazani u tablici 4.1.
Tablica 4.1. Dobivena elektricna energija iz Iotonaponskog sustava nazivne snage 10 kW
p

instaliranoga u nekoliko gradova u Republici Hrvatskoj
grad
upadna energija
sunceva zracenja na
nagnute module,
E
Z
, kWh/m
2

dobivena energija
iz Iotonaponskih
modula,
E
FN
, kWh
dobivena el. energija
iz Iotonaponskog
sustava,
E
st
, kWh
speciIicna godisnja
proizvedena
el. energija
kWh/kW
p

Zagreb 1 370 14 248 11 398 1 140
Zadar 1 660 17 264 13 811 1 381
Varazdin 1 330 13 832 11 066 1 107
Split 1 720 17 888 14 310 1 431
Sisak 1 350 14 040 11 232 1 123
Rijeka 1 470 15 288 12 230 1 223
Pula 1 580 16 432 13 146 1 315
Osijek 1 370 14 248 11 398 1 140
Hvar 1 780 18 512 14 810 1 481
Dubrovnik 17 784 14 227 1 423 1 710

Povrat investicije u fotonaponski sustav instaliran u Zagrebu
naknada za isporucenu elektricnu energiju u elektroenergetsku mrezu:
Pro
Vrijeme otplate Iotonaponskog a:
262 500,00 / 42 990,98 6,1 godina
*ci sustava) instalirane snage do
uklju
Ugovor o otkupu elektricne energije sklapa se na razdoblje od 12 godina.
Godisnja
11 398 kWh 3,7718 kn/kWh* 42 990,98 kuna
cjena ukupne investicije:
262 500,00 kuna (3 500,00 t/kW)
sustav
jena elektricne energije iz suncane elektrane (Iotonaponskoga
civo 10 kW u 2010. godini

Pov sustav instaliran u Zadru
nada za isporucenu elektricnu energiju u elektroenergetsku mrezu:
tricne energije iz suncane elektrane (Iotonaponskoga sustava) instalirane snage do
262 500,00 / 53 974,46 4,8 godina
snage do
Ugovor o otku e b
Napomena.
Ovo vrifeme otplate vrifedi u slucafu da su uloena vlastita financifska sredstva, a ako su sredstva
dobivena od banke, vrife otonaponskog sustava u tom afu krece se i 12
g visno o dog im kamatama
rat investicije u fotonaponski
Godisnja nak
13 811 kWh 3,7718 kn/kWh* 52 092,33 kuna
Procjena ukupne investicije:
262 500,00 kuna (3500,00 t/kW)
Vrijeme otplate Iotonaponskog sustava:
262 500,00 / 52 092,33 5 godina
*cijena elek
ukljucivo 10 kW u 2010. godini
Ugovor o otkupu elektricne energije sklapa se na razdoblje od 12 godina.
Povrat investicije u fotonaponski sustav instaliran u Splitu
Godisnja naknada za isporucenu elektricnu energiju u elektroenergetsku mrezu:
14 310 kWh 3,7718 kn/kWh* 53 974,46 kuna
Procjena ukupne investicije:
262 500,00 kuna (3 500,00 t/kW)
Vrijeme otplate Iotonaponskog sustava:
*cijena elektricne energije iz suncane elektrane (Iotonaponskoga sustava) instalirane
ukljicivo 10 kW u 2010. godini
pu elektricne energij sklapa se na razdo lje od 12 godina.
me otplate f
ovoren
sluc :medu 8 i
odina, o .
Dodatak

lici Hrvatskoj

Sre vne plohe ukupnim sunevim zraenjem
Karte ozracenosti vodoravne plohe ukupnim suncevim zracenjem u Repub

dnja godinja ozraenost vodora


vna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u sijenju Srednja dne

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenje u veljai

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u oujku

S rednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u travnju

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u svibnju

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u lipnju

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u srpnju

S rednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u kolovozu

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u rujnu

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u listopadu


Sr ednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u studenom

Srednja dnevna ozraenost vodoravne plohe ukupnim sunevim zraenjem u prosincu

Program Europske unije za Hrvatsku
Instrument pretpristupne pomoi Obnovljivi izvori energije
Project fnanced by the European Union
IMPLEMENTATION OF NEW CURRICULA:
Increasing knowledge and information on Renewables
Projekt je fnanciran sredstvima Europske unije
IMPLEMENTACIJA NOVIH KURIKULUMA:
Poveanje znanja i informacija o obnovljivim izvorima energije
Provedbeno tijelo:
Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Odjel DEFCO
Nositelj projekta:
Partneri na projektu:
Grad Oroslavje
Struni suradnici:
Darko Cobovi, dipl. ing.
Goran Nuskern, dipl. ing.
Autor:
Doc. dr. sc. Ljubomir Majdandi, dipl. ing.
HSUSE Hrvatska struna udruga za sunevu energiju
Izdava:
Tehniki urednik:
Mario Lesar, graf. ing.
Dizajn i promocija:
Culmena d.o.o.
Web adresa:
www.ipa-oie.com
Europska komisija izvrno je tijelo EU.
Vie o projektu na www.ipa-oie.com
FOTONAPONSKI
SUSTAVI
Instrument pretpristupne pomoi
Obnovljivi izvori energije
Instrument pretpristupne pomoi (eng. Instrument for
Pre-Accession Assistance IPA) pretpristupni je program
za razdoblje od 2007. do 2013. godine koji zamjenjuje
dosadanje programe CARDS, Phare, ISPA i SAPARD.
Osnovni ciljevi ovog programa su pomo u izgradnji
institucija i vladavine prava, ljudskih prava, ukljuujui
i temeljna prava, prava manjina, jednakost spolova i
nediskriminaciju, administrativne i ekonomske reforme,
ekonomski i drutveni razvoj, pomirenje i rekonstrukciju
te regionalnu i prekograninu suradnju.
doprinosi jaanju gospodarske i socijalne kohezije, te
prioritetima Europske strategije zapoljavanja u podruju
zapoljavanja, obrazovanja, strunog osposobljavanja i
socijalnog ukljuivanja.
Europsku uniju ini 27 zemalja lanica koje su odluile
postupno povezivati svoja znanja, resurse i sudbine.
Zajedniki su, tijekom razdoblja proirenja u trajanju
od 50 godina, izgradile zonu stabilnosti, demokracije
i odrivog razvoja, zadravajui pritom kulturalnu
raznolikost, toleranciju i osobne slobode. Europska
unija posveena je dijeljenju svojih postignua i svojih
vrijednosti sa zemljama i narodima izvan svojih granica.
Prirunik
Ovaj projekt
fnanciran je od
Europske unije
Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije.
Za sadraj ove publikacije odgovorna je Srednja kola
Oroslavje i ne odraava stavove Europske unije.
Ljubomir Majdandi

Fotonaponski Sustavi PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fotonaponski Sustavi PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Europska komisija izvrno je tijelo EU.

Vie o projektu na www.ipa-oie.com

You might also like