jusuf dafi

hadi alija hadisalihovi stolaki vakif i kairski oficir

Uvod Bonjaki narod je bio prisiljen da se bori za ouvanje svoje vjere i slobode od samih zaetaka bosanske dravnosti poetkom IX stoljea. Borba za slobodu i vjeru nastavila se i nakon to je islam pokucao na bosanska vrata u XV stoljeu. Tako su nai ponosni preci branili svoj dini-islam shodno svojim mogunostima. Neki su to inili sabljom, neki perom, neki imetkom, a bilo je i onih meu hrabrim sinovima Bosne koji su svoj din branili spojivi dvoje - sabljom i imetkom kao to je to radio Ahmed-paa Hercegovi, Gazi Husrev-beg, Husejn-kapetan Gradaevi kao Zmaj od Bosne, porodica engi, Ljubovi i drugi; sabljom i perom poput pljevaljskog muftije Mehmeda emsekadia ili Zmaja od Sandaka, Saliha Vilajetovia zvanog Hadi Lojo; perom i imetkom kao Hasan Kafija Pruak i drugi njemu slini meu bosanskom ulemom. Meu svim tim uglednicima bosanskim, to se tie stolakog kraja, istie se Hadi Alija Hadisalihovi, sin Hasanov, vakif Stoca, koji je sluio islamu sabljom i imetkom. alosno je da je taj Hadi Alija Hadisalihovi danas skoro zaboravljen i od samih Stoana. ivotopis Hadi Alije Hadisalihovia Malo se zna o ivotopisu Hadi Alije Hadisalihovia, to na nesreu nije neobino u bonjakoj historiji. Glavni i osnovni izvor za prouavanje Hadi Alijine biografije je vakufnama (darovnica) njegovih zadubina, nastala u evvalu 1148. godine po Hidri (14. 2. do 14. 3. 1736. godine).1 Iz nje, izmeu ostalog,
1 Prijepis vakufname nalazi se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u acta turcarum pod brojem 3140. Na prijepisu nema ovjere kadije niti potpisa svjedoka.

Str.844

Jusuf Dafi

Br.9-10

saznajemo da je vakif porijeklom iz kasabe Stolac u Hercegovakom sandaku, da je u vrijeme gradnje svoga vakufa, tj. damije i popratnog mekteba, ivio u Kairu, gdje je i umro, te da je ukopan u nekom kairskom mezarju2 prije nego to su njegove zadubine zavrene. Na ahiret je preselio 1734. ili 1735. godine. Neumorni pregalac Hivzija Hasandedi, koji se bavio muslimanskom batinom Istone Hercegovine, zabiljeio je ta narodna predanja iz stolakog kraja kau o ovom naem Hercegovcu: Predanje o njemu zna samo toliko da je vrio neku vojnu funkciju i bio vojni zapovjednik.3 Na temelju podataka iz vakufname i narodnog predanja nije teko zakljuiti da je vojna karijera Alije Hadisalihovia bila uspjena, budui da je stekao pozamano bogatstvo iz kojega je finansirao vlastiti odlazak na had u Mekku te gradnju legata (vakufa) u rodnoj grudi. Po svoj prilici, hodoae je iskoristio kako bi posjetio i Medinu, grad Boijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Prvi mutevelija njegovog vakufa bio je izvjesni hadi Salih, koga je bio odredio i kao izvrioca svoje oporuke. Hadi Salih je po svoj prilici bio u tjenjoj rodbinskoj vezi sa Hadi Alijom. Moda su njih dvojica zajedno bili na hadu, da bi pri povratku Hadi Alija dao hadi Salihu novac za izgradnju mekteba i damije u Stocu. Zanimljivo je spomenuti da se Hadi Alija u kasnijim izvorima spominje pod prezimenom Hadisalihovi. Oito da su potonje generacije Hadi Aliju na ovaj nain povezivali sa hadijom Salihom koji je bio, kako smo ve spomenuli, izvritelj njegove oporuke, nadglednik izgradnje njegovih zaklada te prvi njihov mutevelija. O linosti i djelu Hadi Alije Hadisalihovia takoer ne znamo puno. Tu nam je glavni izvor opet vakufnama te njegove zaklade - mekteb i damija. Inae, damija je i dan-danas uzgor u Stocu. Historijat damije do agresije na RBiH Damija Hadi Alije Hadisalihovia je sagraena prije evvala 1148. godine, odnosno 14. februara 1736. godine, kako se razumije iz
2 Najvjerovatnije je ukopan u Maloj ili Velikoj Karafi, starim kairskim mezarjima, gdje je sahranjena veina Bonjaka koji su okonali ovodunjaluki ivot u osmanskom Kairu. Tu su, primjera radi, ukopani Ali-paa Hadim, Ahmed-paa Sarho, Junus-paa, Beir-paa i dr. (Jusuf Rami, Bosanski namjesnici turskog (osmanskog) doba u Egiptu, Glasnik IZ, vol. LXII, br. 9-10, str. 888; Ibid., Ibid., Bonjaci u Egiptu u vrijeme tursko-osmanske uprave, El-Kalem - CNS, Sarajevo, 2012, str. 5) Naalost, zbog injenica da su se Mala i Velika Karafa jo od dolaska islama u Egipat koristili za ukop umrlih te da se inhumacija vri i dan-danas (veina sadanjih mezarluka i turbeta potie iz XX stoljea) teko je ustvrditi ak i u kojem je haremu Kaira sahranjen na Hadi Alija Hadisalihovi. 3 Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina Istone Hercegovine, El-Kalem, Sarajevo, 1990, str. 23.

Br.9-10

Hadi Alija Hadisalihovi - stolaki vakif i kairski oficir

Str.845

darovnice. Nalazi se tik na lijevoj obali Bregave, pedesetak metara zapadno od poznate Inat-uprije.4 Upravo zbog njene blizine Inat-upriji dolazi njeno narodno ime - uprijska damija. Mahala u kojoj se nalazi damija nosila je naziv Hamam-mahala, u ast silahdara Husein-pae koji bijae podigao hamam u dotinoj etvrti koncem XVI ili poetkom XVII stoljea.5 No, nakon izgradnje damije, mahala je promijenila ime u Hadi Alijina mahala, na to nas upuuju dostupni izvori.6 Prvobitni izgled damije nam nije poznat. Najvjerovatnije je bila malehna i bez munare. Iz tariha (hronograma) koji je uklesan u plou iznad ulaznih vrata stoji da ju je 1179. godine po Hidri (1765/66 godine) proirio neki hadi Muhamed. Pretpostavlja se da je damija proirenjem tog hadi Muhameda dobila munaru i sadanji izgled. Bregava je u ta prijanja vremena esto plavila dio Stoca gdje se nalazi Hadi Alijin vakuf. Mogue je da je damija proirena nakon jedne velike poplave koja je bila ozbiljno otetila damiju. Primjera radi, poznato je da se u novembru 1789. godine zbila velika poplava kada je Bregava poplavila svu Hadi Alijinu mahalu, a time i njegove zadubine, nainivi veliku kodu.7 Prema prii Stoana, otkako je damija izgraena, porodica Mehmedbai vodila je rauna o njoj. Tako bi nakon svake poplave i oteenja damije dotina porodica opravljala damiju od dobrovoljnih priloga koje bi skupljala od muslimana Stoca, davajui pritom najvee priloge.8 Historijat damije od ruenja tokom agresije na RBiH do njene obnove Dakle, uprijska damija je preivjela sve nedae tokom svog viestoljetnog postojanja, tj. damija nije nikad bila sruena. Tako je i bilo sve dok ratni vihor tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu nije stigao u Stolac. Sve stolake damije, pa tako i damija Hadi Alije Hadisalihovia nastradala je od ustake ruke ljeta 1993. godine.9 Damiju je 27. jula 1993. godine zapalila, a 2. augusta iste te godine
Ibid., str. 23. Ibid., str. 23. 6 Ibid., str. 23. 7 Ibid., str. 26. 8 Prema prii Habibe Mehmedbai (ro. Behmen) koju je zabijeio Hivzija Hasandedi. Vidi: Ibid., str. 26. 9 Usput vidi o stradanjima Bonjaka stolakog kraja za vrijeme agresije: Crimes in Stolac Municipality 1992-1996, Did, Sarajevo, 2001.
4 5

Str.846

Jusuf Dafi

Br.9-10

Damija Hadi Alije Hadisalihovia u Stocu - dananji izgled

minirala i sruila ustaka vlast tzv. Herceg-Bosne u Stocu. Graevinski materijal odvezen je u korito rijeke Radimlje, u blizini ljunkare.10 Podruje i ostaci graevinske cjeline uprijske damije su 2003. godine proglaeni nacionalnim spomenikom BiH te su uvrteni na Privremen spisak nacionalnih spomenika BiH odlukom koju je donijela Komisija za ouvanje nacionalnih spomenika, na sjednici odranoj od 21. do 27. januara 2003. godine.11 Dotina komisija je sljedee godine, na 15. sjednici odranoj od 6. do 10. jula 2004. godine, donijela odluku o brisanju podruja i ostataka graditeljske cjeline Hadi Alije Hadisalihovia damije sa Privremene liste i uvrtavanju istih na stalnu listu nacionalnih spomenika BiH.12 Damija je na koncu obnovljena 2010. godine. Sveano otvorenje je bilo 24. jula 2010. godine.13
10 Vidi podrobnije o ruenju uprijske damije: Crimes in Stolac Municipality 1992-1996, Did, Sarajevo, 2001, str. 38-39. 11 uprijska (Hadi-Alije Hadisalihovia) damija, podruje i ostaci graditeljske cjeline, www.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=582, 19.9.2013, 21:56. 12 Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste, www.kons.gov.ba/main.php?id_ struct=147&lang=1, 19.9.2013, 21:57. 13 Dan stolakih damija obiljeie otvaranje Podgradske i uprijske damije, www.starigrad. ba/bs2/vijest.php?id=821, 19.9.2013, 22:15; Stolake damije, miz-stolac.ba/?p=225, 19.9.2013, 22:12.

Br.9-10

Hadi Alija Hadisalihovi - stolaki vakif i kairski oficir

Str.847

Opis cjelokupne graditeljske cjeline Damija je graena od tesanog kamena sa etverovodnim krovom. Krov je prvobitno bio pod kamenim ploama, kasnije, do prije zadnjeg rata pod crijepom, a danas, nakon obnavljanja, ponovo pod kamenim ploama. Unutranji prostor damije je 8,76x7,97 metara (69,81 m2), a ako raunamo zidove i sofu onda su njene dimenzije 10,34x12,37 metara (127,91 m2). Damijska sofa se nalazi na sjeverozapadnoj strani, dubine je 2,95 metara. Na sjeverozapadnoj fasadi na nivou iznad sofa su udvojene produne drvene grede koje se proteu od sjevernog do zapadnog oka fasade. Izmeu njih je prodor poprenih greda koje se preko dva puna sedla i dva polusedla, ije su donje strane raskono izrezbarene, oslanjaju na etiri drvena stupa na sofi. Na sjeverozapadnom zidu damije, desno i lijevo od ulaznih vrata, nalaze se dva pravokutna prozora s rasteretnim prelomljenim lukom raenim u kamenu miljevini. embrane prozora, takoer raene u miljevini, profilirane su. Na prozorima su demiri i drveni kapci, koji se otvaraju u unutranjost damije. Na sjeveroistonom zidu sofe damije je jedan pravougaoni prozor s obrubljenim embranama raenim u miljevini. Mahfil damije je 4,68x8,67 metara (40,58 m2) i nalazi se iznad damijske sofe. Na sjeverozapadnoj strani mahfil ima tri pravokutna prozora. Na toj strani streha je duboka i pridrana s jedanaest dugih i dva kratka kutna drvena kosnika. Mahfil je nadnesen nad ulaznim zidom u unutranjost damije, ne oslanja se na stupove. Poprene grede mahfila su prihvaene kosim drvenim nosaima koji su skriveni daanim pokovom koji pravi polovinu bavastog svoda. Mihrab, 4,15 m visok, raen je u kamenu miljevini. Ima polukrunu osnovu. U njegovom gornjem dijelu uraen je raskoan stalaktitni ukras u sedam horizontalnih pojaseva. U ravnom dijelu mihraba oko stalaktitnog dijela, iznad, desno i lijevo, ponavlja se tri puta motiv isklesanog kamenog cvijeta rue ili lotosa. Minber, raen u istom kamenu kao i mihrab, sa je istom obradom profilacije - boni rubovi mihraba i ulaznog dijela minbera su isti i sl. Minber ima devet basamaka, od kojih su dva gornja najvia. Bonu stranu minbera pravi trougao sa obrubljenim ivicama u ijem je sreditu isklesana Davudova zvijezda, veliine 22X24,5 cm. urs je glatko isklesan u kamenu teneliji i smjeten je u istoni damijski oak. Na stranama damije prozori su postavljeni u dva vodoravna niza - gornji i donji. Tako su na sjeveroistonoj fasadi vidljiva po tri prozora u dva reda, na jugoistonoj po dva prozora u dva reda. Na obje ove

Str.848

Jusuf Dafi

Br.9-10

strane prozori gornjeg i donjeg reda postavljeni su na istim vertikalnim osovinama superponovani gornji u odnosu na donje prozore. Na ulaznoj, sjeverozapadnoj strani, spoljni otvori su postavljeni u tri vertikalne osovine - tri prozora u gornjem nivou, dva prozora u donjem nivou te centralno postavljenim vratima takoer u donjem nivou. to se tie jugozapadne strane, prozori su postavljeni u dva pojasa, no broj gornjih prozora nije istovjetan broju donjih prozora, a nisu postavljeni ni u istu vertikalnu osovinu. Tako su u njenom gornjem nivou fasade tri prozora te vrata, koja sa spoljnjeg stepenita vode na mahfil, dok je u donjem pojasu samo jedan prozor. Inae, prozori donjeg pojasa su pravokutni i imaju demire dok polukruni zavretak i postavljene spoljne drvene muepke imaju gornjepojasni penderi. Damijska munara je visoka 18,13 m. Njena osnovica, visine 3,94 m, ima etverokutni presjek i dijelom je zidana kao dio jugozapadnog zida damije. Presjek munarine kace ini istostranini dvanaestokutnik. Munara je zidana kamenom tenelijom. Ulaz u nju je direktan, na visini od 2,61 m, preko spoljnjeg dvokrakog stepenita, zidanog od 10 kamenih basamaka, koji su dozidani uz jugozapadni zid. Struk minareta, tj. prelaz iz osnove u kacu munare, ima samo jedinu visinu kamena, vrlo jednostavan, bez uobiajenih ukrasa. Preko vanjskog stepenita, vratima postavljenim u zidu uz munaru, ulazi se u prostor mahfila. Ograda erefe je pravljena od punih ploa miljevine koje su obrubljene na dnu i vrhu. U damijskom haremu (dvoritu) nalazi se adrvan i atrnja. adrvan je za ivota iz svoje oporuke sagradio i u njega doveo vodu iz Bregave Junuz Mehmedbai, lan asne muminske porodice o kojoj je ve bilo rijei. Na osnovu natpisa na adrvanu doznajemo da je zavren 20. oktobra 1935. godine. Za atrnju se ne zna kada je sagraena niti ija je zadubina. Ispred damije su ranije tekli havuzi (kanali), dovedeni iz Bregave, iz kojih se voda koristila za uzimanje abdesta. Harem damije krase i empresi, od kojih su do danas sauvana samo tri. Mekteb se nalazio jugozapadno od damije, izmeu damije i kue, iji su dananji vlasnici porodica Turkovi. Muallimsku dunost obnaali su imami damije. Zatvoren je 1920. godine. Zgrada mekteba je kasnije sluila neko vrijeme kao stolarska radionica, a onda je sruena. Danas se na mjestu zgrade mekteba nalazi lijepo ureena i zasaena baa.

Br.9-10

Hadi Alija Hadisalihovi - stolaki vakif i kairski oficir

Str.849

Historijat imameta i hatabeta u damiji Prvi imam i hatib damije bio je u vakufnami spomenuti mula Hasan. Nakon mula Hasana, sve do 1879. godine, nisu nam poznati imami-hatibi ove damije, osim nekog Ahmed-efendije 1791/1792. (1206. godine po Hidri)14. Abdulah-ef. emi je bio imam 1879. godine.15 Nakon njega imamsku dunost su obavljali Ahmed-ef. Piti, Ibrahimef. Piti i Muhamed-ef. Piti.16 Posljednji imam je bio Ali-ef. Doklo.17 Damija je zatvorena u vrijeme Drugog svjetskog rata. Od tada pa do zadnjeg rata kada je sruena, damija je otvarana samo jednom godinje, uoi ramazana, kada bi se u njoj prouio mevlud koji je odreen vakufnamom hadi Mehmeda Mehmedbaia. Naalost, ni nakon njene obnove 2010. godine nisu se stekli uvjeti da se u damiji ponovo pone klanjati duma i be vakat (pet dnevnih namaza). U damiji se povremeno klanja pokoji namaz, uglavnom za vrijeme vjerskih manifestacija, kao to je sluaj za vrijeme Dana stolakih damija. Naime, od 2010. godine, kada je obnovljena damija otvorena, svake godine se za vrijeme Dana stolakih damija u uprijskoj damiji klanja jedan namaz u dematu.18 Razvojni tok vakufa Hadi Alije Hadisalihovia Prema vakufnami Hadi Alija je oporuio 1630 groa i predao ih hadi Salihu (ve spomenutom) iz Stoca koga je imenovao za izvritelja svoga testamenta (vasi-muhtar). Odredio je da se glavninom novca izgradi damija i mekteb u Hamam-mahali kod uprije na Bregavi. Ostatak je namijenjen da se daje na kamate tako da se prihod troi na opravke vakufa i plaanje zaposlenih. Nakon zavretka gradnje damije i mekteba, spomenuti hadi Salih je doao u mehkemu (sud) i u nazonosti Murtez-efendije, sina hadi Ismailovog, kojeg je postavio za muteveliju radi registracije vakufa, izjavio sljedee: Hadi Alija, sin Hasanov, vakif, tokom gradnje damije i mekteba je umro u Kairu. Na izgradnju ovih objekata utroio sam ukupno 1170 groa. Ove zadubine i ostatak od 460 groa, po elji vakifa, dajem u vakuf i za vjena
Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina Istone Hercegovine, str. 25. Ibid., str. 25. 16 Ibid., str. 25. 17 Ibid., str. 25. 18 Vidi program Manifestacije za 2010: Manifestacija Dani Stolakih damija, www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=9099:manifestacija-qdani-stolakihdamijaq&catid=41:aktuelnosti, 19.9.2013, 22:08; za 2011: Dani stolakih damija, miz-stolac. ba/?p=218, 19. 9. 2013, 22: 09; za 2012: Otvorenje manifestacije Dani stolakih damija, sandzakpress.net/otvorenje-manifestacije-dani-stolackih-dzamija, 19. 9. 2013, 22:10; i za 2013: Dani stolakih damija 2013, www.stolac.ba/dani-stolackih-dzamija-2013.aspx, 19. 9. 2013, 22:11.
14 15

Str.850

Jusuf Dafi

Br.9-10

vremena zavjetavam. Odreujem da se novac svake godine daje u zajam mjesnim trgovcima, uz jak zalog i jamca, ili uz jedno od ovo dvoje. Novac e se davati na kredit uz 12, 5% kamate godinje. Prihod e se rasporeivati kako slijedi: - muteveliji tri ake dnevno - imamu deset aki dnevno - hatibu jedna aka dnevno - prvom mujezinu est aki dnevno - drugom mujezinu est aki dnevno - ferau i kajimu tri ake dnevno - za ulje za kandilje tri ake dnevno - za opravak damije i prostirku 480 aki godinje. Vakif odreuje da dunost imama i hatiba doivotno obavlja mula Hasan, a nakon njegove smrti slubenik koga postavi kadija pod artom da je sposoban i dostojan svog zvanja. Dunost prvog mujezina obnaat e Ibrahim, a drugog Ismail, sin hadi Salihov. Poslije njihove smrti mujezine e postavljati kadija. Hadi Salih zadrava za sebe doivotno pravo uprave nad ovom zadubinom. Poslije njegove smrti mutevelija e biti njegov sin Ismail, a nakon njega onaj koga kadija postavi. S obzirom da Bonjaci imaju dugu tradiciju uvakufljivanja, posebice Stoani, koji se poslije Mostaraca najvie istiu u Hercegovini, ne treba da iznenauje fakat da se vakuf Hadi Alije Hadisalihovia i dalje unapreivao.19 Tako su daljem razvoju Hadi Alijinog vakufa, ako ne raunamo ve spomenuta hadi Muhamedova dograivanja, doprinijela, koliko je nama poznato, trinaesterica Stoana iz Hadi Alijine mahale. Spomenut emo ih shodno godini registriranja njihovih vakufnama: hadi Mehmed Mehmedbai, sin Mahmudov (1734. i 1791), Nadija, ki hadi Hasanova (1791/1792), neke Fatima i Hatida (1792), mula Hasan, sin Abdulahov (1813), Ahmed Dervoz, sin hadi Halilov (1836), Nefisa Redi, ki Hasanova (1843), hadi Osman Hodi, sin Hasanov (1844), Mela Mustafagi, ki Ali-begova (1850), hadi Husein Behmen, sin hadi Osmanov (1850), Hatida Hajdarbegovi, ki hadi Hasanova (1866), Saima Halilagi, ki Mustafa-agina (1879) i Nazifa Milavi, ki Halil-begova (1879).20
19 Kao primjer razvijene stolake svijesti o vakufu dovoljno je navesti podatak da je Hivzija Hasandedi uspio zabiljeiti 81 stolakog zakladnika (vakifa), to naravno nije ni izbliza konaan broj (Ibid., str. 58). Treba spomenuti i da su skoro svi vakufi uniteni u vihoru rata ili pokradeni i uzurpirani putem nacionalizacije, poevi od vremena Austro-Ugarske, pa sve do doba komunistikog reima Josipa Broza Tita, kada je veina vakufa bespravno oduzeta muslimanima Stoca. Usput vidi detaljnije o stolakim vakufima: Ibid., str. 57-58. 20 Ibid., str. 26-29.

Br.9-10

Hadi Alija Hadisalihovi - stolaki vakif i kairski oficir

Str.851

Dosadanje pruavanje ivota i djela Hadi Alije Hadisalihovia O Hadi Aliji Hadisalihoviu nije mnogo pisano ne samo zbog oskudne biografske grae, ve i zbog naeg hroninog nemara. On je nepoznat van granica Bosne, zanemaren u samoj Bosni, pa ak i u Stocu, gdje se danas mogu nabrojati na prste oni koji znaju makar ime graditelja damije smjetene u blizini Inat-uprije. Koliko je nama poznato, ovo je druga bibliografska jedinica, odnosno lanak posveen Hadisalihoviu. Prvi lanak objavio je Jusuf Dafi u asopisu Saff, prije svega nekoliko mjeseci.21 Dakle, ako je Hadi Alija igdje spomenut, to se skoro uvijek svodi samo na navod da je Hadi Alija Hadisalihovi izgradio mekteb i damiju pored Inat-uprije u Stocu. Svijetli primjer predstavlja Hivzija Hasandedi koji je temeljito obradio vakuf, odnosno damijsku cjelinu i mekteb koje je podigao Hadisalihovi, te pritom spomenuo znaajne biografske podatke o vakifu.22 Pogovor Uprkos injenici da je veinu svog ivota proveo kao vojno lice u tuini, gdje je i preselio, Hadi Alija Hadisalihovi nije zaboravio svoj rodni kraj. Naprotiv, gradnjom damije i mekteba elio je da u Boije ime zavjeta svojim zemljacima objekte koji e im trajno koristiti. Naalost, spletom raznoraznih nedaa, mekteb danas vie ne postoji, dok damija ak 70 godina vie ne slui svojoj prvobitnoj svrsi. ivot i djelo Hadi Alije i danas su nepoznanica, dobrim dijelom zbog nemara nae bonjake historiografije, a djelimino i zbog oskudnih izvora o dotinoj osobi. Nadamo se da e ovaj lanak pomoi u buenju nae svijesti u pogledu Hadi Alije Hadisalihovia, i njegovog ivota i djela osvjedoenih u njegovom vakufu.

21 Jusuf Dafi, Hadi Alija Hadisalihovi - stolaki vakif sa prebivalitem u Kairu, Saff, 344/2013, str. 39-41. 22 Hivzija Hasandedi, Muslimanska batina Istone Hercegovine, str. 23-29, 42-43, 49.

Str.852

Jusuf Dafi

Br.9-10

- . .
HAJJI ALIJA HADZISALIHOVIC THE STOLAC WAQIF (BENEFACTOR) AND CAIRO OFFICER By Jusuf Dzafic The author writes in this work about one great benefactor from Stolac who, as an Ottoman officer, officiated and died in Cairo, and who has built a beautiful Mosque in his birthplace. This Mosque, which was destroyed during the last Serbian aggression on Bosnia (1992-1995), is still in function. The very interesting data about this son of Bosnia, from the first half of the 18th century, again revives the memory of him, but also enriches the local cultural heritage, which had been driven from the scene.