SVETI AUGUSTIN Sveti Augustin je sjevernoafriki pisac, teolog i jedan od nautjecajnijih kranskih uitelja.

Kroz cijelo svoje uenje naglaavao je potrebu preobraenja kao poruku evanelja, njegova su uenja spoj ljubavi prema Bogu i tenji da se Bog bolje upozna. U Augustinovoj filozofiji Bog ima sredinje mjesto, On je uzrok i svrha svega, svemogu, predobar i premudar. Za izraavanje kranskih ideja koristi Platonovu filozofiju, Platonove misli proimaju itavu njegovu filozofiju. Najpoznatije njegovo djelo je De civitate Dei u kojoj iznosi temelje kranske filozofije odnosno koncept Boje drave naspram zemaljske drave. Zbog nemogunosti da skratim itavu njegovu filozofiju na dvije strane govorit u o onome to je meni osobno privuklo panju. U prvim poglavljima VII knjige De civitate Dei sastavlja vlastitu povijest filozofije; budui da ljubav prema mudrosti znai Boju ljubav, Augustin suava podruje svojih promiljanja uklanjajui Epikura i stoike iz svog prouavanja poganske filozofije. Tako mu je stoika filozofija neprihvatljiva jr prikazuje promjenjivog Boga i ne pokazuje interes za ivot nakon smrti. Za Augustina jedino je Platon doveo antiku filozofiju do savrenstva. S tim ciljem on polazi od podjele filozofije n aktivnu i kontemplativnu, pri emu prva odgovara etici, a druga fizici i logici. Tako on moe pokazati da je Platon objedinio filozofiju svojih prethodnika, tj. Sokratovu etiku i kontemplaciju Pitagorejaca, a sa druge strane, budui da je Platon mudraca definirao kao oponaatelja i zaljubljenika u Boga, nije nuno baviti se ostalim filozofima. Augustin predlae niz trijada, u uvjerenju da one odgovaraju boanskoj trijadi koja se pokazuje u svijetu, stoga je zadatak krana otkriti tu strukturu kako bi doli do one kja je temeljna. Prva trijada je mjera-broj-teina. Susreemo je i u Mudr (11,21) Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. Bog je stvoritelj svijeta koji je stvorio sve iz niega i svemu dao tri karakteristike mjere, broja i teine. Augustin najveu vanost pridaje broju. Bog je mjera bez mjere jer je poelo koje u sebi potencijalno sadri sve mogue mjere. On sam je jedinstvo bez mjere jer je stvoritelj reda, ali red nije on. Taj pojam potjee od Pitagorejaca i Platona. U Platonovim Zakonima boga se naziva mjerom svih stvari, ali se u istom kontekstu kae da ako bi ovjek poelio biti prijatelj Boji mora imati mjeru, znai nalazimo i ontoloki i etiki pojam mjere. Takoer , za Aristotela, dobro je ravnotea izmeu dviju krajnosti, a naziva je mjera. Mjeru nalazimo i kod Cicerona i njegovog morala, taj pojam je nadahnjivao prvu Augustinovu raspravu O lijepome i skladnome.

Ono to je meni osobno privlano kod njegove filozofije je pojam zla i krivnje. Augustin razvija i uvodi koncept prirodne krivnje kakvu smo naslijedili od prvog ovjeka, krivnje koja je djelotvorna poput ina, a kanjiva poput zloina. Augustin, dakle, razrauje posve etiku viziju zla za koje je ovjek odgovoran, ali ju razvija iz tragine vizije u kojoj ovjek nije autor. U knjizi Civitate Dei tvrdi da zlo ne moe postojati drukije osim kao teta i to teta u samom stvorenju koje se odlui udaljiti od Boga. Raspravlja se o krajnjem uzroku odluke nekih anela, koja je, kako kae tradicija bila pogrena. Augustin odgovor vidi u tome da je elja za zlom se rodila zato to je ovjek roen iz niega te ga nitavilo privlai, a ne kao to tvrdi Platon, Plotin i Porfirije, iz nebia koje je materija i prvobitno zlo. Najvee zlo nema nikakve mjere jer je lieno svakog dobra, a jer nema nikakvu oblikovnicu, nema niti nikakvo postojanje. Dakle zlo u cjelini potjee od odsutnosti ljepote i oblikovnice. Augustinovo razmiljanje je da najvee zlo ne postoji, dok recimo Plotin kae da zlo postoji i da predstavlja bitak koji se suprostavlja bitku dobra. Augustin govori i o postojanju inteligibilnih zbiljnosti unutar Boga, tu uvodi ono najorginalnije Platonsko uenje- nauk o idejama. Nauk o idejama te o Boanskom Umu koji stoji kao njihova pretpostavka javlja se u nejasnom obliku u Confessiones (XII, 1, 2). U tom ulomku Augustin tumai izraz NEBO NEBA ne kao materijalnu stvarnost ili predmaterijalnu, ve kao zajednicu duhova; inteligentne i inteligibilne forme su Boje ideje, tj. Platonske forme svih stvari i aneoska stvorenja. Intelekt predstavlja cjelinu svih duhova kojeg moemo nai i kod Plotina. Kod njega je um oblikovan od jedinstva svih pojmova, a um ne samo da posjeduje, ve istodobno kada milju pronie samoga sebe, istodobno milju obuhvaa stve stvari.

Augustin je smatrao da poganski nauk nije u cijelosti sastavljen od pogrenog uenja i praznovjerja nego da on sadri neke izvrsne ideje te izvrsne moralne vrijednosti koje bi mogli dobro iskoristiti, smatra da krani moraju iskoristiti ta znanja i istine i antike da bi navjetali evanelje. .Augustinov je pristup stoga postavio temelje tvrdnji da sve to god je dobro, istinito ili lijepo treba staviti u slubu evanelja. Zvjezdana ikman, FFDI