Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________
VELJKO KADIJEVI
MOJE VIENJE RASPADA

VOJSKA BEZ DRAVE
POLITIKA izdavaka delatnost Beograd, 1993.
UVOD
Osnovna namjena ovoga rada jeste da doprinese to potpunijem i objektivnijem sagledavanju i ocjenjivanju mjesta i uloge Oruanih snaga Jugoslavije, posebno JNA, u procesima koji su doveli do raspada SFRJ i stvaranja SRJ. Specifian poloaj JNA u jugoslovenskom drutvu koji se kretao od izuzetno znaajne uloge koju je ona imala kako u pobjedi u oslobodilakom ratu i time u stvaranju nove, odnosno druge Jugoslavije, zatim stvaranju i odravanju bezbjednosnih uslova za cjelokupni posleratni ivot zemlje ukljuujui i njena unutranja politika i druga previranja i kretanja, pa do stanja u kome je JNA, najprije ustavno-pravno Ustavom iz 1974. godine i odgovarajuim zakonima, a zatim i stvarno postala vojska bez svoje drave, zahtjeva da se znatno vie ue i u Druge nevojne sfere ukupnih drutvenih, posebno dravnih zbivanja, kao i u meunarodne okolnosti od bitnog znaaja za sudbinu Jugoslavije. Smatram da cilju ovoga rada i vremenu njegova objavljivanja vie odgovara nain saete analize i ocjenjivanja dogaaja, nego njihova istorijska rekonstrukcija. Mnoga znaajna pitanja su samo dotaknuta. Njih e trebati posebno i na neto drukiji nain obraditi. Svjedok sam ili uesnik mnogih krupnih dogaaja koji su bitno uticali na sve to se zbilo, a sigurno e znaajno uticati i na nau bliu i dalju budunost. Neke sam dogaaje posmatrao iz drugog ili treeg plana, a u nekima sam direktno uestvovao, posebno od 15. maja 1988. godine pa do 6. januara 1992. godine kada sam bio na dunosti Saveznog sekretara za narodnu odbranu, istovremeno naelnik taba Vrhovne komande oruanih snaga SFRJ. Za to vrijeme tab Vrhovne komande Oruanih snaga SFRJ redovno je pratio i procenjivao sve faktore spoljnje i unutranje od kojih je zavisila bezbjednost zemlje, a sve krupne odluke, od razvojnih do planova upotrebe, koje su iz tih procjena proizlazile, predlagao Predsjednitvu SFRJ kao Vrhovnom komandantu Oruanih snaga. To je tab Vrhovne komande, dok sam ja bio naelnik taba, inio stalno bez obzira da li je Predsednitvo SFRJ radilo u punom ili, po raznim osnovama, smanjenom sastavu.
3
Da bi se ve danas, a sutra pogotovo, to objektivnije ocjenjivala vrijednost tadanjih naih ocjena i predloga kao i preduzetih mjera, a preko toga mjesto i uloga Oruanih snaga, posebno JNA, taba Vrhovne komande, pa i mene lino, iznijeu bitne injenice o najvanijim dogaajima, nae procjene, donete odluke, preduzete mjere, praktine rezultate i konano, moju sadanju ocjenu tih zbivanja. Izmeu ostaloga, posebno u obraditi odnos taba Vrhovne komande i Predsjednitva SFRJ kao Vrhovnog komandanta, jer taj odnos bitno osvjetljava mjesto, ulogu i ponaanje JNA i posebno taba Vrhovne komande u jugoslovenskoj krizi. Izuzetnu panju zasluuju i pokuaji uticaja zapadnih mirotvoraca na te odnose. Ti pokuaji, moda vie nego bilo koji drugi, pokazuju njihovu neprincipijelnost i bezonu pragmatinost u prilazima razreenja, odnosno zamrenja jugoslovenske krize. Uticaj meunarodnog faktora kao bezbjednosni aspekt svakako je, po naoj obavezi, bio predmst posebnih procjena i zato u ga potpunije obraditi. Ali ve sada hou da saoptim ono to u u daljem tekstu, siguran sam, nepobitno dokazati da su sve bitne odluke koje su glavni akteri novog meunarodnog poretka politika SAD Buove administracije i Nemaka donosili, imale za cilj da razbiju Jugoslaviju, te da one nisu posljedica greaka u dobroj namjeri kako to neki danas tvrde, ve dobro smiljeni; u nekim sluajevima i jedini naini ostvarenja toga cilja. To se posebno odnosi na graanski rat kao najefikasniji nain razbijanja Jugoslavije, koji e to razbijanje najblie i najbre dovesti ba onakvome cilju kakvoga su postavili. Razumije se, da razbijanje Jugoslavije nije samo sebi svrha, ve sredstvo u funkciji ostvarenja glavnoga cilja gospodarenja Balkanom. urili su i gurali sve, od Slovenije preko Hrvatske i Bosne i Hercegovine do sadanjih pozivanja i guranja u rat Albanaca i Muslimana u Srbiji i Crnoj Gori. Istovremeno, brutalno su upotrebili neogranienu mo nad demokratskim medijima da prethodno dobro pripreme sve svoje odluke, a potom da rtvu njihove agresije proglase agresorom. Do sada im je skoro sve uspjevalo, ali dokle e tako? U momentu kada ovo piem pokazuje se da ve uviaju kako nisu bili u stanju predvidjeti i sve negativne posljedice takve odluke po novi meunarodni poredak, da im mnogi dogaaji u Jugoslaviji izmiu kontroli, ba kako smo ih upozoravali da e se dogoditi. Zato, sada pokuavaju da cilj ostvare potpuno da razbiju ne samo bivu ve i svaku Jugoslaviju a da negativne posljedice te politike po ukupnu meunarodnu zajednicu maksimalno neutraliu. To opet ine u
4
skladu sa svojom poetnom odlukom, a to znai na pogrean nain, koji, na alost, najvie plaaju narodi Jugoslavije, ali, svakako, plaa i jo vie e platiti direktno i indirektno i meunarodna zajednica.
MEUNARODNE OKOLNOSTI I NJIHOV UTICAJ NA RASPAD SFRJ Uticaj meunarodnih odnosa i njihovih kretanja na zbivanja u Jugoslaviji uvjek je bio izuzetno znaajan, esto i presudan, od njenoga stvaranja pa do razbijanja SFRJ i stvaranja SRJ. Taj uticaj je opredeljen stepenom opte meuzavisnosti savremenih drutvenih kretanja i posebno specifinim geostrategijskim i politikim poloajem Jugoslavije u svijetu, kao i neprocjenjivim balastom jugoslovenskog istorijskoga nasljea po osnovu uticaja razliitih religija, ideologija, razliitosti formiranja i razumijevanja nacija, i osobito dravnih interesa mnogih stranih veih i manjih zemalja. Svestrana i dokumentovana analiza i ocjena tih uticaja po svim oblastima ivota i po vremenu, osobito skoncentrisanih u zavrnoj fazi razbijanja SFRJ, zahtjeva mnogo prostora. Ja u se, s toga, u skladu sa izloenim ciljem ovoga rada, ograniiti po sadraju teino na politiku i vojno politiku oblast uticaja, a po vremenu preteno na poslednjih nekoliko godina. Pri tome, nastojau da odgovorim na tri kljuna pitanja: 1) ta se bitno novo dogaalo ili ve dogodilo u meunarodnim odnosima; 2) Zato i kako se dogodilo; 3) Uticaj tih dogaaja na zbivanja u naoj zemlji. Odgovori na prva dva pitanja, stepen i nann njihove obrade, bie preteno u funkciji valjanog odgovora na tree pitanje. Odgovor na prvo pitanje ta se bitno novo dogaalo ili ve dogodilo u meunarodnim odnosima sada je skoro potpuno jasan. Na prvom mjestu treba istai i najvaniji dogaaj raspad bipolarne strukture svijeta koju su decenijama odravale dvije supersile. Sovjetski Savez se raspao, a SAD su ostale jedina supersila i za sada se ponaa kao stvarni gospodar svijeta. Balans odposa snaga kao jedna od zakonitosti drutvenih stanja i kretanja za sada je potpuno nestao. To je ve otvorilo mnoga pitanja, a otvorie ih jo vie i u oblicima koje sada niko nije u stanju pouzdano predvidjeti, ukljuujui krize, sukobe pa i ratove. Ono, meutim, to je ve sada potpuno izvjesno, jeste da e se za upranjeno mjesto radi odravanja balansa u svijetu kandidovati druge velike drave. U ovom asu, Nemaka krupnim i agresivnim koracima nastupa da bi zauzela to mjesto. Ogromno joj pomae, za sada najvie, pronemaka struja u SAD koja je uvjek bila vrlo jaka, a u Buovoj
6
administraciji dominirala u spoljnoj politici SAD. Sigurno je da e za to upranjeno mjesto ili, moda, za vie mjesta svijetskog balansa odnosa snaga konkurisati i druge velike drave, a prije svih Kina (ako i nju iznutra ne razore kao to su to ve par puta pokuali) i Japan. Nije, naravno, iskljuen ni povratak Rusije, ak i bri nego to moe sada izgledati, Naprotiv. U svakom sluaju odravanje, naruavanje i ponovno uspostavljanje balansa odiosa snaga velikih sila jedna je od zakonitosti savremenih drutvenih kretanja. Taj proces e se i dalje nastaviti, moda ak i utoliko prije to su sada SAD toliko nadmone i to tako nemilosrdno diktiraju pravila igre u meunarodnim odnosima pod formom novog svijetskog poretka, kakva svijet do sada nije upoznao. Narueni balans odnosa snaga u svijetu i posebno nain na koji je to ostvareno, presudno je uticao na zbivanja u Jugoslaviji i to po nekoliko osnova. Strateki temelj jugoslovenske dugogodinje nezavisne, vanblokovske politike bio je balans odnosa snaga izmeu dva suprotstavljena vojno politika bloka Zapadnog i Istonog i geo-strategijski poloaj Jugoslavije za koga su oba bloka bila strategijski zainteresovana. Vojniki reeno, Jugoslavija nije bila zatiena kiobranom vojne moi ni jednoga bloka, ali jeste bila zatiena kiobranom balansa odnosa snaga meu blokovima, zato to su njihovi strategijski interesi bili direktno suprotstavljeni na naem prostoru. Raspadom Varavskog ugovora i SSSR-a, ak i prije nego je to formalizovano, bitno se promjenio, bar privremeno, strategijski znaaj jugoslovenskog prostora. Prvenstveni interes Zapada i posebno SAD, naravno, ne i jedini, u odnosu na Jugoslaviju, bio je da se ne dozvoli SSSR-u da preko Jugoslavije kopnenim putem izae na Sredozemno more. Tome interesu je odgovarala kompaktna, vrsta i od SSSR-a nezavisna Jugoslavija, makar i sa komunistima na vlasti. To je ujedno bio razlog to nije moglo doi u tim uslovima do nagodbe SSSR-a i SAD na raun Jugoslavije. im je opasnosti od SSSR-a nestalo, i priroda interesa SAD prema Jugoslaviji se promjenila. Na alost, ta promjena je uglavnom negativna po Jugoslaviju, ali, uvjeren sam, i po dugorone interese SAD. Razumije se da je Jugoslavija uvijek bila samo jedan manji segment globalne politike SAD. Zato su glavni ciljevi globalne politike SAD, strategija i taktika njihovoga ostvarivanja, sutinski opredeljivali politiku SAD prema
7
Jugoslaviji. Iz viegodinjega rada sa raznim institucijama i pojedinim funkcionerima nekoliko administracija SAD, imao sam prilike na mnogo primjera uvjeriti se da su poznavanja stanja u Jugoslaviji, ili nekih konkretnih pitanja koja su bila predmet rasprave, zauzimanja stavova i odluivanja, bila kriva, povrna i svakako u neskladu sa vanou odluka koje su donoene. Na alost, to se dogodilo i u vrijeme najvee krize u Jugoslaviji, a dogaa se i danas. Globalni ciljevi SAD i politika njihovog ostvarenja su poznati. Za razumjevanje dogaaja koji su se zbili u posljednjih nekoliko godina i uloge SAD u njima moda je najbolje podsjetiti kako je Buova Administracija pri stupanju na vlast formulisala prioritete radi postizanja globalnih nacionalnih interesa i ciljeva SAD. Poetkom 1989. godine u dokumentu upuenom Kongresu SAD kojim se utvruje vojni buet za 1990/91. godinu i program odbrane do 1994. godine, izmeu ostaloga stoji da, uprkos promjenama koje se dogaaju u Sovjetskom Savezu i komunistikim zemljama, obezbjeenje amerikih nacionalnih interesa zahtjeva da se i dalje zadri ranije utvreni red prioriteta i to: 1) poraz komunizma; 2) postizanje vojne premoi nad SSSR; 3) mogunost intervencija irom svijeta; 4) borba protiv terorizma; 5) sposobnost reagovanja na poveane opasnosti od regionalnih sukoba. Zatim se podvlai da je klju ostvarenja amerikih nacioialnih ciljeva snaga. Vojna snaga i dalje, dakle, ostaje osnova amerike bezbjednosne i spoljne politike. Zbog svega toga SAD ostaju pri stavu da se do 1994. godine realno jaa njena vojna mo. Ostaju kod tzv. strategije takmienja koja zapravo i treba najvie ekonomski da iscrpi Sovjetski Savsz. Ostaju kod svih bitnijih programa koji kvalitativno jaaju vojnu mo SAD i njenih saveznika. Istovremeno trae da SSSR mjenja svoju ofanzivnu vojnu doktrinu i u skladu sa tim da bitno smanjuju tzv. ofanzivno naoruanje. Kako su ti prioriteti ostvarivani i kako su ostvareni, poznato je. Istakao bih samo najbitnije injenice. Strategija i taktika su bile vrlo kompleksne. Kombinovanim udarima iznutra i pritiscima, odnosno pohvalama i obeanjima davanja pomoi spolja, postii cilj u ostvarenju prvog prioriteta poraz komunizma. Glavni pravci napada usmjereni su na stvarno najslabije take tzv. realsocijalizma ekonomsku neefikasnost, demokratiju, prava ovjeka, odnos nacionalnog i klasnog, religiju. Svugdje su nosioci udara na sistem bili iz samoga vrha komunistikih partija, odnosno partija
8
na vlasti, od kojih su neki pripremani na dugu stazu, tako da je izgledalo da procese ruenja sistema, pod vidom reformi, vode unutranje snage partija. Ono, meutim, to je najvie ukazivalo da se cijela operacija vodi iz jednoga centra spolja, jeste da su svi ti domai reformatori od Sofije, Beograda, Berlina, do Moskve i Lenjingrada, imali po jedinstvenoj emi napravljene zahtjeve formulisane u deset, jedanaest ili dvanaest taaka. Oigledna je namjera da se komunistikoj ideji ne dozvoli vrijeme i mogunost da sama eventualno ispravi svoje zablude i greke, kao to je to inio i ini kapitalizam prebroavajui mnoge krize, poraze, revolucije, ratove, ve da se prva ozbiljna i sveobuhvatna kriza komunizma iskoristi za njegov potpuni i definitivni poraz. Zasluuje posebnu panju teza lansirana u SAD krajem sedamdesetih godina da nacionalno ima primat nad klasnim i da, prije svega, na toj platformi treba tui komunizam. Ta se teza, za sada, pokazala tanom. Ostaje, meutim, da se vidi kakve e negativne posljedice po svijet imati rasplamsavanje nacionalnih strasti po svaku cijenu. Neke zemlje, meu njima i Jugoslavija i Sovjetski Savez pa i ehoslovaka, to su ve skupo platile. Izvjesno je, meutim, da se to nee zavriti na dosadanjem, ne samo kada je rije o bivoj Jugoslaviji i bivem SSSR-u, ve kada je rije i o nekim drugim zemljama. Na pomolu su i novi procesi dezintegracije u nekim drugim zemljama manje ili vie, za sada, izraeni. Potpuno je izvjesno da ovi dogaaji nee ostati bez bitnih uticaja u blioj ili daljoj budunosti na stanje u vienacionalnim dravama irom svijeta. Skupa cijena e se plaati za ovakvu politiku. Ostvarenjem prvoga prioriteta amerike globalne politike ruenjem komunistikog sistema u samom Sovjetskom Savezu dolo je i do raspada sovjetske drave, a samim tim i do bitnog slabljenja sovjetske vojne moi. Tako je, na relativno lak, reklo bi se i neoekivani nain, ostvaren i drugi prioritet amerike globalne politike postizanje vojne premoi nad Sovjetskim Savezom. Postignuto je zapravo mnogo vie nego to je javno bilo formulisano. Razbijena je i nestala Sovjetska drava, jedina supersila koja je najozbiljnije i, moglo bi se rei, jedina u svijetu stajala na putu nesmetanom ostvarenju amerikih globalnih ciljeva. Poznato je da su mnogi ameriki stratezi politiki, vojni i drugi perspektivno i s pravom najvie zazirali od mogue velike ekonomske, pa sledstveno tome i vojne moi sovjetske drave, ako bi ona postala ekonomski efikasna i moderna i poela na pravi nain koristiti ogromne ekonomske resurse koji su do sada spavali kao neki
veliki usnuli ekonomski din. Tako su dva prioriteta amerike globalne politike ostvarena lako, brzo, i bez gubitaka. U okviru realizacije utvrenih globalnih prioriteta, posebno prvoga i drugoga, kretao se i stav SAD prema Jugoslaviji. to se tie prvog prioriteta, ruenja komunistikih sistema, tu je prema Jugoslaviji bio u sutini isti stav kao i prema drugim socijalistikim zemljama, bez obzira na specifinost i jugoslovenskog sistema Neke male razlike u amerikim stavovima prema jugoslovenskom socijalizmu vie su posljedica drugih.specifinih okolnosti meunarodnog poloaja i ugleda Jugoslavije u svijetu, nego to su Amerikanci uviali i uvaavali razlike izmeu politikog sistema u Jugoslaviji i sistema u drugim zemljama real socijalizma. Zato je odnos SAD prema politikom snstemu u Jugoslaviji ostao od poetka jugoslovenske krize, a i ranije, uglavnom, nepromjenjen. Realizacija drugog amerikog globalnog prioriteta razbijanja sovjetske drave1 drukije se odraava na Jugoslaviju, nego realizacija prvog prioriteta. U sutini postoje dvije faze i dva stava zvanino proklamovane amerike politike. Prva faza odgovara vremenu dok je jo postojao SSSR i dok nisu otpoeli vidni procesi njegovoga pucanja, a potom i raspada. U toj fazi politika SAD prema Jugoslaviji mogla bi se formulisati u dvije bitne postavke. Sauvati i jaati jugoslovensku dravu, njenu nezavisnost od SSSR-a, prije svega, kao branu sovjetskim ambicijama prodora na Jadran i Sredozemlje, a i kao bitan faktor ukupne stabilnosti na Balkanu; mijenjati komunistiki reim u Jugoslaviji, ali tako da ne ugrozi stabilnost jugoslovenske drave radi ostvarenja prethodno iznetog stava.
1
____________
U cijelom ovom radu ja taj prioritst nazivam drugim, zato to je tako formulisan u zvaninom dokumentu Pentagona o kome sam prethodno govorio. Inae, smatram, da su Amerikanci stvarno uvijek primat davali Sovjetskoj dravi i njenoj moi pred sistemom, te da je u skladu sa tim uvijek i bio prvi prioritet razbijanje Sovjetske drave. Mnogo je ozbiljnih studija i nekonvencionalnih istupanja poznatih amerikih analitiara, politiara i vojnika koji upuuju na takav zakljuak.
10
Zato taj zadatak promjene reima u Jugoslaviji ako se moe ostvariti brzo, dobro je, a ako ne moe, prihvatljivo je to postii i na duu stazu. Pri tome, mnogo je vanije imati posluan reim, nego kakav e to reim stvarno biti i kako e se zvati. Druga faza javno i formalno nastupa nakon definitivnog raspada sovjetske drave, a stvarno poinje znatno ranije i, kao to sam ve rekao, poklapa se sa poetkom procesa njenog raspada. To dovodi do promjene stavova o znaaju geostrategijskog prostora Jugoslavije za Zapad, posebno za SAD. Mislim da je to velika greka, u procjeni SAD posmatrano sa stanovita njihovih dugoronih intsresa, o emu u docnije potpunije govoriti. Ta promjena i neke druge okolnosti koje su poslije toga slijedile, a prije svega ujedinjenje Nemake i raspad sistema u svim istonoevropskim zemljama, dovode i do promjene zvanino proklamovane politike SAD prema Jugoslaviji. U ovoj fazi politika SAD prema Jugoslaviji u prvi plan stavlja promjenu reima vlasti, a potpuno zanemaruje znaaj geostratekog prostora Jugoslavije za tekue, a reklo bi se, i dugorone globalne interese SAD. Tu okolnost najvie koristi Nemaka. Za razliku od dotadanjeg djelovanja prema Jugoslaviji iz drugoga plana, Nemaka poinje da nastupa otvoreno, agresivno i arogantno ne samo prema Jugoslaviji, nego i prema svojim partnerima u Evropskoj zajednici nameui im iskljuivo svoje stavove. Cjelovitu sliku i ocjenu djelovanja i uticaja Nemake na zbivanja u Jugoslaviji iznijeu docnije. Ovdje sam je samo spomenuo u.funkciji objanjenja politike SAD prema Jugoslaviji. Preplitanje ameriko-nemake politike prema Jugoslaviji, pored iznijetog, ima jo nekoliko znaajnih segmenata. I u prvom dijelu druge faze dok je zvanina politika SAD javno zastupala stav o jedinstvu i cjelovitosti jugoslovenske drave, praktino ponaanje realizatora te politike na tlu Jugoslavije, prije svih ambasadora SAD u Jugoslaviji gospodina Cimermana, bilo je iskljuivo u funkciji razbijanja Jugoslavije. Izgledalo je udno da amerika politika nije nita praktino uinila da ojaa jediistvo i integritet Jugoslavije. Naprotiv. Davala je verbalnu podrku vladi Ante Markovia, kao vladi Jugoslavije, ali je praktino pomagala samo one poteze te vlade koji su vodili razbijanju Jugoslavije, kao to su napadi na Srbiju, podrka albanskom separatizmu, uzmicanje pred agresivnim slovenakim i hrvatskim separatizmom i tako dalje, a nije pruila niti direktnu, niti indirektnu nomo npr. preko MMF ili
11
drugih meunarodnnh ipstitucija, iako js Ante Markovi bio vrlo posluan izvrilac svih naloga gospodina Cimermana. Zato je tako bilo u to vrijeme moglo se razliito tumaiti, mada js nama u vojsci i tada ovo bilo potpuno jasno, to potvruju sva naa istupanja na sjednicama Predsjednitva SFRJ i na sjednicama SIV-a, na kojima je dolo do moga potpunoga razlaza sa Antom Markoviem i njegovim najrevnosnijim pomagaima u toj vladi. Meutim, docniji razvoj dogaaja dao je nedvosmislen odgovor na taj ameriki nesklad izmeu rijei i dijela u politici prema Jugoslaviji. Pokazalo se, naime, da je u spoljnoj politici Buove administracije dominantna pronemaka struja 2, iji je glavni protagonista gospodin Iglberger, sudei po njegovim javnim istupanjima, a na tlu Jugoslavije gospodin Cimerman efikasan realizator. Ameriko zatezanje da ne priznaju Hrvatsku i Slovennju u isto vrijeme kada js to uinila Evropska zajednica, po nemakom diktatu, ubrzo se pokazalo samo kao nevjet manevar. Trebalo je da proe samo nekolnko mjeseci, pa da i SAD priziaju faktiko stanje kako su to objanjavali. Pored toga ili su i korak dalje, pa su javno i formalno preuzeli od Nemake vodeu ulogu u daljem razbijanju Jugoslavije. To js Nemakoj veoma odgovaralo da drugi rade posao za nju, pogotovo kada to ine SAD. Dok je gospodin Vens vodei akciju Ujedinjenih nacija na zaustavljanju rata u Hrvatskoj meni objanjavao razliitu poziciju SAD od pozicije Nemake, odnosno Evropske zajednice prema Jugoslaviji, dotle je gospodin Cimerman po jednom povratku iz SAD saoptio sasvim drugo, odnosno ono to e se stvarno i dogoditi da e SAD priznati Sloveniju i Hrvatsku i definitivno dii ruke od cjelovitosti Jugoslavije. Time je kratka farsa o tobonoj promjeni politike SAD prema cjelovitosti Jugoslavije pod pritiskom faktinog stanja u Jugoslaviji prestala, a zvanina politika SAD se formalno i sutinski uskladila sa njenim nepromjenjenim praktinim djelovanjem na tlu Jugoslavije posljednjih nekoliko godina, odnosno za cjeli period druge faze.
Pronemaka struja u spoljnoj politici SAD ne znai da takva politika stavlja iiterese nemake ispred interesa SAD, (mada, kada su pojedinci u pitanju ni to nije sasvim iskljueno), ve sutinski znai opredjeljenje da globalnim interesima SAD odgovara favorizovanje nemakih, a ne neijih drugih interesa u Evropi u cjelini ili u pojedinim njenim djelovima kao to je, na primjer, Balkan.
____________
12
Kada se to dogodilo, ja sam veoma otvoreno izloio gospodinu Vensu ta o tome mislim. Dio tih stavova vidjet e se i iz kratke prepiske koju sam imao s gospodinom Vensom i koju u docnije djelimino izneti u dijelu o aktivnostima gospodina Vensa i gospodina lorda Karingtona. Kada je Nemaka gurnula Izetbegovia u rat za unitarnu bosansko hercegovaku dravu i time u prvi plan izbacila muslimansko pitanje, nastupio je dodatni bitni faktor i u amerikoj politici muslimanski faktor u svijetu i nafta zbog koje je Amerika i vodila rat protiv Iraka. To je jo vie usmerilo ameriku politiku protiv srpskog naroda, a time i protiv svake Jugoslavije. Ta okolnost od koje e u krajnjoj liniji najvie koristi imati Nemci, daje im mogunost da se ponovo jo vie formalno povuku kao nosioci politike razbijanja Jugoslavije i time manje plae ostali svijet, pa i svoje partnere u Evropskoj zajednici. Nasuprot takvoj amsrikoj politici prema Jugoslaviji, osobito njenoj praktinoj aplikaciji na tlu Jugoslavije koju je agresivno i nadmeno sprovodio gospodin Cimerman, stav naeg armijskog rukovodstva, koga sam ja stalno iznosio i gospodinu Cimermanu, bio js sledei. Razbijanje jugoslovenske drave, i pored raspada SSSR-a ne moe biti strateki interes SAD, pogotovo ne dugoroni. Jugoslavija, nezavisna, samostalna i jaka drava, uvijek bi bila brana svim aspiracijama gospodarenja Balkanom, bilo da ona dolaze sa Istoka kao do sada, ili bi se ponovo mogle pojaviti sutra, bilo da dolaze od Nemake kao to je to bilo u prolosti, odnosno kako je to danas. Pored toga, stabilna Jugoslavija mnogo doprinosi ukupnoj stabilnosti balkanskoga regiona. Oba ova faktora su u interesu SAD. Nisu, naravno, u interesu Nemake koja upravo hoe da bude gospodar Balkana, a da bi to bila mora prethodno potpuno razbiti Jugoslaviju i kroz razliite vidove pokoriti njene razjedinjene drave. To e najuspjenije uiniti kroz guranje u rat jedne protiv drugih. Zato SAD grijee, gledano i sa stanovita sopstvenih stratekih interesa, to sudbinu o budunosti Jugoslavije preputaju formalno Evropskoj zajednici, sutinski i stvarno Nemakoj. Imajui u vidu svu sloenost jugoslovenske situacije, naroito meunacionalne odnose, promjena postojeeg drutvenog sistema u pravcu izgradnje pluralistikog demokratskog drutva mora se odvijati tako da ne ugrozi
13
opstanak jugoslovenske drave. Ovo utoliko prije to razgradnja jugoslovenske drave u realnim uslovima unutranjeg stanja i jakih negativnih spoljnih uticaja nee ii bez krvavoga graanskoga rata. To se moe postii ako reforma drave kao i reforma cjelokupnog jugoslovenskog drutva ide organizovano, a ne stihijno, ako promjene ponu od savezne drave i saveznog ustava, a ne obratno, ako budu mirne, a ne nasilne. Dakle, potpuno suprotno od procesa kakvi su se u praksi zaista i dogodili. Svakom normalnom ovjeku koji voli svoju zemlju i svoj narod, suoen sa opasnou raspada zemlje putem graanskog rata, moraju ideoloka i politika uvjerenja biti u drugom planu. Ovakva stanovita armijsko rukovodstvo zastupalo je i u komunikaciji sa ostalim meunarodnim partnerima, kao i u zemlji, javno i naroito argumentovano u instsitucijama sistema, posebno Predsednitpu SFRJ i SIV-u. Istakao sam gospodinu Cimermanu da njegov praktian rad u Jugoslaviji u ime amerike vlade, ne uvaava dva prethodna stava, da njegovo djelovanje pomae razbijanju Jugoslavije i to putem graanskoga rata, da to nije i ne moe biti interes SAD, ali jeste interes novih pretendenata na gospodarenje Balkanom, u ovom sluaju postojee nemake politike. U naim poetnim razgovorima vrlo otvoreno sam iznosio nae stavove, dok sam razloge njegovoga ponaanja, pokuao vezivati za nedovoljno poznavanje jugoslovenskih prilika, osobito istorije jugoslovenskih naroda. Meutim, kako su se stvari dalje odvijale, postojalo je sve oiglednije da djelovanje gospodina Cimermana nije prevashodno uzrokovano nedovoljnim poznavanjem svih bitnih faktora unutranje jugoslovenske situacije, ve politikom administracije SAD u ijem je stvaranju i sam uestvovao. Vrlo je karakteristino da se gospodin Cimerman potrudio da meni dok sam bio savezni sekretar za narodnu odbranu potpuno onemogui svaki kontakt sa istaknutim linostima amerike administracije, posebno sa sekretarom za odbranu gospodinom ejnom. Tako je gospodin Cimerman, svakako preko Stejt Departmenta, onemoguio ve utvrenu posjetu gospodina ejna Jugoslavnji i njenim oruanim snagama. Naime, bilo je dogovoreno da se ta posjeta realizuje 5 8. jula 1990. godine. U kontaktu sa gospodinom ejnom, preko vojnog izaslanstva SAD u Beogradu, utvren je i, kako me je vojni izaslanik u Beogradu obavjestio, od strane gospodiia ejna prihvaen program posjete. Sve se to odigravalo za vrijeme odsutnosti gosnodina Cimermana iz Beograda. Kada se gospodin Cimerman vratio u Beograd na tri ili etiri dana prije poetka posjete, posjeta je
14
stornirana bez ikakvog pravog obrazloenja. Njegovo obeanje da e do posjete doi neto kasnije, u oktobru iste godine, naravno, nikada nije ostvareno. U ljeto 1991. godine tri puta je bio dogovoren moj susret sa ministrom odbrane Italije i sva tri puta sa italijanske strane u zadnji as otkazivan. Poznato je, meutim, da je sve aktivnosti zapadnih ambasada u Beogradu koordinirao gospodin Cimerman. Konano, kada sam se zbog bolesti povukao sa dunosti saveznog sekretara i kada su mi strunjaci VMA, nakon nekoliko uzastopnih pretraivanja, predloili da, zbog specifinosti malaza i prije eventualne operacije, obavim pregled u Vojnoj bolnici Wolter Reed u Vaingtonu, zbilo se neto slino prethodnim dogaanjima. Zahtjev za taj pregled pokrenut je i preko ambasade SAD u Beogradu. To se dogodilo kada je gospodin Cimerman bio van Jugoslavije. Vojno izaslanstvo SAD u Beogradu je vrlo pozitivno reagovalo i izrazilo zadovoljstvo da moe pomoi. Po povratku gospodina Cimermana u Beograd, situacija se potpuno izmjenila. Prvo mi je ponueno da preglede obavim u Amerikoj vojnoj bolnici u Frankfurtu, pa kada ja to, po sugestiji ljekara VMA, nisam prihvatio, onda sam ubrzo dobio odgovor da po odluci Vlade SAD ne mogu biti pregledan u nijednoj vojnoj bolnici na teritoriji SAD. Dakle, mogu u vojnoj bolnici SAD u Frankfurtu, a ne mogu na teritoriji SAD. To je bilo u februaru 1992. godine. Zato takav stav? Oigledno zbog istih onih razloga radi kojih je stornirana posjeta gospodina ejna Jugoslaviji. Trebalo je onemoguiti svaki moj kontakt sa onim kljunim linostima amerike administracije koji nisu bili potpuno uvjereni da je politika SAD prema Jugoslaviji, posebno ona koju sprovodi gospodnn Cimerman u samoj Jugoslaviji, ispravna i u interesu SAD. Gospodin Cimerman se oigledno trudio da kod amerike administracije sliku o Jugoslaviji stvara samo on svojim informacijama, koje su najee bile naruivane, pa i spremane dobrim dijelom van Jugoslavije. Gospodin Cimsrman e ostati zapamen kao veoma zasluan ovjek za razbijanje Jugoslavnje i veoma odgovoran za mnogu prolivenu krv u Jugoslaviji. Ja sam sa njim zvanino imao pet sastanaka, uvjek u mojoj kancelariji i uvjek uz prisustvo njegovih i mojih saradnika. Na svim sastancima su voene stenografske beleke. Uvjek su ti susreti bili sa mnogo meusobnoga suprotstavljanja. Jedan, meutim, od njih, kada sam vrlo
15
otvoreno rekao gospodinu Cimermanu kuda Jugoslaviju vodi njegovo djelovanje, zavrio se naglim prekidom razgovora i njegovim naputanjem moje kancelarije. Svi koji poblie znaju stvarni rad gospodina Cimermana u Jugoslaviji neka ga uporede sa stavom koga je iznio u razgovoru sa mnom 3. jula 1990. godine, ...mi smo uvijek bili i mi smo sada i biemo za jedinstvenu Jugoslaviju (iz stenografskih beleaka). Taj stav je i na tom sastanku uporno obrazlagao, valjda, utoliko vie to je i sam znao kako je i meni poznato da su sve njegove praktine aktivnosti suprotne tome stavu. O linosti gospodina Cimermana, neka posvjedoi i pismo koje mi je 06.03.1991. godine svojeruno napisao.
Ambasada SAD Petak, 6. mart Dragi gospodine sekretare, Sekretar Vens mi je rekao da se sastao sa Vama i da se oporavljate nakon operacije. Hteo bih da mu se pridruim u eljama za vae brzo ozdravljenje. Hou da naglasim nakon saznanja o vaem penzionisanju, takoe, da mi je bilo posebno zadovoljstvo uspostaviti liii odnos i saradnju sa Vama. esto se seam upozorenja koja ste mi blagovremeno davali u vezi sa jugoslovenskom krizom. Ova kao i mnoga druga Vaa opaanja, su mi mnogo pomogla u sagledavanju i razumjevanju jugoslovenske situacije. S potovanjem Warren Zimmerman
16
Jasno je kako je gospodin Cimerman moja blagovremena upozorenja i opaanja i u koju svrhu koristio. Ve je i dosadanji tok dogaaja na drastian nain pokazao kakvu je tetu Jugoslaviji nanela takva politika meunarodne zajednice diktirana od strane pronjemake struje u spoljnoj politici Buove administracije. Uvjeren sam da e se vrlo brzo pokazati kakvu e ogromnu tetu ta politika nanijeti i iroj meunarodnoj Zajednici, pogotovo ako i administracija predsjednika Klintona nastavi istim smjerom.
17
Ujedinjenje Njemake, zajedno sa dogaajima koji su to ujedinjenje prvenstveno omoguili raspad SSSR-a i Varavskog ugovora, slom reima realsoiijalizma u istonoevropskim dravama ve su bitno uticali na ukupna zbivanja u Evropi, sudbinski su djelovali na zbivanja u Jugoslaviji. Nemaka, nakon ujedinjenja, u prvi plan otvoreno stavlja svoje nacionalne interese. Ona se ve danas ponaa kao evropska supersila, a nevjeto skriva ambicije da sutra postane i svjetska supersila. Njen uticaj u svijetu sve vie jaa, dok uticaj drugih evropskih velikih sila sve vie slabi. Dokle e ii jaanje toga uticaja i kojim putevima e ii, to je za sada velika nepoznanica. Ono, meutim, to je ve sada izvjesno jeste da niko u Zapadnoj Evropi raznovrsnom irenju nemakoga uticaja nee moi efikasno stati na put. Kakve e to imati posledice po ukupnu bezbjednost svijeta ostaje da se vidi. Ako se po jutru dan poznaje, onda je Nemaka na primjeru odnosa prema Jugoslaviji pokazala i svijetu i svojim partnerima u Evropskoj zajednici kako e se u budue ponaati i u drugim krupnim pitanjima diktirae pravila po kojima e se morati svi upravljati, a partnerima e ostaviti da biraju ko e pokazati veu poslunost u sprovoenju tih pravila u ivot. Kako, npr, alosno izgledaju neki politiari Velike Britanijs i Francuske koji se upinju da budu nosioci sprovoenja nemake politike prema Jugoslavnji, mislei da e time zavarati i svoj narod i ostali svijet da su toboe oni kreatori te politike. U jednom razgovoru sa gospodinom lordom Karingtonom, nakon to je Evropska zajednica po grubom diktatu Nemake priznala Hrvatsku i Sloveniju, otvoreno sam mu rekao ta mislim i pitao ga zato je njegova zemlja prihvatila diktat Nemake, da li vidi da se tim inom ponavlja Minhen i ehoslovaka i da e oni konano morati skupo plaati raune takve politike. Lord Karington mi je tada rekao da je on ratovao sa Nemcima est godina, da ne bi elio da njegovi unuci opet ratuju sa Nemcima, da je to zasjedanje Evropske zajednice, na kome je i on bio, jedan od najmunijih dogaaja u njegovoj politikoj karijeri i da je on taj sastanak napustio prije njegovog zavretka. Nemaka je na primjeru odnosa prema Jugoslaviji pred cijelim svijstom demonstrirala da njena tekua prlitika, pored realnih nacionalnih interesa kako ih ona vidi, apsolutno uraunava jaku i neskrivenu dozu revanizma za poraze u prethodna dva svjetska rata, osobito za poraz u drugom svijetskom ratu. To se neskriveno ispoljava u odnosu prema srpskom narodu. Svako grei ako misli da se revanizam ograniava samo na neke narode i drave. Valjda je prirodno da je
18
revanizam usmjeren najvie prema glavnim protivnicima. A glavni protivnici koji su porazili Nemaku u II svjetskom ratu, kao to se zna, bili su SSSR, SAD i Velika Britanija. SSSR se raspao, Velika Britanija ve sada se povlai pred agresivnim nastupima Nsmake. Kakav e biti ponovni susret Nemake sutra kao svjetske supersile sa SAD i kakav e ishod toga susreta biti ostaje da se vidi. Moda na taj odgovor nee se toliko dugo skati koliko to sada izgleda. Naravno, istorija se ne ponavlja, pa se ni drutvo ne kree u formi zatvorenoga kruga, ali se kree u formi uzlazne ili silazne spirale. I ranije nam je bilo poznato negativno usmereno djelovanje Zapadne Nemake na zbivanja u Jugoslaviji. To su njeni diplomatski predstavnici u Beogradu, ambasadori i vojni izaslanici, naroito krajem osamdesetih godina, dosta arogantno ispoljavali. Tako je npr. vojni izaslanik Nemake u Beogradu znao da u komunikaciji sa svojim kolegama iz zapadnih zemalja upotrebljava i ovakve izraze: Jugoslavija ne postoji... srpske svinje... najbolji Srbin je mrtav Srbin... ne mogu oima da vidim ni jednog Srbina... JNA je najpokvarenija i najlaovskija vojska svih vremena, ona ima svoje ciljeve, mi znamo ta je u pitanju.... Ali, prava agresija Nemake na Jugoslaviju nastupa, kako sam ranije istakao, kada SAD formalno preputaju Jugoslaviju Evropskoj zajednici. Od tada Nemaka nastupa otvoreno na svim frontovima politikom, ekonomskom i vojnom. Njen cilj je vrlo jasan. Na adekvatan nain, a to znai ekonomski, politiki i kombinovano, a docnije ako bude trebalo i vojno, ovladati Balkanom i kao prostorom direktne nemake ekspanzije i izbijanja na Sredozemno more i kao vitalnom strategijskom meukontinentalnom raskrsnicom. Radi toga neophodno je razbiti Jugoslaviju na male drave, pri emu ne dozvoliti ne samo nikakvu suenu Jugoslaviju, ve se ne sme dozvoliti stvaranje jedinstvene srpske drave koja bi obuhvatala cio srpski narod sa prostora Jugoslavije, jer bi i takva drava na Balkanu bila nepremostiva smetnja njenim globalnim imperijalnim ciljevima. Pored toga, to Jugoslaviju treba razbiti, njene drave treba i meusobno tako posvaati da nikakav sporazum meu njima ne bude mogu sada i u budunosti. Zato ih treba gurati u meusobni graanski rat oko buduih granica. U tu svrhu Nemaka forsira da se secesija odvija nasilno, putem rata, a priznavanjem otcjepljenih drava prije nego su razreena bitna politika pitanja i sporovi, ije administrativne granice su u svakom pogledu pod znakom pitanja, samo daje dodatne injekcije za ratnu opciju. Ona prvo forsira Sloveniju i Hrvatsku preko svojih ljudi u vrhovima vlasti ovih republika, od kojih su neki klasini agenti
19
nemake obavetajne slube, upravlja cjelokupnom njihovom politikom. Politiki kurs nezavisne unitarne bosanskohercegovake drave, koji je doveo do graanskog rata u Bosni i Hsrcegovini, Alija Izetbegovi poinje vrsto i samouvereno sprovoditi tek nakon posete Bonu u jesen 1991. godine i zadae koju je u tom pogledu dobio od gospodina Genera. Na istoj liniji je i stav Nemake (kraj 1992. godine i poetak 1993. godine) da se meunarodno prizna Makedonija uprkos energinom protivljenju Grke, koja je kao i Nemaka lanica Evropske zajednice i lanica NATO pakta. Oigledno je da je Nemakoj stalo da neutralie eventualnu osovinu Jugoslavija, odnosno Srbija Grka, jer to bi bila velika prepreka realizaciji. nemakih planova prema Balkanu. Nemci dobro znaju nau istoriju. Znali su slabe i jake take jugoslovenske ideje, odnosno jugoslovenske drave. Znali su koju ulogu igraju religije, tradicije i osobito meunacionalni odnosi. Zato su uspjeno birali slabe take u koje su udarali klinove razdora. Jedan nemaki obavetajac, radei due vreme u Jugoslaviji i pripremajui teren za ono to se zbilo i jo se zbiva na njenom tlu, imao je, meu razliitim pitanjima koja su traila odgovore, i jedno ovakvo: Nije jasno zato su se jugoslovenski komunisti, koji su u II svjetskom ratu pobjedili sa jugoslovenskom idejom, odrekli te ideje za raun nacionalnih ideologija. Radi ostvarenja postavljenog cilja slue se svim sredstvima. Pri tome se i ne trude mnogo da to sakriju. U sklopu takvoga ponaanja za vrijeme rata u Hrvatskoj, nakon to sam ja u javnom istupanju otvoreno optuio Nemaku kao nosioca razbijanja Jugoslavije putem graanskog rata, mene je gospodin Gener pozvao na telefon da sa miom razgovara. Ja sam odbio taj razgovor. Nae ocjene o ulozi Nemake u zbivanjima u Jugoslaviji, zasnovane na tada aktuelnim podacima sa kojima smo raspolagali, iznosio sam gospodinu lordu Karingtonu i osobito potpunije gospodinu Vensu, i molio ih da, osloncem na zsmlje iz kojih dolaze, izvre uticaj na Nemaku. Tako jednom prilikom, dok je bio u pripremi tzv. Vensov plan, goslodin Vens mi je rekao da iz Beograda ide u Zagreb na razgovore sa Tumanom, a potom u Bon na razgovor sa Generom. Ja sam na to primjetio da bi bilo bolje da prvo ide u Bon kod gospodina Genera, a da u Zagreb ak i ne mora ii, jer e Zagreb uraditi doslovno ono to Gener naloi.
20
I u najnovije vrijeme zahvaljujui podrci koju je Nemaka imala, u Buovoj administraciji, pripremi javnog mnjenja prsko medijskog rata koji se beskrupulozno vodi protiv Jugoslavije, a posebno protiv Srbije i srpskog naroda van Srbije, vjeto je napravljen i sinhronizovano se izvodi kombinovani manevar udara na SRJ radi konanog postizanja nemakog cilja. Spoljnja kljeta toga udara sadre sva do sada poznata sredstva doktrine niskog intenziteta od medijskog rata koji propagandno priprema i podrava sve druge aktiviosti i koji rtvu agresije optuuje kao agresora, preko politikih ucjena i pritisaka ukljuujui i postavljanje direktnih zahtjeva koju vlast narod mora da bira, obavjetajnih i subverzivnih aktiviosti, ekonomskih, kulturnih, sportskih i svih drugih sankcija, do prijetnje vojnom silom i postepenom eskalacijom njene upotrebe. Unutranja kljeta toga udara su takoe veoma raznovrsna, ali im je osnovna karakteristika da najvee rezultate trae na bazi unutranjeg razdora poevi od najirih makro-cjelina, pa do grupa i pojedinaca. Sve su iskoristili da jugoslovenske narode okrenu jedne protiv drugih: religije jedne protiv drugih, ideoloki revanizam, uli su i u pojedine dravne institucije, politike partije itd. Naravno, stanje u naoj zemlji im je to omoguilo. Ali su zato oni to znalaki i maksimalno iskoristili. Zato smjeno djeluju oni analitiari ili politiari koji govore o grekama meunarodne zajednice prema Jugoslaviji. Tu je sitaucija potpuno ista. Postoji nekoliko kategorija zemalja. Glavni kreatori politike tano znaju da je razbijanje Jugoslavije putem graaiskog rata najefikasniji, a moda i jedini put postizanja njihovih vlastitih ciljeva. Zato nema ni govora o nekakvim grekama, ve js rje o dobro smiljenoj, pripremljenoj i izvedenoj namjeri. Ima zemalja koje sve to dobro znaju i vide ali se ns suprotstavljaju toj politici, ili ne naroito snano, zbog sopstvenih iiteresa pa i straha da ne bi i sami doli pod neku vrstu udara novog svjetskog poretka. Ima, svakako, zemalja kojima sigurno nisu prave i potpune informacije dostupne, pa su im i stavovi nedovoljno odreeni. Ali, nema nikakve sumnje, da kod ogromne veine zemalja, bez obzira na stepen dostupnosti tanih i potpunih informacija i efekte medijskoga rata, vlada osjeanje da se nad jednom malom zemljom vri skoro nezapameno nasilje, diktat, pa i neskriveni bijes, kako se taj mali usuuje suprotstaviti volji svemonih sadanjih gospodara svijeta. Promjene u SSSR-u i istonoevropskim zemljama, uzroci koji su do njih doveli kao i naini na koje su izvrene, zasluuju posebnu panju, jer su direktno i indirektno vrlo bitno uticale i na razvoj dogaaja u Jugoslaviji. Temeljita i potpuna analiza uzroka sloma SSSR-a, njegovog sistema i drave, nisu i ne mogu biti
21
predmet ovoga rada. Ja u se, zato, ograniiti da ukaem samo na neke oigledne i manje vie neosporne injenice i to uglavnom u mjeri koja zahtjeva razumjevanje njihovoga uticaja na zbivanja u Jugoslaviji. Uzroci sloma sistema realsocijalizma, raspada Varavskoga ugovora i raspada SSSR-a kao drave, primarno lee u krupnim promaajima, kako sistema realsocijalizma, tako i u meudravnim odnosima zasnovanim na lagerskim principima. Unutranje snage u Sovjetskom Savezu koje su uviale te slabosti oigledno nisu nale prava rjeenja kako promaaje otkloniti, pa, ako treba, i cio sistem promjeniti, ali Sovjetski Savez kao dravu sauvati. Put kojim je iao Gorbaov doveo je do raspada i sistema, i SSSR-a kao drave. Bilo je vidljivo, ve nakon prve godins vlasti Gorbaova, da on nema jasan, a pogotopo ne operacionalizovan koncept reformi. Lutao je i veoma se povodio za laskanjima Zapada koji je tjerao vodu na svoju vodenicu. Istovremeno, Zapad je vrlo organizovano i vjeto koristio kako stvarne promaaje realsocijalizma, dravnog ureenja u SSSR-u i meudravnih odnosa unutar Varavskog ugovora, tako i nesposobnost unutranjih snaga, prije spega u SSSR-u, da nau prava rjeenja. Tako je nametao svoja rjeenja na razne naine, a najvie preko svojih ljudi, odnosno hvalei i podstiui one koji formalno i nisu bili njihovi ali su objektivno radili za njihov raun. Taj veliki rat koji se zove hladni rat, Zapad je temeljito i svestrano pripremao i vodio na dugu stazu, a maksimalno intenzivirao u zavrnim operacijama ruenja, sa teitem na petoj koloni unutar SSSR-a i istonoevropskih zemalja. Zato proces raspada SSSR-a u poetku za mnoge nije bio lako uoljiv. Vjeto se kamuflirao u oblandu reformi Perestrojke. Kamuflaa je bila utoliko jednostavnija i efikasnija to su promjene zaista bile neophodne. Izgledalo je da se procesom reformi rukovodi iz Sovjetskog Saveza od strane dravnog rukovodstva, a ne spolja kako js zaista bilo, naroito u zavrnoj fazi. Procesi promjena jo nisu zavreni ali su neki bitni rszultati ve stvarnost. Raspao se sistem real-socijalizma, raspao se i Istoni blok simbolizovan u Varavskom ugovoru, raspala se sovjetska drava, nestala je svjetska ravnotea odnosa snaga. Teko je rei koji e od tih rezultata imati vei znaaj za dalji razvoj odnosa u svijetu. Mislim, ipak, da e to biti raspad sovjetske drave. Veliki ruski narod, koji je inio kimu sovjetske drave, za sada je vrlo loe proao. Mnogo ga je ostalo van ruske drave. Ona sama suoena je sa velikim
22
unutranjim problemima od ekonomskih i politikih do sopstvenog teritorijalnog integriteta, jer, poznato je, da se procesi dezintsgracije, kada jednom krenu, ne zadravaju samo na makro-planu, ve idu do kraja i do dna po svim osnovama. Tako zahuktale procese nije mogue lako zadrati, pogotovo to ne mogu unniti oni isti ljudi i one iste politike koje su te procese poveli ba na makro-planu. Na meunarodnoj areni skoro nikada uloga Rusije nije bila na nioj taci. Kada se takvo stanje uporedi sa zaista ogromnim potencijalom koga ima ruski narod u svim oblastima drutvenoga stvaranja, pre svega veliki broj visokoobrazovanih ljudi, ogromne prirodne ekonomske resurse i velike snage nuklearnog oruja, onda je sasvim izvjesno da e vrlo brzo, moda mnogo bre nego to sada izgleda, ruski narod i ruska drava zauzeti svoje mjesto u svjetskoj zajednici koja joj zaista i pripada. Na koji nain e se to dogoditi to je danas teko predvideti. No, nema sumnje, da e taj povratak imati znaajnoga uticaja na ukupna svjetska kretanja, posebno na kretanja u Evropi i, razumije se, na Balkanu. Ve sam govorio kako je i zato Nemaka preuzela vodeu ulogu u razbijanju Jugoslavije. Ona je to mogla, u prvom redu, zbog toga to se raspao Sovjetski Savez. Sve dotle dok je postojala mogunost da se zaustavi raspad SSSRa, Nemaka je i prema Jugoslavnji nastupala oprezno, a u otvorenu agresiju krenula je kada je bilo posve jasno da se Sovjetski Savsz definitivno i nepovratno raspada. Tako je ishod borbe za jugoslovensku dravu, odnosno borbe protiv nje, dnrektno zavisio i od sudbine sovjetske drave. Potpuno je izvjesno da bi se mogao odigrati i suprotan tok dogaaja, naravno u sasvim izmjenjenim uslovima, sa drugaijim dimenzijama i drugaijim sadrajima. Povratak jake ruske drave na svjetsku scenu sigurno bi uticao na promjenu stava, prije svih Nemake, a preko nje i Zapada u cijelini, prema SR Jugoslaviji. To bi bio ivotni interes i SR Jugoslavije i Rusije. Poto je Zapad jugoslovensko politiko ureenje tretirao kao komunistiki reim, u sutini isto kao i komunistiki reim u SSSR-u, to je ruenje reima u Jugoslaviji samo segment jedinstvenog plana ruenja svih komunistikih reima u svijetu, a prije svega u Sovjetskom Savezu. Zato je Jugoslavija i po toj osnovi bila izloena istim ili slinim udarima sa Zapada kakvima je bio izloen i Sovjetki Savez. Ovo naroito dolazi do izraaja od kada politika jugoslovenske nezavisnosti od Istonoga bloka po Zapad vie nema raniji znaaj. Slinost zbivanja u
23
Jugoslaviji i zbivanja u SSSR-u je i u tome to promjenom politikog sistema dolazi istovremeno do raspada drava - SSSR-a i SFRJ. Iz susreta sa predstavnicima Oruanih snaga SSSR-a (prije svega posjeta ministra odbrane SSSR-a marala Jazova Jugoslaviji i moje dvije posjete SSSR-u) iznijeu i nke znaajnije utiske, ne usuujem se rei ocjene, o ponaanju Oruanih snaga SSSR-a. Rukovodioci Oruanih snaga SSSR-a sa kojima sam ja razgovarao podravali su politiku Perestrojke, naroito, u poetku, iako su izraavali rezerve prema nekim konkretnim potezima te politike. Formalno su podravali i primjenu politike Perestrojke na oruane snage, ali su izraavali najpuniju rezervu, a potom i direktan otpor to se Perestrojka u oruanim siagama SSSR-a izvodi po diktatu Zapada. To se posebno odnosi na nain kako se sprovodila politika promjene doktrine odustajanje od ofanzivne doktrine i prelazak na takozvanu doktrinu samodovoljnosti. Na koncepcijskom i strategijskom nivou to se jo i dalo razumjeti, ali na operativnom i taktikom nivou to je zaista izazivalo formalno podsmjeh, a sutinski nevjericu i duboko neslaganje visokih stareina Sovjetskih oruanih snaga sa takvom politikom. Prilikom posjete Generaltabnoj akademiji SSSR-a, na moja pitanja iz te sfere, esto sam dobijao odgovor da bi objanjenje morao potraiti ne kod njih ve kod politiara ili, najee bi rekli, kod ministarstva inostranih poslova. Direktno su bili protiv politike jednostranog smanjenja i slabljenja oruanih snaga SSSR-a, dok istovrsmeno oruane snage Zapada, posebno oruane snage SAD-a, jaaju, naroito kvalitativno, uporno ostajui pri politici strategije takmienja. Kako se raspad SSSR-a sve vie pribliavao i postajao opipljiviji i oigledniji, to je zbunjenost sovjetskog vojnog rukovodstva postajala sve vea No, uprkos tome, ja nisam imao prilike uti bilo kakav stav nelojalnosti, jo manje neposlunosti, vojnih rukovodioca sa kojima sam se sretao prema zvaninoj dravnoj politici Gorbaova. to se tie odnosa Gorbaova prema zbivanjima u Jugoslaviji i ulozi JNA u tim zbivanjima, ja mogu samo posredno zakljuivati. Moda neto o tome govori podatak da me prilikom moje prve posjete oruanim snagama SSSR-a u funkciji saveznog sekretara u septembru 1990. godine, Gorbaov nije primio, iako su Jazova, za vreme njegove posjete Jugoslaviji godinu dana ranije, primili predsednik Predsednitva SFRJ i predsednik SIV-a. Obrazloenje je bilo da je zauzet pripremama referata za plenum CK o nacionalnom pitanju u SSSR-u. Bilo je odreeno da me umjesto Gorbaova primi Jakovljev. Uzgred, ja sam neke
24
nesporazume oko termina prijema iskoristio da odbijem susret sa Jakovljevim zato to sam sa podozrenjem gledao na njegovu ulogu u zbivanjima u SSSR-u. Par nedjelja kasnije u Moskvi je boravio Lonar, tadanji ministar inostranih poslova SFRJ. Njega je Gorbaov primio na razgovor, za njega je imao vremena. Vrlo znaajnu ulogu u zbivanjima u Jugoslaviji imao je i ima Vatikan. Uticaj Vatikana je veoma raznolik, dobro organizovan, strpljivo pripreman na dugu stazu i efikasno izvoen, potpuno sinhronizovano sa svim ostalim spoljnjim i unutranjim faktorima razbijanja Jugoslavije. U religioznoj sferi vjeto su razvijane i stalno aktuelnim dogaajima podgrejavane teze o superiornosti rimokatolike religije nad pravoslavnom i nemogunosti koegzistiranja te dvije religije u jednoj dravi zbog toga to katolika pripada razvijenoj civilizaciji, a pravoslavna divljakom istoku. Sa omladinom se radilo naroito intenzivno. U Jugoslaviji je poznata jedna direktiva Vatikana upuena katolikom svetenstvu da sa omladinom treba dobro raditi do njene 17. godine starosti, a posle se moe prepustiti bilo kome. To su zaista dosljedno sprovodili u ivot. Katolika crkva je bez ikakvih, ak i formalnih, ustezanja direktno angaovana u svim politikim aktivnostima, naroito predizbornim. Ovo posebio vrijedi za Hrvatsku. Sve svoje aktivnosti na tlu bive Jugoslavije Vatikan je i finansijski podravao. Naroito je njegov doprinos veliki u obezbeenju srsdstava za naoruavanje hrvatske vojske od prvih dana njenog stvaranja. U Turskoj i Austriji pojavili su se stari imperijalni prohtjevi prema jugoslovenskim prostorima kojima su nekada gospodarili, pa su i njihova angaovanja u jugoslovenskim dogaajima bila u skladu sa tim. Austrija je ipak djelovala vie kao isturena ruka Nemake, posebno u prvoj fazi kada se Nemaka drala u pozadini scene. U sadanjim uslovima Austrija i ne moe biti nita drugo nego pion u nemakim rukama, pa stoga i na jugoslovenskom prostoru moe samo u tom svojstvu djelovati, bez obzira na njene ambicije. Italija je esto mjenjala svoj stav prema Jugoslaviji. Uglavnom je nastojala da slijedi zvaninu politiku SAD. Interesi Italije u odnosu na Jugoslaviju su raznovrsni i protivurjeni. Italija ima pretenzija na djelove jugoslovenske teritorije,
25
ali ona takoe zna da njene pretenzije na Balkanu u konkurenciji sa Nemakom nemaju nikakvih izgleda na uspjeh. Jasno je takoe da ne moe biti dugoroni strateki interes Italije da Nemaka na irokom prostoru izie na Sredozemno more. Pored toga, procesi dezintegracije u susjednoj Jugoslaviji ne mogu ostati bez uticaja na iste procese koji latentno postoje u Italiji. Sve je to uticalo da stavovi Italije prema Jugoslaviji do sada nisu bili ekstremni. Odnos Albanije prema Jugoslaviji opredeljen je neskrivenim ciljem da dijelove jugoslovenske teritorije sa veinskim albanskim stanovnitvom pripoji sebi. To se jednako odnosi na zapadnu Makedoniju kao i na Kosovo i Metohiju. Nain na koji se to hoe postii ima nekoliko opcija i primjenjuje se ona za koju se ocijeni da js najprikladnija unutranjem stanju u Jugoslaviji i meunarodnom okruenju u datom vremenu. Maarska je igrala dvolinu ulogu. Javno, uglavnom, podravala je jedinstvo Jugoslavije, a stvarno podravala politiku razbijanja Jugoslavije ukljuujui i ilegalno naoruavanje vojski secesionistikih republika Hrvatske i Slovenije. Rumunija je stalno odravala korektne odnose. Bugarska je imala promenljive stavove na koji su, pored drugih faktora, uvijek bitno uticali odnos i pretenzije prema Makedoniji. Stav Grke prema Jugoslaviji zasluuje posebnu panju. Taj stav je dosledan odraz istorijskog saznanja da su sudbina Grke i Jugoslavije usko povezane. Svi pretendenti na vladanje Balkanom, bilo sa Istoka ili sa Zapada, uvijek su na isti ili slian nain ugroavali nezavisnost Grke i Jugoslavije, posebno Srbije u okviru Jugoslavije. Zato su, Grka i Srbija, odnosno Jugoslavija, uvijek bili u saveznikim, a nikada u neprijateljskim odnosima. Tako je, u stvari, i sada, bez obzira na nove uslove i nova formalna saveznitva. Nemake pretenzije vladanja Balkanom, koja se pri tome koristi raznim saveznicima sa takoe aspiracijama prema Balkanu, ili njegovim pojedinim dijelovima, jednako ugroavaju Grku i njene dravne i nacionalne interese, kao to ugroavaju Jugoslaviju, posebno Srbiju. Zato je stav Grke prema Jugoslaviji, odnosno Srbiji, uvijek bio krajnje korektan i prijateljski.
26
Prema procjenama taba Vrhovne komande krajem 1989. godine, upravljanje zbivanjima u Jugoslaviji dominantno preuzima strani faktor. Pune dvije godine prije toga, tab Vrhovne komande ukazivao je da se to vrijeme velikom brzinom pribliava. Dokazivali smo da je, ako se ne krene drugim putem koji smo predlagali, o emu u docnije podrobnije govoriti, raspad Jugoslavije neminovan, kao i to da taj raspad, u ovakvim unutranjim i meunarodnim okolnostima, moe biti samo putem krvavoga graaiskoga rata, ije dimenzije i posljedice niko nije u stanju predvidjeti. Nas su razbijai Jugoslavije uutkivali tvrdnjama da mi plaei narod graanskim ratom, zapravo hoemo da uvedemo vojnu diktaturu. Na alost, ni mnogi drugi, koji nisu bili svijesni razbijai Jugoslavije, nisu suvie ozbiljno uzimali ta upozorenja. ak smo poeli bivati i dosadni za mnogu finu gospodu, plaei i toboe uznemirujui narod bez razloga prijetnjom graanskim ratom. Uprkos tome, mi smo, ipak, uporno i bez prekida upozoravali na opasnost, koju samo politiki i vojni sljepci nisu videli, i predlagali vrlo konkretne mjere kako tome stati na put. Kompletnu, bitnu argumentaciju o tome iznijeu u narednom poglavlju. Ovdje samo hou da ukaem, u okviru izlaganja o uticaju stranog faktora na zbivanja u Jugoslaviji, u koje vreme je tab Vrhovne komande ocijenio da strani faktor objektivno preuzima odluujuu ulogu u upravljanju jugoslovenskom krizom. I danas, sa ove distance, ova ocjena nije dovedena u pitanje. To je, dakle, bilo znatno ranije nego to su pojedine meunarodne institucije i formalno, uz legalnu saglasnost, pa i poziv odgovarajuih jugoslovenskih institucija, preuzele poslove razreenja, tanije rei pravog zamrenja jugoslovenskog vora. elim podvui da je vojno rukovodstvo uvijek stajalo na stanovitu da se ne smije prihvatiti nikakvo legalno posredovanje, odnosno mijeanje meunarodnih institucija u unutranje stvari nae zemlje. Na alost, taj na stav nije prihvaen niti na proirenoj sjednici Predsjsdnitva SFRJ, na kojoj su uestvovali i, predsjednici republika, odnosno predsjednici predsjednitava republika kao i jedan broj funkcionera i federacije, niti na sjednici SIV-a, na kojima je ta tema bila na dnevnom redu. Hronologiju aktivnosti meunarodnih institucija - Evropske zajednice, Konferencije o Jugoslaviji, - Ujedinjenih nacija i njihovih grupnih ili pojedinanih predstavnika i njihov efekat na zbivanja u Jugoslaviji neu iznositi, jer je to uglavnom poznato. Iznijeu, prije svega, aktivnosti vojske i njenih predstavnika u
27
tim zbivanjima kao i moju ocijenu angaovanja meunarodnih institucija u Jugoslaviji sa : stanovita koristi, odnosno tete po Jugoslaviju i njene narode. Odnos predstavnika Evropske zajednice prema vojsci imao je nekoliko faza. Prvu fazu ine aktivnosti na dovoenju Mesia na dunost predsednika Predsednitva SFRJ sa ciljem da se, pored ostalog, ostvari i takva kontrola nad vojskom koja e onemoguiti bilo kakvu upotrebu vojske za raun srpskih intsresa, ili neku samostalnu ulogu vojske. U toj fazi predstavnici Evropske zajednice, koji su boravili u Jugoslaviji po raznim osnovama, nisu ni pokuavali da ukljue predstavnike JNA u bilo kakve razgovore. Ta faza, meutim, brzo je zavrena, jer su se oni kao i Mesi, na vrlo drastian nain, uvjerili da ne mogu ostvariti nikav uticaj na vojsku. To nije bilo moguno iz dva razloga. Mesi nije mogao ostvariti nikakav lini uticaj kao predsjednik-Predsjednitva, izmeu ostaloga i zbog toga, jer se ve dovoljno javno kompromitovao kao razbija Jugoslavije. Svi njegovi pokuaji na tom planu su ispadali ak i smijeni. Poznato je njegovo izdavanje naredbi vojsci Preko sredstava javnog informisanja koje smo mi u tabu Vrhovne komande jednostavno ignorisali, odnosei se prema njima kao da i ne postoje. Sa stanovita Ustava, Zakona o narodnoj odbrani i Pravilnnka o radu Predsednitva SFRJ, te Naredbe vojsci koje je Mesi sam izdavao zapravo nisu ni bile naredbe. Mesi u Predsednitvu. nije mogao donijeti nikakvu odluku koju je eleo, jer je u to vrijeme odnos snaga bio etiri prema etiri. Iz takvog odnosa snaga, Predsednitvo, na alost, nije moglo donijetn ni druge odluke koje je tab Vrhovne komande predlagao, a koje su bile u korist odbrane Jugoslavije. Druga faza odnosa Evropske zajednice prema JNA sastoji se u njihovome pokuaju da ostvare kontrolu i komandovanje Vojskom preko SIV-a, tanije preko Ante Markovia. To su oni pokuali ostvariti uz zdunu podrku Ante Markovia i njegovih pristalica u. SIV-u. Mi smo na sjednicama SIV-a, kao i u svim drugim prilikama, te pokuaje odbili i to na takav nain da stav Vojske o tome pitanju nije ostavljao nikakve nade da se moe bilo ta postii. Ovo je nama bilo utoliko lake uiniti to je taj njihov pokuaj bio potpuno neustavan. I u ovoj fazi, predstavnici Evropske zajednice nisu imali nikakve direktne kontakte sa JNA. Trea faza je nastupila kada su Predsednitvo SFRJ napustili Mesi, Drnovek, Tupurkovski i Bogievi. Tada su predstavnici Evropske zajednice odluili da sa vojskom direktno komuniciraju, zato to nisu eljeli da priznaju,
28
kako su oni zvali, krnje ili srpsko Predsjednitvo. Tako je nastupilo vrijeme kada je Zapad gurao JNA na samostalno djelovanje, dok nas je prije toga optuivao za samostalno djelovanje i neposlunost prema civilnim vlastima. Stav taba Vrhovne komande neprekidno je bio isti. Niti smo ranije djelovali samostalno kada su nas za to optuivali, niti smo htijeli prihvatiti samostalnu ulogu kada su nas na to gurali. Razlozi za takav na stav proizlazili su iz naih procijena i dubokih uvjerenja da je to jedino ispravno stanovite o prvom fundamentalnom pitanju odnosa politike i vojske, odnosno drave i vojske, bez obzira na svu komplikovanost i specifinost jugoslovenske situacije, pa, ako hoete, jo vie zbog te specifine, viestrano komplikovane situacije i bez obzira to smo trpjeli protivurjene kritike jednom, da moramo uzeti sve u svoje ruke, preuzeti vlast, drugi put, od tih istih ili nekih drugih kritiara, svejedno, kako se suvie mjeamo u politiku. to se faktografije dogaaja tie nisu bili u pravu ni jedni ni drugi, a to se ocjene ispravnosti postupaka i naih temeljnih opredjeljenja tie, danas jo vre nego u to vrijeme, smatram da su bila jedino ispravna i da bi svako drugo ponaanje bilo gore po zemlju, a neuporedivo gore, po vojsku. No, potpuniju obradu odnosa vojske prema dravnim institucijama i posebno prema Predsednitvu SFRJ kao vrhovnom komandantu probleme, dileme, alternative i rjeenja izloiu u drugom dijelu ovoga rada, jer to je svakako jedno od centralnih pitanja od koga zavisi istorijska ocjena o ulozi oruaiih snaga, posebno JNA, i njenoga rukovodstva u jugoslovenskoj krizi. Ovdje se samo dotiem ovoga pitanja u mjeri potrebnoj da se razumiju uslovi u kojima se JNA angaovala u.komuniciranju sa pojedinim institucijama i pojedincima iz Evropske zajednice i Ujedinjenih nacija. Po odobrenju Predsjednitva SFRJ dijela koji je tada bio u funkciji tab Vrhovne komande je prihvatio direktno komuniciranje najpre sa predstavnicima Evropske zajednice, zatim konferencije o Jugoslaviji i konano Ujedinjenih nacija. U procesu rada i po predlozima taba Vrhovne komande, Predsjednitvo SFRJ je utvrdilo sljedee bitne okvire i principe toga komuniciranja. Prvi princip jeste da JNA ne prihvata ulogu samostalnog politikog faktora u razgovorima sa meunarodnim institucijama, ve e se ograniiti na ona pitanja vojske koja su po Ustavu SFRJ i Zakonu o narodnoj odbrani u nadlenosti SSNO. O pitanjima koja budu pokretana izvan toga, traie stav Predsednitva SFRJ.
29
Drugi princip jeste da sve odluke o upotrebi ili bilo kojoj ulozi JNA, a koja su u iskljuivoj nadlenosti Predsednitva SFRJ, samo ih Predsednitvo, moe donijeti. U primjeni ovoga principa karakteristina su dva primjera. Na jednom sastanku sa gospodinom Vensom i njegovim saradnicima u SSNO-u3 , jasno; sam mu rekao da je izlino pokuavati sa pritiscima na nas da SSNO preuzme ulogu Predsednitava SFRJ, odnosno Vrhovnog komandanta, poto mi to zbog naih fundamentalnih opredeljenja neemo uiniti, da emo potovati odluke Predsednitva SFRJ, bez obzira da li ono radilo u punom ili smanjenom sastavu. Pri tome sam mu rekao, izmeu ostaloga: Vi se potrudite da privolite i ostale lanove Predsednitva SFRJ da uestvuju u njegovom radu, utoliko prije to Vi to vjerovatno moete. Valja rei da je posle toga u Hagu odrana sjednica Predsjednitva SFRJ u punom sastavu (to je valjda i posljednja sjednica Predsjednitva u punom sastavu) i da su na toj sjednici donijete odluke koje smo mi predloili i koje su bile na liniji zaustavljanja rata u Hrvatskoj i okretanja ka mirnim procesima rjeenja krize.
Drugi primjer je vezan za razgovore u enevi, kada su utvrivani osnovni principi Vensovog plana. Satankom je rukovodio gospodin Vens uz povremeno uee gospode lorda Karingtona i Marka Goldinga. Iz Jugoslavije sastanku su prisustvovali Miloevi, Tuman i ja. Poetni predlog Goldinga bio je da se u zone pod zatitom snaga Ujedinjenih nacija ne ukljui Kninski region. Ovo je proizlazilo iz njihovoga poetnoga opredjeljenja da se snage Ujedinjenih nacija angauju samo tamo gdje su jo sukobi u toku, a oni su ocjenjivali da su JNA i srpska vlast u Kninu obezbjedili mir tako da tamo nema potrebe za snagama Ujedinjenih nacija. Oni, oigledno, u ovoj fazi jo nisu sasvim razumjeli sloenost problema. Takvom stavu se Tuman suprotstavio, to su Vens i Golding, ne odmah, ve naknadno, uvaili. Tada su Vens i Golding traili da se utvrde granice zona koje e biti pod zatitom snaga Ujedinjenih nacija. Tuman je rekao da te granice najbolje zna JNA, jer da je ona to ve sve zaposjela.
____________
3
Na svim ovim sastancima su voene stenografske beleke. 30
Ja sam tom prilikom, a i docnije u daljoj elaboraciji Vensovoga plana, vrsto stajao i ostao na stanovitu da je utvrivanje granica stvar politike, a ne vojske, da i u ovom sluaju vojska nee utvrivati granice, da to moraju uiniti predstavnici hrvatske vlasti sa predstavnicima legalnih vlasti srpskog naroda u Krajini, uz uee predstavnika Ujedinjenih nacija. Sve dok sam bio na dunosti saveznog sekretara, svi predstavnici JNA koji su po ma kojoj osnovi uestvovali u razradi Vensovog plana, morali su potivati te stavove. Taj stav se odnosio i na sve druge mogue sluajeve o utvrivanju granica, pa i na Prevlaku. Poto je oko Prevlake bilo, a vjerovatno e jo biti rasprava i raznih pekulacija, ba je ovdje prilika da kaem sve bitne injenice o tretmanu Prevlake. Dok sam ja bio savezni sekretar za narodnu odbranu, Prevlaka je uvjek tretirana kao dio Bokokotorskog zaliva, a to znai kao dio Crne Gore odnosno Jugoslavije. Iz toga su proizlazili i svi konkretni potezi i to: 1) kada su hrvatska vojska i policija izvrile invaziju dijela Prevlake koji nije bio u okviru garnizona JNA, JNA ih je protjerala i Prevlaku potpuno oslobodila; 2) zbog takvoga naega stava u to vrijeme nije ni moglo biti rijei o traenju specijalnog statusa za Prevlaku, pa shodno tome nikada, u mome prisustvu, u Predsjednitvu SFRJ nije odlueno da se za Prevlaku trai specijalni status. Sve pekulacije koje su lansirane kako sam ja ili neko drugi (valjda se misli na Miloevia) navodno imao zaduenje od Predsjednitva da traim specijalni status za Prevlaku su, oigledno, naknadno konstruisana neistina kakvih inae ima napretek. Kada bi ak Predsjednitvo tako neto i zakljuilo, ja to ne bih mogao prihvatiti iz razloga odnosa vojske prema politikim pitanjima kakvo je i pitanje meurepublikih granica; 3) konano, razgranienje meu republikama nije predmet Vensovog plana. Kada je ve rije o poetnom dokumentu Vensovog plana koji je pripremljen na sastanku o kome je rije, Vens je predloio da taj dokument potpiemo Miloevi, Tuman i ja. Ja sam tom prilikom stavio opasku da u potpisati dokumenat prihvatajui samo obaveze JNA koje iz njega proizlaze, jer te obaveze nisu izlazile iz okvira ve donijetih odluka Predsjednitva SFRJ o angaovanju JNA u Hrvatskoj. Zatim sam predloio da, pored nas trojice, dokumenat potpiu gospoda Vens i lord Karington. Vens je predlog prihvatio i dokumenat potpisao, a lord Karington nije, jer je prije zavretka sastanka napustio enevu.
31
Trei princip jeste da e Predsjednitvo SFRJ uvjek, kada za to ima mogunosti, prethodno zauzimati stavove pred uee predstavnika JNA u razgovorima sa predstavnicima meunarodnih institucija. Ovo je rijetko praktikovano samo zato to su sastanci sa predstavnicima meunarodnih institucija zakazivani i pripremani sa njihove strane tako da se tek po dolasku na te sastanke znalo tano ta je predmet sastanka i ta se konkretno trai ili predlae. Brzo sam shvatio da su tako radili sasvim svjesno. Naime, oni su eljeli nametati svoje stavove koje bi unapred pripremali, a nama ne bi ostavljali vrijeme da te stavove prouimo kako valja i u njima vidimo sve mogue zamke kakvih je uvjek bilo. Zbog takvog ponaanja, naroito predstavnika Evropske zajednice, pa i predsedavajueg konferencije o Jugoslaviji lorda Karingtona, ja sam jednom odbio da se odazovem njegovom pozivu na sastanak, a drugi put sam odbio susret koji mi je htio namjestiti u Hagu sa Tusom i drugim predstavnicima hrvatske strane.
32
Da bi upotpunio sliku o ulozi lorda Karingtona kao predsedavajueg konferencije o Jugoslaviji, pored onoga to sam ve rekao, citirau i kratko pismo koje mi je uputio 4. februara 1992. godine, dakle nepunih mjesec dana nakon moga povlaenja sa dunosti saveznog sekretara.
Dragi generale, Bio mi je veoma ao kada sam prolog mjeseca saznao za Vau ostavku na dunost saveznog sekretara za narodnu odbranu zbog zdravstvenih razloga. Iako smo povremeno ispoljavali razliita gledita, po mome miljenju nema sumnje da smo obadvojica iskreno tragali za mirnim reenjem pravednim za sve. Ja veoma uvaavam Va integritet i profesionalnost. Znam da vam je Sajrus Vens posebno zahvalan za podrku u izradi mirovne operacije, kao i da bez vae podrke sarajevski dogovor. od 2. januara zaista ne bi bio materijalizovan. Mi smo jo udaljeni od dolaska snaga Ujedinjeiih nacija na teren, ali se ja nadam da e moja poseta regionu 57. fsbruara (za vreme koje u sresti generala Aia) pomoi ubrzavanju procesa. elim Vam dug ivot i zadovoljstvo u penziji. Iskreno P. Karington.
33
34
35
etvrti princip jeste da se nakon svakoga sastanka podnose izvetaji Predsednitvu SFRJ o rezultatima, eventualnim preuzetim obavezama. Predsjednitvo je zauzimalo stavove na bazi tih izvetaja, pa je o tome, kao to je poznato, skoro redovno izdavalo i javna saoptenja. Saoptenja su imala za cilj da inostranim faktorima jasno stave do znanja kako oni, barem to se vojske tie ne mogu spreiti Predsednitvo SFRJ da obavlja svoju ustavnu funkciju Vrhovnog komandanta. Peti princip jeste da, u procesu elaboracije i realizacije Vensovoga mirovnog plana, vojska nee supstituirati ostale dravne organe SFRJ, to je, takoe, bila i namjera inostranih pregovaraa, ve e raditi samo svoj dio posla. Na tome sam ja osobito insistirao i unutar zemlje i prema inostranim pregovaraima, posebno prema Vensu. To je urodilo plodom, jer su Vens i njegov tim konano prihvatili saradnju sa Dravnim komitetom koga je formiralo Predsednitvo SFRJ i na ijem elu je bio Borisav Jovi. Time su oni faktiki priznali i Predsednitvo SFRJ. Koja su osnovna iskustva i pouke iz ukupnog armijskoga i moga linog angaovanja sa meunarodnim faktorima u jugoslovenskoj krizi? Najvanija pouka jeste da u traenju rjeenja meunarodni faktori polaze iskljuivo od sopstvenih interesa, odnosno, jo tanije, od interesa onih koji dominiraju meu njima. U naem sluaju to su Nemaka i SAD u mjeri ispreplitanja njihovih politika na nain i iz razloga koje sam prethodno izloio. Samo je to saznanje bilo dovoljno da se uvjerim koliko je armijsko rukovodstvo bilo u pravu kada smo se protivili legalizaciji uplitanja stranoga faktora u nau krizu. Iz takvog njihovog polaznog stanovita proizlazili su i konkretni operativni postupci. Oni su uvjek dolazili sa gotovim rjeenjima, umjesto da trae, zajedno sa Jugoslovenima, rjeenja koja e proizlaziti iz realnog stanja u Jugoslaviji i iz opredeljenja da se trai pravedno, mirno ali i dugotrajno rjeenje koje nee ve sutra izazvati sukobe. Poto su rjeenja sa kojima su dolazili skoro uvjek bila u sutini protiv jedinstva Jugoslavije i obavezno protiv iiteresa srpskog naroda, sa izuzetkom Vensovog plana, to, logino, od strane stvarnih branilaca jedinstva Jugoslavije i interesa srpskog naroda, nisu mogla biti prihvaena. Sledilo, je potom, nasilno nametanje rjeenja koje je neminovno vodilo, pored ostaloga, i u
36
krvavi graanski rat. Potpuno je izvjesno da su donosioci tih odluka dobro znali da one vode u graanski rat. Njima je upravo takav rat trebao da bi, pored postizanja osnovnog cilja o kome sam ve govorio, lake opravdali svoju politiku diktata, da bi, istovremeko, tako utrli put politici novih diktata. Zaista je cinino to su najgrlatiji u pozivu na kanjavanje glavnih krivaca za graanski rat u Jugoslaviji upravo oni ljudi i njihove politike koji su zaista pravi uzronici i araneri toga rata. Pored toga, to nisu politiki nepismeni ljudi da ne bi tano znali o emu se radi, zbog ega je njihova lina odgovornost utoliko vea. Ja sam se uvjek na svim sastancima sa tim raznim predstavnicima meunarodnih institucija osjeao ponien, utoliko prije to je veliki broj njih demonstrirao vrlo malo poznavanje stvarnog stanja u Jugoslaviji, ne pokazujui ni elju da ga upotpuni, a istovremeno su se ponaali krajnje arogantno. U tome je posebno prednjaio tadanji ministar inostranih poslova Holandije Van Der Bruk, koji je u isto vrijeme bio najdosljedniji realizator nemake politike na tlu Jugoslavije, ovjek koji se najvie trudio da to dublje i svestranije upozna realno stanje i prodre u sutinu sloenosti jugoslovenske krize i koji je, barem dok sam ja bio na dunosti saveznog sekretara i sa kime radio, pokazivao najvei stepen objektivnosti, jeste gospodin Vens. Potpunijem razumjevanju njegove uloge i moje ocjene te uloge mogu doprinjeti i kratki izvodi iz prepiske koju smo vodili u januaru i februaru 1992. godine nakon moga povlaenja sa dunosti saveznog sekretara. U svom pismu od 15. januara 1992. godine, S. Vens izmeu ostalog, pie: Zadovoljan sam da se prekid neprijateljstava - sada ve dvanaesti dan nastavlja i uvruje u skladu sa sarajevskim dogovorom. Dolazak vojne grupe oficira za vezu Ujedinjenih nacija e, uveren sam, biti od stvarne pomoi obema stranama u obezbeivanju definitivnog prekida neprijateljstava. Ne treba posebno naglaavati da je Vaa lina uloga u mirovnom procesu bila sutinska. U koliko ovaj tragini konflikt bude doveden do mirnoga razreenja na dobrobit naih naroda, a ja se nadam i molim da to bude, Vi ete imati puno razloga da budete ponosni na Vae djelovanje. elim vam dobro zdravlje i sreu po povlaenju sa dunosti i radovau se ponovnom susretu sa Vama kada opet doem u Beograd. Ponovo sam, 14.02.1992. godine, primio pismo od gospodina Vensa,
37
Dragi generale Kadijeviu, Siguran sam da Vam je poznato da je generalni sekretar upravo odluio da preporui Savetu bezbjednosti, ustanovljenje mirovne operacije Ujedinjenih nacija na osnovu koncepta i plana opisanih u Aneksu III njegovog izvetaja Savetu od 11.12.1991. godine. elim da Vam dam na znanje koliko sam uvaavao Vau podrku i saradnju kroz nekoliko mjeseci iscrpljujueg rada koji je rezultirao ovom preporukom. Iako je pri tom, naravno, ponekad bilo pitanja oko kojih smo imali razliita miljenja, ja sam uvjek imao koristi od naih iskrenih i iscrpnih razgovora. Vjerujem da Vam se zdravlje popravilo i da ste u mogunosti da se relaksirate nakon odlaska sa odgovorne dunosti. S najboljim eljama i u oekivanju da Vas uskoro vidim. Iskreno S. Vens Lini izaslanik generalnog sekretara UN
Na to pismo sam odgovorio 17.02.1992.godine. Citirau izvode iz njega iz kojih e se vidjeti moja ocjena uloge Vensa i moje upozorenje njemu ta se sve moe dogoditi u Jugoslaviji.
Dragi gospodine Vens, Posebno se radujem odluci generalnog sekretara da preporui Savjetu bezbjednosti da poalje Mirovne snage Ujedinjenih nacija u Jugoslaviju. Znam da je Vaa uloga u tome kljuna. Vi ste bolje nego mnogi drugi razumjeli svu sloenost jugoslovenske situacije. Istovremeno ste uvaili da je mirno i pravedno rjeenje jugoslovenske krize u najveem interesu svih jugovenskih naroda. ali i meunarodne zajednice. Raduje me da ste se Vi kao i lord Karington uvjerili da sam ja maksimalno i stalno bio opredjeljen i radio na mirnom demokratskom razrjeenju jugoslovenske krize. Moram Vam rei da sam jo uvjek veoma zabrinut za konani ishod, jer su snage u Jugoslaviji koje suprotno ele veoma jake i uinie sve da Va plan ne uspije. Ja te snage vrlo dobro znam. Njih se mora uzeti vrlo ozbiljno da bi ih se onemoguilo...
38
Pokazalo se, na alost, da je moja opreznost bila opravdana i da su snage koje su se opredjelile za razbijanje Jugoslavije radi ostvarenja vlastitih ciljeva, bile jae i na meunarodnoj i na naoj domaoj sceni od snaga koje su se borile za ouvanje Jugoslavije, odnosno za miran put razreenja jugoslovenske krize. Diplomatski predstavnici veine zemalja Evropske Zajednice u Jugoslaviji pod rukovodstvom gospodina Cimermana, stalno su vrile raznovrstan kombinovani pritisak na JNA, angaujui snage spolja i mnoge snage unutar zemlje. Cilj je bio da se JNA potpuno neutralie, ili maksimalno otupi njena efikasnost. Stalno smo bili obasuti pismenim i usmenim upozorenjima, neprekidnim zahtjevima za prijemom i traenjem objanjenja ta to Armija radi; upozorenjima kao npr. zato JNA u borbi upotrebljava aijaciju kada avijaciju nema druga strana (sada su u Bosni i Hercegovini otili znatno dalje, pa su izdejstvovali zabranu upotrebe avijacije Vojske Republike Srpske, a potom preduzeli i druge vojne mere, uz stalnu pretnju vojnom intervencijom), zato upotrebljavamo u borbi teko naoruanje, zato blokiramo luke na Jadranu, dok im u isto vrijsme nije smetalo to su blokirani neki garnizoni JNA u Hrvatskoj itd. Uporno su lamsirali la o neslaganjima u vojnom rukovodstvu. Posebno su se potrudili da osloncem na domae pomagae i politikante onemogue mobilizaciju, jer su znali da je to klju brzog i uspjenog rjeenja rata u Hrvatskoj. U poetku su pokuavali da u odnosu na JNA igraju ulogu dobronamjernih i objektivnih posmatraa. Kako su sukobi postajali sve vei, to su i njihove maske, objektivnih i neutralnih, sve bre padale.
*** Kao to sam ve naveo, uticaji meunarodnih faktora na zbivanja u Jugoslaviji bili su vrlo raznovrsni i protivurjeni, vie negativni nego pozitivni. Djelovali su na dugu stazu faktiki od vremena nastanka prve Jugoslavije da bi u zavrnoj fazi razbijanja SFRJ preuzeli dominantnu ulogu, upravljajui jugoslovenskom krizom i nameui svoja rjeenja. Uz sve protivurjene interese stranih faktora u odnosu na Jugoslaviju, i to interese po raznim osnovama, u odluujuem momentu preovladao je nemaki, pa je taj interes, uz podrku Buove administracije, odigrao presudnu ulogu u razbijanju SFRJ kao drave kao i u izboru naina toga razbijanja.
39
Sprovoenje odluke o razbijanju Jugoslavije bazirano je na etiri osnovne ideje: 1) Osloncem na nacionalne i religiozne protivurjenosti i sukobe iz istorije jugoslovenskih naroda, maksimalno dalje rasplamsati nacionalistike strasti i na toj osnovi okrenuti sve narode Jugoslavije jedne protiv drugih u raznim kombinacijama privremenog saveznitva. Graanskim ratom u Jugoslaviji najlake se postie cilj razbijanja jugoslovenske drave i ujedno uspjeno maskira potreba stavljanja tih necivilizovanih balkanaca pod kontrolu ak i putem primjene vojne sile kada se oni prethodno dobro iscrpe u meusobnim borbama; 2) Jugoslavensku dravu razbiti metodom domino teorije, tj. im ode jedna republika ona za sobom automatski povlai ostale. Zato u poetku treba odabrati onu koja ima najvie uslova da se odcjepi i od nje poeti proces razbijanja a to je Slovenija; 3) Pod vidom borbe protiv komunizma i njegovih ostataka, koristei pri tome i stvarne promaaje sistema, rasplamsati ideoloki revanizam, pokoriti neposlune i time, opet, pred svijetom maskirati upotrebu svih sredstava, ukljuujui i vojna; 4) Maksimalno koristiti svoje ljude u vrhovima vlasti Federacije i republika, poevi od klasinih agenata kakvih je bilo naroito u Sloveniji, Hrvatskoj i Federaciji, pa do karijerista i prevrtljivaca, tako da se razbijanje Jugoslavije izvodi i po formi kao njena unutranja stvar, a ne kao diktat i usmjerenje spolja. U sutini spoljni faktor djeluje na nain da ve postojee krize i sukobe rasplamsava, inicira i nove, a potom se pojavljuje kao spasitelj, sanator situacije. U svim ovim aktivnostima razbijanja SFRJ ispoljen je vrlo visok stepen koordinacije svih snaga koje su u tome uestvovale. Kada se ima u vidu da su te snage imale i imaju veoma protivurjene interese, onda je jasno koliko je, pored vjetine voenja, bio neophodan i autoritet naredbodavca da bi sve snage skladno i u jednom pravcu djelovale. Nama je u tabu Vrhovne komande uvjek bilo vrlo jasno s kim imamo posla i ko nam je stvarni neprijatelj. Utoliko prije, to je samo takav neprijatelj mogao u svim domenima dravnim, politikim, vojnim brzo i kompetentno reagovati na sve nae predloge, odluke i mjere. Takav protivnik, u meunarodnim okolnostima kakve su stvorene mimo moi uticaja SFRJ, da bi mu se uspjeno suprotstavili, zahtijevao je neto sasvim drugo od onoga to je SFRJ predstavljala ve dugi niz
40
godina, a naroito u posljednjoj deceniji svoga postojanja. O tome u narednom poglavlju.
41
GLAVNI PROBLEMI U ZEMLJI I NJIHOV UTICAJ NA RASPAD SFRJ Teite ovoga dijela rada bie na obradi prevashodno onih drutvenih segmenata, stanja, problema i naih specifinih jugoslovenskih rjeenja, na kojima su kreatori politike razbijanja Jugoslavije zasnivali svoju strategiju i taktiku. Sa toga stanovnita posebnu panju zasluuju tri krupna segmenta sistem socijalistikog samoupravljanja, organizacija drave na federalnom nivou i oruane snage. Sva tri segmenta obradiu posebno kao i u interakciji kroz najvanije dogaaje u Jugoslaviji poslednjih nekoliko godina.
SISTEM SOCIJALISTIKOG SAMOUPRAVLJANJA U FUNKCIJI RAZBIJANJA SFRJ Jugoslavenski sistem socijalistikog samoupravljanja pruao je priliku da on, a preko njega i jugoslovenska drava, budu napadnuti po dvije osnove. Prva, po osnovi optih slabosti i nedostataka socijalizma kao sistema koje je ispoljio u praktinoj primjeii i u konkurenciji sa razvijenim kapitalizmom, a koje samoupravljanje nije otklonilo i, druga, po osnovni njegovih dodatnih specifinih krupnih promaaja Vrlo je karakteristino da su najvei zagovornici nepromjenljivosti osnovnih principa socijalistikog samoupravljanja bili upravo glavni razbijai jugoslovenske drave. Oni su, kao to je poznato, dozvoljavali samo eventualne slabosti u funkcionisanju sistema, a ne i slabosti samoga sistema. Ta filozofija izneta u tzv. Kritikoj analizi funkcioniranja sistema socijalistikog samoupravljanja, a iji su glavni autori bili Milan Kuan i Josip Vrhovec, bila je okvir ustavnih promjena 1988. godine. Njihovi pravi motivi, odnosno motivi onih koji su upravljali njima, docnije su se otkrili. Nama u vojsci njhovi pravi motivi razbijanje Jugoslavije i tada su, pa i prije toga, bili poznati. O tome svjedoi niz krupnih aktivnosti koje smo vodili, polazei upravo od toga saznanja, a koje, na alost, nisu dobile pravu podrku, posebno ne u realizaciji ak i onih polovinh i kompromisnih rjeenja, i odluka koje su donoene. No, o tome potpunije i konkretnije u dijelovima u kojima
42
u obraditi znaajnije dogaaje kroz koje se odvijao proces razbijanja Jugoslavije u njegovoj zavrnoj fazi. Osnovni nedostatak socijalizma u ekonomskoj sferi u dosadanjoj aplikaciji u poreenju sa razvijenim kapitalizmom znatno nia efikasnost privreivanja - i u jugoslovenskoj verziji samoupravljanja nije uklonjen, bez obzira na sve pokuaje da se to uini. Naprotiv. Glavni uzrok nie efikasnosti - neadekvatna motivaciona rjeenja jugoslovensko samoupravljanje nije rijeilo. Nagrada prema radu, ak i da je dosledno sprovedena, nije mogla nadomjestiti druge bitne motivacione elemente, a prije svega svojinske odnose i gubitak posla za nerad. Pored toga, neka spscifina jugoslovenska rjeenja koja su unosila nered, nerad, komplikovanost odluivanja, proganjanja tzv. tshnokrata i tehnomenaera (uglavnom struno sposobnih ljudi) za raun samoupravljaa (uglavnom struno nekompetentnih i nesposobnih ljudi). ukupnu efikasnost privreivanja su jo vie sputavala i nie sputala. Drugi krupan nedostatak realsocijalizma u ekonomskoj sferi - krutost i nesposobnost prilagoavanja realnoj situaciji koja zahtjeva da se vlstite prednosti maksimalno koriste ali i da se brzo spoznate slabosti ili promaaji, energino i u hodu otklanjaju - bila je karakteristika i jugoslovenskog samoupravnog sistema. To svojstvo koje ima kapitalizam, omoguilo mu je da preivi mnoge krize, ratove, revolucije i doe do stanja visoke ekonomske razvijenostn u pojedinim zemljama. Pomanjkanje toga bitnoga svojstva u zemljama realsocijalizma kao i u jugoslovenskoj varijanti samoupravljanja, posljedica je i krupnih promaaja u politikom sistemu koji nije omoguio adekvatan razvoj demokratskih odnosa i prakse, to bi stalno tjeralo na odgovarajue reforme kako drutva u cijelini, tako i u ekonomskoj sferi. Spoznaja o potrebi reformi u socijalistkim zemljama sporo se probijala i dobijala legalno pravo graanstva uvijek, rekao bih, korak iza onih mjera i aktivnosti koje je preduzimao kapitalizam prema socijalizmu, a koje su imale za cilj ne reformu socijalizma nego njgovo potpuno ruenje i restauraciju kapitalizma. U ostvarenju toga cilja kapitalistiki svijet nastupa postepeno. Najprije govore o podrkama reformama u socijalistikim zemljama perestrojci Gorbaova u SSSR-u, novom socijalizmu Ante Markovia u Jugoslaviji itd., i na tano doziran nain podravaju te procese, ali svugdje i uvjek bez ikakve stvarne ekonomske podrke, ve, naprotiv, na primjer sa tako vjeto voenom politikom otplate dugova da se nikome ne prui ansa stvarnoga predaha. U
43
zavrnoj fazi ruenja sistema rsalsocijalizma, kapitalizam nastupa otvoreno, nazivajui stvari pravim imenom. Ne maskira se vie prava namjera da se realne slabosti socijalizma n njegova nesposobnost prilagoavanja iskoriste za njegov definitivni poraz. U svim bivim socijalistikim zemljama Evrope na elu sa SSSR-om, dolo je do klasine restauracije kapitalizma i to u velikoj mjeri sa svojstvima i na nain prvobitne akumulacije. Za sada je Kina uspjela da se odupre takvom istom nokuaju i nastavlja reforme socijalizma. ta e iz toga biti ostaje da se vidi. Nesposobnost prilagoavanja sistema u skladu sa zahtjevima prakse u Jugoslaviji je, zbog nekih specifinih promaaja u politikoj i u ekonomskoj sferi, bila i vie izraena, ili, tanijs reeno, prilagoavanja su tee izvodljiva nego u nekim drugim socijalistikim zemljama. Ovo naroito zbog nemogunosti breg i efikasnog odluivanja na nivou zemlje i pogotovo neodgovarajueg obezbjeenja izvrenja donjetih odluka. O reformama u Jugoslaviji, njihovim kokceptima i sudbinama bie rijei docnije. Za sada bih samo konstatovao da je i ova slabost sistema efikasno koriena, ne samo za njegovo obaranje, nego, u prvom redu, za razbijanje jugoslovenske drave. Trea krupna slabost realsocijalizma odnos drave prema privredi u jugoslovsnskom sistemu haotinih pojmova i jo haotinijih praktikih rjeenja o dravi, potpuno je dola do izraaja. Pored standardnih promaaja po sadrini i nainu uplitanja drave u poslove privrede, poznatih manje vie u svim zemljama realsocijalizma, mi smo imali i dodatne i jo pogubnije po sudibnu jedinstva jugoslovepske drave. Naime, nemo federalne drave, osobito u ekonomskoj sferi, znaio je i kraj jedinstvene jugoslovenske privrede. Istovremeno, svemo republikih i dugo vremena pokrajinskih drava znaio je i stvaranje nacionalnih, odnosno republikih, pa i pokrajinskih ekonomija. Sve je to vrlo efikasno teralo vodu na vodenicu razbijaa Jugoslavije, spoljnjih i unutranjih, i olakavalo im posao. Bez obzira ta e rei nedovoljno upueni u sva zbivanja u Jugoslaviji, ne mogu, a da ba na ovome mjestu ne kaem da sam ja to sve davno video. To vrlo dobro zna veliki broj armijskoga sastava, znaju lanovi posljednjeg i pretposljednjeg Predsjednitva, znaju lanovi tri posljednje vlade, i osobito znaju pravi i svjesni razbijai Jugoslavije. esto su, naime, ba oni upotrebljavali jedini
44
argument koji bi im na kraju rasprava o tim pitanjima preostajao ta vojska zna o tome i to se mjea u poslove koji nisu njeni. Naravno, oni nisu uvaavali ni notornu istinu da je ekonomska mo po dvije osnove bitan faktor odbrambene sposobnosti Zemlje po osnovi morala. naroda kao odluujueg faktora odbrane koji veoma zavisi od ekonomskih uslova ivota, kao i po osnovi obima i kvaliteta tehnikoga faktora, koji je, opet, direktno ovisan od ukupne ekonomske snage zemlje i specifinog nivoa tehnolokog razvoja osobito pojedinih grana privrede. Dakle, jugoslovenski sistem socijalistikoga samoupravljanja u ekonomskoj sferi sadrao je u sebi i sve bitne promaaje realsocijalistikog sistema, s tim to ih je svojim nemoguim i komplikovanim konstrukcijama, utopijama i osobito svjesnim podvalama radi razbijanja Jugoslavije, inio jo i teim i pogubnijim po jedinstvo zemlje. Ali, pored tih slabosti, sistem socijalistikog samoupravljanja u jugoslovenskoj verziji, tanije bi bilo rei, Kardeljevoj verziji, imao je jo dvije slabosti samo njemu svojstvene. Autarhinost privrede, kakvu pamti samo rani kapitalizam, prvo zasnovana na promaenom poimanju komunalnog sistema, a potom na Ustavu iz 1974. godine i Zakonu o udruenom radu (ZUR), potpuno je zakonito onemoguila stvaranje jedinstvsnog jugoslovenskog trita, bez kojega nije mogua ni jedinstvena drava bilo kakvog tipa. Zato razbijai Jugoslavije ni u jednoj prilici nisu dozvoljavali bilo kakve autonomne i jasne funkcije federalne drave u privredi. Svaki pokuaj da se to uradi od ustavnih promjena 1988. godine do ustavnih amandmana koje je predlagao SIV 1991. godine bio je doekan na no kao unitaristika ujdurma i bezono odbijen. Umjesto da se tu onemogue razbijai Jugoslavije, pred njima se stalno povlailo sve pod vidom mira u kui. Ba na ovom pitanju mnogi su pokazali svoje pravo lice Glomaznoj nadgradnji - dravnoj sa tri ili etiri nivoa (fsderalnim, rspublikim, pokrajinskim, optnnskim), i drutvenoj koju manje-vie imaju sve privrede, treba dodati i samoupravnu. Izdravanje toliko velike nadgradnje je mnogo optereivalo privredu, ali je jo vee optereenje za privredu predstavljalo uplitanje sva tri stuba nadgradnje u uprapljanje njome, inilo ga izuzetno komplikovanim, sporim i krajnje neefikasnim. Bilo je, svakako, i drugih problema u sferi ekonomskog sistema jugoslovsnskog samoupravljanja koji su ili na ruku razbijaima Jugoslavnje. Veliki broj kapitalnnh rjeenja u politikoj i ekonomskoj sferi predstavljaju takve promaaje da se zaista, uz najbolju volju, ne bi mogli pripisati samo neznanju ili
45
traenju novih rjeenja. Suvie je vidljiva njihova prava namjera razbijanje Jugoslavije.
46
ORGANIZACIJA DRAVE I NJEN UTICAJ NA RASPAD SFRJ Koliko je dravno ureenje u uem smislu rijei u sebi nosilo klicu raspada SFRJ, koliko je i gdje bilo pogodno za uspjene napade neprijatelja Jugoslavije na njen itegritet, a koliko je bilo spremno da se efikasno suoi sa opasnostima za svoj opstanak koje su uvijek postojale, pitanja su koja zasluuju punu panju. Kao to je poznato, mnogi danas u svijetu i Jugoslaviji, za raspad SFRJ okrivljuju tzv. komunistiki sistem. Izvesno je da su promaaji, osobito sistema tzv. socijalistikog samoupravljanja doprinjeli tom raspadu, o emu sam prethodno govorio. Potpuna i objektivna ocjena zahtjeva da se sagledaju i svi drugi uzroci i njihove korelacije. Poznato je da zaetnici ideje o jedinstvenoj jugoslovenskoj dravi nisu bili ni komunisti ni socijalisti, kao to nisu bili ni tvorci prve jugoslovenske drave 1918. godine. Isto tako, prva Jugoslavija nije bila socijalistika drava, vs monarhija unitarnoga tipa, a ipak se 1941. godine raspala na prvom teem ispitu. Valja objektivno odgovoriti zato se raspala prva Jugoslavija, da bi se i to saznanje ugradilo u cjelovitu lepezu uzroka sadanjega raspada SFRJ, odnosno druge Jugoslavije. Kao to razvoj dogaaja ve u toku II svjetskog rata, a zatim razliiti putevi kojima se kretala jugoslovenska drava poslije II svjetskog rata, pomau objektivnijem utvrivanju uzroka sloma i prve Jugoslavije, tako isto vrijedi i obratno, tj. sagledavanjs i razumevanje sloma prve Jugoslavije, doprinosi objektivnijem utvrivanju uzroka raspada SFRJ. Prilaz koji ukljuuje sve relevantne faktore, spoljnje i unutranje, istoriju, sadanjost i budunost, u svim segmentima jugoslovenske sloenosti pa i komplikovanosti, pokazuje da odgovori na pitanje uzroka raspada SFRJ nisu tako jednostavni, jo manje crno-bijeli. Svakom objektivnom analitiaru je izvjesno da se ti uzroci ne mogu vezivati samo za jedan tip politikog ureenja zemlje, bilo da je rije o socijalizmu ili kapitalizmu, iz prostog razloga to se jugoslonenska drava raspala dva puta i to jednom u kapitalistikom, a drugi put u tzv. samoupravnom socijalistikom ureenju. Oigledno se u utvrivanju uzroka tih raspada mora ii znatno dublje i kompleksinje.
47
Ja se neu na ovom mjestu dalje baviti utvrivanjem uzroka raspada prve Jugoslavnje. Tome ima mnogo razloga, a najvaniji jeste to podseanje na uslove pod kojima je do raspada dolo, jasno odbacuje kao jednostrane i netane neke teorije o uzrocima raspada druge Jugoslavnje, ime se sasvim ispunjava smisao moga ukazivanja na tu injenicu. Politika koja je stvorila dravu druge Jugoslavije nastala je u II svjetskom ratu i imala u temeljnim opredeljenjima istu i neprekinutu lpniju sve do poetka 60-ih godina. Ta opredeljenja su se bazirala, to se dravnoga ureenja u uem smislu tie, na nekoliko bitnih postulata meu kojima su tri kljuna. Odnos prema nacionalnom pitanju bazirao se na jugoslovenskoj ideji koja u istu ravan stavlja ono to je u nacionalnom pogledu zajedniko veini jugoslovenskih naroda slovenskog porijekla sa onim to je u nacionalnom pogledu specifino svakom narodu posebice. Slobodno, nesmetano i ravnopravno njegovanje i razvijanje onoga j to je zajedniko, jugoslovensko, kao i onoga to je posebno, nacionalno, bez favorizovanja jednoga na tetu drugoga. Takva politika se simbolizovala u paroli bratstvo, jedinstvo, ravnopravnost. Kao to je poznato, to je bila i osnovna poluga pobjede u oslobodilakom ratu. Takvom odnosu prema nacionalnom pitanju i stvarnom stanju meunacionalnih odnosa u Jugoslaviji, najvie je odgovarao federativni oblik dravnog ureenja. Ako se uzmu u obzir i drugi bitni faktori kao to su objektivno jake nacionalistike ideje pogotovo u nekim jugoslovenskim narodima, stepen razvoja demokratske kulture, istorijsko iskustvo sa prvom Jugoslavijom i njenim unitarnim dravnim ureenjem, jakim i stalno prisutnim uticajem iz inostranstva motivisanim pretenzijama na djelove Jugoslavije kao i drugim aspiracijama, onda, mislim, da je federativno ureenje jugoslovenske drave, ne samo najbolje, ve jedino mogue. Polazei od takvih procjena i uvjerenja, ja sam na 17. sjednici CK SKJ 17.10.1988. godine izmeu ostaloga rekao: Jugoslavija moe postojati samo kao istinska federacija, ili je nee biti. Zato federativnom ureenju ne mogu biti alternative niti unitarno, niti konfederalno ureenje". Za taj moj stav bio sam dosta kritikovan, uglavnom sa pozicija kako uopte mogu dovoditi u pitanje postojanje SFRJ pod ma kakvim uslovima. Na alost, moja ocjena se vrlo brzo, za tri godine nakon toga, pokazala potpuno tanom. Za takvu ocjsnu u to vrijeme nije bila potrebna nikakva posebna sposobnost i vidovitost. Potrebna je bila samo realnost i
48
objektivnost u sagledavaju i ocjenjivanju procesa koji su u to vrijeme u Jugoslaviji otili veoma, veoma daleko. Sva rjeenja do 60-ih godina karakterpsala je jednostavnost i razumljivost za svakoga, to je bio jedan od bitnih uslova efikasnosti drave. Ovo je vrlo znaajno istai zato to e docnije jugoslovensko drutvo u cijelini, pa i drava, postati neto najkomplikovanije to je svijet do sada upoznao u toj oblasti. Jugoslovenska drava na tim osnovama utemeljena i takvom politikom voena doivjela je u tom periodu nezapameni prosperitet i, adekvatno tome, veliko meunarodno priznanje. Podaci koji govore o razvoju Jugoslavije nakon II svjetskog rata do poetka 60-ih godina raznim povodima esto su saoptavani, pa nema pogrebe i ovdje ih navoditi. Tri su bitne karakteristike toga stanja. Brz privredni razvoj zemlje kako u apsolutnim pokazateljima, tako i u pokazateljima relativnog uporeenja sa drugim zemljama slinog stepena razvijenosti; ukupna unutralja stabilnost drutva, osobito u najosetljivijoj sferi meunacionalnih odnosa; i tako velika afirmacija Jugoslavije na meunarodnoj sceni da ona postaje, od jedne relativno anonimne balkanske zemlje, drava sa velikim ugledom u svijetu; postaje jednim od osnivaa i temeljnih stubova pokreta nesvrstanih bez obzira u ta se taj pokret sada pretvorio, kao, uostalom, i neki drugi bitni faktori meunarodnnh odnosa. Sve je to postignuto i pored greaka koje su pravljene. Najvei broj greaka vezan je za krupne promaaje socijalistikog sistema o kojima sam djelimino prethodno govorio. Meutim, za razliku od docnijeg perioda samoupravljanja, kada su jugoslovenska specifina rjeenja jo vie produbljivala krupne promaaje socijalizma, u periodu o kome je rije, u Jugoslaviji se bre i jednostavnije oslobaalo nekih zabluda i bre su ispravljani promaaji; efikasnije su koriene neke komparativne prednosti sistema, osobito izrazite za ondanji nivo ukupne razvijenosti zemlje. Naravno, pri tome je bilo i odreenih lutanja i greaka. Nekih ak iznuenih pod pritiskom spolja kao to je, na primer, bio pokuaj kolektivizacije sela manje vie prinudnim stvaranjem seljakih radnih zadruga. Uprkos tome, ukupni progres zemlje bio je vrlo brz, dosta dobro izbalansiran za te prilike, pa stoga i stabilan. Kada js takav sistem politikog, ekonomskog, i dravnog ureenja zemlje doao priblino do vrha svojih mogunosti, obezbeujui relativno visoki stepen razvoja zemlje, i kada je reformama i evolucijom trebalo poi dalje, zadravajui
49
ona temeljna opredeljenja koja su u praksi poloila ispit, a odbacujui ona koja nisu, kod nas se dogodilo upravo obratno i to ba u svim kljunim segmentima ivota zemlje. Umjesto da produimo i dalje obogaujemo politiku po nacionalnom pitanju koja je pobjedila u oslobodilakom ratu i inila osnovu poslijeratnog uspjeha u toj za Jugoslaviju vitalnoj oblasti, odbacuje se jugoslovenska ideja, proglaava unitaristikom ujdurmom, protjeruje iz zvaninih formulara itd., istovremeno glorifikuju se nacionalne ideologije koje podgrijavaju najekstremniji nacionalizam. Tim prvim i glavnim promaajem je zapravo potpisana smrtna presudn drugoj Jugoslaviji. Iz toga istorijskog promaaja, sve tee dalje ubrzano negativno kao na filmskoj traci. Umjesto federativnog dravnog ureenja stvara se do sada u svijetu nepoznati konglomerat koji se samo formalno zvao federacija, a koji moe biti svata samo ne funkcionalni tip drave. Umjesto realnog odnosa prema dravi i njenim funkcijama, posebno imajui u vidu meunarodno okruenje, razvija se teza o odumiranju drave i njenoj zamjeni na svim nivoima sa nekakvim samoupravnim asocijacijama, ba kao da Jugoslavija postoji na nekoj drugoj planeti. ak je i rije drava bila proskribovana. To je, izmeu ostaloga, ruilo funkcionalnost dravnih institucija i poveavalo anarhinost i bezakonje u itavom drutvu. Umjesto otklanjanja i u praksi dokazanih slabosti socijalizma, kako u ekonomskoj tako i u politikoj sferi, izmilja se samoupravljanje kao univerzalni klju za rijeenje svih problema. im negdje neto nije ilo, odgovor je uvjek isti nije razvijeno samoupravljanje. Time se, naravno, u postojeim svjetskim i osobito jugoslovenskim uslovima, nije moglo ba nita rijeiti. Naprotiv, realni problemi i promaaji sistemski i tekui samo su poveavani jer su sva rijeenja postala mnogo komplikovanija i nefunkcionalnija. Stvoreni su idealni uslovi za procvat najprije stihije, potom anarhije, bezvlaa, dakle, pravih pretpostavki za raspad drutva i drave. Umjesto dalje tehnike i svake druge modernizacije JNA, stvorene su glomazne viemilionske oruane snage od tzv. dvije ravnopravne komponente JNA i Teritorijalne odbrane - u kojima je Teritorijalna odbrana po broju i vea od JNA, a po rijeenjima predstavlja zaetak buduih republikih vojski.
50
Uzroci tako negativnog zaokreta su mnogostruki, a njihove klice imaju svoju istoriju kako u zbivanjima u prvoj Jugoslaviji, tako isto i zbivanja za vrijeme II sjetskog rata i nakon njega. O tim uzrocima dalo bi se ozbiljno raspravljati, ali i filozofirati" kao to to neki danas ine. Umjesto toga, ja u jednostavno ukazati na dvije istorijske injenice koje su se zaista dogodile. Prvo, politika od koje se odustalo poetkom 60-ih godina pobijedila je u oslobodilakom ratu tako to je ponovo okupila narode Jugoslavije u jednu dravu i obezbjedila takvoj Jugoslaviji najvei apsolutni i relativni progres u njenoj dosadanjoj istoriji. Dakle, ne radi se o teorijskim pretpostavkama, ve o istorijskoj injenici koja se zbila i koja je trajala vie od dvadeset godina, i koju nikakve pekulacije ne mogu osporiti. Drugo, rasprave i borbe koje su poetkom 1960-ih godina voene u jugoslovenskom; politikom rukovodstvu, nakon raznih kolebanja, pa i mjenjanja odluke od strane Tita, konano su 1962. godine zavrile pobjedom Kardeljevog koncepta Jugoslavije, odnosno, kao to e se docnije pokazati, koncepta raspada Jugoslavije. Postavlja se pitanje da li je opredeljenje tada moglo biti i drukije ili je ono bilo istorijski neminovno. Naravno, da je moglo biti drukije, iz prostog razloga, jer je i do tada bilo drukije i bilo vrlo uspjeno. U svim prelomnim situacijama u istoriji postoji vie mogunosti, a koja e se od njih pretvoriti u stvarnost umnogome, nekada presudno, zavisi od subjektivnih snaga, pa i od pojedinih linosti koje donose odluke. Tu odluku je doneo Tito. Ona je svakako najpogrenija i najpogubnija od svih u ivotu druge Jugoslavije. Postavlja se pitanje da 1i se ta odluka docnije, kada se poelo jasnije uviati kuda vodi taj koncept, mogla korigovati, kada i kako, i tako zaustaviti trend raspada Jugoslavije. Moje uvjerenje jeste da se to moglo uiniti, utoliko uspjenije i lake, ukoliko bi se to uinilo blie poetku realizacije tog novog koncepta. I obratno, utoliko tee ukoliko je koncept dalje odmakao, pogotovo kada su u okviru formalnog postojanja jugoslovenske federalne drave, faktiki ve bile formirane nacionalne, odnosno republike drave sa svojim nacionalnim, odnosno republikim ekonomijama i skoro svim drugim atributima samostalnih drava, uz sve vee uplitanje stranoga faktora sa svojim interesima, koji se je, znhvaljujui bitno promjenjenim meunarodnim okolnostima, odluujue angaovao u razbijanju Jugoslavije. Kako su te mogunosti zaustavljanja davno zapoetog raspada Jugoslavije izgledale u poslednjih par godina postojanja SFRJ, podrobnije u izloiti docnije.
51
Proces negativnog zaokreta poeo je, dakle, 1962. godine. Od toga vremena karaktsristina su dva perioda u ivotu Jugoslavije. Prvi, od 1962. do 1974. godine u kome se u svim oblastima ivota zemlje - politikom, ekonomskom i vojnom praktino, teorijski i pravno - normativno priprema donoenje novog Ustava SFRJ kojim se ustavno - pravno omoguava i priprema raspad Jugoslavije. Drugi, od 1974. pa do konanog raspada SFRJ. Da je Ustav 1974. godine predstavljao ustavno - pravni osnov ija dosljedna primjena neminovno i zakonito vodi zemlju u raspad, to, valjda, sada ne treba nikome dokazivati, jer je to praksa na najbolji mogui nain dokazala. Zato u se ja ovdje ograniiti da ukaem samo na one najkarakteristinije take ustavnih rjeenja na kojima su spoljnji i unutranji neprijatelji Jugoslavije teino gradili svoju strategiju i taktiku njenoga ubrzanoga razbijanja. Sa stanovita cilja koga je imao Ustav 1974. godine stvaranje ustavno pravne osnove za razbijanje Jugoslavije najznaajnije su njegove dvije osnovne karakreristike. Prva, onemoguavanje efikasnog funkcionisanja federalne drave; i druga, omoguavanje da se federalna drava moe razbijati osloncem na savezni ustav, a istovremeno onemoguavanje savezne drave da to na ustavan nain sprijei. Obe ove karakteristike su maksimalno u praksi iskoriene. U funkciji onemoguavanja efikasnog djelovanja savezne drave ima vrlo mnogo rjeenja u Ustavu 1974. godine. Tanije reeno, ona, zapravo, dominiraju, ukljuujui njegov koncept pa i obim. Ipak, ovdje u ukazati na ona rjeenja koja su iz ove sfere neprijatelji jugoslavije najvie koristili u njenom razbijanju. Kada se analiziraju nadlenosti Predsednitva SFRJ, nain odluivanja, odnosno zakljuivanja, odnosno preporuivanja, izbor lanova Predsednitva i njihova verifikacija, odgovornost kolektivna i pojedinana, onda je potpuno jasno da je jugoslovenska drava faktiki ostavljena bez efa drave, dakle, bez rukovodstva. Taj nedostatak dravnog ureenja pokazao se kljunim. Uviajui to, mi smo iz JNA, u pripremi ustavnih promjena 1988. godine, a suoeni sa krizom u zemlji koja je ve tada skoro potpuno razorila drutveno i jo vie dravno tkivo Jugoslavije, upozoravali upravo na tu opasnost, i predlagali ustavne promjene vezane za nadlenosti i funkcionisanje Predsednitva SFRJ. Prvi put smo odbijeni, reklo bi se, sa blagim prijekorom da mi to dobro ne razumijemo. Uviajui veliki
52
znaaj toga zbog dogaaja koji su nailazili i koji su se jasno mogli vidjeti, mi smo i drugi put zvanino predlagali te promjene i to Ustavnoj komisiji i Predsednitvu SFRJ. Ponovo smo odbijeni, ali sada ve sa neskrivenom kvalifikacijom naega predloga kao unitaristikog. Kada se takvoj ustavnoj poziciji Predsednitva doda i injenica da su iz njegovoga poslednjega sastava trojica lanova Drnovek, Tupurkovski i Mesi neskriveno obavjetavali gospodina Cimermana i druge strance o svemu do ega su dolazili, ak i za vrijeme odravanja; sjednica Predsjednitva SFRJ, onda se moe lako ocijeniti kakvoga je efa imala jugoslovenska drava. To su neprijatelji Jugoslavije maksimalno, svestrano i vrlo efikasno koristili. SIV je, sa stanovita nadlenosti koju mu je Ustav dao, bio u znatno povoljnijem poloaju od Predsednitva SFRJ, iako ni SIV nije imao ona ovlaenja koja obnno imaju vlade u saveznim dravama. Zato je SIV bio u poziciji da znaajnije utie na razvoj dogaaja u zemlji u pozitivnom ili negativnom pravcu. Sva tri SIV-a (Milke Planinc, Branka Mikulia i Ante Markovia), u kojima sam radio bilo kao zamjenik saveznog sekretara ili kao savezni sekretar, uticali su preteno nsgativno, naroito ovaj posljednji. Glavni razlozi za takav njihov rad lee prije svega u politikoj orijentaciji, svakako i strunim kvalitetima veine lanova SIV-a, a prije svega predsjednika SIV-a. . Ustavni poloaj autonompih pokrajina bio js najdirektnije u funkciji razbijanja Srbije, naroito na neto duu stazu, a time svakako, i Jugoslavije. To su neprijatelji Jugoslavije maksimalno koristili, pa i danas koriste; Do ustavnih promjena u Ustavu Rspublike Srbije, koje su Republiku ponovo uinile jedinstvenom, ta rjeenja su koristili da se stvaranjem etniki istog (albanskog) Kosova i Metohije obezbjede uslovi za otcjepljenje Kosmeta od Srbije i Jugoslavije. Koji su, pri tome, sve metodi i sredstva korieni i kakvim je sve tekim nevoljama bio izloen srpski i crnogorski narod na Kosmetu, poznato je. Danas se ponovo koriste ta ista ustavna rjeenja iz 1974. godine radi napada na Srbiju i SRJ, tako to se spolja zahtjeva ponovno vraanje na ta rjeenja. Dakle, taj segment Ustava SFRJ iz 1974. godine odigrao je i jo dalje igra namjenjenu mu ulogu razbijaa Srbije i Jugoslavije. Sledea karakteristika Ustava iz 1974. godine jeste masovna protivurjenost pojedinih normi. Npr., govori se o jednnstvenom jugoslovenskom tritu, a
53
savezna drava nema u svojoj nadlenostn funkcije koje to mogu obezbjediti. Ili, govori se o jedinstvu oruanih snaga, a republikama i pokrajinama se daju takva ovlaenja nad teritorijalnom odbranom da faktiki potiru to jedinstvo. Tako krupne i brojne protivurjenosti nisu mogle nastati kao posljedica nerazumjevanja materije koja se ustavom ureuje. Oigledno su uinjene radi paralize funkcionisanja drave. U ulozi paralize funkcionisanja savezne drave bila su i ona ustavna rjeenja po kojima odluke donijete na saveznom nivou sprovode rspubliki organi i to bez prava da savezni organi mogu direktno i sfikasno intervenisati tamo gdje se te odluke ne sprovode ili gdje se radi suprotno donijetim odlukama, to je bio est sluaj. U funkciji druge bitne karakteristike Ustava iz 1974. godine omoguavanja razbijanja Jugoslavije osloncem na Ustav i istovremeno onemoguavanje da savezna drava to na ustavan nain i efikasno sprijei spadaju u one ustavne norme koje reguliu odnose kada nastupe suprotnosti republikih sa saveznim ustavom. U ovoj bitnoj sferi, koja je zbog prirode jugoslovenskoga drutva zahtjevala krajnju jednostavnost, izriitost i preciznost, postoje rjeenja koja su veoma komplikovana, protivurjena, sa izuzetno dugakim procedurama. U kranjoj praktinoj konsekvenci, republiki ustavi imaju primat nad saveznim. Upravo su ovu karakteristiku saveznoga ustava, pajprije Slovenija, a potom i Hrvatska, maksimalno iskoristile. Kako su pabrojana, pa i druga za razbijanje Jugoslavije pogodna, rjeenja Ustava 1974. goline i praktino iskoriena, pokazau u obradi najznaajnijih zbivanja kroz koje se finalizirao proces razbijanja SFRJ.
54
STANJE, PROBLEMI I ULOGA ORUANIH SNAGA JUGOSLAVIJE Oruane snage, njihovo mjesto i uloga zasluuju posebnu panju kako zbog objektivinog znaaja koga su imale i imaju, tako isto i zbog raznih pekulacija o njihovoj ulozi. I ovaj segment drutvens zbilje Jugoslavije obradiu prvo generalno, a potom konkretno kroz djelovanje Oruanih snaga povezano sa ostalim faktorima drutva u krupnim zbivanjima poslednjih godina ivota SFRJ. Prvo pitanje koje trai to potpuniji odgovor jeste u kakvom stanju su oruane snage SFRJ doekale dugo i dobro pripremanu zavrnu fazu razbijanja SFRJ. Uloga Oruanih spaga Jugoslavnje u Oslobodilakom ratu poznata je, jer je veoma svestrano obraena. Zato u ovdje istai samo one elemente iz perioda Oslobodilakog rata koji e pomoi objektivnijem ocjenjivanju uloge Oruanih snaga u savremenim zbivanjima. Kao to je poznato vojska prve Jugoslavije se raspala istovremeno kada i drava. Nema potrebe dokazivati ta je emu prethodilo po vremenu mjerenom danima, kao to nema potrebe dokazivati da ni vojska prve Jugoslavije nije mogla ni u pozitivnom, niti u negativnom pogledu uninti mnogo izvan okvira koje je odreivalo ukupno stanje drave. Iz istorije je poznato da to nije bila u stanju ni jedna vojska u svijetu. naroito ne ako se posmatra neto dui period. Stvaranje Narodno-oslobodilake vojske Jugoslavije, i doktrina njene upotrebe, izrastali su, po mnogo emu, na originalan nain, sa odreenim kolebanjima u traenju pravoga puta, ali uvjek, uglavnom, uzlaznom linijom, iznalazei priblino optimalna rjeenja koja je diktirala, prije svega, politika i vojna situacija na jugoslovepskom ratitu. Nije se robovalo nikavim klasinim emama poznatim u teoriji ratne vjetine, bilo da je rije o klasinom frontalnom . ratovanju, ili o klasinom partizanskom ratovanju; ili o ustanikom ratovanju, ili o marksistikoj teoriji tzv. naoruanog naroda. Doktrina upotrebe oruannh snaga razvijala se od preteno partizanskog u prvom dijelu rata, do preteno kombinovanog oblika oruane borbe u drugom dijelu rata, posebno u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje. Glavni ideolog takve doktrine bio je Tito.
55
Na meunarodnom planu, borei se protiv nemakih i drugih okupatora. prirodno smo imali saveznike u antihitlerovskoj koaliciji, koja je pobijedila u II svjetskom ratu. To je, svakako, odluujue uticalo i na ishod rata na jugoslovenskom ratitu, bez obzira to je Narodno-oslobodilaka vojska Jugoslavije bila glavna antihilerovska snaga na jugoslovenskom ratitu. Traba istai veliku sposobnost politikag rukovodstva Narodno-oslobodilakog pokreta, a prije, svega Tita, da uspostavi i odri odnose saveznitva na najbolji mogui nain. Zahvaljujui tim bitnim faktorima originalnoj doktrini oruane borbe koja je najvie odgovarala situaciji i saveznicima koji su pobijedili glavnog zajednikog neprijatelja Nemaku i pored pojedinanih poraza, nekih znaajnih promaaja i izgubljenih pojedinanih bitki, ega uvijek ima u svakom ratu, osobito ako due traje, Oslobodilaki rat je dobijen na velianstven nain. Nemogue je sa potpunom tanou izmjeriti, ali mislim da je jugoslovenski doprinos pobjedi antinemake koalicije u II svjetskom ratu bio znatno vei, nego to je direktna pomo velikih sila te koalicije bila NOVJ. Razvoj Oruanih snaga Jugoslavmje i doktrina njihove upotrebe poslije II svjetskog rata u osnovnim linijama odraavali su opta kretanja drutva i posebno jugoslovensks drave, sa odreenim stepenom relativne samostalnosti. Zbog toga su i u razvoju Oruanih snaga Jugoslavije poslije II svjetskog rata, kao i u razvoju drave, postojala dva perioda. Prvi od kraja rata do sredine 60-ih godina, i drugi od sredine 60-ih godina pa dalje. U prvom perpodu, razvoj oruanih snaga iao je uzlaznom linijom u svim osnovnim elementima borbene gotovosti. Intenzivno se kolovao stareinski kadar i to uglavnom osloncem na nae kole; brzo se razvijala sopstvena materijalna baza za tehniko opremanje oruanih spaga; razvijana je naa doktrina upotrebe bazirana na iskustvima Narodno-oslobodilakog rata, osobito zavrnih operacija za osloboenje zemlje, ali i na bazi iskustava drugih armija kao i savremenih dostignua u razvoju ratne tehnike i vojne misli. Ozbiljniji potres koga su u onom periodu doivjele oruane snage vezan je za pokuaj Staljina da podini nau zemlju. Udar na oruane snage ispoljen je kroz dva vida. Prvi, do Rezolucije Informbiroa 1948. godine, pritiskom da potpuno prihvatimo sovjetsku vojnu doktrinu kao i sva druga rjeenja vojske koja iz toga proizilaze. Drugi, nakon
56
izlaska Rezolucije IB, pokuaj da se masovno vrbuju i na druge naine utie da oficiri izdaju svoju zemlju i podre Staljina i njegovu politiku. Oba ova udara oruane snage su uspjeno odbile, istina, sa dosta oiljaka koji su ostavili posljedice, No, uprkos tome, ispoljena sposobnost i spremnost oruanih snaga da se odupru agresiji na nau zemlju, uz druge okolnosti, odigrali su bitnu ulogu u odvraanju agresije. Najvanija generalna karakteristika razvoja oruanih snaga Jugoslavije u periodu od polovine 60-ih godina pa do poetka konanoga raspada SFRJ, jeste sukob dveju linija jedne koju je zastupala veina armijskih stareina i koja je htijela da Oruane snage Jugoslavije budu jedinstvena vojska jugoslovenske drave, da se modernizuju u svakom pogledu u skladu sa optim kretanjima u svijetu i naim realnim mogunostima, i druge, koja je dolazila iz drutva i iji su glavni nosioci bili Kardelj, i Bakari sa ponekim pripadnicima iz armijske sredine, iji je osnovni motiv bio da se proces razgradnje federalne drave prenese potpuno i na vojsku. Tito, koji je, kao voa SKJ i ef drave, taj koncept razgradnje federalne drave ve prihvatio, u sluaju oruannh snaga se kolebao, varirao izmeu te dvije linije, jednom podravajui vie jednu, drugi put drugu. Kako je, meutim, vrijeme vie odmicalo i Tito se sve vie priklanjao Kardeljevoj koncepciji ustrojstva oruanih snaga i doktrini njihove upotrebe. Teorijsku osnovu Kardeljeve koncepcije inila je kvazi teorija o naoruanom narodu. Osnovna poruka te teorije u Kardeljevom izdanju je bila da samoupravnom socijalistikom drutvu ne odgovara tip vojske kao to je JNA, da je to prevazien ostatak stajaih profesionalnih vojski, ostatak birokratskog centralistikog dravnog ureenja i da nju treba zamijeniti naoruanim narodom. Kako to konkretno i praktino izvesti nije bilo ba sasvim jasno. Ali, za nosioce te koncepcije, to nije bilo ni vano. Jedino to je bilo vano jeste da se razbije JNA iz istih onih razloga iz kojih je razbijana i federalna jugoslovenska drava. Pristalice te koncepcije u armijskim redovima bili su uglavnom vojniki neadekvatno obrazovani ljudi, koji su, u takvoj politici vidjeli mogunost uspona svoje karijere. Interesantno je, ali ni malo udno da se danas neki od bivih armijskih kadrova koji su se zduno zalagali za Kardeljev koncept naoruanog naroda, sada opet zduno zalau za profesionalnu vojsku. Uzgred, nama ni tada, ni danas, ni sutra nije odgovarao i nee odgovarati niti Kardsljev koncept naoruanog naroda, niti samo profesionalna vojska. Nama je uvijek trebala i ubudue e trebati vojska sposobna
57
da vodi kombinovani oblik oruane borbe, a to znai visoko profesionalno obuena i uvjebana, sa manjim profesionalnim dijelom aktivnih stareina i vojnika, ali i sa dobro obuenim i uvjebanim rezervnim sastavom armije, koja e biti sposobna da vodi i najmoderniji rat na frontu, ali da efikasno moe voditi i partizanski rat u pozadini neprnjatelja. Dobar dio Kardeljeve koncepcije o vojsci uao je u Ustav iz 1974. godine i u odgovarajue zakone o odbrani i oruanim snagama, kao i u armijsku praksu sa pogubnim posledicama za sudbiiu oruanih snaga, uostalom kao i po sudbinu zemlje u cijelini. Evo nekoliko najznaajnijih segmenata te koncepcije sadranih u Ustavu 1974. godine. Na prvom mjestu to je generalna teza o tzv. podrutvljavanju odbrane, prema kojoj poslove odbrane treba da vode ne neka struna tijela, jo manje vojska, ve cijelo drutvo. U praksi to je znailo uvoenje samoupravne anarhije i u poslove odbrane u cijelini, a i u isto vojno strune poslove. Stvaranje dviju ravnopravnih komponenti sruanih snaga - JNA i Tsritorijalne odbrane znailo je da se na najautoritativniji nain praktiki cijepa jedinstvo oruanih snaga. Teritorijalna odbrana postaje vojska rspublikih i pokrajinskih drava. Posle takve krupne strategijske pobjede koncepta razbijanja oruanih snaga, razbijaima Jugoslavije je ostalo da svoje aktivnosti dalje skoncentriu na razbijanje same JNA, to oni vrlo organizovano, uporno i dosljedno ine. Odmah posle takve odluke nailazi i druga o masovnom naoruavanju naroda, pre svega preko naoruavanja Teritorijalne odbrane, ponegdje i davanjem oruja na ruke ili to blie ljudima zbog navodne potrebe za brzom mobilizacijom. Praktino, to je znailo naoruavanje rspublikih vojski na nain koji e biti najtee koptrolisati od strane JNA. Istovremeno, to je bila priprema republike vojske za njeno suprotstavljanje eventualnoj intervenciji JNA. Docniji razvoj dogaaja to je i potvrdio. Sledei krupan udar na jedinstvo oruanih snaga, Ustav 1974. godine uinio je u najvanijem elementu funkcnonisanja vojske komandovanju i rukovoenju. Dao je pravo republikama i pokrajinama da rukovode Teritorijalnom odbranom, a
58
tabove Teritorijalne odbrane stavio u dvojnu potinjenost pretpostavljenim komandama oruanih snaga i istovremeno rukovodstvima rspublika, pokrajina i optina. Takvo rjeenje predstavlja izvanrednu podlogu za paralisanje komandovanja, pa i vie od toga. I to se rjeenje u praksi pokazalo kao dobro odabran potez u funkciji razbijanja i slabljenja oruannh snaga u svakom pogledu i posebno kao vjet manevar za nacionalistiki orijentisane stareine u oruanim snagama. Iako na ustavu nije zasnovan, u praksi je izvren jo jedan krupan udar na jedinstvo komandovanja oruanim snagama time to su formirani komiteti za opte-narodnu olbranu i drutvenu samozatitu. Stvarni motivi njihova formiranja su bili da preko njih SKJ preuzme rukovoenje svim poslovima odbrane, ukljuujui i kontrolu i komandovanje oruanim snagama. Formalno i javno objanjavanje njihovoga formiranja je bilo neto sasvim drugo. Zato je dolo do velike pometnje u ovoj sferi, do sukoba nadlenosti sa ostalmm institucijama sistema odbrane i zatite i do daljnjeg komplikovanja, ve i onako komplikovanog sistema rukovoenja i komandovanja, pa time i do poveanja stepena njegove nefunkcionalnosti. Sledei bitan udar na razvoj oruanih snaga Jugoslavije, Ustav 1974. godine je uinio rjeenjima o finansiranju oruanih snaga. Finansiranje JNA je dato u nadlenost federacije, a finansiranje Teritorijalne odbrane u nadlenost republika, pokrajina, optina i radnih organizacija. Tako je u stvari utvrena materijalna pretpostavka nejedinstva oruanih snaga to se u praksi, na mnogo naina, upravo pokazalo u toj funkciji. Drugi, ne manji udar, ne toliko na jedinstvo oruanih snaga, koliko na stvaranje realno potrebne i objektivno mogune materijalne osnove za modernizaciju oruanih snaga, odnosi se na rijeenja o finansiranju JNA. Naime, finansiranje JNA je dato u nadlenost federacije, ali na nain da i republike i pokrajine uestvuju dijelom u buetu federacije. To je republikama i pokrajinama dalo pravo da koncenzusom utvruju buet federacije. To je imalo za posljedicu strahoviti udar na armijski buet. Taj udar je realizovan na dva naina prilikom utvrivanja godinjeg bueta stalno je smanjivan procenat uea u nacionalnom dohotku, tako da je sa 6,10% sveden na 3,9%, a zatim raznim smiljenim, komplikovanim procedurama ostvarivanja bueta u toku godine i to je smanjivano. Zato je svake godine u toku posljednjih deset godina, armija realno dobijala za oko jednu treine manje finansijskih sredstava od godinjih trani buetom utvrenih. To je bilo pogubno, prije svega, po tehniku modernizaciju JNA. Pored toga, esti rebalansi budeta u toku godine zbog namjerno loeg predvianja kretanja
59
ekonomskih parametara na kojima se utvrivao godinji buet, dovodili su da se skoro preko cijele godine po skuptinama pokrajina, republika i federacije stalno raspravlja o buetu JNA i te rasprave, vjeto antiarmijski usmjeravaju, to nije bilo teko initi u uslovima ekonomske krize i socijalnih problema u kojima se zemlja nalazila. Nosilac udara na JNA putem bueta bila je uvijek i otvoreno Slovenija, uz vijetu asistenciju Hrvatske. Mi iz JNA pune dvije godime pokuavali smo da izmjenimo takvo stanje, ali nismo uspijeli, jer su Slovenci koristili pravo veta, a drugi nisu bili spremni da to veto na pravi nain skinu, kako smo to mi vie put predlagali i zahtjevali. Neto vie i konkretnije o tome u dijelu o ustavnim promjenama 1988. godine. Bilo je mnogo pokuaja pa i rezultata da se u JNA ide na neka krupna rijeenja koja nisu eksplicitno zapisana u Ustavu 1974. godine, ali koje je duh ustava, tanije reeno duh razgradnje svega federalnoga, pa i vojske, podrazumjevao. U znaajnija rijeenja te vrste spadaju: organizacija JNA na strategijsko-operativnom nivou uglavnom se poklapala sa administrativnim granicama republika i pokrajina, tako da svaka republika ima svoju armiju ili armije, a Crna Gora i pokrajine svoje korpuse; komandanti tih armija, odnosno korpusa, uglavnom su bili stareine iz tih republika, odnosno pokrajina; trailo se da to vei broj stareina JNA slubuje u garnizonima svoje republike odnosno pokrajine; da se stalno poveava procenat vojnika na odsluenju vojnoga roka u jsdinicama i ustanovama JNA na teritoriji svoje republike, odnosno pokrajine, Sve te kao i niz drugnh mjera iste ili sline prirode, bez obzira na samoupravne oblande u koje su uvijane, imale su vrlo jasan cilj da definitivno razbiju JNA kao jedinstvenu oruanu silu savezne drave i ve u njenim okvirima praktino stvore vojske rspublikih, odnosno pokrajinskih drava. Procesi unutar armijskih redova koje su takva rijeenja proizvodili, svestrano podrani razbuktalim nacionalistikim strastima u drutvu, posebno nakon trijumfa nacionalistikih ideologija na viestranakim izborima po djelovima Jugoslavije, predstavljali su veoma povoljan ambijent za jaki prodor nacionalistikih ideologija i meu stareinski sastav JNA. Kako smo taj prodor pokuali zaustaviti, iznijeu u okviru obrade i drugih mjera koje smo inili da bi paralisali koncept razbijanja JNA po nacionalnoj osnovi. No, to oigledno nismo sasvim uspijeli. Danas sam potpuno uvjeren da to i nije bilo moguno tada uraditi, jer su svi drugi procesi
60
unutar zemlje otili veoma daleko, a meunarodne okolnosti su odluujue bile nepovoljne za jedinstvenu Jugoslaviju. Ukoliko je proces razgradnje federalne drave iao dalje, posljednjih par godina ak vrlo brzim tempom, to je JNA sve vie, praktino, postajala vojska bez svoje drave, to je jedinstven sluaj u svijetu. JNA se nala izmeu potpuno paralisane federalne drave u nestajanju i republikih drava u nastajanju, drava sa razliitim interesima i s potpuno suprotnim konceptima o mogunosti zajednike jugoslovenske drave, i u okviru toga, zajednike vojske. Ta injenica je predstavljala jedan od najveih i najteih problema sa kojima je bila suoena JNA i njeno rukovodstvo u zavrnoj fazi razbijanja Jugoslaoije. Takvim se stanjem, u koje je dovedena JNA, vojska bez svoje drave, na najbolji nain finalizirao koncept razbijanja jedinstvenih oruanih snaga Jugoslavnje u funkciji omoguavanja razbijanja jugoslovensks drave, ugraen u Ustav 1974. godine. To bi bile osiovne karakteristike, bitni sadraji i rezultati djelovanja kopcepta razbijanja jedinstva oruanih snaga Jugoslavije, iji su temelji i osnovne postavke sadrani u Ustavu iz 1974. godine i odgovarajuim zakonima na njemu zasnovanim. ta je uradila i postigla linija koja je u isto vrijeme djelovala u oruanim snagama, a koja se zalagala za drugaiji koncept oruanih snaga i doktrinu njihove upotrebe, kao to sam istakao na poetku poglavlja o oruanim snagama? Cilj te linije bio je da se u datim uslovima ublai negativno razarajue dejstvo koncepta oruanih snaga sadranog u Ustavu, djelujui u osnovi na tri naina. Jedan, da se odgovarajuim vojno - strunim rjeenjima doskoi kolnko se moe i neutralie pogubno dejstvo ustavnog koncepta oruanih snaga. Drugi, da se maksimalno onemogue rijeenja koja su u duhu toga koncepta ali nisu eksplicitno utvrena u Ustavu odnosno zakonima. Tree, da se kroz obuku, vaspitanje i cjelokupan drugi rad u JNA maksimalno njeguje i razvija jugoslovenska ideja. Od praktinih konkretnih rjeenja na toj liniji istakao bih najznaajnija, koja su, ujedno, bila i predmet najeih napada razbijaa Jugoslavije. Tu na prvom mjestu spada reorganizacija komandovanja i ustrojstva strategijskih i operativno strategnjskih grupacija JNA pa i teritorijalne odbrane. Bitno u tome rjeenju je
61
bilo, da su umjesto est armija KoV formirana tri vojita ija je teritorijalna podjela potpuno zanemarila administrativne granice republika i pokrajina; tabovi teritorijalne odbrane republika i pokrajina u operativnom pogledu su potinjena komandama vojita, umjesto vrhovnoj komandi, a tabovi zona teritorijalne odbrane komandama korpusa JNA. Neu ovdije ulaziti u sve druge razloge stratsgijsko-operativne prirode koji su uslovili takva rjeena, ali je izvjesno da su ta rjeenja, bar donekle, naruila ve uhodanu kontrolu republika i pokrajnna nad njihovom teritorijalnom odbranom i dosta su umanjila ve legalizovani njihov uticaj na JNA. Zato su se Slovenci estoko opirali takvom rjeenju i to do mjere da je ono konano i donijeto bez njihove saglasnosti. Doista je i sprovedena odluka o rasformiranju teritorijalne odbrane Kosova zato to je ona bila preteno sastavljena od separatistikih snaga. Nakon njenog rasformnranja, poelo se sa stvaranjem mnogo manje teritorijalne odbrane Kosova i od jugoslovenski orijentisanih ljudi. Dosta je trsbalo napora dok je prihvaeno rjeenje o rasformiranju komiteta za optenarodnu odbranu i drutvenu samozatitu. Time js otklonjena jedna opasnost koja je unosila pometnju u rukovoenju optenarodnom odbranom i komandovanju oruanim snagama. Jedna od najznaajnijih mjera paralisanja pogubpog ustaviog koncepta o oruanim snagama bila je odluka o oduzimanju oruja teritorijalnoj odbrani i njegovo stavljanje pod kontrolu JNA. Protiv te odluke su mnogi ustali, osobito Slovenci. Na rad na ouvanju Jugoslovenske ideje meu pripadnicima JNA sve vie je gubio bitku sa suprotnim kursom koji je dominirao u drutvu i od ije lavine se nije mogla potpuno odbraniti ni JNA, osobnto ne u duem periodu. Ba se na ovome pitanju, moda vie nego na nekim drugim, vidjelo kako JNA nema svoju dravu u pravom smislu te rijei, koja bi njen jugoslovenski karakter uzela u odbranu od podivljalog nacionalizma. Ostala je sama da se brani da bi sauvala vlastiti jugoslovenski integritet. Meutim, bilo je potpuno izvjesno da se bez jasno defnnisane nove jugoslovenske drave, ta bitka ne moe dobiti. I druge potrebe funkcionisanja jugoslovenske vojske zahtjevale su da se vakum, stvoren odsustvom stvarne i funkcionalno sposobne jugoslovenske drave, to prije
62
otkloni. Na tome je vojno rukovodstvo, izuzetno uporno i esto insistiralo. No, to je jedno od pitanja koje u posebno i sa argumentima obraditi. Ovdje ga spominjem, jer je nepostojanje stvarne jugoslovsnske drave, samo po ssbi dovoljno, bsz drugnh uticaja, da jugoslovenska ideja u vojsci bude ozbiljno ugroena. U vezi sa odbranom jugoslovenske ideje u vojsci dobrim dijelom je uslovljen i na odnos prema SKJ u JNA. Naime, u JNA, znatno prije nego u mnogim drugim dijelovima drutva, bili smo protiv jednopartijskog monopola. Uporedo smo se suprotstavljali spolja usmeravanoj i naim uslovima neprimjerenoj politikoj pluralizaciji. Ukazivali smo da nekritiko preuzimanje tuih rjeenja, odnosno vraanje na jugoslovenske modele od prije pedeset godina, nemnnovno vodi u orsokak nacionalikog bezumlja, koje e bezuslovno dovesti do raspada zsmlje i to putem graanskog rata, jer, svakome ko iole poznaje i uvaava jugoslovensku stvarnost, bilo je jasno da se u Jugoslaviji kod postojee etnike izmjeanosti i ukupnog istorijskog nasljea, granice nacionalnih drava teko mogu praviti bez krvi. Zato smo se zalagali za prethodno ustanovljavanje jasnnh pravila politike igre kakva postoje i u drugim razvijenim demokratsknm drutvima. Osnovanost naih predvianja praksa je vrlo brzo i na surov nain potvrdila. To je bio jedan od razloga naeg odnosa prema SKJ koji je, bez obzira na sve greke koje je inio, u jednom periodu kada je vodio politiku u kojoj je dominirala jugoslovenska ideja, bio uspjean. Drugi razlog naeg specifinog odnosa prema SKJ u JNA lei u uvaavanju istorijske istine da su KPJ, odnosno SKJ igrale vrlo znaajnu ulogu u gajenju i razvijanju jugoslovenske ideje u jugoslovenskoj vojsci. Sa postepenim nestajanjem jugoslovenske drave, potreba za nekim integrirajuim jugoslovenskim faktorom koji bi pomogao ouvanju jugoslovenskog karaktera JNA, utoliko vie se osjeala. Naravno, nama je bilo posve jasno da je u novim uslovima koji su neminovno nastajali, uloga SKJ kao faktora koji e pomoi ouvanju jugoslovenskog karaktera JNA, samo privremena i da bi trebala pomoi lakem prebroavanju vakuma do stvaranja nove jugoslovenske drave od naroda koji je zaista ele kao zajedniku dravu. Ta naa oekivanja dala su samo djelimine rezultate. Objektivno manje su u tome pogledu pomogla nego to su po drugim osnovama tetila. Razlozi za to su viestruki.
63
Kao to je svojevremeni uspjeh u gajenju i razvijanju jugoslovenske ideje bio kljuni faktor pobjede u Oslobodilakom ratu i u izgradnji jedinstva i kohezije oruanih snaga Jugoslavije, tako je sada razbijanje te ideje bio najtei udarac jedinstvu oruanih snaga u cijelini i JNA posebno. Mjere koje smo morali preduzimati da bi sprijeili potpuni raspad JNA na nacionalnoj osnovi bile su mnogo tee, sloenije, osjetljivije i zahtjevale mnogo vie ukupnog angaovanja, nego to su sve druge mjere i aktivnosti direktnog sueljavanja sa neprijateljem na bojnom polju. U sprovoenju tih mjera uvjek smo na kraju nailazili na jedno surovo praktino pitanje kako unapred, bez pravih dokaza, izraziti generalno nepovjerenje prema pripadnicima JNA odreenih nacionalnosti. Da li iz JNA otpustiti sve starjeine one nacionalnosti ije republike vlasti vode izrazito secesionistiku politiku. Postupci nekih pripadnika JNA su ukazivali da bi takav potez bio opravdan, dok su postupci drugih, i to velikog broja, govorili suprotno. Iskustva Oslobodilakog rata, pa donekle i I svjetskog rata, pokazala su da je u svim jugoslovenskim narodima bilo onih koji su se borili za Jugoslaviju. Zato i sada smatram da je, po ovom izuzetno bitnom i za borbenu sposobnost JNA delikatnom pitanju, nae generalno opredjeljenje bilo ispravno, te da bi svako drugo rjeenje bilo mnogo slabije kako sa moralnog stanovita, tako i sa stanovita praktine izvodljivosti u datim uslovnma. To, naravno, ne znai da se pojedini konkretnn sluajsvn nisu mogli bolje i pravovremenije rijeiti. Ali sve to ne bi moglo bitnije promjeniti obim, teinu i vrstu posljedica po borbenu sposobnost oruanih snaga Jugoslavije, izazvanu razvijanjem nacionalizma unutar armijskih redova. Sumirajui rezultate sukoba dvije linije Kardeljeve sadrane u Ustavu 1974. godine i linije veine armijskih kadrova koji je, kao to sam prethodno izloio, poeo od sredine 60-ih godina i trajao sve do raspada SFRJ sa recidivima koji, na odreen nain, jo uvjek traju, mogu se izvui pouzdani zakljuci o stanju oruanih snaga Jugoslavnje i posebno JNA uoi zavrnih dogaaja kroz koje se odigrao proces raspada SFRJ. Koncepcijski i strategijski posmatrano, Kardeljev koncept razgradnje je odnio pobjedu nad konceptom jedinstva oruanih snaga. To se dokazuje injenicom da su sva bitna opredjeljenja ovogo koncepta ula u Ustav iz 1974. godine i odgovarajue zakone, te da su, u osnovi, sva realizovana. Rezultati linije o jedinstvu oruanih snaga, najvie to su postigli jeste da su donekle ublaili
64
posljedice Kardeljevog koncepta razgradnje, ali sutinu koncepta nisu mogle izmjeniti. Ovdje se logiki namee pitanje da li bi rezultat borbe ta dva koncepta o odbrani i oruanim snagama i njihovoj doktripi upotrebe bio drugaiji, po koncept o jedinstvu oruanih snaga povoljniji, da su u armijskim redovima bili neki drugi ljudi koji bi taj koncept uspjenije branili. Iako ja, u vrijeme kada se odluivalo o temeljnim postavkama koncepta izmeu 1965. n 1974. godine nisam bio na dunostima sa kojih se moglo znaajnije uticati na odluke toga nivoa, pa prema tome mogu biti manje pristrasan u zakljuivanju, sa sigurnou tvrdim da bi i drugi ljudi isto ili vrlo slino proli. Za tu tvrdnju postoje i istorijski dokazi. Gonjak je bio izraziti borac za jedinstvo Jugoslavije i za koncept jedinstvenih oruanih snaga Jugoslavije, pa je upravo zbog toga sklonjen i to vrlo brzo. Nije bilo logino da Tito, koji je jo 1962. godine faktiki prihvatio Kardeljev koncept razgradnje federalne drave, par godina kasnije prihvati drukiji koncept odbrane i koncept oruanih snaga. Iako je Tito, uviajui valjda kuda to sve vodi, povremeno pravio i neke izlete u pravcu podrke konceptu jedinstva oruanih snaga, osobito kada bi se sam susretao sa predstavnicima armije, to ipak nita nije mjenjalo osnovnu lnniju koju je i on prihvatio. Zato je Tito poetkom 60-ih godina odustao od koncepta Jugoslavije, pa u okviru toga i koncepta o oruanim snagama, koga je on do tada kreirao i rukovodio njegovom realizacijom, a prihvatio Kardeljev koncept, ovom prilikom se neu uputati. Ono to js za temu koju sada obraujem bitno, jeste da je Tito taj Kardeljev koncept drave, samoupravnog socijalizma i vojske prihvatio i da je to nepobitna istorijska istina, kio i da je to sutinski opredjelilo dalji tok dogaaja u Jugoslaviji putem ka njenom raspadu. A kada je o konceptu odbrane i vojske rije, treba jo dodati, da se i ovdje po ko zna koji put pokazalo i dokazalo da u odnosima politikog i vojnog faktora uvjek primat ima politiki faktor. Pobjedom Kardeljevog koncepta vojska je bila ozbiljno uzdrmana. To se odrazilo u nekoliko oblasti armijskoga ivota. Politika situacija u zemlji i odnos prema oruanim snagama politikih faktora, jo bolje njihov uticaj na pojedine djelove oruanih snaga, nisu dozvoljavali da se oruane snage u svakom pogledu vrlo konkretno pripreme za suprotstavljanje ba onom vidu agresije kojem je Jugoslavija bila izloena. Ozbiljno je narueno meunacionalno povjerenje armijskoga sastava. Zbog dobro voene opstrukcije materijalno finansijskog obezbeenja oruanih snaga kroz buet, a i na druge naine, znatno js zaostala
65
tehnika modernizacija, posebno u oblasti tehnikih sistema potrebnih za efnkasno suprotstavljanje doktrini niskog intenzntsta kojem je Jugoslavija napadnuta. Mnoge pukotine koje js Ustav iz 1974. godnne stvorio, u sistemu odbrane i oruanih snaga posebno, vremenom su se samo irile. Neprijatelji su to dobro koristili pa su se slabosti u sistemu odbrane godinama samo poveavale da bi kulminirale u kritinim situacijama. Nema sumnje da je, ipak, najvea slabost i najranjivija taka oruanih snaga, posebno JNA, bila van njih, bila je, naime, u nepostojanju prave jugoslovenske drave, koja bi u sukobima svih vrsta, posebno u ratnim dejstvima, preuzela svoj dio poslova, istovremeno obezbeujui vojsku sa svim onim to inae svaka drava radi u ratu za svoju vojsku. JNA je, zbog toga, morala da obavlja i one poslove za koje se nije spremala i za koje nije kvalifikovana. Sve do sada iznijeto o stanju u meunarodnim odnosima i o njihovome uticaju na dogaaje u naoj zsmlji, o stanju u oruanim snagama, inili su osnovne elemente ukupne situacije na bazi kojih je armijsko rukovodstvo napravilo generalnu zamisao angaovanja oruanih snaga, naine realizacije u varijantama, predvidjelo mogunost izmjene generalne zamisli u skladu sa razvojem situacije. Ovdje je neophodno pojasniti probleme i dileme oko tri kljuna elementa situacije na kojima se, prvenstveno, gradi zamisao upotrebe zadatku, protivniku, sopstvenim snagama. Zadatak oruanih snaga je ustavom utvren. Sastojao se u osnovi iz dva dijela. Prvi, odbrana zemlje od spoljne agresijs; drugi, zatita ustavnog poretka. Za prvi dio zadatka odbranu od spoljnje agresije oruane snage su bile pripremane, odgovarajue grupisane, uvjebavane, pa su i taj dio zadatka u nekoliko kritinih situacija nakon II svjstskog rata izvrile funkcijom odvraanja. Meutim, u zavrnoj fazi razbijanja SFRJ, klasine spoljnje agresije nije bilo, ali je faktiki strano mjeanje legalizovano po pozivu i odobrenju legitimiih organa jugoslovensks drave. tab Vrhovne komande je bio protiv toga mjeanja jer je to, zapravo, specifian vid agresije. Meutim, mi nismo mogli to sprijeiti, osim da smo silom skinuli legalno izabrane vlasti u zemlji. to se drugog dijela zadatka tie odbrane ustavnog poretka vidjeli smo iz prethodne analize da su se autori Ustava iz 1974. godine potrudili da obezbjede da se na ustavan nain rui, ne samo postojei Ustav, to samo po sebi ne bi bilo loe, ve i cjelokupnost jugoslovenske
66
drave, a da se istovremeno na ustavan nann to ne moe sprijeiti. Tako je i zadaa koju je Ustav dao oruanim snagama da brane ustavni poredak, istim tim ustavom, izigrana. Oruane snage su bile dovedene u situaciju da rade protivustavno ako bi titile ustavni poredak. Koliko mi je poznato takvu protivurjenost istorija ne poznaje. Tu se postavilo jo nekoliko krupnih pitanja kao to su koji to ustavni poredak tititi; da li ovaj koji je doveo do raspada zemlje, ili nski drugi i koji; u ime koga i za koga i gdje je legitimitet takvoga postupka; zato bi oruane snage na sebe preuzimale odgovornost za rijeavanje prvorazrednih politikih pitanja zemlje i konano najvanije pitanje, kuda bi to zaista odvelo u postojeim unutranjim i meunarodnim okolnostima. U pogledu identifikacije protivnika tj. snaga koje su angaovane na razbijanju Jugoslavije, sredstava i naina kojima se slui mi smo ve dugo vremena imali potnuno jasnu sliku. O tome sam podrobnije izlagao u poglavlju o meunarodnom faktoru. Polazei od kriterijuma ta ko radi a ne ta pria, snage angaovane na razbijanju Jugoslavnje su sledee: Na meunarodnom planu glavni protivnik je Nemaka sa ekspanzionistikom i revanistikom politikom, podrana od pronemake struje u politici SAD; Vatikan sa neskrivenim antipravoslavnim i vjeto ukomponovanim antikomunistikim motivima; neke islamske zemlje koje vide priliku da u centru Balkana stvore islamsku dravu; oni nai susjedi koji imaju otvorene ili sakrivene pretenzije na dijelove jugoslovenske teritorije. Na unutranjem planu secesionistiki nacionalizmi, najprije oni koji su pod maskom samoupravnog socijalizma stvorili politike, pravne, dravne, ekonomske i druge pretpostavke za nastupanje agresivnog, politnki otvoreno deklarisano desnog nacionalistikog separatizma koji od prvih preuzima vlast i zavrava od njih zapoeto dijelo. Naroito su agresnvni: albanski separatizam, ve dugo vremena sa oscilacijama zavisno od situacije, slovenaki i hrvatski separatizam po nemakom diktatu i uz veliku podrku trougla Nemaka, Vatikan, pronemaka amerika spoljnja politika. Muslimanski separatizam se neto docnije ukljuuje, ali po estini ispoljavanja i ciljevima uskae u prvu liniju razbijaa Jugoslavije. U jednom periodu ideoloki i politiki revanizmi bili su skoro u ravni sa nacional-separatizmom. Meutnm, sutinski motivi borbe za Jugoslaviju
67
odnosno njeno razbijanje, ideologiju su potisnuli u drugi plan, odnosno tamo gdje joj i treba da bude mjesto kada su u pitanju nacionalni i dravni interesi. Sve glavne aktivnosti protivnika jedinstveno su planirane i koordinirano izvoene. Bez obzira na arolikost snaga koje su uestvovale u razbijanju Jugoslavije, na njihove, ne rijetko, suprotne interese u odnosu na Jugoslaviju, postignut je vrlo visoki stepen koordinacije dejstava od politiknh i propagandnih, preko ekonomskih, do vojnih. Ta injenica potvruje da je, pored toga to je svima razbijanje Jugoslavije bio poetni zajedniki interes, glavni planer ne samo sposoban, dobro snabdeven informacijama, ve i vrlo autoritativan, onaj koga svi moraju sluati. Od stvaranja generalne zamisli angaovanja oruanih snaga pa do svake pojedinane aktivnosti, armijsko rukovodstvo je uvijek raunalo sa tim protivnikom. Na osnovu uporeivanja takvoga protivnika sa sopstveiim snagama i osobito slabim takama sopstvenih snaga, kako onima u drutvu, tako i u oruanim snagama, a prije nego se preciznije utvrdila generalna zamisao angaovanja oruanih snaga, bilo je potrebno odgovoriti na nekoliko sutinskih dilema. Prva od tih dilema bila je kakvu e i koju meunarodnu podrku imati snage koje se bore za jedinstvo Jugoslavije i njen demokratski preobraaj, odnosno snage koje se bore za njeno razbijanje. Odgovor na tu dilemu mijenjao se sa promjenama koje su nastajale u meunarodnim odnosima. Dok je SSSR zaista postojao i dok je vojni balans snaga postojao, nije prijetila opasnost da se neko sa strane vojno umijea da bi nametao neka svoja politika rjeenja na tlu Jugoslavije. Ostali su, prema tome, drugi vidovi uticaja spolja prema mjeri interesa faktora koji su te uticaje ispoljavali bilo za ili protiv jedinstva Jugoslavije. Sa raspadom SSSRa, pa i u procesu njegovog zavrnog raspadanja, mogunost raznih vidova vojne intervencije sa Zapala, postaje realnost. Mogunost, obim, i karakter vojnoga mjeanja, zavisili su od postojanja valjanih motiva, od mogunosti stvaranja opravdanja pred meunarodnom javnou za vojno angaovanje i od sposobnosti oruanih snaga Jugoslavije za otpor vojnoj agresiji i u vezi s tim, od nivoa gubitaka koje agresor moe sebi dozvoliti. to se tie motiva, neprijatelji Jugoslavije su ih imali u izobilju. Za opravdanja agresije postojale su dvije varijante. Prva, ako
68
branioci jedinstva Jugoslavije prvi primjene silu, onda opravdanje imaju, jer unitaristike, velikosrpske snage idu da silom po Jugoslaviji rue demokatski izabrane reime; i druga ako se to ne dogodi, onda secesionistike snage u Jugoslaviji natjerati da upotrebe silu radi nametanja svoje volje, a putem medijskoga rata svijet ubjediti da su secesionisti rtve grube agresije. Kao to je poznato, ova druga varijanta je odigrana i sada vidimo kako se odvija. Nama je u vojnom rukovodstvu JNA bilo poznato da bi neprijatelju mnogo vie odgovarala prva varnjanta, jer bi njihove vojne mjere bilo mnogo lake pripremiti i mogla bi se bre izvesti. O tome smo morali strogo voditi rauna. Osobito od vremena kada je bilo posve jasno sa kim se i vojno suoavamo, te da bi u ratu pod tim uslovima mi bili potpuno sami. to se tie treeg faktora prihvatljivosti gubitaka tu agresor faktiki nikada nije bio naisto ta ga eka. To se ak i sada pokazuje. Zato bi svaka varijanta njegovog poetnog vojnog angaovanja u Jugoslaviji bila priblina prvoj etapi rata sa Irakom masovni avio i raketni udari po svim vitalnim objektima u zemlji, a ne samo vojnim. Prema tome, odgovor na prvu dilemu je bio vojna intervencija Zapada je mogua, u odreenim okolnostima skoro neminovna. Istovremeno, u tim okolnostima mi bismo u vojnom noglsdu ostali ne samo bez saveznika, ve potpuno sami. Druga krupna dilema je bila da li e oruane snage svoju zadau izvravati u okviru postojeeg pravnog sistema koji zemlju neminovno vodi u raspad, ili mimo i protiv. Drugi dio te iste dileme je bio ako u okviru sistema, kako; odnosno, ako autonomno, kako. Na odgovor na prvi dio pitanja autonomno ili u sistemu uvjek je bio nedvosmislen: u okviru sistema sa aktivnostima usmjerenim reformi sistema, prije svega federalne drave i njenih kljunih institucija, kako bi se osposobili za odbranu i demokratski preobraaj zemlje mirnim putem. Autonomno i nije bilo moguno dijelovati bez ruenja sistema i preuzimanja vlasti. Na takav kurs, meutim, nita nije upuivalo niti istorijska iskustva sa takvim pokuajima u drugim zemljama, ukljuujui i Poljsku; ni stanje unutar zemlje koje bi nastalo u tom sluaju; i, posebno, odraz toga stanja na oruane snage; i konano meunarodne okolnosti. Svaki od tri pomenuta faktora posebno iao je u prilog naem optredjeljenju, a sva tri zajedno apsolutno su iskljuivala svaku drugu
69
mogunost. Zato bi svaki pokuaj autonomnoga djelovanja predstavljao neodgovorni avanturizam i svaljivanje odgovornosti za sve ogromne promaaje koji su zemlju vodili u propast, na JNA, koja je i sama rtva tih promaaja. Povodom napisa koji su se pojavili u stranoj i domaoj tampi o tome kako je navodno Zapad u jednom vremenu bio spreman da podri JNA u preuzimanju vlasti radi spaavanja Jugoslavije, hou kategoriki da kaem da se tu radilo o velikoj, ali, ipak, vrlo providnoj, podvali. Naime, nagovjetaji koji su plasirani raznim poluobavjetajnim kanalima da bi Zapad, pod odreenim uslovima, podrao intervenciju JNA radi spaavanja Jugoslavije, uvjek je imao u vidu, u prvom redu, ruenje srpskog rukovodstva na elu sa Miloeviem. Da je ta zamisao raena u dosluhu sa glavnim razbijaima iz Jugoslavije uvijek mi je bilo jasno, izmeu ostaloga i zbog toga, to sam argumentaciju te ideje, naravno, drugim povodima, sluao od najveih pobornika razbijanja Jugoslavije. Meutim, najuvjerljiviji dokaz za to dobio sam prilikom moje posjete Libiji u jesen 1991. godine kada mi je Gadafi kao njegovu sugestiju rjeenja jugoslovenske krize izloio predlog da izvedemo vojni pu tako to emo sruiti srpsko rukovodstvo, a da e onda sva ostala rukovodstva jugoslovenskih republika nas u tome podrati. Ja sam znao da su par dana prije mene kod Gadafija bili Gligorov i Izetbegovi. Kada sam rekao Gadafiju da to vjerovatno nije njegova originalna ideja, ve ideja onih koji ele da razbiju Jugoslaviju, da sam ja tu ideju i ranije sluao, pretpostavljam da su njemu tu ideju vjerovatno iznosili Gligorov i Izetbegovi i konano kada sam mu rekao prave kreatore te ideje i njene prave motive, Gadafi je odmah odustao od nje i prihvatio moja objanjenja, bar sudei po njegovoj reakciji, kako su se razgovori dalje odvijali. U toj dobronamjernoj navodnoj ponudi Zapada, koja je dolazila iz istoga taba u kome su planirane i sve ostale antijugoslovenske opsracije, nije bilo teko prozreti providnu namjeru da se meusobno sukobe dva glavna stuba odbrane Jugoslavije srpski narod i JNA. Prema tome, tzv. proputena ansa nije nita drugo nego neuspjeo pokuaj neprijatelja Jugoslavije da i u ovom sluaju primjeni svoju omiljenu strateku ideju da se za njegov raun meusobno tuku njegovi protivnici. U odgovoru na drugi dio pitanja kako djelovati u sistemu koji sam po sebi vodi raspadu, polazili smo od etiri bitna opredjeljenja.
70
Prvo. Predlagati i boriti se za promjenu koja e to prije omoguiti funkcionisanje jugoslovenske drave. Mi smo u vojsci, vjerovatno vie nego iko drugi, osjeali ta znai biti bez prave drave. Zato smo zbilja esto i maksimalno insistirali da se otkloni paraliza funkcionisanja federalne drave, poevi od ustavnih promjena 1988. Naveu samo par primjera. Na prvoj sjednici SIV a iji je predsjednik bio Ante Markovi predloio sam da se odmah formira poseban struni tim koji e pripremiti prijedloge reformi drave sa obrazloenjem da bez temeljne reforme savezne drave nita nee biti ni od privredne reforme. Taj predlog je prihvaen, ali nikada nije ostvaren, kao i mnogi drugi, iako sam mnogo puta i na razne naine na njemu insistirao. Uostalom, to je bila jedna od kljunih taki moga sukobljavanja sa Markoviem i njegovom ukupnom destruktivnom politikom, koja je imala u svojim temeljima dva bitna motiva antisrpski stav i nezajaljivu ambiciju lidera. Naveu jedan interesantan dogaaj nakon toga. Prilikom moje posjete oruanim snagama Italije bio sam primljen kod tadanjeg predsjednika Italije gospodina Kosige. Kada sam mu, izmeu ostaloga, rekao da emo zajedno sa privredom reformisati i dravu, on je to prokomentarisao rijeima: Ve je i vrijeme da i vi Jugosloveni jednom shvatite da ekonomija moe ii i malo bre i malo sporije, ali da bez dobre drave ne moe se nita dobro uraditi. Na sjediici Savjeta za narodnu odbranu Predsjednitva SFRJ odranog 21. aprila 1989. godine, u svom uvodnom referatu izloio sam i sledee stavove o dravi: Dva temeljna segmenta drutva koja se moraju reformisati drava i privreda - po naem miljsnju, moraju ii barem paralelno. Nema nikakvoga izgleda da se izgradi moderna trina jugoslovenska privreda, a da se istovremeno, ili, jo bolje, prije, ne izgradi moderna federativna jugoslovenska drava. Izgradnjom moderne drave mi sigurno ne bismo automatski rijeili sve nae probleme, ali bez nje, po naem uvjerenju, neemo rijeiti apsolutno ni jedan, poevi od krize rukovoenja zemljom, pa do stvaranja istinskih pretpostavki za dalju sutinsku demokatizaciju ukupnih drutvenih odnosa. Kako je s razvojem dogaaja, sve vie nestajala jugoslovenska drava, vojno rukovodstvo se zalagalo za brzo stvaranje nove Jugoslavije. Glavni motiv za takav na stav nije bio samo u potrebi da JNA ima svoju dravu. ve, prije svega, u uvjerenju da ima naroda u Jugoslaviji koji zaista ele da ive u zajedinkoj dravi, pa zato takvu dravu treba i stvoriti.
71
Drugo. Da vojska ne donosi nikakve politike odluke ali da uestvuje u pripremi svih politikih odluka u ijem sprovoenju se ona angauje. Dok sam ja bio savezni sekretar, taj princip je, barem sa strane vojske, potpuno ispotovan. Tree. Djelujui kroz dravne institucnje Predsjednitvo SFRJ, Skuptinu SFRJ i SIV ne dozvoliti mijeanje, tih institucija u poslove vojske mimo ustavom i zakonima utvrenih nadlenosti. Ovo je bilo veoma vano jer je tih pokuaja bilo mnogo, naroito kod SIV-a. Htjelo se, naime, preko Ante Markovia, uz jaku asistenciju nekoliko lanova SIV-a, osobito Pregla, Marendia, Kambovskog i jo nekih, ostvariti kontrola nad ukupnim aktivostima vojske, ukljuujui i komandovanje. Najtei problem sa kojim smo bili suoeni radei kroz institucije sistema, bio je to se personalni sastav Predsjednitva i SIV-a sastojao od tri kategorije ljudi sa stanovita njihovoga odnosa prema Jugoslaviji. Jedni, koji su bili vrsto opredjeljeni za Jugoslaviju i za njen demokratski preobraaj mirnim putem. Drugi, koji su bili najljui neprijatelji jedinstva Jugoslavije i inili sve da je razbiju, a dio njih je direktno radio za strane zemlje i po nihovom nalogu. Trea grupa su bili kolebljivci koji su varirali od situacije do situacije, ali, koji su, uglavnom, bili nepouzdani u svim kritinim situacijama. Te tri kategorije ljudi trebalo je da kolektivno donose odluke, tako da smo blli u situaciji da predstavnicima i neprijateljske strane izlaemo nae procjene i predloge. Naravno, da to nismo mogli initi i nismo innli. Ali to je usloavalo rukovoenje i komandovanje oruanim snagama i inilo ga jo teim i komplikovanijim. Tako, na primjer, kada je rije o planiranju, izdavanju pisanih Direktiva, Odluka ili Nareenja Vrhovne komamde, mi nismo mogli raditi kao to normalno rade manje-vie sve armije na svijetu, jer bi svaki takav pisani dokumenat odmah stigao u ruke neprijatelju. Zato smo bili primorani raditi na sasvim drugi nain. etvrto. Predlozi koje smo iznosili morali su sadrati najmanje dvije varijante. Jednu koju predlaemo i drugu ili druge koje su uglavlom sluile da pokau kako e se stvari odvijati ako predlozi ne budu usvojeni i ostvareni. Kako je to praktino izgledalo, izneu kroz davanje presjeka najznaajnijih dogaaja u zavrnoj fazi razbijanja SFRJ.
72
Generalna zamisao upotrebe oruanih snaga Jugoslavije uvjek je sadrala oba zadatka koje je Ustav utvrdio odbranu od spoljnje i unutranjs agresije, primjerenu konkretnim uslovnma ije sam glavne karakteristike, pa i protivurjenosti, prethodno izloio. Svaka varijanta upotrebe oruanih snagi za odbranu od unutranje agresije, sadrala je i odgovor na eventualnu spoljnu agresiju. U odnosu na unutranju zadau, zamisao upotrebe oruanih snaga prilagoavala se razvoju situacije u Jugoslaviji i svijetu. Sa toga stanovita karakteristina su tri stanja ili tri faze razvoja situacije i zamisli upotrebe oruanih snaga koje su njima odgovarale. Prva faza do pobjede desnih nacionalistiko separatistiknh snaga na viestranakim izborima u Sloveniji i Hrvatskoj. Tome stanju odgovarala je zamisao upotrebe oruanih snaga bazirana na zadatku ouvanja teritorijalnog integriteta zemlje u cijelini i stvaranju uslova za njen demoktratski preobraaj. Druga fiza nastaje nakon pobjede nacionalsecesionistikih snaga u Sloveniji i Hrvatskoj, i mjera meunarodne zajednice koje su podravale njihovo otcjepljenje i izlazak iz Jugoslavije4 . Sa poetkom toga stanja, modifikuje se zadaa oruannh snaga na unutranjem planu u pravcu stvaranja uslova za miran rasplet jugoslovenske krize, ukljuujui i miran izlazak iz jugoslovenske drave onih jugoslovensknh naroda koji to svojom voljom ele. Trea faza nastupa kada Nemaka preko Evropske zajednice otvoreno preuzima upravljanje jugoslovenskom krizom, tjera Sloveniju i Hrvatsku na ubrzanu secesiju putem primjene nasilja, istovremeno priprema graanskn rat u Bosni i Hercegovini i to u dvojnoj funkciji definitivnog razbijanja Jugoslavije na tako krvav i surov nain da se Jugoslavija vie nikada ne povrati na istorijsku scenu; i kao dobar povod za politiki i vojni udar na Srbiju sa ciljem da se porazi i ponizi, svede na beogradski paaluk i dobije lekciju za sva vremena. _________
Vojno rukovodstvo je ocjenilo da e to stanje nastupiti i prije nego to su izbori u Sloveniji n Hrvatskoj zavreni. Onaj as kada se, na onakav nain kako je to uinjeno, ulo u viestranaki sistem u Jugoslaviji, oznaio je i definitivan kraj Jugoslavije u dotadanjim granicama. Mi smo to nae predvianje javno i jasno saoptavali o emu sam prethodno govorio. Izrazit primjer takvoga saoptavanja bio je na sastanku armijskog rukovodstva sa rukovodstvom SR Hrvatske u Zagrebu mjesec dana pred viestranake izbore u Hrvatskoj kada smo im vrlo otvoreno rekli da e oni tadanje rukovodstvo SR Hrvatske - dovesti ustae na vlast u Hrvatskoj. Oni su na to reagovali, ali se nisu ba mnogo uzbudili.
4
73
Na poetku te faze zadatak oruanih snaga se bitno mijenja i sastoji se od 1) odbrane srpskog naroda u Hrvatskoj i njegovog nacionalnog interssa; 2) izvlaenja garnizona JNA iz Hrvatske; 3) pune kontrole Bosne i Hsrcegovine sa krajnjim ciljem da se odbrani srpski narod i njegova nacionalna prava kada to postane aktuelno; 4) stvaranja i odbrane nove jugoslovenske drave onih jugoslovenskih naroda koji to ele, u ovoj fazi srpskog i crnogorskog iaroda. Tako izmenjenoj zadai, prilagoena je i osnovna zamnsao upotrebe oruanih snaga. Osnovna zamisao upotrebe oruanih snaga, pored istaknute evolucije zadatka u skladu sa promjenama meunarodne i unutranje situacije sadrala je i sljedea bitna opredjeljenja: Preduzimati radnje i aktivnosti koje e maksimalno omoguiti da se zadatak izvri funkcijom odvraanja. Treba rei da je to ee uspjevalo, zapravo, uspjevalo je sve dotle dok Nemaka nije neposredno preuzela upravljanje secesionistikim snagama u Jugoslaviji. Svjesno dozvoliti da neprijatelj, prvi napadne i to tako da cijeli svijet jasno vidi ko je agresor i ta hoe. Ovo je kljuni stav zbog koga smo bili esto kritikovani, ak nazivani izlajnicima i sl. Meutim, nama je bilo potpuno jasno da bi radei suprotno, kako su inae neki sugerisali, pored ogromnih politikih gubitaka u datim meunarodnim okolnostnma, potpuno upali u zamku brze i razorne vojne odmazde koja bi se u prvom redu sruila na Srbiju. Dio informacija sa kojima smo raspolagali o tim planovima par mjeseci docnije je i javno objelodanjeno. Sadanji rat u Bosni i Hercegovni u kome ne uestvuje SRJ i njena vojska, na posredan nain daju jasan odgovor da bi strana vojna intervencija usljedila onoga asa kada bi se sa nae strane stvorio povoljan predtekst za nju. Zato je ovaj princip ne biti agresor i to svijetu dokazati pored kapitalnih politikih prednosti i sa isto vojnikog stanovita, strategijski mnogo vie dobijao nego to je taktiki gubio. Teritorijalnu odbranu maksimalno paralisati u onim djelovima zemlje gdje bi ona mogla posluiti kao baza za stvaranje vojske secesionistikih republika, odnosno secesionistikih snaga. U tom cilju je sva teritorijalna odbrana razoruana prije nego to su poeli oruani sukobi u Jugoslaviji. Pored toga, preko dijela stareina u Teritorijalnoj odbrani, nastojali smo istu maksimalno drati van
74
kontrole secesionistikih politikih rukovodstava. U tome smo djelimino uspjevali, svugdje vie nego u Sloveniji. Naravno, da smo teritorijalnu odbranu srpskih dijelova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini upotrebili u dejstvima zajedno sa JNA. U realizaciji zamisli upotrebe oruanih snaga moralo se rjeavati nekoliko krupnih problema koje je sva sloenost jugoslovenske situacije neizbjeno nametala. Ukazau na neke od njih. Za jugoslovensku vojsku koja nije htijela i koja, po mome miljenju. nije smijela djelovati autonomno, odnosno preuzeti vlast u svoje ruke, najvei problem je bio, kao to sam ve vie puta rekao, u nepostojanju prave drave koja bi svoj dio posla u ratu vodila, i pravog vrhovnog komandanta u licu Prsdsednitva SFRJ. Nije u istoriji poznato da je jedna vojska u slinim uslovnma uspjela i priblino uniiti ono to je JNA uinila, o emu u konkretnije govoriti docnije. Ogroman hendikep za efikasnu upotrebu oruanih snaga bio je i u injenici da su se one cijeli posleratni period pripremale za rat po koncepciji optenarodne odbrane koja je suta suprotnost uslovima i nainu upotrebe do koje je zaista i dolo. Koncepcija optenarodnr odbrane, kao bitno polazite, pretpostavljala je oslonac na narod irom Jugoslavije, a stvarnost je u svim secesionistikim dijelovima zemlje bila potpuno suprotna. Kada se tome doda da je nacionalno izmjeani sastav JNA neminovno dovodio do toga da su pripadnpci JNA morali ratovati i protiv pripadnika sopstvene nacije, te da se u sredinama sa kojima su se tukli, nalazile i njihove porodice, moe se sagledati sva dramatinost u kojoj su se nalazili mnogi pripadnici JNA, a time i JNA u cjelini. Mnogo je napora trebalo da se ova unutranja tekoa savlada. Zato je neminovno dolo do osipanja u JNA po nacionalnoj osnovi. Da bi izbjegli vea iznenaenja, morali samo preduzimati mnoge mjere, ukljuujui i u par navrata zvanino zauzeti stav da sve aktivne stareine i graanska lica u JNA koja ele da napuste JNA iz bilo kojih razloga, to mogu mirno i bez bojazni uiniti. Tu mjeru smo smatrali primjerenijom karakteru i tradicijama JNA nego mjeru da se svi pripadnici secesionistikih nacija istjeraju iz JNA bez obzira na njihovo lino opredjeljenje. I sada smatram da je to ispravniji prilaz, kako sa stanovita potreba toga vremena i prolosti, tako i sa stanovita budunosti. Uprkos svih tih mjera, sva iznenaenja nije bilo moguno izbjei.
75
Strategija i taktika glavnog neprijatelja bile su da se razbijanje Jugoslavije ostvari, prije svega, unutranjom meusobnom borbom: razvijanjem nepovjerenja do mrnje, pri emu se ne bi birala sredstva od poluistina do potpuno iskonstruisanih neistina vjeto plasiraiih na makro i mikro planu. Na alost, ta doktrina nije mimoila ni JNA i njene starjeine. Kada su najprije plasirali tezu o postojanju velikih razlika u najuem vojnom rukovodstvu, razlika izmeu tzv. radikalnih i umjerenih, sa vrlo providnim ciljem da poseju nepovjerenje irih razmjera i paraliu komandovanje, mi tome nismo pridavali neki veliki znaaj, ponajprije zbog toga to to nije bila istina, to smo sve odluke donosili zaista u koordinaciji i saglasnosti, a potom i zbog toga to je slinih pokuaja bilo i ranije, pa su oni ostali na marginama. Meutim, ukupni razvoj dogaaja u Jugoslaviji predstavljao je zaista pogodno tle i za uporno irenje te pogubne neistine i pored nekih naih protivmjera. Negativne posljedice su se manifestovale i u JNA na nekoliko naina i u nekoliko sluajsva, tako da smo to na jsdnom sastanku taba Vrhovne komande sa svim komandantima operativno-strategijskih grupacija JNA, svestrano procjenili. Izanalizirali smo razne varijante i rjeenja, ukljuujui i moj prijedlog da se razmotri i varijanta da se ja ili cijelo ue rukovodstvo JNA povuemo. Nakon rasprave, u kojoj su svi prisutni uestvovali, ocjenjeno je da je varijanta o mome povlaenju ili povlaenju ueg dijela rukovodstva JNA, upravo ono to neprijatelj hoe, te je jednoglasno odbijena i zakljueno je da se na drugi nain moramo boriti. Kako se situacija u Jugoslaviji sve vie usloavala, potrebe za borbeno sposobnim jedinicama JNA koje se odmah mogu upotrebiti postajale su sve vee, dok su borbeni efektivi stalnog sastava JNA istovremeno postajali sve manji zbog osipanja po nacionalnoj osnovi, naroito vojnika na odsluenju vojnog roka koje su secesionistike republike, jedna po jedna, prestajale slati u JNA. Taj ozbiljan problem se mogao rjeavati samo pozivanjem u rezervu vojnih obveznika, odnosno mobilizacijom. Ispostavilo se, meutim, da je, zbog stanja u Jugoslaviji, u kome se posebno nala i JNA, i u kome je sve jugoslovensko nestajalo i nestalo, pa su konano nestali i ostaci jugoslovenske federalne drave, mobilizacija postala kljuni limitirajui faktor realizacije svih planova upotrebe JNA, vei nego svi drugi problemi zajedno i mnogo vei nego to je to bila vojnika vrijednost neprijateljskih oruanih formacija. To su dobro uoili i nai neprijatelji pa su razvili itavu lepezu aktivnosti sa ciljem da onemogue mobilizaciju, odnosno da natjeraju na dezerterstvo i one koji su se odazvali na mobilizacijski. poziv. Uz
76
nedostatak pravih mjera od strane drave, mjera koje bi bile primjerene stvarno postojeoj ratnoj situaciji, odluujuu ulogu u razbijanju mobilizacije odigrale su one politike partije i snage koje su sve inile da paraliu vojsku, koje su slale svoje agitatore po terenu i u jedinice irei lai, pokuavajui da izazovu paniku, istovremeno licemjerno traei od JNA da brani ugroeni srpski narod u Hrvatskoj od ustakih zloina To je imalo viestruko vei negativni efekat na realizaciju planova upotrebs JNA, kako po sadraju tako i po vremenu upotrebe, nego sva neprijateljska dejstva zajedno. Mogunosti raznih vrsta manevra, poznatih iz klasinih ratovanja, kao to su skraivanje fronta, brzo naputanje pojediiih dijelova teritorije radi koncetracije snaga na izabranim pravcima i sl., bile su veoma ograniene datim konkretnim specifinim uslovima, a prije svega sa nekoliko konstanti koje su inile sutinu zadatka i koje se nisu mogle izmjeniti. Te konstante rata u Hrvatskoj bile su srpski narod se morao odbraniti, odnosno oslobaati tamo gdje je ivio, a ne tamo gdje bi strategijski vie odgovaralo; garnizoni JNA zajedno sa skladitima i ostalom infrastrukturom izgraivani su decenijama i nisu se mogli izmjetati za par dana. Poznato je koliko je vremena potrebno sovjetskoj armiji za evakuaciju iz pojedinih zemalja Istone Evrope i to u sasvim drugim uslovima. To su bili osnovni faktori, problemi i opredeljenja koji su uticali na izradu osnovne zamisli upotrebe oruanih snaga. Zamisao je sluila kao baza za izradu konkretnih planova upotrebe za svaku posebnu situaciju; za predlaganje mjera i aktivnosti Predsjednitvu SFRJ, Skuptini SFRJ i SIV-u; za preduzimanje autonomnih mjera iz nadlenosti SSNO-a; i za specifino reagovanje na sve znaajnije dogaaje koji su se ubrzano odvijali.
77
VANIJI DOGAAJI ZAVRNE FAZE RAZBIJANJA SFRJ Kriterijum izbora dogaaja koje u u ovome dijelu obraditn jeste ocjena njihovoga znaaja kao i stepen involviranosti oruanih snaga u njima. Po nainu obrade to e biti analiza i ocjena dogaaja, a ne njihova faktografska rekonstrukcija. Napadi na JNA u Sloveniji Napadi na JNA u Sloveniji, njen jugoslovenski karakter, mjesto i ulogu u funkciji zatite ustavnog poretka zemlje, oznaili su poetak zavrnog udara na postojanje jugoslovenske drave. Istorijsku rekonstrukciju tih dogaaja ja neu vriti, nego u samo ukazati na kljune take hronologije dogaaja, na metod i taktiku izvoenja napada, na njihovu sadrinu i ciljeve i konano na odnos dravnih i politikih institucija jugoslovenskog drutva prema tim napadima. Na elo svih napala iz Slovenije na JNA i po vremenu i po znaaju dolazi Kardeljeva koncepcija razbijanja jedinstva i efikasnosti OS Jugoslavije, sadrana u Ustavu 1974. godine, I tada i docnije, preko oruanih snaga nastupalo se protiv jugoslovenske drave. Znaajan dogaaj zbio se u oktobru 1984. godine kada je na sastanku odabranih tadanjih rukovodilaca Slovenije donijeta odluka da se ide u otvoreni politiki napad na JNA, kao, kako su oni formulisali, na jedini preostali stub federalne drave. Istovremeno je odlueno da se omladinska organizacija Slovenije i njena sredstva informisanja izbace u prve borbene linije pod dobrim izgovorom da je zapravo prirodno to omladina, koja ini vojsku, trai njenu reformu. Ostali, naroito zvanina politika, to e zduno podrati, ali iz drugoga plana i sa veom slobodom manevra, zavisno od situacije. Posle te odluke, napadi na JNA u Sloveniji postaju ei, raznovrsniji i stalno se pojaavaju, da bi uoi ustavnih promjena 1988. godine postali izuzetno jaki, a u ljeto 1991. godine kulminirali prelaskom u oruane napade. Pored opteg cilja ruenja Jugoslavije svaka faza imala je i svoje meuciljeve. Tako su napadi na JNA izmeu 1984. i 1988. godine imali za meucilj da onemogue donoenje odluka koje je inicirala JNA iz oblasti organizacije oruanih snaga, komandovanja i rukovoenja, a ija je svrha bila da se
78
ublae negativne posljedice ustavnih rjeenja u ovoj oblasti. Napadi uoi ustavnih promjena 1988. godine imali su za neposredni cilj da se i u sferi oruanih snaga onemogue sa nae strane predlagane promjene u domenu komandovanja oruanim snagama funkcije Predsjednitva SFRJ i finansiranja JNA. Istovremeno, osporavajui, po svaku cjenu, promjene koje se odnose na vojsku, Slovenci su stavili do znanja da, pogotovo, nita drugo nee proi to bi jaalo federalnu dravu. Napadi na JNA, nakon promaaja sa ustavnim promjenama 1988. godine, bili su u funkciji neposredne pripreme za secesiju Slovenije od Jugoslavije i stvaranjs sopstvene vojske. Upornim zahtjevima da Slovenci vojnici slue vojni rok u Sloveniji kao i da jedinicama JNA lociranim u Sloveniji komanduju oficiri Slovenci, trebalo js ve u okviru postojee JNA praktino stvoriti slovenaku vojsku. Vojnom rukovodstvu to je bilo potpuno jasno i zato smo to energino odbijali. Na nas je vren veliki pritisak sa svih strana. Optuivali su nas da smo kruti, da ne razumijemo nove demokratske procese i tome slino. Brzo se pokazalo ko je bio u pravu. Strategija i taktika voenja napada na JNA imale su nekoliko bitnih karakteristika. Nakon to bi postigli meucilj svake etape, i kada bi se federalne institucije nekako uz velike napore vojske uspijele pokrenuti u kontra akciju, Slovenci su odmah traili smirivanje, koje su spomenute institucije uvjek prihvatale, reklo bi se, jedva doekale radi mira u kui, a svakako i iz niza drugih razloga. To primirje su Slovsnci koristili da uvrste postignuto i istovremeno pripreme nove napade sa sledeim meuciljem. Dobro su od svojih uitelja nauili zanat i njime se sluili da vjeto i krajnje drsko iskonstruiu neistine koje su inile osnovu njihove propagande. Uvjek su nastupali ofanzivno i umjesto da se nau na optuenikoj klupi kao ruitelji Jugoslavije, oni su sebe postavili u ulogu tuioca, a glavni okrivljeni je bila JNA, docnije i Srbija. Ukupno stanje u Jugoslaviji omoguilo im js takvo ponaanje kao i rezultate koje su postigli. Organizacija i disciplina u sprovosnju zauzetih stavova bili su vrlo visoki. Potpuno isto su se ponaali svi predstavnici Slovenije u CK SKJ i njegovom Predsednitvu, u Predsednitvu SFRJ, u Saveznoj skuptinn, u SIV-u, u Socijalistikom savezu, u Privrednoj komori Jugoslavnje, u svim sportskim forumima itd.
79
Javno proklamovanje motiva sukoba sa JNA evoluiralo js u skladu sa razvojem situacije i kretalo se od zahtjeva za reformama vojske u skladu sa demokratizacijom u drutvu do Zahtjeva za naputanjem Slovenije od strane okupatorske vojske. Nasuprot tako dobro osmiljenom i organizovanom voenju napada na jugoslovensku dravu preko napada na vojsku, stajala je ve podobro pocijepana i paralizovana jugoslovenska drava sa svojim institucijama ustavno. pravno osakaenim i personalno tako sastavljenim da se nisu mogle pokrenuti nikakve efikasne akcije. Sve ocjene koje sam ve saeto izneo o ciljevima napada Slovenije na JNA, strategiji i taktici, organizaciji itd, vojno rukovodstvo je vie puta i sa mnogo argumenata iznosilo pred odgovarajue federalne institucije Predsjednitvo SFRJ, Saveznu skuptinu, SIV predlaui i mjere koje bi zaustavile cijepanje Jugoslavije. Na alost, naa ocjena pravih ciljeva napada Slovenije na JNA nikada nije iskreno prihvaena od federalnih institucija. Ipak su rae prihvatani stavovi da se ne radi o napadu Slovenije na Jugoslaviju preko JNA, ve o sukobu Slovenije i JNA, a federalne institucije su tu da posreduju da se ti sukobi prevaziu. U skladu sa takvim stavom izostali su i pravi odgovori Sloveniji sa federalnoga nivoa. Oni su se svodili, uglavnom, na ono to bi vojska sama uradila. To, razumije se, politiki ne samo to nije bilo dovoljno, ve je, ponekad, imalo i suprotan efekat. Nikakve isto vojne mjere protiv jedne politike ne mogu imati uspjeha, ako one nisu samo sredstvo u rukama druge politike Te druge, jugoslovenske politike, nije bilo, odnosno ona js bila konfuzna, kontradiktorna, paralizovana. Sa toga stanovita vrlo je ilustrativna sjednica Predsjednitva SFRJ odrana 12. 08. 1988. goline i sudbina njenih zakljuaka.5 Na toj sjednici razmatrani su napadi Slovenije na JNA, pa sam i ja bio prisutan. Zakljuci te sjednice su bili zaista pravi i da su sprovedeni u ivot sigurno bi dali pozitivne rezultate u korist Jugoslavije. Meutim, na sastanku Predsjednitva SFRJ sa rukovodstvom Slovenije odranom poetkom septembra 1988. godine, na kome je trebalo utvrdnti kako zakljuke Predsjednitva SFRJ sprovesti u ivot, ____________
Sjednica Predsjednitva SFRJ, Predsjednitva CK SKJ, SIV-a, Skuptine SFRJ, sa temom ,,napadi na JNA, bnlo je izuzetno veliki broj. Samo o njima i njihovim zakljucima, a posebno o sudbini tih zakljuaka, mogla bi se napisati knjiga.
5
80
sve je praktiki palo u vodu zato to je rukovodstvo Slovenije bilo potpuno jedinstveno u stavu da ne prihvati zakljuke Predsjednitva SFRJ, a veina lanova Predsjednitva SFRJ se povukla pred takvim slovenakim stavovima. I onda sam bio uvjeren, danas pogotovo, da je veina lanova toga Predsjednitva znala o emu se radi. Zato su podrali sve armijske predloge nekoliko dana ranije i jo ih vrlo konstruktivno dopunili, a na sastanku sa slovenakim rukovodstvom odustali od njih pred vrstim slovenakim zidom i zauzeli ulogu posrednika koji stiava nerazumne sukobe vojske sa Slovenijom, to svaki od njih najbolje zna. U uslovima takvoga stanja u svim federalnim institucijama, slovenakoj politici razbijanja Jugoslavije, jako potpomognutoj spolja, nije bilo teko postizati uspjehe.
Ustavne promjene 1988. godine i reforme drutva Takav odnos Slovenije prema JNA i preko toga prema federalnoj dravi, kao i takav stav Predsjednitva SFRJ prema stavovnma Slovenije ispoljen na sastanku o kome sam govorio, nastavie se i docnije na pitanju ustavnih promjena koje su trebale da omogue reformu jugoslovenskoga drutva i izlazak zemlje iz duboke krize koja js ve dugo trajala. Iz istih razloga zbog kojih nije zaustavljeno razbijanje Jugoslavije preko napada na JNA iz Slovenije, nee se ostvariti ni ciljevi ustavne reforme 1988. godine. Naprotiv, rasprave o ustavnim promjenama i stvarni efekti tih promjena, jo su blie primakli kraju SFRJ i to u prvom redu zato to su razbijaima Jugoslavije koji su nastupali kompaktno, organizovano, drsko, pokazali koliko su snage koje ele jedinstvenu Jugoslaviju i njen preobraaj razbijene, neorganizovane, politiki meusobno suprotstavljene, ophrvane prvenstveno parcijalnim interesima. To je razbijae Jugoslavije veoma ohrabrilo. ta pokazuje analiza izvrenih ustaviih promjena 1988. godine? Jedini ozbiljan pozitivni rezultat bile su one promjene Ustava SFRJ koje su se odnosile na poloaj autonomnih pokrajina Kosova i Vojvodine i koje su omoguile da se promjenama u Ustavu SR Srbije stvori jedinstvena Republika Srbija. To je bila korist za Srbiju i za Jugoslaviju. Drugi, donekle pozitivni rezultat, jeste neto poboljan tretman fnnansiranja JNA. U procesu usvajanja ustavnog amandmana o finansiranju JNA, armijsko rukovodstvo i ja lino, bili smo izloeni velikim
81
pritiscima, pa i uvredama. Naime, Slovenci nisu htjeli da prihvate rijeenje po kome se JNA, kao savezna institucija, finansira iz izvornih prihoda federacije,ve su insistirali da se armijski buet finansira i iz doprinosa republika i pokrajina, kako bi na taj nain oteavali ili onemoguavali njegovu realizaciju, kao to su to inili do tada. Ostali uesnici su prihvatili na predlog. Kada su konano zavreni svi amandmani oko kojih je postignuta saglasnost, ostao je tzv. vojni amandman. U tom momentu je pritisak na nas bio vrlo sstok ukljuujui i optube da zaustavljamo reformu drutva, da se ponaamo kao da samo mi branimo Jugoslaviju itd. Svi pokuaji jaanja federalne drave su potpuno propali i sve je ostalo onako kako su Slovenci htjeli. Razlozi da je tako ispalo, iako su tada Slovenci formalno izgledali u manjini, lee u pravu veta koje im je Ustav dao, u injenici da su ih objektivno podravali i oni koji se nisu javno sasvim sa njima solidarisali, naroito Hrvati, neki Muslimani i Makedonci, i, konano, to je i najvanije, u pomanjkanju politike volje i adekvatne organizovanosti snaga koje su zaista bile za Jugoslaviju: da se razbijaima odluno stane na put, bez obzira na ustavno zamjeateljstvo. Tim prije, to je ve tada svakome ozbiljnome ovjeku bilo jasno da su mnoga ustavna rjeenja rezultat namjere da se omogui razbijanje Jugoslavije. Pod uticajem neuspjelih pokuaja da se ustavnim promjenama 1988. godine savezna drava koliko-toliko stavi na noge, a u sklopu razvoja meunarodnih dogaaja, poeo je ubrzani zavrni in razbijanja Jugoslavije. Put triju reformi politikog i ekonomskog sistsma u SKJ nije davao nikavke pozitivne rezultate. Naprotiv. Nain na koji su te reforme voene bio je u potpunom neskladu sa realnom unutranjom i meunarodnom situacijom. Mnogi ljudi u raznim rukovodstvima, federalnim i republikim, bili su antijugoslovenski opredjeljeni, a neki i agenti strannh, Jugoslaviji neprijateljskih, zemalja. Mnogo je vremena izgubljeno u raznim lutanjima i tobonjim traenjima pravih puteva izlaska iz krize. Nosioci politike razbijanja Jugoslavije uporno su plasirali tezu da e reforma ekonomskog sistema rijeiti i sve druge probleme i pod tom maskom zaustavljali naroito reformu drave. Znali su oni da se bez adekvatne drave i njene prave uloge primjerene trinnm privredama, ne moe reformisati ni ekonomija. Ali, njihovi ciljevi nisu bili uspjeh reformi, ve razbijanje Jugoslavije. Tri reforme, svaka posebno i sve tri zajedno, doivljavale su samo neuspjeh. etrnaesti kongres
82
SKJ bio je samo zavrni in raspada ve davno razbijenog idejnog, organizacionog i personalnog - SKJ. Ekonomska reforma koju su pokuavale sve tri posljednje vlade SFRJ, ne samo da nije preokrenula ekonomsku situaciju u zemlji ve je dalje pospjeivala negativne ekonomske i socijalne trendove. Savezna drava je svakim danom sve vie ostajala bez stvarne moi, pa je to imalo za posljedicu poveanje sveopteg haosa u svim sferama ivota, pa i u sferi politikog sistema. Sve je to ubrzavalo kretanja u pravcu raspada Jugoslavije, na nain koji je u realnim jugoslovenskim prilikama vodio u meunacionalni i religiozni rat. Vojno rukovodstvo je na tu opasnost stalno ukazivalo i predlagalo kontra mjere. Iz velikoga broja naih upozorenja i predloga izdvojiu samo one koje smatram vrlo bitnim. Procjenjujui da jugoslovenskom federalnom vrhu nedostaje, nzmeu ostaloga, jaka i sposobna politika linost jugoslovenskog opredjeljenja, istovremeno ocjenjujui da u postojeem konglomeratu federalnih institucija, najvie moe uiniti SIV, nakon ostavke Branka Mikulia, ja sam predloio Slobodana Miloevia za predsednika SIV-a. Tadanji predsjednik Predsjednitva Raif Dizdarevi me je ovlastio da o tome razgovaram sa Miloeviem. Miloevi i srpsko rukovodstvo su imali drukiju procjenu. Razlike nije bilo u ciljevima, ali jeste u nainu njihovoga ostvarenja. Naime, stavovi srpskog rukovodstva i Miloevia su bili da treba uvrstiti jedinstvo Srbije nakon ustavnih promjena koje su uinjene i preko toga doprinjeti stabilnosti Jugoslavije, te da zbog toga Miloevi treba da ostane u Srbiji. Ja sam smatrao da se sa pozicija borbe za jedinstvo Jugoslavije moe uspjeno boriti i za jedinstvo Srbije i njezin stvarno ravnopravan poloaj sa ostalim jugoslovenskim republikama. Vjerovao sam da bi Miloevi sa politikim autoritetom koga je ve stvorio, sa sposobnostima koje je ve dokazao, osobito sa sposobnou da jednostavno rijeava sloene probleme koje je inae komplikovani jugoslovenski sistem neminovno proizvodio, sa podrkom svih koji su za Jugoslaviju, sa oplaenjima koje je imao SIV ili ih je mogao jo izboriti, mogao napraviti preokret u daljem toku dogaaja i to najprije zaustaviti dalji proces destrukcije i razbijanja, a potom zaista pokrenuti i neophodne cjelovite reforme drutva i drave. Da li je taj moj predlog, da je prihvaen, stvarno imao izgleda na uspjeh sada ostaje samo da se nagaa. Ono to je potpuno izvjesno jeste, da ako bi Miloevi sa pozicija predsjednika SIV-a uspio uraditi na jaanju Jugoslavije i pedeset odsto od onoga to je Ante Markovi uradio na njenom razbijanju, onda bi to bilo vrlo mnogo.
83
Na Sjednici Predsjednitva SFRJ odranoj 03.04.1990. godine tab Vrhovne komande izloio je procjenu situacije i predloio mjere. Glavne poente iz te procjene su sledee: Zbog raspada Varavskoga ugovora i poetka raspada SSSR-a mjenja se strategijski znaaj jugoslovenskog prostora za Zapad, a time i politika Zapada prema Jugoslaviji. Ona sada u prvi plan stavlja promjenu sistema i to odmah, a ne na dugu stazu kao ranije; u cijeloj Jugoslavnji ako mos odjednom, ali i po dijelovima ako bude potrebno, ukljuujui i graanski rat kao nain ostvarenja cilja. U Kongresu SAD graanski rat izazvan nacionalizmom u Jugoslaviji stavlja se u istu ravan sa problemima u Persijskom zalivu i Libiji; Neki nai susjedi ve otvoreno ispoljavaju zahtjeve prema djelovima nae zemlje koje po raznim osnovama svojataju; Na unutranjem planu u praksi su ve sruena dva kljuna segmenta ustavnog poretka SFRJ federativno ureenje i drutveno politiki sistem a da nije promjenjen Ustav SFRJ i u skladu sa tim odgovarajui savezni zakoni. U zemlji vlada opte bezakonje i haos od koga je samo korak do graanskog rata; Smatramo da Predsjednitvo SFRJ, Skuitina SFRJ i SIV svojim politikim autoritetom i ustavnim ovlaenjima, dok jo, malo, ima vremena, moraju preduzeti sve neophodne mjere kako bi otklonili neposrednu opasnost po opstanak SFRJ kao drave i omoguili stvarni demokratski preobraaj drutva koji e na ustavu i zakonima biti zasnovan. Nikada i nigdje bezakonje nije vodilo u demokratiju, pa nee ni kod nas.
Iz takve procjene su proizili i predlozi mjera ija je sutina bila u sljedeem: 1. Uspostaviti narueni ustavni poredak zemlje na nain da se suspenduju sva normativna akta i sve radnje na njima zasnovane koje su u suprotnosti sa Ustavom SFRJ i saveznim zakonima6, te da se na svaki novi akt naruavanja Ustava SFRJ reaguje odmah i onemogui njegova realizacija. _____________
Iako smo upravo u Ustavu 1974. godine vidjeli osnovu za razbijanje Jugoslavije, ipak smo, u ovom momentu, cijenili da je sve bolje od potpune anarhije, odnosno samovolje republikih drava. 84
6
2. Da se program SIV-a uini cjelovitim tako to e on ukljuiti u sebe i neminovnu ustavnu reformu koja e omoguiti funkcionisanje savezne drave i prsko toga realizaciju privredne reforme. 3. Precizno utvrditi vrijeme donoenja novog ustava Jugoslavije s tim da to vrijeme bude zaista primjereno potrebama situacije. 4. Donijeti nekoliko konkretnih odluka koje treba da obezbjede integritet drave Jugoslavije u odnosu na ponaanje stranih faktora posebno nekih dnplomatskih predstavnika i drugih meunarodnih institucija, koje su izvan svih meunarodnih normi, drsko se mjeaju u nae unutranje stvari i otvoreno dovode u pitanje suverenitet zemlje. Procjena situacije i predlozi mjera koje sam izneo u ime taba Vrhovne komande prihvaeni su veinom glasova u Predsjednitvu. Na osnovu toga i nekih drugih elemenata situacije, Predsjednitvo SFRJ je pokrenulo nekoliko aktivnosti, koje, u krajnjoj konsekvenci, nisu obezbjedile da se sprovedu u ivot ni jedna od stiri predloene mjere. Takvoj sudbini tih prijedloga, pored drugih okolnosti, veoma je doprinjelo djelovanje SIV-a i naroito njegovog predsjednika Markovia. Naime, istu procjenu i isti prijedlog ja sam poslije sjednice Predsjednitva SFRJ izloio i na Sjednici SIV-a. Markovi je i prije Sjednice SIV-a znao za nae procjene i prijedloge. O tome su ga informisali neki lanovi Predsjednitva SFRJ, tako da je on pripremio svoje ljude u SIV-u da na predlog estoko napadnu. Samo je manji broj lanova SIV-a tu nau procjenu i predloge potpuno podralo, dok je veina to odbila sa vrlo grubim kvalifikacijama antidemokratizma, unitarizma, cinino tvrdei da se nije dogodilo nita nepredvieno, nita van kontrole SIV-a, da ja brkam teze pa u demokratskim procesima vidim razbijanje Jugoslavije, umjesto da u njima vidim ono to i oni vide - jaanje i preobraaj Jugoslavije. Rezultati te sjsdnice SIV-a, inae zatvorene za javnost, bili su iste noi poznati u diplomatskom koru u Beogradu, a o njima se sledeega dana ve prialo na ulicama Zagreba i Ljubljane. Ja sam povodom toga zatraio da se sprovede istraga i ustanovi ko iz SIV-a odaje dravne tajne. Naravno, od te istrage nije bilo nita, kao ni od niza drugih sline naravi. Poslije te sjsdnice SIV-a definitivno su otpale sve moje preostale, iako tada ve vrlo male, iluzije o dobrim jugoslovensknm opredjeljenjima i namjerama Ante Markovia. Poslije toga mnogo puta sam dolazio u iskuenje da napustim tu vladu. O tome sam raspravljao sa mojim saradnicima. Oni su smatrali da to ne bi bilo dobro i nisu se sa tim slagali, bez obzira na sve to sam i lino morao preivjeti borei se u toj vladi protiv otvorenih
85
i prikrivenih razbijaa Jugoslavije, a objektivno i pred javnou snosei odgovornost za cjelinu njenoga djelovanja. Od svih lanova SIV-a, iskrenu podrku i na sjsdnici o kojoj je rije, kao i prije i poslije nje, imao sam od saveznog sekretara za unutranje poslove Petra Graanina. Tako je i ovom prilikom Ante Markovi sa autoritetom i ustavnom pozicijom SIV-a uinio sve to je mogao da paralie prihvatanje i naroito sprovoenje u ivot predloenih mjera taba Vrhovne komande, koje je docnije Predsjednitvo SFRJ pretvorilo u svoje stavove, odnosno predloge Skuptini SFRJ. Takvu i jo otvoreniju razbijaku ulogu, Ante Markovi i SIV su nastavili da igraju u svim dogaajima u kojima se rjeavala sudbina Jugoslavije. U docnijoj fazi mi smo dolazili u otvoreni sukob na javnoj sceni. Ja sam se, s toga, faktiki povukao iz rada SIV-a, ak sam to i javno saoptio, a Markovi je zahtjevao moju smjenu. Po mojoj ocjeni to je bila posljsdnja prilika da se pokua sauvati Jugoslavija u postojeim granicama. Podvlaim, pokua, jer veliko je pitanje da li bi i te mjere, u datim meunarodnim okolnostima koje su ve egzistirale, pogotovo koje su posle toga brzo nastupile raspadom SSSR-a, mogle zaista trajnije sauvati Jugoslaviju od raspada u koji je ona vrtoglavo jurila ve preko dvije i po decenije, stalno poveavajui tu brzinu, naroito u posljsdnjoj deceniji. No, uprkos tome, smatrao sam da treba pokuati sve to je razumno. Kada je i taj pokuaj propao, onda Vrhovna komanda modifikuje zadau JNA tako da ona u novim uslovima glasi: 1) odbraniti pravo naroda koji ele da ive u zajednikoj dravi Jugoslaviji; 2) pokuati omoguiti miran razlaz sa onim jugoslovenskim narodima koji ne ele da ive vie u Jugoslaviji. Dogaaji koji su poslije toga sljedili reali su se velikom brzinom, a veina njih je ubrzano vodila raspadu Jugoslavije putem graanskoga rata, onome kursu, dakle, koga je Nemaka htijela, a njihove marionete u Jugoslaviji zduno prihvatile. Teite djelovanja taba Vrhovne komande bilo je primjereno modifikovanoj zadai JNA. Iz mnotva tih dogaaja, a prije otpoinjanja oruanih sukoba u Sloveniji, posebnu panju zasluuje sjednica Vrhovne komande 12, 14. i 15. marta 1991. godine, dogaaji koji su joj prethodili, njen tok i rezultati, kao i dogaaji koji su poslije toga slijedili.
86
Ono to je najvie ugroavalo miran rasplet jugoslovenske krize, ukljuujui i otcepljenje republika koje to ele, jeste organizovanje paravojski i njihovo naoruavanje po Jugoslaviji. U tim aktivnostima prednjaila je Hrvatska, mada je bilo slinih pojava i u Sloveniji ali u drukijem vidu i obimu, na Kosovu, u Bosni i Hercegovini. to se tie organizacije, Hrvatska je tu vojsku stvarala pod maskom milicije, a Slovenija u okviru teritorijalne odbrane. Osnovne izvore nabavke oruja u zemlji JNA je stavila pod svoju kontrolu tako to je oruje teritorijalne odbrane preuzela, a nabavku iz domae industrije naoruanja kontrolisala. Zato je snabdevanje naoruanjem paravojski ilo iz inostranstva. To JNA nije mogla efikasno kontrolisati, jer su to zadaci iz nadlenosti Carine koja je pripadala SIV-u i zadaci iz nadlenosti unutranjih poslova koji su bili u rukama republika, djelimino federacije. SSNO je 11.12.1990. godine dostavio Predsjednitvu SFRJ informaciju o neovlaenom formiranju oruanih paravojnih sastava u SFRJ. Predsjednitvo SFRJ js na sjednici od 9. januara 1991. godine donijelo naredbu o rasformiranju tih oruanih sastava koji nisu u sastavu jedinstvenih oruanih snaga i organa uputranjih poslova i ija organizacija nije u skladu sa saveznim propisima. Predsjednitvo SFRJ razmatralo je 22. januara 1991. godine izvjetaj SSNO-a o sprovoenju.naredbe i konstatovalo da je ona samo djelimino izvrena. Zato je zakljuilo da su vojni pravosudni i drugi nadleni organi duni da postupaju u skladu sa svojim zakonom utvrennm obavezama i ovlaenjima. tab Vrhovne komande je 23. januara obavjestio javnost da e JNA, ako se na podruju Hrvatske odmah ne raspuste svi mobilisani sastavi, podii borbenu gotovost jedinica na nivo koji e garantovati sprovoenje na zakonu zasnovanog krivinog postupka i izvrenja sudskih odluka. Dio jedinica JNA stavljen je u povien stepen borbene gotovosti. Predsjednitvo SFRJ je, ocjenjujui politiko-bezbjednosnu situaciju veoma kritinom, 25. januara 1991. godine, pozvalo na razgovor rukovodstvo Hrvatske. Na tom sastanku je dogovoreno i zakljueno da se 26. januara do 12 asova izvri demobilizacija rezervnog sastava milicije u Hrvatskoj i istovremeno stepen borbene gotovosti jedinica JNA dovede u redovno stanje, kao i da vojno pravosudni organi nastave istrani i sudski postupak bez ometanja. Sastanak je trajao do kasno u no. Hrvatska strana je bila neuobiajeno kooperativna u prihvatanju stavova Predsjednitva SFRJ i, reklo bi se, spremna da rtvuje neke izvrioce krivinih dijela. Uskoro je, meutim, dolo do obrta u hrvatskom stavu. Kljunu ulogu u tome odigrao je gospodin Cimerman stavovima da e Zapad
87
braniti mladu hrvatsku demokratiju, istovremeno je nama stavljao do znanja da Zapad ne bi prihvatio nikakvu intervenciju JNA protiv Hrvatske, da problemi paravojski navodno jesu teki, ali da se i oni moraju rijeavati pregovorima ba kao to Gorbaov ini sa Baltikim zemljama. Hrvatska vlada je poslije toga i javno se identifikovala sa politikom naoruavanja, ometala maksimalno koliko je mogla rad vojno pravosudnih organa, iako ih nije mogla onemoguiti. Dalje su nastavili jaanje i naoruavanje vojske uz veliku pomo iz inostranstva. Zajedno sa tim poveavale su se provokacije prema srpskom narodu u Hrvatskoj upotrebom ustakih metoda iz II svjetskog rata, jo i obogaenim novim izumima, provokacije prema pripadnicima JNA i njihovim porodicama. To je izazvalo loginu reakciju cjelokupnog srpskog naroda, posebno u Hrvatskoj, kao i pripadiika JNA. Slini procesi su se poveavali i u Sloveniji, neto manje u Bosni i Hercegovini i Makedoniji. Opozicija u Srbiji izgubivi ubjedljivo na viestranakim izborima, pokuavala je na razliite naine da dovede u pitanje rezultate izbora. Ukupno stanje u zemlji je bilo takvo da ga je tab Vrhovne komande ocjenio kao poetak graanskog rata. Zato je zahtjevao sjednicu Vrhovne komande Predsjednitva SFRJ i taba Vrhovne komande koja je odrana 12,14, i 15. marta 1991. godine. O toj sjednici postoji kompletna dokumentacija. Najvanije dijelove te sjednice Jugoslovensko gledalite je imalo prilike da vidi i na televiziji. Na osnovu kratko izloene procjene situacije ja sam u ime taba Vrhovne komande iznio prijedloge ija se sutina sastojala u sljedeem: 1. Uvesti vanredno stanje u zemlji. 2. Podii borbenu gotovost JNA do nivoa koji e garantovati potivanje mjera vanrednog stanja, posebno sprijeiti meunacionalne oruane sukobe i graanski rat, osigurati uslove za miran, demokratski rasplet jugoslovenske krize. 3. Preduzeti hitne i odlune mjere da se narueni sistem odbrane zemlje dovede u zakonske okvire, a to znai raspustiti i razoruati sve paravojne formacije; vratiti komandovanje teritorijalnom odbranom u zakonom utvrene okvire tamo gdje je to narueno; dovesti u red mjere vojne obaveze tamo gdje su naruene. 4. Intenzivirati rad i postii dogovor o buduem ureenju Jugoslavije i utvrditi nain i vrijeme realizacije tih dogovora.
88
Kao to je poznato, poslije dugih i tekih rasprava sa prekidima, Predsjednitvo SFRJ nije prihvatilo ponuene prijedloge. Nakon te sjednice, tab Vrhovne komande je procjenio da postoje dvije opcije daljega djelovanja. Prva, da tab Vrhovne komane ili barem samo ja kao naelnik taba, podnese ostavku. U normalnoj dravi to bi bila i jedina opcija. Poto u tom vremenu ve vie nismo imali praktiki nikakvu zajedniku jugoslovensku dravu, ve konglomerat svega i svaega, zakljueno je da bi ta opcija vie bila u korist razbijaa Jugoslavije i predstavljala udar unutar vojske koja sada ima drugu zadau. Zato je ta opcija odbaena. Druga opcija je bila da vojska, osloncem na politike snage u federaciji i u republikama koje predstavljaju one narode koji hoe da ive u Jugoslaviji, uz miran razlaz sa onima koji hoe da idu iz nje, nastavi da obezbeuje takvu politiku. To je prevedeno na praktian jezik tada aktuelne situacije znailo, izmeu ostalog, zatitu i odbranu srpskoga naroda van Srbije i prikupljanje JNA u granice budue Jugoslavije, s tim to je drugi dio zadatka prikupljanje JNA operativno i vremenski morao biti prilagoen izvrenju prvog dijela zadatka. Uz uee odgovarajuih politikih linosti koje su stajale na takvom politikom kursu raspleta politike krize, ova opcija je prihvaena i to od svih bez ijednog izuzetka. I tada a i poslije govorilo se o vojnom puu kao jedinoj pravoj opciji koja bi spasila Jugoslaviju. Neki su nas i tada i docnije proglasili izdajnicima i okrivili za propast Jugoslavije zato to nismo ili tim putem. To su ili elje dobronamjernih, ali naivnih, ili vjete podvale neprijatelja koji borce za odbranu Jugoslavije umjesto sebe poturaju kao krivce za njen raspad. Cjelovitu ocjenu o mjestu i ulozi JNA, o tome ta je uradila, a ta nije i zato nije, dau docnije. Za sada, povodom situacije koju izlaem o vojnom puu rei u i sledee. Klasian vojni pu koji bi imao za cilj da primjenom vojne sile odri Jugoslaviju na okupu, u jugoslovsnskim prilikama kakve su ostale poslije Titove smrti nikada nije imao izgleda na uspjeh, osobito ako se misli o trajnom uspjehu. Takav pu se svakako najlake mogao izvesti odmah nakon Titove smrti. Razloga za to je bilo na pretek ako su u pitanju dezintegracioni procesi koji su ruili Jugoslaviju.
89
Ima puno razloga za pretpostavku da je vojska u to vrijeme mogla relativno lako zauzeti vlast. Meutim, niti bi vojska tu vlast mogla due zadrati, niti stvoriti politike pretpostavke da se zaustave nabujali procesi dezintegracije i okrenu u obratnom smjeru. To je, moda, mogao uiniti jo samo Tito, pomou vojske krajem 70-tih godnna. Ali, Tito se ve davno i definitivno opredjelio za kurs koji je bio na snazi. U vrijeme o kome sada piem, unutranje i meunarodne okolnosti svaku vrstu klasinog vojnog pua su potpuno iskljuivale. Ono to se u tadanjim jugoslovenskim prilikama moglo uinitn jeste da se umjesto zauzetog kursa, odmah krene u napad na Hrvatsku i Sloveniju. U takvoj opciji na unutranjem planu, JNA i Srbija bi bili agresori sa ogromnim posljedicama, neuporedivo veim od onih koje su imali kao branioci. Postignuta bi bila jo vea homogenizacija hrvatskog i slovenakog naroda, bilo bi jo uspjenije raspirivanje mrnje i u drugim jugoslovensknm narodima prema srpskom narodu kao agresorskom, koji silom oruja namee svoju volju, bili bi jo vei problemi motivacije za borbu u srpskom narodu iz Srbije da se tue van Srbije, pruena bi jo vea ansa snagama u Srbiji koje su u borbi za vlast upotrebljavale sva sredstva, organizovali dezerterstvo vojske, irili paniku itd. Na meunarodnom planu upravo bi uletjeli u klopku tako da bi odmah, ili vrlo brzo, bili izloeni ne samo svim vrstama sankcija ve i estokoj vojnoj intervenciji sa udarima svih vrsta, prije svega po vitalnim objektima u.Srbiji i najvanijoj infrastrukturi JNA. Time Jugoslavija ne samo to ne bi bila spaena u starim granicama, ve bi se i nova Jugoslavija stvarala pod neuporedivo teim uslovima od onih pod kojima je stvorena. Kasniji razvoj dogaaja nau tadanju procjenu je, po mome miljenju, potvrdio sa vrlo mnogo dokaza.
90
Oruani sukobi u Sloveniji Meu dogaajima zavrne faze razbijanja SFRJ znaajno mjesto zauzimaju oruani sukobi u Sloveniji u ljeto 1991. godine. Oruani napad Slovenije na JNA predstavlja logian sljed dogaaja ukupnog stanja u Jugoslaviji i posebno uloge Slovenije kao pionira i nosioca razbijanja Jugoslavije, koju joj je Nemaka politika namjenila i koju je Slovenija bezpogovorno izvravala. Samo se time mogu objasniti postupci Slovenije. Karakter i nain izvrenja tih postupaka, jasno su govorili da slovenakom rukovodstvu nije cilj samo secesija, ve da je cilj, u prvom redu, razbijanje Jugoslavije u cijelini i to na najgori mogui nain, a da stvaranje slovenake drave doe kao normalna posljedica ukupnog raspada Jugoslavije. Zato bi bio interes Slovenije da na takav nain izlazi iz Jugoslavije kada joj, u to vrijeme, niko nije osporavao to pravo. Ja sam nekoliko puta razgovarao o tome sa Drnovekom i jo nekim iz slovenakog rukovodstva. Tada, kao i uvijek prije toga, oni su jednostavno lagali. Razumljivo je da nisu mogli priznati da rade po nalogu inostranih gospodara, pa su nerazumne postupke nasilnoga izlaska Slovenije iz Jugoslavije, opravdavali grekama pojedinaca. Faktografija dogaaja je poznata. Podsjetiu samo na neka najvanija zbivanja. Od ustavnih promjena u Sloveniji u jesen 1989. godine kada je praktino, na irokom planu, demonstrirano korienje mogunosti koje daje Ustav SFRJ od 1974. godine za razbijanje Jugoslavije, reale su se razne aktivnosti velikom brzinom. U te dogaaje spadaju i itav niz mjera na razbijanju jedinstvenog jugoslovenskog sistema odbrane i stvaranja slovenake vojske kao to su: uporno nastojanje da se potpuno preuzme komandovanje teritorijalnom odbranom Slovenije; prestanak slanja regruta iz Slovenije u JNA; neuplaivanje dijela svoga doprinosa u federalni i armijski buet, tako da se brzo pokazalo zato su Slovenci bili energino protiv ustavnih promjena u Ustavu SFRJ 1988. godine koje bi omoguile finansiranje JNA iz izvornih prihoda federacije. Posljednji in u seriji dogaaja koji je prethodio oruanim sukobima i koji je posluio kao njihov povod, jeste odluka Slovenije da potpuno preuzme sve funkcije Federacije na dravnoj granici na teritoriji Slovenije, kao i da uspostavi dravnu granicu prema ostalom dijelu Jugoslavije. Tu odluku su odgovarajui slovenaki organi u oblasti unutranjih poslova i carine i realizovali.
91
Skuptina SFRJ je zakljuila da su te slovenake odluke o preuzimanju dravne granice Jugoslavije na teritoriji Slovenije neustavne i zatraila od odgovarajuih saveznih organa da uspostave prvobitno stanje na dravnoj granici. U skladu sa tim, Savezno izvrno vjee je na sjednici od 25.06.1991. godine donijelo odluku o neposrednom obezbeivanju izvravanja saveznih propisa o prelaenju dravne granice na teritoriji Slovenije. Radi toga su, u skladu sa takom 2. Odluke SIV-a, angaovane i odreene jedinice JNA oko 1900 vojnika i stareina sa odgovarajuom tehnikom sa zadatkom da tu odluku sprovedu u ivot. Jedinice JNA, iako sa relativno malim snagama, su za 48 asova od 137 objekata na granici zauzele 133 i time praktino izvrile dobiveni zadatak. To je bio povod da oruane formacije Slovenije otponu sa napadima na pripadnike, jedinice i objekte JNA na cijeloj teritoriji Slovenije. U isto vrijeme zbili su se jo neki krupni dogaaji koji su bitno uticali na politike odluke koje je donijelo Predsjednitvo SFRJ i u skladu sa njima, odluke o daljem angaovanju JNA. Zahvaljujui dugogodinjoj secesionistikoj politici Slovenije i dobro voenoj propagandi u kojoj su Srbija i JNA predstavljene kao glavne smetnje ostvarenju nezavisne slovenake drave, prema tome i kao glavni nsprijatelji slovenakoga naroda, ispoljena je velika mrnja prema JNA i demonstrirana volja za borbu protiv JNA. JNA se nala u nemoguoj situaciji. Prema njoj su se svi u Sloveniji odnosnli kao prema okupatorskoj vojsci, a ona nije mogla niti je htjela da se ponaa prema slovenakom narodu kao okupator. Kada bi JNA upotrebila i pola od onoga to ine okupatori, ili, makar pola od onoga to su inili Amerikanci u Iraku, sve bi izgledalo sasvim drugaije. U takvim uslovima dalji opstanak JNA u Sloveniji postajao je neprihvatljiv za JNA. Ova injenica je bitno uticala na nae dalje predloge odluka. Predsjednitvo SFRJ, tanije neki njegovi lanovi radili su kako bi privolili slovenako rukovodstvo da se uspostavi prvobitno stanje na dravnoj granici, bez dalje eskalacije angaovanja JNA, Pa je u tom smislu donijeta i odgovarajua odluku 04. jula 1991. godine. Slovenako rukovodstvo, po obiaju, veinu od njihove strane prihvaenih odluka i stavova Predsjednitva SFRJ nije ispotovalo.
92
Na Brionima je, 07. jula 1991. godine prihvaena Deklaracija Evropske zajednice kao platforma za pregovore o budunosti Jugoslavije. Dogovoreni su, izmeu ostaloga, i naini razrjeenja sukoba Slovenije i Federacije o dravnoj granici. Rukovodstvo Slovenije i u ovom sluaju je varalo, a evropski mirotvorci su ih i u tome dobro pomagali, tako da su dio obaveza u odnosu na JNA izvravali samo zbog straha od odmazde koja je zaista visila u vazduhu i nad njihovim glavama. I pored toga to smo mi u armiji ve ranije otpoeli proces meu stareinama da svi koji se ne slau sa politikom koju slijedi JNA iz nacionalnih ili drugih razloga mogu i treba da je napuste, pravo osipanje na nacionalnoj osnovi u JNA otpoelo je oruanim sukobima u Sloveniji. To se naroito odnosilo na stareine slovenake nacionalnosti koje su due vremena boravile na dunosti u Sloveniji. Gotove jedinice brigadnoga sastava koje je tab Vrhovne komande mogao upotrebiti za manevar na jugoslovenskom prostoru u to vrijeme bile su samo brigade koje je valjalo u velikom procentu popuniti rezervnim sastavom. Ovo zbog toga to gotovih jedinica brigadnoga ranga formiranih od mirnodopskog sastava u JNA nije bilo slobodnih, jer su potrebe za takvim jedinicama u Jugoslaviji svakoodnevno rasle otvaranjem novih kriznih arita posebno u Hrvatskoj, a istovremeno popuna regrutima je skoro prepolovljena iz poznatih razloga. Kada je rije o mobilisanju i demobilisanju jedinnca JNA, tab Vrhovne komande se ve tada suoio sa nekoliko krupnih problema koji e se u docnijem razvoju dogaaja u Sloveniji i Hrvatskoj, pokazati glaviim limitirajuim faktorom realizacije svih zamisli i planova upotrebe JNA. S obzirom na mjesta upotrebe jedinica JNA, sve vie se suavao prostor Jugoslavije gdje je bila mogua mobilizacija. Potrebe za jedinicama su bile permanentne, a vrijeme zadravanja pozvanih u rezervu zakonom ogranieno. Bez adekvatnih dravnih mjera proglaenja vanrednoga ili ratnoga stanja, opte ili djelimine mobilizacije, odgovarajuih politikih i kaznenih mjera svi koji su radili na paralizi JNA lako su uspjevali ometati mobilizaciju ili ometati pokret mobilisanih jedinica ka mjestima njihove upotrebe. Bilo ih je mnogo koji su na tome radili, a radili su vrlo sinhronizovano, na irokom planu, oigledno usmjeravani iz jednoga centra.
93
Procjenjujui sve te i jo neke druge elemsnte situacije, tab Vrhovne komande je zakljuio da sve nae prijedloge Predsjednitvu SFRJ7 o daljoj upotrebi JNA u Sloveniji, treba zasnivati na osnovnom opredeljenju da JNA ne moe i ne treba prihvatiti ulogu okupatorske vojske u Sloveniji, da istovremeno ne moe i ne treba prihvatiti da je se vrijea, maltretira, poniava, to se inae sa stvarnom okupatorskom vojskom ne bi smijelo initi, tako da je jedino rjeenje da JNA napusti Sloveniju. Ostalo je pitanje kako to uraditi u datoj jugoslovenskoj i meunarodnoj situaciji. Razmotrili smo tri varijante. Prva. Predhodno vojniki poraziti vojne formacije Slovenije, a potom napustiti Sloveniju. Za realizaciju ove varijante, pored snaga sa kojima je JNA raspolagala u Sloveniji i koje su djelimino ve bile angaovane u borbama oko granice i za odbranu od napada slovenake vojske, bilo je potrebno jo upotrebiti dvije peadijske i jednu padobransku brigadu, kao i znatno jae snage Ratnog vazduhoplovstva za prevoenje trupa, desantiranje, i vatrenu podrku snagama kopnene vojske. Za poetak te operacije bila su potrebna dva do tri dana, a njeno trajanje est do osam dana. Druga. Bez dovoenja novih snaga kopnene vojske, upotrebom svih raspoloivih snaga ratnog vazduhoplovstva, vatrene i manevarske moi snaga kopnene vojske koje su se ve nalazile u Sloveniji, naneti neprihvatljive gubitke infrastrukturi Slovenije i tako je prisiliti na potivanje odluka saveznih institucija o dravnoj granici. Poto slovenaka vojska sa formacijama i naoruanjem koje je imala, partizanskom taktikom upotrebe preteno u urbanim sredinama gdje su vojnici esto izmjeani sa civilima, pomanjkanjem ma kakve ozbiljnije vojne infrastrukture nije mogla predstavljati rentabilne ciljeve vatrenim udarima, naroito vazduhoplovstva, to bi ti udari morali biti usmjereni preteno na civilne objekte, _____________
Zbog poznatog stanja u Predsjednitvu SFRJ, u to vrijeme, posebno injenice da su pojedini njegovi lanovi aktivno radili na razbijanju Jugoslavije i bili veliki neprijatelji JNA, tab Vrhovne komande je morao imati i imao je dvojnu komunikaciju sa Predsjednitvom SFRJ. Dio prijedloga smo iznosili pred cijelim Predsjednitvom, a dio samo pred onim njegovim lanovima koji su radili za Jugoslaviju. To js bila izuzetno sloena situacija za vojsku, ali drugog izbora nismo imali.
7
94
odnosno objekte koji posredno slue i u ratne svrhe, kao to su komunikacijski objekti, sistemi za upravljanje i informisanje, fabrike iji proizvodi slue i za potrebe rata i sl. U udarima te vrste izvjesno je da bi stradalo znatno vie civilno stanovnitvo, meu kojima bi mogle biti i porodice pripadnika JNA, nego vojnici. Sve u svemu, ova varijanta nosila je u sebi jaku dozu odmazde i terora nad civilnim stanovnitvom. Trea. Postii politike ciljeve kombinovanom upotrebom politikih sredstava i prijetnjom upotrebe svih raspoloivih sredstava JNA, uz stvarnu upotrebu koju dozirati u skladu sa ponaanjem slovenake strane. Procjenjujui dobre i loe strane sve tri varnjante dalje upotrebe JNA u Sloveniji, tab Vrhovne komande se opredjelio za prvu varijantu, dok je drugu varijantu iskljuio. Neki lanovi Predsjednitva nisu prihvatili prvu varijantu sa obrazloenjem da ne postoji raspoloenje u narodu iz ije sredine bi trebalo da krenu nove jedinice u Sloveniju, da one idu tamo i ratuju da bi ratom natjerali Slovence da ostanu u Jugoslaviji kada to oni, oigledno, ne ele. Tako se ostalo pri treoj varpjanti. Dalje politike i vojne aktivnosti su se odvijale u sutini u skladu sa takvom odlukom, tako da je Predsjednitvo SFRJ u punom sastavu 18.07.1991. godine i formalno donijelo odluku kojom se komande, jsdinice i ustanove JNA sa teritorije Slovenije dislociraju u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru. Za ovakvu odluku glasalo je est lanova Predsjednitva, protiv je bio jedan, a jedan lan se uzdrao. Na osnovu te odluke Prsdsjednitva SFRJ, tab Vrhovne komande uradio je plan dislokacije koji se realizovao sve dok Hrvatska nije otpoela otvoreni rat, ne samo protiv srpskog naroda u Hrvatskoj, ve i protiv JNA. Sa tom mogunou tab Vrhovne komande je raunao i za nju je imao pripremljen odgovor. Planirana je i pripremana jedinstvena operacija iji je cilj bio da rijei sve zadatke koje je JNA imala u Hrvatskoj i istovremeno omogui dalju nesmetanu i potpunu realizaciju plana dislokacije JNA iz Slovenije. Kao to e se docnije vidjeti, ta operacija nije mogla biti u potpunosti realizovana samo iz jednog jedinog razloga neuspjeha mobilizacije i dezerterstva ve mobilisanih vojnih obveznika. No, to u potpunije i konkretnije izloiti u dijelu o ratu u Hrvatskoj. Zbog toga je poetni
95
plan dislokacije JNA iz Slovenije za preostali dio JNA morao biti modifikovan i tako modifikovan je u osnovi realizovan. Docnije su se pojavile kritike plana dislokacije JNA iz Slovenije u smislu da su prije ili namjetaj i manje vane stvari, a potom naoruanje i borbena tehnika. Te kritike su imale konotaciju nestrunosti ili zle namjere planera. Podsjeam da je to bio plan dislokacije cjelokupnih sastava, a ne plan da se to prije izvue ono to se izvui moe. Ne treba biti mnogo matovit da bi prstpostavili ta bi se u situaciji kakva je u to vrijeme u Sloveniji bila, desilo sa preostalim dijelovima JNA ako bi Sloveniju napustili najprije njeni borbeni dijelovi. to se strunog aspekta tie u svim varijantama povlaenja snaga, a ako nije u pitanju proboj iz okruenja, zatitnica je uvjek najjaa bez obzira na mogui razvoj dogaaja. Koja su osnovna iskustva i pouke iz oruanih sukoba u Sloveniji? Prvo pitanje koje se postavlja jeste da li je JNA trebala ii na izvrenje zadatka uspostavljanja prvobitnog stanja na dravnoj granici, bez obzira na stavove Skuptine SFRJ i odluke SIV-a, kada je ve bilo jasno da Slovenija ide van Jugoslavije, kao i da ne postoji niije opredeljenje da se Slovenija upotrebom sile zadri u Jugoslaviji. Moj odgovor na to pitanje i danas je isti kao i u to vrijeme da, trebalo je ii. Ako bi vojska odbila da izvri svoj dio zadatka iz politikih odluka Skuptine SFRJ, onda bi to mogao biti kraj vojske na najgori mogui nain. Pored toga, bez saznanja koje su dali oruani sukobi u Sloveniji, mislim da bi ukupni docniji tok dogaaja mogao biti jo nepovoljniji, prije svega po srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i po JNA. Drugo vano pitanje jeste da li bi vojniki poraz Slovenije zaustavio raspad Jugoslavije, kao to neki i danas tvrde. Naime, ta teza je neka vrsta antiteze tzv. domino teoriji po kojoj im ode Slovenija iz Jugoslavije ide i Hrvatska i tako redom, pa bi, makar nasilnim zadravanjem Slovenije, proces bio zaustavljen. U vezi sa tim je i pitanje izbora varijante upotrebe JNA u drugoj fazi sukoba u Sloveniji. Imajui u vidu prije svega meunarodne okolnosti o kojima sam ranije govorio, a posebno cilj i ulogu Nemake u odnosu na Jugoslaviju kao i na punu podrku tom njemakom cilju u Sloveniji, nikakav vojniki poraz slovenake vojske ne bi Sloveniju zaustavio u Jugoslaviji. Eventualna prinuda Slovenije putem nasilnog obaranja izabrane vlasti na viestranakim izborima i postavljanja neke druge vlasti, uvjeren sam, samo bi ubrzao proces raspada Jugoslavnje pod znatno
96
nepovoljnijim okolnostima i to prije svega po Srbiju, Crnu Goru i JNA, jer bi irom otvorio vrata vojnoj intervenciji Zapada. To se isto, ali u jo veoj mjeri, odnosi i na Hrvatsku. U pogledu izbora varijante upotrebe JNA u drugoj fazi sukoba u Sloveniji, ja bih i danas zastupao prvu varijaitu kao to smo uinili i tada, tj. varijantu da se prethodno vojniki porazi Slovenija, a potom JNA napusti Sloveniju. Korist od toga vidim pre svega za JNA, ali, jo vie za njenu ulogu u docnijim zbivanjima u Jugoslaviji. Kakve bi politike posljedice te varijante bile, nije izvjesno. Sledee krupno pitanje jeste da li su bile dovoljne snage JNA za izvrenje planirannh zadataka u Sloveniji. Za zadatak koga je JNA imala uspostavljanje prvobitnog stanja na dravnoj granici snage su bile dovoljne, Zadatak je izvren za dva dana. Za zadatak da se slovsnaka vojska vojniki porazi, pored snaga koje su bile u Sloveniji, bile su potrebne jo tri brigade KoV i znatno vee angaovanje ratnog vazduhoplovstva. Vazduhoplovstvo je bilo spremno da dejstvuje odmah, a brigade kopnene vojske su mogle biti uvedene u borbu za dva do tri dana, nakon donoenja odluke. Za zadatak potpune okupacije, Slovenije i eventualno voenje protivpartizanskog rata na due vrijeme, nismo procjenjivali potrebne snage iz prostog rzzloga to nikada nismo ni raunali sa takvim zadatkom. Sljedee pitanje jeste da li smo doivjeli neka iznenaenja u Sloveniji i koja. Potpunih iznenaenja nije bilo ali, dosta znaajnih, jeste. Iznenaeni smo stepenom mrnje, nainima i masovnou njenoga ispoljavanja prema JNA od strane slovenakog naroda. Iako je i slovenaka vojska i slovenaki narod ispoljio krajnji neprijateljski odnos prema JNA u toku oruanih sukoba pa i poslije njih, JNA nije odgovorila istom mjerom. Iznenaenje je predstavljalo i ponaanje veeg broja slovenakih stareina koji su se okrenuli protiv JNA i Jugoslavije.Ta obadva iskustva morali smo brzo unijeti u sve nae planove i aktivnosti za njihovu realizaciju daljeg angaovanja JNA na jugoslovenskim prostorima. Na tom planu je u kratkom vremenu mnogo uraeno, mada je bilo nemogue otkloniti ba svaku mogunost iznenaenja na toj osnovi u uslovima kakvi su tada bili u zemlji i u armiji. Ipak, najvee iznenaenje za mene predstavljao je vrlo jasan nagovjetaj da e biti mnogo onih u Jugoslaviji koji se na rijeima deklariu kao borci za Jugoslaviju, a kada to stvarno zatreba i pozovu se da to uine, nalaze razne
97
izgovore i opravdanja da se izvuku. Nagovjetaj takvoga ponaanja ja vidim i u obrazloenju neprihvatanja ponuene varijante da se Slovenija najprije vojnki porazi, a potom JNA povue. To je bio presedan za docnije masovno uslovljavanje gdje koja jedinica JNA moe, odnosno ne mos biti upotrebljena. Od toga, pa do pojedinanog uslovljavanja gdje e ko ii ili nee ii samo je jedan korak, a od pojedinanoga uslovljavanja, pa do neodazivanja na mobilizacijski poziv ili do dezerterstva iz vojske takoer je samo jedan korak. Dakle, ono to e postati daleko najvei problem JNA i objektivno i jedini ozbiljni limitirajui faktor ostvarenja svih naih zamisli i planova u narednim zbivanjima, ve je imao i jake nagovjetaje za vrijeme oruanih sukoba u Sloveniji.
98
Rat u Hrvatskoj Nakon to je Predsjednitvo SFRJ na sjednici Vrhovne komande odranoj 12 15. marta 1991. godine odbilo prijedlog taba Vrhovne komande da se zavede vanredno stanje u zemlji i upotrebom JNA razoruaju i rasture paravojne formacije po Jugoslaviji, u Hrvatskoj su ubrzane aktivnosti politikih i vojnih priprema iji je cilj bio otcepljenje od Jugoslavije i stavljanje srpskoga naroda u Hrvatskoj u potpunu i bezuslovnu pokornost. U pokuajima ostvarenja toga dijela cilja stavljanja u bezuslovnu pokornost srpskoga naroda u Hrvatskoj - hrvatska vlast se sluila svim poznatim ustakim metodama iz vremena faistike NDH. Pored zatite koju je JNA pruala srpskom narodu, srpski narod u Hrvatskoj je bio prisiljen da se samoorganizuje za odbranu svojih domova i golih ivota, za odbranu svoga nacionalnoga bia. U skladu sa politikim i vojnim mjerama unutar Hrvatske, ile su i mjere meunarodnih faktora koji su radili na razbijanju Jugoslavije. Aktivnosti meunarodnih faktora uvjek su se na dva naina ispoljavali na otvorenoj sceni, javno; i kroz ilegalne ili poluilegalne kanale. Oba ova naina djelovanja meunarodnih faktora nastavila su se i nakon to se Evropska zajednica legalno, uz saglasnost odgovarajuih jugoslovenskih institucija, ukljuila u jugoslovensku krizu. Po sadraju, djelovanje meunarodnih faktora obuhvatalo je veliki spektar radnji od informativnopropagandnih preko politikih, ekonomskih, vojnih, do upravljanja i koordinacije cjedokupnim aktnvnostima, spoljnjim i unutranjim. Oruani sukobi u Hrvatskoj imali su dvije faze. Prva faza obuhvata vrijeme od prvih oruanih napada na Srbe u Srpskoj Krajini do kraja ljeta 1991. godine kada Hrvatska odpoinje sa otvorenim oruanim napadima i na JNA. Cilj Hrvatske u prvoj fazi bio je da upotrebom policije i vojske uspostavi vlast nad srpskim krajevima u Hrvatskoj i slomi svaki otpor srpskoga naroda, kao nunu etapu u ostvarenju generalnoga cilja stvaranja suverene hrvatske drave, koja e obuhvatiti, pored cjelokupne teritorije u administrativnim granicama postojee Republike Hrvatske, u docnijoj etapi razgradnje Jugoslavije i druge
99
teritorije Jugoslavije sa veinskim hrvatskim stanovnitvom, odnosno teritorije na koje rukovodstvo HDZ, po raznim osnovama, ima aspiracije. Strategija i taktika realizacije toga cilja zasnivala se na sljedeim idejama. Izbjegavati oruano sukobljavanje sa JNA, a JNA neutralisati politikim i propagandnim sredstvima i aktivnostima. Veliinu vojske stalno poveavati mobilizacijom i u skladu sa nabavkom naoruanja. Grupisati oruane formacije oko Srpske Krajine, iriti strah stalnim prijetnjama o optem napadu, prije svega na Kninsku krajinu, povremenim surovim oruanim napadima na pogodno izabrana mjesta lomiti moral srpskoga naroda i tako pripremiti uspjeh opteg zavrnog napada na Srpsku krajinu u cijelini ili po dijelovima. Sve te vojne aktivnosti pratiti adekvatnim politikim mjerama u Hrvatskoj, a meunarodne faktore maksimalno iskoristiti za podrku u svijetu kao i za neutralisanje kontramjera u Jugoslaviji. Cilj, zamisao i plan upotrebe JNA u ovoj kao i u narednoj fazi sukoba polazili su od modifikovane uloge JNA u odnosu na ulogu utvrenu Ustavom SFRJ; od osnovnih ideja generalne zamisli u novostvorenoj sntuaciji u Jugoslavnji koju sam ranije izloio, kao i od konkretnog tekueg stanja u Hrvatskoj, Jugoslaviji, svijetu i JNA. Imajui sve to u vidu cilj JNA u prvoj fazi oruanih sukoba u Hrvatskoj bio je: zatititi srpski narod u Hrvatskoj od napada hrvatskih oruanih formacija i omoguiti mu da konsoliduje vojniko samoorganizovanje za odbranu; istovremeno pripremiti JNA za rat sa Hrvatskom kada ga Hrvatska otpone protiv JNA. Zadatak lzvravati u okviru spreavanja meunacionalnih sukoba kako je to Predsjednitvo SFRJ svojom odlukom formulisalo. Sve te i druge aktivnosti voditi tako da se maksimalno doprinese spreavanju rasplamsavanja ve zapoetog graanskog rata emu uporno tee spoljni i unutranji razbijai SFRJ. Radi izvrenja postavljenoga zadatka ojaati jedinice JNA u Hrvatskoj i oko Hrvatske. Imati dvije vrste formacija. Vei broj oklopnomehanizovanih sastava jaine od ete do bataljona smjestiti to blie moguim mjestnma sukoba, tako da mogu brzo intervenisati. Odgovarajui broj oklopnomehanizovanih jedinica brigadnoga sastava i jaih, postaviti na odgovarajuim punktovima u Hrvatskoj i oko Hrvatske, tako da se mogu angaovati za vee intervencije.
100
Vojne, politike i propagandne aktivnosti u ovoj fazi oruanih sukoba u Hrvatskoj kretale su se velikom brzinom. Osnovne karakteristike i rezultati tih zbivanja su sljedei. Koordinacija politikih i propagandnih sa vojnim mjerama na hrvatskoj strani je mnogo bolja nego na jugoslovenskoj. Ovo je i razumljivo, jer su na jugoslovenskoj strani, Hrvati imali i svoje legalne i ilegalne predstavnike koji su radili za njnhov raun. JNA sve vie osjea pomanjkanje neophodne podrke svoje drave, naroito u informativno-propagandnoj djelatnosti. Meunarodni faktor sve vie upravlja ukupnom krizom u Jugoslaviji, ali i sve neskrivenije radi na razbijanju Jugoslavije za raun secesionistikih snaga u njoj koje u takvim uslovima bujaju. Uprkos ukupnim nepovoljnim uslovima u zemlji i otvorenoj meunarodnoj podrci, Hrvatska ne uspjepa da ostvari cilj prve faze, tj. da slomi otpor srpskoga naroda u Hrvatskoj i uspostavi nad njim svoju punu vlast. Naprotiv, kako je vrijeme odmicalo, to je Hrvatska bila sve dalje od ostvarenja toga cilja. Ono to Hrvatska uspjeva u ovoj fazi jeste da za svoju politiku secesije dobija sve veu meunarodnu podrku i veliku materijalnu pomo za izgradnju i jaanje sopstvene vojske, to ona i ini. JNA je potpuno ostvarila ciljeve ove faze sukoba zatitila srpski narod u Hrvatskoj, omoguila mu i pomogla da se vojniki, pa i politiki pripremi za dogaaje koji e sljediti, to je srpski narod u Hrvatskoj zaista i uinio, bez obzira na velike probleme sa kojima je bio suoen, pa i odreena unutranja lutanja, nesporazume i sukobljavanja, to su inae neprijatelji nastojali maksimalno iskoristiti. Po ocjeni hrvatskog vrhovnitva, glavni razlog zbog ega Hrvatska, i pored niza povoljnih meunarodnih i unutranjih okolnosti, nije ostvarila svoj cilj da slomi otpor srpskog naroda u Hrvatskoj i ostvari potpunu vlast na cijeloj teritoriji u okviru postojeih administrativnih granica RepublikeHrvatske, jeste u ulozi koju je imala JNA. I ne samo to, ve im je postalo potnuno jasio da taj cilj nee nikada ni ostvariti sve dok JNA bude tu. Zato su odluili da promjene dotadanju strategiju i taktiku ostvarenja cilja i to u cijelini i posebno u borbi sa JNA. Pored toga
101
glavnoga razloga, na promjenu njihove strategije i taktike upuivali su ih i sljedei elementi situacije. Oruane formacije Hrvatske su brojno ojaale, bolje su se naoruale, a mobilizacija se odvija bez veih problema. Oekuju da e u otvorenom ratu sa JNA, uz punu podrku monih zapadnih medija koji rade za njih, doi do raspada JNA po nacionalnoj i drugim osnovama, pogotovo to su dobro znali da je JNA nacionalno izmjeana od odjeljenja i voda pa do Vrhovne komande, te da je i zbog toga izolacija nacionalno nepouzdanih praktino izvodljiva samo pojedinano. Meunarodna situacija sve vie im ide na ruku, a ve ostvareni stepen umjeanosti Evropske zajednice u jugoslovenske prilike nee dozvoliti nikakav nepovoljan razvoj dogaaja koji bi mogao dovesti u pitanje barem ono to su ve postigli u razbijanju Jugoslavije i u uvrenju svoje vlasti u Hrvatskoj. Konano posljednje ali i najvanije, jeste stav Nemake da se ubrzano ide na stvaranje nezavisne Hrvatske drave, odnosno da se ide na razbijanje Jugoslavije putem graanskog rata. Raznim povodima, Tuman je u nekoliko navrata rekao kako su od njega traili i predlagali mu da napadne JNA za vreme oruanih sukoba u Sloveniji i kako je on to odbio. Ja nisam ni jednom prilikom te njegove izjave komentarisao, ali sam smatrao i onda i sada, da bi za nas bilo bolje da nas je tada napao nego docnije, jer je bilo oigledno da do sukoba mora doi, a da vrijems radi vie protiv nas nego za nas, kao i da mi, iz razloga koje sam detaljnije izloio povodom obrazlaganja osnovne zamisli upotrebe JNA u ovoj fazi sukoba, moramo saekati napad, a ne prvi napasti. Iz tih razloga Hrvatska donosi odluku da stupi u otvoreni rat protiv JNA. Napadi na vojne jedinice i garnizone u Hrvatskoj otpoeli su krajem ljeta 1991. godine, iako su provokacije sa postavljanjem barikada i prepreka oko kasarni u Virovitici, Krievcima, Bjelovaru i drugim mjestima, kao i druge pojedinane provokacije poele ve krajem jula. Tako poinje druga faza oruanih sukoba u Hrvatskoj i vremenski traje do prihvatanja Vensovog mirovnog plana. Za Hrvatsku cilj druge faze rata ostaje u sutini isti onaj koga nije ostvarila u prvoj fazi sukoba u odnosu na srpski narod u Hrvatskoj, ali se tome dodaje i isterivanje JNA iz Hrvatske kao sledei korak u ostvarenju generalnog cilja stvaranja suverene hrvatske drave. Strategija i taktika se bitno menjaju u odnosu na prvu fazu. Ide se u otvoreni rat sa JNA. JNA se proglaava okupatorskom vojskom koja ugnjetava i ubija
102
hrvatski narod, a pomae etnike i odmetnike. Teite politikih i vojnih aktivnosti se, dakle, usmjerava protiv JNA. Trai se svestrana pomo od saveznika iz inostranstva od strune i materijalne pomoi hrvatskoj vojsci do preduzimanja raznih mjera koje treba da oslabe ili potpuno paraliu JNA kao to su neprekidne spoljnje pretnje i posebno uprezanje svih raspoloivih snaga u zemlji na koje i strani faktor ima uticaja da se onemogui uspjena popuna JNA sa rezerviim sastavom, da se maksimalno iskoriste sve snage i mogunosti za razbijanje kohezije JNA po svim moguim osnovama. Najvaniji elementi situacije koji su opredjelili cilj, zamisao i plan upotrebe JNA u ovoj fazi rata u Hrvatskoj su sledei. Glavnom zadatku odbrani srpskog naroda u Hrvatskoj sada se dodaje i zatita objekata, jedinica, pripadnika JNA i njihovih porodica, to znatno usloava izvrenje zadatka. Meunarodna situacija postaje svakim danom sve nepovoljnija po nas, pogotovo to Nemci nastupaju otvoreno, sve agresivnije, direktno i preko Evropske zajednice odnosno Konferencije o Jugoslaviji koja je otvorena 7. septembra i koja jasno zagovara raspad Jugoslavije, priznanje novih drava u okviru administrativnih republikih granica. Razvoj dogaaja u Hrvatskoj u prvoj fazi sukoba je pokazao da srpski narod u Hrvatskoj JNA smatra svojom vojskom i tako se prema njoj odnosi, dok se hrvatski narod prema njoj odnosn krajnje neprijateljski. Oruane snage Hrvatske su brojano ojaale i dostigle su veliinu od oko 300 hiljada, po raznim osnovama, naoruanih ljudi. One su sposobne uglavnom za defanzivna dejstva i manje taktike protivudare. Predsjednitvo SFRJ se pocjepalo na dva dijela. Nastupilo je potpuno fluidno stanje u pogledu dravnih granica Jugoslavije koje bi JNA trebala braniti bilo stare bilo nove Jugoslavije a time i neadekvatna podrka drave vojsci. Zato je tab Vrhovne komande, u ovoj fazi rata, u nekoliko navrata predlagao da se to prije ide na stvaranje nove jugoslovenske drave. Naravno, pri tome se nije rukovodio samo procjenom da ni jedna vojska, pa ni JNA, ne mogu uspjeno voditi i dobiti rat bez jasno definisane drave za koju se vojska bori i koja na pravi nain, kako savremeni rat trai, podrava svoju vojsku, vs se rukovodio, u prvom redu, procjenom da i na politikom planu treba prei u kontraofanzivu na nain to emo razbijaima stare Jugoslavije suprotstaviti novu Jugoslaviju sastavljenu od naroda koji hoe da nastave zajedniki ivot u njoj i koji nee dati da se takva Jugoslavija razbije. Ja sam se u tom smnslu dva puta i pismeno obratio Predsjednitvu SFRJ
103
(onom njegovom dijelu koje je nastavilo da funkcionie). Prvi put 22. oktobra 1991. godine, a drugi put 7. novembra 1991. godine. Evo najvanijih izvoda iz moga obraanja Predsjednitvu SFRJ 7.11.1991. godine. Na Sjednnci Predsjednitva SFRJ odranoj 22. oktobra 1991. godine, upoznao sam Predsjednntvo sa ocjenom Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu o stanju u zemlji i Elementima sporazuma koje je Evropska zajednica ponudila za globalno rjeenje jugoslovenske krize. Tada sam iznio i prijedlog odgovarajuih mjera koje se, po ocjeni SSNO-a, moraju preduzeti odluno, brzo i koordinirano. Predsjednitvo SFRJ u potpunosti se saglasilo sa ocjenama i prihvatilo predloge koje sam iznio. Iako sam posebno insistirao na brzni realizacije podnetih i prihvaenih prijedloga kao bitnoj pretpostavci uspjeha, ve je prolo 15 dragocjenih dana, a praktino nije uraeno nita na njihovom sprovoenju u ivot. Istovremeno, nai prijedlozi bjesomuno su napadnuti od svih spoljnjih i unutranjih razbijaa Jugoslavije. Otricu ovojih napada usmjerili su upravo na razbijanje jedinstva naroda i rukovodstava koji su se odluno izjanjavali za nastavak zajednikog ivota. Prijedloge sam zasnivao na procjeni i uvjerenju: (1) Da veina lanica Evropske zajsdnice, koja za sada radi pod dominantnim uticajem Nemake, ini sve da onemogui opstanak bilo kakve jugoslovenske drave, jer bi ona bila brana ostvarenju nemakoga cilja za apsolutnu dominaciju na Balkanu. Dosadanji tok Mirovne konferencije o Jugoslaviji to nedvosmisleno potvruje. (2) Da srpskom narodu ijim dijelovima je hrvatska vlast nametnula borbu za golu egzistenciju, a predstavnici Evropske zajednice ponudili podjelu i ivot u vie samostalnih dravica niko, ni u Jugoslaviji ni izvan nje, silom ne moe nametnuti rijeenja koja su protiv njegovih prava i interesa. To jednako vai i za ostale narode koji ele da ive u Jugoslaviji. (3) Da ni jedna vojska, pa ni JNA, ne moe opstati bez drave na koju se oslanja i za koju se bori, odnosno da nijedna vojska, dugorono gledano ne moe voditi i dobiti rat, a da pri tom drava ne izvrava svoj dio obaveza, a prije svega na mobilizaciji svih potencijala zemlje vojnih, ekonomskih, politikih i dr.
104
Predloeno rijeenje, po mome dubokom uvjerenju, jedina je opcija koja moe zaustaviti novu najezdu faizma, obezbjediti pobjedu sa najmanje rtava i zadovoljavanje vitalnih interesa naroda kojima je stalo do produenja zajednikog ivota u jugoslovenskoj dravi. Svaka druga opcija vodi u vojni i politiki poraz ili u mnogo dui, krvaviji i neizvjesniji rat. Iz obrazloenja, koja sam dao vidljivo je da ocjenjujem da je nastupio posljednji as za odluku. Zato posljednji put predlaem da Predsjednitvo SFRJ, kao i odgovarajua legitimna tijela naroda koji su se opredjelili da nastave zajedniki ivot u novoj Jugoslaviji, odmah stave u funkciju sve institucije jugoslovenske drave, proglase ratno stanje i optu mobilizaciju... Iako odluke u tom pogledu nije bilo u toj fazi rata kao to sam predlagao, odreena vizija nove Jugoslavije je bila dosta izvjesna i ona je inila bitnu politiku komponentu ciljeva, zamisli i planova upotrebe JNA. Proces nacionalne transformacije JNA primjeren novoj buduoj Jugoslaviji je otpoeo i trebalo ga je sprovoditi u toku rata, po mogunosti to bezbolnije, ali i efikasno, to nije bilo ni malo lako kada se zna kako se stvarala JNA. Zato je bilo i greaka prema pojedincima, bilo da su sklonjeni oni koji to nisu zasluili, ili nisu pravovremeno sklonjeni oni koji su morali biti sklonjeni. I jedno i drugo imalo je znaajne moralne efekte na vojsku, koje su neprijatelji obilato koristili da podriju moral vojske i otupe volju za borbom, naroito potencirajui da nije jasan cilj za koji se bori JNA. Nagovjeteni su problemi mobilizacije kao i problemi pokretanja mobilisanih jedinica van svojih republikih granica. Iz razloga koje sam iznio u dijelu o generalnoj zamisli upotrebe JNA, upravo je u ovoj fazi rata kada i JNA svoj zadatak odbrane srpskog naroda u Hrvatskoj ne moe vie izvravati formom spreavanja meunacionalnih sukoba, morala prvo saekati otvoreni napad, tako da on bude vidljiv za sve, da se nedvosmisleno vidi ko je napada, a ko branilac, ko namee rat, a tek onda uzvratiti udarac. Po naoj ocjeni to je bilo ne samo nolitiki ve i vojno-strategijski vrlo bitno, jer bez obzira na organizovanu i bjesomunu kampanju svjetskih medija da dokau suprotno, to se, ipak, nije moglo tada sasvim postii, to je imalo bitnog uticaja na njihove kontra-mjere, iaroito ekonomske i vojne prirode.
105
Polazei od tih elemenata situacije, izmjenjenog generalnog politikog cilja stvaranja nove Jugoslavije od naroda koji to ele, pravedan i miran razlaz sa onim narodima koji ne ele da ostanu u Jugoslaviji zadatak upotrebe JNA u ovoj fazi rata u Hrvatskoj je bio: zatititi srpski narod u Hrvatskoj na nain to e se svi krajevi sa veinskim srpsknm stanovnitvom osloboditi u svakom pogledu od prisustva hrvatske vojske i hrvatske vlasti; JNA povui iz Hrvatske, ali tako da se prethodno obezbjedi izvrenje prvoga zadatka; na cijelom jugoslovenskom prostoru vriti dalju transformaciju JNA u vojsku budue Jugoslavije kako po unutranjoj nacionalnoj i organizacionoj strukturi, tako i po teritorijalnoj lokaciji. Glavne ideje iz osnovne zamisli na kojima su razraeni planovi upotrebe JNA na cijelom jugoslovenskom prostoru su bile: poraziti hrvatsku vojsku potpuno ako situacija dozvoli, obavezno u mjeri koja e omoguiti izvrenje postavljenih ciljeva; ostvariti puno sadejstvo sa srpskim ustanicima u Srpskoj krajini; omoguiti dovrenje izvlaenja preostalih djelova JNA iz Slovenije; posebno voditi rauna da e uloga srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini biti kljuna za budunost srpskoga naroda u cjelini. Tome prilagoditi lociranje snaga JNA. Zadatke izvravati u dve etape. Prvoj, preteno sa kontraudarima taktikoga znaaja dok se potpuno ne ispolji agresija Hrvatske, uz intenzivno organizovanje i pripremanje srpskih ustanika u Hrvatskoj; i drugoj, jedinstvenom operativno strategijskom napadnom operacijom poraziti hrvatsku vojsku i izvriti postavljene zadatke. Za ovu operaciju, pored ve angaovanih snaga JNA u prvoj fazi potrebno je jo petnaest do osamnaest brigada kopnene vojske oklopnih, mehanizovanih i pjeadijskih. Grupisanje snaga JNA i njihovu upotrebu u prvoj etapi izvoditi tako da one budu u skladu sa planom napadne operativno-strategijske operacije predviene za drugu etapu. Ideja manevra sadrala je sledee osnovne elemente: potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i sa mora;
106
pravce napada glavnih snaga JNA to neposrednije vezivati za oslobaanje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresecati Hrvatsku na pravcima Gradika-Virovitica; Biha-KarlovacZagreb; Kiin-Zadar; Mostar-Split. Najjaom grupacijom oklopno-mehanizovanih snaga osloboditi Istonu Slavoniju, a zatim brzo nastaviti dejstvo na zapad, spojiti se sa snagama u Zapadnoj Slavoniji i produiti ka Zagrebu i Varadinu, odnosno ka granici Slovenije. Istovremeno jakim snagama iz rejona Herceg Novi-Trebinje, blokirati Dubrovnik sa kopna i izbiti u dolinu Neretve i na taj nain sadejstvovati snagama koje nastupaju na pravpu Mostar-Split; nakon dostizanja odreenih objekata, obezbjediti i drati granicu Srpske Krajine u Hrvatskoj, izvui preostale dijelove JNA iz Slovenije i nakon toga povui JNA iz Hrvatske; za mobilizaciju, pripremu mobilisanih ili domobilisanih jedinica kao i njihovo dovoenje na planirane pravce upotrebe potrebno je 10 15 dana, zavisno od stepena borbene gotovosti jedinice i njene udaljenosti od pravca upotrebe. Prva etapa druge faze rata u Hrvatskoj (kraj jula poetak septembra 1991. godine) odvijala se uglavnom prema naim predvianjima, s tim to je hrvatska vojska vie vrila pripreme za napade na garnizone JNA blokade i masovnije pojedinane provokacije nego to je izvodila direktne napade na jedinice i garnizone. Ustanike snage srpskoga naroda u Hrvatskoj postajale su sve jae i organizovanije, naroito u Kninskoj Krajini, na Kordunu i Baniji. Strategijsko-operativno napadnu operaciju u drugoj etapi druge faze rata u Hrvatskoj, JNA je izvela, ali dosta modifikovanu u odnosu na poetni plan. Jedini i iskljuivi razlog modifikacije poetnog plana operacije lei u poluuspjenoj mobilizaciji i organizovanom dezerterstvu rezervnoga sastava JNA. Ne samo to je odziv bio slab, ve se i tako smanjene jedinice nisu dale pokretati prema pravcima i mjestima upotrebe, odnosno, neke koje su se i pokrenule, po dolasku na front naputale su front. Svi problemi strategijske i operativne naravi prilikom izvoenja operacije, pogotovo problemi vezani za vrijeme pristizanja potrebnih ili svjeih snaga na pojedine pravce, iskljuivo su uslovljeni neuspehom mobilizacije i dezerterstvom, naroito u pojedinim dijelovima zemlje. Rjeenje toga problema uvjek je bilo i uvjek e biti u rukama drave koje tada, naalost, nije bilo u mjeri koju ratno stanje zahtjeva. To su neprijatelji svih boja, spoljnji i unutranji dobro znali. ta vie oni su znali da je to zapravo jedini nain da se onemogui JNA u
107
izvrenju njenih zadataka i zato su koncentrisali sve svojs napore i zajedniki ih koordinirali. Zato su istovremeno tekle razne akcije roditelja, majki, sestara, mirotvoraca, pacifista itd. irom Jugoslavije protiv JNA, dok takvih akcija nije bilo u Hrvatskoj protiv hrvatske vojske, iako je ona izvrila optu mobilizaciju. No uprkos tome krupnom hendikepu, nedostatku snaga sa kojima se raunalo i koje objektivno nisu bile velike kako u poreenju sa ukupnim mobilizacijskim mogunostima zemlje, tako i u poreenju sa veliinom hrvatske vojske, operacija je izvedena, sa smanjenim zahtjevima i sa neuporedivo vie tekoa i gubitaka nego to bi ih inae bilo. Zadaci operacije su ostali isti. Ideja manevra se morala djelimino modifikovati time to su zadaci pojedinim grupacijama kopnene vojske usklaivani po objektima i vremenu sa snagama sa kojima su raspolagali. Zbog nedostatka planiranih snaga nije bilo mogue izvesti operaciju u jednom zamahu i tako brzo poraziti glavninu hrvatske vojske koja je i inae brojano bila znatno jaa od angaovanih jedinica JNA, ve se to moralo izvoditi poesto i u duem vremenu. Glavna grupacija kopnene vojske JNA, preteno oklopno-mehanizovani sastavi u Istonoj Slavoniji, imala je dva zadatka: prvi, da oslobodi srpske krajeve u Istonoj Slavoniji; i drugi, da bude glavna manevarska snaga Vrhovne komande za prodor ka Zagrebu i Varadinu. Prvi zadatak ova grupacija je izvrila, ali je dosta vrsmena utroila, prije svega zato to joj je nedostajala predviena pjeadija koja bi pratila tenkove, a koju je mobilizacijom trebala dobiti. Pored toga, tzv. bitka za Vukovar, bila je bitka sa glavninom hrvatske vojske koja je htjela po svaku cijenu da odri Istonu Slavoniju i Baranju u svojim rukama. Tu bitku je grupacija JNA u Istonoj Slavoniji dobila, porazila glavninu hrvatske vojske, i nakon osloboenja Vukovara, bila spremna da produi dejstva ka zapadu. Iako je u odnosu na poetni plan operacije, iz razloga koje sam naveo kasnila za ovaj, drugi zadatak, njezin uspjeh i opasnost njenoga prodora ka Zagrebu bitno su uticali da Hrvatska prihvati Vensov plan. Dejstva u Zapadnoj Slavoniji na pravcu Gradika-Pakrac-Virovitica; iako poetnim planom operacije predviena kao vrlo znaajna za cjelokupnu ideju manevra sa zadatkom presjecanja odstupnice hrvatskim snagama iz Istone i Srednje Slavonije i omoguavanja brzoga prodora ka Zagrebu i Varadinu, u vrijeme kada su otpoela borbena dejstva bila su iznuena dizanjem ustanka
108
srpskoga naroda u Zapadnoj Slavoniji radi odbrane od ustakih napada koji su se ustremili ba na srpsko stanovnitvo u Zapadnoj Slavoniji. Za dejstva na tom pravcu, poetnim planom operacije predviene su snage, pored onih koje je JNA ve imala u irem rejonu toga pravca, od jo pet novih brigada. Iako su snags JNA na tome pravcu iz razloga koje sam naveo bile uvedene u borbu znatno ranije nego to je modifikovanim planom operacije bilo predvieno, ipak su one poetno postigle vrlo dobre rezultate. Tome je znatno doprineo masovni ustanak srpskoga naroda u Zapadnoj Slavoniji. Meutim, u konanom ta grupacija samo je djelimino izvrila svoj zadatak. Najvannji razlog jeste to grupacija zbog neuspjene mobilizacije nije dobila planiranih pet brigada, ve samo ekvivalent jedne i po brigade, s tim to su i oni koji su stigli na front, u toku borbi ga naputali. Da su predviene brigade stigle, makar i sa zakanjenjem, najvei broj problema koji su docnije nastali ne bi se uopte pojavio. Nigdje se neuspjeh mobilizacije o kome sam govorio nije tako negativno odrazio kao na situaciju u Zapadnoj Slavoniji. To se svakako negativno odrazilo i na mogunost pruanja pravovremene pomoi blokiranim garnnzonima JNA Zagrebakog i Varadinskog korpusa. No, kada je rpje o Varadinskom korpusu treba istai dve stvari. Prvo, Vrhovna komanda nije dala saglasnost za predaju bilo kog garnizona. Niko to nije ni predlagao. Drugo, bilo je garnizona u Hrvatskoj u slinoj ili teoj situaciji, pa su upornom i dobro organizovanom odbranom doprinijeli izvrenju zadatka koga je JNA imala u ratu u Hrvatskoj i doekali da budu deblokirani. Valja, meutim, rei da je srpska ustanika vojska u Zapadnoj Slavoniji bila toliko brojna i tako naoruana, da je uz adekvatnu vojniku organizovanost i spremnost za borbu; kao i neposredno taktiko sadejstvo sa jedinicama JNA na tom prostoru, apsolutno bila u stanju da potpuno dri pod kontrolom poetno osloboene srpske teritorije u Zapadnoj Slavoniji. Veliku ulogu u stvaranju panike meu ustanicima, irenjem lai, o izdaji i slino, odigrali su i specijalno pripremljeni i tamo poslani emisari i iz Beograda, kao i oni koje su ustae uspjele ubaciti u redove ustanika. U nijednom drugom dijelu Srpske Krajine, meu srpskim ustanicima, nije bilo takvih pojava. Za dejstva na prostoru Banije, Korduna i Like, poetnim planom operacije bile su predviene, pored angaovanih snaga, jo etnri brigade.JNA. Umjesto toga stigle su snage ekvivalenta jedne brigade. Zbog toga su i zadaci ovoj grupaciji
109
morali biti smanjeni. Uz odreene probleme i gubitke ova grupacija je svoje reducirane zadatke izvrila. Kninska grupacija je uglavnom dobila sva, poetnim planom operacije, predviena pojaanja. Ona je i sve svojs zadatke izpanredno izvrila, manevriui po tzv. unutranjim pravcima, prebacujui teite sa jednoga pravca na drugi. Potpuno je oslobodila sve srpske krajeve u svojoj zoni dejstva, presekla Hrvatsku kod Zadra, deblokirala Sinjski, Drniki i Zadarski garnizon, pomogla vojnopomorskoj oblasti u deblokadi ibenika, zaprijetila Splitu i veoma pomogla situaciji u Lici. Mostarska grupacnja je uspjela prikupiti i pokrenuti svega oko jedne treine planom operacije predvienih snaga. Zbog toga se i poetni zadatak morao bitno izmjeniti i ograniiti na obezbeenje mostarskog aerodroma i osloncem na Istonu Hercegovinu stvaranje operativne osnovice za potencijalna dejstva ka Splitu u sadejstvu sa snagama kninske grupacije i ratne mornarice. Taj ogranieni zadatak mostarska grupacija je izvrila, mada je stvarala dosta problema na terenu. Trebinjsko-hercegnovska grupacija je izmjenjenim planom operacije imala zadatak da oslobodi Prevlaku, blokira iri rejon Dubrovnika sa kopna i bude spremna za dejstva ka uu Neretve. Snage predviene za ovaj zadatak grupacija je dobila zahvaljujui uspjenoj mobilizaciji u Istonoj Hercegovini i Crnoj Gori. Zadatak je izvrila efikasno i brzo. Bilo je pri tome nekontrolisanih i samovoljnih postupaka u dejstvima oko Dubrovnika koji su nanosili tetu. Naime, postojalo je moje izriito nareenje kojim je fiksirana linija preko koje nae jedinice nisu smijele ii blie Dubrovniku. Ta linija van dometa minobacaa i artiljerije srednjega dometa sa vatrenih poloaja u Dubrovniku utvrena je zato to je bilo jasno da e hrvatska vojska iskoristiti ba Dubrovnik odakle e tui nae jedinice kako bi mi ili tukli njih u Dubrovniku, ili trpjeli gubitke od njihove vatre, a da na nju ne odgovaramo. I pored viekratnog upozorenja, neke jedinice su terajui hrvatsku vojsku koja je bjeala, prele tu liniju. Ipak, po starom Dubrovniku JNA nije uzvraala vatrom iako je iz njega bila tuena. Doprinos hercegnovskotrebinjske grupacije ostvarenju ukupnih ciljeva operacije bio je vrlo znaajan, jer je oslobaanjem Prevlake i njenog ireg rejona, obezbjeen Boko-Kotorski zaliv za ratnu mornaricu, blokiranjem Dubrovnika stvorena je kontratea blokiranim
110
garnizonima JNA u dubini Hrvatske, a izbijanje u rejon Ston-Neum predstavljao je ozbiljnu pretnju nastupanja ka Splitu u sadejstvu sa mostarskom grupacijom. Ratna mornarica je imala vrlo mnogo problema kako zbog velike usitnjenosti njenih sastava i garnizona na veoma razuenoj Jadranskoj obali i mnogobrojnim otocima, tako, jo vie, zbog injsnice da je u njenom sastavu bilo proporcionalno mnogo vie Hrvata nego u bilo kome drugom sastavu JNA. I pored toga, sa relativno malo gubitaka, ratna mornarica je uspjeno izvrila dva glavna zadatka potpuno efikasno izvrila i obezbjedila pomorsku blokadu Hrvatske; i cjelokupnu flotu sauvala za JNA, odnosno vojsku budue Jugoslavije. Ratno vazduhoplovstvo je sa najmanje gubitaka izvrilo sve svoje zadatke podrku snagama KoV, samostalna dejstva, izviake zadatke, prevoenja i desantiranja. Bolje nego druga dva vida, ratno vazduhoplovstvo je izvrilo i premjetanje svojih jedinica i ustanova. Konano, sve snage ratnog vazduhoplovstva i PVO su sauvane i stalno su bile na raspolaganju Vrhovnoj komandi. Bilo je prigovora da se nenamjenski koristi avijacija, uglavnom za neposrednu podrku. Prigovori nisu opravdani jer se ovdje nije radilo o klasinom, ve o vrlo specifinom ratovanju. Isto tako javljali su se prigovori u toku rata, a i poslije, da je ratno vazduhoplovstvo trebalo teino koristiti da se razore glavni administrativni, privredni i politiki centri Hrvatske, dakle, vie u funkciji vazdunog terora i odmazde. Nisam smatrao, niti sada smatram, to stanovnite ispravnim, iz prostog razloga to se takvim dejstvima nikakav ratni cilj ne bi mogao postii. Samo vazdunim terorom ne postiu se ratni ciljevi ni u tako idealnim uslovima kakvi su sa toga stanovita bili u Zalivskom ratu. Pokazalo se i u ovom ratu, da, npr., Vukovar nikada ne bi bio osloboen samo udarima avijacije. Efikasno podravajui dsjstva KoV, u izmjeanim frontovima i sa jedinicama razasutim po irokom terenu, ratno vazduhoplovstvo je imalo vrlo mali broj greaka - udara po sopstvenim snagama. Takve greke dogaaju se svim vazduhoplovstvima ak i na vjebama i na manevrima. Takvih greaka je bilo i u Zalivskom ratu od strane amerikog vazduhoplovstva koje je tuklo neke brntanske jedinice. Paralelno, i u uskoj meuzavisnosti sa razvojem ratnnh dejstava u Hrvatskoj, tekli su i mirovni pregovori koje je vodio lini izaslanik generalnog sekretara Ujednnjenih nacija gospodin Sajrus Vens. Modifikovana operacija JNA u
111
Hrvatskoj nalazila se pri zavretku kada je prihvaen i potpisan poetni dokument Vensovog mirovnog plana. Tada su praktiki prestala ratna dejstva u Hrvatskoj, mada je potpuni mir nastupio nakon Sarajevskog dogovora od 2.01 1992. godine izmeu predstavnika JNA i hrvatske vojske. Koji su osnovni rezultati i iskustva rata u Hrvatskoj? Neuspjeh mobilizacije i dezerterstvo zahtjevali su modifikovanje zadataka i ideje manevra zavrne operacije JNA u Hrvatskoj. Glavni zadaci modifikovanog plana operacije su izvreni i to: svi srpski krajevi u Hrvatskoj, osim jednog dijela u Zapadnoj Slavoniji, u uskom sadejstvu sa srpskim ustanicima, su osloboeni. To ini oko jedne treine teritorija bive Republiks Hrvatske; kroz borbu je faktiki izgraena budua vojska Srpske Krajine, koju je JNA opremila odgovarajuim naoruanjem i ratnom tehnikom; JNA je povukla sve svoje glavne borbene efektive iz Hrvatske i razmjestila ih tako da odgovaraju buduim zadacima. Najvei broj garnizona JNA u Hrvatskoj je deblokiran borbom, a samo manji dio na osnovu Vensovog plana. Samo je manji broj garnizona i skladita zauzeo neprijatelj. Najvei broj tako izgubljene tehnike onesposobljen je ili uniten naknadnim dejstvima avijacije i na druge naine; - nanijeti su veliki gubici hrvatskoj vojsci, tako da vie nije bila sposobna za bilo kakva ozbiljnija dejstva, ukljuujui i odbrambena. Uostalom, to je i bio razlog to je Hrvatska prihvatila Vensov plan. Da Hrvatska nije izgubila rat nikada ne bi prihvatila Vensov plan po kome se jedna treina teritorija koju ona smatra svojom, stavlja pod zatitu Ujedinjenih nacija sa potpunom srpskom vlau na toj teritoriji. Vensov plan jeste znaio meunarodnu politiku intervenciju da se pomogne Hrvatskoj. Meutim, Jugoslavija je, po mome miljenju, takoe, u datim meunarodnim okolnostima ispravno uradila to je prihvatila taj plan, jer on u daljem omoguava da se na miran nain, ali u duem vremenskom periodu, ostvare politiki ciljevi. Istovremeno izbjegava se na tom pitanju direktno sukobljavanje sa onom strujom u meunarodnoj zajednici - koju predvodi Nemaka - koja hoe graanski rat u Jugoslaviji i koja e u tu svrhu teite prsbaciti sa Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Pored toga, Srpska Krajina je u okviru Vensovog plana vojniki veoma vrsto obezbeena sa jakom i dobro naoruanom sopstvenom
112
vojskom, sa jakim n brzopokretnim jedinicama JNA koje su u vreme prihvatanja Vensovog plana ostavljene blizu granica Krajine, tako da uvjek mogu brzo intervenisati. Sadanja agresija Hrvatske na Srpsku Krajinu pokazuje koliko su vojska i narod Krajine spremni da brane svoju slobodu. Ono to zavrnom operacijom u Hrvatskoj nije postignuto, a moglo je biti da nije bilo neuspeha u mobilizaciji i dezerterstva, jeste potpuno razbijanje hrvatske vojske. Pomanjkanje snaga i njihovo sporo i dugo prikupljanje bio je jedini razlog da operacija nije mogla imati poetno planirani tempo i zamah. Naravno, da bi u takvoj operaciji i nai ukupni gubici bili znatno manji, naroito u tehnici. Rezultatima rata u Hrvatskoj JNA je, u cijelini, pod uslovima nezabiljeenim u istoriji izvrila prvi dio svoje novoutvrene zadae da vojniki odbrani pravo srpskog i crnogorskog naroda na zajedniku dravu. Drugi dio te zadae da obezbjedi miran razlaz sa ostalim narodima koji nisu eljeli da ostanu u Jugoslaviji nije mogla izvriti, jer to i nije zavisilo od nje. Kao to se zna rat su nametnuli najprije Slovenci, potom Hrvati i Muslimani po diktatu Nemaca i uz podrku pronjemake politike u Americi, pa je mir ili rat zavisio od njih.
113
Dogaaji i rat u Bosni i Hercegovini Odnos meunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini najoiglednije pokazuje ko upravlja krizom u Jugoslaviji i po kojim kriterijumima. Jednostavna analiza stavova Meunarodne zajednice o jedinstvenoj dravi Bosni i Hercegovini dovodi do nedvosmislenih odgovora na oba postavljena pitanja. Kakva moe biti logika da se razbija jugoslovenska federalna drava iju veliku veinu stanovnitva ine Srbi, Hrvati i Muslimani, a u isto vrijems tjerati vrlo krupne dijelove tih naroda da ive u jedinstvenoj dravi Bosni i Hercegovini. To je nepomirljiva protivurjenost. Meutim, to ima svoju logiku sadranu u osnovnom kriterijumu odnosa prema Jugoslaviji, kriterijumu koji je vrhovni i prema kome se sve ostalo ravna, bez obzira koliko bilo glupo, nepoteno ili krvavo. Taj vrhovni kriterijum glasi - na prostorima SFRJ ne moe se dozvoliti nikakva jaka drava. Tome kriterijumu je sve ostalo potinjeno. Taj kriterijum primjenjen na Bosnu i Hercegovinu znai da srpski narod u Bosni i Hercegovini, koji je po svome geografskom poloaju, a i brojnosti jedan od kamena temeljaca konstituisanja zajednike drave cjelokupnog srpskog naroda, treba vrsto uvezati u drugu dravu i tako onemoguiti njegovu prirodnu nacionalnu ulogu, zato to bi ona vodila stvaranju jake drave, bilo neke nove Jugoslavije ili, makar samo drave cjelokupnog srpskog naroda. Primjena toga vrhovnoga i apsolutnog kriterijuma dovodi do mnogih apsurda kao to su ne prihvata se i ne dozvoljava postojanje jedinstvene Jugoslavije, ali se hoe jedinstvena Bosna i Hercegovina koja je zapravo tipina Jugoslavija u malom; administrativne granice republika su neprikosnovene, a stvarno dravne granice meunarodno priznate drave SFRJ nemaju nikakav znaaj; priznaje se pravo svakome narodu na samoopredeljenje, ali se to pravo ne priznaje srpskom narodu. Na nau alost, primjena toga neprikosnovenog vrhovnog kriterijuma dovela je do krvavoga graanskoga rata u Jugoslaviji. ta vie, rjeenja koja primjenom toga kriterijuma budu nametnuta narodima Jugoslavije, predstavljae tempiranu minu koja e u prvoj istorijskoj prilici eksplodirati i izazvati nove krvave poare na jugoslovenskim prostorima, za koje nikada nije sigurno dokle se mogu prostorno iriti i koliko vremenski trajati. iji je to interes? Svakako onih koji ele bezuslovno gospodariti ovim prostorima. To je danas Nemaka, bez obzira to se SAD, iz veoma razliitih razloga o kojima sam prethodno govorio, eksponiraju kao nosioci te politike. Tako smo dobili
114
odgovor na pitanje ko hoe unitarnu dravu Bosnu i Hercegovinu i po kome se to kriterijumu ona stvara. Pravedno rjeenje za sve jugoslovenske narode sa podjednakim uvaavanjem ponekad i protivurjenih interesa svakoga od njih, jedino vodi trajnom miru i stabilnosti. Nosioci takve politike su glavna meta napada protagonista pomenutog vrhovnog kriterijuma. Nemaka politika prema Bosni i Hsrcegovini koja je Aliju Izetbegovia gurnula u rat (to inae nije bilo ni malo teko) protiv Srba, istovremeno je svom glavnom satelitu na Balkanu Hrvatskoj obezbjedila tekuim ponuenim VENS-OVEN-ovim planom bosanskohercegovake drave najpovoljnija rjeenja. Ipak se nekim Hrvatima uri da to prije stvore dravu svih Hrvata, pa to svoje nestrpljenje na razne naine ispoljavaju, izmeu ostaloga i oruanim sukobima sa Muslimanima, a oekivati je i nove korake u tom pravcu. Poto mi je davno bilo jasno ko je pod platom i u ime meunarodne zajednice nosilac razbijanja Jugoslavije i zato, to mi je takoe bilo jasno ta e meunarodna zajednica uiniti sa Bosnom i Hercegovinom. Zato sam mnogo puta upozoravao gospodina Vensa, izmeu ostaloga i nakon moga odlaska sa dunosti saveznog sekretara u pismu koje sam uputio 17.02.1992. godine. Velike napore sam ulagao da rukovodstva Bosne i Hercegovine i prije i poslije viestranakih izbora, izmjene svoj odnos prema Jugoslaviji i da shvate da bez Jugoslavije nee biti nikakve jedinstvene drave Bosne i Hercegovine. Stav rukovodstava Bosne i Hercegovine starih i novog muslimansko hrvatskog dijela, prema Jugoslaviji bazirao je na formuli tzv. domino-teorije koju su lansirali razbijai Jugoslavije. Svoj ostanak u Jugoslaviji uslovljavali su ostankom Hrvatske, umjesto da, polazei od interesa naroda Bosne i Hercegovine i skoro izvjesne pretpostavke da nee biti jedinstvene Bosne i Hercegovine van jugoslovenske drave, oni vrsto i bezuslovno budu za Jugoslaviju bez obzira ko hoe, a ko nee. Tako bi oni svoju sudbinu drali u svojim rukama, a ne predavali je u ruke drugih, praktino Hrvatskoj i Sloveniji. Takav moj predlog, sva rukovodstva Bosne i Hsrcegovine koja su bila prije viestranakih izbora, su odbijala. Prvi razgovori koje sam vodio sa Alijom Izetbegoviem na tu temu, nakon njegovog dolaska na vlast i po njegovom traenju, davali su nade kao da on to potpuno razumnje i skoro prihvata. Bilo bi logino da prihvati, jer to je i najbolja solucija za cjelokupni muslimanski narod ne samo u Bosni i Hercegovini ve i u cijeloj Jugoslaviji. Meutim, dalji razvoj dogaaja je pokazao da je Izetbegovi i u tim kao i u sledeim razgovorima i dogaajima bio dvolian, da su mu namjere potpuno suprotne stavovima koje sam
115
zagovarao i konano da i on radi kako mu gazde nalau. A gazde su planirale da konani udarac razbijanja Jugoslavije nanesu preko Bosne i Hercegovine upravo zato to bi Bosna i Hsrcegovina drukijom politikom mogla biti znaajni faktor stabilnosti budue jugoslovenske drave. O ulozi JNA u Bosni i Hercegovini iznijeu samo ono to je vezano za vrnjeme dok sam bio na dunosti saveznog sekretara. Poto napori JNA da i muslnmanski dio rukovodstva Bosne i Hercegovine usmjeri ka novoj jugoslovenskoj dravi onih jugoslovenskih naroda koji to zansta hoe nisu urodili plodom, to smo se mi morali orijentisati na konkretnu saradnju sa predstavnicima srpskoga naroda i sa srpskim narodom u cijelini, nikada ne zatvarajui vrata za saradnju i sa ostalima, makar pojedincima koji su za novu Jugoslaviju. Time smo obezbjedili da za vrijeme rata u Hrvatskoj vrimo manevar i pokrete snagama JNA preko Bosne i Hercegovine, to je za JNA bilo od vitalnog znaaja. Ti manevri i pokreti su vreni sa potekoama, ponegdje su ometani, ali nigdje sasvim zaustavljeni. To nam je, takoe, omoguilo da mobilizacija u srpskim dijelovima Bosne i Hercegovine bude vrlo uspjena. Na taj nain smo, barem donekle, ublaili probleme u JNA, izazvane neuspjehom mobilizacije u drugim dijelovima zemlje. Procjenjujui dalji razvoj dogaaja smatrali smo da nakon naputanja Hrvatske, u Bosni i Hercegovini treba imati jake snage JNA. To je odgovaralo svakoj realnoj moguoj politikoj opciji razvoja dogaaja u Bosni i Hercegovini, kao i potrebi postojanja gotovih i jakih snaga na granici prema Srpskoj Krajini radi garancije da e i Hrvatska potovati Vensov plan. Koliko smo u tom pogledu bili u pravu pokazuje i sadanja agresija Hrvatske na Republiku Srpsku Krajinu. Predsjednitvo SFRJ se sloilo sa takvom naom procjenom i predlog usvojilo. Docniji razvoj dogaaja je praktino potvrdio ispravnost te procjene i odluke. Komande i jedinice JNA su inile kimu vojske Rspublike Srpske sa kompletnim naoruanjem i opremom. Ta vojska je, uz puni oslonac na srpski narod i njegovu svestranu podrku kao to svaki savremeni rat trai, zatitila srpski narod i stvorila vojnike pretpostavke za adekvatna politika rijeenja koja e odgovarati njegovim nacionalnim interesima i ciljevima, razumije se, u mjeri koju to sadanje meunarodne okolnosti dozvoljavaju.
116
Neka specifina pitanja Osnovna pitanja teme za koja sam smatrao da ih treba i da se mogu sada valjano obraditi izloio sam. Ima, meutim, nekoliko pitanja o kojima sam, istina, posredno ve neto rekao, a koja, mislim, zasluuju direktnije odgovore. Dio tih pitanja nsposrednije se odnosi i na moju linu ulogu u svim ovim zbivanjima. Pri tome, nemam ni najmanju namjeru da polemiem o svemu i svaemu s bilo kim. Govoriu samo o onim pitanjima koje, po mome miljenju, imaju opti znaaj. Prvo pitanje jeste da li sa ove vremenske distance od toka dogaaja ocjenjujem da smo rukovodstvo JNA i ja lino napravili greke koje su bitno uticale na sudbinu Jugoslavije. Praktino sam na to pitanje ve odgovorio iznosei moje ocjene ondanje i sadanje o najvanijim dogaajima i prelomnim momentima. Ipak da eksplicitno sumiram. Kada je rije o strategijskim potezima, nita ne bih mijenjao. Taktiki svakako da. Npr, drugaije bih postupio na prvoj krupnoj prepreci na koju sam naiao u mome mandatu saveznog sekretara, u sukobu sa Slovenijom oko ustavnih promjena 1988. godine. Ostao bih uporan kod naega stava bez obzira na sve pritiske i optube. Ono to bih sada sigurno drugaije radio to je da bih mnogo rigoroznije sklanjao pojedine stareine sa funkcija - nacionaliste, karijeriste i prevrtljivce, kao i nedovoljno sposobne. Drugaije bih postupio u odnosu na SKJ u JNA. Kritike ponaanja rukovodstva JNA i moga lino su veoma arolike, neke potpuno protivrjene do meusobne iskljuivosti, to je za jugoslovenske prilike skoro razumljivo. Prokomentarisau samo one koje se odnose na najbitnija pitanja. Svakako da najveu panju zasluuju tvrdnje - da je JNA mogla i trebala spasiti Jugoslaviju od raspada. Kritiari pri tome ne kau ta i kako je trebalo raditi da bi se to postiglo. Obino se spominje samo prvi korak zauzimanje vlasti. Niko, meutim, nije ni pokuao da bilo koju varijantu spaavanja SFRJ tim putem razvije i argumentuje do kraja od prvog koraka, preuzimanja vlasti, pa do krajnjih rezultata. ta o tome mislim ve sam ranije rekao i mogao bih samo dodati i nabrajati mnoge razloge i argumente, ali mislim da su se dogaaji u poslednje
117
vrijeme u Jugoslaviji i u svijetu odigrali na nain da su skinuli sve iluzije o tome, ta bi vojni pu znaio za Jugoslaviju. Moe se onda postaviti pitanje, ta je tab Vrhovne komands elio sa predlogom zavoenja vanrednoga stanja u zemlji, i razoruavanja paravojnih formacija u Jugoslaviji sa kojima je iziao pred Predsjednitvo SFRJ 12. 03 1991. godine i koga je Predsjednitvo odbilo, kada se time ne bi spreio raspad Jugoslavije. Odgovor sam dao i ranije ali da ga ovde preciziram. Prihvatanjem toga predloga i njegovom realizacijom, omoguilo bi se da rasplet jugoslovenske krize bude znatno legalniji, a time i znatno mirniji od ovoga koji je sada u toku. To bi bilo vrlo mnogo za Jugoslaviju. Moe se primjetiti da bi prihvatanje predloga taba Vrhovne komande i njegova realizacija, takoe izazvala graanski rat u Jugoslaviji, pogotovo to bi na tome radio inostrani faktor. Da, to se ne moe osporiti, ali u to vrijeme i sa orujem koje je tada bilo u Jugoslaviji, meunacionalni i religiozni oruani sukobi lake bi se mogli staviti pod kontrolu ako bi JNA imala legitimni nalog da to uradi. Druga vrsta kritike upuena rukovodstvu JNA i meni lino stoji na potpuno suprotnom polu od prethodne i kae da se vojno rukovodstvo suvie bavilo politikom, da je ak pokualo da sudbinu zemlje prebaci na lea armije. Ja u na tu kritiku odgovoriti vrlo kratko i vrlo direktno. Rukovodstvo JNA nije htijelo da preuzima na sebe politiku ulogu spasioca Jugoslavije, jer je smatralo da JNA tu ulogu ne mos odigrati. Meu onima koji su rukovodstvo JNA gurali da preuzme takvu ulogu, jesu i neki dananji kritiari sluei se, pri tome, neistinama raznih vrsta o JNA i njenom rukovodstvu. Rukovodstvo JNA, dok sam ja bio savezni sekretar, nije donijelo ni jednu politiku odluku i nametnulo je zemlji. ta vie, nije donijelo ni jednu odluku iz domena oruanih snaga, osobito njihove upotrebe, koja je bila u nadlenosti Predsjednitva SFRJ. Ako se nama stavlja u grijeh to smo angaovali JNA da po odlukama Predsjednitva SFRJ (u punom sastavu ili smanjenom, svejedno) uestvuje u razreavanju jugoslovenske krize i pri tome ukazuje na sovjetsku armiju kao uzor, koja nije, prstom mrdnula, a SSSR se kao drava raspao, onda ja ne prnhvatam tu kritiku, jer takav uzor nikada ne bih slijedio. Interesantne su i druge dvije protivurjene kritike rukovodstva JNA, a ponajvie na moj raun. U Hrvatskoj, rukovodstvo JNA i mene nazivaju etnicima,
118
moj lik omrznutog neprijatelja hrvatskoga naroda nalazi se na metama u svim streljanama u Hrvatskoj, tako da slui kao inspiracija za postizanje boljih rezultata u gaanju. Za nama nekolicinom su hrvatska tuilatva ve raspisala potjernice da nam sude kao ratnmm zloincnma za zloine uinjene protiv hrvatskog naroda itd. Mene to nita ne udi, jer to su oni isti neprijatelji - ustae i Nijemci sa kojima sam ratovao u NOR-u kao i u ovome ratu. Ali mene i jo neke moje kolege iz rukovodstva JNA, i ovdje, u SR Jugoslaviji, nazivaju izdajnicima i htijeli bi da nam sude i pribiju na stub srama, sa potpuno suprotnom argumentacijom od one sa kojom nas optuuju u Hrvatskoj. Kako to da i neki ovdje kao i ustae ele isto. Mislim da su odgovori dosta jednostavni. I ustaama i nekima iz SR Jugoslavije, gazda je isti. Taj gazda je inae vrlo vjet i njegov omiljeni, pa i najefikasniji metod jeste da iznutra rovari, plasirajui svoje ideje, stavove, parole, koje onda za njegov raun sprovode razne vrste ljudi, ukljuujui ak i njegove protivnike. Pored toga, poznate su mi jo dvije kategornje ljudi koje govore ili piu o izdaji rukovodstva JNA. Jedna, koja zaista smatra da smo morali uzeti vlast u ruke i spasiti Jugoslavnju. ta o tome mislim ve sam na par mjesta i u ovome radu rekao. Druga, ija savjest nije mirna - bilo da se nisu odazvali na mobilizacijski poziv, bilo da su dezertirali, bilo da su mnogo zasluni to mobilizacija nije uspjela dok su istovremeno bili najgrlatiji u pozivima da JNA brani srpski narod od ustaa, bilo da su bjeali sa fronta pa bi da optuujui druge, sakriju ili opravdaju svoj kukaviluk, a u sluajevima organizatora i podstrekaa dezerterstva i razbijaa mobilizacije, svoju pravu nacionalnu izdaju. Ponegdje se pekulisalo i sa mojom nacionalnom pripadnou. Moj otac je Srbin, moja majka je Hrvatica. Ja sam, dakle, po roenju Srbin iz Imotskoga, gdje je Srbin tee biti nego bilo gdje u Jugoslaviji, ali sam isto tako i Jugosloven po uvjerenju. Bez obzira ta se dogaa i ta e se dogaati, ja u uvijek biti isto. Vrlo usko sa prethodnim jeste i pitanje zato se i danas napada JNA i njeno rukovodstvo, kada njih vie nema na jugoslovenskoj sceni. Ko to ini, zato i kako? Da bi odgovor na to pptanje bio potpun i taan, treba vidjeti genezu napada na JNA i njenim slijedom ii do dananjih dana, pa e svi odgovori biti vrlo jednostavni i vrlo jasni. Kao to je poznato, prvi ozbiljni napadi na JNA su poeli iz Slovenije i bili su u funkciji ruenja najprije federalne, a potom i svake jugoslovenske drave. Posljednjih godina, razbijai Jugoslavije spoljnji i unutranji pored JNA optuuju i Srbiju, s tim to, zavisno od situacije mjenjaju teite. Potom je razvijena teza po kojoj je JNA ve dugo godina radila iskljuivo
119
za raun Srbije i pod neposrednim rukovodstvom aktuelne srpske politike, pa se Srbija i JNA optuuju kao glavni krivci za raspad Jugoslavije, a od nekih i kao jedini krivci. Stara formula - svoju krivicu prebaci na svog glavnog protiviika - i ovdje je u upotrebi. Meutim, to ipak ne daje uvijek rezultate. Aktuelnu srpsku politiku, razbijai Jugoslavije i neprijatelji prije svega srpskoga naroda, ne uspjevaju sruiti. Naprotiv. Stvorena je nova jugoslovenska drava i u skladu sa time nova jugoslovenska vojska. Ali, razbijai Jugoslavije ne odriu se svoga cilja. U njegovom ostvarenju dalji napadi na JNA imaju svoje vrlo jasno mjesto. Napadajui JNA na nain da se potpuno preutkuje sve ono pozitivno to je ona uradila (ili pripie drugim samoreklamerima) posebno za novu Jugoslaviju i naroito za srpski narod u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, a maksimalno se koristei laima skovanim u centrima za voenje psiholokog rata, eli se do kraja razbiti i vojska nove Jugoslavije koju ine oficiri Jugoslovenske narodns armije, istovremeno kompromitovati politiku aktuelnog srpskog rukovodstva koje je i ranije upravljalo sa JNA. Svakako da e jedno od pitanja, povodom ovoga moga rada, biti zato sam u nekim mojim javnim istupanjima dok sam bio na dunosti saveznog sekretara dao drugaije ocijene o pojedinim krupnim pitanjima, od ocjena koje iznosim u ovome radu, kao to je, npr., pitanje budunosti Jugoslavije, a ima i drugih pitanja. Odgovor ima dva dijela. Ako bi neko paljivije pratio i analizirao sve to sam javno govorio dok sam bio na dunosti saveznog sekretara, naao bi vrlo loginu vezu sa svim onim to sada piem. Npr., kada je rije o budunosti Jugoslavije ja sam vrlo otvoreno upozoravao kakva se budunost njoj sprema ako se ne preduzmu adekvatne mjere. Tako sam npr., na poznatoj 17. sjednici CK SKJ rekao da Jugoslavija moe biti samo federativna drava ili je nee biti, to se pokazalo tanim. Drugi dio odgovora lei u razumljivoj obavezi, da, dok borba traje, ne moe se sve javno rei, kako zbog neprijatelja tako i zbog morala sopstvenih snaga. Politika i vojna borba i njihovi rezultati nisu matematike kategorije u kojima se sve unapred moe egzaktno izraunati ili predvidjeti, ve mnogo toga zavisi od psiholokih, moralnih i drugih inilaca za koje se valja stalno boriti. Ima i danas, kada ovo piem, nekih stvari koje nisam rekao, ali zato sve ono to sam rekao, rekao sam tano kako je bilo, odnosno kako ja ocjenjujem da je bilo. Ima jo dosta pitanja koja bi bila vrijedna direktnih odgovora. Ovom prilikom ograniiu se da to konkretnije odgovorim jo samo na jedno pitanje oko
120
koga je inae bilo dosta pekulacija u zemlji i inostranstvu zato sam se povukao sa dunosti saveznog sekretara 6. januara 1992. godins. Odgovor bi mogao biti sadran u jedioj kratkoj reenici presudilo je moje zdravstveno stanje. Meutim, hou da izloim cijelinu procjene i uticaja svih relevantnih faktora na moju odluku o povlaenju sa dunosti saveznog sekretara. Faktori koji su bili protiv poplaenja: iako je rat u Hrvatskoj u toj etapi zavren sa uspjehom, pogotovo kada se imaju u vidu meunarodne i unutranje okolnosti pod kojima je roen, ipak borba za buduu Jugoslaviju koju odmah treba stvarati i kojoj i JNA treba prilagoditi, jo nije zavrena; znajui metode rada neprijatelja, najvie sam strahovao od njegovog prodora u armijske redove i njegove jasno ispoljene namjere da i armiju razbije iznutra, kao to uspjeno ini sa nekim drugim dijelovima drutva. Faktori koji su bili za moje povlaenje: nova Jugoslavija trai transformaciju vojske koju mlai ljudi koji nisu uesnici NOR-a, mogu lake i moda bolje izvriti od mene. Meni je bilo jasno da postoje dvije vrste promjena koje JNA mora, takorei u hodu, izvravati, da bi odgovorila novim zadacima koji e pred njom stajati, odnosno pred vojskom nove Jugoslavije. Jedna vrsta promjena je uzrokovana promjenom u samoj dravi, njenom unutranjem ustrojstvu i bitno promjenjenom meunarodnom poloaju, zatim iskustvima tekuega rata; i druga vrsta promjena, koje su uzrokovane sasvim drugim, po vojsku esto nedobronamjernim motivima, praene propagandom zasnovanom na neistinama, osobito iz domena tradicija JNA. Cijenio sam da je u interesu vojske da se prva vrsta promjena to bolje i to bre izvede, dok sam za drugu vrstu promjena smatrao da se jedan dio i njih (nikako sve) mora prihvatiti iako su nametnute. Ja, meutim, posebno u odnosu na NOR i tradicije JNA na njemu zasnovane, kao posljednji uesnik NOR-a u JNA, nisam mogao prihvatiti ulogu politikog kameleona. Npr., kada se radilo o zamjeni petokrake zvijezde u JNA, meni je bilo jasno da petokraka zvijezda nije nikakvo ideoloko obeleje, ve izraziti simbol borbe za slobodu protiv faizma, i da upravo zbog toga mnogi hoe da je skinu, ali mi je isto tako bilo jasno da je u cijelini stvoreno stanje u zemlji pa i u svijstu da se to skidanje mora uiniti i u interesu vojske. Zato sam taj zahtjev za
121
skidanje petokrake zvijezde zadravao dok sam mogao, a zatim se nisam tome direktno suprotstavio, ali nisam htio da idem na sjednicu Predsjednitva SFRJ na kojoj je donijeta odluka o promjeni petokrake zvijezde, ve sam na tu sjednicu poslao jednog od mojih saradnika. Naravno, time ja nita bitno nisam uinio, ali sam shvatio da nailaze jo druge promjene koje e morati da se uine, a koje bih ja teko mogao progutati; zdravstveno stanje mi se izuzetno i ubrzano pogoravalo, to je, pored drugih zdravstvenih problema koji su zahtjevali odreeni medicinski tretman, dovelo i do tri operacije koje su mi izvrene na VMA u prvoj polovinn 1992. godine. Znao sam vrlo dobro da dunost saveznog sekretara, pogotovu u datim uslovima, trai cijeloga ovjeka. Zato mi nije bila prnhvatljiva varijanta koju su predlagali neki lanovi taba Vrhovne komande, da idem na lijeenje, operacije itd., ali i da ostanem na dunosti. Sumirajui razloge za i protiv povlaenja u tom vremenu, zdravstveno stanje je presudno uticalo na moju odluku. elim vrlo jasno rei da od mene tu odluku niko nije traio. Naprotiv. Konano, vjerojatno e biti, ne mali broj, onih koji e smatrati da sam i ovom prilikom nedovoljno kritian prema sopstvenim procjenama, stavovima i dijelatnosti u vremenu dok sam bio na elu vojnog rukovodstva. Moda su u pravu. Meutim, hou da vrlo decidno istaknem da nijedan stav o krupnim pitanjima nije se zauzimao bez prethodnih svestranih procjena i pokuaja da se svaka opcija sagleda do kraja, a ne samo njeni prvi potezi, to inae nije bila karakteristika najveeg broja jugoslovenskih institucija i pojedinaca, pa i takav moj prilaz i prilaz vojnog rukovodstva nije nailazio na podrku niti onih koji su uglavnom improvizovali odluke, a jo manje razbijaa Jugoslavije kojima nikada nije odgovaralo sagledavanje prave slike stanja i osobito nije odgovaralo sagledavanje temeljnih, poetnih uzroka toga stanja do kojih se samo takvim metodom procjene moglo doi. To ne znai, da su uprkos takvim procjenama, sve moje ocjene bile tane i pogotovo ne mora da znai da su sve ponuene opcije ili donijete odluke bile najbolje, ali apsolutno znai da je to bila namjera, i da je takav metod procjene najbolja brana krivim ili neadekvatnim odlukama. Ja drugoga puta nisam vidio.
122
ZAVRNE OCJENE
Iz injenice da se Jugoslavija dva puta raspala u dva razliita drutvenopolitika sistema i tri puta do sada stvarala, svaki put u neto drukijim granicama i pod veoma razliitim, ali uvijek jakim uticajem meunarodnih faktora, prije svega velikih sila, mogu se izvui tri bitna zakljuka. Prvi, da je ideja jugoslovenskih naroda za zajednikom dravom zasnovana na njihovim stvarnim interesima, a ne samo na nekim idealistikim kategorijama. Drugi, da se mnogo lutalo u traenju najboljih rjeenja ureenja meusobnih odnosa jugoslovenskih naroda, pri emu nije naena prava mjera odnosa izmeu zajednikih i posebnih nacionalnih interesa. Najee su se favorizovali jedni na tetu drugih, ali, mnogo vie nacionalni na tetu zajednikih jugoslovenskih, a to je bilo pogubno. Objektivno, favorizovanje nacionalnih na tetu zajednikih jugoslovenskih interesa, bilo je ne samo kada je dravno ureenje bilo praktino vie konfederalno nego federalno iako se tako zvalo po Ustavu iz 1974. godine, ve je to bilo i u uslovima unitarnog dravnog ureenja u prvoj Jugoslaviji. Trei, da su odnosi izmeu velikih sila koje imaju svoje interese na Balkanu, uvijek bitno uticali na sudbinu Jugoslapije. Zakasnjelo formiranje veine jugoslovenskih nacija, vsoma razliita njihova istorija, uticaji tri velike suprotstavljene religije, uinili su da nacionalno pitanje u Jugoslaviji uvijek bude pitanjs iznad i ispred svih drugih pitanja drutva. Ono je to jo uvijek i sigurno e jo dugo biti. Zato su greke u politici o nacioialnom pitanju, uinjene poetkom 60-ih godina, koje su cio razvoj usmjerile ka sputavanju i guenju zajednikih interesa jugoslovenskih naroda, a podsticanju i razvijanju samo nacionalnih, neminovno vodile zaotravanju meusobnih odnosa do sukobljavanja svih vrsta. To je stvorilo idealan ambijent za raanje nacionalnih, a ne jugoslovenskih politika i njihovih lidera i tako je toak zamajac svakim novim znaajnijim dogaajem dobivao veliko ubrzanje u pravcu sukoba i rascjepa. Tom politikom i tada zapoet je raspad druge Jugoslavije. Daljem procesu raspadanja SFRJ, najznaajniji doprinos dao je Ustav SFRJ iz .1974. godine, kao i dravno, politiko i ekonomsko ustrojstvo zemlje na njemu
123
zasnovano. U dravnom ureenju najkrupnije greke koje su najvie pomogle raspadu Jugoslavije na nain koji se odigrava, vezane su za razgradnju i potpunu paralizu federalne drave. Izuzstno mjesto u negativnom smislu imala je iskonstruisana institucija Predsjediitva SFRJ kao efa drave sa nadlenostima i mogunostima, tanije nemogunostima, njihove realizacije koje su faktiki ostavile dravu bez dravnog rukovodstva. Ako se tome dodaju i najordinarnije gluposti o odumiranju drave i preuzimanju njenih funkcija od strane nekakvih samoupraviih asocijacija, onda se slika o bijedi jugoslovenske federalne drave u koju su je njeni tvorci uvalili, kompletira. Umjesto reformi socijalizma putem organizovanog uvoenja politike pluralizacije, prave trine privrede, promjene svojinskih odnosa u smislu stavljanja svih vidova svojine u ravnopravne takmiarske odnose, kao bitne poluge efikasnosti privreivanja, uvedeno je tzv. samoupravljanje, koje je, izmeu ostaloga, imalo vie utopijskih ideja nego to ih je imao poznati utopista Robert Oven. Praktina posljedica toga sistema, mada je on formalno izledao kao antipod realsocijalizmu istonosvropskoga tipa, bila je samo poveana anarhinost, progon u privredi sposobnih ljudi kao tehnomenadera i antisamoupravljaa, rascjepkanost privrede sa najveim stepenom autarhinosti, to je sve predstavljalo pogodno tlo za stvaranje nacionalnih ekonomija kao ekonomske pretpostavke za stvaranje nacionalnih drava, odnospo kao ekonomske pripreme i pretpostavke raspada SFRJ. Ubrzanju ve poodmakloga procesa raspada SFRJ bitno je doprinio i nain uvoenja viepartijskog snstema. Viepartijski sistem trebalo je znatno ranije uvesti ali ne na iain kako je to uinjeno u datim jugoslovenskim prilikama, a koga su forsirali spoljni faktori koji su radili i jo rade na razbijanju Jugoslavije. Time je definitivno onemoguen svaki izgled na zaustavljanje procesa raspada SFRJ. ta vie, taj proces je znatno ubrzan i po diktatu spolja izvodi se putem krvavog graanskog i vjerskog rata. Uticaj velikih sila na Jugoslaviju uvijek je bio veliki, esto i presudan. One su odigrale kljunu ulogu u stvaranju prve Jugoslavije, vrlo znaajnu u stvaranju i raspadu druge Jugoslavnje, a hoe da igraju i u budunosti tree Jugoslavije. Na raspad druge Jugoslavije znaajno su uticala mnoga meunarodna zbivanja. Meu njima su najbitnija sljedea:
124
raspad bipolarne strukture svijeta. Propau SSSR-a nestao je balans odnosa snaga na kome je Jugoslavija, zahvaljujui svom.geostrategijskom poloaju, bazirala svoju politiku i bezbjednost. Time je i nestao, barem za sada, dotadanji znaaj geostratekog poloaja Jugoslavije za Zapad, posebno za SAD. Iz razloga koje e samo on znati, SAD nije htjeo uvaiti novi znaaj naega prostora za SAD, sada i osobito u budunosti. Pored toga vjeti manevri Nemake da se u Bosni i Hercegovini izazove graanski rat, jo vie su gurali SAD da zbog muslimanskog svijeta i nafte za koju je, inae, i ratovao u Iraku, radi protiv srpskog naroda i Jugoslavije, istovremeno uvijek za raun Nemake na ovim prostorima, bez obzira koliko e to bilo koja administracija SAD shvatiti i uvaiti; u takvim uslovima naglo i agresivno uskae Nemaka, koja uz pomo pronemake politike u Buovoj administraciji i Vatikana, vodi glavnu rije u razbijanju Jugoslavije. Fraicuska i Velika Britanija su ustuknule pred Nemakom iz nekih svojnh uglavnom pogrenih raunica i straha od nemake ekonomske moi, iako je svakome jasno da interesi Velike Britanije i Francuske nisu da Nemakoj prepuste Balkan. Pored interesa koje Nemaka ima, neskrivene su i revanistike ambicije zbog poraza u dva svjetska rata u kojima je, prije svih, srpski narod imao znaajnu ulogu. Zato dok se ne obuzdaju agresivni nemaki prohtjevi na Balkanu, na prostorima bive SFRJ nee biti pravednih i trajnih rjeenja, pa prema tome ni trajnog mira; teritorijalne pretenzije nekih susjednih zemalja na dijelove jugoslovenske teritorije igrale su odreenu ulogu u razbijanju Jugoslavije, ali vie kao sredstvo u rukama dominirajue nemake politike sa kojima ona upravlja i manipulie; vrlo znaajnu ulogu u razbijanju SFRJ odigrale su i dugo pripremane, dobro organizovane i sinhronizovano voene raznovrsne aktivnosti Zapada predvoenog SAD u ruenju sistema u socijalistikim zemljama gdje se i Jugoslavnja nala i prema kojoj su bile usmjerene u sutini iste vrste aktivnosti kao i prema ostalim istono-evropskim zemljama, sa odreenim modifikacijama. Te mjere su u Jugoslaviji nale vrlo pogodno tlo. Jedna od njih teza da nacionalno ima primat nad klasnim aplicirana je u Jugoslaviji tako nemilosrdno da se cijena krvlju plaa, za sada vie nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Ali, procesi jo nisu zavreni, a ostaje jo mnogo toga da se dogodi i vidi. Postavlja se pitanje koji su faktori imali primat u razbijanju druge Jugoslavije unutranji ili spoljni. Mislim da je najblii istini odgovor da su imala oba u meusobnoj povezanosti i uslovljenosti, s tim to primat ima unutranji
125
faktor. Bez unutranjih razbijakih snaga i politike koja im js ila na ruku ne bi ni spoljni faktori, makar kako bili jaki, mogli uspjeti, pogotovu ne u mjeri i na nain kako su uspjeli. Isto tako, bez jakog, ak odluujuega djelovanja spoljnih faktora, razvoj dogaaja u Jugoslaviji sigurno ne bi iao onako kako je iao. Ako nita drugo, izdvajanje pojedinih naroda iz Jugoslavije ilo bi uz mnogo vee potivanje legalnoga puta, te prema tome i sa mnogo manje krvi, moda sasvim bez ozbiljnijeg prolivanja krvi. Ovakva ocjena o znaaju i meuzavisnosti uticaja unutranjih i spoljnih inilaca na razbijanje SFRJ, ima optu vrednost i odnosi se na cjelinu procesa po sadraju i vremenu trajanja. Meutim, konkretizujui taj opti stav na tok dogaaja u zavrioj fazi razbijanja Jugoslavije, valja rei da je strani faktor preuzeo odluujuu ulogu u upravljanju jugoslovenskom krizom, odreujui sadraj i naine rabijanja SFRJ, nakon poetka raspada SSSR-a, kada je postalo jasno da SSSR vie ne kontrolie ni procese unutar sebe, a pogotovu ne moe uticati na procese u sferama njegovih do jue vitalnih spoljnih interesa. Mjesto i uloga JNA u ivotu druge Jugoslavije, posebno u njenoj zavrnoj fazi, kao i na obezbeenju uslova za stvaranje tree Jugoslavije bitno su karakterisala ukupna zbnvanja u drutvu od kojih se JNA, ma koliko bila relativno samostalna, nije mogla potpuno odvojiti i autonomno djelovati. ta vie, zadatke odbrane morala je rijeavati u uslovima borbe unutar vlastitih redova, koje su joj drutveni tokovi nametnuli poevi od niza mjera da se paralie i razorua teritorijalna odbrana kao toboe ravnopravna komponenta sa JNA jedinstvenih oruanih snaga, a praktnno republika vojska secesionistikih republika, pa do raslojavanja po nacionalnoj osnovi. ta je JNA u takvim unutranjim i veoma nslovoljnim meunarodnnm okolnostima, od svojih poetnih, odnosno, u skladu sa razvojem situacije, korigovanih zadataka izvrila, a ta nije i zato? JNA je odigrada kljunu ulogu u odbrani od spoljne agresije funkcijom odvraanja i to u nekoliko kritinih situacija u ivotu druge Jugoslavije. Bitno je doprinjela slamanju viekratnih agresivnih pokuaja albanskih nacioialista da nasilnim putem izdvoje Kosovo i Metohiju iz Srbije i Jugoslavijr i pripoje Albaniji. Vodila nametnute ratove u kojima je, pod izuzetno nepovoljnim meunarodnim i unutranjim okolnostima, ostvarila postavljene zadatke i to:
126
u Hrvatskoj zajedno sa srpskim narodom oslobodila Srpsku Krajinu i naterala Hrvatsku da prihvati Mirovni Vensov plan; u Bosni i Hercegovini bitno pomogla da u poetku JNA, a potom vojska Republike Srpske koju je JNA stavila na noge, oslobodi srpske teritorije, zatiti srpski parod i stvori povoljne vojnike preduslove za ostvarenje interesa i prava srpskoga naroda u Bosni i Hercegovini politnkim sredstvima, u mjeri i uslovima koje to meunarodne okolnosti budu dozvoljavale. Time je direktno i indirektno unutar Jugoslavije i pred spoljnim svijetom demonstrirala spremnost da se i vojniki, ako zatreba, odbrani pravo Srbije n Crne Gore da nastave zajedniki ivot u novoj Jugoslaviji. U oruanim sukobima u Sloveniji, JNA je za dva dana izvrila postavljeni zadatak vezan za granicu, a nije prihvatila nametnuti rat sa Slovenijom ve se povukla. Politika je ocjenila da se JNA u Sloveniji nije imala zato boriti za razliku od Hrvatske i Bosne i Hercegovine, gdje se borila za pravo srpskog naroda da sam odreuje svoju budunost, dakle, isto ono pravo koga imaju i ostali narodi u Jugoslaviji. Treba posebno podvui da je JNA sve zadatke izvravala bez ikakve primjene bilo koga vida terora ili odmazde nad civilnim stanovnitvom, da je na svaki pokuaj takvog djelovanja od strane pojedinaca ili nekih grupa, energino reagovala i to onemoguavala. Ratne operacije nosile su izraziti peat velike umjeanosti i uticaja na njih politikih faktora - unutranjih i spoljnih, to ni jedna vojska ne eli. Personalni sastav komandi JNA na elu sa Predsjednitvom SFRJ pretstavljao je realnu opasnost da procjene, zamisli, odluke i planovi upotrebe dospiju u ruke neprijatelja. Da bi to sprijeili morali smo odustati od poznatih, uhodanih i ujvebanih principa, metoda i formi komandovanja, osobito pa strategijskom nivou, to je veoma oteavalo i usloavalo njegovu efikasnu realizaciju. Naravno da je u tim ratovima bilo i gubitaka, ali istorija ne poznaje ratove bez gubitaka. Najvei gubici, i to znatno vie u materijalu nego u ljudima su nastali zbog prirode sukoba, uslova u kojima su voeni, zbog velikog broja skladita oruja i ratne opreme, graenih pet decenija po cijeloj Jugoslaviji, koji se fiziki nisu mogli evakuisati u vremenu zgusnutih zbivanja.
127
JNA je predstavljala osnovu iz koje su formirane tri vojske - Vojska SRJ, Vojska Republike Srpske i Vojska Rspublike Srpske Krajine. To je uraeno u skladu sa datim unutraljim i meunarodnim okolnostima veoma organizovano. Ovaj zadatak je vrlo bitan. Njega je rukovodstvo JNA utvrdilo kao prioritetni zato to su drugi narodi u Jugoslaviji poeli da na razne naine stvaraju svoje vojske, a srpski i crnogorski narodi su JNA smatrali svojom vojskom kao to su i Jugoslovensku dravu smatrali svojom dravom, pa je, shodio tome, i obaveza JNA bila da novoj Jugoslaviji i cjelokupnom srpskom narodu obezbjedi njegovu vojsku, bez koje na ovim prostorima i u uslovima koji su neprijatelji nametnuli, nema ne samo slobode, ve ni ivota. JNA nije odbranila Jugoslaviju od politike koja ju je ruila. To nije uspjela, jer Jugoslaviju nisu htijeli neki njeni narodi koji su se na referendumima izjasnili za suverene nacionalne drave. Rije je o politikim, a ne vojnim kategorijama. Pogreno je davati vojsci zadatke koji se moraju rijeavati iskljuivo politikim sredstvima na osnovu volje naroda. Kao to vojska moe odbraniti novu Jugoslaviju, jer su se za nju opredjelil i srpski i crnogorski narod, tako SFRJ JNA nije mogla odbraniti, jer je u uslovima kakvi su stvoreni, neki njeni narodi nisu htijeli. JNA, takoe, nije uspjela da razreenje jugoslovenske krize obezbjedi mirnim putem, iako je to maksimalno pokuala. Taj zadatak JNA objektivno nije mogla izvriti, jer su oni koji dre kljueve rata i mira u Jugoslaviji u svojim rukama, htijeli rat. Naravno, pitanje rata ili mira je prvorazredno politiko pitanje, pa je shodno tome ogranien domet isto vojnog uticaja na donoenje odluke o ratu ili miru, za razliku od izvrenja odluke, koja, ako je ratna, onda se teino izvrava vojnim sredstvima. Sumirajui ukupne rezultate JNA, uslove pod kojima ih je postigla na unutranjem i meunarodnom planu, opta ocjena, strategijski gledano, jeste da je JNA uradila ono to je objektivno bilo realno; da nije uradila ono to objektivno nije mogla; da su joj neki zadaci politike naravi krivo distribuirani; da je u izvrenju svojih zadataka, naroito u posljednjoj godini bila suoena sa mnogo ozbiljnih i tekih problema od kojih su etiri izuzetne strategijske naravi (1) meunarodna izolovanost i pritisci koji su se stalno poveavali; (2) nepostojanje prave jugoslovenske drave sa Predsjsdnitvom iji su pojedini lanovi
128
neprijateljski djelovali prema Jugoslavnji i prema JNA, to je, izmeu ostaloga, onemoguilo normalno komandovanje; (3) raslojavanje i u JNA po nacionalnoj osnovi; i (4) organizovana sabotaa mobilizacije i dezerterstva, to je u kritinim periodima izvoenja ratnih operacija inilo vei problem nego stvarna vrednost neprijateljske vojske; da je ispoljen visoki stepen sposobnosti, patriotske svijesti i borbenog morala ogromne veine onih stareina JNA koji su ostali dosljedni ciljevima za koje se ona borila, to je predstavljalo odluujui faktor da JNA izvri zadatke o kojima sam govorio u uslovima rijetko zabiljeenim u istoriji ratovanja.
Budunost SRJ zavisie od tri kljuna faktora. Novu Jugoslaviju treba da sainjavaju samo oni jugoslovenski narodi koji u njoj zaista ele da ive, koji su uvjereni da u zajednikoj dravi mogu na najbolji nain ostvariti svoje nacionalne interese i ciljeve. Ustrojstvo SRJ ne bi smijelo ponoviti greke iz dvije prethodne Jugoslavije. Objektivnu analizu ta je bilo dobro i kada, a ta nije, kada i zato u istoriji Jugoslavije, danas je mogue vrlo pouzdano izvriti i greke otkloniti. Uticaj meunarodnoga faktora na stabiliost nove Jugoslavije treba svesti na minimum. Ako se i nova, trea Jugoslavija, bude ljuljala na vjetrovima razliitih interesa velikih i manjih stranih zemalja koji duvaju i koji e duvati Balkanom kao to je to bio sluaj sa prethodne dvije, onda e sudbina i tree Jugoslavije biti slina dvijema prethodnnm. Svesti strani negativni uticaj na minimum mogue je postii samo unutranjom stabilnou nove drave. Iskustva govore da se ne mogu ruiti drave sa unutranjom stabilnou, bez obzira koliko su one male i bez obzira koliko su jake spoljnje sile koje ih ugroavaju.
129
*** Ovu knjigu sam pisao na osnovu viegodinjih praenja i prouavanja dogaaja. Objavljuje se u vreme finalizacije, jo uvek nezavrene, raspada SFRJ i istovremeno nastajanja tree Jugoslavije SRJ. Poto ovi procesi jo nisu zavreni, kao to nisu zavreni ni procesi u meunarodnom okruenju, koji utiu na zbivanja na jugoslovenskom prostoru, to ni salanji dogaaji i neka rjeenja, ne moraju biti definitivni, pa se prema tome, ne mogu uzimati ni kao konani sud prakse o vrednosti stavova izloenih u ovom radu. Mnogo toga e se jo dogoditi, moda i znatno bre nego to to sada izgleda.
130
SADRAJ
UVOD ..... MEUNRODNE OKOLNOSTI I NjIHOV UTICAJ NA RASPAD SFRJ .. GLAVNI POBLEMI U ZEMLjI I NJIHOV UTICAJ NA RASPAD SFRJ .. SISTEM SOCIJALISTIKOG SAMOUPRAVLJANJA U FUNKCIJI RAZBIJANJA SFRJ ..... ORGANIZACIJA DRAVE I NJEN UTICAJ NA RASPAD SFRJ STANJE, PROBLMI I ULOGA ORUANIH SNAGA JUGOSLAVIJE .. VANIJI DOGAAJI ZAVRNE FAZE RAZBIJANJA SFRJ ..
42
42
47
55
78
Napadi na JNA u Slovenji .. 78 Ustavne promjene 1988. godine i reforme drutva 81 Oruani sukobi u Sloveniji . 91 Rat u Hrvatskoj .. 99 Dogaaji i rat u Bosni i Hsrcegovini ..... 114 Neka specifina pitanja ... 117 ZAVRNE OCJENE .. 123
131
Veljko Kadijevi MOJE VIENJE RASPADA Kompanija POLITIKA Izdavaka delatnost Beograd, Cetinjska 1 Predsednik Kompanije dr ivorad Minovi Za izdavaa Mile Kordi Urednik Milorad Danii Korektor Smiljana Milievi Kompjuterski slog Neboja Marjanovi tampa Stuna knjiga, Beograd, Lole Ribara 48 Tira 3000 ISBN 86-7607-047-4 Bsograd, 1993.
132
S1R Katalogizacija u publikaciji Narolna biblioteka Srbije, Bsograd 355.1 (497.1) KADIJEVI, Veljko Moje vienje raspada: Vojska bez drave Veljko Kadijevi. - Beograd: Politika, 1993 (Beograd : Struna knjiga). - 166 str.; 20 st Tira 3.000. ISBN 86-7607 -047 -4 323(497.1) 316.48(497.1) a) Jugoslovenska narodna armija b) Oruane snage Jugoslavija v) Jugoslavija - Politike prilike g) Drutvena kriza - Jugoslavija
133

Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Veljko Kadijevic - Moje Vidjenje Raspada (Latinica)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

MOJE VIENJE RASPADA

POLITIKA izdavaka delatnost Beograd, 1993.

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Na svim ovim sastancima su voene stenografske beleke. 30

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

godina, a naroito u posljednjoj deceniji svoga postojanja. O tome u narednom poglavlju.

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________

Veljko Kadijevi - Moje vienje raspada ____________________________________________________________________________________________