ADELINE PAULINA IRBY

Heroj. Dobrotvortka. Vjernik.

OD AUTORA JOSHUA IRBY
MISS IRBY
ODRASTANJE
Adeline Paulina Irby ro"ena je u
udobnosti engleske porodice vi#e klase 19.
decembra, 1831. godine, kao k$erka kontra-
admirala %asnoga Fredericka Paula Irby
zgodnoga britanskog pomorskog kapetana,
%ija je karijera s odlikovanjima po%ela %im je
stupio u slu&bu jo# kad je imao dvanaest
godina, i Frances Wright, k$erke bogatog
bankara. Odrastaju$i u Boyland Hallu, na
Elizabetantskom imanju u Noroku, sto
sedamdeset i pet kilometara udaljenom od
Londona Adelina je u&ivala sve privilegije
koje su bile na raspolaganju osobama
njenog bogatstva i stale&a.
U svojoj dvadesetoj godini, kad joj je
umrla majka (otac je umro osam godina
ranije) preselila je u London da &ivi sa
svojom sestrom Frances i njezinim mu&em;
dijelom su &ivjeli u njihovom domu u gradu
na sjevernom rubu Hyde Parka, a dijelom
na seoskom imanju od 623 hektara i sa 19
spava$ih soba na Monks Hillu. U Londonu
se Adelina po%ela vi#e interesirati za
obrazovanje, po%ela je poha"ati %asove
klasike, razli%itih jezika i znanosti. No
Adel i na ni j e bi l a zadovol j na samo
teoretskim u%enjem; bila je vi#e konkretna,
preferiraju$i u%enje kroz rad i iskustvo.
Tijekom svog boravka u Londonu
upoznala je Georginu Muir Mackenzie,
koja je iz svog doma u 'kotskoj nakon smrti
oca sa svojom majkom preselila u London.
Po%ele su zajedno putovati: prvo po
europskom kontinentu, po toplicama
'vicarske, turisti%kim atrakcijama Italije i
Holandije ( zajedno s Georgininom
majkom), a onda i na manje poznate
lokacije.
1859. godine dvije dame su krenule na
putovanje iz Be%a, preko Bratislave u
Krakov. Umjesto da krenu br&im i
sigurnijim putem vlakom, odlu%ile su i$i
zapre&nim kolima, spavaju$i u preno$i#tima
uz cestu i tako kroz %itave Karpatske
planine. Ova mala avantura pokazala se
va&nijom nego #to su mogle i zamisliti. Za
vrijeme boravka u toplicama u podno&ju
Tatri jedne zore ih je probudilo sna&no
lupanje po vratima njihove sobe. Vrlo brzo
su vidjele izvor tog lupanja; bila su to dva
austrijska &andara koji su do#li da ih
uhapse. Dvije dame su bile pritvorene na
jedan dan pod optu&bama da su ruske
Nikada ne$emo
mo$i dokraja da
saznamo ni dokraja
da procjenimo sve
#to je ona &ena
u%inila za Bosnu

Ivo Andri$
Boyland Hall. Djetinjstva ku!a Miss Irby. Rear Admiral Hon. Frederick Paul Irby
MISS IRBY
PAGE
3
#pijunke i panslavisti%ke simpatizerke. Niti
Adelina ni Georgina nisu znale #ta zna%i
panslavenski, ali su sebi postavile za cilj da,
kad ih oslobode, saznaju tko su bili Slaveni i
za#to se austrijska vlada toliko bojala njih i
njihovih simpatizera.
VEZA S BOSNOM I HERCEGOVINOM
Nakon godi ne dana skupl j anj a
zabilje#ki s njihovih Karpatskih avantura,
koje su objedinile u vodi% za putovanje pod
nazivom Preko Karpata koji je objavljen
bez imena autora, i nakon istra&ivanja
povijesti slavenskih naroda Isto%ne Evrope,
Adelina i Georgina su odlu%ile otputovati
isto%no, u Tursku. Posebno su bile
zainteresirane za podru%je znano kao
Turska-u-Evropi (dana#nji Balkan) i
uvjetima &ivota slavenskih naroda pod
turskom vladavinom. Nose$i sa sobom
Sultanov rman, tu univerzalnu vizu koja
im je omogu$ila slobodan prolaz i podr#ku
turskih i lokalnih vlasti #irom sultanove
zemlje, tokom naredne tri godine pre#le su
Balkan uzdu& i poprijeko pet puta . Za to su
vrijeme studirale povijest ju&nih Slavena,
nau%ile govoriti srpski, bosanski, hrvatski i
malo bugarskog, zajedno objedovale s
prin%evima, guvernerima i konzulima, ali i
sa farmerima, sve$enicima i u%iteljima.
Putovale su na konjima i kolima za sijeno,
%esto i pod pratnjom naoru&anih stra&ara.
Posje$ivale su #kole, crkve i d&amije, te
provele dosta vremena na prostorima
dana#nje Bugarske, Bosne, Srbije, Kosova,
Albanije, Crne Gore, Gr%ke i Makedonije.
Na kraju njihovog trogodi#njeg boravka u
regiji, moglo ih se istinski okarakterizirati
kao simpatizerke Slavena.
Po povratku u Englesku 1864-e godine,
opet su svoje bilje#ke s putovanja objedinile
u vodi% za putovanje, u lijepo tvrdo
ukori%enu i ilustriranu knjigu pod naslovom
Putovanje kroz slavenske provincije Turske
u Evropi, koja je izdana u Londonu 1867-e
godine (u Beogradu je tako"er izdana
godinu dana kasnije pod nasl ovom
Putovanje po slovenskim zemljama Turske u
Evropi). Tokom putovanja bile su zate%ene
skromnim uvjetima &ivota ljudi niske klase
r a j e, k o j a s e % e s t o s u o % av a l a s
ne podno# l j i vi m opor e z i vanj i ma i
nepravdom od svojih gazda i lokalnih
slu&benika, kao i nedostatkom mogu$nosti
obrazovanja za djecu, pogotovo za
djevoj%ice. Stopa pismenosti u Bosni je bila
ispod jedan posto, a u Sarajevu nije
postojala nijedna knji&ara. (ele$i uraditi
vi#e od samog pisanja u uvjetima &ivota u
Turskoj u Evropi, dame su odlu%ile otvoriti
#kolu za djevoj%ice. Za lokaciju su izabrale
Sarajevo, jer su misionarska nastojanja u
Bosni u to vrijeme bila vrlo rijetka i jer je u
cijeloj zemlji postojala samo jedna #kola za
djevojke, a i ta je jedva pre&ivljavala.
U j a n u a r u 1 8 7 0 . g o d i n e ,
novoizgra"ena #kola za djevoj%ice otvorila
je svoja vrata da bude na usluzi djeci
Sarajeva (bila je locirana na mjestu gdje se
danas nalazi &uta vladina zgrada, preko
puta BBI #oping centra). Adelina i Georgina
Nikad nisam
svjedoc)io
plemenitijem ili
jednostavnijem
primjeru potpunog
predavanja opc*em
dobru. One su
dobrovoljno
&rtvovale svu onu
privlac)nost koja se
nalazi u pozlac*enim
londonskim
salonima, da bi se
nesebic)no predale
zamornoj zadac*i.
William Gladstone,
britanski premijer u
!etiri mandata
MISS IRBY
PAGE
4
su sakupile novac od prijatelja,
porodice i lantropa istomi#ljenika u
Engleskoj, kako bi obrazovanje,
smje#taj i hrana mogli biti besplatni
svoj djeci bez obzira na nacionalnost i
vjersku pripadnost. Dvije godine po
otvaranju #kole, Georgina je bila
prisiljena da napusti svoj posao u Bosni
zbog zdravlja. Kratko nakon toga udala
se za Si r Charl esa Seabri gtha,
britanskog generalnog konzula na
Ionskim otocima te se preselila na
Corfu, gdje je i umrla 24. januara,
1874. godine. Adelina je nastavila svoj
rad, zajedno sa novom engleskom
sunarodnjakinjom Priscillom Johnston.
RAD SA IZBJEGLICAMA
U l j e t o 1 8 7 5 . G o d i n e ,
hercegova%ki sel j aci s podru%j a
Nevesinja, isto%no od Mostara, po%eli
su bje&ati u planine kako bi izbjegli
dr&avne poreze, koje nisu mogli pla$ati
zbog potpuno propalog uroda &itarica
godinu dana prije. Kad su prikuplja%i
poreza odgovorili s nasiljem, preostali
farmeri su se povukli i po%eli se
naoru&avati za otpor. Pobuna se brzo
ra#irila #irom Bosne #to je rezultiralo
masovni m bi j egom i zbj egl i ca u
susjedne zemlje. Do kraja 1876. godine
broj izbjeglica je narastao do 250 000.
U vrijeme izbijanja sukoba u Bosni
Adelina i Priscilla su se upravo vra$ale
na Balkan s odmora iz Engleske.
Nakon brzog evakuiranja #kole, po%ele
su smi#ljati kako bi mogle biti od koristi
i zbj egl i cama koj e su se po%el e
naseljavati uzdu& ceste u Slavoniji,
jedva pre&ivljavaju$i sa manje od pola
konvertibilne marke dnevno (osobe
starije od 14 godina su dobivale pola od
toga) a zima je bila na pragu. Uz
pomo$ Adelininog prijatelja Florence
Nightingale, po%ele su skupljati novac u
Engl eskoj , osni vaj u$i Fond za
oporavak bosanskohercegova%ki h
napu#tenih bjegunaca, apeliraju$i na
doniranje novca u magazinu The
Times. Za tri mjeseca su se vratile u
Hrvatsku otvaraju$i #kole za izbjegli%ku
djecu #irom Slavonije. 'kole su
omogu$ile zdravo odvla%enje pa&nje za
tu raseljenu djecu, a ujedno su
damama te #kole postale centralne
lokacije sa kojih su distribuirale hranu,
odje$u i namirnice izbjeglicama.
Krajem juna 1876. godine otvorile su
osam #kola koje je poha"alo %etiri
stotine djece, a nahranile vi#e od tri
hiljade &ena i djece. No njihov rad je
jo# uvijek bio tek na po%etku.
Tokom naredne t ri godi ne,
Adelina i Priscilla neumorno su radile
za hiljade izbjeglica, #ire$i svoj rad na
podru%je Dalmacije, blizu Knina. Do
ljeta 1877. godine uspostavljeno je
dvadeset #kola, dvanaest hiljada djece
je dobivalo pouku, nahranjeno i
obu%eno, dvadeset i osmero siro%adi je
imalo smje#taj. Sir Arthur Evans,
%uveni britanski arheolog, pisac za
Manchester Guardian i Adelinin
prijatelj, izvijestio je o jednoj posjeti, na
kojoj se on pridru&io damama, selu
udaljenom %etiri sata od Knina.
Adelina i Priscilla su osam sati bez
prestanka dijelile kukuruz masi u kojoj
je bilo vi#e od tri hiljade ljudi, a drugu
podjelu onima koji nisu ni#ta dobili prvi
dan, planirale su bile za sljede$i dan.
Izdanje Prosvete iz decembra
1933 (kojim je proslavila stotinu godina
od osnivanja) se prisje$a: Kad se
hrana dijelila ljudima, Mis Irbi i
gospo"a Johnston bi zapo%ele odmah u
osam sati ujutro, te bi bez odmora
dijelile hranu ljudima sve do kasno u
no$. Cijeli bi dan provele u pra#ini,
tamo gdje je rastao kukuruz i gdje su ga
dijelile. Ono #to ni sluge ne bi mogle
izdr&ati, one jesu, a da se izraz na
njihovim licima nije nimalo promijenio.
Nisu bile umorne.
Jednom i m j e neko rekao:
Historija $e sigurno istinski zabilje&iti i
nagraditi va#a dobra djela i nastojanja
da pomognete Srbima. Adelina se
nasmijala i rekla: Podr#ka onima koji
su slabiji od tebe je sveta, Istina je
sveta, Matematika je sveta. Povijest nije
sveta, jer je puna la&i, kao i ljudi koji je
pi#u. Hvala vam puno! Ono #to radim
ovdje za mene je dovoljno.
Kad sam do"la u Bosnu, upoznala sam jedan divan i dobro#udan
narod, !ija je bijeda u meni probudila osje#aje suosje#anja te sam im
stoga odlu!ila posvetiti svoj cijeli $ivot kako bi lije!ila njihove patnje i
umanjila bijedu. Adeline Paulina Irby (1908)
MISS IRBY
PAGE
5
Od 1. oktobra 1875 do 13. juna 1879,
Adelina i Priscilla su ukupno podijelile
41.000 funti (#to je jednako otprilike iznosu
4,3 miliona maraka danas) bilo u hrani,
smje#taju, ili obrazovanju, spa#avaju$i tako
bezbrojne izbjeglice od sigurne smrti.
VJERSKA POZADINA I MOTIVACIJA
Adelina je bila pod sna&nim utjecajem
primjera iz njene porodice, vrijednosti
p o b j e d n i % k e En g l e s k e i n j e z i n e
prot es t ant s ke vj er e. Nj ezi n ot ac,
kont raadmi ral Irby bi o j e akt i van
lantropist koji je doprinio abolicionisti%kim
nastojanjima njegovog prijatelja i susjeda iz
Noroka - Sir Thomasa Fowell Buxtona,
lidera pokreta Britanskog doma jednakih,
opredjeljenog da iskorijeni ropstvo. Admiral
Irby bio je direktno uklju%en u suzbijanje
trgovine robovima dok je kao kapetan bio
stacioniran na obali Afrike. U tome je
periodu li%no spasio tri afri%ka dje%aka koji
su bili osu"eni na &ivot u lancima; poveo ih
je sa sobom u Englesku i proglasio ih
slobodnim ljudima. Ovaj hrabri aktivizam
oblikovao je Adelinu ve$ od rane dobi.
Slu%ajno je Sir Thomas bio Priscilling
pradjed, a to je ujedno bio i klju%ni razlog
za#to je gospo"a Johnston izabrala da se
pridru&i Adelini na njenom radu u Bosni.
Obje dame su odrasle za vrijeme
Vi kt or i j ans kog doba Uj edi nj enog
Kraljevstva kada su progres, obrazovanje i
sloboda imale veliku vrijednost. Ovo su
standardi koji su jasno motivirali Adelinu u
nj enom radu na Bal kanu: rad na
obrazovanju bosanske raje i napredovanju
&ena,odupiraje nedostatku napretka koji je
vidjela za vrijeme slabljenja Turskog
carstva, nadanje da $e Ju&ni Slaveni biti
slobodni da upravljaju sami sobom, da slave
Boga otvoreno bez diskriminacije i
pobolj#aju svoju poziciju te#kim radom i
o b r a z o v a n j e m. Bi l a j e
i znena"uj u$e moder na i
otvorenih pogleda za jednu
&enu sa po%etka devetnaestog
stolje$a.
No, vjerovatno se njezina
motivacija mo&e najbolje
razumjeti kroz perspektivu
njezine protestantske vjere. U
okviru anglikanske crkve je
k r a j e m o s a mn a e s t o g i
po% e t k om deve t nae s t og
stolje$a postojao pokret
e v a n " e o s k i h k r # $ a n a
l antropski ori j enti rani h,
kojima humanitarni rad i
#irenje evan"elja nisu bili
me"usobno isklju%ivi.
William Wilberforce, koji
s e s mat ra zas l u&ni m za
okon%anje trgovine robovima
u Britaniji, imao je zna%ajnu
ulogu u stvaranju ovog neformalnog
udru&enja, kao i dosta Adelininih susjeda iz
Noroka. Vodilo ih je vjerovanje da istine
koje se nalaze u Bibliji ne samo da mogu
promijeniti pojedina%ne &ivote ve$ i dru#tvo,
te da je Isusova zapovijed : Volite svoga
bli&njega kao samoga sebe nu&an dio
kr#$anskog &ivota, a da bi milost Isusove
po&rtvovane smrti, data vjernicima da
zadovolji njihove najdublje potrebe, trebala
motivirati te iste vjernike da milostivo i
po&rtvovano daju sami sebe kako bi
zadovoljili potrebe drugih. Tako"er, da je
Isusovo uskrsnu$e iz mrtvih donijelo ne
samo duhovni &ivot vjernicima ve$ im je
dalo mogu$nost da &ive boljim i druga%ijim
&ivotima.
Kad su Adelina i Georgina prvi put
napustile London, bile su poslane od strane
britanskog i stranog biblijskog dru#tva, te su
tokom svojih putovanja dijelile Nove zavjete
Prepusti [Bo&ijoj]
bezrezervnoj milosti;
On je prepun
ljubavi, i nec*e vas
odbiti: predajte se u
njegove ruke i
svec)ano odluc)ite,
putem njegove
Milosti, da odsad
posvetite sve svoje
sposobnosti i moc*
slu&bi Njegovoj.
William Wilberforce
britanski politi!ar,
lantrop, i borci
protiv ropstva
Miss Irby.
MISS IRBY
PAGE
6
na slavenskim jezicima ljudima koje su srele usput.
Filantropski fondovi koje su osnovale kako bi prikupile novac
za #kolu u Sarajevu i njihov rad na pomaganju izbjeglicama
izda#no su podr&ali %lanovi anglikanskog sve$enstva i
privatna misijska dru#tva. Mis Irby i njezini kolege ne mogu
se odvojiti od njihove protestantske vjere, posebno #to je to
bio izvor njihove motivacije, energije i ustrajnosti.
AUSTRO UGARSKI PERIOD
U ljeto 1879. godine, nakon #to je general Filipovi$
poveo austrijske trupe preko Save s namjerom da zauzme
Bosnu, Adelina i Priscilla su se vratile u Sarajevo da ponovno
krenu sa #kolom. Mnogo se toga promijenilo otkad su prije
%etiri godine pobjegle iz grada. Adelina je sada bila poznata
u Engleskoj, njezino ime se vezivalo uz sudbinu bosanskog
naroda. Ve$ina Bosanaca ju je jako po#tovala, mnogi su je
odmilja zvali Plemenita. Ponovno otvorena i pro#irena #kola
je bila puna (imala je #ezdeset i #estero djece) a sada je
uklju%ivala i djecu bez roditelja, ali i dje%ake. Tokom
narednih nekoliko godina, dame su se etablirale u svom radu
obrazuju$i bosansku djecu podu%avaju$i ih %itanju i pisanju,
njema%kom jeziku i aritmetici, povijesti i knji&evnosti,
industriji i trgovini. Koristile su svaku mogu$nost da
pomognu svojim u%enicima razviti vje#tine koje $e im trebati
da uspiju u &ivotu. Djeca su sama krpila svoju odje$u,
odr&avala #kolu %istom, te pomagala kuharu u kuhinji, osim
nedjelje kad bi se, nakon posebnog podu%avanja iz Biblije i
pjevanja crkvenih pjesama, djeca mogla vidjeti kako sjede
pod stablima u vrtovima i %itaju Sveto pismo na svojim
maternjim jezicima. Pored naglaska na Bibliju i kr#$ansko
u%enje, sva djeca su poha"ala svoje vlastite crkve i odr&avala
svoje vjerske praznike i festivale.
Kad se Priscilla vratila u Englesku 1885 godine i kad se
umirovila od svog posla u Bosni Adelina je i dalje ostala. Sa
svojim je radom nastavila i narednih 25 godina nanciraju$i
ve$inu bud&eta Instituta iz svog vlastitog d&epa, pru&aju$i
siroma#nim djevojkama obrazovanje, ali i moralni i kulturni
temelj koji ina%e ne bi imale priliku dobiti.
Na dan njezine smrti, 15. septembra, 1911 #irom
Sarajeva je bila prava poplava &alosti zastave su bile na
pola koplja, crna platna su visjela sa prozora i balkona, a
cvije$e je slano iz svih krajeva Bosne i iz regije. Ona je
ostavila upute da &eli da njezina sahrana bude skromna bez
ceremonije, no njezine upute su uglavnom bile ignorirane.
Procesija koja se formirala pred #kolom, a koja je uklju%ila
u%enike iz svih #kola u Sarajevu, djecu i u%itelje iz njezine
#kole, engleskog konzula i njegovu suprugu, predstavnike
engleske zajednice, vladine slu&benike, sve$enike, strane
Te!ko mi je re"i zbogom ovoj dragoj ku"i u kojoj nisam znala ni za tugu ni
za jad. Bila sam sretna. Imam Oca na nebu, a majka mi je Plemenita.
Gubim sve sada, ali "e moj dragi Otac na nebu, kome se uvijek molim i
nadam da "e tamo zauvijek biti, biti moj #uvar. Danas mogu vid- jeti da sam
siroma!na dok napu!tam svoju voljenu do- bro#initeljku. Plemenita mi je
u#inila vi!e dobra i vidjela vi!e zla koje mi je u#injeno nego moja rodena
majka, koje se #ak i ne sje"am. Neka je dragi Bog po$ivi, molit "u se i nikad
je ne"u zaboraviti sve do dana smrti moje. Ponovo ti ka$em, prijateljice
draga, s tugom u srcu napu!tam ovu ku"u, i te!ko mi je i pomisliti da vi!e
nikad ne"u vidjeti moju dobru i voljenu Plemenitu.
Jedna u#enica, napu!taju"i !kolu Miss Irby
MISS IRBY
PAGE
7
predstavnike i gra"ane Sarajeva, do#la
je do pravoslavne katedrale gdje je
odr&ana slu&ba. Jedini govornik na
njezinoj sahrani bio je predsjednik
protestantske crkve u Bosni, koji je
hvalio ne samo ono #to je uradila ve$
karakter kojim je to uradila:
Koji divan stav, koji "iroki horizont koji
je denira u njezinoj vlastitoj dobroti kao i njen
rad. Njome nisu upravljali ni jednostavnost
konfesionalnosti, niti nacionalizam kratkog
daha bila je #lan jedne Crkve, koja razmi"lja
uzvi"eno, dijete plemenitog naroda. Nije pitala
da li siro#ad govori engleski, niti jesu li
evangelici po vjeri, nego je pomogla gdjegod je
vidjela bijedu. Ko ne zna za pri#u o dobrom
Samaritancu? Ovdje imamo Samaritanca nalik
na srce Gospoda Isusa Krista. A jednom kad je
osjetila sre!u spoznaje "ta to zna#i biti u
mogu!nosti pomo!i Gospodu, vi"e za nju nije
(IIk8I56vA
/ajo ; owo,,, d;r.) o! /o..
(a".|o z.wa, |oo .wo zor.,
|r.o ; )a#, ). jo./. or.,
O ..|o z.o Fr/o. ;o..
|r.|o o#i joo, ). |aj. ;/o.,
(.aworo, |oo ;o" loow )o,
oo ; ;jo) woo .jr.;/o'
.. z..z). ;rco alo. ;.o.,
| ;.a)o ). jo). /.o. zr. ";/o ~
|o) olo, zo/o ;azow .zol;/,
(o ;o.a i.oa /.l, o#o wo/,,,
| ..|o.o woi |o)o |ooc la).,
O.). o o/ora o.. ;rj;|. ra).,
|r.) /.o.w |ow |o)o !. ;o/,
A+k;o$ou|!
Grob Miss Irby u Sarajevu
Neka ne"to od te plemenite vedrine pre$e i na nas i nadahne nas u
svim na"im dljeima. Neka njen mio i ozbiljan lik ostane me$u nama,
u na"em se!anju, kao simbol i spomen onoga "to je najbolje u nama i
u svim ljudima.
Ivo Andri!, o Miss Irby
bilo drugog na#ina %ivljenja. Razumjela je
Bo%je rije#i, u cijelosti i u sr%i: Ono "to uradite
jednom od moje bra!e, u#inili ste meni tako$er.
Nakon slu&be, bila je sahranjena na
protestantskom groblju.
NASLIJE!E
Prisustvo Adeline Pauline Irby se
jo# uvijek osje$a u Sarajevu: Misirbina
ulica, koja se prote&e od zgrade op$ine
centar, iza zgrade predsjedni#tva, koja je
pre&ivjela brojne promjene imena
ulica; zatim, muzej, koji je naslonjen na
Staru pravoslavnu crkvu sadr&i neke od
njenih li%nih predmeta; a #to je
najva&nije, njezin grob, koji je preseljen
kad je protestantsko groblje bilo
razoreno i nalazi se unutar velikog
groblja na Ciglanama. No ono #to je
ona ostavila Bosni vi#e je od imena ulica
i spomenika. Ostavila je primjer svog
& i v o t a , k o j i j e & i v j e l a u
samoposve$enosti za op$e dobro.
O Autoru
Josh Irby je pisac koji &ivi u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, sa svojom &enom i njihovo %etvero
djece. Ve$ vi#e od jedne dekade radi sa studentima poma&u$i im da bolje ispri%aju svoje &ivotne
pri%e. Njegova knjiga, Susret sa Miss Irby, je izdata od strane izdava%ke ku$e 'ahinpa#i$,
2011 godine i dostupna je u knji&arama #irom zemlje.
joshirby.com | missirby.com
Josh Irby, autor Susret sa Miss Irby
Meeting Miss Irby is also available in English anywhere in
the world through Amazon.
Josh weaves his own personal experience of Sarajevo around the extraordinary and inspiring
story of Adeline Irbys work here I would recommend this to anyone with an interest in the
history of this fascinating city.
His Excellency Mr Nigel Casey
Her Majestys Ambassador to Bosnia-Herzegovina