Platon (Grki: , Pltn) (Atena, 428. pr. Kr. ili 427. pr. Kr. - Atena, 347. pr. Kr.

ili348. pr. Kr.) izuzetno utjecajan grki filozof,

idealist, Sokratov uenik, Aristotelov uitelj i osniva Akademije.[1]
Polazite je njegove filozofije uenje o idejama, koje su jedina prava zbilja, a svijet osjetilnih stvari samo je slika svijeta ideja. Ideje su
vjene i nepromjenljive, a osjetna bia su promjenljiva i nesavrena te postoje samo po sudjelovanju u idejama. Meu idejama postoji
hijerarhijski red. Najvia je ideja dobra koja je istovjetna s boanstvom. Svaka ideja postoji i ima mjesto na hijerarhijskoj ljestvici po
veem ili manjem sudjelovanju u ideji dobra. Nasuprot svijetu ideja stoji materija, koja takoer, kao kaotina, nesreena masa, postoji od
vjenosti. Svijet nastaje tako da demijurg oblikuje materiju po uzoru na ideje. Pritom Platon ne tumai u kakvu je odnosu demijurg prema
ideji dobra, to jest boanstvu, niti u kakvu su odnosu ideje prema Bogu, iju opstojnost i glavna svojstva on na razne naine dokazuje,
tako da su u njega u zaetku ve svi dokazi Boje opstojnosti. ovjek pripada po dui svijetu ideja, a po tijelu prolaznom svijetu materije.
Budui da je dua postojala i prije ovog ivota u tijelu, kamo je dola po kazni, spoznaja je tek sjeanje, koje je to uspjenije to se dua
krjeposnim ivotom vie oslobaa utjecaja tijela. Nakon smrti tijela, ona nastavlja ivjeti u svijetu ideja.

ivotopis[uredi | uredi kd]

Platon je roen u Ateni 21.svibnja 428. ili 427. pr. Kr. Porijeklom je iz dobrostojeearistokratske obitelji, koja svoje porijeklo navodno
vue od starih atenskih kraljeva; takoer je bio u bliem srodstvu s utjecajnim politiarom Kritijom. Platonov otac, Ariston, umro je dok je
ovaj bio jo djeak, a majka Periktiona se udala za svog ujaka Pirilampa, koji je bio blizak sa Periklom.
Platonovo pravo ime je Aristokle, a Platon (to znai irok) je nadimak o ijem izvoru postoji vie teorija: mogue je da se odnosi na
njegovu tjelesnu grau (bavio se hrvanjem), irinu ela ili na irinu njegova znanja. Kao dobrostojei aristokrat, proao vrlo opseno
kolovanje, te se upoznao s djelima mnogih grkih filozofa, koja su ostavila velik utjecaj na njegova vlastita shvaanja. Korijeni
Platonovog idealizma mogu se pronai kod pitagorejskog razlikovanja pojavnih stvari i brojeva kao neeg pojmovnog, te kod Sokratovog
shvaanja pojma kao onog opeg. Gnoseologija mu je slina heraklitskoj i elejskoj, dok mu je etika sokratovska.
Sokrat je bio stari prijatelj Platonove obitelji, a njega je pouavao posljednjih devet godina svojeg ivota. Sokratova osuda i smrt ostavile
su velik utjecaj na Platonovu linost i daljnja razmiljanja. Iako se u mladosti aktivno zanimao za politiku, te bi vjerojatno postao
politiarom u skladu s obiteljskom tradicijom, postupak demokratske vlasti prema Sokratu ogorio ga je, te se odluio kloniti
neposrednog sudjelovanja u politikom ivotu polisa i posvetiti se filozofiji. Politika i etika pitanja ipak su mu ostala u sreditu
filozofskog interesa. Postoji miljenje da je cilj njegovih politikih promiljanja bilo stvaranje drave u kojoj se ne bi mogla dogoditi
nepravda kakvu je Sokrat doivio. Nakon Sokratove smrti Platon je zajedno s nekim drugim filozofima, pobjegao u Megaru, a zatim je
proveo dvanaest godina putujui u Egipat, na Siciliju iApeninski poluotok. U Atenu se vratio u dobi od 40 godina, da bi osnovao
Akademiju.
U Ateni je ostao do 367., kada je na poziv svog prijatelja i tovatelja Diona, otputovao na Siciliju, kako bi pokuao neke svoje politike
ideje provesti u praksu. Dion je bio roak novog kralja Sirakuze, Dionizija II., koji nije imao nikakvog politikog iskustva, pa je Dion sebi
prigrabio stvarnu vlast nad dravom. Platonova zadaa bila je obrazovati Dionizija kako bi postao dobar vladar. No mladi nije imao volje
za duljim kolovanjem, pa je nakon nekog vremena protjerao i Platona i Diona. 361. Platon se opet vratio na Siciliju, no napori mu opet
nisu urodili plodom, te se slijedee godine konano vratio u Atenu. Dion je kasnije nasilno preuzeo vlast u Sirakuzi, no zbog samovolje je
ubijen, a slaba grka kolonija je ubrzo pala pod vlast Kartage. Platon se od tada posvetio pisanju i pouavanju u Akademiji.

Akademija[uredi | uredi kd]

387., po povratku u Atenu, Platon je osnovao vlastitu filozofsku kolu u Akademovu vrtu, gaju masline nedaleko od grada. Porijeklo
njegovog imena nije potpuno sigurno: po nekima je Akadem bio prijanji vlasnik zemljita, dok drugi smatraju da je to ime legendarnog
grkog junaka. Za Atenjane i druge Grke to je zemljite bilo sveto; Spartanci su ga takoer potedjeli za vrijeme invazije i pustoenja
Atike.
Akademija je bila jedna od prvih organiziranih kola u povijesti Zapadne civilizacije, a radila je sve do 529., kada ju
je bizantski car Justinijan I.dao zatvoriti kao prijetnju kranskoj misli. Detalji oko ustrojstva Akademije nisu poznati, no u nekim stvarima
je nalikovala na pitagorejske kole koje je Platon upoznao za boravka u Italiji. Pouavalo
se aritmetici, planimetriji, trigonometriji, astronomiji i glazbi. Velika vanost se pridavala matematici; navodno je na ulazu stajao natpis:
"Vi koji ne volite geometriju, ne ulazite!". Glavni cilj kolovanja u Akademiji bilo je udaljavanje uenika od promjenjivosti pojavnog svijeta i
usmjeravanje na bitak, na shvaanje opih podataka i zakonitosti, osposobljavanje za kritiko i razumsko miljenje. Za razliku
od sofistikih kola, Akademija nije teila pouavanju u praktinim stvarima. kolovanje u Akademiji je trajalo deset godina, a uenici su
sami morali snositi neke trokove odravanja. Pohaali su predavanja, seminare i diskusijske grupe, a na raspolaganju im je bila
knjinica i znanstveni pribor. U Akademiji su se kolovali mnogi ugledni intelektualci, od kojih je najpoznatiji bio Aristotel.
Tradicija Akademije je donekle prisutna i u dananjem kolstvu; razumijevanje opih zakonitosti i razvijanje sposobnosti kritikog
miljenja u uenika, cilj je veine obrazovnih ustanova. Osim toga, naziv akademija se i danas koristi u imenima najviih znanstvenih
ustanova nekih drava.

Ontologija[uredi | uredi kd]

Bit Platonova uenja ini njegovo idealistiko i dualistiko tumaenje svijeta. On govori da su ideje izvor, uzrok i uzor svega to postoji.
Za njega je pravi, vjeni i nepromjenljivi svijet, svijet ideja. Platon je u mladosti bio u dvojbi, kako promatrati svijet: Kao neto to se
mijenja, to je bila filozofija Heraklita ili neto je, to je filozofija Parmenias, koji je rekao : "Biti je, a Nebiti nije", i iz te dvojbe, je doao na
tu teoriju.
Govorio je da ovaj vidljivi, osjetilni, materijalni svijet promjenljiv, varljiv i prolazan. On je sjena, odraz, kopija svijeta ideja. Ideje
predstavljaju ope zakone, ideale na koje se ugledaju pojedinane stvari. Tumaio je da su ideje u svijetu ideja hijerarhijski poredane.
Vrhunska je ideja dobra a prema njoj tee sve ideje. Ona znai za svijet ideja ono to za materijalni svijet znai Sunce. Za njega je i
ovjekova dua ideja. Ona je u tijelu kao u ropstvu, pa jedva eka da se vrati u svijet ideja gdje je boravila prije ulaska u tijelo. Kazna za
loe due je reinkarnacija u tijelu neke ivotinje. Platon nije potovao umjetnost jer je umjetnost vidio kao reprodukciju ovog svijeta, a s
obzirom da je ovaj svijet sjena svijeta ideja, umjetnost je sjena sjene. Zato je visoko uzdizao ideju lijepog, koju je povezivao s ljubavlju, a
ne s umjetnou.
Njegova teorija moe se objasniti i sa slijedeim primjerom:
Po Platonovom razumijevanju moe se govoriti o 3 kue: Prva je ideja kue, koja je illegibilna, pa kua, koji zidar sagradi, koja je
sensibilna, te kua, koja umjetnik nacrta na platnu. Prva kua je model za drugu, a druga za treu. Mi ivimo na drugoj razini. Tako se
moe rei za svaku stvar. Za svaku stvar postoji ideja.

Gnoseologija i epistemologija[uredi | uredi kd]

Platonovo uenje o spoznaji zasniva se na njegovom idealistikom tumaenju svijeta. Ona je, prije svega, racionalistika, jer svijet ideja
jedino miljenjem moemo spoznati. Materijalni svijet spoznajemo osjetilima, ali to nije prava spoznaja. Jasno, treba napomenuti kako
Platonovu epistemologiju mi teko moemo odvojiti od njegove onotologije. Iako raniji stadiji Platonove epistemologije doista
predstavljaju oblike istog epistemolokog uenja, konani stadij iste neminovno ukljuuje poznavanje Platonovog objektivnog idealizma,
jer bi bez poznavanja iste razumijevanje posljednjeg stadija njegovog epistemolokog uenja bilo gotovo nemogue.
Osnovu svoje teorije spoznaje, Platon iznosi u svojim dijalozima Theaitet (Theetet), u kojem donosi negativni osvrt na gnoseoloka
uenjasofista i kritiku njihovog relativizma, i u Dravi (Politeia), svom najznaajnijem dijalogu u kojem jasno razlae pozitivno stranu svog
epistemolokog uenja i donosi osnovni pregled i sintezu svoje epistemologije.
U Theaitetu mi susreemo mladog matematiara, Theaiteta koji dolazi kod Sokrata (koji je glavni lik gotovo svih Platonovih dijaloga,
preko kojega je Platon jasno razloio svoja, ali i Sokratova, stajalita) kako bi s njim raspravio to je to znanje. Sokrat pristaje na raspravi
i, odluujui primijeniti neela majeutike, priupita Theaiteta to je to znanje. Mladi matematiar zapoinje s nabrajanjem pojmova i
podataka koje poznaje iz podruja matematike, trigonometrije i aritmetike, no Sokrat ga ubrzo prekida. Kae mu kako ga nije pitao to
se sve zna (treba jasno uoiti kako je Sokrat poopio podatke koje je Theaitet iznio i pretvorio ih u pojmovno, ope i stalno znanje kakvo
je sam zastupao), ve to je to znanje. Dok Theaitet razmilja o odgovoru, rasprava i Sokratova metoda zapoinju i odvijaju se na etiri
razine preko kojih dolazimo do konane sinteze Platonove epistemologije:
1. Znanje nije ulno opaanje
Kao odgovor na Sokratovo pitanje to je to znanje, Theaitet daje odgovor da je znanje ulno opaanje. Sokrat se ne slae s
mladim znanstvenikom, ali dosljedno primjenjuje svoju metodu kako bi Theaiteta doveo do toga da sam spozna svoju greku.
Prije nego otvara daljnju raspravu, Sokrat konstatira kako znanje mora, nuno, biti spoznaja onoga to jest, odnosno onoga
to je stalno, nepromjenjivo i vremenski i prostorno neovisno - to vrijedi svugdje i svagda. Nakon to se njegov sugovornik
sloi, Sokrat zapoinje s ironiziranjem njegove definicije znanja kako bi mladom Theaitetu otvorio put ka pravoj spoznaji.
Treba prije toga spomenuti kako se Platon slagao sHeraklitom po pitanju bivanja, ali samo u aspektu svijeta materija. Platon
doista nije negirao kako su promjene i prelaenja iz jednog oblika u drugi u materijalnom svijetu sasvim normalne i uobiajene
pojave koje ovjek moe ulno spoznati, no slaganje s Heraklitvom prestalo je u onom trenutku u kojem Platon raspravlja o
svijetu ideja kao svom osnovnom ontolokom konceptu. Dakle, nastavljajui raspravu Sokrat dovodi u pitanje Theaitetovu
tezu o znanju kao ulnom opaanju, koristei upravo Heraklita kao osnovni dokaz. Ako se svijet materije bazira na bivanju,
odnosno na izvjesnim promjena koje vidimo u ovom ili onom obliku (bilo da jedan predmet vidimo sivim ili bijelim, ili jednoj,
odnosno drugoj nijansi neke boje ili pak da papir vidimo u njegovoj poetnoj ili nekakvoj kasnijoj, promijenjenoj formi), on je
automatski subjektivan, relativan i zaseban za svakog pojedinca. Moja perepcija, odnosno ulno opaanje, vrijedi samo za
mene kao takvo i ono postaje i vrijedi kao istina samo za mene, dok percepcija onog drugog vrijedi samo za njega. No, takvo

je gledite evidentno relativno i podrava sofistiku tezu s kojom se ni Sokrat ni Platon nisu slagali. Prema tome, ulno
opaanje kao relativna i subjektivna pojava nikako ne moe biti pravo znanje, koje mora biti objektivno i valjano za sve koji ga
spoznaju. Ako se polazi od teze da je znanje spoznaja opeg, odnosno onoga to jest, nastavlja s tezom da je znanje ulno
opaanje, a zavrava s tezom da je ulno opaanje subjektivno i relativno, ispalo bi (koristei logiku metodu dedukcije) je
ono to jest relativno i subjektivno, a kao takvo nikako ne moe biti predmet znanja. To, naravno, ne znai da je
koncpepcija bitka kao nepromjenjive pojave kriva, ve kako je Theaitetova osnovna postavka o znanju kao ulnom opaanju
neispravna i mora se mijenjati.
2. Znanje nije istinito vjerovanje, odnosno uvjerenje
3. Znanje nije naprosto istinito vjerovanje i povrh toga "razjanjenje"
4. Istinsko znanje
U teoriju spoznaje Platon ukljuuje i svoju "teoriju sjeanja". Govorio je da
metodom dijalektike, dijaloga trebamo potaknuti duu na sjeanje na svijet ideja u kome je boravila prije
ulaska u tijelo. Zbog toga u ovom svijetu ne spoznajemo nita novo - to je samo sjeanje.

Alegorija peine[uredi

| uredi kd]

Takoer, tvrdio je da u materijalnom svijetu vidimo samo sjene svijeta ideja. To je Platon opisao u svojoj
poznatoj slici spilje u djelu Drava. Naime, Platon je opisao ovjeanstvo kao skupinu ljudi u mranoj spilji.
Iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost. Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju. Kako vani ljudi
moda nose neke stvari (kutije, na primjer), sjene koje su na zidu daju ljudima pogrean dojam o vanjskom
svijetu - ljudi s kockastom glavom (nepoznavanje svijeta ideja). Ponekad se netko iz skupine odvoji i izae
iz spilje, meutim, jaka svjetlost ih zaslijepi (zbog tame u kojoj su ivjeli) i oni u strahu tre nazad u spilju.

Etika i politika[uredi | uredi kd]

Po Platonu etiki ideal je postii vrlinu, koja se zasniva na znanju. To je tenja k ideji dobra kao vrhunskoj
vrijednosti. Dobra ideja se ne moe ostvariti samo u pojedincu nego istovremeno u zajednici, odnosno u
dravi.
Njegovo etiko uenje je povezano s uenjem o idealnoj dravi, koje je iznio u dijalogu Drava. Idealna
drava se zasniva na ostvarenju ideje pravednosti: u njoj svaki priipadnik stalea radi posao za koji je
sposoban.
Stalei u dravi su:
1.

Stale proizvoaa (zanatlije i zemljoradnici)

2.

Vojnici koji brane dravu - vrlina hrabrosti

3.

Filozofi - vladari koji svojom mudrou vode dravu.

Glavni cilj drave je dobrobit i srea svih graana, a glavna funkcija je njihov odgoj.
Upitno je koliko je Platon bio ozbiljan u svojim idejama o savrenoj dravi. Politiki stavovi koje iznosi u
svojim kasnijim spisima se razlikuju od onih u Dravi, a i sam se okrenuo realnijim rjeenjima kada se
naao u prilici da ureuje vladavinu na Siciliji.

Djela[uredi | uredi kd]

Platon je jedini antiki filozof ija su djela sauvana gotovo u cijelosti. Pisao je epigrame i pisma (ija je
autentinost upitna), ali najvaniji izvor podataka su njegovi dijalozi. U njima je u obliku razgovora iznio
suprotstavljena miljenja svojega vremena. Dijalozi su stilski na vrlo visokoj razini i govore o Platonu, ne
samo kao o velikom filozofu, nego i o velikom piscu.
est lik u dijalozima je Sokrat. Zbog toga je nejasno to od iznesenih razmiljanja pripada Sokratu, a to
Platonu. Ovo je teko odrediti budui da sam Sokrat nije zapisivao nita od svojih uenja, a nedvojbeno je
da je imao velik utjecaj na mladog Platona. Pretpostavlja se da su mnoge ideje iznesene u ranim spisima
zapravo posuene od Sokrata.

Filozofska pitanja Platon nije iznosio sustavno, nego ih je ponavljao i provlaio kroz razliite dijaloge: tako u
svojem najpoznatijem dijalogu,Dravi, govori o pitanjima onotologije, gnoseologije, politke, etike i estetike.
Svoja uenja je razvijao tokom cijelog ivota tako da i dijaloge moemo razvrstati u etiri skupine, ovisno u
kojoj su fazi nastali: tako razlikujemo spise sokratskog doba, prijelaznog, zrelog i kasnog doba.

Spisi sokratske faze[uredi

Apologija - Obrana Sokratova

Protagora o vrlinama

Ion o pjesnitvu

Lahet o hrabrosti

Lisid o prijateljstvu

Harmid o razboritosti

Eutifron o pobonosti

Drava prva knjiga

| uredi kd]

Kriton o poslunosti zakonima

Spisi prijelaznog doba

Gorgija protiv retorike

Eutidem o sofizmima

Hipija Manji o pjesnitvu

Kratil o filologiji

Hipija Vei o pojmu lijepoga - upitna autentinost

Meneksen o retorici

Menon teorija sjeanja

Spisi zrelog doba

Simpozij ili Gozba o ljubavi

Fedar o podijeli due

Drava devet knjiga

Teetet o znanju

Parmenid o dijalektici

Fedon o besmrtnosti due

Spisi kasnog doba

Sofist o biu i ne-biu

Fileb o nasladi

Dravnik nastavak Drave

Zakoni o reformi drave

Timej o kosmosu

Kritija o politikim pitanjima

Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.

Znanje koje imamo je samo mrvica onoga to nemamo.

Razborit ovjek mora dizati svoj glas ako mu se ini da se dravom loe upravlja, ali samo onda ako

Platonovi

Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.

mu ne prijeti smrt.

Platonu

Drag mi je Platon, ali mi je draa istina. (Aristotel)

Jedan od najljepih poklona koje nam je sudbina sauvala iz starog doba jesu, bez sumnje,
Platonova djela. (Hegel)