ISPITIVANJE TVRDOE

Pod tvrdoom podrazumevamo fiziko svojstvo, tj. otpor kojim se suprostavlja jedno telo ka prodiranju drugog tvrdjeg tela u njegovu povrinu. Tvrdoa se moe odrediti:
statikim, dinamikim i specijalnim metodama.

Kod statikih metoda sila ispitivanja koja deluje na utiskiva postepeno raste do maksimalne vrednosti. Kod dinamikih ispitivanja sila na utiskivau se ostvaruje udarom, ili se pak tvrdoa odredjuje na osnovu elastinog odskoka utiskivaa od povrine koja se ispituje. Najee u praksi koriene metode (statike i dinamike) date su u sledeoj tablici.

Pregled metoda merenje tvrdoa

Statike metode Brinel (Brinell) metoda HBS, HBW Vikers (Vickers) metoda, HV Rokvel (RockweIl) metoda, HRC Knup (Knoop) metoda, HK Dinamike metode Poldi (Poldy) metoda, HP Skleroskopska metoda (po oru (Shore)), HSh Duroskopska metoda, HD

Izbor materijala Osnovne osobine (kriterij) koje materijal mora zadovoljiti da bi se koristio za izradu dijelova strojeva i konstrukcija su: 1.Potrebna kombinacija mehanikih osobina (da posjeduje zadovoljavajuu vrstou, plastinost. ilavost, tvrdou) 2.Tehnologinost (mogunost obrade raspoloivim tehnologijama) 3.Ekonominost (cijena materijala mora biti prihvatljiva tritu) 4.Ekologinost (da ne zagauje okolinu i da se moe reciklirati)
Tablica za izbor materijala

Da bi se izvrio pravilan izbor materijala za izradu odreenog elementa ili konstrukcije nuno je zadovoljiti niz zahtijeva. Jedan od naina izbora materijala, primjenjujui zahtijeve za razliitim osobina je upotrebom tzv. Izbornih karata (danas dostupne putem razliitih komecrijalnih software-skih paketa).

Primjer izborne karte (kombinacija osobina: vrstoa - ilavost)

Odreivanje tvrdoe
Tvrdoa je svojstvo materijala da se bez pojave deformacija suprotstavi prodiranju drugog tijela. Veliina tvrdoe i njena dimenzija za neki materijal ovisi o metodi mjerenja. Prava vrijednost se dobije preraunavanjem putem tablica i empirijskih obrazaca. Metode mjerenja dijelimo na statike i dinamike

Ispitivanja tvrdoe neznatno oteuju povrinu ispitivanog predmeta pa se svrstavaju u nerazorna ispitivanja. Veina metoda se zasniva na mjerenju veliine i dubine otiska koji penetrator optereen nekom silom naini u ispitivanom materijalu. Metode su pogodne za metale kod kojih je mogue neka plastina (trajna) deformacija.

Materijalima koji imaju malu ili nikakvu mogunost deformacije (polimeri, guma) tvrdoa se mjeri tako da se mjeri deformacija materijala u asu djelovanja sile. Kod najeih metoda mjerenja (Brinell, Vickers, Rockwell) djelovanje sile je statiko. Kod rjee koritenih metoda (Baumann, Poldi, Shore) djelovanje sile je dinamiko.

Mjerenje tvrdoe
Mjerai tvrdoe slue za brzo mjerenje tvrdoe na povrini. Ovi ureaji su ovisno o izvedbi predvieni za mjerenje tvrdoe metala, sintetike, gume, tekstila. Tvdoa se prikazuje direktno u Rockwell B, Rockwell C, Vickers HV, Brinell HB, Shore HS, Leeb HL ili u jedinicama za tvrdou pema DIN ISO. Ureaji su pogodni za uporabu u produkciji, ispitivanju kvalitete i servisu. Pomou durometara za metalne materijale moe se brzo i jednostavno ispitati tvdoa povrine elika, sivog eljeza, alatnog elika, inoxa, gusa, legura aluminija, mesinga, bronze i bakra.

 Na podruju ispitivanja materijala ispituju se razliita mehanika i tehnoloka svojstva te se vri analiza lomova i deformacija dijelova iz eksploatacije. Statikim vlanim ispitivanjem na kidalicama utvruju se osnovne znaajke materijala koje definiraju njegovu mehaniku otpornost: granica razvlaenja (Re) i konvencionalna granica razvlaenja (Rp0,01, Rp0,2), vlana vrstoa (Rm), istezljivost (A), kontrakcija (Z), modul elastinosti (E) i dr. Ispitivanja se provode na kidalicama s vie mjernih podruja razliitih nazivnih sila, brzina optereivanja i prihvata uzoraka.

Raunalom upravljana, modernizirana verzija kidalice u potpunosti omoguava provoenje ispitivanja i registriranje rezultata

Brinellu metode
Tvrdoa po Brinellu (oznaka HB) je omjer primijenjene sile i povrine otiska ispituje se na specijalnim preama one proizvedu tono optereenje u odreenom vremenskom intervalu. Ispitivanja se vre na kuglicama od tvrdog metala.
0 ,102 F HB = S
F = sila S = ploha kuglice (mm)

Kao mjerilo tvrdoe po Brinelu usvaja se kolinik sile, koja djeluje na odgovarajui utiskiva u obliku eline kuglice i povrine kalote otiska koju taj utiskiva ostavlja na povrini predmeta. Prema tome, tvrdoa po Brinelu je: HB= F/A gdeje: A, mm - povrina otiska kalote i F, daN- sila utiskivanja. Konaan izraz za izraunavanje veliine tvrdoe po Brinelu je: gdeje: F, N sila utiskivanja, D, mm - prenik kuglice - utiskivaa i d, mm - prenik otiska. h, mm dubina kalote (otiska)

Shema merenja tvrdoe po Brinelu

Otisak u materijalu (kalota)

Promjer eline kuglice D moe biti od 1-10 mm (1, 2, 2.5, 5 i 10 mm), a sila kojom se optereuje kuglica F takva da veliina proizvedenog otiska (d) bude u slijedeem omjeru s promjerom kuglice D: d=(0,24 - 0,6)D

Vrijednost izmjerene tvrdoe

190 HSB 2.5 / 187.5 / 15

Oznaka tvrdoe Promjer kuglice = 2.5

Sila utiskivanja = 187.5 Vreme utiskivanja =15

Tvrdoa po Brinellu ista je za neki materijal bez obzira na dijametar kuglice ako je kut utiskivanja konstantan (centralni kut izmeu dva polumjera kuglice koji spajaju centar kuglice s krajevima dijametara d 1 otiska). = sin = const
D 2

Tvrdoa danog materijala mjerena raznim kuglicama nee se promijeniti ako je P/D2 = const = K 0.2D<d <0.6D

Materijal Meko drvo Tvrdo drvo Aluminijum Bakar Meki elik Nerajui elik Staklo

Tvrdoa 1.6 HBS 2.6 do 7.0 HBS 15 HB 35 HB 120 HB 1250 HB 1550 HB

Vickersova metoda
Vickersova metoda (oznaka HV) uklonjeni su nedostatci iz Brinellove metode (ogranienost mjerenja 450 HB) tako to je upotrijebljen najtvri materijal za penetrator - dijamant, te ovisnost iznosa tvrdoe o primijenjenoj sili utiskivanja kuglice. Umjesto kuglice koritena je etverostrana piramida sa kutom izmeu stranica od 1360 .

HV

Vrijednost izmjerene tvrdoe

460 HV 30 / 20
Oznaka tvrdoe

Vreme utiskivanja =20

Sila utiskivanja =30

Tvrdoa po Vickersu jednaka je Brinellovoj a izraunava se po formuli:

Gdje je:
F, N sila utiskivanja, A (mm2) povrina otiska u obliku pravilne etvorostranine piramide sa kvadratnom osnovom, d (mm) dijagonala otiska, h (mm) dubina otiska, a (mm) stranica kvadrata

Rockwellova metoda
Rockwellova metoda mjeri se dubina prodiranja penetratora. Vrijednost tvrdoe oitava se na ljestvici tvrdomjera i to nakon rastereenja. Penetratori su dijamantni stoac ili kuglica od kaljenog elika. Ukupna mogua dubina prodiranja je 0.2 mm i podijeljena je na 100 dijelova pa je jedinica za tvrdou po Rockwellu = 0,002 mm. Veim iznosima tvrdoe pripadaju vei brojevi.

Kod ove metode se u metal (po ovoj metodi se mjeri tvrdoa samo metalnih materijala) utiskuje dijamantni stoac (engl. "cone" - HRC metoda) ili kuglica od kaljenog elika (engl. "ball" - HRB metoda).

Ljestvica je okrenuta naopako pa je maksimalna tvrdoa po Rockwellu = maksimalnoj dubini prodiranja umanjenoj za stvarnu dubinu prodiranja penetratora HR = 0,2 e Prednost metode je brzina mjerenja jer se vrijednost za tvrdou oitava direktno na ljestvici tvrdomjera

Odreivanje tvrdoe je uobiajena metoda koja se koristi u razliitim podrujima. To je vana tehnika kojom odreujemo kvalitetu razliitih materijala i mehanikih dijelova nedestruktivnom metodom.

Dinamike metode
Tvrdoom pri udarcu smatramo odnos izmeu rada pri udaru A koji apsorbira materijal uslijed utiskivanja kuglice i volumena utisnutog segmenta kuglice V. Za plitke otiske
A Hf = kp / mm 2 V

V =

d 4
32 D

d = promjer otiska

D = promjer kuglice

Norme za tvrdou
DIN EN 1003 ispitivanje tvrdoe po Brinellu DIN 50132 po Brinellu na temperaturu do 4000C DIN 50133 ispitivanje tvrdoe po Vickersu DIN EN 10004 ispitivanje tvrdoe po Rockwellu DIN 50150 tablice za usporedbu mjerenja razliitim metodama

MATERIJALI

Metali
Svojstva metalnih materijala ovise o rasporedu atoma koji je uvjetovan meu atomskim vezama. Pravilan raspored atoma u prostoru zove se kristalna struktura a prikazuje se prostornom reetkom. Toplinska obrada metala bazira se na injenici da svojstva materijala proizlaze iz strukturnih oblika tih materijala.

 Legure ili slitine vrste su otopine metala ili nemetala u metalu i pripravljaju se radi postizanja odreenih svojstava.

Tako legure mogu imati veu tvrdou, otpornost na koroziju ili bolja neka druga svojstva od metala od kojih su sastavljene

Nehrajui elik Metali i legure

eljeza visoke finoe

Meki elik

Lijevano eljezo

Najvia odriva temperatura

Metali
Postupci toplinske obrade (oni koji vode otvrdnuu i ovrsnuu): - obrada s polimorfnim pretvorbama - obrada bez polimorfnih pretvorbi nazivaju se kaljenje ili poboljavanje Dva su postupka za ovrivanje legura: - Rastvorno arenje da se postigne monofazna otopina - Starenje ili dozrijevanje rastvornog eljeza izluuju se legirajui elementi (povisuje vlanu vrstou i granicu razvlaenja)

Legure
Postupci koji mijenjaju svojstva legura: Poboljanja obradljivosti odvajanjem estica Ublaavanje negativnog djelovanja prethodne obrade hladnim deformacijama Smanjenje negativnog djelovanja segregacije Usitnjavanje zrna Privremeno poveanja zrna Ublaavanje negativnih posljedica zavarivanja, kovanja, valjanja itd. Snienje vlastitih naprezanja proizvoda

Neke legure mijenjaju svojstva sudjelovanjem obaju mehanizama (alatni elici, brzorezni elici za rad na povienim temperaturama, visokolegirani ultravrsti elici). Glavni parametri toplinske obrade metala su vrijeme i temperatura, iz ega se izvodi brzina ugrijavanja odnosno ohlaivanja.

eljezne legure

Obraene legure

Podjela postupaka toplinske obrade: 1. ista ili prva toplinska obrada (ugrijava se cijela masa proizvoda - ne mijenja se kemijski sastav) 2. Toplinska obrada povrinskih slojeva (radi promjene kemijskog sastava povrine) a) bez promjene kemijskog sastava (ugrijavaju se samo povrinski slojevi proizvoda) b) termokemijske obrade(nitriranje,boriranje itd) c) prevlaenje izluivanjem iz plinske faze

elik
To je kovna legura eljeza sa ugljikom i primjesama mangana, silicija, sumpora, fosfora i drugih elemenata. elici najee sadre od 0,05 do 1,5% ugljika. Osnovne metode za dobivanje elika su Simens-Martinova i elektrina metoda u visokim peima ili u Besemerovim ili Tomasovim konvertorima. Broj primjesa koje ulaze u elik moe biti i do 27 elemenata.

Recikliranje elinih konzervi

Skupljanje koritenih elinih konzervi Reciklirane eline konzerve Preanje konzervi

Izvlaenje ploa u tanki lim

Usitnjavanje

Ponovna prerada Lijevanje tekueg eljeza u ploe

elik
Podjela primjesa u eliku: a) Stalne ili obine primjese primijese sadrane u rudama ili sirovini od koje se proizvodi elik (C, Si, Mn, S, P). Njihov sadraj se kree od 0.08 do 01 % po elementu. b) Skrivene primjese takoer primjese elika ali u vrlo malom omjeru (plinovi kisik, duik, vodik i drugi)

c) Sluajne ili lokalne primjese nalaze se u rudi ali samo u nekom odreenom geografskom predjelu (uralske rude sadre puno Cu) ili zbog vrste tehnolokog procesa dobivanja legure. d) Specijalne primjese (elementi za legiranje) dodaju se namjerno kako bi se dobile specijalne vrste elika s odreenim karakteristikama takav elik zove se legirani elik.

Postupci toplinske obrade

arenje struktura se pribliava stanju ravnotee postupak se provodi sporo a) arenje I reda - difuzijsko arenje - arenje na grubo zrno - arenje za redukciju zaostalih naprezanja - rekristalizacijsko arenje

b) arenje II reda - normalizacijsko arenje - arenje za spreavanje flokula (flokuke nastaju ispod 2000C) Kaljenje - struktura legure udaljuje se od stanja ravnotee to je postupak transformiranja eljeza u martenzit ili bainit.

elik
Kaljivost = zakaljivost i prokaljivost Zakaljivost = visina postignute tvrdoe gaenja dobivena u idealnim uvjetima (ovisi o temperaturi i vremenu kaljenja) Prokaljivost = karakterizira jednolikost postignute tvrdoe gaenja po poprenom presjeku proizvoda (ovisi o dimenziji proizvoda, sastavu elika, brzini gaenja)

Klasifikacija elika prema primjeni

Klasa elika
I. Graevinski elik II. elik za konstrukcije A. Za ope namjene B. Za specijalne namjene

Grupa elika
Ugljini Legirani Male, srednje, poveane i visoke prokaljivosti Otporan na habanje, na koroziju, velike vrstoe, s poveanom sposobnosti obrade Za rezni alat, za kalupe, za mjerne instrumente S odreenim koeficijentom irenja, s visokom elektrinom otpornosti, magnetni, ne magnetni, s modulom elastinosti koji ne ovisi o temp.

III. Alatni elik IV. elik sa posebnim fizikim svojstvima

Asortiman elika
Valjani elik elik specijalnih profila za:
strojeve, brodove, opruge

Vrue valjani elik eline trake - vrue valjane, hladno valjane, termiki obraena, nehrajue eline ice okrugle hladno vuene eline cijevi beavne hladno vuene

eljezni ljevovi
Lijevom se smatra svaka metalna legura (ili isti metal) koja nakon lijevanja u kalup i nakon skruivanja (kristalizacije) nije bila toplo ili hladno oblikovana deformiranjem. Sivi lijev eljezna legura s vie od 2% ugljika s dodacima Mn a ponekad i P koja kristalizira mjeovito. Cijepljeni sivi lijev smanjena koliina ugljika ime je poveana vrstoa.

Neeljezni materijali
Bakar i njegove legure Osnovne karakteristike bakra: elektrina vodljivost, toplinska vodljivost, vrstoa oksidacijska otpornost, otpornost na puzanje, korozijska postojanost. Svojstva se mogu poboljati legiranjem ali se tada smanjuju elektrina i toplinska vodljivost. Nedostatci: visoko talite, ne smije doi u dodir s hranom ili za preradu namirnica jer se prekrije zelenom prevlakom (bakreni acetat)

Bakar
Nelegirani bakar dobra elektrina i toplinska vodljivost koje se baziraju na pokretljivosti slobodnih elektrona metalnih stanja. vrstoa mu ovisi o otopljenim primjesama, to je ii to ima manju vrstou. Dodavanjem male koliine pravilno odabranih legirajuih elemenata moe se povisiti vrstoa a da se ne smanji elektrina vodljivost.

Bakrene legure
Klasificiraju se prema koliini glavnih legirajuih elemenata. Mjed bakrena legura s dodatkom cinka . Bronca bakrena legura s dodatkom kositra, olova aluminija silicija, eljeza, mangana itd

Nikalj i njegove legure

Nikal je tehniki zanimljiv zbog fizikalnih , mehanikih i tehnolokih svojstava, korozijske postojanosti i utjecaja na svojstva drugih metala. Otporan je na atmosferske utjecaje, postojan u morskoj vodi, neoksidirajuim hladnim kiselinama, lunatim otopinama i rastaljenim jakim luinama.

Aluminij
Aluminij se u prirodi nalazi u obliku oksida i smjese oksida iz kojih se metal izdvaja skupim elektrolitskim postupkom. Sirovi metal se rafinira ime se oksidiraju veine neistoa. Tehniki aluminij nelegirani aluminij male gustoe i korozijske otpornosti te lijepog izgleda. Ima visoku elektrinu i toplinsku vodljivost. Mekan i male vlane vrstoe

Titan i njegove legure

Prirodni titan nalazi se kao rutil (TiO2) i ilmenit (TiO3). Tehniki titan otporan je na koroziju. Ima dobru toplinsku provodljivost, dobro je obradljiv i vrlo ilav. Titanove legure postojane na visokim temperaturama - zrakoplovna, svemirska i naftna industrija

Magnezij i njegove legure

imaju najmanju gustou i osrednju vrstou. Najee se upotrebljava kao dodatak aluminijskim legurama. Magnezijske legure se slabo koriste zbog svoje velike kemijske reaktivnosti (samozapaljenje vrelite mu je blizu talita). Magnezijske legure: mala masa, dobar odnos izmeu vrstoe i gustoe