Tihi sumrak se lagahno sputao na zemlju, sunce je tonulo ka zapadu gasei se negdje daleko.

Sve se preputalo noi koja dolazi traei u njoj svako svoj odmor i smiraj. Stariji bi poslije veere otili u komiluk da uz kahvu promuhabete zavijajui svoje razgovore u guste oblake dima, i kao da su sa svakim otpuhnutim dimom otpuhivali jedan po jedan problem, a nije bilo seljaka koji nije imao problema, ni starog ni mladog... Starije je muila briga kako e njive u proljee uzorati, hoe li imati dovoljno sjemena za sijanje, kako da pokose tolike dulume mlade rosne trave, pa kako da sijena sadjenu, a ta tek kada doe jesen, ito, razni plodovi, pa jo je tu krupna i sitna stoka,a zima, bolje da o njoj i ne mislimo govorili su seljaci zamiljenih pogleda pratei vijuganje dima po maloj sobici svako zanesen onim to ga eka, to stoji pred njim. Sada je tek proljee, a toliko toga jo eka umornog seljaka, sve jedan za drugim poslovi se niu, zato su seljaci kratili ta sijela kako bi sutra mogli rano ustati i prionuti za posao. April je. Mlada zelena trava istom nikla se zelenila po livadama. Behar je na sve strane mirisao opijajui svojim mirisom. Svako je svoju bitku vodio. Stariji su se brinuli za svoju porodicu, dok su se mlaI brinuli kako da je osnuju, kako da izaberu za svoj ivot to vjernijeg saputnika, kome ljubav da poklone, za koga svoje srce da veu. Nije to bila nimalo lahka borba, to je dobro znao i mladi Hasan, i o tome je svo vrijeme razmiljao dok je lagahno koraao seoskim sokakom idui ka onoj koju je srce samo izabralo. Dobro je on poznavao taj put, jer nije mala stvar est mjeseci svake noi tim istim putem prolaziti, est mjeseci je otkako on i Merima aikuju. Meutim ova veeranja no nije bila kao druge noi, jer ono to je namjeravao Hasan da je pita ove noi nije bilo neto uobiajeno to se deava svaki dan. Veeras je Hasan rjeavao svoju sudbinu. Veeras e upitati Merimu da li hoe da se uda za njega, jer vrijeme mu je bilo da se eni, da se i on ve jednom skrasi. Primicao se polahko ka njenoj kui, ve je vidio njene pendere, a iza njih jednu sjenu. Srce mu zaigra od sree. Bila je to Merima, ekala ga je da joj se javi. Primakavi se muebecima Hasan nazva selam nato mu Merima odvrati. Nije znao kako da zapone pa je jedno vrijeme utio smiljajui ta da kae. -Neto mi nisi priljiv ove noi Hasane,- ree mu Merima. -Razmiljam o neemu, pa ne znam kako da ti kaem. Tie se nas dvoje i nae sree.. Htio bih neto vearas da te upitam..vjeruju da mi nije nimalo lahko..dugo sam o tome razmiljao..evo ve je est mjeseci otkako ja i ti aikujemo..imala si dovoljno vremena da me upozna. A Bogami i ja tebe, pa bih htio da te pitam..hoe li se udati za mene? Dok je ovo s tekom mukom izgovarao, Merima ga je sluala skoro i ne diui bojei se da nee ta propustiti iz njegovog govora. Znala je da i taj dan mora doi, da se i ona mora udati i napustiti roditeljsko gnijezdo, a evo sada joj se ukazuje prilika da se uda za onog kojeg njeno srce sevdie. Merima je bila iz dobre, ugledne i pobone porodice u kojoj se dralo do namaza, do uenja Kurana i do islamskog naina ivljenja. Hasan je s nestrpljenjem oekivao ta e mu Merima odgovoriti, te ona napokon poslije krae stanke ree: -Ve od samog tvog dolaska vidjela sam ti na licu neki nemir, prepostavljala sam ta te je muilo, znala sam da e doi vrijeme kada e me zaprositi..I ja sam o tome razmiljala isto kao i ti, zato me sluaj dobro ta u ti sada rei..Tiina je zavladala meu njima, uinilo im se da uju kako im srca kucaju, negdje u daljini su se uli zrikavci, zvijezde su treperile na nebu, bilo je tako tiho kao da je sve ekalo nastavak govora.

-Hasane, moj Hasane, poi u za tebe, ali pod dva uvjeta. Prvi u ti rei sada, a drugi tek izvri ovaj prvi. -Reci Merima to god hoe, uiniu sve to od mene trai- progovori Hasan s nestrpljenjem. -Moj prvi uvjet nee biti teak samo ako tvoj iman i tvoja ljubav budu dovoljno jaki, ti e to veoma lahko obaviti. Moj uvjet je da od sada, od sutranjeg dana pone klanjati pet vakat namaza i da tako nastavi itav mjesec dana, pa kada tako uini ond u ti rei i svoj drugi uvjet. Nije Hasana ovo zaudilo, jer je on zna jo iz mektebskih dana kada su se njih dvoje takmiili ko e vie i bolje znati, ko e vie pitanja postaviti starom Ibrahim efendiji, ko e ljepe uiti Kuran. Ona je nastavila da obavlja Allahove zapovijedi, a on je to s vremenom zaboravljao, a pogotovu kako je prestao ii u mekteb. Na dumi je uvijek redovan bio, ali nije imao vremena za ostale namaze tako da ih je proputao jedan po jedan ne obazirui se na njih. Alkoholu se nikada nije pribliio, a kamoli s njim posla imao. Bio je estit momak, poten, vrijedan i iskren. U svemu se drao Allahovih uputa osim kod namaza. Merima je to sve veoma dobro znala, a znala je da je ostavljanje namaza veliki grijeh, grijeh koji moe ovjeka da izvede iz vjere, te da bi ga vratila na pravi put Merima mu postavli ovaj uvjet. -Dobro ree Hasan, uradiu kako ti kae. Ve je kasno moram ii, ree Hasan. Allahimanet Merima-proaputa on. -Allahimanet- odvrati mu Merima i nasloni glavu na prozor pratei pogledom Hasana ija se figura polahko gubila utapajui se u mrak. Te noi, leao je Hasan na postelji otvorenih oiju, san mu nije dolazio, mislio je o Merimi i o njenom drugom uvjetu. Za ovaj prvi se nije ni malo bojao, jer je i prije klanjao, dok je bio kao dijete, sada samo treba da raspali u svom srcu ar imana kojeg su tolike godine zaborava na Allaha skoro ugasile, sve e biti u redu, i Allah e mi pomoi, jer moj nijet je iskren i elim da kroim pravim putem. Ujutro, jo prije izlaska sunca je ustao zauvi pljuskanje vode napolju. Njegova majka je uzimala abdest. Skoio je iz kreveta te brzo pritao bunaru izvlaei kofu s vodom. Majka je zastala briui lice od hladne bunarske vode, gledala je nekada tako davnu ve skoro zaboravljanu sliku kada je Hasan zajedno sa njom na ovom istom bunaru abdest uzimao. A evo sada El-hamdulillah, Hasan mi je ponovo onaj stari. Tako je govorila sama sebi Aja hanuma gledajui svog sina Hasana kako s radou uzima abdest. Taj sabah koji je klanjao nakon toliko godina urezao se Hasanu u srce, nikada nije osjetio toliku ljepotu kao sada, inilo mu se da sve ivo i neivo oko njega seddu ini Allahu, slavei ga i hvalei. U njegovom srcu ponovo je poeo da gori iman, iman kojeg nita na ovom svijetu ne moe ugasiti. Nakon namaza dugo je dovio, molio je Allaha u svojoj dovi da mu uvrsti noge na Allahovom putu, da mu podari sreu na oba svijeta. Molio je za oprost grijeha, svojih i roditeljskih, molio je Allaha za svoju Merimu i za njihovu zajedniku sreu. Aja hanuma ga je gledala blagim majinskim pogledom punim ljubavi i zadovoljstva. Prila mu je i kao nekada u stara doba poljubila ga u elo, a dvije suze, suze radosnice su se skotrljale niz starako izborano lice. -Eh, da ti je sada tvoj babo iv- proaputa Aja, briui suze svojom bijelom amijom. Sluajui kako ptice pjevue, kako veliaju svojim jezikom Allaha d.., gledajui kako sunce izlazi prelamajui se kroz jutarnju rosu u travi, Hasan i njegova majka su ispijaIi jutarnju kahvu.

-Majko,-ree Hasan- ini mi se da u svom ivotu nikada ljepe ni mirisnije kahve nisam popio do sada. -Jeste sine, tako je, ni sam ne zna koliko mi je ovog jutra kahva bila slatka.-odgovori mu majka. Poto je dorukovao, ode u talu izvede volove i uputi se u njivu. itav je dan orao, osim to je povremeno prekidao da bi namaz obavio. Poslije namaza osjeao se odmornije nego kad bi nekada spavao. Umora kao da nije bilo. Navee, kada bi zavrio s poslom, klanjao bi akam namaz, te poslije toga uio Kuran. Majka je sjedila pored njega pobono ponavljajui ono to bi on uio, zatim bi veerali klanjali jaciju te bi majka otila na spavanje, a Hasan Merimi pod prozore. Priao joj je o svom osjeaju koji ga obuzima dok staje na namaz, o radosti koju osjea, o vodi kojom abdest uzima, o pticama koje ine zikr, o svojo staroj majci kako se zadovoljno smjeka, kako joj je srce puno neke neopisive radosti. On bi tako priao, a ona ga je s panjom sluala i radovala se zbog toga. I tako su prolazili dani, a Hasan je izvravao s potpunom predanou uvjet koji mu je Merima postavila. Odbrojavao je dane i s nestrpljenjem oekivao kada e doi i dan u kojem e saznati drugi dio uvjeta. Napokon poslije mjesec dana Hasan ree Merimi: -Merima zna li da je danas trideseti dan otkako sam te zaprosio, sjea li se naeg dogovora. -Sjeam se dobro moj Hasane, kako da se ne sjeam, jer sam i ja kao i ti dane odbrojavala. Vjerovatno si se pitao koji je to drugi uvjet, ta bi to moglo biti, e pa sada u da ti kaem. Moj drugi uvjet je, ako hoe da poem za tebe, jeste da ostavi namaz i da vie ne klanja. Pa ti sad izaberi ili ja ili namaz. Hasan nije mogao da vjeruje. Nije to bila ala, dobro je znao kada se Merima ali a kada je ozbiljna. Stojao je na mjestu kao okamenjen. Zar da ostavim namaz koji mi je tako prirastao za srce, ali i Merima je? Zar da napustim Allaha? Ali ako to ne uinim izgubiu Merimu. Ako Allaha ostavim neu imati sree ni na ovom ni na buduem svijetu, a ako ostavim Merimu opet neu imati sree. ta sada da radim? A ta da kaem majci kada me bude budila na sabah, ta u joj onda rei? Da sam ostavio namaz i Allaha radi djevojke. to me stavlja na ovakvu kunju, to me stavlja na ovakav plamen, zar nije mogla nita drugo nai. Kud god da se okrenem za mene je vatra, izgorjeu na obje strane. O moj Boe, pomozi mi- vapio je Hasan u sebi. Hasan se borio protiv samog sebe, srce je htjelo svoje, a razum svoje. Nakon dueg razmiljanja Hasan progovori tihim glasom, suze su mu se kupile u oima, glas je podrhtavao, vidjelo se da nije ni malo lahka odluka koju je donio. -Merima, ovo to trai od mene je nemogue. Kao da hoe da me rastrga, da si bilo ta drugo traila uinio bih to..ali ovo to trai..ovo je previe, ja namaza neu ostaviti sve dok sam iv. Allah mi je Merima prei od svega, i od tebe pa ak i od mene samog. -Allahimanet, Merima- ree Hasan i okrenu se da ode. -Stani Hasane bolan, nisi jo uo moj odgovor. Hasan stade ne shvatajui ta sad hoe od njega. -Hasane moj, ovo je bila samo kunja. Htjela sam da te iskuam da vidim koliko je tvoja vjera jaka, koliko ti voli Allaha. Sada sam sigurna da nisi klanjao zbog mene, da bi mene oenio, sada znam da ti je Allah od svega prei i da tako treba da bude. Ako me sada pita da li u se udati za tebe moj odgovor ve zna.

Kada ovo u, Hasan poskoi od sree, uzviknu takvo gromoglasno tekbir da ga je cijelo selo ulo. A kroz hevtu dana ula se svadbena pjesma, Hasan je dovodio Merimu svojo kui, svojoj staroj majci da je slui i da na nju pazi. Tako je Hasan odolio ovom plamu kunje i odluio se da po cijenu gubitka Merime ostane na pravom putu bez obzira ta se desilo i kako bio gubitak veliki, meutim kada si sa Allahom nikad ne moe izgubiti.