1

Aristotelovi spisi O usnovinama i O proricanju iz snova pripadaju zbirci kraih psiho-

biologijskih spisa poznatoj kao Parva Naturalia. Neprijeporno se radi o dva autentina
Aristotelova spisa, pri emu potonji, usprkos svojoj kratkoi, zauzima posebno mjesto u
cjelokupnom Corpusu Aristotelicumu, zbog osjetne ironije koja je potpuno nesvojstvena
Aristotelovom, inae objektivnom i nepristranom stilu. Prijevodi su sainjeni prema grkim
izvornicima izdanim u dvojezinom izdanju Loeb Classical Library (Aristotle, On the Soul -
Parva Naturalia - On Breath, No.283, Harvard University Press, Cambridge, Mass,
1955.), a pri prevoenju su koritena i druga izdanja grkog izvornika (Berlinsko iz 1831. i
Pariko iz 1878.), te dva engleska prijevoda (W.S. Hettov i J.I. Beareov).

Ar i st ot el
O usnovinama
a



458a 35 1. Nakon tih stvari treba istraiti o usnovini, i to najprije u kojem
458b 1 se od dijelova due
b
pojavljuje, te da li je to djelovanje umnog ili osjetilnog dijela, jer samo
tima naim dijelovima neto spoznajemo. Ako je uporaba vida gledanje, sluha sluanje i uope
osjetilnosti
c

5 opaanje, ako su neki opaaji zajedniki (svim osjetilima), kao to su oblik, veliina, kretanje
i tome slino, a drugi su pak zasebiti, kao to su boja, zvuk ili okus, te ako sve to drijema i spava nije
uzmono gledati, a isto je i sa ostalim osjetilnostima, onda je bjelodano da u snovima nita ne
opaamo. Dakle, usnovinu ne opaamo
10 osjetilnou, ali zacijelo niti mnijenjem. Jer ne kaemo samo da je ono to nam (u snu)
prilazi ovjek ili konj, nego da je to takoer i bijelo ili lijepo, a kojih mnijenje bez opaaja ne izrie nita
niti istinito niti lano. No u snovima se dogaa da dua ini upravo to, jer istom
15 drimo kako vidimo da je ono to nam prilazi ovjek i da je bijel. Nadalje, osim o usnovini mi
promiljamo i o kojeemu drugom, kao kada u budnom stanju neto opaamo, jer o onome to
opaamo esto i togod promiljamo. Isto tako u snovima katkad promiljamo i o drugim stvarima
osim prikaza
d
. To bi bilo bjelodano onomu koji bi
20 kad se probudi zadrao snove na umu i pokuao ih zapamtiti. A neki ak gledaju i takve
usnovine da im se, primjerice, ini kao da si razbacane stvari sklanjaju po nekom zapamenom
redoslijedu. Jer njima se esto dogaa da pred svojim oima sklanjaju na svoje mjesto i
neto drugo osim tih prikaza u snu. Stoga je bjelodano da sve
25 usnovine nisu tek puke prikaze u snu, te da ono o emu tada promiljamo mnimo uz pomo
mnijenja.
O svemu tome izvjesno je barem toliko da je ono to nas u budnom stanju obmanjuje kada
bolujemo, isto to u snu stvara to djelovanje. I onima koji su zdravi pa i onima koji znaju (pravo
stanje stvari), Sunce se na isti nain ini jednu stopu veliko. No bez
30 obzira da li je predodbeni dio due isto to i osjetilni ili nije, prikaza ne nastaje bez gledanja
i opaanja neega. Jer previa i preuje tek onaj koji neto uistinu gleda i slua, iako ne to to mu se
ini. U snu pak ne postoji nikakav podmet niti gledanju, niti sluanju, te openito niti
459a 1 uope ikakvom opaanju.
Nije, dakle, istina niti da ovjek u snu nita ne gleda, niti da osjetilnosti nita ne trpe.
Mogue je, naprotiv, da i vid, pa i ostale osjetilnosti, neto trpe, a svaka od tih trpnji ponaosob na neki
nain
5 podraava pojedinu osjetilnost upravo onako kao kada je (ovjek) budan, iako ne ba posve
na isti nain kao kada je budan. Ponekad pak i mnijenje (onima koji spavaju) kazuje da je vievina
1

lana, ba kao i onima koji su budni, a ponekad je pak (mnijenje) zatomljeno te se povodi za prikazom.
Dakle, bjelodano je da to djelovanje koje nazivamo sanjanjem ne
10 dolazi od rasudnog, niti od razmiljajueg, pa niti od osjetilnog dijela due naprosto, jer bi
inae (u onoga koji spava) bilo i gledanja i sluanja naprosto. Kako, dakle, i na koji nain (nastaje
sanjanje) sada treba istraiti. Neka bude pretpostavljeno barem ono to je oigledno,

1
To oecvov je ono na to se upravlja pogled, ono to se vidi ili gleda.
2
naime da je to djelovanje osjetilnog dijela, ba kao i sam san. Jer spavanje ne nastaje u jednom
(dijelu due) ivih bia, a san
15 u drugome, nego oni nastaju u istome (dijelu)
2
. No budui da je o predodbi ve reeno u
spisima o dui
3
, i da je s jedne strane predodbeni dio due jednak osjetilnom, a s druge da su
predodbeni i osjetilni dio ipak razliiti, jer je predodba kretanje koje nastaje od opaaja u
djelatnosti, dok izgleda da je usnovina nekakva prikaza
20 /jer prikazu u snu nazivamo usnovinom, ili naprosto, ili na neki posebni nain/, bjelodano je
da sanjanje dolazi od osjetilnog dijela due i to od njega kao predodbenog.

2. to je usnovina i kako nastaje najbolje emo razmotriti iz onoga
25 to se za sna dogaa. Osjetnine, svaka kroz svoje osjetilo, u nama stvaraju opaaje, a
djelovanje koje iz njih nastaje u osjetilima je prisutno ne samo kada su opaaji djelatni, nego i kada oni
minu. Izgleda da je ovome djelovanju vrlo slino ono u predmeta koji se
30 kreu
4
. Jer kod tih stvari pokretalo vie ne pokree dodirujui (pokrenuto).Naime, pokretalo
je pokrenulo neku koliinu zraka, a ona tako pokrenuta dalje pokree drugu (koliinu zraka), te na taj,
459b 1 dakle, nain nastaje kretanje i u zraku i u tekuinama, sve dok se ne zaustavi. Treba
pretpostaviti da se neto slino zbiva i kod preinake. Jer tijelo koje je ugrijano pod djelovanjem topline
ugrijava i oblinje tijelo i to se razdjeljuje sve dok se ne doe do njegova poela. Tako te se to
nuno zbiva i s onim dijelom u kojemu je opaanje, budui
5 da opaaj u djelatnosti jest nekakva preinaka. Stoga to djelovanje nije prisutno samo u
osjetilima koja neto opaaju, nego i u onima koja su to prestala initi, i u dubini i na povrini
5
. To je
bjelodano kada togod istovremeno opaamo. Jer djelovanje prati premjetanje osjetila, kao
kada (pogled premjestimo) sa sunca u sjenu. Tada se,
10 naime, dogaa da nita ne vidimo, jer se kretanje prouzroeno svjetlou jo uvijek nalazi u
naim oima. Ako pak dugo vremena gledamo samo u jednu boju, bijelu ili zelenu, onda nam se sve
na to upravimo pogled ini da je iste takve boje. Ako zatvorimo oi nakon to smo gledali u sunce ili
neki drugi sjajni predmet, i ako paljivo
15 promotrimo, ini nam se da u pravcu (gdje se nalazi podmet) vidimo njegovu sliku, najprije u
istoj onoj boji, zatim se ona mijenja u crvenu, a potom u grimiznu, sve dok ne doe do crne boje i
konano ne iezne. I kada se ljudi okrenu od predmeta koji se kreu, primjerice od rijeka,
20 a ponajvie od onih koje teku velikom brzinom, uini im se kao da se i stvari koje miruju -
kreu. Dogaa se i da ljudi oglue od velike buke, da izgube osjetilo njuha od snanih mirisa, a tako je i
u slinih stvari. Te se stvari, dakle, bjelodano dogaaju na taj nain.
25 Da osjetila brzo opaaju i neznatne razlike, pokazuje ono to se dogaa sa zrcalima. I
zasebno je prouivi, o toj stvari netko bi mogao razmisliti i dvojiti. Iz toga je u isto vrijeme bjelodano
da ba kao to osjetilo vida
6
neto trpi, isto tako neto i tvori. Jer kada se
30 u doba mjesenica ene gledaju u izuzetno istim zrcalima, povrina zrcala postaje poput
krvolike magline; ako je pak zrcalo novo, takvu mrlju nije lako otrti, a ako je staro, onda je to lake
uiniti. Uzrok
460a 1 tome, kako rekosmo, jest taj to osjetilo vida ne trpi samo togod od zraka, ve neto tvori i
pokree, ba kao i sjajni predmeti. Jer osjetilo vida i jest jedna od stvari koje posjeduju sjaj i boju.
Stoga
5 je razlono da se u vrijeme mjesenice oi nahode kao i svaki drugi dio tijela. A i po naravi
ih dopada da budu prokrvljene. Zato u vrijeme mjesenice zbog nemira i uspaljivanja krvi dolazi do

2
Ovdje zadravam J.I. Bearov prijevod, dok W.S. Hett dvojbeno mjesto prevodi posesivnim
umjesto partitivnim genitivom.
3
De Anima, 429a 1.
4
To |cocvov je najprikladnije prevesti kao 'noevina', odnosno to je ono to je pokrenuto
kretanjem neeg drugog.
5
Prema J.E. Beareu to se odnosi na dijelove osjetila.
6
Aristotel ovdje i u narednim reenicama pod pojmom q oi zacijelo ne podrazumijeva
osjetilnost vida, ve prije osjetilo vida, odnosno oko.
3
nama nezamjetljive, ali ipak prisutne promjene u oima ena, /jer je narav sjemena i menstrualnog
izljeva ista/, pa one pokreu jednu koliinu
10 zraka. Taj zrak prenosi stanovitu kakvou, /i to upravo onakvu kakvu sam trpi/ na zrak koji
se nalazi odmah do zrcala, a taj je opet prenosi na povrinu zrcala. Tako se i od haljina one najie
najbre uprljaju, jer ono isto najotrije oituje ono to bi se na njemu moglo pojaviti, pa ono najistije
oituje i najneznatnija
15 kretanja. Bronca zbog svoje glatkoe jest takva da se na njoj doticaj najbolje opaa, /treba
znati da je doticaj zraka poput trenja, otiranja ili ispiranja/, pa zbog toga ono to je isto jasno oituje
mrlju, kakva god da jest. Uzrok tome da se ona ne moe brzo odstraniti s
20 novih zrcala jest njihova istoa i glatkoa. Tada, naime, mrlja prodire u dubinu i irinu
takvih ogledala, i to zbog istoe u dubinu, a zbog glatkoe u irinu. U starih pak ogledala ona ne
ostaje, jer mrlja ne prodire na jednak nain, ve se zadrava na povrini
7
.Iz tih je stvari, dakle,
bjelodano da kretanje nastaje i od
25 neznatnih razlika, da je opaaj hitar, a uz to i da osjetilo boja ne samo da trpi, nego i
(usuprot) tvori. U prilog upravo reenom svjedoi i ono to se dogaa sa vinom i mirisnim uljima.
Naime,
30 pripremljeno ulje brzo poprima mirise oblinjih stvari, pa i vina trpe isto, i to ne samo od
ubaenih ili izmijeanih stvari, nego mirise takoer poprimaju i od onih stvari koje su metnute ili koje
rastu u blizini posuda.
460b 1 S obzirom na prvotno razmatranje, neka jedno bude pretpostavljeno, a to je bjelodano
iz reenog - naime da opaaji ostaju opaljivi i nakon odlaska izvanjske osjetnine. Pored toga, da smo
lako obmanuti opaajima kada smo u odreenim duevnim stanjima, i to
5 razliiti ljudi u razliitim duevnim stanjima, poput kukavice u strahu, ili ljubavnika u udnji,
tako te se zbog neznatne slinosti prvome ini da vidi neprijatelje, a drugome da vidi ono za ime udi.
I to to je vie uzbuen, utoliko je manja slinost potrebna da mu se
10 tako ini. Isto tako su svi lako obmanuti u srdbi i svakojakim udnjama, i to utoliko lake,
to su jae uzbueni. Zato se ponekad ljudima u vruici priinjavaju ivotinje na zidovima, zbog
neznatne slinosti sa orisima na zidu koje oni u sebi nekako sastavljaju. A gdjekad te stvari prate i
neke bolesti tako da, ako ljudi nisu jako
15 onemoali, jasno im je da se radi o obmani, ali ako je bolest jaa, onda se i kreu prema
njima. Uzrok zbivanja tih stvari jest to to nadreenom dijelu due i onomu u kojemu nastaju prikaze
nije dana jednaka mo prosuivanja. Dokaz za to jest taj to se sunce ini stopu veliko, dok
neto drugo protuslovi toj predodbi. I kad
20 prekriimo prste, jedan (predmet) nam se (pod prstima) ini kao da su dva, pa ipak ne
kaemo da su dva. Jer je vid nadreen opipu. Ali ako bismo imali samo opip, tada bismo odista
prosudili da je jedan predmet dva. Uzrok takvom zavaravanju jest to to nam se ne priinjava samo
kada se osjetnina kree, nego i kada se samo osjetilo
25 kree, ukoliko se kree na isti nain kao (to se kree) i od osjetnine. Mislim, naime, kao to
se onima koji plove priinjava da se zemlja kree, dok se upravo oko kao osjetilo vida kree od neega
drugoga
8
.

3. Iz tih je stvari, dakle, bjelodano kako se kretanja koja nastaju
30 od opaaja izvanjskih stvari, kao i onih (koje potiu) iz tijela u kojima se nalaze, pojavljuju
ne samo u budnom stanju, nego i kad nastupi to djelovanje koje se naziva san. Zapravo, tada jo i
vie.
461a 1 Jer preko dana su (ta kretanja) potisnuta i zatomljena djelatnim osjetilima i razumom, kao
to je manja vatra pokraj velike, i neznatni bolovi i uici pokraj znatnih, koji tek kada prestanu, izlaze
na vidjelo i neznatni. Ali nou, zbog djelominog mirovanja osjetila
5 i nemogunosti djelovanja zbog protjecanja topline izvana prema unutra, ona prodiru do
poela opaanja
e
i (ondje) postaju vidljiva kad se obustavi pomutnja. Valja pretpostaviti da kao to u
rijekama nastaju mali vrtlozi, tako i svako pojedino kretanje nastaje

7
Neki prevoditelji i tumai cijeli ovaj pasus smatraju kasnijim dodatkom.
8
Broda, u ovome sluaju.
4
10 susljedno, pa ponekad ostaje jednako, a ponekad se zbog neke zapreke razluuje u druge
oblike. Zato i nakon jela ili u onih posve mladih, kao u djeaka, ne nastaju snovi. Jer nastaje mnogo
kretanja zbog ugrijavanja od hrane. To je isto kao i u vodi - kad je netko
15 silovito uzburka u njoj se ili ne vidi nikakav lik, ili se vidi potpuno iskrivljen, tako da izgleda
drugaiji od onoga kakav (odista) jest, ali kad se voda smiri, onda su likovi bistri i jasni. Tako i u
spavanju prikaze i zaostala kretanja koja nastaju od opaaja katkad potpuno
20 ieznu pod djelovanjem znatnijih kretanja kakva su ve spomenuta, a katkad su prizori
pobrkani i udnovati, pa usnovine nisu vrste
9
, to se zbiva u uljivih osoba, onih u vruici ili opijenih
vinom. Jer sva ta djelovanja, budui duevna, stvaraju mnogo kretanja i pomutnje.
25 Kad se u prokrvljenih ivotinja obustavi (protok) krvi i kad se ona razlui, preostalo opaajno
kretanje od svakog pojedinog osjetila stvara vrste usnovine, pa snivau neto iskrsava na vidjelo i
ini mu se da zbog izbijanja opaaja dobivenih osjetilima vida i sluha
30 zaista vidi i uje, a isto je i s opaajima dobivenim od ostalih osjetila. Zbog pristizanja
kretanja odatle
10
k poelu (opaanja) i budnome se priinjava da vidi, uje i opaa (neto to ne
postoji), te
461b 1 zbog takva podraavanja osjetila vida ponekad kaemo da nam se ini kako vidimo da se
kree neto to zapravo miruje, a zbog toga to nam osjetilo opipa dojavljuje dva kretanja, ini nam
se da je jedan
5 predmet dva. Openito, ako se neko drugo, nadreeno ne usprotivi, poelo (opaanja)
potvruje opaaj dobiven od svakog pojedinog osjetila. Sve u svemu, dakle, izgleda da se pojava ne
pokazuje uvijek, nego samo onda kada je ono presudno zatomljeno, ili ako se ne kree svojstvenim
kretanjem. Kao to rekosmo, razni ljudi su zbog razliitih svojstava lako zavarani, pa je tako i onaj koji
spava zbog
10 sna i podraavanja osjetila te svega ostaloga to se zbiva vezano uz opaanje, tako te ono
to i malo nalikuje (nekom stvarnom predmetu) izgleda da je on sam. Jer kada ovjek spava, zbog
slijevanja najveeg dijela krvi u njezin izvor (srce), zajedno slijede i unutranja kretanja, i to
jedna monou, a druga djelatnou. Ona se tako nahode da e za kretanja (krvi) odatle izroniti jedno
(unutranje) kretanje, a kad ono
15 iezne, izvirit e drugo. A jedna prema drugima se nahode kao umjetne abe koje se
podiu u vodi kako se sol otapa. Tako se u nama nahode (i ta kretanja) monou, a kada se razrijee
ona koja smetaju, ova se udjelovljuju. I kada se oslobode, u djeliu preostale krvi u
20 osjetilima ona se kreu i postaju slina poput oblika u oblacima koji brzo se mijenjajui
nalikuju ljudima i kentaurima. Svaki je od tih, kao to je reeno, preostatak opaaja u djelatnosti. I
kada stvarni opaaj proe, onaj ostaje, pa je istinito rei da je takav poput Koriska, ali nije Korisko. Dok
je
25 trajalo opaanje, ono nadreeno i ono rasudno nije reklo da je to Korisko, ve na temelju
toga da je ono onaj pravi Korisko. Stoga ono koje opaa objavljuje taj podraaj na taj nain, /ako nije
posve ustavljeno od (kretanja) krvi/, tek onda kada je svjesno toga da taj
30 podraaj nije pokrenut zbog kretanja u osjetilima, te se ini da je sama slinost ono
istinito
11
. A mo sna je tolika da to ini neopaeno.
462a 1 Dakle, kao kada bi nekome neopaeno gurnuli prst ispod oka, njemu se ne bi samo
priinilo, nego bi i mislio da je jedno dvoje, a kada to ne bi bilo neopaeno, to bi mu se priinjalo, ali on
ne bi tako mislio. Tako je i u snovima - ako ovjek osjeti da spava, i ako je svjestan stanja u kojemu se
zatie opaaj u snu, njemu se priinjava, ali neto u njemu
5 govori da mu se Korisko samo privia, a da nije Korisko /jer esto ovjeku kad spava
neto u dui govori da je usnovina samo pojava/. Ako pak ne osjeti da spava, nita ne proturjei
predodbi. A to da istinito govorimo, te da predodbena kretanja jesu u osjetilima, bjelodano je iz
onoga ako bi se netko paljivo pokuao
10 prisjetiti onih stvari koje trpimo kada padamo u san i kada se budimo. Jer ponekad e onaj
koji se budi zapaziti da su slike koje mu se pojavljuju dok spava zapravo kretanja u osjetilima. Jer
nekoj se djeci koja imaju posve otvorene oi, ako je mrak, pojavljuju mnoge slike

9
To cecvo cvutvio su krepke, ali takoer i upeatljive, dojmljive usnovine.
10
Iz osjetila.
11
Vrlo teko prevodivo mjesto. Dodatnu potekou predstavlja nesuglasnost razliitih
izdanja izvornika, zbog ega to mjesto prevoditelji tumae na razliite naine.
5
15 u kretanju, pa se stoga esto u strahu preko glave prekriju. Dakle, iz svega toga treba
zakljuiti da je usnovina neka prikaza u snu. Jer maloas spomenute slike nisu usnovine, niti ako se
pojavi togod drugo nevezano od opaaja, niti je svaka prikaza u snu
20 usnovina. Prije svega, jer se nekima (u snu) dogaa da nekako opaaju i zvuk i svjetlo i
okus i opip, ali vrlo slabo i kao iz daljine. Ponekad oni koji spavaju s malo otvorenim oima pomisle da
su spavajui ugledali slabo svjetlo svjetiljke, ali im se probude odmah prepoznaju da je ono od te
svjetiljke. Tako i oni koji (misle da) sluaju slabe
25 glasove pijetlova i pasa, im se probude to jasno prepoznaju. Neki ak i odgovaraju kad ih
se (u snu neto) upita. to se tie budnovanja i spavanja naprosto, mogue je da dok se jedno zbiva
da je i drugo na neki nain prisutno. No niti jedno od tih (stanja) ne valja nazvati usnovinom, niti pak
sve one istinite misli koje nastaju u snu mimo
30 prikaza. Ali ona prikaza koja nastaje od opaajnog kretanja u vrijeme spavanja, kada ovjek
odista spava, to je usnovina. I zaista, nekima se dogaa da za cijeloga ivota niti jednu
462b 1 usnovinu nisu vidjeli (usnuli). Meutim, to je vrlo rijetko, ali se ipak dogaa. Neki dakle niti
jednu usnovinu nisu vidjeli (usnuli) za cijeloga ivota, a neki sve dok se nisu pribliili poodmakloj dobi.
Uzrok tom nenastajanju (usnovina) treba smatrati neim vrlo slinim
5 tome to se usnovina ne javlja niti onima koji usnu nakon jela, niti djeci. Posve je pak
smisleno da se nikakva prikaza ne pojavljuje onima kojima je narav ustrojena na taj nain da im
mnogo isparavanja provaljuje prema gornjem dijelu, a onda ponovno padajui stvara mnotvo
kretanja. Ali nita nije neobino da im se s primicanjem
10 starosti pojavljuje i usnovina. A taj se preokret suprotnih stanja nuno zbiva zbog neke
promjene koja se dogaa ili radi starosti ili radi nekog duevnog djelovanja.



Preveo sa starogrkoga:
Pavel Gregori



Komentari


a
Naziv ovog Aristotelovog spisa u grkom izvorniku glasi peri enupnion, to odmah stvara neke
terminoloke potekoe kojima veina svjetskih jezika teko moe doskoiti. Naime, Aristotel razlikuje
o upnoV- san, od to enupnion, to ovdje prevodimo kao usnovina, jer je rije sloena od prijedloga en-
u, unutar, i upnoV, pa znai 'ono to je u snu' (to en upnw on). Zbog deminutivnog nastavka -ion
moda bi enupnion bilo primjerenije prevesti kao 'usanak', no na deminutiv tom pojmu daje neizbrisiv
prizvuk stanja.
6
UpnoV za Aristotela predstavlja, s jedne strane stanje due u vrijeme poinka, koje se stavlja
nasuprot budnom stanju ili budnovanju, o emu pak govori neposredno prethodei spis (O snu i
budnosti - Peri upnou kai egrhgorsewV); s druge strane upnoV je totalitet psihikog zbivanja u vrijeme
spavanja (en tw kaqeudein). Nasuprot tome, enupnion je pojedini doivljaj, prikaza (to fantasma)koji u
snu 'izvire na povrinu' kao preostalo opaajno kretanje nastalo, dakako, na javi, u budnom stanju.
Veina svjetskih jezika ne zadrava tu distinkciju, pa tako na primjer W.S. Hett (Loeb Classical
Library) i J.I. Beare (Oxford University Press) naslov prevode kao On Dreams, H. Bender (Leipzig) ga
prevodi kao ber Trume, a E. Rolfes (Stuttgart) Von den Trumen.
b
Kad Aristotel u svojim psihologijskim i biologijskim spisima govori o dijelovima due, on nipoto ne
smatra da je dua u ivih bia odista sastavljena iz razliitih dijelova, ve da se nju radi ispravnijeg
promiljanja moe podijeliti prema njezinim osnovnim djelatnostima u nekoliko dijelova.
c
Aristotelov pojam h aisqesiV ima dva osnovna znaenja: prvi je opaaj, osjet, zamjedba, a drugi je
osjetilnost. Osjetilnost je opaajna sposobnost, mogunost opaanja koja postoji neovisno o tome da li
se trenutno opaa ili ne. Dakle, na vid je osjetilnost koja postoji neovisno od toga da li gledamo ili ne,
odnosno da li njime neto opaamo ili ne. Aristotelovim rjenikom govorei, osjetilnost je monost
(dunamiV) opaanja, sam opaaj je njegova djelatnost (enteleceia), dok je gledanje proces njegova
udjelovljenja (energeia).
d
Iz slinog razloga zbog kojeg pojam to enupnion prevodim kao usnovina, to fantasma prevodim kao
'prikaza', a h fantasia kao predodba. Naime, ovaj potonji pojam oznauje cjelokupnu predodbenu
mogunost due, dok prvi pojam oznauje neku pojedinanu predodbenu sliku.
e
Aristotel u ovom spisu na tri mjesta spominje grku rije h arch (thV aisqesewV) koja se na prvi
pogled moe uiniti prilino dvojbena. Naime, radi se o stanovitom dijelu tijela u kojemu se nalazi
ishodite i stjecite cjelokupne osjetilnosti, odnosno osjetilni dio due. Klju razumijevanja punog
smisla te rijei moda lei u D knjizi Aristotelove Metafizike (1012b 34 - 1013a 23), gdje je poelo
"...ono od ije prisutnosti neto prvo nastaje, kao to je hrptenica brodu i temelj kui, dok u ivotinja
jedni pretpostavljaju da je to srce, drugi mozak, a trei togod drugo takvo;" (1013a 4-6), "...i dalje, ono
odakle je prvo kakva stvar spoznatljiva..." (1013a 15). Latinski prijevod dosljedno sva tri mjesta prevodi
s 'principium', dok W.S. Hett na prvom i drugom mjestu prevodi kao 'starting-point', a na treem kao
'controlling power'.
7