BIBLIOTEKA VRIJEME

Izdaje: I T R O NAPRIJED Glavni urednik; Milan Miri

Urednik:
Jozo Laui

O B J A V L J E N O O E T R D E S E T O J GODINJICI N A P R I J E D A

URICA LABOVI - MILAN BASTA

ZA PREGOVARAKIM STOLOM

PARTIZANI
1941-1945.

Z A G R E B , 1986,

SADRAJ

T a k o je poelo S p o r a z u m koji t o nije D r a a j e zaigrao n a k a r t u izdaje K o n a r nije razmijenjen T o p o v n j a e nisu isplovile Misija ininjera O t t a D i d o K v a t e r n i k trai p r e g o v o r e Raport potpukovnika Severovia Z a r o b l j e n i c i iz D r e n i c e i J a h l a n i c e M a r t o v s k i p r e g o v o r i bez tajni P o s l j e d n j a r a z m j e n a zarobljenika s T a l i j a n i m a S p o r a z u m uz kriglu piva K a p i t u l a c i j a Italije P a r l a m e n t arac t e t k a J o v a n a Misija ininjera B a k r a a B u g a r i u stupici K o t a 2 8 6 juno o d S t o c a P u k o v n i k j e d o a o poslije dvanaest g o d i n a Z a t o e n i k i z o k l o p n o g vlaka P r e g o v o r i u ratu poslije kapitulacije Kazalo imena 37 59 77 85 93 j j9 ] 23 129 135 1~9 185 191 217 223 243 253 261 265 269 326

TAKO JE POELO
Predstavnici narodnooslobodilakog pokreta prve su pregovore s okupatorom u Jugoslaviji vodili ve u mjesecu julu 1941. godine, dakle u vrijeme snanog prodora faistikih armija na svim svjetskim frontovima. I vodili su ih s nadmonih pozicija, u prilici da mada je zemlja bila okupirana diktiraju uvjete. Bili su to pregovori o predaji opkoljenih okupatorskih garnizona u crnogorskim gradovima Berane i Kolain. Narodnooslobodilaki ustanak, koji je poeo 13. jula 1941. godine u Virpazaru, narednih dana je zahvatio svu Crnu Goru, pa i itavo Polimlje. U ranim satima 17. jula, poslije likvidacije manje talijanske kolone na Crvenim prlima, izmeu Andrijevice i Berana, opkoljen je garnizon u Andrijeviei. Talijani su oko podne odloili oruje. Tako je 17. jula osloboeno prvo kotarsko sredite u Evropi. Gerilski odredi, na inicijativu Srcskog komiteta KPJ za Andrijeviki srez, odmah su uputili dobrovoljce u pomo ustanicima koji su se borili za Berane i Kolain. eta dobrovoljaca je stigla s dva topa i etiri sanduka granata. Naalost, uskoro se pokazalo da su te granate neispravne, pa artiljerija u borbi za Berane nije imala udjela. Prije nego to su ustanici prodrli u Berane i poeli oslobaati ulicu po ulicu, grupa karabinijera je istakla na prozorima jedne utvrene zgrade bijele zastave, to su ustanici shvatili kao znak predaje. No, kad su neki ustanici krenuli prema zgradi bijelih zastava, Talijani su na njih otvorili snanu vatru. To je jo vie razjarilo ustanike, pa su zapalili susjednu zgradu to se naslanjala na onu iz koje su se karabinijeri branili. Ubrzo, poar se proirio i na zgradu bijelih zastava, a opkoljeni faisti - njih etrdesetak - su se borili sve dok nisu nestali u buktinji.

Pod snanim pritiskom gerilskih odreda neprijatelj se morao povui u zgradu gimnazije, odakle je nastavio s otporom. Sa svakog prozora okupator je sipao besomunu vatru. Gerilski odredi blokiraju gimnaziju, a prema gradu ve kreu kolone ljudi koji hitaju da uzmu uea u toj velikoj borbi. Ovaj napad na zabarikadiranog okupatora ostae u seanju kao nezaboravni prizor. Pet hiljada ustanika kretalo se u veim i manjim kolonama preko Lima, ulicama grada, preko njiva, putevima i bespuem. Sve je to ilo prema gimnaziji. Nije to bila obina vojska. Ljudi raznih uzrasta, od 17-70 godina su tu.1 Naavi se u bezizlaznom poloaju, okrueni u gimnaziji, Talijani su se odluili na pregovore, Iz gimnazijske zgrade su, isturajui pred sobom bijelu zastavu, izili autant komandanta puka s karabinijerom, bersalijerom i financom. Vatra je obustavljena. Razgovori su odmah poeli. U ime ustanika, pregovarali su Milan Ku, Savo Joksimovi, Doko Pajkovi, Radornir Jovanevi, Radonja Golubovi, Panto Malii i Pavle urii Talijanski parlamentarci, zaudo, nisu molili milost. Autant komandanta puka je prijetio: Dunost mi je upozoriti vas na injenicu da ste prekrili zakon talijanske imperije i da ete za to odgovarati. U ovoj zemlji postoji jedan jedini zakon kojemu se vi morate pokoriti, a on glasi: Ovdje nema mjesta okupatoru! Ili predaja ili smrt! - nadmoan u dranju, smireno, ali s notom prijetnje, odgovorio je Doko Pajkovi. To je na zajedniki stav - podrao ga je Jovanevi, Talijanu je zamjerio: Vi ste se, gospodine, malo prebacili kada ste odluili da takvim tonom s nama razgovarate... Videi odlunost ustanika, Talijan je zatraio da se vrati i savjetuje sa svojom komandom. Poslije pola sata ponovo je doao: ovoga puta, sad ve sasvim skrueno, moli da se dogovore o predaji. Poslije dvadeset est sati borbe gerilski odredi su savladali jedan od najveih okupatorskih garnizona u Crnoj. Gori. U Beranama je poginulo 70, ranjeno 30 i zarobljeno oko 900 talijanskih vojnika i oficira. Zaplijenjene su velike koliine ratnog materijala. Ustanici su imali 7 mrtvih i 6 ranjenih.2 Neto ranije, ujutro 18. jula 1941. godine, i ustanici, opkolivi Kolain, poinju traiti naina da se okupatorski garnizon preda bez borbe. Grad je opsjednut 16. jula, a ujutro 18, jula komandi garnizona upuen je ultimatum:
' Savo Joksimovi, Plime i ostkt, Beograd, 1976, str. 55. Isto, strana 56.

imaju tri sata do odlaganja oruja. U ultimatumu je pisalo da e se sa zarobljenicima postupati po odredbama meunarodnog ratnog prava.1 Za vrijeme kratkog zatija, ovu poruku je odnio komandantu talijanskog garnizona Duro Cobeli, a odgovor je donio Petar So. U odgovoru je stajalo da se garnizon nee predati i da o njihovoj predaji ili daljnoj borbi nee odluivati ustanici, ve njihova Kraljevska vrhovna komanda iz Rima. Komanda garnizona nije znala da ustanici raspolau i jednim od topova to su bili zarobljeni u Andrijevici. Vjerovali su da e pomo stii prije nego to ustanici prodru u utvrenu kolainsku gimnaziju. Ali, kad su ustanici 21. jula ispalili jednu granatu2, na zgradi je zaleprala bijela zastava; 4 oficira, 11 karabinijera i 160 vojnika odbacili su oruje i zapjevali Avanti popolo. Komanda ustanika ostavila je zarobljenicima, od zaplijenjenih namirnica, dovoljno hrane i mnogima omoguila da se slobodno kreu po gradu... Tri dana kasnije, 24. jula, Mussolinijevom naredbom ukinut je Visoki komesarijat za Crnu Goru, smijenjen je civilni odnosno visoki komesar Serafino Mazzo lini, a Crna Gora je dobila guvernera u licu armijskog generala Alessandra Pirzzija Birolija. Svi gradovi Crne Gore, osim Pljevalja, Podgorice, Cetinja, Kotora, Hercegnovog i Nikia, bili su u rukama ustanika. Vie od esnaest hiljada okupatorskih vojnika, kao posade napadnutih garnizona, nije moglo odoljeti ustanicima. Visoki komesar za Crnu Goru, Serafino Mazzolini, uoi svoga smjenjivanja pisao je o prvim danima ustanka Ministarstvu vanjskih poslova: Poetak neprijateljstva izmeu sila Osovine i Rusije, jasno je otkrio komunistiku aktivnost, naroito opasnu, jer je mogla da djeluje na poluge nezadovoljstva ... Tvrditi da uzrok pobune treba traiti u nezadovoljstvu, na koje sam se osvrnuo, znailo bi ii preko granice realnosti. Pobuna je nastala po jednom iroko zasnovanom planu komunistikog i sveslovenskog obeleja. Ona je imala da zahvati ceo Balkan .. .3 Istovremeno su o ustanku pisali i organizatori toga ustanka. Tako lan Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog taba, Ivan Milutinovi, pie Vrhovnom tabu NOV i POJ:
' Batri jovanovi, KolaiinskJ kraj socijalistikoj revoluciji, str, 78. Grupu andrijevikih ustanika, koji su na jednom zaplijenjenom italijanskom kamionu dovezli top, predvodili su advokat Mirko Veovi i potpukovnik u penziji Radoslav Radovi... Granate zaplijenjene u Andrijevici nijesu imale upaljae. Ali po instrukciji kapetana Raduna Medenice, ustaniki artiljerci su se brzo snali: kapislama iz municije od francuskih puaka osposobili su granate .. m (Batri J o vanovi, naznaeno djelo, str. 78), 3 Zbornik dokumenata i podataka o SOR-u jugoslavenskih naroda, tom XIII, knjiga 1, dok. 93.
2

Tako oiena teritorija imala bi prirodno lako odrive granice koje bi ile od Prokletija planinskim grebenom Kamenika, Lisca, Prekornice prema Nikiu, sa svega dva upotrebljiva puta, i to jedan od Podgorice prema Kolainu, a drugi Podgorica - Niki, a koji bi bili lako odbranjivi i to s malim snagama., .1 Julski ustanak i nastavak gerilskih akcija irom Crne Gore, Boke i Sandaka znatno su pomrsili raune talijanskim vojnim i politikim krugovima u Rimu. Iz Cetinja, Podgorice, Nikia i Pljevalja, skoro svakodnevno su emitirane informacije komandi Devete armije u Albaniji i Generaltabu u Rimu 0 uspjesima ustanika. Broj mrtvih i zarobljenih talijanskih vojnika, podoficira 1 oficira poveavao se - po ondanjoj ocjeni naelnika talijanskog generaltaba Uga Cavalleria - do zabrinutosti. Visoki komesar za Crnu Goru, Serafino Mazzolini je smatrao da je komunistiki i sveslovenski karakter pobune nastao usled posebne mrnje ustanika prema crnim kouljama, a general Pirzzio Biroli je, preuzevi dunost guvernera Cme Gore, 2. augusta 1941. pisao: Dobroudnost Italijana koji su na ovu teritoriju uli kao braa i morali da svojim dranjem stvore povoljnu sredinu za najveu i najtenju povezanost izmeu Italije i Crne Gore, pruila je neoekivane mogunosti komunistikim elementima proetim inostranom propagandom, naroito preko RadioMoskve koja je mranim bojama ocrtavala situaciju kod Osovine i optoj mrnji izlagala faizam i jedinke koje predstavljaju najoigledniji izraz faizma tj. crne koulje .. ,2 General Biroli je pisao da su svi zarobljeni crnokouljai ubijeni, a ostali vojnici da su iz ustanikog zarobljenitva spontano osloboeni (vjerovatno u cilju vrbovanja za komunizam). U borbama voenim protiv talijanskog okupatora u jesen 1941. godine, posebno je mnogo Talijana zarobljeno na Jelinom dubu. Borbom na Jelinom dubu rukovodio je tab Zetskog NOP-a, jednog od est novoformiranih teritorijalnih odreda. Komandant odreda bio je Blao Jovanovi. U osvit zore 18. oktobra krenula je iz Podgorice prema Kolainu talijanska motorizirana kolona - 43 kamiona, 1 motociklista i 1 putniki automobil. Bila je to jedna od ekspedicija upuena po nalogu generala Pirzzija Birolija, koji je, iznenaen i prestraen odlunim otporom crnogorskog naroda, u tajnoj direktivi dao uputu svim oficirima: Pokaite ovim varvarima da, ako je uiteljica i majka civilizacije, Italija umije i da kazni neumitnim zakonima pravde. Neka za svakog poginulog
1

Isto, tom III, kn}. 1, dok. 77.

Zbornik NOR-a, tom XIII, knjiga 1, dok. 97.

druga plate ivotom deset pobunjenika, Nemajte povjerenja u one koji su oko vas. Zapamtite da je neprijatelj svuda; prolaznik koga sretnete i koji vas pozdravi, ena kojoj priete, domain koji vas ugosti, kafedija koji vam prodaje au vina .. 1 Poueni da je neprijatelj svuda, ali i da e biti nemilosrdno kanjen, neovisno o tome tko je kriv (za svakog ubijenog talijanskog vojnika, bit e ubijeno 10 Crnogoraca) talijanski oficiri nisu s mnogo opreza 18. oktobra ili od Podgorice prema Kolainu. Partizani su ih ekali, rasporeeni u zasjedi, na Jelinom dubu nad kanjonom Male rijeke, u Bratonoiima. Zbog pretpostavke da kasnije moe doi do represalija, namjerno je odabrano nenaseljeno mjesto. Poloaj gdje je postavljena zasjeda od 300 partizana u otrom kamenjaru, naroito s gornje strane druma nije mogao biti idealniji.2 Udar partizanske zasjede bio je silovit. Borba je bila estoka i kratka. Kad je uslijedio poziv na predaju, vojnici su iskoili iz kamiona i bez razmiljanja bacili oruje. Oficiri su ih slijedili. Ali bilo je i onih koji su se samoubilaki strmoglavljivali niz stijenje. Na cesti i pored nje, poginulo je oko 150, a zarobljena su 64 Talijana. Unitena su 43 kamiona. Partizani su imali jednog mrtvog i jednog ranjenog. Ipak, malom broju talijanskih vojnika polo je za rukom da umakne kanjonom Male rijeke stigne do Podgorice, s izvjetajem o potpunom unitenju kolone na Jelinom dubu. Po odluci glavnog taba NOV i PO za Crnu Goru, Boku i Sandak, 44 zarobljenika su putena da se vrate u svoj garnizon, a 20 ih je zadrano s namjerom da budu razmijenjeni. Narednih nekoliko dana na slobodnu teritoriju Kua Talijani su izvrili nekoliko uzastopnih napada. Popaljeno je nekoliko sela i ubijeno vie od 20 seljaka. Mnogi seljaci su odvedeni u zatvor u Podgoriei. Pri tome su i Talijani imali znatne gubitke. Talijanima postaje jasno da represalije nee smanjiti intenzitet ustanka. Upravo stoga Biroli prihvaa inicijativu Glavnog taba NOPO za Crnu Goru i Boku i 26. oktobra alje u Martinie svoje predstavnike da s partizanskom komandom pregovaraju o razmjeni 20 oficira, podoficira i vojnika, koji su poslije zarobljavanja na Jelinom dubu zadrani kod partizana.3 Jedan od predstavnika Glavnog taba u ovim pregovorima, Peko Dapevi, kasnije e u vezi s tim pisati:
1 2 3

Dr Niko Martinovi. Cetinjt pod okupacijom, Pobjeda, br. 50, 1959. Revolucionarni pokret u optini Titty rad 1919-1945, Titograd, 1972, str. 1 2 0 - 1 2 3 . Vojo Todorovi, Podgoriki srez trinaesfojuhkom ustanku, Beograd, 1954, str. 1 2 1 - 1 3 1 .

Da bismo drugove koji su, radei za narodnooslobodilaki pokret, pali neprijatelju u ruke to prije spasili iz kandi okupatora, jer je mnogima od njih prijetila i smrtna opasnost, doli smo na ideju da izvrimo razmjenu zarobljenika, tim prije to smo takve razmjene i ranije vrili s Talijanima, i to zarobljenike i inae nijesrno mogli drati zbog pokretnog karaktera naeg rata i nemogunosti da ih prehranjujemo i obezbeujemo.1 Pregovori su poeli pismom zarobljenog talijanskog majora podgorikom garnizonu. Major je u tome pismu, predlaui razmjenu, naveo imena lica < koja je traila partizanska komanda. Za jednog Talijana traen je jedan crnogorski rodoljub.2 U pismu je zatraeno da okupator obustavi paljenje kua po selima, pljaku i interniranje nevinih ljudi. Uz pismo talijanskog majora, 20. oktobra je talijanskoj komandi u Podgorici poslano i pismo Glavnog taba NOV i PO za Crnu Goru, Boku i Sandak: U sukobu naih jedinica sa vaom autokolonom dana 18. ovog mjeseca, na putu Podgorica - Mateevo, zarobili smo 64 vojnika, meu kojima i 4 oficira i 5 podoficira. Na Glavni tab je odluio da od ovog broja zarobljenika zadri kao taoce 4 oficira i 5 podoficira, 1 karabinjera i 10 ofera, a ostala 44 vojnika-zarobljenika pusti na slobodu i uputi u vau komandu .,. Nae jedinice pustile su do sada oko 4,000 vaih vojnika i oficira koji su bili u naem zarobljenitvu. Poto vi nijeste znali cijeniti nau plemenitost koju smo ispoljili i sada ispoljavamo prema vaim vojnicima i oficirima, to je na Glavni tab odluio da vam postavi sledee uslove - da prestanete sa pljakanjem i paljenjem sela i drugim represalijama prema stanovnitvu; - da prestanete sa internacijom i da se svi internirani vrate svojim kuama; - da nam za... 20 Italijana pustite iz vaih zatvora 20 uhapenih Crnogoraca koji najmanje tamnuju tri mjeseca dana.. .3 Da bi barem donekle smanjio dojam o osobnoj zainteresiranosti za pregovore, generala Alessandro Pirzzio Biroli je razgovore vodio preko dvojice kolaboracionista, Petra Plamenca i dr Novice Radovia, a svoje oficire - potpukovnika Tornasa Gandinija, komandanta Kraljevskih karabinijera za Crnu Goru, i majora dr Maurizija Mandella, funkcioncra Direkcije za javno zdravlje i socijalno staranje Komesarijata za civilne poslove, rodom iz Kotora - poPeko Dapevi, Male ratne price, Beograd, 1961, str, 32, Pored ostalih, u spisku su bili Drago Vuini, Stefan Mitrovi, dr Saa Boovi, Stanko Alartinovi, Risto i Joksim Radovi.
11 2 3

Vojnoistorijski glasnik, br. 6, godina 1967, strana 9 3 - 9 9 .

slao je s njima samo kao promatrae, ali i kao kontrolore. Sastanak je organiziran u Martiniirna 26. oktobra. Prije sastanka, na pismo Glavnog taba i na prijedloge o pregovorima, umjesto Birolija odgovorio je nekadanji crnogorski ministar Petar Plamenac Taj tab uputio je komandi okupatorskih trupa za Crnu Goru 20. oktobra 1941. godine pismo u kojem postavlja izvjesne uslove u tri take. Po prijemu ovoga pisma guverner Crne Gore general Pirzzio Biroli me je pozvao i zamolio kao ve ispoljenog prijatelja crnogorske mladei, kako je general od mnogih mjetana izvijeten, da se sa vaim stareinama sastanem i sa njima govorim ... Na molbu mojih prijatelja i moju, danas je obustavljen svaki pokret italijanskih grupa, svako hapenje sumnjivih, a pogotovo svako interniranje koje je imalo uslijediti zbog dogaaja na Biou (misli na Jelki dub - prim, autora). Nalazim da je potrebno da se sastanemo na mjestu koje vi odredite, samo da bude u blizini kolskog puta, jer ja zbog bolesti ne mogu pjeice. Garantujem vam slobodan dolazak i povratak. Ja sam jo sa trojicom svojih prijatelja potpuno bez oruja. General me je molio da dou sa nama etvoricom jo dva italijanska oficira bez oruane pratnje, koji bi takoe htjeli da sa vaim voama govore. Nadam se da neete propustiti priliku da se sastanemo i u potanostima o svemu razgovaramo, to bi olakalo dananje teko stanje naega naroda. U vaem odgovoru odredite mi mjesto, dan po mogustvu 25. okt. i as sastanka ,. Pismo Petra Plamenca donio je na slobodnu teritoriju predsjednik kvislinke martiniko-brajevike opine Novak Savelji. Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Crnu Goru, Boku i Sandak nije htio odgovoriti Plamencu, nego je ponovo pisao talijanskoj komandi: Glavni tab na to pismo ima da izjavi slijedee: Grupa separatista oko Novice Radovia, Petra Plamenca i drugih razlikuje se od izdajnike klike Sekula Drljevia i pijunske petokolonake bande preostalih iz ranijih nenarodnih reima samo utoliko to se vetije krije od Sekuline bande pijuna, palikua i ubica. Grupa izdajnika Radovi-Plamenac i kompanija zajedno sa italijanskom komandom nala se pod olujom narodnog gnjeva... Iz itavog pisma Petra Plamenca izbija da on pod izgovorom spasavanja naroda vri ulogu sluge krvavog psa Pirzzija Birolija koji nije oekivao tako tvrd stav partizana i otpor do koga je dolo prilikom paljenja kua u toku
1

Crna Gora 1941-1945, strana 43 i 44.

19, 20, 21, 22, 23, 24. i 25. ovog mjeseca, kojom prilikom je poginulo preko 70 Italijana i dolo do nezadovoljstva u samoj italijanskoj vojsci, jer nema na svijetu komande koja moe ubijediti vojsku da treba da gine da bi zapalila kuu, stog sijena ili pojatu .. .1 Sastanak je zakazan za 26. oktobar 1941. godine kod groba glasovitog junaka Prije, poginulog u borbi protiv Mahmuta vezira u selu Martiniirna, s tim da sastanku moraju prisustvovati i italijanski oficiri, jer su jedino oni mjerodavni za razgovor. Isti mogu biti naoruani, ali bez oruane pratnje. Nai predstavnici doi e naoruani revolverima, ali bez oruane pratnje.. .2 Glavni tab Crne Gore je za pregovore delegirao Peka Dapevia, Dura Cagorovia i Baja Sekulia, ali je umjesto Baja Sekulia na pregovore otiao odlukom Ivana Milutinovia Blao Jovanovi. Okupatora su u pregovorima predstavljali potpukovnik Gandini, major Mandelli i kolaboracionisti Plamenac, Radovi, urakovi i Vuksanovi. O toku pregovora u izvjetaju Glavnog taba NOV i PO Crne Gore se kae: Vojniki odjeveni sa partizanskim znacima na kapama, nai delegati su se pozdravili sa italijanskirn potpukovnikom majorom naim vojnikim pozdravom, odbijajui da razgovaraju sa izdajnicima Radoviem, Plamencem, Durakoviem i Vuksanoviem, U toku razgovora primijeeno je da talijanski oficiri poputaju u svemu, dok su petokolonai u svemu bolje branili interese okupatora od samih okupatorskih oficira. Italijanski oficiri su traili: 1) da se poloi oruje na uvanje kmetovima, 2) da se partizani vrate kuama i da e samo voe i oni koji su ubijali Italijane biti sueni, 3) da e, ako se zahtjevi odbiju, za svakog strijeljanog Italijana strijeljati 100 Crnogoraca. Nai delegati su odbili prva dva zahtjeva, a na trei odgovorili da partizani ne trae milost za sebe, ali da e za svakog nevino ubijenog Crnogorca ubiti deset Italijana .. .3 uro Cagorovi, Peko Dapevi i Blao Jovanovi su kasnije priali da su pregovori poeli prijetnjama potpukovnika Tomasa Gandinija: - Ako ne prestanete s borbom, bit ete uniteni, a Crna Gora spaljena!zahtijevao je Morate predati oruje seoskim kmetovima i vratiti se kuama! Kad je dr Radovi poeo euforino podravati Gandinija, Peko Dapevi ga je otro odmjerio: - Vi ste ovdje samo da prevodite i nita drugo!

' Isto, strana 44.

2 3

Isto. Arhiv SR Crne Gore, dokument 386

Blao jovanovi, smiren i strpljiv, a u izjavama precizan, objanjavao je Talijanima da ustanak ne bismo ni poinjali da smo ga mislili prekidati i da ga neemo prekidati, sve dok vas i Nijemce, a razumije se i sve vae sluge, ne oistimo iz Jugoslavije. Kasnije e rei: Ovoj akciji smo pridavali odreen politiki znaaj. U poetku predstavnici okupatorskih vlasti su se drali dosta nadmeno. Meutim, kad smo istupili sa naim argumentima da treba da napuste nau zemlju i drugo, oni su videli s kim imaju posla i pristali su da izvre razmenu. Mi smo u razmeni traili drugove koji su bili najugroeniji u italijanskirn zatvorima i logorima... Mnogi od njih su tako izbegli smrtnu kaznu.. .1 Dogovoreno je da se razmjena obavi 6. novembra 1941. godine. Uoi razmjene, jedan od zarobljenih oficira, koji je znao da je Blao Jovanovi advokat, zamolio je da ga saslua i da primi dar - zlatan prsten. Blao Jovanovi je dar odbio: To ne dolazi u obzir! Vi ste sjajan ovjek ... Molim vas! Uzaludno govorite! odsjee Blao i okrenu se na drugu stranu. Tada je talijanski oficir zamolio Blaa Jovanovia da mu pokloni kaket s petokrakom zvijezdom. Blao se malo dvoumio, a onda je skinuo kaket s glave: Prsten mi tvoj ne treba, a kaket s petokrakom ti poklanjam od srca! Talijanski oficir, kao da je dobio neto to mu je najdrae na svijetu, kaket objema rukama stisnu uz grudi. Meu onima koji su razmijenjeni 6. novembra bila je i mlada lijenica dr Saa Boovi. Mnogo godina kasnije pisat e o tome A onda ulazi grupa oficira i jedan Italijan, lekar u belom mantilu. Pozdravlja me vrlo utivo, na srpskom jeziku. I ostali salutiraju. Hladan znoj me okvasi svu. Privih dete na grudi, Privih ga vrsto, ludo vrsto, a ono zaplaka i zaceni se. Streljanje! U meni buja otpor. Ne dam dete. Neu ga dati. Neka nas obe streljaju! Lekar me blago i sa osmehom pogleda i ree: 'Spremite sef Kao tigrica ustuknuh i ciknuh: 'Ne mogu. Tek sam se porodila. Ako ste lekar, morate me razumeti, pomoi mi.' On se okrete i izioe svi u hodnik. Vrata ostavie otvorena. Razgovaraju, razgovaraju, odlaze, dolaze. Jedan od njih donese papir i dade ga lekaru. Ovaj mi prie recima: 'Hoete li potpisati da ne moete ii na put jer ste se tek porodili? Ne znajui da sa tim potpisujem i dalje svoje zatoenitvo, zgrabim papir i potpiem mislei da sam bar kratko
1 Veernje novosti, od 11. jula 1973. godine; po tekstu dr Zorana Lakia, Razmjena ratnih zarobljenika u Crnoj Gori u toku NOR-a, Vojnoistorijski glasnik, 2, 1951.

odloila svoje pogubljenje, moje i moje Dolores. Ne znam da gore na planinama Crne Gore vode uveliko pregovore o mojoj razmeni za zarobljene oficire. Peko Dapfevi, Blao Jovanovi i moj Boro ine nemogue. Ucenjuju monu imperiju. Trae logorae. Tolika snaga, a do nas dopiru vesti o unitenju partizana, o likvidaciji pokreta... Klju u bravi... Vrata se otvorie. Opet lekar na elu, a nekoliko oficira za njim. 'Spremite se, polazite odmah!'... Ugledam Skadarsko jezero. Razlilo se iroko, a obliveno plavetnilom ... Odjednom auto stade. istina... Ulazimo u Podgoricu ... Iz Podgorice prema Spuu... Kola se zaustavie ispred kue Radovia. Iz kue izie postarija ena, visoka u crnini... U naruju ene dolazim sebi i ujem 'Srena ti slobodaT Tek u Borinom zagrljaju saznajem detalje .. .1 Drago Vuini, takoer tada zamijenjen, pie: Mi smo imali prilike da prvi put vidimo nae drugove sa orujem, sa petokrakom zvijezdom. Bio je to trenutak neopisive radosti. Jedva smo ekali da se sretnemo sa njima, da se rukujemo, da se poljubimo. Meutim, morali smo da prisustvujemo jednom ceremonijalu ... Dan poslije borbe na Jelinom dubu i dan prije slanja pisma s prijedlogom za pregovore o razmjeni zarobljenika, iz Podgorice je upueno oko 250 talijanskih vojnika sa zadatkom da ispitaju situaciju na terenu, izvre neka hapenja, procijene prisutnost i snagu partizanskih odreda i da ustanove ta se dogodilo s motoriziranom kolonom. im su izbili na slobodnu teritoriju, borci bataljona Marko Miljanov su ih napali i nanijeli gubitke od 32 mrtva i oko 40 ranjenih. Na to je armijski general Pirzzio Biroli naredio komandantu talijanskog garnizona u Podgorici da u pomo poalje jo oko 1.000 vojnika. Nastupali su u dvije kolone: jedna je pola obilaznim putem iz Podgorice preko Bioa za Kue, a druga direktno iz Podgorice prema Kuima. Najee borbe voene su 23. i 24. oktobra. Procjena armijskog generala Pirzzija Birolija bila je slaba. Borba na Jelinom dubu, kao i sukobi to su potom uslijedili bili su porazni za okupatora. Odmazde i kaznene ekspedicije nisu dale nikakve rezultate. Otud i prijedlog okupacionih vlasti Rimu: Dopunjena okupacija crnogorske teritorije i razbijanje pobunjenika koji su danas svedeni na beznaajne grupe u raznim zonama... dozvoljavaju da
1

Dr Saa Boovi, Tebi moja Dolores, Beograd, 1979, strane 41 i 42.

se operacijama ienja malog obima i onih koje obavlja policija, smanji stepen odmazde koja se sastoji u ruenju graanskih kua. Stoga molim da se ispita mogunost da se drastina mera ruenja, ukoliko je to mogue i nije u suprotnosti sa karakterom stroge primene represalija, zameni konfiskacijom.1 Tako je dolo do novih pregovora radi razmjene zarobljenika Ti pregovori, a naroito oni u Martiniirna (izmeu Podgorice i Dan i lo vgr ada) predstavljali su uspjeh NOP-a Crne Gore. To je bio uvjerljiv dokaz; o priznavanju njegove snage, i napokon, njegove zakonitosti. S druge strane, okupator je bio primoran da djelomino izmijeni odnos prema internircima, plaei se za sudbinu svojih zarobljenika.2 Da bi neprijatelju dokazao da Jelin dub i potom voene borbe, posebno ona od 30. novembra kod Vilusa, na Sjenikim stijenama u Kuima, nisu sluajnost i da e takvih borbi i akcija u Crnoj Gori biti sve vie, tab bataljona Marko Miljanov je pisao komandi talijanskog garnizona u Podgorici; Mukim napadom u zoru 30 novembra pokuali Ste da unitite partizanske snage u Kuima i time ostvarite svoje mrane ciljeve unitavanja partizanskih snaga i porobljavanja nae otadbine. Ali ste se ljuto prevarili. Vae jedinice upuene u tu svrhu su potpuno unitene. Na poloaju je ostalo oko 200 mrtvih i teko ranjenih, a 130 oficira i vojnika je zarobljeno. No, rukovoeni plemenitom idejom humanizma prema zavedenom italijanskom narodu, mi smo spremni da vam u odnosu na poginule, ranjene i zarobljene vojnike i oficire uinimo izvjesne humane usluge. U tu svrhu vam se predlae i omoguava: da sa dvesta bolniara - nosilaca ranjenika i potrebnim brojem ljekara prenosnim sredstvima (kamionima) pokupite i prenesete vae mrtve i ranjene vojnike. Napominjemo da vae ljudstvo bude bez naoruanja. Da za vae zarobljene oficire i vojnike svakoga dana predajete naoj komandi na Burumu po 130 obroka hrane. Vai zarobljeni vojnici u borbi kroz ipraje i otro kamenje iscijepali su i izgubili svoja odijela, ostali bez obue i ebadi, to zahtijevamo da za svakog vojnika poaljete odjeu, obuu i ebad. Smrt faizmu - sloboda narodu! tab partizanskih snaga u Kuima.3
1 Zbornik dok. NOR-a, III, knj. 4, dok, 166; vidi: Zoran Laki, Razpiena ratnih zarobljenika u toku I\'OR-a, Vojnoistorijski glasnik br. 1, 1967. godine, strana 74. 2 3

Zoran Laki, strana 79. Doko Miraevi, Partizanska jesen 1941, Pobjeda, 24. XI 1966. godine.

2 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.

17

Pored ostalog, poruka je sadravala i zahtjev da talijanska strana, ukoliko prihvati naznaene uvjete, obustavi letove aviona, bombardiranja i artiljerijsku vatru. Guverner Crne Gore, armijski general Pirzzio Biroli dao je suglasnost komandi talijanskog garnizona u Podgorici da prihvati prijedlog za pregovore, Odgovor iz Podgorice su donijela dva talijanska oficira: Primamo vae uslove. Prestae artiljerijska vatra i avionsko bombardovanje. Pristupiemo, pod vaom kontrolom, prikupljanju mrtvih i ranjenih. Slaemo zarobljenim naim vojnicima svakog dana hranu, a poslaemo im i odijelo i obuu.. ,1 Dan kasnije, po dogovoru, naila je talijanska kolona od dvadeset kamiona, u kojima se nalazilo oko dvije stotine naoruanih vojnika sa sveenikom i dvojicom lijenika, tab bataljona Marko Miljanov je odredio komandira jedne partizanske ete da se oprosti od mrtvih talijanskih vojnika. Pored partizana na mjestu oprotaja bilo je i nekoliko seljaka, ena i djece iz Kua i Doljana. Komandirov je govor zapisan: Drugovi i drugarice, ovi mrtvi italijanski vojnici su gurnuti na nae domove, na nau djecu, na nau slobodu. Gurnuti su da nam uzmu ivote. No, oni izgubie svoje. Za koga? Za faizam - najljueg neprijatelja ovjeanstva i ljudskih sloboda. Ovim jadnim i zavedenim vojnicima faisti su oduzeli ivote, pa iako smo ih svojim srcima i svojim rukama pobili. Vojnici visokog ljudskog morala i neprijatelju ine ustupke. Neka odjek 'plotuna' naih glasova, tu na domaku porobljene Podgorice, bude opomena svima koji silom krenu ovamo, da je najjaa sila ljubav kojom se brani vaj na slobodarski kamen. Eto Orljeva i Meduna, eno tamo Fundine (mjesta poznata iz ranijih snanih okraja s Turcima - prim, autora) i sada ovdje Sjenice, koja govore da mi tu ljubav prema vom kamenu istinski nosimo u svojim srcima.2 Poslije borbe na Sjenikim stijenama komandant talijanskog garnizona iz Podgprice vie se nije usuivao svoje jedinice slati prema Kuima, ve se zadovoljio tuenjem partizanskih poloaja artiljeriskom vatrom s Gorice. Na molbu italijanske komande u Podgorici, dozvoljeno je da okupator alje hranu svojim zarobljenicima, to je on inio puna dva mjeseca.3 Sljedovanje za talijanske zarobljenike dopremano je iz Podgorice do zaseoka Buruma, na vrhu doljanske ravnice, prema kanjonu Kua. A razmjena

' Isto. Ista

3

Dr Duro Vujovi, Narodnmslobodilaka borba i socijalistika revolucija, Revolucionarni pokret u opitim Ti/egrad 1941-1945, strana 123.

je neprestano odgaana, tako da do nje nije ni dolo. Talijanski su vojnici pod pritiskom etnika puteni, a da za njih nije osloboen ni jedan rodoljub. Prije borbe na Sjenikim stijenama, kod Vilusa je izuzetno znaajnu pobjedu izvojevao 11. novembra Durmitorski partizanski odred, koji je u ono vrijeme imao 1.340 boraca. Dobivi informaciju da iz Hercegovine, to jest s podruja Nezavisne Drave Hrvatske, na slobodnu teritoriju sjeverozapadne Crne Gore prodire jedna ustaka jedinica iz pravca Lastve prema Klobuku i Grahovu, tab Grahovskog partizanskog bataljona uurbano je prikupljao snage da doeka ustae, a uto je stigla vijest da je od Bilee u Viluse stigla i jedna italijanska kolona. Odlueno je da se na neprijatelja odmah napadne. Nae snage, planski rasporeene, izvjetava tab bataljona 26. novembra, izvrile su napad na kolonu u samu zoru. Borba je trajala tri sata. Poginulih italijanskih vojnika bilo je 11, ranjenih 21, zarobljenih oko 60 sa 5 oficira, meu njima i 1 potpukovnik i 1 major, kao i 2 mrtva i 2 teko ranjena oficira. Ranjenici se nalaze u Vilusima, gde im je ukazana prva lekarska pomo, a zarobljene smo zadrali...1 U to vrijeme na slobodnoj teritoriji sve vie se osjeala glad. Partizanska Narodna borba u broju 3. od 1. decembra 1941. godine pisala je da se avet gladi uselila u mnoge domove radnika, sitnih seljaka i inovnika. Mnoge majke na selu i u gradu dovedene su u oajanje zbog plaa gladne djece. I mi smo duni da ispitamo uzroke ovoga zla i da pronaemo sredstva da ga uklonimo ili bar ublaimo ... Zbog toga je Durmitorskom NOPO bilo teko hraniti sve vei broj zarobljenika. Opet poinju pregovori i o prehrani zarobljenika i o razmjeni za rodoljube. Dok se pregovaralo, sporo i muno, Glavni tab za Cmu Goru i Boku formirao je Crnogorski odred za operacije u Sandaku i za veze sa srbijanskim odredima.2 Istovremeno je odlueno da se napadne Pljevlja, gdje je bilo oko 2.000 vojnika divizije Pusteria. Napad je izvren 1. decembra. Neprijatelj se, uz najvee napore, uspio odrati. Crnogorski odred je imao 214 mrtvih i 274 ranjena borca. Nekoliko ranjenih partizana je zarobljeno. Budui da je Durmitorski NOPO imao 73 zarobljena Talijana, komandantu talijanske divizije Pusteria Giovanniju Esspositu Durmitorci su predloili razmenu zarobljenika - jednog za jednog, kao to se to do sada obiavalo prilikom raz1 Zli dok, ,\OR-, III, knj. 1, strana 201; izvjetaj taba Grahovskog partizanskog bataljona Durmitorskog NOPO od 26. novembra 1941. godine. 2 Crnogorski odred je imao u svom sastavu devet bataljona, s oko 3.000 boraca. Komandant Arso jovanovi, zamjenik komandanta Radovan Vukanovi, politiki komesar Bajo Sekuli, zamjenik politikog komesara Boko Durikovi.

mene u komandama. Ako ta komanda prihvati ponudu za razmenu, neka nam predloi nain razmene,1 Poruka Durmitorskog NOPO je stigla u Pljevlje 14. decembra, a Talijani su oko pedeset zarobljenih partizana, meu njima i ranjenike, strijeljali ve 5. decembra 1941. godine. Ne usuujui se navesti istinu, komandant Pusterije je u odgovoru na partizansko pismo ustvrdio da oni nemaju partizanskih zarobljenika za razmjenu. Kada je stigla informacija na slobodnu teritoriju da su Talijani strijeljali sve zarobljene ranjenike, 27. decembra, tab Durmitorskog NOPO je poslao novo pismo komandi garnizona u Pljevljima; Vi ste sa streljanjem naih ranjenika u Pljevljima uinili gest koji nije nikada i nigdje uinila ni jedna vojska na svijetu. To je najvea sramota s kojom ste mogli kompromitovati italijansku naciju. Poznato vam je da je u naem zarobljenitvu tokom ljeta bilo preko 3000 Italijana i da smo ih sve pustili na slobodu. Moda vam je poznat sluaj kad smo kod Bilee zarobili 12 vaih ranjenika koje smo kamionima vratili u Bileu i predali vaoj komandi.2 General Essposito je pretpostavljao da e partizani izvriti odmazdu nad zarobljenicima pa je, u samouvjerenju okupatorske nadmoi, zaprijetio da e za jednog strijeljanog oficira biti strijeljano 50, a za vojnika 10 graana.3 Poslije nekoliko izmijenjenih pisama, faistiki general Essposito koji, oito, nije bio nimalo zaokupljen sudbinom svojih zemljaka u zarobljenitvu, mada je za svakog crnogorskog rodoljuba mogao dobiti dvojicu svojih vojnika, konaan je svoj stav izloio u pismu od 30. januara 1942. godine: Ponovo opetujem, kako sam pisao zadnji put, otpustite sve bez razlike, 73 naa zarobljenika po spisku to ste nam poslali dana 14. XII 1941. godine br. 232. U zamenu mi emo vam predati partizane Vuka Anelia i Salka Alkovia.. .4 Budui da su Talijani odgaali dogovor o razmjeni zarobljenika, tab Durmitorskog NOPO je zatraio od talijanskog generala da bar osigura hranu za zarobljene Talijane: Ako im vaa komanda ne bude uputila hranu koju za njih traimo, i pored nae najbolje volje, bie izloeni gladi i oiglednoj smrti. Zato u interesu opstanka vaih ljudi kategoriki traimo da im poaljete hranu za vriArhiv Vojnoistrijskog instituta, kutija 1671, reg. br. 8 - 2 . Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore, reg. br, 11-1; Zoran Laki, Ramjetta ratnih zarobljtnika u Crnoj Gori u toku NOR-a, Vojnoistorijski glasnik, br. 6, godina 1967, strana 81.
1 2

IStO. '

AIICG IV 5 1 - 1 ; vidi dr Zoran Laki, nazn. djelo, str. 83.

jerne od 1. februara 1942, godine i to: brana 1000 kg, makarona 200 kg, pirina 100 kg, dvopeka 500 kg, eera 150 kg i aja 5 kg. Ako uopte vodite brigu o vaim vojnicima zarobljenim u borbama od nae strane, i ako iole polaete na vau vojsku, vi ste duni da ispunite ovo nae traenje i to to prije, pogotovu kada je u pitanju ivotni opstanak vaih vojnika. Ponovo vam skreemo panju da e vai vojnici poskapati od gladi ako im odmah ne poaljete traenu hranu. Traenu koliinu hrane vaim prevoznim sredstvima isterajte u bivu osnovnu kolu u Potpee, gde ete je predati naem parlamentaru, koga emo poslati na odreeno mjesto za tu svrhu. Vi ete nas obavijestiti tano o danu i datumu kada ete istjerati traene artikle na zakazano mjesto, te da bi mi na vrijeme poslali naeg parlamentara. Garantujemo vam da za vrijeme prevoza artikala od PJjevalja do Potpea nee biti napadnuti od naih snaga koje operiu u Sandaku.. Durmitorski NOPO je 22. januara 1942. godine podsjetio talijanskog generala kako talijanski garnizoni iz Nikia i Danilovgrada na takav nain alju hranu za svoje vojnike koji su u zarobljenitvu kod partizana. Zato jo jedanput traimo da u interesu vaih zarobljenika, vojnika, poaljete hranu na ranije ponueni nain .. .2 Komandant talijanske divizije u Pljevljima imao je grupu kolaboracionista, koji su poprilino kumovali neuspjesima ovih pregovora, pogotovo to je talijanska strana pristupila ucjenama s tonim spiskovima partizanskih obitelji. Zato komandant divizije Pusteria u svom odgovoru odbija ponudu traenih ivotnih namirnica. Ko je u stanju zarobiti, mora zarobljenike i hraniti. Ovo je pravilo rata potovano od svih civilizovanih naroda. Ponavljam vam da ako i jedan od mojih Alpinaca - vaih zarobljenika umre ili bude streljan, ja u streljati pedeset talaca za svakog oficira, a deset za svakog vojnika. elim da vam jo jedanput dam predlog u vezi naih i vaih zarobljenika. Oslobodite odmah nae zarobljenike bez prethodnih uslova. U Pljevljima se nalaze porodice sledeih partizana... Porodice ovih partizana su u mojim rukama, i bie odmah, ako se zarobljenitvo Alpinaca produi, internirane u Albaniju. Znate kolika su sredstva represalija u mojim rukama. Kod svih vaih palih, u napadu na Pljevlja, naeni su spiskovi sa imenima mnogobrojnih komunista dolih u Pljevlja 1. decembra sa svih strana Crne Gore i Sandaka. Vei deo tih komunista ima porodice na teritoriji kontrolisanoj od naih komandi.. .3

1 2 3

Isto. isto. A11CG, IX 2c, vidi: Z Laki, nazri. dj. str. 84.

U decembru, kad su poeli pregovori o dostavi hrane za zarobljene Talijane, poela je i prepiska o razmjeni, kao i o represalijama. O tome je ostavio zapis i Josip Broz Tito; Veoma brutalne mjere Talijana - paljenje sela na lijevoj obali Lima (zapaljene su 23 kue i ubijeno oko 120 stanovnika iz Vlake, Jabuke, Babina, Mihailovia), koje smo svojim oima gledali.. . izazvale su kod nas i naih boraca veliko ogorenje. Pa ipak nismo htjeli da se italijanskirn vojnicima svetimo za uinjena nedjela, da, recimo, u cilju odmazde strijeljamo zarobljenike. Zakljuio sam da e biti dobro da komandi italijanskih grupa u Prijepolju uputimo protestno pismo, a da se italijanskirn vojnicima obratimo proglasom, pozivajui ih da odustanu od terora i da nam se prikljue...1 Ovo pismo i proglas napisani su 15. decembra 1941. godine. Poduzete su mjere da se pismo legalno preda komandantu talijanskog garnizona, a proglas je krajem 1941. ilegalno rasturan na okupiranom podruju. Vi gubite svoje ivote i svoje zdravlje daleko od svojih porodica, vi kaljate ovom vaom nepravednom borbom slavne tradicije talijanskog naroda koji se nekada borio pod slavnim revolucionarima kao to je Garibaldi i drugi - reeno je u tome proglasu Vrhovnog taba. Vojnici talijanske vojske su upozoreni Pomislite na vae ene, majke, sestre i djecu koji misle na vas i oekuju da im se vratite. Pomislite da i kod nas nae majke, ene, sestre i djeca isto tako ele da imaju svoje oeve, brau i sinove kod svojih kua... Zato vas pozivamo jo jednom da otkaete poslunost vaim oficirima, da prekinete borbu protiv nas. .. Mi smo vas do sada tedjeli, vae zarobljene vojnike oslobaali... Smatrali smo vas i jo uvijek vas smatramo kao zavedenu brau kojoj treba objasniti to to oni rade. Pruamo vam nau bratsku ruku, ruku radnog naroda sela i grada, koji se bori ne samo protiv vaih okupatorskih starjeina i vas ve i protiv naih vlastitih kapitalistikih zlikovaca koji ponovo hoe da zajau na grbau naeg naroda.. .2 Prema kazivanjima Josipa Broza Tita i sjeanjima Halila Hadimurtezia, Budimira Milievia i Momira Mtrovia, ilegalci su ovaj proglas rasturili u skoro svim taUjanskim garnizonima Sandaka. Ne znam da li je ovaj proglas dopro do italijanskih vojnika kojima je bio namijenjen, sjea se Josip Broz Tito, ali saznao sam da je doao u ruke italijanskog generala Giovanija Essposita, komandanta divizije 'Pusteria'. On mi je odmah uputio pismo, u kome mi se obratio rijeima 'Signor comandante
' Autobiografska kazivanja Josipa Broza Tita, Talijanski genera! me nazvao komandantom bandita, strana
316, Front, 9. juna 1972. 2 Isto, stana 317.

dei partigiani' i traio da pustimo njihovog oficira kojeg smo zarobili prije nekoliko dana izmeu Bistrice i Nove Varoi. Poto nismo udovoljili njihovom zahtjevu, on mi je uputio drugo pismo puno psovki i prijetnji 'Comandante dei banditi'., ,1 Ni u jednom kraju Jugoslavije nije kao u Cmoj Gori zarobljeno tako mnogo okupatorskih vojnika 1941. godine. Partijsko rukovodstvo je tu injenicu, kao realnu pretpostavku, uzimalo u obzir i prije julskog ustanka.2 I ustanici i stanovnitvo pokazuju krajnje ljudski odnos prema zarobljenicima, osim u sluaju kad su zarobljeni crnokouljai, ovo zbog toga to su crne koulje predstavljale olienje italijanskog faizma i to je kroz takav odnos prema njima ispoljavan ne samo antifaistiki nego i socijalno-drutveni karakter ustanike borbe.3 Stav partijskog rukovodstva uoi ustanka provoen je u konkretnim odnosima za vrijeme ustanka. U cetinjskom i barskom srezu, gdje je u julskom ustanku zarobljeno oko hiljadu talijanskih vojnika i oficira, pruena im je medicinska pomo, ako je to bilo potrebno, i sva mogua njega. Vojnicima su redovno drani propagandni govori (tretirani su kao zavedeni ljudi ili ljudi koji nekad mogu shvatiti porok faizmu i prestati da mu slue4), a zatim su, razoruani, putani na slobodu, kao to se to radilo u ostalim krajevima s domobranima. Oficiri su uglavnom zadravani u zarobljenitvu, Blao Lompar i Andrija Pejovi se sjeaju kako su seljaci iz Ulica i Bokova dva dana drali grupu od 92 italijanska vojnika iz sastava 2. bataljona granine strae koji su zarobljeni u rejonu njihovih sela. Za to vrijeme seljaci su sa zarobljenicima dijelili svoj zalogaj hljeba,5 Na podruju Lovenskog NOP odreda osnovan je jedan od prvih logora za zarobljenike. Poslije borbe na Koelama logor je osnovan u Crmnici. Za logor, u kojem je bilo oko 200 zarobljenika, brinula se Komanda mjesta u Virpazaru. Hranu, kao i neophodne lijekove za crmnike zatvorenike poslala je poslije pregovora talijanska komanda iz Skadra. Logor u Ginnici trebao je biti stalnijeg karaktera. Tu je zatvorene oficire trebalo zadravati do razmjene, dok se ne zakljue pozitivni dogovori. No, zbivanja su ila drugim tokom, i logor je rasputen, a zarobljenici su otpremljeni u okupatorski garnizon u Baru. Kasnije, u zimu 1941. i 1942. godine tab Lovenskog odreda i dalje u odnosu prema zarobljenicima krajnje human nije putao zaro1

Isto.

Dr Duro Vujovi, l^ovenski \'OP odred i tijtfom podruje ti narodno - oshkodilakoj borii 1941-1945,

Ceiinje, 1976, str. 65. 3 Isto. 4 Isto. 5 Isto, str. 66.

bljene Talijane bez kompenzacije. A Talijani su zarobljavani kao i u julskom ustanku. Poslije rasputanja crmnikog logora zarobljenici su slani u zarobljeniki logor pri Glavnom tabu. Ali i tamo se za glavne zime poetkom 1942. godine nagomilalo toliko zarobljenika, da je Glavni tab zatraio od Lovenskog odreda da ubudue u logor alje samo oficire, radi toga to se broj zarobljenika poveava iz dana u dan, pa je teko o njima voditi rauna1. tabu Lovenskog odreda je savjetovano da zarobljene vojnike zadri na svom podruju, ili da ih oslobodi. Tada je tab Lovenskog odreda obnovio pregovore s talijanskom komandom iz Cetinja. Po jednom od zarobljenika s broda Skenderbeg poslano je pismo talijanskoj komandi u Cetinju s prijedlogom za razmjenu zarobljenika, ali i sa zahtjevom da - dok se ne zakljue pregovori o razmjeni - talijanska komanda alje hranu za svoje zarobljene vojnike. Talijanska komanda je prijedlog prihvatila i poslala hranu za period od deset dana. Iz pisma taba Lovenskog odreda od 18. februara 1942, vidi se da je talijanska komanda zatraila da joj se poalje spisak zatvorenih ili interniranih Crnogoraca za koje je partizanska komanda zainteresirana. Taj spisak je poslan 19. februara. Predloeno je da se razmjena obavi 25. februara u l i sati u selu Bokovu, U tome pismu tab Lovenskog odreda trai da se za ranjene Talijane u zarobljenitvu odmah poalju neophodni lijekovi. Lijekovi su poslani ali svi traeni rodoljubi po tumaenju cetinjske okupatorske komande nisu mogli biti razmijenjeni; od etrdeset i sedam rodoljuba, koje je traio tab Lovenskog odreda, njih petnaestero su bili osueni na izdravanje zatvorenike kazne u talijanskim zatvorima u Italiji. Od partizanskog taba je zatraen novi spisak. Na to pismo Lovenski odred je odgovorio 24. februara 1942. godine. Primili smo vae pismo i na isto vam odgovaramo: 1. etrdeset i sedam naih sugraana koje smo traili u zamjenu za zarobljenike koji su internirani u Albaniju, Boku Kotorsku ili su u zatvoru na Cetinju... 2. Drugu vam listu od petnaest odnosno esnaest (jer je pristigao jo jedan zarobljenik sa Orahovca) ne moemo poslati, jer smo ve obavijestili roditelje i srodnike istih i istima bi teko palo da im se njihovi ne vrate iz internacije. 3. Vi nam ak nijeste poslali ni imena onih koji se po vaem pismu ne nalaze u internaciji, 4. Odredite nam dan razmjene i to odmah javite po Svetozaru Pejoviu, geometru iz Prijepolja koji se nalazi u zatvoru na Cetinju Vladin Dom, a
1

Arhiv istorijskog instituta Titograd, 1108/1V 2a-3/42; v. D. Vujovi, nazn. dj str. 239.

za njega zadrite kurira saniteta koji nije bio na listi etrdeset i sedam zarobljenika. 5. Poto se u naem zarobljenitvu nalazi nekoliko stotina vaih vojnika, a poto e naem Stabu biti upueno oko stotinu, to vam predlaemo da izvrite zamjenu po spisku koji emo vam poslati naknadno.1 (tab Lovenskog NOP odreda je krajem februara 1942. godine obavijestio Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Crnu Goru i Boku da je talijanska Komanda sa Cetinja voljna izvriti razmjenu jo stotinu naih interniraca. Iz pisma se vidi da o zarobljenim Talijanima vodi brigu Glavni tab NOPO za Crnu Goru i Boku, mada su predstavnici Lovenskog odreda u pregovorima rekli da se bajagi nalaze u logoru pri tabu Lovenskog odreda, te vam hitno upuujemo kurira da nam odmah uputite stotinu i dvadeset zarobljenika. Mi emo ih smestiti na teritorij naeg odreda, pa je potrebno da oni ponesu sa sobom ako imate to hrane za dva dana, deke i atorska krila.2) 6. Poto se sjutra navrava deset dana od kako se vai zarobljeni vojnici nalaze u logoru Lovenskog NOPO, to traimo da odmah uputite hranu vaim vojnicima za iduih deset dana. Hranu ete poslati 27. ovog mjeseca na mjestu gdje smo ranije primili hranu uz isti postupak. (Taj posao je obavljala Kosijersko-bokovska eta Lovenskog NOP odreda na periferiji sela Bokova - primjedba autora). Kako ste proli put uputili vrlo malo du van a, tako da su vojnici pali na na teret, to traimo od vas da uputite vie duvana. Isto tako uputite nam i neki sud za kuvanje hrane. Odgovorite nam sjutra 25. ovog mjeseca. 7. Ako ste voljni uputite nam odmah one nae internirce sa predloene liste koji se nalaze na Cetinju i mi emo vam uputiti odgovarajui broj vojnika .. .3 Neto kasnije, ini se 27. februara, tab Odreda je ponovio svoj zahtjev talijanskoj komandi na Cetinju, davi joj do znanja da ima kod sebe blizu tri stotine zarobljenih Talijana. Komanda na Cetinju je bila zainteresirana za zamjenu, ali je - prihvaajui pregovore - odgovorila da nije u situaciji da zadovolji zahtjeve Lovenskog odreda, jer da se mnogi od onih koje su partizani traili ne nalaze na Cetinju, nego u zatvorima u Italiji Budui da je bilo nemogue odmah za zarobljene Talijane dobiti traena lica, za vrijeme ekanja na razmjenu tab Lovenskog odreda je traio da italijanska komanda iz

1 2
3

Zk NOR, ID, 9, dok. 78. Zb. NOR, IH, 2, dok. 78.

AIIT, 93Z/IV 4 g - 2 / 4 2

Cetinja zarobljenim italijanskirn vojnicima alje hranu, preobuku, ebad, atorska krila, pribor za jelo, sredstva za dezinfekciju, naroito protiv uge, jer je zaista u uslovima partizanskog naina ratovanja bilo nemogue zbrinuti toliki broj zarobljenika. Italijani su meutim uputili izvjesnu koliinu hrane i ostale potrebe samo za 46 zarobljenika.. .1 KM su Talijani po logorima i zatvorima prikupili dovoljno uhapenih pripadnika narodnooslobodilakog pokreta, povedeni su ponovo pregovori o razmjeni. Do razmjene je dolo 1. marta 1942. godine. Najprije je tab Lovenskog NOP odreda uputio svoju grupu zarobljenika s porukom: Na osnovu vaeg pisma od 28. februara 1942. godine upuujemo vam 32 zarobljena vojnika, za koje traimo da nam danas, posle podne uputite nae sugraane. Kako je u na logor stigao zarobljenik - sanitet Emilio Garcione, poto smo vam uputili prvi spisak, i kako je pomenuti sanitet ve razmijenjen to se kod nas nalaze 32 vaa vojnika, a ne 31, zato traimo da nam u zamjenu za ovog koga nijeste u posljednjem pismu predvidjeli, uputite naeg sugraanina Marka Popovia, koji se nalazi u zatvoru na Cetinju. Sve nae sugraane i Marka Popovia, uputite nam im stignu vai zarobljenici na Cetinje... Komanda garnizona sa Cetinja je odgovorila istog danaDanas 1. marta 1942. godine u 15 asova stigla su u Cetinje 32 naa vojnika, stoga vam se u zarnenu upuuju 32 vaa graanina. Ostala etvorica koje ste naznaili u vaem spisku poto nisu na vreme stigli, zamenjena su na zahtev Mijovi Pavia i Leki Nikole sledeim zatvorenicima: Bogdanovi Boom, Popovi Ljubom, Bokovim Bozom i Ivanovi Jelenom. U sledeem izvetaju daete nam vesti o naim oficirima i vojnicima koje ste zarobili na Jezeru (Skadarskom) kod Rijeke (Crnojevia), na brodu 'Skenderbeg2. Dalji razvoj ratne situacije je remetio redovitost pregovora i planiranu razmjenu. Stab Lovenskog odreda je neprekidno mijenjao mjesto boravka, pa mu je Glavni tab NOP odreda za Crnu Goru i Boku savjetovao da italijansku komandu na Cetinju uputi na soluciju da se razmena vri na onoj teritoriji na kojoj se nalaze zarobljenici, odnosno da glavna italijanska komanda prenese svoja ovlaenja u ovom pogledu na svoje komande u Nikiu, Danilovgradu i drugim mjestima.3

Arhiv istorijskog instituta Crne Gore, IV, 4g-3. Vidi dr Z Laki, isto, str. 90. Dr Z, Laki, isto; Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore, kut. fl33; vidi ore Lopii, Izvodi iz dnevnika; Zbornik etvrta proleterska, strana 62.
1 2 3

Dr D. Vujovi, Lovenski NOP odred i njegovo podmtje u NOB 1941-1945, str..241. AIICG 1058

IV 2a-14.

Pregovori i poslovi oko razmjene su rukovodstvu operativnih jedinica oduzimali mnogo vremena. Nije, stoga, udno to se tab Lovenskog odreda alio Glavnom tabu kako postoji opasnost da se ne pretvorimo u drutvo za razmjenu.1 Ali neovisno o takvom strahovanju, pregovori su i dalje voeni, kad je to bilo mogue. Istina, Lovenski partizanski odred poslije prvomartovske razmjene nije bio u prilici da razmjenjuje zarobljenike, ali je to injeno na drugim krajevima Crne Gore. Naroito su intenzivni pregovori voeni na podruju Nikikog partizanskog odreda, kao i po terenu djelovanja susjednog Trebinjskog partizanskog odreda. Premda je talijanskim jedinicama bilo zabranjeno pregovarati s partizanima, kao to je to isto zabranjivala i njemaka vrhovna komanda jedinicama Wehrmachta, to nije hitnije utjecalo na pregovarake odnose talijanskih komandi i garnizona ni u Crnoj Gori, ni u Hercegovini. Nikiki je odred, kao i Lovenski, u poetku ustanka, pa i kasnije, imao dosta zarobljenih Talijana. I ovdje je, kao i u drugim krajevima, od partizanske komande potekla inicijativa za pregovore o zarobljenicima. Velizar Perunovi, Maroje Marojevi i Rako Radovi sjeaju se da je proces pregovaranja poeo 3. januara 1942. godine, kada je jedan od lanova taba Nikikog NP odreda iz Lukova nazvao telefonsku centralnu u Nikiu, kojeg su partizani blokirali krajem 1941. godine, i zamolio vezu s komandom garnizona. Sluaj je htio da se tamo naao i komandant talijanskog garnizona... O tome je tab Nikikog NOP odreda odmah poslao izvjetaj Glavnom tabu NOPO Crne gore i Boke: . . . Najprije smo komandantu kazali da kod partizanske komande ima 120 zarobljenih italijanskih vojnika, kojima naa komanda ne moe obezbijediti ishranu, a to poglavito zato to je okupatorska vojska svojim pljakakim pohodima opljakala naa sela, pa se tako ostalo bez sredstava za ishranu zarobljenika. Zato traimo da italijanska komanda redovno alje hranu, a mjesto isporuke hrane odreeno je pismom nae komande od prije pet dana. Na ovo je komandant odgovorio da on trai da se razgovor odloi za sedam dana. Ali smo energino odbili odugovlaenje pregovora o hrani... Najzad je traio jedan sat vremena za razmiljanje i dogovor, na to smo mi pristali. Po isteku toga sata nastavili smo razgovore i komandant je pristao da poalje hranu za zarobljenike... I zarobljenik Italijan govorio je na telefonu, kazao svoje ime i regimentu i potvrdio sa svoje strane nae navode, naroito ono to se odnosi na volju partizana da ishrane zarobljenike, ali da za to nemaju

Isto.

sredstava.. . Iza svega toga poveli smo razgovore o razmjeni zarobljenih italijanskih vojnika sa naim interniranim i zarobljenim. Komandant je odmah rekao da za pregovore ove vrste nije ovlaen. Dodao je da od svoje vie komande nije dobio nikakve instrukcije ni ovlaenja za ovakve pregovore.. ,1 Poslije telefonskog razgovora, 5. januara 1942, po dubokom snijegu stigao je od Komande garnizona Niki veliki tovar hrane. Partizanske su predstrae na poveem odstojanju primijetile talijansku kolonu, pa su se dobro uanile i na ugovorenom mjestu, kod Hana Zmajevia, doekale isto tako oprezne Talijane. Voda kolone je predao hranu i istovremeno prenio poruku svoje komande iz Nikia da partizani ubudue ne trebaju raunati s poiljkama, jer - tvrdio je tu hranu nee jesti samo zarobljeni Talijani, nego i partizani. Predstavnici taba Nikikog NOP odreda energino su odbacili insinuaciju, a Stab je 10. januara u pismu komandantu okupatorskog garnizona u Nikiu naglasio da partizani nee popustiti u svojim zahtjevima i stavovima, ali isto tako da - neovisno o ponaanju talijanskog okupatora - nikad nee prekriti meunarodne konvencije o pravima ratnih zarobljenika. Talijanskoj komandi je reeno da e nerazmijenjeni zarobljenici biti osloboeni tek onda kad njihova zemlja bude slobodna od krvavog faistikog terora.2 Talijani su odgovorili 29. januara. To pismo, ini se, nije sauvano, ali se iz pisma Nikikog NOP od 5. februara 1942. godine vide talijanski stavovi Na vae pismo od 29. januara 1942. godine odgovaramo sledee 1. Hrane za vae vojnike imamo jo svega za dva dana, poslije ega e, ako im ne poaljete hranu biti izloeni gladovanju. Napominjemo da vae voj : nike neemo pustiti, jer vi ne satno da drite u ropstvu partizane koje te zarobili - ako ih ve nijeste strijeljali - nego drite u logorima i zatvorima internirano graanstvo, ene i djecu. 2. Ponovo vam nudimo razmenu zarobljenika za nae internirane i dajemo vam mogunosti da spasite svoje vojnike. Ako ste voljni javite nam po naem kuriru, koji se mora vratiti najdalje do 6, ovog mjeseca do 2 sata poslije podne.3 Budui da Talijani ni poslije ovog pisma nisu prihvatili prijedlog za pregovore, tab Nikikog NOP odreda je ponovo zatraio hranu: Primili smo vae pismo od 18. februara 1942. gpdine. Opominjemo vas jo jedanput da vae neredovno slanje trebovanja kodi jedino zarobljenicima.
1 2 3

Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1673, reg. 4 9 - 1 . Isto. Dr Zoran Laki, Ra&ujtna z/irobijenika u Crnoj Gori u NOR-*, Vojnoistorijski glasnik, broj 6 od

1967. godine.

Ukoliko budete i dalje postavljali nekakve zahtjeve u pogledu izdavanja trebovanja, znadite da emo zabraniti da hrana uopte ide zarobljenicima, a za posledice skidamo sa sebe odgovornost.1 U ovom sluaju nije dolo do razmjene zarobljenika. No zarobljene Talijane, na prijedlog Odreda, tab za Crnu Goru i Boku ipak je poslao, u dvije grupe, 9. i 13. jula 1942. godine, u okupirani Niki. Svuda gdje su 1941. godine voene borbe protiv talijanskog okupatora bilo je i zarobljenika i razmjene. Sve se to nastavilo i 1942. godine, kad je uestalo dolazilo do pregovora i razmjene u Lici, a bilo ih je i u Gorskom kotaru. O razmjenama u Gorskom kotaru pisao je u Kapelskim krasovima komandant Pete operativne zone Hrvatske (Gorski kotar i Hrvatsko primorje) Veljko Kovaevi, a u Lici su prvi pregovori o razmjeni zarobljenika s Talijanima voeni poslije borbe na Ljubovu, Ova se borba odvijala u vrijeme blokade talijanskog garnizona u Korenici. Za pet dana talijanski garnizon u Korenici bio je desetkovan. Kad su razbijene sve kolone koje su se od Otoca i Vrhovina probijale prema opkoljenoj Korenici, tab divizije Re iz Gospia, Peruia, i Likog Osika poslao je snanu kolonu od oko 2.000 ljudi s tenkovima i artiljerijom preko Ljubova. Ustae su joj prikljuile oko 400 svojih ljudi i velik broj stoke, te 400 saonica s konjskom zapregom. Sva ta sila, 22. januara 1942, krenula je iz iroke Kule uz brdo prema planinskom prijevoju Ljubovo. tab Grupe likih partizanskih odreda obranu Ljubova povjerio je bataljonu Velebit kojim je zapovijedao Joco Njegomir. U svom istraivanju o razbijanju talijanske kolone na Ljubovu ugledni zagrebaki publicist Mladen Paver pie (preskaemo opis dramatine borbe s izuzetnim primjerima junatva i domiljatosti): . . . Zaustavljeni na cesti, Talijani su kroz snijeg i vijavicu pokuali zaobii bokove partizanskog poloaja, ali ih je iz neposredne blizine prikovala za tlo ubojita vatra partizana kojima su komandirali Io Repac, Dragan Raki, Rajko Vuinovi, Milo Uzelac, Danje Radmanovi, Stevo Novkovi . . . Usred okraja stigao je na poloaj u Rakie Stania Opsenica s jo nezalijeenom ranom iz Korenice ... Divzija 'Re' izgubila je u toj borbi vie od 600 to poginulih, to ranjenih i smrznutih, to zarobljenih vojnika i oficira. Poslije sloma na Ljubovu talijanska komanda je uputila 'pobunjenicima' parlamentare s molbom da joj se dopusti otpremiti s bojita poginule i ranjene. Jovo Njegomir ivo se sjea razgovora koji je tada vodio s talijanskim pukovnikom:
1 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1673, reg, br. 212. Namee se dojam da ovakav odnos prema svojim zarobljenim vojnicima ne potjee od komande talijanskog garnizona u Nikiu, odnosno od taba divizije Pusteria iz Pljevalja, nego da je to diktat armijskog generala Pirzzia Birolija iz Cetinja.

'Nakon faistikog pozdrava, dok je talijanski vojni pop itao opijelo poginulim vojnicima, colonello se interesirao koliko je partizana uestvovalo u toj borbi. Devet stotina kaem, da ne misli kako nas je malo, a bilo nas je, kao to se zna, znatno manje. A odakle vam tolika municija? Imamo mi magazine municije, duhana i svega to nam treba to mu govorim, a u sebi mislim; to e nam bolji magazini od ovakve borbe u kojoj smo stekli vie od stotinu hiljada metaka! Kad je uo da sam ja komandant jedinice koja mu je razbila vojsku, colonello se posebno zainteresirao to sam po inu. Njegov tuma mu je dva puta morao ponoviti da stoji pred najobinijim artiljerijskim narednikom. Sergente? - iuavao se Talijan: Pa to je kod nas tako malen, malen in... I ja sam bio nekad tako malen, ali danas sam za tebe, moj colonello, velik, velik, prevelik ...' Narednih dana su obavljeni pregovori o razmjeni vee grupe zarobljenih talijanskih oficira za pripadnike narodnooslobodilakog pokreta, koji su amili u gospikom zatvoru .. .1 Pregovori u Hercegovini su vodeni poslije borbe na Klenku kod Maska. O toj borbi Sava Kovaevi i Petar Drapin, koji su od kraja 1941. godine bili komandant i politiki komesar Operativnog taba narodnooslobodilakih partizanskih odreda Hercegovine, izvjetavaju 7. januara 1942. godine: estog januara 1942. godine koordinirane narodnooslobodilake partizanske snage Hercegovako-crnogorske izvrile su napad na jednu talijansku kolonu koja je ila iz Trebinja ka Bilei. Jaina kolone bila je 4-5000 talijanskih vojnika, 6 kamiona luksuzni automobil. Na mjestu Klenak, kod Moska, partizani su pustili ovu talijansku kolonu u zasjedu, pa su je junakim prepadom, a nakon estoke borbe od 4 sata, razbili, kojom prilikom je na mjestu borbe ostalo mnogo mrtvih i ranjenih talijanskih vojnika. Partizani su bili u jaini od 50 ljudi. Rezultat borbe je sledei: zarobljenih i ranjenih italijanskih vojnika 101, a mrtvih 14. Vjerovatno je da su gubici neprijatelja jo vei, jer se to tano nije moglo ustanoviti, Medu zarobljenima je jedan podoficir-ljekar. Na strani partizana niko nije ranjen .. .2
1 2

Mladen Paver, elino Ljubom, Globus, Zagreb, 1961, 2. august, str. 15-18. Milorad Gonin, General Drapin, strana 69.

Inicijativa za pregovore o razmjeni zarobljenika ovoga je puta dola od komande talijanskog garnizona Trebinje. Petar Drapin i Sava Kovaevi, preko jednog zarobljenog talijanskog podoficira uputili su talijanskoj komandi prijedlog za nadoknadu sanitetskog materijala i primopredaju ranjenika. Komanda iz Trebinja uputila je kamion za ranjenike i ovlastila odreeno lice za utvrivanje vremena i mjesta pregovora. U ovim pregovorima su u partizanskoj delegaciji bili: Sava Kovaevi, komandant Operativnog taba za Hercegovinu i lan Glavnog taba NOP odreda za Crnu Goru i Boku; Petar Drapin, politiki komesar Operativnog taba za Hercegovinu; Savo Orovi, pukovnik Jugoslavenske vojske, vojni savjetnik Operativnog taba za Hercegovinu; Vlado egrt, komandant bataljona Luka Vukalovi; Petar Boovi, komandant sektora Trebinje Dubrovnik; Dr Vojo Dukanovi, tabni lijenik. Pregovori su voeni 12. januara 1942. godine kod eljeznikog mosta na putu od Trebinja za Lastvu. Taj susret pregovaraa Punia Perovi opisao je ovako: Nai su se pojavili odavle, s ove strane mosta, talijanska delegacija s one. Znate, ispriao nam je jedan Savin partizan mi smo bili primakli jedan tenk. Nek se blie nae, zlu ne trebalo. Ne vjerujem ja njima nita. Sava je pozvao Talijane da preu preko mosta na ovu nau stranu. Oni su oklijevali. Onda im je on s pratnjom poao u susret. Iako je drvena graa na mostu bila spaljena, uspjeli su da se prepentraju na drugu stranu. Od Talijana bio je doao major i jo jedan oficir. Sava je imao pitolj. Na kapi petokraku. Pri susretu major je pozdravio vojniki, pri emu se kod njega primijetila zbunjenost i strah. Sava je svoju snanu pesnicu podigao na partizanski pozdrav... Major je izvadio kutiju i ponudio cigarete. Hvala! Ne puim cigarete iz ruku neprijatelja rekao je Sava odgurnuvi od sebe majorovu ruku. Talijanska komanda i gospodin general lino ele poeo je oprezno major - da se sporazumiju s partizanima. Mi ne elimo da se prolijeva nevina krv ni vaeg naroda ni nae vojske. Sava ga je gledao mrko i, steui vrsto svoj brk, oekivao ta e dalje rei.

- Mi nijesmo doli kao okupatori - nastavio je Talijan svoj lukavi govor. - Mi smo prijatelji vaeg naroda, a naroito Crnogoraca. Naa uzviena carica i kraljica misli na ... - Neka prekine! - obrati se Sava tumau, - Sta on tu meni pria' - Zatim se okrenuo majoru Imate li vi meni neto drugo da kaete? Vi ste traili sastanak, a ne ja. Major je ve poeo odreenije - Mi elimo da obustavite borbu. Da se uspostavi saobraaj na prekinutim linijama. Neka se partizani povuku u svoje domove. Komanda talijanskih oruanih sila bie milostiva. Ona e oprostiti svakome, represalija nee biti. Sava je sluao, pa se grohotom nasmijao. A onda se opet uozbiljio. Tu je i major zastao, oekivao. - Sluajte vi! - grmnuo je Sava. Nemojte vi da se sprdaite! A evo to u ja vama rei sa borbom mi neemo prestati sve dok se potpuno ne oistite iz nae zemlje. Kakvi prijatelji! Vi ste nai okupatori i mi ne polaemo oruje do kraja, do pobjede. - Pa kakvi su vai uslovi, zahtjevi? - pokuao je major da ga umiri. Major je rekao da je njegova komanda voljna da poalje sanitetski materijal. Valja samo naznaiti koliinu koja je potrebna. Sava je u meuvremenu poveo razgovor o zarobljenicima. Traio je da se za svakog zarobljenog italijanskog vojnika pusti po jedan na ovjek iz zatvora ili logora. Major je izrazio miljenje da e njegova komanda usvojiti taj zahtjev. Bie potrebno da se napravi spisak ljudi koje mi traimo. - A do tada da im aljete hranu inae e pocrkati od gladi. Mi ne moemo ni nas ishranjivati, a kamoli vae vojnike.. J1 O tim pregovorima u svom ratnom dnevniku svjedoi i jedan od sudionika, Savo Orovi Pri susretu mi smo pozdravili stisnutom pesnicom, a italijanski oficiri propisno, vojniki. Oni pruenu ruku za pozdrav nisu primili, govorei da je kod njih zakonom ukinuto rukovanje. Zato, kada je pri rastanku njihov kapetan ponudio cigarete, mi ih nismo primili govorei da je drskost nuditi cigarete, a ne primiti pruenu ruku.2 Pregovori su brzo poeli. Talijanski oficiri nisu skidali poglede s lica Save Kovaevia u kojemu su prepoznali efa delegacije taba hercegovakih narodnooslobodilakih partizanskih odreda. Sava je to osjetio, a pravio se kao
1 2

Punia Perovi, Sa Savom Mizarow u Hercegovini, Zbornik, Peta proleterska, strana 48. i 49. Savo Orovi, Dnevnik 1941-1945, strana 138.

da nita ne primjeuje. Kad je postignuta suglasnost da partizani prvi iznesu svoje stavove, Sava Kovaevi je prijedlog izloio u etiri toke 1. U ime naroda ovih krajeva traimo od faistikog okupatora da napusti nau porobljenu domovinu, ostavljajui nam celokupno oruje, municiju i drugi materijal. Sa nae strane, za uzvrat, mi emo pustiti sve italijanske zarobljenike vojnike i oficire sa teritorije Crne Gore, Hercegovine i Boke i omoguiti im slobodno naputanje nae zemlje. 2. U sluaju da okupatorska vojska ne bude htcla da napusti nau zemlju predajui oruje i municiju, u sluaju da ne bude prestala sa paljenjem naih sela i pljakanjem nae zemlje, mi emo i dalje nastaviti nemilosrdnu borbu protiv te vojske i silom naeg oruja prisilierno faistike bandite da napuste zemlju naih junakih predaka 3. Traimo da se hitno za zarobljene italijanske vojnike, podoficire i oficire izvri razmena sa odgovarajuim brojem potenih narodnih boraca koji se nalaze u koncentracionim logorima i tamnicama okupatora. Budui da se u naim rukama nalazi mnogo vei broj ratnih zarobljenika, nego to je bilo naih boraca u rukama okupatora, to za preostali broj italijanskih zarobljenika traimo da se uputi dovoljna koliina ivotnih namirnica, jer mi nismo u stanju da izdravamo italijanske zarobljenike, poto su i na narod opljakale faistike osvajake horde Hitlera i Musolinija. Takoe traimo i sanitetski materijal za ranjene zarobljenike. ivotne namirnice i sanitetski materijal zahtevamo za sve vojnike i to jo pre nego to se izvri predviena razmena. 4. Traimo da se okupatorska vojska ponaa kao u ratu prema neborakom stanovnitvu i da ne pribegava divljakim represalijama, streljanju, paljenju kua i pljaki, u protivnom mi emo biti nemilosrdni prema svim zarobljenim italijanskirn vojnicima i oficirima i neemo imati nikakvih obzira .. .1 Savo Orovi pie da su nai delegati ove zahteve obrazloili okupatorskim delegatima ovako: 'Italijanska vojska je nepravedno protivno svakome meunarodnom pravu na jedan varvarski nain pogazila nau nacionalnu nezavisnost i stavila na narod u ropstvo faistike tiranije. Naa zemlja nije nikada bila italijanska i italijanska okupatorska vojska nema ta da trai u njoj. Italijanski okupator je zaveo u naoj zemlji sistem pljake, paljenja i zverskog srednjovekovnog muenja naroda. Mi nemamo nita protiv naroda Italije, koji je svetu dao mnoge kulturne tekovine i koji je danas i sam porobljen od faistikih Musolinijevih bandi, ali mi traimo da se okupatorska vojska seli iz nae zemlje.
1

Isto.

3 - Partizani za pregovarakim stolom 1941

- 1945.

33

Ratni planovi Sila osovine pod udarcima mone Crvene armije i narodnooslobodilakih pokreta u svetu doivljavaju svoj konani slom, Italijanska imperija faktiki ve i ne postoji, a nemaka faistika armija na Istonom frontu nalazi se u bekstvu i rasulu. Sto pre italijanska vojska napusti nau zemlju, ostavljajui ratni materijal, to e imati manje gubitaka i italijanski narod e pre doi do svoje sopstvene slobode'.. .1 Talijanska delegacija bila je iznenaena. Talijani su oekivali konkretan dogovor oko razmjene zarobljenika, a nikako ovako irok pristup kompleksu odnosa u okupiranoj zemlji i meunarodnoj situaciji To je kapetan u jednoj dosta pristojnoj formi i rekao, pominjui veliku talijansku imperiju i Sile osovine. Savo Orovi, dobro pripremljen za pregovore, kao da deklamira s pozornice, zaprepatenim Talijanima naveo je rijei slavnoga Giuseppea Mazzinija: Vama, narode, roenom u Italiji, Bog je oznaio otadbinu, najlepe ogranienu, kao da vas je vie od drugih voleo. U drugim zemljama ije su granice nesigurnije i isprekidane, mogu iskrsnuti pitanja, koja e elja za mirom kad-tad resiti, ali koja su stajala i stajae moda jo suza i krvi - u vaoj nee. Bog vas je obavio divnim neospornim granicama; s jedne strane najvei bregovi Evrope - Alpi; s drugog kraja - more, beskrajno more. Otvorite estar, jedan kraj postavite na sever Italije, na Parmu; drugi rastegnite do utoka Vara i povucite njime jedan polukrug prema Alpima - onaj kraj koji kad zavri polukrug padne na utoku Soe, oznaie granicu, koju vam je Bog dao. Do te granice, razume se i govori va jezik; preko nje nemate vie prava.2 Voa talijanske delegacije odgovorio je da on nema pravo odluivanja i da e o svim pitanjima morati da konzultira svoju komandu. Sta je ta komanda odluila, pouzdano nije utvreno, ali se zna da su u martu 1942. godine na sektoru Ljubinje - Stolac puteni iz zarobljenitva svi talijanski vojnici, a Talijani su iz zatvora u Metkoviu pustili dvadeset interniraca.3 U selu egulji, na putu Ljubinje - Stolac, 10. marta 1942. godine Sitniki i Ljubinjski bataljon Operativnog taba NOP odreda za Hercegovinu napali su dio njemake autokolone, koja je prevozila duhan iz Ljubinja, i unitili dvanaest kamiona. Duhan, prevoen u tim vozilima, je zaplijenjen. PogiIsto. Opirnije u Istorijskim zapisima, br. 4 - 1 2 od 1952. godine - Saoptenje Operativnog taba N'OP odreda za Hercegovinu od 13, januara 1942. g, strana 381, 3 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, kutija 1955. r. broj 29-2,
1 2

nulo je 27 i ranjeno 12 njemakih vojnika, podoficira i oficira, a 45 ih se poslije slabog otpora predalo.1 Marko Medan, onda vodnik u jedinici koja je operirala izmeu Stoca i Ljubinje, pria; Kako smo mi na terenu ve imali oko 120 zarobljenih italijanskih i nemakih vojnika, komandant italijanskog garnizona u Stocu, posredstvom ustaa na srpskohrvatskom jeziku nam je uputio pismo obavetavajui nas da bi rado sa nama pregovarao oko razmene zarobljenika.. .2 Zarobljenici su bili smjeteni u selu Berkovii, neki u seoskim kuama, a veina u osnovnoj koli. Pismo iz Stoca Medan je predao istaknutom hercegovakom revolucionaru, akademskom slikaru Branku Sotri, koji je smatrao da bi razmjena bila najbolje rjeenje, budui da su zarobljenici bili problem za partizanske bataljone. Trebalo ih je hraniti, uvati i osiguravati im prostorije za prenoite. A prijetila je opasnost da neprijatelj ustanovi gdje se nalaze i poduzme iznenadni napad. Branko Sotra je, inae, do tada sav posao oko zarobljenika obavljao tako dobro da su svi bili ponosni na njega. Po ugledu na ranije pregovore koje su vodili Sava Kovaevi, Vlado egrt, Petar Drapin, Savo Orovi, dr Voja ukanovi i drugi kod Trebinja, rukovodstvo NOP-a Stoca i okolice takoer je poduzelo sve to je bilo neophodno da okupator za svoje zarobljene vojnike, oficire i podoficire dostavi hranu. Poslije dogovora s rukovodstvom, Branko otra je prihvatio prijedlog Komande talijanskog garnizona u Stocu. Odgovor je poslao po jednom zarobljenom Nijemcu, koji je na putu preko partizanske teritorije nosio kapu s crvenom petokrakom. Talijani su, kao to je Sotra traio, u utanaeno vrijeme doli na pregovore na putu RauaLjubinje. Delegaciju je predvodio major Barteli. Pratnju od desetak vojnika ostavio je na - kao to je prethodno dogovoreno etiri do pet stotina metara dalje od mjesta odreenog za pregovore. Visok, mrav i sluben, energinim korakom poao je u pratnji jednog porunika prema Sotri i Medanu. Ovaj se zahuktao kao da nas kani smrviti! sjea se Marko Medan kako je rekao Sotri, a Sotra se osmehnuo. Neka ga, neka se puva! Imam ja i za takve leka. Kada je priao otri i Medanu, Talijan se predstavio po inu i prezimenu, a kad mu je Sotra rekao svoje ime, jedva primjetno se naklonio: Drago mi je to smo se sastali!
' Hronologija, strana 210. Izjava Marka Medana autorima, aprila 1984. godine u Beogradu.

- Nama bi drae bilo da nikada niste doli u nau zemljul - odgovori otra. - To je ve drugo pitanje... Dok su razgovarali, obojica skloni podsmjehu na raun subesjednika, Sotra se pomalo pomjerao dalje od ceste. Razgovorljivi major pratio ga je u stopu. Pomiui se tako, smakli su se iz vidokruga majorove pratnje. Tada je Sotra povisio glas: - Vi i na grobljima hapsite nevini narod mislio je na seljake iz Poplata, uhapene na pogrebu nekoliko dana prije susreta otre i Bartelija. - Kako ste krenuli, jo ete se pozvati i meunarodno pravo! - nasmijao se talijanski major. Sotra je tada izvadio pitolj: - U ime partizanskog zakona i meunarodnog ratnog prava, ruke uvis! - ta je vama? iznenadi se major. Primijetio je da je i Medan izvukao pitolj i uperio ga u porunika. - Pa mi smo doli na pregovore... - Vi ste zarobljeni - kratko je objasnio otra i razoruao oba talijanska oficira, da bi ih potom odveo u svoj tab. Sutradan je u pismu komandi talijanskog garnizona u Stocu objanjeno da su i major i porunik zarobljeni, ali da je rukovodstvo partizanskog taba spremno da ih razmijeni za narod uhapen na seoskom groblju u selu Poplata. Major je na poleini pisma u nekoliko redaka zamolio svoju komandu da prihvati prijedlog. Pismo je odnio partizan Milan Domazet. Na to su iz Stoca javili da je Domazet uhapen i da e biti strijeljan sa svima onima koji su uhapeni na groblju u Poplatu. Kad je pismo iz Stoca pokazano Barteliju, pozelenio je od straha. U opirnom je pismu zamolio svoju komandu da prihvati partizanske prijedloge. Majorovo je pismo u Stolac odnio jedan od zarobljenih Nijemaca. Ovoga puta prijedlog je prihvaen i Talijani su za Bartelija i njegova pratioca pustili iz zatvora i Domazeta i sve uhapene Poplaane.

SPORAZUM KOJI TO NIJE

Odmah poslije masovnog narodnooslobodilakog ustanka u Lici, ime je najavljen ustanak u itavoj Hrvatskoj, u onih nekoliko tjedana kad je potpuno razorena cjelovita konstrukcija vlasti kvislinke tvorevine Nezavisne drave Hrvatske, kad je njena vojska potuena u svim opinama kotara Lapac i u etiri od pet opina kotara Graac, talijanski agenti i srpski graanski politiari, do ustanka skrivani u talijanskoj okupacionoj zoni u Dalmaciji, sve poduzimaju da se otrica ustanka i dalje usmjerava iskljuivo prema ustaama, a da se s talijanskim okupatorom uspostavi odnos kolaboracije. S mnogo umjenosti talijanski agenti pokuavaju ustanike mase, pa i rukovodstvo ustanka, uvjeriti da su Talijani iskreni prijatelji srpskog naroda. Oni upriliuju pravoslavne vjerske obrede, organiziraju vaenje masovno ubijanih Srba iz krakih jama, dre poasne vojne strae na pogrebima tih rtava Meu srpskim graanskim politiarima, koji su se poslije ustanka i razbijanja ustake vlasti vratili ispod talijanskog okrilja, bili su Stevo Raenovi, bivi narodni poslanik na listi Stojadinovieve JRZ, te trgovac iz Srba Jovo Kea. Trei takav iz Srba bio je Pajica Omikus. Povezali su se i s opinskim biljenikom Miloom Torbicom, seoskim trgovcem Isom Lukiern, s nekoliko andara, inovnika raznih rangova, s grupom vercera... Preko njih je organiziran, ili su ga Talijani pokuali organizirati, utjecaj na ustanike mase, koje e okupator na sve mogue naine pokuati uvjeriti da je interes nezatienih seljakih masa identian interesu talijanskog zavojevaa, i da im je jedini stvarni neprijatelj ustatvo, pri emu e se, naravno, tajiti da je ustaluk uvezen upravo talijanskim tenkovima, kao prva funkcija okupacije. Pregovore u tom smislu, talijanski izaslanici vodili su, preko Raenovia i Kee, i do ustanka, a poslije ustanka prvi takav kontakt, ovoga puta ak i u prisutnosti

predstavnika gerilskih odreda Donji Lapac - Graac, uprilien je 11. augusta na krajnjem jugoistoku Like, u maloj eljeznikog stanici Otri, gdje se ukrtavaju putovi to od Graaca vode prema Kninu i Srbu. Prethodno, mada pritajeno, djelovanje Raenovia, Kee i njihove grupe, bilo je pomno usklaeno s talijanskom politikom i prema Nezavisnoj dravi Hrvatskoj i prema Srbima u toj dravi. Talijani su, naime, kao to je ve kazano, nastupali pod zastavom zatitnika srpstva, gromoglasni u osudama ustakih pokolja, prividno spremni podrati srpske voe u borbi za nekakvu kvislinku autonomiju srpskih krajeva u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini. Raenovi i Kea, dolazei iz Dalmacije, od Talijana su instruirani da se pokuaju nametnuti rukovodstvu ustanikih snaga, pa da te snage pasiviziraju, odnosno da otupe otricu ustanka, ukoliko je uperen protiv Talijana, a da pri tome postiu borbu protiv hrvatskog naroda, poistovjeujui ga s ustaama. Talijanima je ila na ruku velika omrznutost ustaa zbog masovnih pokolja srpskog stanovnitva, te su, pod izgovorom da Paveli nije sposoban uguiti ustanak i odrati poklonjenu vlast, teili da proire svoj utjecaj i pomaknu svoju okupacionu zonu na sjever prema Zagrebu, ukljuujui u prvom redu slobodnu ustaniku teritoriju. Talijani su, djelujui u narodu preko svojih Raenovia i Kea, prve ustanike akcije nastojali protumaiti kao otpor ustaama, koji su poinili masovne zloine. Oni nastupaju pomirljivo. Ustanicima, s kojima dolaze u doticaj, ne prijete, nego ih vrbuju za suradnju. Nisu orujem odgovorili ak ni na borbenu akciju Zrmanjskog gerilskog odreda, kad je ovaj 28. jula, kod Pribudia, unitio ylak u kojem je poginulo 6, a ranjeno 20 Talijana. Nisu oruanom akcijom prijetili ni zbog toga to su takoer, 28. jula, prilikom osloboenja Otria, razoruana i zarobljena etiri Talijana - telefonista... Oni su u ustanikim snagama traili saveznike, a budui da su za takvu politiku bili i velikosrpski orijentirani trgovci i politikanti, svi oni koji su pod uvjetom da su im ivoti u sigurnosti osnovnog neprijatelja vidjeli u komunistikom utjecaju na pobunjene mase, imali su stanovitog uspjeha, naroito tamo gdje je Partija bila slaba. Tako, u najsnanijoj plimi ustanka, Talijani uspijevaju bez opaljenog metka ovladati komunikacijom Knin-Otri-Graac. U poetku ustanka dobar dio sudionika bio je impresioniran injenicom da je Italija velika drava sa snanom, moderno opremljenom vojskom, s kojom se ne mogu uspjeno boriti roguljaki naoruani i vojniki slabo organizirani gerilski odredi. Osim toga, prividno nesudjelovanje Talijana u borbama protiv njih, te verbalni talijanski napadi na ustae, kao Hrvate, i to u kraju gdje u ustanku nije bilo Hrvata, kao to nije bilo ni razuene partijske organizacije, dovelo je komuniste, organizatore ustanka, do novog saznanja;

da mase, terorizirane od ustaa, tek treba pripremiti za rat protiv okupatora. Taj proces politikog osvjeenja srpskih masa tekao je paralelno s komunistikom ustanikom akcijom u hrvatskim selima, s tenjom ukljuivanja Hrvata u ustanak. U ve dignutom ustanku predstojalo je novo oslobodilako stvaranje raspoloenja za borbu. Nema sumnje, ustanak je izbio prvenstveno pod neposrednim utjecajem i organizatorskom djelatnou komunista, neovisno o tome da li su bili ulanjeni u Partiju, ili su podravali osnovnu politiku i ratnu strategiju KPJ. Ali, pokazat e se u augustu i septembru 1941. godine, poslije sloma endehake vlasti u ustanikim podrujima Like, njihov utjecaj nije bio toliko snaan da bi ih narodne mase slijedile i u najavljenim borbama protiv Talijana. Valja imati na umu da u nekim ustanikim opinama, na primjer u Srbu, do rata nije bilo ni partijske ni skojevske organizacije. Istina, bilo je nekoliko desetina veoma borbenih naprednih seljaka, radnika, omladinaca, domaih ljudi, bez kojih se, sigurno, ne bi mogao pripremiti i tako brzo podii ustanak, niti postii tako veliki rezultati. Pored Voje Mileusnia, uglednog naprednog seljaka, koji je oko sebe okupljao mlade ljude i usmjeravao ih opoziciono prema vlasti, mogu se pomenuti i mnogi drugi napredni starosjedioci, kao to su: Stevo Desnica, Petar Trbulin, Milan Tankosi, Petar Babi, Milan Dumi, Drago Oegovi... U Zrmanjskoj opini bilo je takoer dosta naprednih i odlunih ljudi kao to su: Vaso Sijan, lan kotarskog komiteta KP za Graac, Ilija Radakovi, uitelj, predratni skojevac, Milojko uk, uitelj, kandidat Partije, Vlado Marii i dr. Neki od njih su se kolovali ili radili drugdje, ali su se redovno vraali u svoja rodna mjesta i tamo djelovali. Tek poslije okupacije, u srbsku opinu, gdje e se zasnovati odluujue arite narodnooslobodilakog ustanka, dolaze komunisti i komunistiki orijentirani ljudi, koji e od maja do jula izvriti presudan utjecaj. Najznaajnija linost meu njima bio je Doko Jovani, lan KP od 1936. godine. Vratio se iz kolonistikog sela Zednika kod Subotice. Bio je sekretar Okrunog komiteta SKOJ-a za srednju Baku, dva puta osuivan po Zakonu o zatiti drave. Osim njega, vratio se jo jedan robija beogradski obalni radnik, kandidat za lana KP, Milan Sijan. Danilo Damjanovi Dani, povratnik iz Vojvodine, edniki skojevac, koji se ve u prvim danima ustanka istakao kao komandir odreda na Srbskom klancu. Vratio se u Srb i Duan Mileusni, Vojislavov brat, takoer edniki skojevac, obojica veoma aktivni u ustanikom rukovodstvu Srba. Izuzimajui partijske orgnizacije u Peruiu i Gospiu, koje su formirane neposredno poslije prvog svjetskog rata, tek uoi drugog svjetskog rata po-

elo se u Lici temeljitije raditi na stvaranju partijskih elija. Do rata je u Lici djelovalo 200220 lanova KPH. U masovnim ustakim masakrima do ustanka je ubijeno i nekoliko desetina likih komunista. Priblino toliko ih je palo, s jugoslavenskom vojskom, u zarobljenitvo. Neki su se sklonili u anektiranu Dalmaciju ili su pobjegli u Srbiju. Zbog kolebanja i nevjerovanja u uspjeh oruane borbe, tridesetak lanova partije iskljueno je iz njenih redova. Tako, ostalo ih je svega stotinjak koji su bili spremni prihvatiti direktivu o dizanju oruanog ustanka. Ali, valja imati na umu da ih je dobar broj bio u godinama, s dosta djece, pa stoga, kada su otpoinjale oruane borbe, nisu pokazivali neku naroitu hrabrost i spremnost da idu u prve jurine redove. iMoe se zato rei da je u Lici 1941. godine bilo svega tridesetak iskusnijih, mada mladih komunista, koji su, uzornou i znanjem, uspjeno odgovorili svom zadatku. Njihov ugled i autoritet bio je presudan u ispravnom usmjeravanju ustanikih masa, Okruni komitet KPH za Liku osnovan je samo sedam mjeseci prije aprilskog rata, a kotarski komiteti tek neposredno prije okupacije. Neki od njih nisu se stigli ak ni konstituirati. Pored poetnog utjecaja komunista i progresivnih lijevih snaga, Lika je u biti ostala na periferiji velikih drutvenih dogaaja i procesa, to se vidljivo odrazilo na razvoj ustanka i politiku diferencijaciju ustanikih snaga. Ocjenu stanja i stupnja politike aktivnosti i organizacione razvijenosti like partijske organizacije u periodu uoi rata dao je Jakov Blaevi u svom referatu K rjeavanju organizacionog pitanja na Drugoj okrunoj partijskoj konferenciji za Liku u Korenici 17. maja 1942. godine: Tada jo nije bilo, osim iznimnih sluajeva, na teritoriji nae okrune organizacije takvih partijskih organizacija koje bi stvarno bile organizator i rukovodilac borbe masa. Veina naih partijskih organizacija bile su izolirane grupe izoliranih sektaa koje su bespomono ile na repu dogaaja.1 Samo su u 20 posto likih sela djelovale partijske organizacije. Poetne tekoe bile su goleme, to e ustvrditi i Jakov Blaevi na Drugoj okrunoj konferenciji U vrijeme oruanog ustanka Srba u Lici, nae partijske organizacije, osim u iznimnim sluajevima, nisu uspjele odigrati ulogu organizatora ustanka, iako su najveim dijelom te borbe zapoele pod vodstvom komunista pojedinaca, koji su bili odsjeeni od svojih partijskih rukovodstava i koji su prema tome bili izloeni svim opasnostima i grekama nesnalaenja u rukovoenju borbama... Zbog toga su se mnogi Partiji odani drugovi, pa i itave
1

Historijski arhiv Karlovac, f. KPH-OK Lika, referat Jakova Blaevia.

organizacije, potpuno izgubili, osjetili bespomoni pred veliinom zadatka i odgovornosti koja je padala na njih, jer ih je narod traio za vode.. .k1 Sve te nedostatke koristio je neprijatelj. Zbog slabosti partije, mogao je u narodu iriti defetizam i sumnje u uspjeni ishod borbe. Otuda otrina kritike partijskih rukovodstava i komunista Like u Okrunici br. 1, to je usvojena u prisutnosti lana Operativnog rukovodstva CK KPH Vladimira Popovia na sastanku OK KPH za Liku i Donjem Lapcu 11. septembra 1941. godine. Mnogi lanovi, kao i pojedine partijske organizacije, u svim momentima nisu se razlikovali od graanskih i malograanskih politiara i organizacija. Oni su ili pobjegli ili se legalizovali, tj. potpuno odvojili od naroda, prieljkujui spas i osloboenje od SSSR-a i Crvene armije i na taj nain ostavili mase same sebi. Bilo je i takvih sluajeva gdje su pojedini lanovi bronzali narodni ustanak .,, Partijsko rukovodstvo za Liku nije odgovorilo svojim zadacima . . . stanje partijske organizacije u cijelosti ne zadovoljava... partijska organizacija nije bila u stanju da bude pravi rukovodilac ustanka ve se u veini sluajeva jailo na repu dogaaja. Mnogi lanovi sreskih i okrunih rukovodstva ili su toliko daleko da su vodili pregovore s talijanskim okupatorima po pitanju lojalnog dranja prema okupatoru, ime su nasjeli i upregli se u kola italijanskog faizma... Rad s omladinom bio je potpuno zanemaren ... Organizovanog rada sa enama moe se rei nije ni bilo .. .2 Sudei po otrini ove kritike analize, ne bi se moglo rei da je rije o kraju u kojem je organiziran prvi masovni ustanak u Hrvatskoj, o kraju koji je 1941. godine ne samo relativno nego i apsolutno imao najvie partizana u Hrvatskoj. Spomenute greke, ne precjenjujui njihov znaaj, navodimo zato da bi se lake shvatilo kako je moglo doi do bilo kakvih pregovora s okupatorom, posebno do pregovora u kojima su sudjelovali i istinski komunisti, koji su se godinama pripremali za rat protiv faizma, superiorno svjesni da je ustatvo samo posljedica, a da je osnovni neprijatelj okupator. Vano je, u u ovoj analizi, imati na umu da je kasnije djelovanje komunista moglo biti uspjeno samo zbog odlunosti naroda da se bori. Edvard Kardelj je s pravom ustvrdio da je ustanak bio izraz spontane volje narodnih masa i da bez takve spontane volje ne bi bilo ustanka, no valja imati na umu da ta volja nije bila nesvesna. Ona se oslanjala na saznanje da postoje drutvene snage koje su sposobne da vode i organizuju tu spontanu volju i pokret koji e biti sposoban da izvojuje pobedu. A izraz tog sa1 2

Isto. Zh NOR-fl, V, knj. 1.

znanja je ve sama injenica da tok ustanka nije bio spontan, nego organizovan i rukovoen jasnom stratekom koncepcijom i odgovarajuom taktikom primenom te strategije. Dodue, u prvim mesecima okupacije bilo je spontanih ustanikih akcija bez jasnog koncepta i odgovarajue organizacije. Ali one bi doivele poraz da se nisu ukljuile u organizovanu akciju vodeih snaga narodnooslobodilakog pokreta.1 Kod likih komunista u sutini nije bilo dileme oko toga treba li ili ne treba napasti Talijane. Radilo se samo o ocjeni trena kada tu borbu treba otpoeti. Poetni kontakti s okupatorom, iji su inicijatori bili proetniki voe, nisu mogli biti sami za sebe ozbiljan uzrok oseke ustanka i odreenog zastoja u otpoinjanju borbe protiv talijanskih okupatora, prije nego to je to objektivno bilo mogue. Razlozi su bili mnogo dublji. Buroazija i predstavnici biveg reima bili su spremni da se pod svim uvjetima bore protiv komunista i da surauju i s crnim avolom samo da bi uspjeli, bez obzira na karakter i brojnost raznih sporazuma. Imali su pomo ne samo okupatora nego i jugoslavenske izbjeglike vlade u Londonu i pojedinih emisara i agenata engleske obavjetajne slube. A partijska organizacija je bila mala i mlada, djelomino sklona da padne u sektake greke i ljeviarenje. Moralo se po svim selima stvarati partijske, skojevske masovne organizacije NOP-a, horizontalno i vertikalno povezane i jedinstvene, stvarati NQO i tako obuhvatiti najvei dio masa i pripremati ih za najtea iskuenja i rtve. Zadatak je bio da se od nepovezanih seoskih gerilskih eta i odreda stvore pokretne jae jedinice, dobro naoruane i sposobne da se bore i protiv jaih okupatorskih i kvislinkih formacija. Razbiti okupatorsku i etniku propagandu i uvrstiti bratstvo i jedinstvo bio je jedan od osnovnih preduvjeta uspjeha revolucije. Ali da bi se ovo i postiglo, trebalo je dosta vremena i dobro planiranog organiziranog rada, U uvjetima nedovoljne politike i vojnike organiziranosti, kao i bez dovoljne podrke masa, svako istravanje moglo je biti pogubno. Neuspjeh, povezan s represalijama i odmazdama koje bi okupator obavezno poduzeo protiv stanovnitva, nema sumnje da bi kod slabo organizirane pozadine izazvao demoralizaciju, pa bi tada lake postala plijen etnika. Revolucija bi u tom sluaju zapala u ozbiljnu krizu iz koje bi se teko mogla izvui. Dok su komunisti, simpatizeri, kandidati za lanstvo u KPJ ili skojevci okupljeni oko oke Jovania, uz izuzetan napor, povezujui se s komunis1

Edvard Kardelj, Tito i jugoslavenska socijalistika revolucija, Beograd, 1977, str. 110.

tima u Bosanskoj krajini, bez ikakve veze s likim partijskim rukovodstvom ili s CK KPH pripremali masovni narodnooslobodilaki ustanak, kao tipini izraz onih drutvenih snaga koje su sposobne da vode i organizuju spontanu volju narodnih masa u pokret koji e biti sposoban da izvojuje pobjedu, i talijanski okupator je snovao zamke najavljivanom, ali jo nedignutom ustanku, to se poelo ispoljavati proljetnih mjeseci, poslije prvih pokolja, kad osnivaju izbjeglike logore i stalno pregovaraju s voama Raenovievog tipa. Talijani su od starih i novih dounika petokolonaa, koji su s vie ili manje znaaja djelovali u ustanikim krugovima, ili su bili u talijanskim logorima u rajonu Kistanja, znali ta se priprema u jugoistonoj Lici i od poetka su nastojali da borbeno raspoloenje Srba orijentiraju iskljuivo protiv ustaa, da ga iscijede u razjarenom ovinizmu i bratoubilakom sudaru, pri emu su se otvorili novi prostori njihovog irenja i dominacije. Pregovori Talijana i predstavnika pete kolone na razliitim nivoima poinju jo u aprilu. Prva faza tih pregovora, koji su utemeljili izdaju i stvorili etnike jedinice, od poetka svrstane uz okupatora, kao njihove plaene legije, zakljuena je sastankom u Benkovcu 23. jula. Sastanak je organiziran na inicijativu zadarskog policijskog prefekta Vezija Orazija. junu Liku su predstavljali Stevo Raenovi, bivi poslanik, i Pajica Omikus, trgovac, Kninsku krajinu pop Momilo Duji i Vlado Novakovi; iz Obrovca je doao advokat Boko Desnica. Bilo je jo nekoliko politiara s tromee Like, Dalmacije i Bosanske krajine. Po zabiljeci talijanskog porunika Orcolija, vidi se da su od Talijana probrani i dobrovoljno angairani predstavnici srpskog naroda, okupljeni u Benkovcu, prihvatili sve italijanske sugestije i obavezali se da e se vratiti u svoje krajeve kako je to Ekselencija (zadarski prefekt prim, aut.) zahtevao, tj. radie da se kninski i graaki srezovi sjedine pod kraljevinom Italijom.1 Dan poslije sastanka u Obrovcu, 24. jula, predstavnik obavjetajnog odjeljenja estog talijanskog korpusa, kapetan Marussia, u oekivanju ustanka u Kninskoj krajini odrao je tajni sastanak s grupom talijanaa, koji e u asu ustanka ustanak izdati organizirajui etnike jedinice. Kapetan Marussia, na osnovu prethodnih dogovora, dao je uputu srpskim prijateljima Italije da u trenutku pobune iz logora u Bukovici krenu odmah u svoje zaviaje i da se domognu komandnih poloaja meu pobunjenicima. Pop Momilo Duji upuen je u Strmicu, Zivko Brkovi u Golubi, Boko i Niko Dei u Oton, Pajo Popovi u Biskupiju, Vlado Novakovi u Padane, Stevo Raenovi i Pajica Omikus u Srb .. .2
1
2

Duan Plena: ctnitm u Dalmaciji, Slobodna Dalmacija, 1. marta 1981.

isto.

Kasnije, kad masovni narodnooslobodilaki ustanak uzme maha, prvih dana augusta, pritisak na srpske prijatelje Italije e se pojaati, pri emu e se posebno od popa ujia, Raenovia i Brkovia traiti da se bre oslobaaju uticaja drvarskih komunista.1 Talijani sve ine da suze dimenzije ustanka. Uporno meu srpskim stanovnitvom nastavljaju propagandnu kampanju protiv ustakih pokolja i upadljivo istiu sebe kao spasioce Srba. Vjeto potpiruju vjerski antagonizam, idui toliko daleko u dodvoravanju Srbima, da zajedno s pravoslavnim popovima odravaju molepstvije za ubijene Srbe i obnavljaju sruene i opljakane pravoslavne crkve. Tako, uz podsticaj talijanskog guvernera za Dalmaciju, ibenski pravoslavni episkop Irinej Dorevi i talijanski pukovnik Bido u Drniu pregledavaju oteenu pravoslavnu crkvu i obrazuju zajedniku komisiju za procjenu tete. Uz postrojenu poasnu talijansku etu episkop posveuje crkvu i dri pogrebne sveanosti i zadunice za sve nestale Srbe drnike opine. Neto kasnije, u poast i slavu ubijenih Srba u Kninu, pod zatitom Talijana dri liturgiju pop Momilo Duji. Talijani, od ustakih vlasti oduzete radnje srpskih trgovaca vraaju njihovim vlasnicima, kao to i slubu vraaju otputene inovnike srpske nacionalnosti, izbiru Srbe za seoske starjeine, lugare, nadlugare, posveuju srpske zastave ... tab divizije Sasari poziva stanovnike Tromee da se odmah vrate svojim kuama i nastave mirno raditi u polju jer ih Italija titi2 a jugoslavenski rojalisti, prije ustanka svrstani u talijansku slubu, neovisno o tome koliko je to sluganstvo iskreno a koliko koristoljubivo, pozivaju Srbe na okup pod talijanskom zastavom. Kljuni zastupnik takve politike bio je dr Niko Novakovi Longo, senator Kraljevine Jugoslavije. Longo je u jednoj peticiji molio Mussolinija da anektira Kninsku krajinu ili naredi talijanskim snagama da zaposjednu podruje do granice Velebit-Potak-Derale-Svilaja. Molio je da Mussolini i Talijani pomognu okupljanje i organiziranje srpskih izbjeglica u Dalmaciji. Novakoviu su prvi suradnici Miro Bui, ban nekadanje Primorske banovine, Dobroslav Jevevi, poslanik JRZ i Sergije Urukalo. Oni stvaraju odbore Spasa Srba, povezuju te odbore po vertikali, postavljajui sebi glavni zadatak da u NDH organiziraju pokret koji e se neto kasnije poistovjetiti s ravnogorskim pokretom Drae Mihailovia. Oni su mogli koiti, i koili su, ustaniko vrenje, ali narodnooslobodilaki ustanak nisu mogi sprijeiti: neovisno o suprotstavljanju odbora Spasa Srba, ustanak je izbio 27. jula 1941. godine.
1 2

Isto. Isto.

Do 2. augusta gerilski odredi, koje je organizirao i vodio Revolucionarni inicijativni odbor za Srb i okolinu na elu s Dokom Jovaniem, oslobodili su gotovo svu junu i jugoistonu Liku. Kotar Donji Lapac bio je potpuno slobodan. Gerilski frontovi okrenuti su prema neprijateljskim garnizonima u Kninu, Graacu, Lovincu, Udbini, Bihau i Kulen Vakufu. Slobodna ustanika teritorija Like povezala se sa slobodnom teritorijom Bosanske krajine i sjeverne Dalmacije. Uskoro e doi i do objedinjavanja zajednike komande. Ustanike snage na teritoriji donjolapakog i graakog kotara imale su oko 1.000 naoruanih boraca. Jovaniev Revolucionarni odbor prerastao je treeg dana ustanka u tab za jugoistonu Liku. Osim lanova Revolucionarnog odbora Doke Jovania i Duana Mileusnia, u taj tab je ukljuen i Gojko Polovina, pravnik iz Dobrosela, sekretar Kotarskog komiteta KPH za Graac. Po partijskom stau mlai od Jovania, ipak je od ukljuenja u grupu Doke Jovania, kao liki partijski funkcioner, davao osnovni politiki ton cjelovitoj aktivnosti na podruju jugoistone Like, jer je bolje poznavao ovaj kraj i ljude, a i ljudi su njega znali i potovali. Do poetka augusta, kad je u istonu Liku, na putu u Drvar, stigao Marko Orekovi, ni Polovina, kao ni Jovani, nije imao veze s viim partijskim rukovodstvima Like i Hrvatske, to nee ostati bez utjecaja na odluku da se 11. augusta ide u Otri, neovisno o tome je li delegacija ila samo kao promatra, ili kao aktivni pregovara. Odsutnost komunistikog utjecaja uvjetovalo je sporost opredjeljenja zaostalih i politiki neopredjeljenih seljakih masa za borbu protiv Talijana, O tom raspoloenju u masama, koje u ljeto 1941. nisu bile spremne da se bore protiv okupatora, karakteristian je izvjetaj Doke Jovania o obilasku ustanikih poloaja na graakom sektoru 30. jula. U Bruvnu se tada sastao s Nikolom Miljuom, uiteljem, komunistom, koji je poslije pogibije Nikole Pokrajca (takoer stari komunist, partijski organiziran u Francuskoj, kojega su ubili ustae prilikom izvianja Graaca) postao komandant svih ustanikih snaga u graakom kotaru. Jovani izvjetava; . . . Uskoro se pojavio Milju, ovek ornalen, preko 30 godina, inae uitelj... govori mirno i razlono. Kae da su Talijani doli u Graac, da se tamo okupljaju jae ustake i domobranske snage i da treba oekivati njihovu ofanzivu... Talijani su iznenadili nae borce, nastavio je Milju, doli su nam sa motorizacijom sa lea, dok smo se mi razraunavali s ustaama i andarmima u Zrmanji i Palanki. Nisu otvarali vatru, mi takoe nismo, i tako su proli. U kontaktu sa nama hvalili su nae borce i psovali ustae. Nakon nekoliko dana Jovani se ponovno obreo na graakom sektoru saznavi da se u Graacu koncentruju jake Pavelieve snage (oko 4.000 voj-

nika) koje su se pripremale za napad na slobodnu teritoriju Graaca i Lapca. Tada se iz Dalmacije u Bruvno vratio i Nikola Krajinovi, najugledniji bruvanjski komunist. O tom susretu u Bruvnu Jovani pie: Sastao sam se s Miljuem i Krajinoviem. Ovaj drugi je mrav, star oko 40 godina, ustar, otvoren, za razliku od Miljua koji je miran i hladnokrvan. Pita me Krajinovi - Kakva je direktiva za Italijane? Kaem: - Ako podu na nas, treba ih tui. Pita dalje - ija je to direktiva? Kaem: - Partijska i vojna, iz Drvara. Odgovara uzbueno: - To je ludost. Ustae nas kolju, evo zaklali su ovih dana vie od 500 u Stikadi i kod Graaca, a sad da zaratimo i sa Italijanima! To upravo znai da pozivamo i jedne i druge da zatru ovaj narod i sve nam popale. Bio sam potpuno zbunjen, jer se prvi put u partijskom ivotu sreem se ovakvim stavom prema direktivi Partije. To je za mene bilo nezamislivo i nisam znao ta da kaem ... Milju je samo utao. Rekao satru - To je partijska direktiva i drugovi su dobro razmislili kada su je dali. Krajinovi je ostao uporan kod svoga. Dodao je: - Drugovi koji daju takve direktive trebalo bi da dou ovdje i pitaju narod ta misli. Milju ga je umirivao i pokuavao da nae nekakav izlaz, ali je i on smatrao da je neprihvatljiva direktiva za borbu protiv Italijana, jer nismo spremni za takvu borbu. Rastali smo se u nelagodnoj situaciji. Usput sam cijelo vrijeme razmiljao o problemu borbe s Italijanima. Direktiva je jasna i opravdana. Zna se da su Italijani sa Nijemcima nai glavni neprijatelji. Meutim, narod nije spreman za borbu protiv Italijana. Moemo li se samo mi komunisti boriti mimo elje veine naroda? Moemo, ali bi takvo rtvovanje komunista bilo najgore rjeenje ... Valja razviti intenzivniji politiki i propagandni rad u kome treba pripremiti narod za borbu protiv toga glavnog neprijatelja U tome je danas glavni zadatak. Razgovarao sam sutradan telefonom sa Polovinom. On se nije iznenadio stavovima Krajinovia. Rekao je

 Drugovi iz Drvara ne poznaju raspoloenje naroda... !1 Do povezivanja s partijskim rukovodstvima Like i Hrvatske, gerilski odredi lapakog i graakog kotara, objedinjeni pod rukovodstvom Doke Jovania i (kasnije) Gojka Polovine, bili su podreeni komandi iz Drvara, s kojom su - kao to kae Jovani postojale vrste, iako povremene veze prema konkretnom zadatku. Mi nismo slali neke borbene izvjetaje, iako smo rukovodstvo u Drvaru smatrali viim tabom, niti smo od njih dobijali neka odreena borbena nareenja osim onog od 27. jula potpisanog od Milutina Morae, u kojem se trailo da se presee komunikacija Knin-Drvar. Kada su se Italijani pojavili na frontu, prvih dana avgusta, samo je ponovljen poznati stav: nemaki i italijanski okupator nam je glavni neprijatelj. no, ako i jesu rukovodstvo u Drvaru smatrali viim tabom, Gojko Polovina i ostali komunisti lapako-graakog kraja nisu se s drugovima iz Drvara konzultirali o odlasku ili neodlasku u Otri, kad su 9. augusta predstavnici gerilskih odreda pozvani na razgovore. Cini se da je kasnije onome to e biti nazvano Qtrikim sporazumom dano neuporedivo vee znaenje nego to taj sporazum stvarno znai. Sudei po postupcima Gojka Polovine, koji je odluivao o odlasku ili neodlasku u Otri, i Doke Jovania, koji je bio 11. augusta u Otriu, odlazak u Otri smatran je sporednom injenicom, uvjetom za potpunu informaciju o nakanama neprijatelja, odnosno mogunou da se u neposrednom dijalogu upoznaju svi oni koji su za kolaboraciju. Zbivanja poslije razgovora u Otriu, neovisno o tome to je tko govorio, jasno su pokazala kako se tko odnosi prema neprijatelju. Jovaniev tab, u prvoj fazi ustanka smjeten u Srbu, bio je meta stalnih napada svih onih koji su postupali na osnovi dogovora u Benkovcu 24. jula, po instrukcijama kapetana Marussija i ostalih obavjetajaca talijanskih jedinica. Neki od onih koji su pripremali otrike pregovore s Talijanima, organizirali su neuspjeli napad na Jovaniev tab s nakanom da likvidiraju sve one koji su Talijane proglaavali osnovnim neprijateljem i Hrvata i Srba, i svih Jugoslavena. Jovani se sjea: . . . Osmog i devetog augusta u Srbu je bilo neko posebno raspoloenje. Dolazili su ljudi u tab, neki naoruani, a veina bez oruja, i govorili: Talijani su doli u Graac, preuzeli su vlast, odstranili ustae. Trae da razgovaraju sa tabom. Bosanci su razgovarali.,. Neki su se pozivali na borce na frontu: Borci ne mogu izdrati. Oni trae da Italijani dou i zatite nas. Borci nas alju da vama u tabu to kaemo.
' Doko Jovani, Neobjavljeni ulomci ratnih sjeanja.

Raenovi, Kea i Omikus nisu se javno isticali. Dobijao se utisak da to narod sam trai i to onaj iz pozadine i borci na frontu... Devetog augusta, kad su uestale vijesti o talijanskim zahtjevima da se pregovara, u tab je upala grupa od 4-5 naoruanih ljudi s uperenim pukama. Predvodi ih bivi jugoslavenski podnarednik. U tabu su bili Jovani, Vojislav Mileusni i Jelka Bui, skojevka, koja se s roditeljima vratila u Neteku iz ednika. Jovani o tome: . . . uje se povik: - Ruke u vis. Ne mrdajte, inae pucam. Mi smo nastavili da sjedimo i u udu smo ih gledali. Nije nam ni na pamet padalo da diemo ruke. Vojislav Mileusni se digao i obratio grupi: - Sta je pobogu? Sta to radite? Ta ovo je tab! Grupa se malo umirila jer ih je iznenadilo nae ponaanje. Podoficir je nastavio malo mirnijim tonom: - Kakav tab? Ne treba nama nikakav tab. Svi na poloaje. Sta e tu ova cmizdra? - i pokazuje na Jelku Bui. Vojislav je dalje razgovarao, a ja sam izaao iza kancelarije. - Kuda? - pitao je jedan. Odgovorio sam da imam svoga posla i otiao na telefon u susjednu zgradu. Navaljivali su da me vode na 'poloaj'. Govorili su,* - Ne trebaju nam komunisti i to u nekom tabu. Meutim, umorili su se i vratili odakle su doli... Jovani je telefonom obavijestio Polovinu u Donjem Lapcu o upadu naoruane grupe u njegov tab i o potrebi da se njih dvojica dogovore o stavu prema talijanskom pozivu. Uglavljeno je da se sutradan, 10. augusta, sastanu u Lapcu. No, ini se, ve su tada obojica smatrali da e trebati ii u Otri, jer su spominjali injenicu da su drugovi iz drvarskog taba takve razgovore ve vodili1
1 Na osnovu pismenog poziva dobijenog od talijanske komande iz Knina, Ljubo Babi i njegov tab gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, Drvar i okolicu odluio je da na razgovore s Talijanima ide u selo Golubi zamjenik komandanta Milutin Moraa. Drvarski drugovi su pristali na te razgovore u elji da vide to Talijani tim razgovorima hoe postii i kakve su im daljne namjere. Nije se, dakle, radilo o pregovorima. Nekoliko dana prije Otrikih razgovora, 7, augusta, u Golubi je na motociklu stigao Moraa s prevodiocem (stanovitom uiteljicom Bosom), Iz Knina su dola trojica niih talijanskih oficira, jedan kapetan i dva porunika. Talijani su izjavili da su prijatelji srpskog naroda, da ustae u svojim postupcima grijee, da su Talijani protiv pokolja, da su voljni da sa tabom gerilskih odreda iz Drvara pregovaraju, da imaju namjeru utvrditi novu demarkacionu liniju i da e uspostaviti mir. Moraa im je odgovorio da se itav narod digao na oruani ustanak, da su Talijani uspostavili NDH i doveli ustae na vlast, da nisu sprijeili pokolje srpskog stanovnitva, da ustanici nemaju povjerenja u Talijane i njihovu okupatorsku vlast i da e se boriti do kraja; da postoji perspektiva nae pobjede jer se na naoj strani nalazi Sovjetska Rusija, Engleska i mnogi drugi slobodoljubivi narodi.,. Po izjavi Milutina Morae, to je bio sastanak vie informativnog karaktera m obje strane i tamo nije bio potpisan nikakav dokument,

Imali su na umu i razgovore s drugovima iz Bruvna. Sastali su se sutradan, 10. augusta. Na tom sastanku bio je i novopostavljeni komandant graakog sektora Duan Mileusni. jovani kae da je glavno pitanje bilo: da li ii na razgovore, i ako se ide, tko e ii i s kakvim stavom? Smatrao je da treba ii na razgovore sa Talijanima da vidimo ta oni ele i ta namjeravaju, a i stoga to veina naroda i boraca nije spremna za borbu protiv Talijana, pa takoe ele razgovor, Krajinici su iz istih razloga vodili razgovore. Polovina se u svemu sloio s Jovaniem. Obojica su drali da Talijanima treba rei da e, udare li na ustanike, biti tueni kao i ustae. Za odlazak u Otri Polovina je imao jo jedan razlog Ne moemo pustiti da neko drugi vodi razgovore ispred ustanike vojske, a ne mi.. ,1 Polovina i Jovani su se, na prijedlog Polovine, sloili da na pregovore pode Jovani, budui da je Polovina isuvie poznat komunist u graakom kotaru, gdje je ranije radio kao advokatski pripravnik i bio sekretar Kotarskog komiteta. U delegaciju s Jovaniem odreeni su Duan Mileusni i suradnik Gojka Polovine, strunjak u gerilskom tabnom logoru major kraljevske vojske Boko Raeta, Za Gojka Polovinu major Raeta bio je jedan poten nacionalista, nikakav politiar, odnosno vojnik koji se ne razumije mnogo u politiku. Jovania je Polovina uvjeravao da Raeta u Otriu nee praviti nikakve probleme. Gojko Polovina tvrdi da je on, Polovina, dozvolio Boku Raeti, na njegov zahtjev, da ode na sastanak na Otriu i da je s njim poslao Doku Jovania da bude na posmatra.2 No, prije e biti da je bilo onako kako kae Jovani, jer teko je povjerovati da je za takav delikatan politiki zadatak mogao biti odreen jedan kolebljivac koji nije krio svoj kukaviluk u borbi i svoj stav da Talijani treba da reokupiraju Liku, uzmu slobodnu teritoriju i spasavaju Srbe od ustakih pokolja, 0 odlasku u Otri 10. augusta odluivalo se na dva mjesta: u Lapcu, na ve spomenutom sastanku Polovine, Jovania i Mileusnia, te u Srbu na sastanku Raenovieve grupe povratnika iz Dalmacije. Na drugom sastanku odlueno je da ih na pregovorima predstavljaju Stevo Raenovi i Milo Torbica. Kad su iz Lapca u Srb doli Jovani, Mileusni i Raeta, jovani je predloio da obje delegacije prije polaska zauzmu zajedniki stav za razgovore s Talijanima. Sastanak je odran navee 10. augusta. Jovani o tome
1 2

Isto.

Dr Gojko Polovina, Sjeanje m poktni period narodnog ustanka Lim 1941, Zbornik Prva godina NOR-a na podruju Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i umberka, Historijski arhiv u Karlovcu, 1971, str. 796.

4 - Partizani za prqjovarakim stolom 1941 - 1945.

49

Poinje Raenovi. To je malen, debeo ovjek, izmeu 40 i 50 godina, smee-crn, okruglog lica, brzih pokreta, oi koje ispituju i prave se prijateljske, govori 'rano moja' a u dubini due stalno neto vreba. On govori rutin ir ano, veze: - Gadna su vremena, treba preivjeti. Ustae su htjele da nas unite. Talijani su nai prijatelji, mnogo su naeg naroda spasili. Treba da ih pozovemo da dou ovamo i da nas zatite od ustakog noa... Odgovaraju mu zaredom Mileusni, pa jovani, po Jovanievom sjeanju:
. V

Kako da pozovemo Talijane? Zar oni nisu doveli ustae i Pavelia? uvali su ih i hranili sve vrijeme tamo u Italiji i sad su ih pustili da nas kolju. Mi Talijanima treba da kaemo da nas ostave na miru, a ako nas napadnu tui emo se, pa kom opanci kom obojci. Raenovi je uporan: Mi da se tuemo sa Talijanima? To je velika sila, a mi aka jada, poneka puka bez municije. Jugoslavija se nije mogla oduprijeti sa svojom oruanom silom vie od deset dana. Ako zaratimo protiv Talijana, dovee ustae pa zatrti sav narod ... To rvanje nesklonih da uju tue razloge i prihvate njihove ciljeve trajalo je due od sata. Jovani je na kraju govorio o neumitnosti borbe protiv faistikog mraka: Na jednoj su strani faistika Njemaka i Italija i njihovi saveznici, a na drugoj Rusija, Engleska i druge demokratske snage, meu ovima i jugoslovenska vlada u izbjeglitvu. I ta je vlada neprijatelj Italije i Njemake i u ovom momentu sa njima je u ratnom stanju. Rat e dobiti antifaistike snage. A poslije rata e svi nas pitati na ijoj smo strani bili... Raenovi odmah upade: Nikako neu da budem na strani faizma. Dobro si to rekao, ba ti hvala kao najboljem prijatelju, sauvaj boe da budem protiv svoje vlade i kralja. Pri tom se krsti. Tada se prvi put javio Raeta, poteni nacionalista. Po sjeanju Doke Jovania, obratio se najprije njemu: Kralj i naa vlada e poslije rata pitati na ijoj strani smo bili. Ali oni e pitati prije svega da li smo, ako smo nekad bili na pogrenoj strani, sauvali ivote srpskog naroda, pa e prema tome vagati i suditi. Zovemo Talijane da sauvamo glave srpskog naroda, a za zelenim stolom e se, kao i uvijek do sada, odluivati naa sudbina. Treba da nas Srba bude to vie ivih, kada se bude odluivalo.

okiran sam njegovim istupom, jer sam oekivao neto sasvim drugo i ne dolazim odmah do rijei, Duan se ne da i odgovara: Kad su to Italijani uvali srpske glave? Italijani su samo zavaali Srbe i Hrvate, gonili ih jedne protiv drugih da se kolju i unitavaju, da bi oni mogli vladati. Pokuavam izvui stvar i odgovaram Raeti: Gdje su to i kad su Srbi ekali da kn se stvari rijee za zelenim stolom? Srbi su se uvijek u svojoj istoriji borili za svoju slobodu. I u prvom svjetskom ratu nai su oevi, iako su bili austro-ugarski podanici, prelazili na stranu saveznika i Srbije i borili se kao dobrovoljci. Mnogi su poginuli, a mnogi su ranjeni... U napetoj i munoj situaciji vodila se borba komunista koji su bili za rat protiv talijanskog okupatora i protiv svih vrsta okupatora i njihovih slugu, i nacionalista, koji su bili za suradnju i saveznitvo s talijanskim okupatorom. Odjednom je u tab upala grupa talijanaa. Njihov dolazak je prethodno organizirao biljenik Torbica. Torbiine siledije prijetile su da e vojska napustiti front, ako tab ne zatrai zatitu Talijana od ustaa. Kada je voi te grupe uru Grbiu iz Osretka reeno da on nije nikakav borac i da nije nikad ni bio na poloaju, nego da se stalno vrzma oko snaa i dobre trpeze, biljenik Torbica je izvadio pitolj i poeo njime mahati i psovati.,. Tako je taj sastanak zakljuen bez dogovora, Torbiinim psovkama. Kad su Jovani i Mileusni otili, ve u kasnu no, Raenovi i Torbica su za njima poslali Grbievu grupicu da ih ubije. Slutei napad, Jovani i Mileusni nisu te noi, kao obino, spavali u kui Duanova oca Jove Mileusnia, nego u nekoj pojati. uli su one koji su ih traili, jer su galamili, prijetili, lupali po kui i repetirali zatvaraima. Iste noi dola su u Srb tri borca iz Drvara. Obavijestili su Jovania o nareenju drvarskog taba, da treba uhapsiti i u Drvar sprovesti drvarskog trgovca Jovu Kreu, koji se krio u Srbu, kod trgovca Jove Kee. U dopisu drvarskog taba Srbljanima je savjetovano da ne idu na pregovore s Talijanima. Doko Jovani je odmah, u noi 10. i 11. augusta, poeo organizirati hapenje trgovca Kree. Samoinicijativno je odluio da s njim uhapsi i Raenovia, Torbicu i Keu. Ali u Srbu nije bilo dovoljno odanih boraca. Zbog toga je Duan Mileusni kamionom otiao u Dobroselo kod Lapca da doveze vod privrenih boraca. Otresiti i odani Stevica Raenovi poslan je u Begluk i Cvjetni da otuda dovede dvadesetak Bosanaca, koji su ve ispoljili rijccnost da se bore protiv Talijana. S drvarskom trojkom napravljen je plan da postave zasjedu na putu Srb-Podurljaj i da tu presretnu kamion u kojem e biti delegacija za Otri, i da pomogne u hapenju Raenovia...

Ali one noi nita nije ilo po planu. Kao to talijanaima nije polo za rukom da likvidiraju Jovania i Mileusnia, tako ni njima nije uspjelo da dovedu borce iz Dobrosela, Cvjetnica i Begluka, Sofer je lukavo izazvao kvar na motoru kamiona, pa Mileusni nije stigao ni u Dobroselo, ni natrag u Srb. Tako se ujutro 11. augusta Jovani sam zatekao pred naoruanom grupom od petnaestak talijanaa, koji su pratili Raenovia, Raetu i Torbicu. Jovaniu su dobacivali: Gle junaine, htio bi sa italijanskom silom da zarati i upropasti narod ... O toj atmosferi Jovani pie: Idem da razgovaram telefonom sa Polovinom. Raeta ide za mnom, iako ga nisam pozvao. Kaem Polovini da je odreena delegacija od nas petero, da se nismo sino sloili i oko ega se nismo sloili ali da smo odluili da idemo na razgovore kako smo se dogovorili u Lapcu. Kaem mu jo da je dolo nareenje iz Drvara u kome trae da ne idemo na pregovore. Pitam gdje je Duan i je li krenuo ka Srbu? Polovina se slae da idemo na razgovor, kae za Drvarane: Ne znaju nau situaciju. Duan nije doao i ne znam nita o njemu. itav noanji plan je doveden u pitanje jer nema Duana sa DobroseIjanima. Sta sada raditi? Oko taba se poinju vrzmati ljudi, dosta ih je naoruanih. To su oni koje je sino doveo Torbica. Oni protestuju i prijete: Treba ii na razgovor u Otri a nema kamiona. To je sabotaa da se ne moe ii na pregovore. Ovdje e pasti glave ako se kamion ne pojavi _. Budui da dugo nije bilo Mileusnia s kamionom, za put je osposobljen drugi kamion. S delegacijom se ukrcala i naoruana grupa biljenika Torbice. U kamionu je i drvarski trgovac Kreeo. Na odreenom mjestu kamion su saekali drvarski borci. Dvojica iskau s pukama, a trei je ostao u zasjedi. Oekuju da pratnja pohapsi talijanae. Ali, Doko Jovani nema svoje pratnje. No talijanai, mada do zuba naoruani, nisu se snali U panici poskali su iz kamiona i pobjegli prema Srbu. Jovani i trojica Drvarana takoer su se vratili u Srb, gdje su zatekli pet boraca iz Begluka. Oni su se prikljuili Drvaranima i energino traili trgovca Kreu, koji im je i ovoga puta umakao. Kada je kamion po drugi put krenuo za Otri, u njemu su bili samo lanovi delegacija. Na Otriu su u seoskoj krmi i ispred krme zatekli oko 200 ljudi, veinom iz graakog kotara. Ima i Dalmatinaca i Bosanaca. Dobar dio je doao iz radoznalosti da vidi ta e se dogoditi, a veinu su sainjavali oni koji su

teili suradnji s Talijanima u nadi da e eventualni sporazum oznaiti kraj krvoproliima. Stigao je i Vlado Novakovi, komandant Paanskog gerilskog odreda, brat Nike Novakovia Longa. Srbljani na Otriu nisu zatekli talijanske oficire. A onda, umjesto autoritativne talijanske delegacije na Otri su stigla vojnim kolima dva nia oficira. Tek sto su se pojavili na vratima seoske krme u pratnji tumaa, predstavili su se i objasnili to ele: Mi smo predstavnici talijanske oruane sile. alje nas guverner Zadra. Guverner eli da sazna zbog ega ste se digli na oruje. Imamo etiri pitanja na koja elimo da odgovorite. Mi emo te odgovore predati guverneru Zadra. Talijani su list s otkucanim pitanjima ostavili na jednom stolu i izali iz krme. Sudei po reakcijama, izgleda da su potalijanaeni velikosrbi bili prethodno obavijeteni o pitanjima i o tome kakvi se odgovori oekuju. Oito, Talijani se ovaj put nisu opredijelili za voenje pregovora s ustanicima, ve su samo eljeli vidjeti raspoloenje ustanikih predstavnika. Bile su to tek pripreme za kasnije pregovore i sporazume sa svima koji su, neovisno o razlozima, bili skloni suradnji s okupatorom. U Otriu je preovladavao broj onih koji su eljeli pregovore i suradnju s Talijanima. I rijei i oruje zveckaju za odustajanje od borbe. Prijetnje onima koji se suprotstavljaju nedvosmislene su: teko da je iz Otria mogao 11. augusta otii netko tko bi otvoreno istupio protiv bilo kakve suradnje s Talijanima. Tako se diskutiralo i prije dolaska talijanskih porunika i poslije njihovog odlaska, kad su okupljeni u krmi izabrali delegaciju koja treba odgovoriti na talijanska pitanja. Osini Miloa Torbice, Steve Raenovia i Boka Raete za sastavljae odgovora su odreeni i Ilija Utvi, uitelj iz Graaca, komandant graakog gerilskog odreda, jedan od onih koji e se nepokolebljivo svrstati u vojsku slobode, i Milan Luki, mornariki oficir, komandant gerilske ete iz Velike Popine. U delegaciji je i Tihomir Oklobdija, anarmerijski major, invalid bez jedne noge, ranjen u vlaku kod Vrhovina, u aprilskom ratu. Doko Jovani se sjea da mu je u otrikoj krmi priao Ilija Radakovi, predratni skojevac, politkomesar Zrmanjskog odreda, i da mu je rekao: Sto e ti sa ovim drutvom? Bolje da se gubimo. Jovani je ipak odluio da ostane do kraja, da vidi ta e dalje biti. U delegaciju za pisanje odgovora nije odreen, ali prihvaen je poslije intervencije majora Boka Raete Mene i Doku Jovania odredio je tab gerilskih odreda iz Donjeg Lapca da vodimo razgovore. Ja ne smijem i ne mogu bez njega da uestvujem.

U rad delegacije se ukljuio i poznati ljotievac Laza Vlaisavljevi. Tekst onog to se zove Otriki sporazum, odnosno tekst otrikih odgovora na talijanska pitanja nije pronaen, O elementima sadraja toga sporazuma ostao je samo trag u kritici drvarskog Gerilca br. 5 od 19. augusta 1941. godine, u kome se otro osuuje Otriki sporazum. Doko Jovani navodi da su Talijani imali etiri pitanja: 1. Zato je dolo do ustanka i koji mu je cilj? 2. Koliko je bilo rtava od ustaa i gdje? 3. Pod kojim uslovirna elite mir i kakve garancije traite? 4. Da li biste se stavili pod zatitu hrvatskog generala redovne vojske? Raenovi je rukovodio sastankom iako ga nitko nije izabrao. Na prva dva pitanja se odgovorilo bez velike rasprave. Oko treeg pitanja bilo je malo diskusije. Netko je spomenuo mogunost autonomije srpskih podruja Hrvatske pod talijanskom upravom. Jovani uope nije diskutirao ni o jednom pitanju: bilo je uzaludno. A, zapravo, nije bilo razloga da ozbiljno shvati ni pitanja, poslana iz Zadra, ni odgovore, sricane u otrikoj krmi po mjeri samozvanog predsjedavajueg Steve Raenovia. Sve je to bilo tugaljivo, ak smijeno, dok se odjednom neoekivano nije upleo u raspravu andarmerijski major Oklobdija. Nije bilo sumnje, njegovo zanimanje je odredilo i njegovo miljenje i nain izlaganja, Ustvrdio je da Srbi moraju nai zajedniki interes s Talijanima i da, ba zbog tog zajednikog interesa, treba odgovoriti na jo dva pitanja: Da nee biti meu narodom komunizma! Da nee biti sabotae protiv italijanske vojske! Na prigovor Jovania zato da se odgovara na pitanja koja Talijani nisu ni postavili i da nije u redu nuditi poslunost i usluge koje se ne trae, Oklobdija je po sjeanju Jovania mirno odgovorio: Italijani su vjeti politiari, pa i mi moramo da se pokaemo mudri. Treba neto rei to e im se dopasti, pa da nas ostave na miru. Znamo da oni ne vole komuniste, a mi smo sada, brate, svi komunisti. Rei emo im ta ele, a mi emo kao i do sada raditi svoj posao. . Ta prividna lukavost starog reimlije zapravo je bilo jadno slugansko klanjanje, vjerojatno unaprijed dogovoreno s Talijanima, Formalno izjanjavanje o tom da se prevare Italijani i da srno mi svi komunisti, da ono to se potpisuje nema znaaja, da emo kao i do sada raditi svoj posao, bilo je samo perfidna forma da se lake proguta udica i prijedlog primi. Tako je Raenovi uz etiri talijanska pitanja dopisao jo dva, pa kad je na sve njih odgovoreno, delegati su potpisali est ili sedam primjeraka. Jedan

od tih primjeraka, potpisan i od Jovania (potpisao se kao ore jovanovi) Jovani je po Peri Boltiu, lanu KPj, poslao tabu u Drvar, Ve 12. augusta iz Drvara je u Srb stigla desetina konjanika. tab drvarskih gerilskih odreda ih je poslao vjerojatno na osnovi izvjetaja Pere Boltia, da uhapse i Raenovia i Raetu. Major Raeta je bio u Donjem Lapeu pa su uhapsili samo Raenovia. Doveli su ga u tab Doke Jovania, koji se toga dobro sjea: Bilo ga je jadno pogledati. Izbezumljen od straha, kleao je preda mnom i pokuavao da mi obgrli koljena. Molio me je da ga spasim. Rekao sam mu da se umiri, da drugovi iz Drvara ele sa njim da razgovaraju, i da e ga sigurno vratiti u Srb. Nije u to vjerovao ve je bogoradio da ga spasim i ostavim u Srbu. Jovani je u meuvremenu obavijeten da je jedan od Raenovievih ljudi, Iso Luki, organizirao grupu Osredana da u zasjedi saekaju Drvarane i preotmu Raenovia. Da ne doe do krvoprolia, Jovani i komandir drvarskih konjanika su odluili da puste Raenovia. umjesto njega u Drvar je, 13. augusta, otiao Jovani, po kojega je iz Drvara dola komunistkinja iz Zednika Mira Buji, supruga Milutina Morae U drvarskom tabu zatekao je Ljubu Babia, Milutina Morau i jednog lijepog korpulentnog ovjeka u etrdesetim godinama. Dok je Jovani Babiu referirao o likim poloajima prema Kninu, Graacu i Bihau, neznanac je utio. utio je i kad je Babi poveo razgovor o Otriu: zato je jovani iao u Otri i pored izriitog nareenja da se ne ide ni na kakve razgovore s Talijanima. Jovani je objanjavao da je osnovni cilj tih razgovora u tome da se otkriju talijanske namjere i da se sprijei okupacija slobodne teritorije. Zatim je Babi pitao o Raenoviu. Jovani je odgovorio da je morao izbjei oruani sukob drvarskih i likih gerilaca. Babi nije komentirao Jovanieve odgovore, pa je komandant likih ustanika dobio dojam da Babi razumije iznesene razloge. No, tada se javi nepoznati. Bio je to Marko Orekovi Krntija. Dolo je do dugog i uzbudljivog razgovora o otrikom sastanku i o potpisivanju odgovora na etiri odnosno est pitanja. Marko je bio nezadovoljan s otrikim sluajem, ali je bolje upoznao Jovania i najzad shvatio njegove procjene, razloge i objanjenja zbog ega je iao u Otri. Vidio je da se radi o potenom komunistu sa vrstim komunistikim uvjerenjem, o ovjeku koji vrlo dobro zna bit, ciljeve i metode faizma, koji je spreman i poginuti za ciljeve i ideale revolucije. Marko je ocijenio da je odlazak u Otri rezultat pogrene procjene kojoj je u mnogome doprinio i stav Gojka Polovine. O tome razgovoru s M. Orekoviem jovani, izmeu ostalog, kae:

Doao je i proao ruak i veera a mi smo neprestano razgovarali. Na kraju je Marko rekao: Vidim da si i dobar i poten deko, ali si ovdje, brate, pogrijeio. Partija e sve okolnosti ocijeniti. Najmanje to ti se moe desiti, to je da te izbace iz redova Komunistike partije. Kakav je to bio strahoviti udarac! U samom poetku, kada je dolo ono najvee, najznaajnije za svakog komunistu, izbacivanje iz KPJ. Nisam itavu no spavao, ve sam se prevrtao po sijenu u pojati kraj taba u kojoj sam leao. Valjda nisam nikad bio nesreniji u svome ivotu. Milutin Moraa, Dok in drug iz Zednika, gdje su zajedno uli u komunistiki pokret (Milutin je sa svojim bratom Perom odigrao znaajnu ulogu u povezivanju Jovania s drvarskom partijskom organizacijom i oko zajednikog dogovora o istovremenom dizanju ustanka) dobro je zapamtio Dokin dolazak u Drvar poslije Otria: Kada je Marko doao k nama u tab bio je zbog Otrikog sporazuma strahovito ljut. Nije ga, kae, iznenadilo to to su ga velikosrbi potpisali, jer se tome kolau od njih i nadao, ali se nije nadao da e komunisti tako postupiti. Pitao nas je: Ko od vas pozna Jovania? Kakav je to ovjek? Ja ga poznam, dobar je ovek i dobar komunista - tvrdio sam Marku. Sta si rekao, kakav je Jovani? ponovi Marko. Odlian - poeo sam objanjavati. - Zajedno smo odrasli i zajedno se u komunistikom pokretu razvijali. Znam ga dobro. Ako je odlian, koga je onda avola iao u Otri i tamo potpisivao neke papire - nastavi ogoreno Marko. Ne znam. Pozovi ga u Drvar i neka ti on sam lino objasni kako se to dogodilo. To je lako uiniti. Ja u poslati svoju drugaricu u Srb da ga dovede. Ona ga dobro pozna i rodom je otuda. On e sigurno doi... Poslije razgovora sa Dokom, koji je dugo trajao, Marko mi je priao: Tano si rekao ono o Doki. Dobar ovjek, ali naivan. Zbog Otria, Doko Jovani nije partijski odgovarao. Uskoro je, poslije nekoliko dana, postavljen za politkomesara bataljona Sloboda, koji je bio u sastavu Drvarske brigade, zatim za komandanta u Lici i Hrvatskoj prvog pokretnog leteeg partizanskog odreda Capajev. i s njima postigao ve u prvim borbama velike uspehe, to su imali znaajnog odjeka i van Like, Pokazao je veliku hrabrost, komandne sposobnosti i komunistiko potenje, to je bilo odluujue u njegovom daljnjem napredovanju u naoj partizanskoj vojsci. Uskoro postaje komandant prvog pokretnog bataljona u Lici i Hrvatskoj Marko Orekovi Krntija, zatim komandant Treeg likog partizanskog

odreda, pomonik komandanta Glavnog taba Hrvatske, pa onda komandant este like divizije... Ratni general i narodni heroj, A o Otriu i odnosima prema Talijanima, Jovani je s Markom Orekoviem razgovarao i dva mjeseca poslije prvog susreta, 13. oktobra 1941, godine, u Srednjoj Gori, kad je Dokin Capajev stigao u udbinski kotar. Jovani je i taj razgovor dobro zapamtio; povela se, kae, rije o gubljenju slobodne teritorije >r- Vide li ti ta se ovo desi? pita me Marko. Ma najkrivlje mi je to ove abare pustismo bez metka. Poslije krae pauze upita me' ta misli, ko je kriv za sve to? Mi svi, komunisti. Nismo se snali i organizovali kaem. Znam, znam, komunisti, ali ko je glavni krivac - insistira Marko. Znam da cilja na Polovinu, ali kaem: Ne mislim da je kriv jedan ovjek, krivi smo svi to mu nismo pomogli ili se sami snali. Marko se ljuti i govori Ma to je onaj Dragoljubovac, Polovina. On je sve zakuvao. I tebe je nasamario i poslao te u Otri, pa zamalo ne izgubi glavu. Kaem: I sam sam mislio da treba ii na razgovore, ne zbog Italijana, ve zbog naroda i nas, jer nismo bili spremni. E, tvrda lika glavo - ree poslije manje pauze Marko i iroko se nasmije ... Gerilac, list taba gerilskih odreda za Bosansko Grahovo, Drvar i okolicu, u broju od 5. do 19. augusta 1941. godine otro osuuje potpisivanje Otrikih dokumenata i sporazumijevanje srpskog narodnooslobodilakog pokreta za like srezove i Italijana o autonomiji ovih krajeva pod zatitom Rima, uz obavezu velikosrpskih elemenata da nee vriti nikakve sabotae na tetu italijanskog okupatora i da e ih, ta vie, obavijestiti o svakom sluaju sabotae. Liko i krajiko rukovodstvo NOP-a, odnosno Marko Orekovi i drvarski tab, osudili su otrike razgovore istiui da traiti autonomiju pod zatitom italijanskih okupatora znai raditi protiv srpskog i ostalih naroda Jugoslavije, znai raditi u korist faizma. Dva tjedna poslije pisanja odgovora na est pitanja, 25. augusta 1941. godine, dolazi u Otriu do sastanka velikosrpskih nacionalista s dvojicom italijanskih generala. Kakav je bio odnos taba lapakih gerilaca prema tim sporazumijevanjima, vidi se iz Obavjetenja koje je 27. augusta potpisao Stojan Mati

 . . . Stevo Raenovi otiao je 25. ovog mjeseca na Otri zajedno s Milanom Tankosiem oni su sa Italijanima vodili razgovor i izvijestili sljedee: prigodom sastanka sa italijanskirn oficirima meu kojima su bila dva enerala, oficiri su im pokazali jednu mapu na kojoj je bilo oznaeno da Italijani ele da okupiraju krajeve do linije ... Italijanski oficiri izjavili su da bi oni na okupiranom podruju uspostavili svoju vojnu vlast a civilna vlast ostala bi i dalje u rukama hrvatskih ustala i ustake piade u Zagrebu... Na dan 26. augusta isti Tankosi i Raenovi otili su ponovo kod Italijana, ali ovaj put sastanak je bio na Paanima. Tamo je bio prisutan dr Niko Novakovi, Momilo uji, svetenik iz Strmice, i Vlado Novakovi iz Knina. Italijanski oficiri ponovili su ono to i na Otriu... Dr Niko Novakovi je izjavio da je njemu rekao komandant italijanske armije da bi pored italijanske komande u tabu postojao jedan hrvatski ustaki komesar' od strane ustake vlade iz Zagreba koji bi komesar rukovodio sa svim poslovima civilne uprave u ime ustake vlade iz Zagreba na onoj teritoriji koju bi Talijani okupirali. Iz ovoga se jasno vidi stav Talijana prema nama. Prosto je jasno da nas Talijani ele ponovo povratiti pod ustaku vlast i razoruati nas prepustiti ustaama da bi ovi mogli da kolju nas i nae porodice kao i unitavaju nae imovine. Ustanici jugoistone Like od tada se poinju svrstavati u vojsku slobode i u vojsku izdaje. Stav ove prve vidi se iz Matieva Obavjetenja, a stav one druge iz Proirene izjave koju su 26. augusta, poslije sastanka s talijanskim predstavnicima, potpisali Niko Novakovi Longo, Stevo Raenovi, pop Momilo Duji i grupa njihovih istomiljenika, U Proirenoj izjavi pored ostalog, istie se da Talijani garantuju sigurnost i slobodu srpskom narodu, ispovedanje religije, slobodu kole i nastave... Vojnu i civilnu vlast preuzimaju Talijani, a kod civilne uprave bie imenovan komesar Hrvat u sporazumu sa Zagrebom i Rimom.1 Suradnjom okupatora i srpskih nacionalista rodio se jo jedan izdajniki pokret, stvoren je jo jedan politiki opasan neprijatelj NOB-e, koji e uskoro, uz dodatnu pomo engleske obavjetajne slube i jugoslavenske izbjeglike vlade u Londonu, prerasti u integralni dio etnikog pokreta Drae Mihailovia. etnika vojska, od kraja 1941, godine pa sve do svretka rata, voditi e, u suradnji s faistikim okupatorima i drugim kvislinzima, bespotedan rat protiv NOV i POJ, nanijeti golemo zlo i poiniti bezbrojne ratne zloine nad naim narodima.
1

Duan Plena, ('.timftro u Dalmaciji, Slobodna Dalmacija* 1. marta 1981.

DRAA JE ZAIGRAO NA KARTU IZDAJE

Na poetku ustanka Komunistika partija Jugoslavije imala je preko dvanaest hiljada lanova, nekoliko hiljada kandidata i oko etrdeset hiljada komunistikih omladinaca i omladinki. Oni su bili prvi vojnici narodnooslobodilakog ustanka. Do kraja 1941. godine, uz njih se u partizanskim odredima svrstalo oko sto hiljada rodoljuba. Paralelno s tom vojskom narodnooslobodilakog pokreta, u Srbiji su se pojavili etnici pukovnika Drae Mihailovia, naelnika operativnog taba jedne od armija u aprilu razbijene kraljevske vojske. On se sa 27 oficira izmeu 10. i 11. maja 1941. sklonio na Ravnu goru. Odatle je Mihailovi doao u vezu s majorom Aleksandrom Miiem iz sela Struganika, a preko njega i s drugim oficirima. Svoju su organizaciju nazvali Ostacima jugoslovenske kraljevske vojske. Borbe nisu vodili. Sluali su savjete vlade u izbjeglitvu i predsjednika te vlade, generala Duana Simovia, koji ih je preko radio-Londona upozoravao; Uzdrite se od iskuenja i prenagljenih postupaka. Ne dozvolite neprijatelju koji vas vreba i trai ma kakav izgovor za svoja nedela, da vas vea i ubija. Sigurni u krajnju pobedu naih monih saveznika i nae pravedne stvari koja je dobila vidno i praktino priznanje svugde u svetu, dostojanstveno saekajte svitanje slobode... Imajte strpljenja i mirno saekajte odluni trenutak pobede, koji se ve ukazuje na vidiku...1 Dok su se partizanski odredi neprestano od julskih ustanaka borili u svim krajevima Jugoslavije, Draa je, i po osobnom opredjeljenju i po savjetu izbjeglike vlade, ekao odluni trenutak pobede koju je trebao netko drugi
' Grupa autora, Srbija u ratu i mmluji 1941-1945, Beograd, 1976, strana 94.

izvojevati. Takvo Draino raspoloenje oitavalo se u svim pregovorima koje su vodili najistaknutiji partizanski predstavnici s njim. Zbog opeg cilja, pod utjecajem Kominterne, odnosno u interesu meunarodne pozicije Sovjetskog Saveza,1 Vrhnovni, odnosno Glavni tab narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije uinio je sve mogue da uspostavi oruanu suradnju s Mihailovievim etnicima, odnosno da zakljui sporazum o zajednikoj ili paralelno voenoj borbi protiv okupatora. Koliko se zna, prvi pregovori o takvoj suradnji voeni su na Ravnoj gori odmah poslije prvih ustanikih akcija u Srbiji. Narodnooslobodilaki pokret je u tim pregovorima jula 1941. godine predstavljao dr Dragan Miodrag Jovanovi, borac Kolubarske ete Valjevskog partizanskog odreda. Specijalni izaslanik kvislinkog ministarstva unutranjih poslova, u jednom izvjetaju o razgovorima s porunikom Nekom Nediem, koji se u vrijeme pregovora s drom Jovanoviem nalazio u Drainom tabu, 17. jula je pisao da je porunik Nedi obuen u seljako odelo, sa ubarom izjavio sledee: 'Mi koji se nalazimo po umama nemamo nikakve veze sa ovom teroristikom akcijom komunista. Oni su stupili sa nama u vezu i traili da se pridrue nama. Mi smo ih odbacili i predbacili im to vode ovakvu jednu akciju koja moe Srbiji da nanese samo zlo.' Tom prilikom pukovnik Draa Mihailovi rekao je delegatu komunistike grupe doktoru Jovanoviu Miodragu, da ako se desi jo jedan akt sabotae od njihove strane, da e ih oni progoniti i unititi.. .2 Dr Dragan Miodrag Jovanovi je 19. decembra 1959. uglednom historiaru dru Jovanu Marjanoviu dao izjavu o pregovorima to ih je, u ime VaIjevskog partizanskog odreda, vodio na Ravnoj gori. U njegovoj izjavi stoji da je zajedno s njim, razgovoru prisustvovao i Dragojlo Dudi. D. Mihailovi je tada energino bio protiv akcija, izjavivi navodno; 'Ne treba ponoviti istorisku greku Koste Peanca iz Toplice i preuraniti s ustankom... Gerila ima prednost to moe da manevrie po terenu... Mi smo slabi. Nemamo mehanizacije i ariljerije'... U vezi s julskim pregovorima na Ravnoj gori, dr Marjanovi pie - navodei sjeanja Komandira prve desetine Kolubarske partizanske ete Milivoja Stepanovia - da je prvi susret partizana i etnika bio u Ribniei. Voeni su pregovori izmeu Dudia i dr Jovanovia u ime partizana i Drae Mihailovia i etnika. Predloeno je D. M, tada da komandu nad odredima imaju oficiri, a politiku stranu partizani. Tada mu je predloio
Ne smijemo unititi Drau, zabiljeio je Dedijer Titove rijei u svom ratnom dnevniku. Ne smijemo ga unititi, iako smo ga opkolili (1941. na Ravnoj gori - prim, autora). Moramo paziti da Sovjetskom Savezu ne napravimo spoljnopolitike tekoe. (Vidi; Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, strana 157.)
1 2

Dr Jovan Marjanovi, Ustanak i narodnooslobodilaki pokret u Srbiji 1941, Beograd, 1962, str. 127.

to dr Jovanovi. D. M. je tada to odbio. On je rekao da e oni dejstvovati na svom terenu, a da mi dejstvujemo na naem terenu s tim da se obavetavamo o pokretima neprijateljskih jedinica. Dr Jovanovi je predloio da se vodi zajednika borba, a Draa je uopte odbio da vodi borbu u ovakvoj situaciji gdje, kako on kae, jo nismo jaki i ne moemo nita da uinimo i da nam dabe padaju ljudi.. .1 Po nekim navodima s drom Jovanoviem nije pregovarao sam Draa, ve naelnik ravnogorskog taba pukovnik Dragoslav Pavlovi, koji je vrsto zastupao stav da je oruana borba protiv okupatora preuranjena. Inzistirao je da sva neprijateljstva prema okupatoru treba odmah obustaviti. Da pokae dobrohotnost prema organizatorima preuranjenog ustanka, obeao im je odustanu li od oruane borbe zatitu na Ravnoj gori. Po dru Jovanoviu poruio je organizatorima ustanka da kod etnika na Ravnoj gori mogu skloniti svoje oruje. Odrede i ete je valjalo odmah rasformirati i ekati povoljnu priliku. Poetkom augusta 1941. godine, kada su NOP odredi u Srbiji postizali sve vee uspjehe, ponovno je dolo do razgovora partizanskih i etnikih predstavnika. Tada su Milo Mini i Dragojlo Dudi pregovarali s Draom Mihailoviem, Dragiom Vasiem i Dragoslavom Pavloviem. etnika organizacija u Srbiji bila je suoena sa narodnooslobodilakkn ratom koji su partizanski odredi vodili s krajnjom estinom, Mihailovi je uviao da se dogaaji razvijaju mimo njegovih planova. Dolo je do njegovog taktiziranja i manevrisanja u odnosu prema partizanima, s ciljem da za to vreme ojaa svoju organizaciju pie Milo Mini.2 Dobra strana ovih razgovora ogleda se jedino u tome to su partizanski predstavnici uspjeli postii dogovor o neutralnosti partizana i etnika u odnosu jednih prema drugima. Draa Mihailovi je obeao da njegovi etnici nigdje nee napadati partizane, a da e im se pridruiti u borbi protiv okupatora kada procijene da je dolo pravo vrijeme za akciju. Razgovori Minia i Dudia s Mihailoviem voeni su u vrijeme kad je vladin delegat na Bliskom istoku, Jovan Donovi, poruivao etnicima od strane Engleza da budu mirni, da ne napadaju Nemce... Ne budu li posluni, ne mogu se nadati nikakvoj pomoi... U svakom sluaju za nas je sada prerano da ma sta poinjemo, jer bi to povuklo strahovite represalije i istrebljivanje naeg sveta. Englezi ovde svi se slau sa tim. Stoga zasad jedino
1 2

Isto, str. 128. Milo Mini, etnici i njihova uloga u vreme NOR-a 1941-1945, strana 56,

moemo sa neto sredstava olakati njihov ivot i savetovati da se primire i organ izuju.1 Nije utvreno, mada se namee taj dojam, bez obzira na mnogobrojne poruke izbjeglike vlade iz Londona i utjecaja britanske obavjetajne slube, da je Draa Mihailovi dobio instrukciju da miruje ne bi li u meuvremenu partizani bili do kraja iscrpljeni i tek onda, kada se hitlerovci obraunaju s njima, da tada stupe u akciju, dokraje narodnooslobodilaki pokret i ponu da rade onako kako im se bude diktiralo iz Londona. Zna se pouzdano da je Mihailovi predstavnicima NOP-a jedno govorio, a da je drugo radio. Tajne, antiustanike Draine namjere mogle su se otkriti kad su, u noi od T, na 8. septembra 1941. godine partizani uhapsili andarmerijskog potpukovnika Marka Olujevia i porunika Slavka Pipana i kad su kod njih nali dokumentaciju o etnikoj zavjeri protiv partizana, odnosno o planiranoj etrtiko-nedievskoj akciji. Porunik Pipan, Drain ovjek iz centra za vezu s Nediem, bio je vodi potpukovniku Olujeviu od Beograda do Ravne gore. To je za Vrhovni tab bila dragocjena informacija, ne samo da se uvjeri u neiskrenosti Drae Mihailovia, ve i o tome da je Draa bio u vezi s Milanom Nediem, predsjednikom kvislinke vlade. Meutim, Tito to nije uzimao toliko tragino, da bi odustao od daljnjih pregovora, sve dok je bilo ikakvog izgleda da e i etnici ui u borbu protiv okupatora. Koliko je golem taj interes, vidi se po tome to dva dana poslije dolaska na slobodnu teritoriju u selo Robaje trai od Minia, koji je ve dva puta pregovarao s Mihailoviem, da mu organizira sastanak s etnikim komandantom, Kurir se iz Drainog taba vratio u noi 18. na 19. septembra, a ujutro, 19. septembra, Tito je s partijskim rukovodiocima ovoga kraja, Miloem Miniem i Obradom Stefanoviem, te s vodiem Vojom Rafajloviem, seljakom iz Rajkovja, koji je i ranije odlazio u Drain tab, u pratnji grupe boraca krenuo u selo Struganik, Mihailovi ga je s lanovima svoga taba ekao u kui Zivojina Miia, vojvode srpske vojske u prvom svjetskom ratu, odnosno kod vojvodina sina majora Aleksandra Miia. Pregovaralo se teko. Mihailovi nije poricao neophodnost prihvaanja Titovog osnovnog prijedloga o potrebi zajednike oruane borbe protiv okupatora, ali je nalazio sijaset, istina providnih, razloga da tu borbu odgodi, da dokae nesazrelost uvjeta za borbu. Kao iskusan obavjetajac, Draa je igrao na sve karte, pa e on u pregovorima s Titom, odnosno s njegovim emisarima, uporno drati otkrinute dveri. Tako Draa ini i s Britancima, ali i s Nediem, odnosno s Nijemcima. Uporan u uvjeravanju da jo nije dolo vrijeme za oruani usta1

Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, str. 94.

nak protiv okupatora, no i kritizirajui Kostu Milovanovia Peanca, koji se sa svojim etnicima otvoreno priklonio okupatoru, Draa e Titu rei da ima razumijevanja za partizansku borbu. On je, kazat e, za ekanje, jer ludost je ginuti utaman, ali e zato obeati saboraku lojalnost prema partizanima. Tako su pregovori u Struganiku kod Mionice, vodeni 19. septembra 1941. godine, uspjeno zakljueni bar u ponovljenom dogovoru da se partizani i etnici meusobno ne napadaju. O pregovorima u Struganiku, Tito je govorio u Zemunu 16. oktobra 1945. aktivnim oficirima koji su se vratili iz zarobljenitva: . . . Ja sam mu (Drai) rekao: Ne valja ekati, jer e nas okupator istrijebiti,.. On je odgovorio: Ne valja ii u rat protiv onakve sile koja je preko noi sruila Francusku, Poljsku, Cehoslovaku i druge zemlje ... Ako emo se odupirali, istrebie srpski narod... Na to sam mu ja kazao: Srpski narod moi e se spasiti samo ako se bude borio. I nismo se sloili.. .1 Milo Mini se sjea kako je Mihailovi obeao da e njegove snage stupiti u borbu protiv okupatora kad prilike postanu povoljnije.2 Osam dana poslije pregovora u Struganiku, 27. septembra, na savjetovanju Vrhovnog taba u Stolicama kod Krupnja, zakljueno je da se, i pored malih izgleda na uspjenu suradnju i zajedniku borbu, ustraje na pregovorima s Draom Mihailoviem. Zbog toga su odmah poslije savjetovanja u Stolicama Drain tab posjetili Aleksandar Rankovi, lan Politbiroa CK KPJ i lan Vrhovnog taba, i Milo Mini. S Draom ih je doekao pukovnik Dragoslav Pavlovi, jedan od one grupe oficira koja je sredinom maja 1941, izradila prvu koncepciju o organizaciji i taktici Mihailovievog pokreta. Rankovi i Mini su s njima pregovarali otkrivi im da znadu za Draine veze s Nediem i za antipartizansku zavjeru. Otkriven, Draa nije poricao istinitost dokumenata naenih kod Olujevia i Pipana. Na otre prigovore, mirno je odgovorio da je posrijedi politika igra po kojoj se ni u kom sluaju ne bi smjelo pomisliti da e on prihvatiti ono to nudi Nedi. Takvo ponaanje Drae Mihailovia uvjerilo je Tita da Draa igra dvolinu ulogu i da vrlo vjerovatno ima vezu s Nijemcima preko Nedia, Ali u naoj taktici prema Drai Mihailoviu mi se moramo rukovoditi ne onim to Draa lino znai,
' Tito: Govori i lanci, knj. II.
2

M. Mini etnici i njihova uloga u vreme NOR-a 194 1-1945, str, 57.

nego onim to on objektivno predstavlja. Nesumnjivo je da on predstavlja jedan dio nae buroazije koja je antifaistiki raspoloena. To njeno raspoloenje nije borbeno raspoloenje, on e da pravi sve mogue kombinacije, ali izbjegavajui opasnost. Bilo bi pogreno misliti da on sada nema uticaja i na ire slojeve naroda u Srbiji. Stoga, u raskrinkavanju stava Drae Mihailovia treba biti gibak, uporan i strpljiv. Samo tako moi emo politiki izolovati Drau Mihailovia.. .1 Politiki izolovati Drau Mihailovia, znailo je primorati ga da se javno opredijeli za ustanak ili za suradnju s okupatorom i kvislinzima. U Vrhovnom tabu NOPO tada se jo nije znalo da je izaslanik ravnogorskog taba major Aleksandar Mii pregovarao s Nedievim predstavnicima od 29. augusta do 5. septembra, kada su se sporazumjeli: - da Nedi i Mihailovi surauju u borbi protiv partizana; - da Nedi daje novanu pomo Mihailovievoj organizaciji; - da Nedi odredi jednog oficira za vezu koji bi bio stalno u Mihailovievom tabu; - da Nedi izradi kod Nijemaca da ne napadaju Mihailovieve etnike odrede; - da poslije ienja Srbije od partizana Nedi ukae potrebnu pomo Mihailoviu u Bosni i Crnoj Gori; - da Nedi Mihailovi izrade zajedniki operacijski plan za ienje Srbije od partizana... U oktobru, kad su etnici napali partizane u Poegi, Tito je ponovno inzistirao na pregovorima. Ja sam ponovo htio da se sastanem sa Draom, priao je kasnije. Njegovi su se izgovarali da je Draa bolestan. A mene su nai drugovi odvraali od toga da idem tamo, jer su ve u ono doba etnici bili poeli sa ubijanjem naih drugova. Ja sam rekao: 'Ja tamo idem, jer moram ii i jo jednom pokuati da sprijeim bratoubilaku borbu, da sprijeim da Draa ode kod Nedia.' Nisam ni znao da je on ve tada bio otiao kod Nedia.. ,2 Prijedlog Vrhovnog komandanta bio je poslije rasprave prihvaen na sastanku vojno-politickog rukovodstva u Uzicu. Odlueno je da.se naredni sastanak s Draom pripremi to je mogue bolje. Izmeu ostalog, napravljen je projekat sporazuma od dvanaest toaka i odreena pregovaraka delegacija u sastavu: Josip Broz Tito, Sreten Zujovi i Mitar Baki. Poslije dogovora u

1 2

Srbija u ratu i revoluciji 1941-1945, strana 120. Autobiografska kazivanja Josipa Broza Tita, I knjiga, Beograd, 1981, strana 269.

Vrhovnom tabu, Tito je, izloivi svih dvanaest toaka o kojima se trebalo dogovoriti, pisao Drai: Gospodine pukovnie, smatramo odvie ozbiljnom dosadanju situaciju i odgovornost koja pred narodom pada na sve nas, a da bismo se mi kaili za razne sitnice i na taj nain onemoguili nau saradnju i korektne odnose. Uveren sam da ete vi svojim autoritetom uiniti sve da do sporazuma doe i da zbijemo nae snage u jednu jedinstvenu celinu za postignue naeg najveeg cilja, koji se ovog momenta stavlja pred nas, a to je: osloboditi otadbinu od mrskih okupatora i njihovih slugu.1 U tom pismu od 20. oktobra, pisanom poslije sastanka s kapetanom Miloradom Mitiem, koji je bio ovlaten pregovarati samo u vezi sa vojnikom situacijom Tito kae da je uvjeren tek u djelominu uspjenost pregovora, ali da uprkos tome, mi aljemo nae predstavnike da bi se barem rijeila neka najgoruija pitanja, a naroito ona koja zaotravaju nae meusobne odnose.2 Vi traite da vam poaljemo nae predloge, odnosno formuliemo na stav o pojedinim pitanjima. Mi vam te predloge aljemo samo u najkrupnijim crtama, ali naglaavamo da svako to pitanje zahteva temeljito pretresanje i zajednike razmene misli pri donoenju odluke.. .3 Prijedloge o kojima se trebalo izjasniti Tito je iznio u dvanaest toaka: 1. Zajednike vojne operacije protiv neprijatelja, kako Nemaca, tako i nedievske grupe. U tu svrhu smatramo potrebnim stvaranje jednog zajednikog operativnog taba. 2. Zajednika oprema i ishrana naih i vaih boraca, to bi se vrilo preko zajednikog operativnog taba, koji bi u tu svrhu odredio naroita lica ili stvorio neke vrste intendanture. 3. Zajednika raspodela plena i to prema potrebama fronta, drei se strogo principa: sve za front, sve za borbu. 4. Zajednika komanda mesta, odnosno dve komande, vaa i naa, koje bi najtenje meusobno saraivale - primer Caak. 5. Stvaranje zajednikih permanentnih komisija pri komandama mesta i centralne komisije pri zajednikom operativnom tabu koja bi reavala sva sporna pitanja najhitnijim postupkom. 6. Organizacija privremene vlasti koja bi preuzela na sebe svu brigu oko ishrane stanovnitva, organizacije privrede, pribiranja sredstava za voenje
Josip Broz Tiro, Sabrana tijela, knj. 7, Beograd, 1979, str. 168. Komentator sedmog toma Sabranih djela Josipa Breza Tita Radomir Vujoevi pie da se nije moglo utvrditi da li je, kad i koga Vrhovni tab uputio u tab D. Mihailovia kao svoje predstavnike - J. B. Tito, Sabrana djela, 7, str. 251. 3 Isto, str. 166.
1 7

5 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.

65

rata, organizacije organa za odravanje reda i bezbednosti itd. Po naem miljenju, apsolutno bi bilo pogreno da u sadanjoj narodnooslobodilakoj borbi takva vlast bude sresko naelstvo, stare optinske uprave, andarmerija itd. Da bismo okupili itav narod za voenje ove teke borbe protiv okupatora, potrebno je da stvorimo takve organe koji e u ovoj situaciji najbolje odgovarati, koji e biti najblii narodu i koji e moi uzeti na sebe odgovornost u ime toga naroda. Bivi andarmerijski, policijski, sreski aparat, kao i optinska tela, ne mogu se smatrati danas celishodnim, jer se u taj aparat uvuklo mnogo neprijateljskih elemenata, jer je taj aparat bio do sada u slubi okupatora i na njega jo uvek neprijatelj ima jak utkaj preko svojih agenata. Osim toga, taj aparat, koji ne uiva neko naroito poverenje naroda, nije pogodan u ovim sudbonosnim danima. Mi smatramo da su narodnooslobodilaki odbori, koje narod postavlja, u sadanje vreme najpogodniji organi na koje bismo se mogli osloniti Ti narodnooslobodilaki odbori treba da budu birani dobrovoljno od naroda, bez razlike na politika uverenja. A tamo gdje je biranje nemogue tehniki izvriti, da budu naimenovani od predstavnika svih politikih grupa koje stoje na stanovitu narodnooslobodilake borbe. Osim lokalnih narodnooslobodilakih odbora, stojimo na stanovitu da se stvori jedan Centralni narodnooslobodilaki odbor za itavu osloboenu teritoriju. Za odravanje reda i bezbednosti, umesto andarma, da se formira po selima i varoima narodna straa. 7. Po pitanju prisilne mobilizacije mi smo naelno protiv nje. Mobilizacija treba da bude dobrovoljna, putem ubeivanja i da se pusti svakom na volju da stupi ili u etnike ili u partizanske odrede. Prisilna mobilizacija bi se mogla izvriti samo u lokalnim razmerama, u pojedinim konkretnim sluajevima velike opasnosti neprijateljskog prodiranja, a za to bi trebalo da se da odobrenje od zajednikog operativnog taba. Skupljanje dobrovoljaca pudern dobrovoljne mobilizacije ima tu prednost da su jedinice sastavljene od takvih boraca kvalitativno mnogo bolje nego one koje su sastavljene od prisilno mobilisanih. Mi nemamo ni oruja ni ratne spreme u takvoj koliini da bismo mogli reskirati da damo oruje u ruke raznim nesigurnim elementima. 8. Mi stojimo na stanovitu da se svi odredi, komande i tabovi, kako nai partizanski, tako i vai etniki, imaju bezuslovno pokoravati svojim vrhovnim komandama. Ne moe biti ni rei o tome da se moe dozvoliti i niim komandama da vre na svoju ruku samovoljne akte, bilo uperene protiv jedne ili druge saveznike snage, ili u pogledu vojno-strategijskih i taktikih pitanja. Od momenta kada je jedna ili druga vrhovna komanda obavetena o jednom od takvih samovoljnih sluajeva, pada sva odgovornost na nju i ona je duna preduzeti najhitnije mere za likvidaciju takvih sluajeva.

9. Mi smatramo da je bezuslovno potrebno, radi onemoguavanja razmirica i sukoba u sjeditima vae i nae vrhovne komande, da i naa i vaa vrhovna komanda ima jednu varo u svojim rukama i svoju mesnu komandu, a s jedne i druge strane treba da budu samo predstavnici vaeg ili naeg taba. 10. Radi uspene borbe protiv glavnog neprijatelja, nemakog okupatora, smatramo potrebnim da se vodi nemilosrdna borba protiv raznih petokolonaa i pijuna, koji u naoj pozadini smetaju narodnooslobodilakoj borbi. Slaemo se da se stvori zajedniki sud koji e voditi istragu i donositi presude protiv takvih neprijatelja naroda. pijuni i petokolonai, koji se na licu mesta uhvate na delu, treba da budu i kanjeni na licu mesta od one komande na ijem se to podruju dogodilo. Za opravdanost takvog postupka odgovorna je komanda ili komandir koji su to izvrili. Svaka lina osveta ili lina netrpeljivost u takvim sluajevima treba da bude i najstroe kanjena. 11. Protiv raznih neprijateljskih etnikih grupa koje u pozadini onemoguavaju narodnooslobodilaku borbu treba voditi zajedniku akciju radi njihove likvidacije, ili da to izvri jedna ili druga strana sama. 12. Smatramo nemoguim takvu pojavu da razni petokolonai i pijuni dobijaju legitimacije, bilo etnike ili partizanske i da onda, pod imenom jedne ili druge strane vre svoj razorni i protivnarodni rad. Takve elemente treba istiti iz svojih redova i predavati vojnom sudu. Sumnjivi elementi, bilo da nose partizansku ili etniku legitimaciju, moraju biti odmah uhapeni, a onda od meovite komisije ispitani,1 Sedam dana kasnije, 27. oktobra, u Brajiima je organiziran drugi susret Tito - Draa. Uz Zujevia i Bakia, Tka je pratilo deset boraca. Za vrijeme razgovora, Draa Mihailovi je i u Brajiima, kao i u Struganiku, paljivo zagledao lice Josipa Broza Tita, vidljivo zbunjen Titovim mekim, zagorskim govorom, izgledom i nainom ophoenja. Podran u sumnji i od Dragie Vasia, za kojega se ne bi moglo rei da nije nita znao o Titu, ini se da je povjerovao da pred sobom ima sovjetskog vojnog funkcionera, U vrijeme pregovora u Brajiima, u Drainom tabu je bio engleski obavjetajac kapetan Duane Hudson Bili S jugoslavenskim majorima Zaharijem Ostojiem i Markom Lalatoviem, koji e postati istaknuti etniki komandanti, i podoficirom radio-telegrafistom Vcljkom Dragieviem, koji e se prikljuiti partizanima i 25. maja 1944. godine poginuti u Drvaru kao ef veza Vrhovnog taba, Hudson se iz britanske podmornice Triumph iskrcao na crnogorskoj obali u Perazia Dolu u noi 17. na 18. septembra. Partizani
1

Isto, str. 166-168.

su im pomogli da odu na Ravnu goru. Tito je traio da Hudson sudjeluje i u pregovorima u Brajiima; elio je da istina to prije prodre u svijet. Draa je to otklonio. Mihailovia je najmanje zanimala suradnja u borbama. Ubrzo e se pokazati da na borbu protiv okupatora nije ni pomiljao. Najvanije mu je bilo da od partizana izmami to vie oruja i da uzme udjela u diobi plijena to ga osvoje partizani. Titp je na te zahtjeve pristao, samo da bi doli do dogovora, kojim je utanaeno: da obje komande i dalje samostalno mobiliziraju borce, kao to su inili i do tada; da vojske ostanu gdje jesu, da se onemogue sukobi meu njima, a da se borbene akcije protiv okupatora vode koordinirano: da sjedite Vrhovnog taba ostane u Uicu, a taba Drae Mihailovia u Poegi; da se ratni plijen ravnopravno dijeli; da transport trupa i materijala bude slobodan na cijeloj osloboenoj teritoriji; da se stvore mjeoviti ratni sudovi za suenje pljakaima i drugim neprijateljima naroda; da se vodi briga o sigurnosti stanovnitva; da se tabu Drae Mihailovia dodijeli 1.100 puaka i municije iz tvornice oruja u Uicu; da se od 55 milijuna dinara iz Uike banke svakoj strani dodijeli po pet milijuna za pomo izbjeglicama.. ,1 Borba je 11, novembra 1941. o pregovorima lanova Vrhovnog taba s Draom Mihailoviem donijela slijedee saopenje: Na pregovorima u Brajiima 27. oktobra 1941. godine predstavnici Drae Mihailovia odbili su take 1. (stvaranje zajednikog taba za komandyanje partizanskim i etnikim odredima), 2. (zajedniki operativni tab intendanture), 6. (organizaciju privremene narodne vlasti na teritorijama osloboenim od vlasti okupatora) i 7. (protiv prisilne mobilizacije, ve svakom pustiti na volju da stupi u partizanske ili etnike odrede), to jest odbili su ba najvanije take, one take koje bi obezbedile jedinstvo u velikoj oslobodilakoj borbi.,, F. W. D. Deakin Bili, prvi engleski oficir poslan u Titov tab, Churctllov suradnik, smatra da je brajiki privremeni sporazum uvjetovalo i prisustvo britanskoga oficira. Naime uvjeren je da je Hudson uticao na
ja u ratu i revoluciji 1941-1945, strana 150

privremeno obuzdavanje Mihailovia, koji je bio podstaknut izvestajima Ostojia i Lalatovia da ima zvaninu podrku Kraljevske jugoslovenske vlade u Londonu, kao voa otpora u zemlji, to je bilo takoe potvreno razmenom radio-poruka preko Malte od sredine septembra, u kojima je general Simovi uvcravao Mihailovia da e uskoro poeti da prima materijalnu pomo od Britanaca i da e dobiti zvanino priznanje svoga poloaja. Ali njegove snage u Srbiji, u odnosu na partizane, ne uzimajui u obzir nemake okupatorske jedinice, nisu bile takve da bi mogao preduzimati neposredne i otvorene neprijateljske akcije protiv Tita. Ovaj je bio spreman da se formira zajedniki operativni tab, ali nije imao nameru da se bilo na koji nain stavi lino pod Mihailovievu komandu, niti je bio spreman da odobri odluku Mihailovia da odustane od napada na nemake okupatorske jedinice stav na koji je Mihailovi bio podstican porukama iz Londona i koji je u izvesnoj meri opravdavan sve teim represalijama protiv srpskog stanovnitva, naroito u dolinama i ravniarskim podrujima,1 A drugi britanski ratni obavjetajac Basil Davidson pie One strane jeseni 1941. u prvim danima jugoslavenskog pokreta otpora, Mihailovi i njegovi oficiri najprije su prihvatili Titov prijedlog za savez u kojem su partizani bili spremni da, uz zadravanje svog vlastitog identiteta, budu na drugom mjestu. Nije ilo. Dijelom po tajnom nareenju svoje vlade u Londonu, koje su im donijela dvojica kraljevskih oficira to su se iskrcala u septembru 1941. s Triumpha', etniki su voe razbili savez i napali partizane u trenutku kada su na njih ve navalili Nijemci.. .2 Foreign Office, SOE i Inteligence Service su ak i onda, kad su britanske misije bile i kod partizana, vrsto stajali uz Drau i njegove etnike. Piui 0 tome, Davidson navodi jedan od brojnih dokumenata britanskog Ministarstva vanjskih poslova, u kojem se insistira kako i nadalje valja nastaviti sa naom podrkom Mihailoviu zbog njegove potencijalne vrijednosti, i vojne 1 politike, u kasnijoj fazi rata. S obzirom na poeljnost da se partizani nakon rata odbace, britanska e pomo, drugim rijeima, i dalje ii Mihailoviu, nezavisno od toga hoe li on ili nee nastaviti s odbijanjem da preuzme aktivniju ulogu u otporu i napadanju snaga Osovine u Jugoslaviji.3 Kao to je dokazano kasnije, moda ponajbolje na suenju Drai Mihailoviu 1946. godine, Draa je s partizanskim delegacijama pregovarao samo zato da bi ih uspavao i oslabio njihovu budnost, kako bi ih zajedno s Nijemcima lake unitio, A zapravo njegova izdaja postala je oita ve par dana
1
2 3

F. V. D. Dikin, Bajnima planina, Beograd, 1973, str. 165.

Basil Davidson, SOE izn/edn elnika i partizana, Zagreb 1983, str. 123-124. Isto.

poslije razgovora u Brajiima, kad su njegovi zlikovaki oficiri u Poegi skinuli iz voza i zvjerski ubili hrabrog komandanta Sumadijskog partizanskog odreda druga Blagojevia. U isto vrijeme poeo je napad njemakih jedinica na mnogim mjestima prema slobodnoj teritoriji.1 Poslije ubojstva Milana Blagojevia, etnici su u Uickoj Poegi 5. oktobra napali dijelove Uikog NOP odreda. Borba je trajala skoro itavu no. tab Uikog NOP odreda u cilju izbjegavanja bratoubilake borbe, etnikim je voama iznova ponudio pregovore, tako da je dolo do nekakvog sporazuma o neometanom prolasku partizana kroz Poegu. Zloin je poinjen i u Ivanjici, gdje su etnici napali Moraviku etu Uikog NOP odreda. I ta je eta pokuala izbjei bratoubilaki sukob, ali joj se pomirljivost osvetila. etnici su razoruali oko trideset boraca, a jednog su i ubili. Izigravajui dogovor sa Vrhovnim tabom, etnici su partizane napali i u Arilju. Kad su uestali etniki napadi na partizane, Tito je pisao Izvrnom odboru Osvobodilne fronte slovenakog naroda 17. novembra 1941: . . . 4) Jasno je da je to bio napad izdajnika i da su na napad odgovorili i nai partizanski odredi, lako nepripremljeni na takvu optu ofanzivu etnika protiv partizana, nai su odredi za dva dana potpuno razbili bande Drae Mihailovia, pohvatali stotine etnika, veinom zavedenih seljaka, koji su se sami predavali i zbog toga su odmah puteni kuama, a zatim su poeli istiti teren. Dodajemo da su Nijemci odmah iskoristili izdajstvo Drae Mihailovia i sa pet strana otpoeli ofanzivu protiv slobodne teritorije... 5) U toku etnikog napada na partizane na je tab nekoliko puta pokuao da apeluje na Drau Mihailovia da obustavi bratoubilaki rat, koji koristi samo okupatoru. Ali svi ti apeli su odbijeni... 6) Na tab e ovih dana, prije nego izda nareenje za unitenje opkoljenog Mihailovia, jo jednom pokuati da nae kakvu mogunost sporazuma i saradnje. Tu akciju Vrhovni tab preduzima ne zbog samog Drae Mihailovia, nego zbog srpskog naroda, na koga je ovo izdajstvo napravilo najdublji utisak. Ali je nada na uspjeh ovog ponovnog apela slaba, jer Draa Mihailovi ne zahtjeva nita manje nego rasputanje partizanskih odreda i njihovo podreivanje njegovu tabu. Jasno je da Vrhovni tab takve predloge ne smije i nee primiti.. 2 Ba kad je ovo pisano u Uzice je stigao Drain izaslanik, kapetan Milorad Miti. Radomir Vujoevi u komentaru Titovih Sabranih djela pie da je Miti Titu saoptio elju ravnogorskog vodstva da se obustave neprijatelj1 2

Peti kongres KP], Politiki izvjetaj Josipa Broza Tita, str. 88. J. B. Tito, Sabrana djela, 7, str. 196-197.

stva i obnove pregovori. Vrhovni tab je donio odluku da naredi obustavu dejstava partizanskih odreda prema Ravnoj gori i da prihvati predlog pritjenjenog D. Mihailovia o obnovi pregovora. Vrhovni tab je 16. ili 17. novembra uputio ravnogorskom vodstvu uslove za obnavljanje pregovora: da etnici D. Mihailovia stupe u borbu protiv okupatora; da se D. Mihailovi definitivno odrekne nastojanja da partizane potini svojoj komandi; da se ostala pitanja zajednikog operativnog rukovodstva i druga reavaju poslije uspostavljanja mirnih odnosa. Ravnogorskom etnikom vodstvu bili su postavljeni i uslovk da se etnike jedinice povuku na liniju Kamenica Brajii, da se odmah obrazuje zajednika komisija, koja e ispitati sluaj u Poegi i druge krivice i da se obrazuje delegacija za pregovore. etniko vodstvo nije bilo u poloaju da bira. U aku su se 18. novembra sastali predstavnici Vrhovnog taba Aleksandar Rankovi, Ivo Lola Ribar i Petar Stamboli i predstavnici ravnogorske etnike komande major Radoslav uri i major Marko Lalatovi. Pozivajui se na poruke upuene preko Radio-Londona, predstavnici etnika su postavili zahtev da se sve snage staVe pod komandu D. Mihailovia i da oni nisu ovlaeni da potpiu sporazum. Delegacije su se razile. Meutim, D. Mihailovi se 19. novembra predomislio i naredio svojim predstavnicima da sklope sporazum. Dvadesetog novembra su delegacije potpisale sporazum kojim je bilo predvieno obustavljanje neprijateljstava, angaovanje odreda protivu okupatora, zajedniko raiavanje svih problema koje je sukob izazvao.1 Prihvativi ove pregovore u aku, Draa je odgaao izravni sudar s partizanima, jer nisu bile prikupljene sve oekivane njemake jedinice s kojima e etnici krenuti u ofanzivu protiv Tita. A prethodno je ve, 11. i 12. novembra, utanaio suradnju s njemakim emisarima. Pregovori su voeni u Divcima. Njemaku su vojnu silu predstavljali: pomonik efa upravnog taba Vojnog zapovjednika Srbije dr Georg Keisse, obavjetajni oficir opunomoenog komandanta u Srbiji potpukovnik Rudolf Kogard, kapetan Joseph Matel, poznat po nadimku Pandur, od 1938. Abwehr-ov pijunski strunjak za Jugoslaviju, specijalist za pregovore sa svima onima koji su, kao Draa u Srbiji ili andarmerijski major Jezdimir Dangi u Bosni, bili spremni na kolaboraciju. Toj vjeto sastavljenoj ekipi u zadnji as je pridodat i SS-potpukovnik Erich Weissner s tumaem. S njima je iz Beograda doao i pukovnik Branislav Panti, koji je prethodno pripremao njemako-ravnogorske pregovore. Drau Mihailovia su pratili major Aleksandar Mii i kapetan Nenad Mit-

Isto, str. 257.

rovi. O tim pregovorima Vrhovnu komandu Wehrmachta je saeto obavijestio komandant jugoistoka feldmaral List. Susret sa pukovnikom Dragoljubom Mihailoviem bio je kratak i bez ikakvih incidenata, Mihailovi izjavio da bi njegovu akciju trebalo smatrati iskljuivo kao borbu protiv komunista i dodao, ako je ta borba u neposrednom interesu Treeg Reicha, moli da se njegovim oruanim snagama omogui sloboda akcije. 'Spremni smo da kooperiramo u svakoj borbi protiv komunista', dodao je Mihailovi. Dva dana poslije sastanka u Divdma, Draa je u posebnom proglasu obavijestio potinjene, da je od jugoslavenske vlade postavljen za komandanta eelokupne jugoslovenske vojne sile na okupiranoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije, to znai da svi naoruani pokreti treba da se stave pod njegovu komandu; obeava da e sve naoruane pokrete voditi vjeran zakletvi kralju Petru Karaoreviu. O tome je bilo razgovora i 18. i 20. novembra kad su Rankovi, Ribar i Stamboli s jedne, a uri i Lalatovi s druge strane poslije dugog natezanja konano utvrdili ve spominjani sporazum: 1, Da se obustave sva neprijateljstva do 12 asova 21. XI tekue godine, Sve trupe gde su se u to vreme zatekle mogu ostati gde su, s tim da ne sme biti pomeranja jednih prema drugima. Istog dana u 16 asova sastae se delegacije oba taba radi utvrivanja plana i pravca povlaenja jednih i drugih snaga, 2. Obe strane konstatuju potrebu upuivanja svih svojih snaga u borbu protiv okupatora i narodnih izdajnika. 3. Obe strane se obavezuju da u momentu prestanka neprijateljstva puste sve zarobljenike, izuzev onih za koje pojedine strane imaju podatke da su krivci sukoba ili da su uinili neko zloinako delo. O tome e izvestiti pismeno drugu stranu. , 4 Radi utvrivanja uzroka i krivaca sukoba i zloinakih dela, odredie se meovita komisija od po 3 lana, od kojih jedno lice mora biti struno-pravno. Komisija poinje svoj rad u ponedjeljak 24. XI u 8 asova. Mesto sastanka je N. I jedna i druga strana imaju blagovremeno predati komisiji na raspolaganje sav potreban materijal. U spornim sluajevima komisija e konsultovati vrhovne tabove. 5. Za raspravljanje krivica ustanovljenih od meovite komisije, obrazovae se meoviti ratni sud od po 3 lana, od kojih su po dva struno-pravna lica, a po jedno vojno lice. Suenje ima biti javno. Presuda je izvrna i bez priziva. Sud e se sastati na poziv meovite komisije u aku. 6. Lica koja su dobrovoljno prela u toku borbe, kao i docnije na drugu stranu, ne smatraju se krivim i mogu ostati tamo gde su.

7. Od obustave neprijateljstva svaka oruana grupa koja bi na ma kojem sektoru dejstvovala protiv ma koje odgovarajue strane smatrae se neprijateljskom i kao takva ima se najbliim zajednikim snagama razoruati. 8. Saradnja u operacijama protiv neprijatelja reavae se sporazumno i stalnim kontaktom predstavnika oba taba. 9. Radi resa van ja svih ostalih pitanja a prvenstveno onih koja su u vezi sa operacijama, vrhovni tabovi e odrediti delegacije, a vrerne sastanka odredie se 21. XI tekue godine. Delegacije e doi na sastanak sa izraenim predlozima po pojedinim pitanjima. Ovaj sastanak i donete odluke bie dopune ovog sporazuma. Do novog sastanka nije dolo. Uslijedila je druga faza velike okupatorsko-kvislinke ofanzive protiv Uike republike. Na samom poetku te ofanzive Draa je odbio Titov zahtjev da se sa etnikim jedinicama ukljui u borbu protiv Nijemaca i Nedievaca. Ta on je imao sporazum i s Nijemcima i s Nediem! Tito je o tome govorio nepune etiri godine kasnije, 7. jula 1945. na zboru u Beloj Crkvi, ispriavi kako je pisao pismo u vrijeme prve neprijateljske ofanzive Drai Mihailoviu u Struganik i pozivao ga da ide u borbu kad su nas Nijemci napadali, ja sam ga pozivao mnogo puta u borbu i izvijestio ga da su neki etniki odredi, pod komandom Martinovia i naeg dananjeg ministra Zeevia, zajedno s nama otpoeli bitku protiv zajednikog neprijatelja. Ali, on je odgovorio da jo nije vrijeme. I onda nas je u najsudbonosnijem momentu napao s lea. To je bilo u novembru 1941, kad su etnici htjeli da nam oduzmu izvore oruja kojim smo naoruavali ne samo srpske partizane nego i one u drugim krajevima nae otadbine. Ta izdaja nije uspjela. Mi smo ga razbili i pokazali smo jo jedanput da razdor ne nosimo mi, nego on. A i onda kad smo ga razbili, bili smo spremni da pruimo ruku pomirnicu i da idemo u zajedniku borbu. No, on to nije htio. Nije htio s nama. Poao je s Nijemcima i zavrio tamo gdje su zavrili Nijemci.. U to vrijeme, u jesen 1941, Tito nije imao direktnu radio-vezu s Izvrnim komitetom Komunistike intemacionale u Moskvi, ve je svoje informacije dostavljao Josipu Kopiniu u Zagreb. Preko Kopinia za Moskvu poslana je i informacija o Drai i etnicima: Mi smo zbog Londona odustali da Drau Mihailovia potpuno likvidiramo, ali emo teko moi da zadrimo nae partizane da to ne uine. Javi gore da prestanu davati gluposti koje iri londonski radio.
' Josip Broz Tito, Vojna djela, 11, Beograd 1978, str. 10

Imamo sve dokaze da Draa otvoreno sarauje sa Nijemcima u borbi protiv nas, Draini ljudi nijednog metka ne ispaljuju protiv Nijemaca. Svu borbu vode samo partizani. Ovi zlikovci su prije 4 dana prouzrokovali stranu katastrofu. Oni su podmetnuli paklenu mainu u tunelu (trezori Narodne banke u Uicu) gdje je naa fabrika municije. Dolo je do uasne eksplozije i ubijeno preko stotinu radnika i graana, koji su se nalazili sklonjeni u sporednom tunelu. Pri tome je gotovo odletio i moj tab u zrak, jer se zgrada nalazi ispred tunela na 5 metara. Nas nekoliko je ostalo itavih, ali je oko 15 naih kurira i straara strahovito ispeeno 1 sada su u bolnici.. .1 I u drugim krajevima zemlje, svuda gdje su se pojavile etnike jedinice, rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta je pokuavalo da se s njima sporazumije i uspostavi protuokupatorsku suradnju. Tako je Okruni komitet KPJ za Ni pokuavao da na borbu nagovori predratnog predsjednika etnike organizacije Kostu Milovanovia Peanca. ali se on ve u septembru, i javno, svrstao uz ostale kvislinge, A u vrijeme kad su vodeni pregovori s Draom u Srbiji, glavni tab NOPO za Crnu Goru, Boku i Sandak pokrenuo je inicijativu za razgovore s majorom orijom Laiem, koji je organizirao i vodio etnike u Polimlju. Radi pregovora s Laiem u njegovo rodno mjesto Lijevu Rijeku upueni su Vojo Todorovi i Jago Jovanovi. Oni su trebali tek uspostaviti vezu za pregovore koje bi, ako Lai pristane, vodila delegacija Glavnog taba. Todorovi i Jovanovi su odrali sastanak s Laiem u Opasanici kod Lijeve Rijeke 6. septembra 1941. godine. Sutradan su razgovarali i s ostalima iz Laieva svite. Nije postignut nikakav dogovor, mada e partizanska strana gptovo sve do kraja 1941. godine traiti putove sporazumijevanja. Stoga su Jago Jovanovi i Vojo Todorovi i poetkom decembra pregovarali s Laiem. U jednom pismu od 9. decembra 1941. Blao Jovanovi, komandant Zetskog NOPO, upozoravao je jednu od svojih eta, koja je djelovala u podruju Lijeve Rijeke, na oprez prema izdajnicima i ujedno je zatraio da se Jago jovanovi i Vojo Todorovi vrate da bi podnijeli izvjetaj o pregovorima: Skreemo vam panju da se uvate da vas ne bi okupatori zarobili uz pomo petokolonaa okupljenih oko orija Laia, zbog toga morate i danju i nou redovno drati strau. Nastavite sa odravanjem konferencija po'selima i razbijajte akciju orija Laia i njegovih ljudi. Pazite da vam ne prirede kakve zasjede.
' Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 7, Beograd, 1980, str. 198.

Sa ruenjem mostova i puteva na vaem terenu nastavite. Koordinirajte rad s partizanskim bataljonom '18. okotobar'1. Poveite se i vrsto odravajte vezu sa tabom Komskog odreda. Za ozdravljenje i pomo na terenu Komskog odreda poli su neki ljudi. Drugovi Jago (Jovanovi) i Vojo (Nikoli) neka se vrate.2 S podacima svojih suradnika, ubrzo je k Laiu na pregovore poao i sam Blao Jovanovi Bio sam optimista kada sam krenuo na Lijevu Rijeku, iako mi je drug Vojo Todorovi skrenuo panju da je Lai izuzetno lukav i lo ovjek, sjea se Blao Jovanovi. Dobro se sjeam, bio je zakazan zbor Ljevoreana u selu Ljevaji. Govorio sam na tom zboru i javno izjavio da e jedinice Zetskog partizanskog odreda i dalje napadati italijanske motorizovane kolone i izvoditi druge akcije ... Pomenuo sam tradiciju Ljevoreana, slavnog junaka Miljana Vukova i po mojim procjenama osjeao da me narod sa simpatijama slua... Sluao me i major Lai i uzgredno, zajedno sa nekolicinom svojih najbliih saradnika kovao zavjeru kako da me uvee likvidiraju.3 Jovanovi je detaljno razgovarao s majorom Laiem, koji je istupao s defetistikim parolama da jo nije vrijeme, da treba saekati pravi as, da su partizani preuranili sa akcijama i ako nastave tako, omoguie okupatoru da u znaku odmazdi pobije narod, itd. Prije susreta s Blaom Jovanoviem, major Lai je pisao Glavnom tabu NOP odreda za Crnu Goru, Boku i Sandak: Izvjetavam taj tab da se je izvrila potpuna organizacija i formiranje Ijevorekog bataljona na plemenskoj osnovi. Bataljon je formiran sa sljedeim ciljem; 1. Organizovati i osposobiti ovaj bataljon za jedan opti ustanak protiv neprijatelja i za akciju prema Plavu i Gustinju, kao i za Metohiju, kada za to bude vrijeme ... Ovaj bataljon ne moe se ukljuiti ni u kakvu organizaciju, a naroito ne u organizaciju koja nosi politiki karakter, ve samo plemensku organizaciju Crne Gore.. .4

Bataljon je dobio naziv po 18. oktobru 1941. god, kad je izvedena poznata akcija na jelinom dubu, koja je znaila prekretnicu u smislu razvijanja jaih i irih ofanzivnih borbi. 2 Zbornik dokumenata i podataka o NOR-m, tom III, knjiga 1, st rana 289. 3 Prilikom prikupljanja podataka o pokuaju suradnje s majorom Laiem, intervjuu $ B. Jovanoviem prisustvovali sCt knjievnik Duan Kosti, i novinar Boidar Kiovi, U daljem izlaganju B. jovanovi je tom prilikom dodao da je pukim sluajem uspio sauvati glavu, i to zahvaljujui dvojici ornladinaca koji su uli u kuu u kojoj je Jovanovi trebao prenoiti i otpratili ga prema Biou. 4 Dokumenat br. 434, X I , lstorijsko odelenje CK SKJ za Cmu Goru.
1

Decembra iste godine grupa partizana iz Lijeve Rijeke pismeno je dala do znanja majoru Lasicu da su im poznate njegove namjere: Vaa grupa nije uopte za borbu protiv Italijana, ve za saradnju sa istim, a da ona razbija narodno jedinstvo i slabi otpornu snagu u borbi protiv okupatora, ugroava partizane i kodi njihovoj narodnooslobodilakoj borbi, da ta organizacija slui kao utoite svim negativnim elementima iz nae optine, koji bilo na koji nain slue okupatoru .. .1 Partizansko rukovodstvo nije znalo da je Lai potpuno iznevjerio svoj narod i da je, kao Draa i Peanac, krenuo na put izdaje, kao to nije znalo da je upravo u vrijeme pregovora Drain kurir donio upute majom Laiu: Sa komunistima - partizanima ne moe biti nikakve saradnje. Ne moe biti nikakve saradnje, jer se oni bore protiv dinastije za ostvarenje socijalne revolucije, to nikada ne sme da bude na cilj, jer smo jedino i iskljuivo samo vojnici i borci za kralja, otadbinu slobodan narod,2 Umjesto s partizanima, Lai se sporazumio s Talijanima. Njegovi su ljudi otili na Cetinje, na savjetovanje organizirano na inicijativu Rulija, efa kabineta generala Birolija. PK KPJ za Crnu Goru ocijenio je to savjetovanje u Saoptenju broj 5 od 21. decembra 1941. ovako: . . . Cilj savetovanja je bio da se pronau novi, do sada neisprobani naini da se zemlja smiri, drugim rijeima, da se pronae sredstvo za uguenje rasplamtale narodnooslobodilake borbe i da se od crnogorskog naroda napravi posluno roblje.3

Dokumenat br, 426, lstorijsko odeljenje CK SKJ za Crnu Goru. Ovo pismo su potpisali epan uki (narodni heroj), poginuo marta 1942. na podruju Lijeve Rijeke, i advokat Mirko Veovi (vijenik AVNOJ-a), poginuo 1943. u Hercegovini.
1

Dokument broj 2204, XI, 1 (a)-2 lstorijsko odeljenje CK SKJ aa Crnu Goru. Saoptenje, broj 5, Glavnog taba NOP odreda za Crnu Goru, Boku i Sandak - lstorijsko odeljenje CK KPJ za Crnu Goru.
2 3

KONAR NIJE RAZMIJENJEN

Kad je grupa proleterskih brigada u historijskom pohodu sa Zelengore stigla u Bosansku krajinu, jula 1942. godine, Vrhovni komandant Tito bio je obavijeten da je u ibeniku, u parku ubievcu, 22. maja 1942. godine strijeljan politiki sekretar CK KPH, lan Politbiroa CK KPJ i lan Vrhovnog taba NOPO i DVJ, legendarni radniki borac Rade Koncar. U augustu iste godine, na sjednici CK KPJ, u Glamou, prihvaen je prijedlog CK KPH i GH da se naziv narodnog heroja dodijeli drugu Radi Konani, sekretaru KP Hrvatske i organizatoru partizanskih odreda Hrvatske i Dalmacije, koji je poginuo junakom smru streljan od italijanskih faistikih okupatora. Pao je u ruke okupatora 17. novembra 1941. godine u Splitu. Prilikom hapenja teko je ranjen u nogu. Talijanski agenti dugo nisu mogli saznati tko je, zapravo, uhapenik s ispravama na ime Ivana Reia. Muili su ga na sve mogue naine. Nita nije otkrio. Neto kasnije skae s drugog kata zatvora u nadi da e se ili spasiti ili poginuti i tako prekratiti strahovito danonono muenje. Ostao je iv, ali mu je napukla lubanja na dva mjesta. etiri je dana bio u nesvijesti, na rubu ivota i smrti. im se malo oporavio, ponovo su ga muili, tukli po starim ranama, zabijali klince pod nokte, putali struju kroz tijelo, kljukali ga slanom vodom i do ludila muili eu. Ali ovog stabilnog komunistikog borca, likog gortaka, nisu slomili. Specijalni faistiki sud u ibeniku osudio ga je 20. maja 1942. godine, zajedno sa 26 drugova, na smrt. Kada je poslije osude upitan trai li pomilovanje, Rade je prkosno odgovorio: Milosti ne traim, niti bih vam je dao! Od 17. novembra 1941. godine, kad je Konar uhapen u Splitu, pa do strijeljanja, partijsko je rukovodstvo na mnoge naine pokuavalo da ga spasi iz zatvora.

Obavljaju se pripreme i ispituje situacija. Ali se stjee dojam da se vie pie i dogovara nego to se radi na konkretnoj akciji spaavanja. Cini se da nije bilo dovoljno spremnosti da se pothvat odluno provede. Umjesto prepada, to je predlagao CK KPH, partijsko rukovodstvo Dalmacije pokualo ga je osloboditi potkupljivanjem nekih agenata, ali ni to nije bilo provedeno. U dvorinoj zgradi unutar vojne bolnice bio je izazvan i poar da bi se izazvalo paniku i strku te tako stvorili uvjeti za bijeg, no ni to nije pomoglo Talijani su Konara na vrijeme premjestili u drugi zatvor. Obavijeten o hapenju Rade Konara, Vlado Popovi, sekretar Operativnog rukovodstva CK KPH, pie Pokrajinskom komitetu; Morate sve uiniti da ga oslobodite. Prigovara: Sto to niste uinili prvog dana kada se njemu moglo dolaziti... Sto niste iskoristili momenat prebacivanja u vojnu bolnicu. Popovi u tome pismu razrauje i predlae detaljan plan spaavanja: . . . Ne smijete dalje oklijevati. Solidno pripremite akciju, da taj pokuaj ne bi donio rtava. Provjerite snage neprijatelja. Tano se mora znati u kojoj se sobi nalazi? Gdje se nalazi telefonska aparatura bolnice, koja mora biti prva blokirana i unitena? Sve osobe bolnice moraju biti zatvorene u jednoj sobi. Nae strae moraju biti postavljene oko zgrade, tako i na kapiji, na vratima i hodnicima. Morate osigurati i odstupnicu i ako akcija uspije, smjestiti ga izvan grada na sigurno mjesto. Ako moete nabaviti 10 do 15 ili 20 talijanskih uniformi da ih date drugovima koji uestvuju u akciji i koji bi se, ulazei u bolnicu, predstavili kao vlast, akcija bi se izvela bez mnogo buke i sa vie izgleda na uspjeh. Ako imate snage, dobro bi bilo u isto vrijeme izvesti nekoliko, pa i sitnih akcija na drugom kraju grada. Za ovu akciju trebate angairati odane, smjele, portvovane drugove. Naroito komandir mora biti dobar. Ako imate u Splitu drugova, koji su proli vatreno krtenje, njih angaiujte. Ako ih u Splitu nema dovoljno, uzmite takve drugove iz najblieg odreda, samo pazite da ne bude prekasno. Nastojte stupiti u kontakt sa nekim lijenikom. Ne alite novac, nemojte dozvoliti da zbog zadravanja u bolnici neprijatelj otkrije vae namjere.1 Tito je 2. decembra pisao partijskom rukovodstvu Hrvatske: Oekujemo da e vai napori oko osloboenja Brke uspjeti. Poradite sve, ne alite truda, on se mora osloboditi2 Dok u Splitu razmiljaju kako da spase sekretara partije, talijanska policija je tragala za identitetom uhapenog Ivana Reia. U Zagreb je poslana njegova fotografija i otisci prstiju. Zatraeno je od generalnog policijskog in1
2

I. Oak - J. Popovi, Ktmar sekretar Partije, Zagreb, 1976, str. 614.

Isto.

spektora Verdianija, koji se nalazio pri talijanskom poslanstvu u Zagrebu, da sazna preko ustake policije tko se krije iza imena Ivana Reia? Ustae su po slici i otisku prstiju, kao i po slici Radine ene Dragice (takoer komunistikog borca), koju su nali u Konarevom novaniku, veoma brzo otkrili da se iza imena Reia krije poznati komunist Rade Konar. Imali su njegove otiske prstiju, fotografije njegove i Dragiine i sve potrebne podatke to su naslijedili od bive jugoslavenske policije koja ga je esto hapsila, a kraljevski sudovi dva puta sudili, Zbog ovoga otkria uzbuenje u ustakoj policiji bilo je veliko. Eugen Kvaternik Dido, ef ustake policije (UNS-a) i Paveli osobno odmah su od Talijana traili da se Rade Konar izrui njima. Meutim, to nije ilo glatko. Inspektor Verdiani u arhivi zagrebake policije pronaao jc Konarev dosije, u kojem je pisalo: Agitator i najsposobniji komunist, kadar da vodi i organizira svaki revolucionarni pokret, lan komunistike centrale i voa jugoslavenskog i hrvatskog komunistikog pokreta, rukovodei ali ne i teoretski um Komunistike partije Jugoslavije, organizator atentata i sabotaa, izuzetno vjet voditelj masa, najinteligentniji, najlukaviji i najbistriji komunist u Jugoslaviji, policija ga je vie puta hapsila, ali je uvijek uspio pobjei.1 Kada se utvrdilo da je uhvaeni komunist Rade Konar, prebacili su ga u okovima iz vojne bolnice u zatvor Sveti Roko, u najbolje uvanu eliju. Za tu eliju straari su govorili da je soba smrti - la stanza della morte. Ali Konar je odatle uspostavio veze sa splitskim drugovima, kojima je stalno slao upute i savjete, iako je bio izmrcvaren i okovan kao Prometej. Preko Partijskih veza Konar je 10. marta 1942. godine saznao da mu je ena Dragica, vjerni ivotni drug i komunistiki suborac, rodila sina. Dok se Rade u la stanza della morte polako oporavljao, mada u stranim uvjetima, povedeni su, na dvije strane, pregovori za njegovu zamjenu: s jedne strane na tom su inzistirale ustae, a s druge strane partizani. No, sva ta inzistiranja na zamjeni ostat e bez rezultata. Talijani nisu imali namjeru da ga zamijene ni s partizanima ni s ustaama: eljeli su ga po svaku cijenu ubiti. Pisma, na primjer, to su im - predlaui zamjenu - slali liki partizani, uope nisu ni razmatrana u vioj komandi. Tu razmjenu je inicirao Glavni tab Hrvatske, koji je 13. marta tabu Grupe narodnooslobodilakih partizanskih odreda za Liku pisao: Budui da ste stupili u vezu s talijanskom vojskom zbog izmjene zarobljenika, ispitajte pod kojim bi uslovima oni pristali na izmjenu druga Rade
1

Oak-Popovi, Nazri. dj. str. 514.

Konara. Prihvatite ponudu makar i za sve zarobljene talijanske oficire, a mogli bi se s njima nagaati i oko toga da im za druga Radu Konara propustite opsjednutu posadu Korenice.1 Poznato je da je u Lici ustanak otpoeo najprije protiv ustaa. Na prelazu 1941. u 1942. godinu ustanike snage napale su svom estinom i Talijane; partizani su se kao lavina obruili na talijanske snage u Korenici. Tueno je nekoliko kolona koje su hrlile u pomo svom opkoljenom garnizonu u Korenici. Na Pogledalu, Sijanovom klancu i Ljubovu Talijani su doivjeli pravi debakl. U prva dva mjeseca 1942. godine imali su u Lici vie od 1.000 zarobljenih, ranjenih i poginulih vojnika i starjeina. Talijanski general Giacomo Zanussi pisao je da su to bili crni dani, najcrnji od poetka rata u Jugoslaviji.2 tab Grupe likih partizanskih odreda imao je u razmjenu za Konara vie stotina zarobljenih talijanskih vojnika, meu njima i nekoliko desetina oficira i podoficira. Poslove oko prepiske o zamjeni vodili su zamjenik komandanta Grupe partizanskih odreda Like Petar Kleut Perica i politkomesar ime Balen Martin. Po parlamentaru poslali su talijanskoj komandi u Gospiu desetak pisama. Iz sauvanog talijanskog odgovora vidi se kako je tab Grupe likih partizana obavijeten da je pitanje Vaeg partizana Konara preneseno 23. marta naoj Vrhovnoj komandi. Prvo Kleutovo i Balenovo pismo nije sauvano. Kleut misli da je pisano najkasnije 14. marta, kad su od Glavnog taba primili pismo u kojem su podstaknuti da u ve voenim pregovorima o razmjeni zarobljenika u prvom redu misle na zamjenu Rade Konara. Jedno od sauvanih pisama poslano je u Gospi 7. maja: Ve smo vam jednom pisali o naem graaninu Radi Konaru, kojega su vae vlasti uhapsile u Splitu, Tom prilikom ponudili smo vam da izvrimo zamjenu za njega vae vojnike, koji se nalaze u naem zarobljenitvu. Vi ste nam tada odgovorili da ete se interesirati kod vaih vlasti u Splitu i da ete nam javiti o njemu, lako je od tada prolo ve nekoliko mjeseci vi nam nita ne javljate, da li ste voljni izvriti razmjenu za nj. Meuvremeno doznali smo iz pouzdanog vrela, da vaa vlast vri torturu nad spomenutim graaninom, pa vas upozoravamo da javite vaim vlastima u Splitu, da odmah prestane s muenjem Rade Konara. Ukoliko to odmah ne izvrite, te ukoliko ne prestanu muenja nad njim, znajte da se u naem zarobljenitvu nalazi veliki broj vaih oficira i vojnika, nad kojima emo
1

I. Oak - J. Popovi, nazn. dj. str. 531.

Giacomo Zanussi, Guerra t catastrofe d'Italia, Rim, 1946, str. 98.

upotrdbiti iste metode muenja. Ukoliko se Radi Konaru dogodi bilo to, znajte da emo smjesta postreljati sve vae oficire, podoficire i vojnike, koji se nalaze u naem zarobljenitvu. Vama su vai oficiri i vojnici, koji su se nalazili u naem zarobljenitvu, a koje smo jednim dijelom izmjeni li za nae drugove, a druge, mnogo veim dijelom pustili bez ikakve izmjene, mogli pripovjedati, kako se kod nas partizana s puno humanosti i kulturnog ophoenja postupa sa zarobljenicima. Meutim, vae brutalne metode nad naim uhapenim graanima, prisiliti e nas, da i mi izmijenimo svoje dranje prema zarobljenim Talijanima. Ponovo vam nudimo izmjenu za graanina Radu Konara, pa oekujemo to bri i povoljniji odgovor. Smrt faizmu Sloboda narodu!1 Talijani su odgovorili 19. maja. Neki kapetan S. Franc javlja da je dva puta pisao u Split za vaeg druga Radu Konara, ali nisam dobio odgovor ... To je pismo stiglo u tab Grupe odreda, kad je Konar ve bio strijeljan. Kleut i Balen su, ne znajui za zloin u Subievcu, Talijanima ponovno pisali s dozom prijetnje Mi u prvom redu elimo izvriti razmjenu za naeg graanina Radu Konara, koji se nalazi ve due vrijeme u zatvoru kod vaih vlasti u Splitu. Dok se ova razmjena ne izvri mi neemo vriti nikakvu drugu razmjenu .. ,2 Talijanski kapetan Franc, zainteresiran da se ne prekinu dotadanji pregovori i razmjene zarobljenika, odgovara 1. juna da je zona Split izvan zone njihovog korpusa i da nemaju mogunosti brze realizacije razmjene. Kleut i Balen su ponovo zaprijetili da e obustaviti svaku razmjenu dok se ne rijei pitanje Rade Konara. A, tada su to ve bila bespredmetna dopisivanja, jer Konara vie nije bilo. Osim prepiske o razmjeni, to su je vodili liki partizani, slian prijedlog uputili su i Dalmatinci, koji su na Debelom brdu, iznad Perue, 9. aprila 1942. godine zarobili komandanta bataljona crnih koulja, majora Antonia Vivarelija s jo dvojicom oficira. Vivareli je bio sudionik faistikog pohoda na Rim 1922. i roak pape Pia XII. Major je svojeruno napisao pismo svojoj komandi u Splitu, objasnivi da ga partizani ele zamijeniti. Sam je odredio mjesto i vrijeme razmjene. Vicko Krstulovi se nadao da e trojicu zarobljenih talijanskih oficira zamijeniti za Radu Konara, Ivana Lavevia i Antu
1
2

Milosti m traim, Zagreb, 1956, str. 216.

Isto, str. 218,

6 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.

81

Jurjevia. Do utanaenja razmjene, po Krstulovievoj odluci zarobljenike je trebalo uvati kod Petog krajikog odreda, jer su dalmatinske jedinice u ono vrijeme bile slabe. Na putu do taba spomenutog odreda grupa boraca dovela je zarobljenike u selo Sajkovi na sjevernim obroncima Dinare, gdje se nalazio bataljon Starac Vujadin, pod komandom Cvije Oreia, odlunog ovjeka i sposobnog rukovodioca ali ne i dovoljno politiki upuena. Kada su pratioci sa zarobljenim talijanskim oficirima stigli u Sajkovie, pojedini proetniki raspoloeni borci, predvoeni nekim etnikom derom iz Malovana, ubili su majora Vivarelija i jo dvojicu talijanskih oficira pod izgovorom da e Talijani, kad saznaju da su u selu bili njihovi zarobljenici, selo spaliti. Tako su dobili preutnu suglasnost seljaka. Izmeu ostalog htjeli su, kako tvrdi Vicko Krstulovi, koji je ispitivao dogaaj, da se doepaju oficirske odjee i izama. Naravno, ni pratioci, ni Orei, niti ostali akteri, nisu znali koliko su znaili ovi zarobljeni Talijani. Dobivi podatke o tome ta se zbilo u Sajkoviu, Vicko Krstulovi bio je zaprepaten. Kada sam sutradan uo to su uradili, rei e kasnije Krstulovi prenerazio sam se. Znao sam da sada Radu neemo moi zamijeniti. A ni Lavevia i Jurjevia. Zato to nije sprijeio da se ubiju Talijani trebao sam formirati prijeki sud i strijeljati Cviju Oreia, a nisam smio zbog naroda, u kojem je bio omiljen. Jer, kako narodu objasniti zato ga strijeljam? Zato to je dopustio da se ubiju tri neprijateljska oficira! Meni je bilo veoma ao to se tako dogodilo.1 Eto, to je saetak bezuspjenih pokuaja da se oslobodi i razmijeni legendarni heroj nae revolucije, sekretar CK KP Hrvatske, lana Politbiroa CK KP Jugoslavije i Titov suborac Rade Konar. Izmeu taba grupe NOPO za Liku i predstavnika talijanske divizije Re, kojom je zapovijedao brigadni general Raffaello Peligrea, dolo je do dogovora da se 9. jula 1942. godine obavi razmjena nekoliko zarobljenih talijanskih oficira i osmoro naih uhvaenih drugova i drugarica. Bili su to: Jure Blaevi iz Gospia (otac Jakova Blaevia, sekretara Okrunog komiteta KPH za Liku), partijsko-politiki radnici iz Zagreba koji su radili na terenu Like, Josip Hadelan, Franjo Suk i Franjo Vadlja, zatim Kata Rupi-Brkljai, Rua Brkljai iz sela Lea (majka i sestra poznatog likog komunista Nine Rupia), Janja Kupreanin i Mirko Oklobdija iz Metka. Zarobljena grupa naih zatvorenika iz Gospia, gdje se i nalazio tab talijanske dvizije Re, krenula je u jednom veem automobilu Crvenog kria u pravcu iroke Kule, gdje je u njenoj blizini, u zaseoku Vukava, bilo odre1

D. Stupari, Rtmluciomri i bez funkcija, Opatija, 1975, str. 205. i 206.

eno mjesto za razmjenu. Ispred male kolone kretao se talijanski motociklist. Iza njega limuzina u kojoj su se nalazili jedan talijanski oficir, sveenik-tuma i ofer. Na njihovom automobilu bila je istaknuta bijela zastava i zastava Crvenog kria, Iza ove limuzine nalazio se automobil s naim drugovima i drugaricama. Jedno vrijeme kolona je ekala u irokoj Kuli dok parlamentari ne odrede tono mjesto razmjene. U meuvremenu je komandant V. ustake bojne, poznati ratni zloinac i krvnik bojnik Ivan Devi Pivac organizirao njihovo ubojstvo ba prilikom razmjene. Ustae su ovo uinili i stopi to su meu osmoro zatvorenika estoro bili Hrvati i to su se meu njima nalazili otac i majka poznatih likih komunista Hrvata koji su bili na elu likog partizanskog ustanka. Odredio je trojicu ustaa dobrovoljaca Matu Nikia, Ivana Strilia i Franju Severina da presretnu automobil u kome su se nalazili zatvorenici i da ga napadnu. Uinili su to odmah po izlasku kolone iz iroke Kule. Najprije su pripucali na automobil, a kad je kolona stala, naredili su Talijanima da napuste vozilo, to su oni odmah i bez pogovora uinili. Kao da su se dogovorili. Naima su naredili da se postroje na cesti. Sedmorica su posluala, dok se Mirko Oklobdija sakrio iza otvorenih vrata automobila. Iz svojih strojnica ustae su odmah zapucali na goloruke uhapenike. Na mjestu su poginuli; Jure Blaevi, Rua Brkljai, Franjo uk, Franjo Vadlja, dok je Kata Rupi-Brkljai bila tee ranjena. Bijegom su se spasili Josip Hadelan, Janja Kupreanin i Mirko Oklobdija. Zbog ovog gnusnog zloina tab like grupe partizanskih odreda otro je protestirao kod talijanske komande i traio da se ustaki zloinci izrue ili otro kazne. Talijani su brzo uhvatili izvrioce i, naravno, predali ih u nadlenost bojniku Ivanu Deviu Pivcu, koji je ovaj zloin i organizirao. To je bila samo jo jedna potvrda suradnje Talijana i ustaa u krenju principa ratnog prava i Hake konvencije o postupku prema ratnim zarobljenicima, o zatiti i razmjeni zarobljenika i graanskih lica.

TOPOVNJAE NISU ISPLOVILE

Pred kraj 1942. godine u stan ustakog pukovnika Vladimira Galica, komandanta Poglavnikova tjelesnog zdruga (gardijskog puka) i zapovjednika grada Zagreba, u tihoj Petrovoj ulici, uao je prethodno nenajavljeni rukovodilac komunistike ilegale u Zagrebu Ivan Krajai Stevo. Besprijekorno odjeven i pomno obrijan, sa eirom u lijevoj ruci, iao je prema domainu gipkim korakom punim samopouzdanja, leeran, Liio je na zapadnoevropskog biznismena. Pukovnik ga je doekao zaprepaen: Zar takvi izgledaju partizani? Tako se toga susreta sjea Ivan Krajai.1 U vezu s Galiem Stevu su doveli njegovi suradnici, domobranski oficiri Ljudevit Gerl, Sreko Brana i Ljudevit inko. Neposredan povod za ovaj sastanak u Petrovoj ulici bio je upravo odtampani ustaki propagandni letak u kome se tvrdilo da su njemake trupe konano zauzele Staljingrad. Leci su jo bili u tiskari, Kao zapovjednik grada Zagreba pukovnik Gali mogao je sprijeiti distribuciju. Upravo je to doao zahtijevati - s jasnim elementima ucjene - Stevo Krajai, Staljingrad nije pao, pa ak ni bitka za Staljingrad nije bila zavrena. Divovska bitka, za koju e kasnije biti reeno da je znaila prekretnicu drugog svjetskog rata, upravo je ulazila u fazu kad se, s jasnim uvidom u stanje, mogla nazirati grandiozna pobjeda Crvene armije. Ustae su po diktatu Goebbelsove propagande ba tada, na poetku druge ratne zime u Sovjetskom Savezu, halabunom povikom o slomljenom Staljirigradu eljeli dii moral svim svojim, sve brojnijim sumnji1

D. Stupari, nazn. dj. str. 264; V. Dedijer Prilozi ssa biografiju Josipa Bnt>&, Rijeka, 1981, str. 500.

avim Tomama. To je bilo vrijeme silnog uspona narodnooslobodilakog pokreta. U srcu Bihake republike zasjedao je AVNOJ, U Jugoslaviji je bilo vrlo malo onih koji su tada, krajem 1942, godine, vjerovali u poraz SSSR-a. No, i pored toga, zagrebaka ilegala je odluila da onemogui irenje letaka s lanim, vijestima o Staljingradu. Krajai je procijenio, to nee proi bez estoke rasprave u njegovu tabu, da e se to najjednostavnije uiniti pritiskom na Galia. Do Petrove ulice i Galieve vile, koju su uvali ustaki straari, Stevu su dopratila dva njegova posebno znaajna suradnika iz ilegalnog i obavjetajnog rada poznati zagrebaki glumac komiar August Cili i Ivica Snidari, iskusni komunist, koji je preko partizanskih suradnika ukljuenih u aparat NDH doao na dunost direktora zagrebake tvornice Beker. Ustaki straari pred rezidencijom zapovjednika Poglavnikova tjelesnog zdruga, kao i sam Gali, pravodobno su obavijeteni o posjeti tajanstvenog neznanca u odijelu parikog kroja. Krajai je pored straara proao kao da ih i ne primjeuje. Koji trenutak kasnije ve je pukovniku Galiu govorio o meunarodnoj situaciji, ratnim dogaajima i snazi antihitlerovske koalicije, o ciljevima NOB i snazi NOV, a zatim je naglo preao na temu zbog koje je i doao: ustvrdio je kako je vijest o padu Staljingrada najvea la nacistike propagande i da Staljingrad nikad nee pasti. Bio je potpuno uvjeren u svaku rije koju je kazao. Konano, i same su injenice govorile: to vrijeme vie odmie, to je otpor Sovjeta sve jai i udarci agresoru sve tef. Pukovnik je bio veoma uznemiren, pogotovo kada je Stevo poeo uvjerljivo govoriti da e Njemaka neminovno izgubiti rat i da svi poteni ljudi, prema svojim mogunostima, bez obzira koja mjesta zauzimaju, treba da potpomognu ubrzanju poraza hitlerovaca. Kada je spomenuo da Gali svakako mora sprijeiti rasturanje letka o tobonjem padu Staljingrada, pukovnik je nervozno krio prste: - Ali kasno je ... - Nije, leci su jo u skladitu tiskare - Stevo je razlono elio ostaviti dojam da je o svemu detaljno obavijeten. Iznenadni susret s Galiem pretvorio se u pregovaranje predstavnika NOP-a i ustakog pukovnika, koji je u vojnom aparatu NDH imao izuzetno ugledno i utjecajno mjesto. U kasnu jesen 1942. godine, poslije pada Bihaa i Slunja, kad su partizani stigli pred Karlovac, Sisak i Zagreb, Galievo ustako uvjerenje je poelo plasnuti i u najintimnijem krugu znao je rei teke rijei neslaganja s Paveliem, Nije stoga udno to su, uoivi to, Krajaievi suradnici omoguili Stevi da se upravo s njime sastane.

udni ste vi komunisti. Govorite i nastupate tako slobodno kao da vam ne prijeti opasnost - pie Ivan Krajai da mu je rekao ustaki pukovnik Vladimir Gali na rastanku, poslije veere, kasno u no.1 Gali je, izgleda, bio jako impresioniran injenicom da Staljingrad nije pao i da ga sveznajui neznanac iz vrha komunistikog pokreta uvjerava kako e Nijemci doivjeti svoj najvei i presudni poraz. On je, ini se, bio toliko potresen Stevinim argumentima, da je narednih dana, bez mnogo opreza, ne probirui subesjednike, govorio o vjerojatnom porazu Nijemaca pred Staljingradom, to nee promai dounicima ustake policije (UNS). Nepunu godinu kasnije, poslije pada Italije, Gali je, izgleda, jo otvorenije iznosio svoje miljenje o porazu Njemake, tako da e biti najprije degradiran, zatim uhapen, pa optuen za suradnju s narodnoostobodilakim pokretom i - konano strijeljan, Pukovnik Gali, krajem jeseni 1942. godine, primajui nepoznatog ilegalca, nije znao da se pred njim nalazi kapetan panjolske republikanske vojske, komunist od 1933, a skojevac od 1931. godine, nekadanji lan Mjesnog komiteta Zagreb i Pokrajinskog komiteta KPj za Hrvatsku, komunistiki Megalac iz Bea, Praga i Pariza, okretni zagrebaki ilegalni ratnik, diverzant, po rasporedu partijskog rukovodstva Hrvatske od jeseni 1942. ef sovjetskog vojno-obavjetajnog punkta za Jugoslaviju (i Balkan), jedno vrijeme 1942. godine komandant Druge operativne partizanske zone Hrvatske. (Tito je inzistirao da funkciju komandanta zone prepusti Marku Beliniu, a Krajai da ostane u Zagrebu i rukovodi ilegalnim i obavjetajnim radom.) Pored spomenutih Krajaievih suradnika, u vojsci NDH bilo ih je jo dosta, kao to su pukovnici: Nikola Obuljen, Nenad Stefanovi, ore Novak, Zvonimir Heimovi, dopukovnik Franjo Pire, bojnici: Frane Bioi, Matija Petrovi, Ivan Kneevi, Ivan Cvenek, Joa Kropar, Demetar Varda, natporunici i porunici- Franjo Balon, Miha Marki, Emilio Zeeli, Josip Horvat.., Do sastanka s pukovnikom Galiem dolo je kratko vrijeme poslije Stevinog povratka iz Vrhovnog taba, u kojem je kljuni ovjek KPJ u zagrebakoj ilegali prvi put boravio krajem septembra i u oktobru 1942. godine. Do Vrhovnog taba, iz okupiranog Zagreba, putovao je s dvojicom Ribara - drom Ivanom i Ivom Lolom. Dr Ivan Ribar, kojemu e bas ovih dana, kad Stevo bude pregovarao s komandantom Zagreba o gebelsovskim lecima, svejugoslavenski partizanski parlament povjeriti dunost predsjednika svog Izvrnog odbora, tada je, sa
' V l a d i m i r D e d i j c r , nazri. dj. str. 5 0 0 .

Stevom i sinom Lolom, prvi put iziao na slobodnu teritoriju, Vojnim kamionetom, koji je osigurao Stevin suradnik, domobranski natporunik Franjo Balon, prevezli su se Lola, Stevo i dr Ribar do sela Purgerije nedaleko Zagreba. Odatle su pjeaili u pravcu umberake slobodne teritorije, U tom prebacivanju sudjelovali su i Stevini suradnici, artiljerijski nadsatnik Ljudevit Ger i podoficir Viktor Gonzi, Na putu prema Mlinitima, u Vrhovni tab, nali su se u Glavnom tabu NOPO i DV Hrvatske u Drenici, Odatle ih je oficir GS Milo Kuki pratio do Vrhovnog taba. Tada je Stevo prvi put vidio generalnog sekretara KPJ i vrhovnog komandanta Tka, Krajaievi pregovori s pukovnikom Galiem nisu bili prvi njegovi pregovori s ustakim glaveinama. etki mjeseca prije nego to e s Ribarima napustiti Zagreb, pregovarao je s Pavelievim komandantom mornarice Gatinom, U uniformi priuvnog zrakoplovnog nadsatnika, u vojnom automobilu dobijenom od suradnika narodnooslobodilakog pokreta, domobranskog bojnika Mate Petrovia, stigao je pred Glavni tab mornarice NDH,1 u Gundulievoj ulici. Izaao je iz vojnog automobila samouvjereno, odluan, da bi se potom korakom iskusnog vojnika zaputio u Komandu. Na ulazu su straari salutirali i propustili ga bez provjere posjet rezervnog zrakoplovnog satnika bio je prijavljen kod pomorskog oficira Mihe Markija. Taj Marki bio je jedan od Stevinih ilegalnih suradnika, Stevu je doekao na ulazu u svoju kancelariju. Poslije utljivog stiska ruku, krenuli su kod zapovjednika mornarice Gatina. Ne pridravajui se vojnog pravila, Stevo je odluno priao Gatinu, pruio mu ruku, i saeto se predstavio: - Dolazim kao izaslanik Vrhovnog taba NOPO i DVJ i druga Tita, Bilo je to kao da je bomba eksplodirala u zapovjednikovu kabinetu. Admiral je stajao zabezeknut, bez daha, Iznenaenje je bilo potpuno. Na Gatinovom licu poelo se smjenjivati blijedilo crvenilo. Graci znoja orosili su mu elo. Kada je prvi ok proao, pa admiral sjeo, jo zabezeknuto zagledan u posjetioca, Stevo mu je mirno izlagao program, snagu i ciljeve narodnooslobodilakog pokreta. Priao je i o saveznicima, posebno o Engleskoj, jer je znao da je Gatin prije rata vie bio sklon Velikoj Britaniji nego hitlerovskoj Nje' Paveli je imao, u stvari, samo rijenu mornaricu, jer su ustae po Rimskom ugovoru Talijanima prodali Jadransko more. Rimski ugovor od 18, maja 1941. pod naslovom Sporazum o pitanjima vojnikog znaaja koji se odnosi na Jadransko-Primorsko podruje to. 2, glasi: Hrvatska vlada izjavljuje da nema namjeru drali ratnu mornaricu, osim to e raspolagati naroito osposobljenim jedinicama, potrebnim za osiguranje redarstvene i oruanike sluben

makoj. Sve to vrijeme Gatin je utio. Progovorio je tek onda kad mu je izaslanik Vrhovnog taba prenio partizanski zahtjev da ne dopusti da se rijene topovnjae osposobe za upravo pripremanu ofanzivu protiv partizana na Kozari. O tome Krajai pria; . . . To je nemogue, one su ve spremne odgovorio je komandant. Nisu. Obavijeten sam da topovske cijevi i ostali dijelovi jo nisu stigli iz Njemake u Zagreb. Kada stignu, bit e posiate u artiljerijski puk u Karlovac, a ne u Slavonski Brod, gdje se topovnjae trebaju popravljati. Dok se greka ispravi, ofanziva e proi. Komandant se suprotstavljao, ali je najzad popustio, shvativi da e 'greke' nainiti simpatizeri partizanske borbe. Odlazei zastao sam na vratima kabineta komandanta mornarice NDH i rekao mu Pazite, vai uvari na porti imaju moju fotografiju iz civila i ako doe do ega vi me ne poznajete. Nisam bio kod vas. Nikada se nismo vidjeli! Leerno sam iziao iz mornarikog taba, uao u kola i odvezao se. Zadatak je obavljen i te topovnjae nisu se pojavile, ali su za ofanzivu na Kozaru bile posuene maarske topovnjae.1 Stevo Krajai i njegovi ljudi s predstavnicima ustake drave i vojske pregovarali su i o razmjeni nekih zarobljenika, jedna takva razmjena s ustakim vlastima obavljena je uoi zimskih okupatorsko-kvislinkih operacija, kod nas poznatih pod imenom etvrte ofanzive. Tada e doi do prve zamjene ratnih zarobljenika na Kordunu. O tome je najopirnije i najtemeljitije pisao ondanji komandant Kordunakog vojnog podruja, jedan od organizatora ustanka na Kordunu, Ignjatije Peri Gnjaco: U blistavoj pobjedi 2. like i 1. kordunake brigade u Tuiloviu 24. oktobra 1942. godine meu velikim brojem zarobljenih bila su i dva ustaka porunika, Tomislav Stilinovi i Boidar Mati ... Zarobljeni ustaki oficiri Mati i Stilinovi ostali su u zatvoru Komande podruja od oktobra do poetka decembra 1942. Za to vrijeme GSH stupio je u kontakt s ustakom vladom u Zagrebu radi njihove zamjene za neke drugove komuniste koji su se nalazili u ustakom logoru u Jasenovcu. Poto su traeni komunisti ve bili likvidirani od ustaa, GSH je predloio da se Stilinovi Mati zamijene za Bakovia i Horvata. Oba su pomenuta druga kao lanovi KPH i ilegalci u Zagrebu koncem' 1941. uhapeni i poslani u logor.
1 V. Dedijen isto djelo, str. 503 i 247. Tamo, kao i kod Darita Stuparia koji je ovaj podatak prvi objavio, pogreno pie da se to dogodilo 1943. godine. Ofanziva na Kozaru, s ueem maarskih topovnjaa, bila je u junu i julu 1942. godine.

Pismena prepiska oko zamjene izmeu jedne i druge strane trajala je do konca novembra 1942. godine, kada je konano odlueno da se ustaki oficiri zamijene za nae drugove Jerka Bakovia i Jou Horvata. Osim toga bilo je predvieno da se zamjena obavi 1. decembra u 10 sati na Barilovakom mostu kod sela Barilovia. Za ostvarivanje zamjene kao delegata NOV i POH Komanda podruja u saglasnosti s GSH odredila je mene, a s ustake strane bio je odreen ef karlovake policije Prohaska. U toku 29. novembra u Komandu podruja stigao je Vlado Bakari, politiki komesar GSH. Na sastanku koji je odran s komandantom podruja i sa mnom vodena je diskusija o pojedinim detaljima oko zamjene. Prvog decembra 1942. krenuo sam u novom oficirskom odijelu s novim fijakerom i izabranim konjima iz Komande podruja na zamjenu zarobljenika. U fijakeru se pored mene i zarobljenika nalazila i straarska pratnja Simo Boi i Pero Karamarkovi. Obojica su bila naoruana automatima i obuena takoe u nova vojnika odijela. Prije nego to srno krenuli, komandant podruja Milutin Koari pregledao nas je i u ali mi dobacio: Tako je Ferdinand prolazio kroz Sarajevo. Za njega znamo kako se proveo, a tebi savjetujem da se za svaki sluaj priuva'. Oko 10 sati istog dana stigli smo u Kosjersko Selo. U selu se jo od poetka ustanka stalno nalazila naa predstraa koja je obezbjeivala slobodnu teritoriju Korduna od pravca Duge Rese i Karlovca, Toga dana u Kosjerskom Selu nalazila se na poloajima jedna eta KPO. Oko poloaja ete sakupilo se oko 500 omladinki, omladinaca, ljudi i ena, koji su s udaljenosti oko 400 m htjeli da posmatraju zamjenu zarobljenika. Po dolasku u Kosjersko Selo kola i sprovodnici ostali su u selu, a ja sam sa zarobljenicima krenuo prema Koranskom mostu. U isto vrijeme od Barilovia takoer je izala jedna grupa s bijelom zastavom. Bila je to ustaka delegacija Kada sam stigao na dva metra do ustakih predstavnika, vojniki sam se zaustavio i sa stisnutom pesnicom i glasnim uzvikom Smrt faizmu pozdravio ustae. U to vrijeme iz stotine grla, iza mojih lea od pravca Kosjerskog Sela, zaorila se partizanska pjesma 'Drue Tito, ljubiice bijela...' i pjesma 'Oj narode Like i Korduna.,Na naoj strani ne samo da se pjevalo ve se i klicalo KP, SKOJ-u, bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata i pobjedi NOP-a. Tom su pojavom ustae bile zbunjene. Na licima im se mogao itati bijes, to prije to je iza njih na okupiranoj teritoriji bilo sve mirno i nigdje se nije moglo vidjeti ivo ljudsko stvorenje.Ta zamjena predstavljala je velik minus za ustaku politiku i ona je u oima naeg naroda bila znak snage i vrstine NOP-a, a slabosti faistikog reima. Nakon krae stanke i mutne atmosfere koja je za trenutak bila zavladala meu ustaama, predstavnik Pavelieve delegacije policijski pristav Prohaska

pozdravio me ustakim pozdravom: 'Za dom spremniT Nakon toga izmijenili smo ovlaenja o zamjeni. Pored zvaninog dijela razgovora, jednog momenta Prohaska me zamolio da im omoguim prelazak na nau slobodnu teritoriju da vidi nae partizane. Bez dvoumljenja obeao sam mu da u ga provodati po naoj slobodnoj teritoriji, to mu je bilo neobino drago. Zatim je Prohaska naredio jednom policijskom agentu da privede zatvorenike. Kad su jedni i drugi zarobljenici prili mjestu zamjene, odjednom je Prohaska izjavio kako Bakovi i Horvat ne ele da predu u partizane. Priao sam blie Bakoviu i Horvatu i upitao ih da li oni stvarno ne ele da se zamijene. Umjesto odgovora Bakovi mi je priao i poto se uvjerio da sam zaista predstavnik NOV-e, od sree nije znao ta da radi. U 14 sati poslije podne zvanini dio zadatka bio je zavren, pa smo svi zajedno, bez Stilinovia i Matia, krenuli u Kosjersko Selo. Partizani i narod i dalje su pred licem ustakih glaveina manifestirali i slavili. Dolaskom u Kosjersko Selo priao mi je komandir partizanske ete i predao raport. Tako je sve to ispalo jo sveanije. Prohaska je sve to posmatrao policijskim oima, nastojei da zapamti to vie detalja, kako bi ih po povratku u Karlovac mogao to vjernije ispriati svojim starjeinama. Poto smo se zajedniki slikali, Prohaska mi ree 'Ja i moji drugovi bili smo veoma poaeni ovim susretom s vama, vaom vojskom i narodom. Moje je miljenje da e se ovaj prokleti rat ipak brzo zavriti. Vi na koncu rat gubite, iako ste nam malo as priali o vaim zadnjim uspjesima u B. Krajini i Kordunu. Potom dolazi sloboda vama i nama. U toj slobodi mi emo opet zajedniki ivjeti, piti i veseliti se...' Na tu Prohaskinu provokaciju odgovorio satrt 'Da, rat se mora zavriti, ali ne u korist okupatora i njegovih slugu, ve antifaistikog fronta svijeta i NOV Jugoslavije. Da je to tano, draga gospodo, pogledajte vojno-politiku situaciju na bojitima. Zar vi ne vidite kakve je poraze pretrpjela Pavelieva vojska samo posljednjih dana? Ostali ste bez Bihaa, B. Krupe, Likog Petrovog Sela, Vaganca, Rakovice i cijele Cazinske krajine.' Time je ustaka posjeta slobodnoj teritoriji bila zavrena.

MISIJA ININJERA OTTA

U noi 4. i 5. augusta 1942. godine, dijelovi Prve proleterske narodnooslobodilake udarne brigade i Tree sandiake proleterske brigade zajedno s Petim krajikim NOP odredom i bataljonom Vojin Zirojevi, pod neposrednim rukovodstvom Vrhovnog taba, poeli su borbu za osloboenje Livna. Varo je branila posada od blizu devet stotina domobrana i ustaa i grupa naoruanih slubenika firme Hansa Leichtmetall A. G.. Neki od njih su, utvreni u kui dra Mitrovia, pruali otpor i poslije pada Livna. Nijemci i ustae iz tog utvrenja poslali su pismeno upozorenje partizanskim komandantima da u zgradi iz koje se brane imaju preko tri i po hiljade kilograma ekrazita s kojim mogu, ako ih partizani ne ostave na miru, dignuti u zrak ne samo sebe i vilu iz koje daju otpor, nego i itav grad s oko 7.550 stanovnika. Komandir jedne ete do kojega je pismo dotureno proslijedio ga je zamjeniku komandanta 1. proleterske brigade Danilu Lekiu. Umjesto da obustavi vatru, kako je neprijatelj traio, Leki je poslao odgovor adresiran na vou njemake grupacije ininjera Antona Jorgea, uz kojeg je bila i njegova ena, zatraivi da organizira brzu predaju, jer ako to ne uini odmah, partizani e evakuirati stanovnitvo, a njegovu e Jorgeovu, grupu s odstojanja drati u opsadi, sve dok ne dopreme top ih koga e ih prvom granatom unititi. Nije prolo mnogo, i Krajinici dovukoe top. jedna eta 1. bataljona 1. proleterske je zauzela poloaj po kuama i na raskrsnicama odakle je mogla idealno da kontrolira prilaz vili doktora Mitrovia, sjea se Danilo Leki U meuvremenu nai su top brzo dopremili i u svitanje usmo topovski pucanj... Istog trena dobio sam izvjetaj da je granata pogodila cilj i da je od nje stradalo nekoliko ustaa koji su se nalazili na spratu. Tada su se oglasili i mitraljezi, a onda, kako to uvijek biva u takvim

prilikama, nastala je tiina - predah koji neprijatelju daje mogunost za predaju ... U vili se najhrabrije drala ena ininjera Antona Jorgea. Kad je paljba obustavljena, izala je iz vile i avetnog izgleda pola prema partizanskom poloaju pjevajui iz sveg glasa: Deutschland, Deutschland, ber alles ... Kad su sve toke otpora slomljene, osim zgrade u kojoj su se utvrdili slubenici Hansa Leichmetall i 2. satnija 20. ustake bojne, ujutro 5. augusta Vrhovni komandant Josip Broz Tito sa Cincara je poslao depeu Izvrnom komitetu Komunistike internacionale: Poslije est sati estokih nonih borbi bataljoni naih proleterskih udarnih brigada zauzeli su 4. augusta u noi grad Livno. Neprijatelj samo prua otpor jo iz dvije utvrene zgrade. U toku ovih borbi nekoliko talijanskih baterija tekih topova cijelu no je estoko bombardovalo poloaje naih dalmatinskih bataljona koji su preprijeili put talijanskim trupama koje su pokuavale da se probiju u pomo Livnu.. .1 Ponovno je o Livnu Moskvu obavijestio 8. augusta; Sedmog augusta nae su jednice artiljerijskom vatrom primorale i posljednje utvrenje u gradu Livno na predaju. U utvrenju se nalazilo 200 ustaa i hitlerovaca. Oni su pruali oajni otpor. Direktnim gaanjem topa ubijeno je u jednoj sobi 20 ustaa i hitlerovaca. Ustae su ubijale svoje ranjenike da im ne bi smetali u borbi. Poslije zauzimanja tvrave, naeno je 4.500 kg eksplozivnog materijala od koga su pravili bombe i granate. Odbranom je komandovao njemaki major Jorge, koji se takoe predao .. .2 S majorom Jorgeom i njegovom enom u Livnu je zarobljena i grupa geologa, koji, dakako, nisu bili samo geolozi. Predvodio ih je in, Hans Ott, rezervni major. Radili su i za Gestapo i za Abwehr, ali su usput i istraivali nalazita boksita, U planovima Treeg Reicha eksploatacija jugoslavenskog rudnog bogatstva bila je veoma znaajna stavka. Jugoslavija je poslije kapitulacije, s jo nekim balkanskim zamljama, pokrivala vie od pedeset posto uvoza boksita u Njemaku. Da bi se jo vie iskoristile boksitne rezerve u zoni Livna, bila je tamo upuena specijalna jedinica sa sedam buakih majstora. Ekipom je rukovodio pedesetogodinji Hans Ott, podeblji ovjek lukavog pogleda, poslovan, analitiar sklon avanturama. Mogao je pojesti i popiti zapanjujue mnogo. Njegova obavjetajna aktivnost protezala se veoma iroJ, B. Tito, Sabrana djela, 11, str. 171.
Isto, str. 177.

1
2

ko. Radei u poetku za Abwehr, a kasnije i za Abwehr i za Gestapo, izgledalo je kao da mu je to bilo samo pokrie, jer od svega najvie je elio da se to vie obogati. Zajedno s Josipom Lerom u Splitu je za pijunau vrbovao dvojicu Zidova, dra Adlera, koji je prethodno intenzivno suraivao i s talijanskom OVR-om, i Hone Beiana, koji je odlino govorio hrvatsko-srpski i predstavljao se kao Franjo Velji. U Kotoru in. Ott je vrbovao trgovca Mihaila Benca. U Mostaru je organizirao pijunsku grupu u kojoj su bili Fehim Pei, trgovac Mahmet Semi, mehaniar Fazlija Cevro, penzionirani pukovnik bive jugoslavenske vojske Muharem Aganovi, pa dvije ene Sofija Boras i Dragica Curi ... Svuda gdje je boravio, ostavio je pijunske tragove. Hans Ott je, kao to rekosmo, prvenstveno mislio na svoj materijalni probitak. A kad je u Livnu zarobljen, s mnogo smisla za kombinatoriku, poinje kovati planove o oslobaanju. Protiv njega i ostalih zarobljenih civila, koji su pruali oruani otpor, vojnosudski organi NOPO i DVJ poveli su krivini postupak.1 U istrazi to ju je vodio dr Vlatko Velebit, koji je u Vrhovnom tabu obavljao pravne poslove i redovno ispitivao sve znaajnije zarobljenike, Ott je izjavio, da je spreman i voljan, ukoliko ga partizani puste, da otputuje u Zagreb i povede tamo s mjerodavnim njemakim faktorima razgovore o zamjeni njega i njegove grupe za neke pohapene pristalice NOP-a, s tim da bi se u sporazumno odreenom vremenskom roku vratio2 Ott je, sjea se Velebit, rekao otprilike ovoc Znam da ete nas strijeljati. No, kakve koristi moete imati od toga da strijeljate nekoliko Nijemaca? Zar vam ne bi bilo bolje da izvrimo razmjenu za neke vae do kojih vam je stalo? Mogao bih da budem most s njemakim vojnim vlastima, a dajem vam asnu rije njemakog oficira iz prvoga svjetskog rata da u se vratiti im uspjeno okonam pregovore.3 Dr Velebit je s mnogo interesa sasluao Ottove prijedloge. Zapravo, oduevio se, ali to zarobljeniku nee pokazati Ottove je prijedloge najprije prenio nekim bliskijim suradnicima Vrhovnog komandanta, a onda, na njihov savjet, i njemu. Tito je odmah shvatio vanost prijedloga i prihvatio mogunost razmjene. Stotine i tisue rodoljuba bilo je u zatvorima, pa ak i majka njegova sina Mise. Barem neke od njih moglo se spasiti razmjenom. Zbog toga je odobrio Velebitu da s Ottom detaljnije o tome porazgovara... Nekoliko dana kasnije, kad su ve poele pripreme za odlazak Hansa Otta u njemaku komandu, Tito je odluio da se s njim osobno vidi. Govorili su njemaki. Tito su1 2 3

Slavko F. Odi, Neos/va reni planovi, Zagreb, 1961, str. 31. Isto. Bogdan Krizman, Pavelie izmeu Hitkra i Musso/imja, Zagreb, 1980, str. 375.

besjedniku ni jednog trenutka nije dao do znanja s kim razgovara, ali e pronicljivi Ott shvatiti da je izveden pred prvog ovjeka jugoslavenske revolucije. Pet godina kasnije, Tito je o tom susretu priao grupi svojih suradnika: U Glamou, gdje sam doao nou, ja sam lino sasluavao jednog u Livnu zarobljenog njemakog pukovnika. Zvao se Ot, bio je Nijemac iz Vestfalije, inenjer-geolog. Na mene je ostavio utisak vrlo pametnog ovjeka. Pozvao sam ga i upitao ta je radio ovdje. Odgovorio je da je istraivao teren, u namjeri da otkrije rudu. Pitao sam ga ta je i on je odgovorio da je inenjer. Odgovarao je odmah i tano. Na pitanje zato je toliko krvi proliveno u Livnu, rekao je: Ja sam Nijemad A zato se niste predali? upitao sam ga i objasnio da mi ne ubijamo zarobljenike i ne radimo ono to oni rade, (Tada sam ja ponovo bio naredio da se ne strijeljaju zarobljeni Nijemci, a u to vrijeme jo nismo znali ta su oni uradili sa naima na Zlatiboru.) Zatim sam ga upitao, zar misli da e oni dobiti rat. Odgovorio je Dobiemo! A na osnovu ega dolazite do tog zakljuka? pitao sam ja dalje. Pa evo, u Rusiji idemo naprijed. Da, ali zapelo je kod Staljingrada i to e biti kraj - rekao sam mu ja, iako mi nismo znali ta se tamo dogaa, iako je i nama tada bilo vrlo teko, ba zato to nismo mali kako je tamo. Zatim sam mu rekao da on, iako je inenjer, nije nita vie vrijedan nego obian na ovjek koji je u njemakim kandama. Zato emo vas mijenjati - rekao sam mu. Dotle je bilo 10 naih za jednog njihovog, ali sam mu ja rekao ipak da emo mi za njega traiti vie. Kako to vie? pitao je on. Tako, ako hoete da spasite glavu i da odete kui, napiite pismo. On je to uradio i mi smo za njega dobili prilino veliku grupu naih ljudi iz logora. No, interesantno je da su tada svi zarobljeni Nijemci na elu sa njim, kad sam ja doao stali mirno. Pazi, boga mu, on je odmah znao da sam ja Tito.. .1 Mnogo godina kasnije, na Neretvi 12. novembra 1978, Tito je, govorei o Ottovim prijedlozima i o poecima pregovora s Nijemcima o razmjeni za' Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita, knjiga 2, Rijeka-Zagreb, 1981, strana
841.

Za vrijeme Uicke republike u Uicu je stvoren zarobljeniki logor, u kojem su se nalazili njemaki vojnici, zarobljeni u zapadnoj Srbiji 1941. godine.

Nerazmijenjeni talijanski zarobljenici upotrebljeni su kao komordije, kuhari, a ponajee kao radna snaga koja je prenosila tee partizanske ranjenike.

G e s t a p o zabranjuje upotrebu pojma partium u slubenoj prepisci i nareuje upotrebu oznaka banda ili razbojnika banda. D o p i s je datiran 5, augusta 1 9 4 2 , godine,

robljenika, rekao da je tada smatrao kako bi to bilo dobro i da je inzistirao da nam za jednog Nijemca dadu pet naih ljudi, koji su amili u njemakim i ustakim zatvorima i logorima. Istraga nad Ottom je poela 7. augusta, a ve 11. augusta on je bio na putu iz Glamoa u Zagreb, preko Mostara i Sarajeva. Izmeu 7. i 11. augusta razgovarao je s Titom, a zatim je napisao pismo mostarskoj filijali organizacije Todt. Mora da su Nijemci sve poteze vukli vrtoglavom brzinom, jer je u izuzetno kratkom roku uinjeno nevjerojatno mnogo. Sve je to, vrlo detaljno, istraio Slavko Odi . . . Organizacija Todt Mostar je radiogramom odmah obavijestila svoju pretpostavljenu centralu u Zagrebu, a ova njemakog poslanika Kaschea, da je 'u izgledu... zamjena Nijemaca zarobljenih u Livnu za zarobljene partizane'. Kasche je istoga dana obavijestio o tome ministarstvo spoljnih poslova. Primivi Ottavo obavjetenje o mogunosti njegove zamjene, preduzee 'Hansa LeichmetaH' odmah je avionom prebacilo u Mostar svog predstavnika dr Winklera, opunomoivi ga da povede pregovore za zamjenu . . . Telegrami i radiogrami slani su na sve strane, I dok je njemaki vojno-privredni oficir u Zagrebu potpukovnik Schardt naredio svom opunomoeniku u Mostaru kapetanu Heyssu da prui punu pomo dr Winkleru u toku ovih pregovora, dotle je Kasche to isto naredio mjesnom graevinskom rukovodiocu organizacije Todt u Mostaru, graevinskom savjetniku Bradeu. Istovremeno se Kasche obratio i ministarstvu spoljnih poslova, s molbom da i ono intervenire kod Italijana, preko njemakog vojnog ataea u Rimu, da italijanske vojne ustanove u Mostaru i Imotskom takoer potpomognu akciju za zamjenu njemakih dravljana .. ,1 Sve je to obavljeno do 11. augusta. Do tada je u Vrhovnom tabu sastavljen spisak lica koja su traena u zamjena* Dragica i Rade Pravica (nije se znalo da su dva tjedna ranije strijeljani), edomir Plaevi, Miro Popovi, Sefik Latifi, Niko Mihaljevi, Jozo Bari, Alko Cimi, Spaho Gasi, Ivica Vujanovi i Arif Cefo. Ali osim ovih jedanaestoro lica s bosansko-hercegovakog terena, Ott e u Zagrebu obavijestiti poslanika Kaschea i opunomoenog generala Edmunda Glaise von Horstenaua, da partizani trae i Andriju Hebranga i jo 14 svojih ljudi, koji se nalaze po ustakim zatvorima i logorima.2 Ott je, po Odievim podacima, iz Glamoa putovao automobilom do Podhuma, a odatle je u Arano stigao pjeice. Ujutro 12. augusta preko Imot1 2

S . O d i , n u n . d j , str. 3 4 . I s t o , str. 6 7 .

7 - Partizani za pregovarafltim stolom 1941 - 1945.

97

skog otputovao je u Mostar, gdje ga je ekao vojno-privredni oficir kapetan Heyss. Njih dvojica, Ott i Heyss, otputovali su u Sarajevo 13. augusta, da bi ve toga dana popodne avionom stigli u Zagreb, Zarobljenika na dopustu odmah su primili i poslanik Kasche i opunomoeni general Glaise von Horstenau. Obojica e sve poduzeti da se predloena zamjena uspjeno obavi. Otta je 14. augusta primio i Paveli, to je bilo znaajno zbog lica koja su traili partizani: uglavnom su se nalazila ili u ustakim ili u talijanskim zatvorima, Glaise-Horstenau je zbog istog razloga poslao depeu u Suak armijskom generalu Roatti, a Kasche je od talijanskog poslanika u Zagrebu Casertana takoer traio da zatraene osobe budu putene iz talijanskih zatvora. Dakako, s Ottom u Zagrebu nisu voeni samo razgovori o razmjeni, Iskusni obavjetajac s mnogo je smisla za nijanse prikupio mnotvo razliitih podataka. Inteligentan, zapazao je i ono to bi mnogom oku promaklo. On je partizanski nain ratovanja doivio samo u trodnevnoj borbi za Livno, i na partizanskom teritoriju bio samo etiri dana, a ipak je uspio zapaziti da je uobiajeno miljenje generala Wehrmachta o Titovim partizanima potpuno netono. Partizanski komandanti na Otta su ostavili snaan dojam, ponekad i kao osobe svjetskog znaaja, to e rei za Kou Popovia, a nekoji kao komandant Pete proleterske crnogorske brigade Sava Kovaevi, ukazat e mu se kao razbojniki tipovi. Na veeri u Zagrebu, 14, augusta, Glaise-Horstenauu i Kascheu davao je ocjene o partizanima i partizanskim komandantima:1 Disciplina partizana je dobra. Za najbolju i posebno discipliniranu diviziju moe se smatrati Prva proleterska, jer se sastoji otprilike od sedamdeset posto intelektualaca i vodi je bivi sveuilini profesor Popovi... Najgori utisak ostavlja Peta crnogorska brigada, u kojoj kao da su se okupili gotovo i iskljuivo razbojniki tipovi. I njihov komandant je iste vrste, Doao jednog dana u Livno u blizinu zarobljenih Nijemaca i kad ih je ugledao uinio je primjedbu da ih uopte ne bi trebalo zarobljavati... Ponaao se prilino rabijatno, tako da je straa bila prisiljena da - pozivajui se na nareenje komandanta - odstrani toga komandanta od Nijemaca... General Glaise-Horstenau je vrhovnoj komandi Wehrmachta 19. kolovoza poslao vrlo opiran izvjetaj, uzimajui u obzir elemente Ottovih kazivanja. Za Otta Glaise von Horstenau kae da je ovjek koji je sa 10 drugih Nijemaca i s nekoliko desetina Hrvata pomogao do kraja u obrani njemake upravne zgrade u Livnu, i koji je zadnjih dana boravio u Zagrebu kao posrednik za osloboenje njemakih zarobljenika. Glaise e u drugoj prilici na1 Bogdan Krizman, Paveli izmeu Hi/Zera i Mussoiinija, str. 384-385.

glasiti da je i njemu i Kascheu vrlo impresivnu sliku situacije kod Livna dao jedan ininjer tamonjeg rudnika uglja, kojeg vode Nijemci (Hansa-Leichtmetall). O Ottu i njegovoj misiji prvi je, ini se, jo 1950. pisao Walter Hagen (alias Wilhelm Hoetl) u knjizi Tajni front organizacija, linosti i akcije njemake obavjetajne slube. S mnogo neuvjerljive fantazije, na stranicama 260270, slika Jugoslaviju u ratu, a Otta predstavlja natuknicama izvlaei u prvi plan neku neimenovanu enu do koje je, navodno, Vrhovnom tabu osobito stalo. Ne pomin je ime te ene, ali ipak, na kraju, ispada da se radi o supruzi nekog od lanova Vrhovnog taba NOV i POJ: Prilikom gerilskih borbi u Hercegovini, u jednom malom mjestu u oblasti gde ima boksita, partizani su zarobili grupu pripadnika organizacije Todt, Ova radna grupa bila je, naravno, naoruana. Svi oni su se borili, znajui da - ako partizanima padnu u ruke - sigurno mogu oekivati smrt. Zato su se borili do posljednjeg metka. A kada je posljednji metak ispaljen, lanovi organizacije Todt su se predali zajedno s grupom ustaa i domobrana. Partizani, meutim, nisu ubili lanove organizacije Todt, kao to su uinili s ustaama i domobranima. Rukovodilac te grupe organizacije Todt je bio inenjer Karl Walter Ott, jedna poprilino kontroverzna linost. U okviru ove grupe Ott je bio zaduen jo i za pronalazak i eksploataciju jedne odreene vrste drveta od kojeg bi se pravili propeleri za avione... On je ve u ljeto 1942. godine stupio u kontakt s raznim partizanskim voama. To ga je, moda, i spasilo, U svakom sluaju, on je, im je bio zarobljen, doveden u Vrhovni tab, zatim je odatk sa jednom porukom za generala Horstenaua upuen u Zagreb. Tito je u toj poruci generalu Glaiseu predloio razmjenu 11 pripadnika organizacije Todt za jednu zarobljenu partizansku funkcioneiku koja se nalazila na lijeenju u bolnici u Zagrebu. Za Glaisea je ova Titova poruka bila veoma vana, pogotovo to je on svoje kontakte s partizanima ocjenjivao kao korisnu stvar. Odgovorio je da e pristati na razmjenu i da je, u osnovi, u budunosti spreman za akcije takve vrste. Ta ena - partijski rukovodilac - putena je na slobodu poslije ozdravljenja,1 Zatim je Tito naredio da se zarobljeni pripadnici organizacije Todt prebace na njemaku stranu, bez dolaska te ene partijskog rukovodioca. On, Tito, naredio je da se Glaiseu kae kako je za njega rije njemakog generala dovoljna garancija,2
1

Hgen vjerojatno misli na suprugu Josipa Broza Tita Heitu Has, koja je zamijenjena u martu

1943. godine; kada su Nijemci analizirali lica sa spiska i pitali tko je ona, jedan od lanova delegacije je odgpvorio da se radi o supruzi nekog nieg partizanskog fijnkcionera.
2

Walter Hagen, Die geheim Fmt. Organisationen, Personen und Aktionen des Dmtsdm Geheimdienste!,

Linz-Wien, 1950, str. 2 6 3 , i dalje.

O Ottu i njegovoj misiji pisao je i Walter Roberts, koji je poslije rata blizu deset godina radio u amerikoj ambasadi u Beogradu, kao savjetnik za kulturu i ef USIS-a. U knjizi Tito, Mihailovi i saveznici 1941-1945 na stranicama 106-112. pie: Poetkom avgusta 1942. godine partizani su u rajonu Livna u Bosni zarobili jednog nemakog inenjera koji se zvao Hans Ott i jo sedam Nemaca. Zadatak ovih Ncmaca oigledno je bio traenje novih izvora metala i drveta za nemaku ratnu mainu, meutim, istovremeno Ott je radio i za nemaku obavetajnu slubu za ciljem da se uspostavi veza sa partizanima. Ott je traio da bude sproveden partizanima u tab jer ima da preda vaan izvjetaj. Ovo je prihvaeno i poto je tamo stigao, predloio je da njega i njegovu grupu razmene za zarobljene partizane koji se nalaze u zagrebakim zatvorima, Njegov predlog je bio prihvaen. Otta su oslobodili na njegovu asnu re, pa je otputovao i u Zagrebu obavestio Glaisea von Horstenaua, nemakog opunomoenog generala, da je Tito spreman da izvri razmenu osam Nemaca za deset partizana koji su bili u rukama Nemaca, Italijana i ustaa. Poto je najvei broj od ovih deset partizana bio u itajanskom zarobljenitvu, Glaise von Horstenau se obratio italijanskom generalu Roatti. Nemaki ministar u Zagrebu Siegfried Kasche poslao je nemakom Ministarstvu vanjskih poslova 14. avgusta 1942. godine izvetaj u kojem Ribbentropa obavetava o razvoju ove situacije i predlae da Ministarstvo vanjskih poslova intervenie kod Italijana da oslobode navedene partizane. U osnovi niega novog nije bilo pri razmeni zarobljenika izmeu partizana i Osovine. Partizani i Italijani su vrili razmene zarobljenika u Crnoj Gori poetkom zime 1941-1942. Ako uzmemo u obzir Nemce i njihovu Vrhovnu komandu koja je partizane smatrala kao bandu, a ne kao borce, ona je odbacila predlog o razmeni zarobljenika, meutim, nemaki lokalni komandanti su ipak, ponakad, odstupali od pravila u sluajevima razmene zarobljenika, (Prva razmena zarobljenih nemakih vojnika i uhapenih partizanskih simpatizera izvrena je 1941. godine kod aka.) Postoji razlog da se veruje da je posrednik nemake obavetajne slube Hans Ott, koji je trebao da stupi u kontakt s partizanima, nameravao i neto vie, a ne samo razmenu zarobljenika. U svakom sluaju njegovo zarobljavanje i injenica da je sve vie Nemaca padalo u ruke partizanima u toku leta i jeseni 1942. godine nametalo je potrebu da nemaka strana doe do zakljuka o korisnosti nemako-partizanske nagodbe o razmeni zarobljenika...'
1

Walter R. Roberts, Tito, MihoUavi and the Allies, 1941-I946, New Brunswiek, 1973.

Glaise von Horstenau, koji je odavno traio naina da stvori neki kanal prema rukovodstvu NOP-a, bio je u najveoj mjeri zainteresiran za Hansa Otta i njegovu misiju, posebno stoga to je smatrao da se problemi, koje je njemakim okupacionim snagama u Jugoslaviji nametnuo NOP, moraju rjeavati ne samo vojnim, ve i politikim putem. Da bi on osobno mogao ma ta poduzeti, bilo je prije svega potrebno da sazna koji su ljudi na elu NOP i kako im polazi za rukom da s toliko uspjeha vode narodni ustanak i usmjeravaju njegove snage, kako tako lako pretvaraju goloruke narodne mase u vojnike formacije i borbene odrede visokog morala i vanrednih vojnikih kvaliteta, u snage koje svi dotadanji njemaki, talijanski i kvislinki napori nisu mogli savladati? General Glaise von Horstenau u vezi s tim pitanjima razgovarao je s mnogim svojim kolegama, tvrdei da njemake obavjetajne slube, koje, uzgred budi reeno, imaju o sebi visoko miljenje, nisu u stanju odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja. O rukovodiocima narodnooslobodilakog pokreta, koji su bili koliko vojni komandanti, toliko i politiki motor i mozak narodnog ustanka, njemaka obavjetajna sluba do dolaska Hansa Otta nije imala gotovo nikakvih odreenih i bliih podataka. Zato nije ni udo to je Glaise von Horstenau tako hitro zgrabio priliku koja mu se Ottovim pismom ponudila. Hans Ott se u Zagrebu zadrao od 13. do 16. augusta. S njim su, osim Glaise-Horstenaua i poslanika Kaschea, 14. i 15. augusta razgovarali vojno privredni oficir potpukovnik Schardt, savjetnik poslanstva dr Kuehn i sekretar poslanstva dr Greiner, te neki predstavnici ustake policije. Razgovori i pregovori oko prve zamjene prilino su se otegli, jer su ustae uporno odbijali da izrue Nijemcima Hebranga i jo neke uhapenike, koje su predstavnici NO PO i DVJ traili preko in. Otta. Dr Juri, kojega je na ove razgovore delegirao ustaki ministar Vrani, izjavio je za neke uhapenike da se vie ne nalaze na ivotu, a za Hebranga i konkretno, da je podlegao ranama zadobivenim prilikom hapenja. Poslanik kaschc nije znao pravo stanje stvari, ali je po ovom i po svim drugim pitanjima, podravao stav Pavelia koji u ovo vrijeme nije bio za zamjenu Hebranga s obzirom na kombinacije s njim. Postigavi naelnu saglasnost njemakih mjerodavnih faktora za razmjenu, mada Nijemci nisu uspjeli da pronau i sakupe lica koja su partizani traili, in. Ott je, s obzirom na ugovoreni termin svog povratka, odletio u nedjelju dopodne 16. avgusta u Mostar. Odavde je preko Ljubukog, Imotskog i itluka odmah nastavio put u Livno, da bi izvjestio predstavnike Narod-

nooslobodilakih partizanskih odreda i DVJ o rezultatima zagrebakih razgovora.., 1 Tek poslije povratka in. Otta iz Zagreba, u Vrhovnom tabu NOPO i DVJ poelo se razmiljati o najpogodnijoj linosti koja e predstavljati vojsku nrod noo s 1 obod i 1 akog pokreta u predstojeim pregovorima s Nijemcima. Konaan se izbor suzio na dra Vladimira Velebita i Marijana Stilinovia. Bilo je prijedloga da idu obojica. Ipak, Tito se opredijelio za jednoga, Marijana Stilinovia, koji e - obavijeten o tome 22. augusta zapisati: Uvee su me pozvali drugovi Stari, Marko, Crni, Dido i Milutin (Tito, Rankovi, Zujovi, Dilas i Milutinovic primj. autora) i pitali da li sam voljan da poem u Zagreb na pregovore s Nijemcima radi razmjene zarobljenika. Mi smo u Livnu zarobili osam Nijemaca, dva ininjera i est radnika i predloili njemakoj komandi da ih razmijeni. Nijemci su pristali i sada je trebalo ugovoriti s njima o licima koja mi traimo i o samoj proceduri. Pored toga, Nijemci bi eljeli da razgovaraju o jo nekim drugim pitanjima. Pristao sam odmah da poem u Zagreb koji nisam vidio ve skoro devet godina .. .2 Hans Ott je Marijanu Stilinoviu predstavljen 23, augusta. Tada je ve, na pregovarakim sastancima u Livnu i Glamou, bila sastavljena nova lista od 15 imena traenih za razmjenu. Na listi su bili i Henrik nidari Riko, panjolski interbrigadist iz partijskog rukovodstva Hrvatske, i, ponovo, Andrija Hebrang, za kojeg su ustae uporno javljale da je mrtav, mada je obavjetajna sluba Vrhovnog taba imala prave a suprotne podatke, S novom listom i partizanskim parlamentarom Ott je krenuo u Zagreb pun zebnje partizanske jedinice potpuno su ugrozile zonu baritnih rudnika i prijetila je opasnost da eksploatacija i otprema za Njemaku bude obustavljena. No, Ott o tome, dakako, nije govorio ni s Velebitom ni sa Stilinoviem, koji nije krio radost to u zaviajni Zagreb dolazi luksuznim automobilom u kom je Ott stigao na slobodnu teritoriju. Ottu se predstavio kao Sreko unjevari, Zbog obitelji, koja je ivjela u Zagrebu, posluao je savjet komandanta Prve proleterske brigade Koe Popovia: predloio mu je da neovisno o tome to se ve devet godina nije pojavljivao u Zagrebu - uzme sva potrebna dokumenta na izmiljeno ime. Sto se tie razmjene, pisao je Stilinovi, kod naih je nastalo veliko interesovanje za tu razmjenu, a to se tie njegovog zadatka, kae da su se svi udili kako u da putujem u Zagreb. Mnogi klimaju gla-

S. Odil, nam. dj. str. 6 8 - 6 9 . M. Stilinovi, Ratni dnevnik (1.1 1942 - 26. VIII 1942), Rad jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1965. godine.
1 2

vom i kau da se oni ne bi usudili da pou na takav put. Oko 10 sati krenuli snio za Duvno, i onda preko Duvanjskog polja do Studenih Vrela, gde je bio tab nae Hercegovake brigade. S nama je putovao i trgovac hotelijer iz Livna Kaji kojeg smo uzeli kao taoca za onih 22 Uvijana koje su ustae pohapsili i odveli sa sobom. Sada on putuje s nama da uredi sa velikim upanom pitanje njihove razmjene. Jo prije podne stigosmo u Studena Vrela. Vlado egrt, komandant Hercegovake brigade rekao mi je da ne bi bilo ni najmanje zgodno da odmah poem u Mostar, jer bih tamo naiao na ustake strae i Talijane koji bi mi sigurno pravili neprilika i eventualno uhapsili... Sloio sam se sa njim i tako sam poslao Otta i Kajia naprijed u Mostar da dovedu njemakog oficira s kojim u i ja poi u Mostar. Auto smo morali ostaviti u Studenim Vrelima, jer je cesta dalje poruena. tab Hercegovake brigade dobar je, a naroito mi se svia Vlado egrt. U tabu sam naao Ramiza Hadia, Tinku i Savu Medana. Prenoio sam u Studenim Vrelima, ekajui da se vrati Ott iz Mostara .. .1 Sve je ilo po dogovoru. Sutradan, 24. augusta 1942. godine, auto se vratio po gospodina Sunjevaria. U Pilama, gdje se auto zaustavio, Stilinovi se, dopraen partizanskom patrolom, upoznao s kapetanom Heyssom. Bio je to visok, plav i vitak oficir, krutog ali korektnog ponaanja. Susret je bio dosta uzdran, ak vidljivo hladan. St il i nov i, obuen u novu uniformu ivenu u Glamou, u novim njemakim oficirskim izmama, utegnut opasaem s uskim konim uprtaem preko desnog ramena, s dvije bombe i pitoljem na opasau, na novoj titovki zvijezda sa srpom i ekiem, sjeo je pored nacistikog oficira, kao da su stari znanci. Osobnim automobilom vozili smo se preko Posuja koje su nai prije neki dan zauzeli, pie Stilinovi. Proli smo na putu za Mostar, Kuerine i iroki Brijeg. U Kuerinama nas je zaustavila ustaka straa i zapitala njemakog kapetana: Zamolio vas je na oficir da mu kaete gdje se nalaze partizani? Njemaki kapetan mu je odbrusio da nema nikakvih partizana i zalupio vratima auta. Rekao sam kapetanu Heyssu da mu je trebalo odgovoriti Evo ih - i pokazati na mene. Sloio se sa mnom da je zaista trebalo dati takav odgovor. U irokom Brijegu kupili smo pruta i vina za veeru. Na ulazu u sam iroki Brijeg zaustavili su nas Talijani, zapravo Slovenci u talijanskim uniformama i okupili se oko automobila da me vide.. ,2
Isto, strana 456. Isto, strana 456.

1 2

U Mostar su stigli oko devet sati uveer. Kapetan Heyss je tada obavijestio Stilinovia da e ga smjestiti u zgradi Komande za eksploataciju boksita, gdje su stanovali oficiri i podoficiri grupe kapetana Hey ssa. Njemakim oficirima, koji su prilazili Stilinoviu da ga vide i pozdrave, on se predstavio kao Sreko Sunjevari, Srbin iz Cajnia, Rekao im je da se bavi gospodarstvom i da je u partizanima komandir. Mostarsko vee 24. augusta delegat Vrhovnog taba proveo je s kapetanom Heyssom. Razgovarali su, pie Stilinovi, do dugo u no. Bio je to dijalog o svemu i svaemu. On je, po uvjerenju nacista, mislio da e rat trajati jo dvije godine, da sada, poslije osvajanja Kavkaza, dolazi na red borba sa Engleskom i Amerikom i tome slino. O naoj partizanskoj vojsci ima dobro miljenje. Kae da je disciplinirana, da posjeduje visok moral i da su fizionomije naih ljudi otvorene i simpatine. - Zato smo mi juni Slaveni uz Rusiju, jer nam je ona slavenska majka i sporedno je za nas kakav sistem u njoj vladao, da li carizam ili komunizam . . . Smatra da e Njemaka sigurno pobijediti, a ukoliko bi izgubila rat, onda bi to bila potpuna propast njemakog naroda. - Njemaka je uvijek imala dobre vojnike i dobre organizatore, ali loe politiare - kae on. - Svakih sto godina u Njemakoj se rodi genijalni politiar, takvog imamo sada i taj nas dobro vodi... Potom je mnogo grdio ustae i Talijane. - Talijani su gubili u svojoj historiji sve ratove i jedino pomou svoga politikanstva uspijevaju neto da dobiju ... U vezi sa naim nenapadanjem Imotskog, a isto tako i zbog pasivnosti Talijana, izrazio jc sumnju da smo u sporazumu sa Talijanima. Priznaje da je sa strane Nijemaca bilo svireposti u naim krajevima, ali tome su krivi Prusi koji nemaju ireg horizonta i ne poznaju prilike kod nas. Nadalje, priznaje dravnike sposobnosti Srbima i njihovu nesalomljivu volju da se bore za slobodu, dok o Hrvatima ima najgore miljenje. - Za oglodanu kost ubio bi svaki Hrvat svog roenog brata - misli Heyss, Oko tri sata ujutru poli smo na spavanje.. ,1 Razgovarajui s Heyssom, koji je postepeno prestajao biti nabusito krut, povremeno ak sklon da prihvati neke stavove subesjednika, Stilinovi je shvatio da je njemakoj strani veoma stalo do pregovora i razmjene zarob' Isto.

Ijenika. Pomislio je, prije sna, da se kapetan Hey ss vie zbog elje da ostavi jai dojam nego zbog stvarnog uvjerenja izjasnio nacistom. Ujutro, 25, augusta, dok je Stilinovi uz bijelu kavu puio, kapetan Heyss je etao od vrata do prozora pa natrag i priao o sebi, svojim uspomenama i poznanstvima iz Slovenije. Stjecao se nekako dojam da to ini po zadatku. Ali odjednom je ponovno iznenadio Stilinovia: - Ja sam po prirodi pacifist! - Pacifist, a pregovarate sa mnom kao zaraeni protivnik? - Rat je! - Polako, gospodine kapetane!... Ne zaboravite - ovaj ste rat vi poeli! Tano. I zato ga moramo dobiti! U to, vjerujem, i sami sumnjate! Kapetan Heyss rairi ruke zauen: zar da posumnjam u svog Fhrera! Stilinovi je bio stari komunist. Proao je mnogo: robijao, bjeao iz kaznionice Sremske Mitrovice, borio se u redovima frukogorskih partizana, jedno vrijeme ratovao u Mavi, vie od pedeset dana osjeao dah, ivot i rad Uike republike, pisao lanke za Borbu, itao, kritizirao, bio kritiziran, ali nikada ni za tren nije izgubio volju, moral ili povjerenje u ideju za koju se jo od svoje dvadesete godine opredijelio. Sad mu nije bilo ba tako jednostavno. Potujui injenicu da ga protivnik uvaava, smireno mu je govorio: Radujem se, gospodine kapetane, to ste mi pruili mogunost da ovako otvoreno razgovaramo! Samo nastavite, gospodine Sunjevariu, ako se uope tako zovete.,, Stilinovi nije ni pomislio da se brani. Predstavljao je vojsku narodnooslobodilakog pokreta i to mu je davalo sigurnost: bio je sve sigurniji da mu Nijemci ne mogu nita. Kao da priznaje injenicu o lanom imenu, nevino se osmjehuje: - Za vas je, gospodine kapetane, najhitnije da se pred vama nalazi predstavnik partizanskog Vrhovnog taba! Sto se mene tie, ja vas, gospodine Sunjevariu, sigurno neu povrijediti. Lako je uoiti da ste vi pametan i obrazovan ovjek, a rekli ste samo komandir... Kakvi li su vam tek komandanti, kad su komandiri ovakvi! Poslije jutarnjeg razgovora, kapetan Heyss je talefonirao u Zagreb - pie Stilinovi i sporazumi se da krenemo avionom iz Sarajeva. Oko dva sata popodne krenuli smo automobilom u Sarajevo preko Konjica, Ostroca i Jablanice. Putem smo sretali ustake i talijanske patrole. Vidio sam stanicu koju smo zapalili i unitili. Oko est sati naveer stigli smo na aerodrom u Butmiru.

Kapetan me je zamolio da ne izlazim iz auta zbog moje line sigurnosti. Svijet se je ipak okupljao oko automobila i gledao u to udo partizansko. Kada smo se ukrcali u 'Junkers' prolazili smo pored sarajevskih detektiva koji su me krvniki gledali. Nakon to smo se smjestili u avion dooe agenti s namjerom da mi oduzmu bombe koje sam pored pitolja nosio na pojasu. Kapetan im je objasnio da je to na obiaj, ali su se oni pozvali na neka pravila da se u avion ne smije unositi eksploziv. Konano smo se sporazumjeli da kapetan Heyss stavi bombu u svoju torbu. U avionu sam upoznao nekog avijatiara Voler. Vonja je bilo udobna i lijepa. Za sat i etvrt bili smo u Zagrebu. Na borongajskom aerodromu doekao nas je neki njemaki major1 i dva automobila. Odvezli smo se na Zrinjevac u njemaku komandu i tu mi je neki pukovnik u prisustvu jo nekolicine viih njemakih oficira saopio da sam gost njemakog poslanstva i da mi dodjeljuje stan u Feldkomandanturi. Najljepe su me umolili da ne naputam sobu jer je to u mom vlastitom interesu i da konano oni odgovaraju za moj ivot i tome slino. Dok je taj pukovnik to govorio, uao je u sobu neki civil, kojega su svi oficiri s potovanjem pozdravili. Taj tipus izgledao je odvratno: objeeno, bolesno lice, mutne oi, izgled kokainomana i nekog sadiste. Cini mi se da je to bio ef Gestapoa ili neto slino. Pogledao me je par puta ispod oka i otiao. Kapetan Heyss odvezao me je u Feldkomandanturu u Gajevu ulicu. Prolazili smo Zrinjevcem. Bilo je ve 8 sati uvee i Zrinjevac pun mladei. Ti hohtapleri se eu korzom kao da se na ovom svijetu nita ne dogaa. Pomislio sam kako bi bili divno raspaliti u tu upljoglavu gomilu jednim mitraljezom ... 2 Poneto od onoga to se dogaalo u Zagrebu za Stilinovia je ostalo doivotna tajna. Na primjen smjetaj u Feldkomandanturi, Dobio je neurednu i neoiemi kancelariju s obinim vojnikim krevetom. Mada je kao robija i partizan svikao na najtee uvjete ivota, ovoga puta, zbog onoga to je predstavljao, Stilinovi se uvrijeeno pobunio. Kada je to rekao kapetanu Heyssu, kapetan je istog trena pozvao nekog podoficira i poeo na njega vikati. Na pitanje kapetana Heyssa zato kancelarija nije ureena onako kako treba, podoficir je samo neto neartikulirano mucao. Heyss je Stilinovia uvjeravao da je posrijedi greka i ta greka je brzo ispravljena; sutradan je promijenjen itav namjetaj. Od prljave kancelarije ureen je apartmanski salon, Kapetan
1 Medu onima koji su doekali Heyssa i Stilinovia bio je i kapetan Metzger, adutant generala Glaise-Horstcnaua. 2

M. Stilinovi, nam dj, strana 458,

Heyss je napustio Stilinovia kad mu je naruio veeru. im je otiao, Stilinovi je oprezno razgledao situaciju i pronaao da iz hodnika ima mogunost za bijeg preko krova u onu bolnica Legnem konano sa pitoljem pored sebe i tako u polusnu doekam jutro.. .1 Bilo je jo nekoliko zbunjujuih dogaaja; na primjer, Nabavie mi sve novine i ilustracije. Kao tuma sluio mi je neki kapetan, vitez od koznaotkuda, inae ovdanji ovjek, ena mu ima apoteku u Glini, a on sam je namjeten u komandanturi u blagajni. Neki stari major koji je ureivao moju sobu ponaao se to jutro vrlo zagonetno. Najprije mi je ostavio na stolu jedan omot novina, na kome je pisalo: 'Jastrebarsko gori', a zatim je nakon deset minuta ostavio list papira na kome je pisalo: Talijanske snage prodrle u Samobor, ima ih oko 5.000'. Ni danas mi nije jasno ta je htio sa tim obavjetenjima.. .2 Pregovori su zakazani za 18 sati 26. augusta 1942. godine. U 17 sati te vrele srijede - pie Stilinovi - doli su oberst von Funk i kapetan Heyss po mene u zgradu Komandanture. Ukrcamo se u dva automobila i poosmo preko Ilice i Mesnike u Tukanac. Ulice su bile pune svijeta. Gledao sam hou li vidjeti nekoga poznatijeg, ali uzalud su mi bila sva naprezanja. To nije vie onaj Zagreb koji sam ostavio prije devet godina i u kome sam proveo svoju mladost.U Tukancu ni ive due. Tamo je zabranjeno ulaziti bez naroite dozvole. Kada smo stigli do prvih vila, lijevo prema Josipovcu primijetio sam u prolazu dvadesetak agenata i strazara. U Tukancu stanuju samo njemaki oficiri, ustae i gestapovci Stadosmo pred jednom vilom. Kasnije sam saznao da je to bio stan potpukovnika Schardta. Kod pregovora su bi prisutni: oberst von Funk, oberstleutant Schffer, oberstleutant Schardt, major von Pott, dr Krainer iz njemakog poslanstva, kapetan Heyss i inenjer Ott, Uz tursku kavu i rakiju razgovara se o svemu i svaemu, priaju se otrcani vicevi krav trav pas i tome slino. Stari austrijski oficir Schffer, koji govori pomalo naki, gurka dra Krainera da povede razgovor sa mnom o pitanjima koja njih najvie interesiraju. Krainer ne zna kako da pone. Konano zapoinje razgovor o razmjeni i brzo se zavrava. Oni su sporazumni sa naim prijedlozima, ali nisu sigurni da e dobiti one ljude koje mi traimo, jer ipak to je 'Nezavisna Drava Hrvatska' i oni ne mogu njoj da diktiraju i da se mijeaju u njene unutranje stvari. Po zavretku tog dijela razgovora, zapoinje dr Krainer okolinim putem govoriti kako nema smisla da se unitavaju ljudi meusobno, kako bi
1 2

Isto, strana 458. Isto.

trebalo uspostaviti red u NDH i kako enio uskoro vidjeti uspostavljen red u itavoj Evropi. Postavio sam mu pitanje s kime bi se mi to trebali sporazumjeti, zar u NDH ima nekoga s kime bismo mogli razgovarati. Krainer i ostali odmah potvrdie da takvih ljudi ima i da su oni spremni da razgovaraju s nama. Nakon izvjesnog natezanja, da bih saznao to oni zapravo hoe takvim razgovorima, ispostavilo se da Nijemci ele da u Bosni eksploatiraju nae rudnike, naroito boksit, i ako bismo im mi omoguili tu eksploataciju i transport, tada mi moemo sa svoje strane postaviti prijedloge kako da se uredi NDH i kako da se rijei srpsko pitanje. 'Mi, zaboga, nismo okupatori!* - kae potpukovnik Schffer i 'nemamo na Balkanu, a specijalno u Jugoslaviji, nikakvih vojnih ni politikih interesa, nego samo neto malo privrednih*. Rekao sam kn da nemam nikakvog mandata da pregovaram o tim stvarima, nego mi je jedino dat nalog da se informiram o emu se tu zapravo radi.. ,1 Stilinovi e kasnije zapisati da je pukovnik Funk bio najgovorljiviji, a potpukovnik Erich Schffer, ef zagrebake podrunice Abwehr-a, najzagonetniji: malo je govorio, paljivo sluao Stilinovia i neprekidno studirao svaki njegov pokret i cjelovito ponaanje. U jednom trenutku, kad je dijalog umukao, s osmijehom na licu pitao je Ileo vas predvodi'1 Komunistika partija Jugoslavije - odgovorio je Stilinovi. A moete U nam rei tko je na elu KPJ? To je tajna koju ni veina lanova KPJ ne zna! Znai, tako? Odgovorio sam iskreno. Kakva je uloga Sovjetske Rusije u vaem ustanku? Valjda mi o tome moete rei neto vie i konkretnije? - zanimalo je pukovnika Schffera. Sovjetski Savez je na saveznik, a Amerika i Engleska su saveznici Sovjetskog Saveza - odgovorio je Stilinovi, osjetivi da napetost splanjava i da njegovi subesjednici, vrsta koju on i njegovi drugovi iskljuivo vide preko niana i muice, sve vie i njega tretiraju kao ovjeka, a nekako sve manje kao neprijateljsku, banditsku uniformu. Neki su se sasvim opustili, ali nie skidajui pogled s njegove pojave. Najprijateljskije, ako bi se ovdje pojam prijateljstva ikako smio i mogao upotrijebiti, prema njemu se ponaao in. Hans Ott.- ' Marijan Stilinovi uinio je sve da se dogovor q razmjeni realizira. Problem je bio u tome to Nijemci nisu mogli ili nisu htjeli nai i razmijeniti traene linosti. Osim toga, Stilinovi je imao zadatak da nenametljivo pokrene
1

Isto, strana 459.

pitanje priznavanja oruane sile natodnooslobodilakog pokreta kao regularne zaraene strane, to je on kao zanimljivu temu utkao u dijalog jo na poetku sastanka. Suglasili smo se s vaim prijedlogom za razmjenu zarobljenika i uhapen ika - prihvatio je pukovnik von Walter Funk. Meutim, iz dosadanjeg razgovora, dozvolit ete da primijetim, niste u toku nekih stvari... Slobodno kaite, koje su to stvari! nagnu se Stilinovi preko stola. Osjetljivo pitanje za vas, ali de facto, i to ne samo de facto, ve i de jure ovo je Nazavisna Drava Hrvatska! - upade major Josef Schardt. Kojeta! - odmahuje rukom Stilinovi - NDH je umjetno stvorena drava. Ali - i tog trenutka gotovo se prisno osmjehnuo majoru Schardtu nije mi sasvim jasno u kakvu vezu to dovodite ba sad? Kao da su se dogovorili tko e to pitati ili na koju temu da odgovarati, tafetnu palicu dijaloga ponovno je preuzeo Funk: Mi ne moemo diktirati uvjete voama NDH... Osim toga, za vas bi, u ovom sluaju trebalo da bude vano to su svi zatvori i logori u njihovim rukama... Ja tu vidim stanovite tekoe... Onda se neemo dogovoriti! iznenadi ih Stilinovi - A to se tie vanosti, i za vas postoji jedna koja je injenina: naime, pojava partizana potresa tu umjetno stvorenu NDH i time, ugroava interese Treeg Rekha na Balkanu.., Major Schardt se nagnu preko stola: Tokom daljih oruanih akcija, mi emo se te tekoe sigurno osloboditi! Mi smo pretpostavljali da e nam sano ustae biti problem za sporazumijevanje oko razmjene i priznavanja statusa nae vojske kao meunarodno priznate zaraene strane - upade Stilinovi dvoznano. Imat emo tekoa naroito a dvojicu s vaeg spiska objasni pukovnik Funk - jer najvii funkcioneri NDH tvrde da oni nisu a v i . . . Naravno Stilinovi je znao da je rije o Andriji Hebrangu i dr Mladenu Ivekoviu, pa nastavi vrsto: Mi imamo veliki broj zarobljenih ustaa. Ti zarobljenici su na balast, jer ih treba vui za sobom, hraniti, osiguravati, uvati od naroda koji prema njima s pravom reagira osvetniki... Dogovorit emo se. Mi u svakom sluaju va spisak prihvaamo u cjelini - ponovi Funk. Na sljedeem je sastanku utvrivan nain razmjene, prilaz mjestu razmjene, vrijeme i ostale pojedinosti Bilo je prijedloga, to Stilinovi nije odbio, da se odabere jedno stalno mjesto, neutralna zona, gdje bi se i dalje obavljale

sline razmjene. Njemaki oficiri i Stilinovi sugtasie se da to bude Pisarovina. Na kraju razgovora, kad su pregovarai poeli utvrivati nain buduih pregovora o razmjeni, Stilinovi je iskoristio priliku da subesjednicima to vie kae o Narodnooslobodilakim partizanskim odredima i Dobrovoljakoj vojsci Jugoslavije, kao jedinstvenoj vojnoj sili NOP-a, o tome kako su organizirane partizanske brigade i odredi, to predstavlja dobrovoljaka vojska, 0 svjesnoj disciplini partizanske vojske i moralnopolitikoj odgovornosti svakog borca i rukovodioca, tvrdei istovremeno da partizani nisu banditi, anarhisti ili frantireri, i da bi, stoga, za Nijemce trebalo biti daleko prihvatljivije 1 korisnije da priznaju regularnost partizanske vojske s kojom su u ratnom stanju, to bi se naroito pozitivno odrazilo na sudbinu zarobljenih ranjenika... Mnogo od onoga to je govorio Stilinovi kazano je i u pomno sastavljenim izvjetajima Hansa Otta, to je za njemake generale i oficire u Zagrebu bila novina i pravo iznenaenje, ali ih je najvie zanimalo svjedoenje o partizanskom vrhovnom komanantu, U Ottovom izvjetaju o partizanima i Titu, za Tita je napisano da je ovjek koji zna to hoe, da je to snana linost, etrdesetogodinjak otrog pronicljivog pogleda, da mu je lice energinih crta. Ustvrdio je da se radi o veoma iskusnom komandantu, koji je zasigurno bio oficir u austrougarskoj vojsci. Tvrdio je da ga je Tito uvjerljivo obavijestio kako ustae i Talijani za partizanske jedinice i ne predstavljaju neku naroitu snagu. Izvjetaj in. Hansa Otta upozoravao je da su partizani ozbiljan protivnik, dobro organizirana, iz jednog centra voena, disciplinirana vojska, u kojoj ima mnogo intelektualaca, vojska koja ima goleme mogunosti irenja svoga utjecaja i osvajanja narodnih simpatija. Isto toliko koliko su Nijemci od Hansa Otta saznali o Titu, toliko je i Tito od njega saznao o svojim protivnicima, to se vidi iz jedne depee upuene Kominterni: Za vrijeme razmjene zarobljenih njemakih slubenika iz Gering-verke u gradu Livnu saznali smo od njih neke detalje o odnosu s Talijanima i drugo, Jedan od njih, Ot, koji je putovao u Zagreb u vezi s razmjenom, odgovorio je slijedee na nae pitanje. 1. Kakvi su odnosi izmeu Njemake i Italije? Odgovor: Talijani su nai saveznici, kao to su Englezi vai. 2. Zato? Zato to mi znamo da nam Talijani u Jugoslaviji stalno ine smetnje i nastoje da pod svoj uticaj stave to veu teritoriju i s tim ciljem koriste sada

etnike Drae Mihailovia u Dalmaciji, Hercegovini i Bosni. Znamo da u Italiji struja princa Umberta ima snaan uticaj u vojsci i u pozadini i da su povezani s Engleskom i s raznim krugovima okupiranih zemalja Evrope. 3. Sta Njemaka preduzima protiv toga5 Mi paljivo pratimo tok dogaaja i u sluaju potrebe postupiemo energino u Italiji, Treba da znate - dodaje taj Nijemac da bi u Njemakoj bio veoma popularan rat protiv Italije. 4. Vjerujete li vi u Njemakoj u pobjedu na Rusijom? Vjerujem da e se rat protiv Rusije uskoro zavriti kompromisom, jer Njemaka treba da se obrauna s Engleskom. 5. Da li u Njemakoj ima politikih i vojnih krugova koji su nezadovoljni Hitlerovom politikom? Ima. To su katoliki centar Bjuninga, koji sarauje s engleskim krugovima i predstavlja opasnost. Osim toga, postoje krugovi u oficirskom koru, vjerovatno s Rundtetom na elu, koji nee dozvoliti da Hitler sasvim pokopa Njemaku. Dalje postoje komunisti, koji takoer mogu u kritinom momentu spasiti Njemaku. 6. Kakvo je raspoloenje narodnih masa u Njemakoj? Veoma loe. Naroito je pogorano u posljednje vrijeme kada mobilizacija obuhvata u sve veoj mjeri stare ljude. Narod u Njemakoj kae: zato na front ne idu mladi nacisti i gestapovci koji etaju njemakim gradovima i teror isu narod? 7. Kakav je odnos Njemake prema hrvatskoj ustakoj vladi Pavelia? Mi bismo ih poslali do avola sve i objesili kad bismo mogli u Hrvatskoj da naemo druge adekvatne linosti zbog toga to su te budale svojom krvoednom politikom podigle na ustanak veinu naroda i izazvale nezadovoljstvo. 8. Kakve su vae namjere Jugoslaviji? Nemamo nikakvih teritorijalnih pretenzija, nema su potrebne samo odreene komunikacije i sirovine .. .<0 Prije nego to je egzekutivu Kominterne obavijestio o stavovima Hansa Otta, Tito je Izvrnom komitetu Komunistike internacionale pisao o njemakoj elji da s jedne i druge stane ostave odkrinuta vrata za dalje pregovore i za stalnu mogunost razmjene zarobljenika. O tome koliko su Nijemci u okupiranoj Jugoslaviji bili zainteresirani da i dalje pregovaraju i razmjenjuju zarobljenike vidi se i iz depea generala Glaisea, koji je od naelnika generaltaba Wehrmachta Wilhelma Keitela traio suglasnost za voenje daljnjih
1

Josip Broz Tito, Sabrana djela, 12, str. 115-116.

pregovora s predstavnicima jugoslavenskih partizana, Keitel je, pritisnut zahtjevima, dao suglasnost uz objanjenje da je to njegova osobna odluka, a ne i stav Hitlera. Plan njemake vrhovne komande bio je da se pregovori i razmjene zarobljenika obavljaju iskljuivo na teritoriji NDH, jer su ljeta i jeseni 1942, kad poinju pregovaraki kontakti, na podruju NDH vodene najvee borbe. Generali i obavjetajci Wehrmachta smatrali su da e partizansku cjelinu bre razbiti i lake unititi ako s partizanskom komandom budu osigurali povremene kontakte. Naime, njemakim analitiarima nije bilo teko utvrditi uu zonu smjetaja Titovog taba, kad su utvrdili mjesto izailjanja parlamentaraca s Titovim ovlatenjima, Osim toga, vrh njemakog generaliteta na teritoriji NDH je vjerovao da se u pregovorima i prilikom razmjena zarobljenika moe postii neto to je uvijek moglo da bude od znaaja za njemake okupacione snage, kao, na primjer, makar i privremeno smirivanje borbenih operacija na teritoriji eksploatacija rudnika, ili na glavnoj eljeznikoj pruzi Beograd-Zagreb., ,1 Prva misija in. Hansa Otta uspjeno je zavrena. Konano su se pregovarai dogovorili o osobama za razmjenu. Kad s se Stilinovi i Ott vratili u Glamo bilo je najvanije dobiti suglasnost od Vrhovnog taba da se zarobljeni Nijemci iz Livna razmijene za one linosti koje Nijemci sad daju. Sve je to utanaeno do 4. septembra, kad su zarobljeni Nijemci poslani iz Glamoa preko Livna u Duvno. Zarobljenim Nijemcima se u Livnu prikljuilo 12 zarobljenih domobranskih oficira i 12 zarobljenih Livnjaka i Glamoana, Svi su oni 5. septembra odvezeni u Studeno Vrelo, gdje je - na jednoj poljani - obavljena razmjena. Iz njemakih, talijanskih i ustakih zatvora dovedeno je 49 pripadnika narodnooslobodilakog pokreta, koji su dakle, bili razmijenjeni za O t t o v u grupu Nijemaca i 24 izdajnika. Q tome je Kasche obavijestio Berlin depeom od 8, septembra; Energinim i zajednikim naporima Poslanstva i vojnoprivrednih oficira uspjeli smo da zamjenom oslobodimo osam reichsdeutschera firme 'Han1 Hans Ott je na sasluanju poslije rata izjavio: General-major Glejz Horstenau je, posle 9. septembra 1942. godine, kod feldmarsala Kajtela, na osnovu mojih podataka, prvi put pruio autentinu ne maku dokumentaciju s tanim pojedinostima i to je, kako mi je Glejz priao u januaru i ferbruaru 1943. godine, nastavio i kasnije. Bez obzira na vojniko izvetavanje rukovodnog taba Firerovog glavnog stana, Glejz je poluio i politiki uspeh, tj. da je Kejtel odobrio da se preko mene, kao civila, nastave pregovori o razmenama. Dakle, Glejz je neofictjelno mogio voditi pregovore s partizanima, to je omoguavalo daljnje upoznavanje partizana. Ovo odobrenje feldmarsala Kajtela, koji je uprkos Hitlerovom naelno suprotnom stanovitu shvatio efektivnu korist od ovog kontakta, bilo je preduslov da se moglo razgovarati s ovdanjim zapovjednikom za Jugoistok, odnosno njegovim tabom o naim planovima. Feldmarsalu Kajtclu je moja linost bila poznata, to se videlo iz neuobiajenog odlikovanja, iji je dokumenat nosio Kajtelov potpis*

Razmjena zarobljenika kod Pilina Hana - Posuje poetkom septembra 1 9 4 2 . godine.

U borbama za ranjenike u blizini Gornjeg Vakufa zarobljen je major Arthur Strecker. K o m a n dant Druge proleterske divizije Peko Dapevi i komesar. Mitar Baki razgovaraju sa Streckerom preko kojeg je uspostavljena veza s viim njemakim komandovanjem.

Faksimil punomoja Koi Papoviu, komandantu Prve proleterske divizije za pregovore sa Nijemcima. U donjem dijelu cedulja koju su Nijemci izdali Koi Popoviu kao propusnicu za povratak na slobodnu teritoriju.

sa Leichmetall A.G.' koji su svojevremeno, prilikom partizanskog napada na Livno, pali neprijatelju u ruke ... Imenovani se nalaze u Mostaru .. ,1 Pet dana poslije razmjene, 10. septembra, Tito je o razmjeni i nekima od razmijenjenih pisao Centralnom komitetu KPH. Budui da su - pisao je Tito - skoro svi ovi drugovi s vae teritorije, to vas obavjetavamo o njihovom dranju na policiji i u logorima, kao i o njihovom rasporedu. 1. Pavao Daskijevi, svrio srednju poljoprivrednu kolu, star 22 godine, stupio u Partiju marta mjeseca o. g. i bio lan jedne terenske elije u Zagrebu. Na policiji se drao izdajniki. Priznavao tereenja, teretio i provalio Ferdu Mandia i Stjepana Bubania, koji se sada nalaze negde u partizanima, zatim provalio Vjekoslava Dolinia, sada u policiji. Odlukom CK KPJ od 8. o. mj. iskljuen je iz KPJ zbog izdajnikog dranja i rasporeen u I proletersku narodnooslobodilaku udarnu brigadu. 2. Nikola Cvita, radnik iz Garenice, star 30 godina, u Partiju stupio maja 1940. godine u Zagrebu. Prijem mu saoptio Ivan Burija, koji se sada nalazi u logoru. Uhapen 7. VII 1942. u kui svoga brata, gdje je bila smjetena tamparija na kojoj su raeni partijski materijali Mesnog i Centralnog komiteta. Na taj posao doao je kao rejonski tehniar. Teretila ga je Cincipinka, a prije toga je priznao lanstvo i provalio Daskijevia, Dolinia i iskljuenog iz Partije Antona Rihtnera, koji se sada nalazi u logoru. Odlukom CK KPJ iskljuen je iz Partije zbog izdajnikog dranja na policiji. Upuuje se vama radi rasporeda. 3. Vladimir Radocvi, automehaniar iz Zagreba, star 17 godina, nije bio lan Partije niti SKOJ-a. Neto je radio u omladini, Uestvovao u paljenju njemakog slagalita benzina i prilikom polaska u partizane bio uhapen. U vezi s izvrenom akcijom teretio je Ivana Kranelia i jo jednog druga. alje se vama na dalji raspored 4. Anton Alaber, student agronomije iz Slavonskog Broda, star 21 godinu. U Partiju stupio 8. juna na Brau, a 9. juna uhapen u istom mjestu zbog odravanja veza sa partizanima i s poznatim komunistima. Kako na Brau tako i na ustakom redarstvu u Zagrebu nije nita priznao. Upuen u PK KP za Dalmaciju radi daljeg rasporeda. 5. Ivan Kraneli, obuarski radnik iz Donje Stubice, star 22 godine. Stupio u Partiju marta 1940. godine. Prijem mu je saoptio Jovo Strievi, koji je sada vjerovatno u partizanima. Prije i poslije stupanja u Partiju radio aktivno u sindikatima i meu omladinom. Uhapen je kao sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a u Zagrebu, naletjevi na policijsku zasjedu u radionici Mar' Slavko Odiif, fiazn. dj, str. 76.

8 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.

113

tina Pribania. Tereen je od vie njih, ali nije nita priznao, nikoga teretio ni provalio. Odlukom CK KPJ odreen je za Politodjel, tj. po skojevskoj liniji. 6. Mira Paut, srednjokolka iz Zagreba, stara 16 godina. Od osnivanja NDH poela aktivno raditi u SKOJ-u. Prvog jula ove godine uhapena zbog veza s partizanima, odailjanja sanitetskog materijala i drugih potreba. Po svoj prilici bila je i kurir izmeu nekih drugova u Zagrebu. Bila je tuena, ali nije nikoga teretila niti provaljivala. Upuuje se vama na raspored. 7. Marica Zastavnikovi, inovnica u Dravnom tajnitvu za promibu, iz Rume, stara 45 godina. Nije lan Partije, prije nego to je uspostavila veze s naim drugovima, bila je tajnica kotarske organizacije HSS-a u Zagrebu, tj. prije kapitulacije Jugoslavije. Provaljena i tereena od Marine Gregori. Nije nita priznavala, niti koga teretila, Zadrana pri Vrhovnom tabu. 8. Krunka Zastavnikovi, inovnica iz Zagreba, stara 22 godine. U Partiju stupila marta mjeseca o. g. Prijem joj saoptili Milovan Cubranovi i Ivan Karli, koji se sada nalaze u logoru, prvi teko bolestan. Uhapena 14. jula. Tereena od Marine Gregori, Cincipinke, partizana Dasovia i Vladimira Lonaria. Nije nita priznala niti koga teretila. 9. Marina Novosel, profesor iz Zagreba, stara 30 godina. U Partiju bila primljena 1937. godine u Zagrebu, a iskljuena 1939. godine odlukom CK KPJ kao nepartijski elemenat. Od tada neaktivna, sluajno uhapena. Upuuje se vama na dalji raspored. 10. Nada Brni, student iz Zagreba, stara 24 godine. U Partiju bila primljena 1940. godine i odmah se pasivizirala. Nije lan Partije. Upuuje se vama na dalji raspored. Uhapena sluajno. 1 Anka Vueti, uiteljica iz Brinja, stara 47 godina. Nije lan Partije. Uhapena 15. marta o. g. i sprovedena u logor u Bakru, kod Talijana, odakle je putena i ponovo uhapena 24. juna. Upuuje se vama radi odreivanja nekog posla. 12. Bosiljka Krajai-Evi, privatna namjetenica iz Zagreba, stara 29 godina, stupila u Partiju 1939. godine u zagrebakoj organizaciji. Uhapena sluajno na ulici. Ispitivana o poslovanju knjiare 'Svjetlost'. Dobro se drala. Odlukom CK KPJ odreena za Politodjel. 13. Olga Kovai, privatna inovnica iz Zagreba, stara 29. godina. Stupila u Partiju 1935. godine. Uhapena 28. juna pod sumnjom da odrava veze s Bebom i Bakariem i da je lan Partije. Nije nita priznala. Odlukom CK KPJ odreena u Politodjel. Danas smo uputili predstavku Ministarstvu domobranstva za razmjenu zarobljene grupe avijatiara za drugove Hebranga Andriju, Zlatu Segvi, Lav-

evi-Luci Ivana, Pavcli Anu i Novosel Ozrena, koji se prema naknadnim obavjetenjima nalaze na policiji i u logoru.1 Tito je CK KP Hrvatske obavijestio da e za koji dan biti razmijenjena i Vanda Mates za vjerenicu jednog razmijenjenog Nijemca koja se nalazi u Livnu,2 Prilikom razmjene u Studenom Vrelu kod Posuja bio je prisutan i in. Hans Ott. Vratio se u Zagreb s razmijenjenim Nijemcima i o svemu to se dogodilo i to je zapazio opirno je izvijestio i generala Glaisea i Gestapo. Generalu Glaiseu je tom prilikom predao novi partizanski prijedlog za razmjenu zatvorenika koje Tito poimenino spominje u pismu CK KPH. Osim Otta, o eventualnoj novoj razmjeni njemakim i kvislinkim vojnim vlastima pisao je, po nalogu Vrhovnog taba, i tab 1. proleterske brigade. O tome ima dosta podataka u tekstu pukovnika Sekule joksimovia:3 . . . Razmenom sa Nemcima kod Posuja nisu u potpunosti bila zadovoljena ni potraivanja predstavnika NOP-a. Zbog toga se, kao ovlaen organ, tab Prve proleterske NOU brigade ve trei dan po izvrenoj razmeni, tj. 8. septembra 1942. godine pismeno obratio nemakom generalu u Zagrebu Glezu Horstenau i izrazio spremnost za nastavak kontakta radi pregovora o daljoj razmeni. Teite zahteva delegata NOP-a odnosilo se u prvom redu na pojedine istaknute pripadnike NOP-a i revolucionare koji su pali u ruke ne samo okupatorskih vlasti ve i ustakih organa i uvani po njihovim zatvorima i logorima. U sreditu, pak, panje Nemaca u to vreme bila su potraivanja zarobljene vazduhoplovne posade oborenog aviona ustake NDH 'Savoja Marked' kod Kupresa koja je dejstvovala u korist Nemaca. tab Prve proleterske NOU brigade je ve 10. septembra obavestio Ministarstvo domobranstva u Zagrebu i Veliku upu Hum u Mostaru da je spreman da izvri zamcnu pomenute vazduhoplovne posade, ali mesto i vreme razmene nisu odmah utvreni. Istovremeno je jedan od lanova oborene posade bio upuen u Mostar i Zagreb, da bi vlastima Pavelieve Nezavisne Drave Hrvatske preneo najavljenu ponudu o razmeni zarobljenika.. ,4

Josip Broz Tito, Sabrana djela, 12, str. 3335. U komentaru navedene knjige kae se da je Mi-

nistarstvu domobranstva pismo s prijedlogom za razmjenu uputio tab 1. proleterske brigade, a da su zarobljeni avijatiari iz oborenog aviona kod Kupresa (bojnik Romeo Adum)
2 3

Isto, S.Joksimovi, Prtgpvwi predstavnike NOP' i nemakag Vtrmahta o razftier.i ZrMjmika za irmir bitki

na Nmta, Godinjak drutva istoriara Bili, 1972, godine.

4

Koplja ovog pismenog dokumenta Prve proleterske natodriooslobodilake udarne brigade od

10. septembra 1942, godine nalazi se u Vojnoistorijskom institutu reg. br. 19/4, kutija 701, kao i drugo pismo od 24. septembra 1942. godine, reg, br. 9 - 1 / 8 kutija 92.

Poslije ovog pisma taba Prve proleterske, Glavni stoer Ministarstva domobranstva pristupio je ozbiljno pripremama za razmjenu. Ali i u ovom sluaju neki potinjeni organi Ministarstva domobranstva namjerno su poeli ometati akciju, uslijed ega je dolo do zastoja i odugovlaenja. Sve se to tako zapetljalo da je krejem septembra 1942. godine Ministarstvo domobranstva odgovorilo da Glavni stoer nije u mogunosti udovoljiti zahtjevu Prve proleterske brigade. Zapravo, ustake su vlasti bile veoma zainteresirane za sam proces razmjene. Naravno teile su da iz toga izvuku to vie koristi. Dobro znajui interes Nijemaca i njihove postupke oko razmjene zarobljenika s NOP-om, jer su i neposredno u to bili ukljueni, a kako su se mnogi traeni pripadnici NOP-a nalazili u njihovim logorima i zatvorima, to su oni u mnogome htjeli i mogli utjecati na konani ishod dotinih razmjena, Za vrijeme spomenutih, septembarskih pregovora, vodenih kod Posuja izmeu Velebita i Otta, ili u prepisci s Nijemcima odnosno ustakim vlastima, na Manjai su, sjeverno od Mrkonji-Grada prema Banjaluci, dvije krajike i jedna proleterska brigada pod komandom Koste Naa razbile snanu njemako-ustako-etniku ofanzivu. Ojaana etvrtom crnogorskom brigadom i Treim krajikim odredom, ta je grupa 24. septembra napala Jajce. Za odbranu Jajca jednako su bili zainteresirani i ustae i Nijemci. Prije svega, zbog koritenja odreenih privrednih kapaciteta, posebice proizvoda kemijske industrije, iz tvornice fero-silicija kao i proizvodnje klora. A, osim toga, u Jajcu se nalazila i znaajna hidrocentrala. Poto je grupa ovih brigada 25, septembra zauzela Jajce, teite borbi preneseno je u dolinu Vrbasa. Pored vee koliine ratnog plijena, brigade Koste Naa u Jajcu su zarobile i grupu Nijemaca iz Bosanskog elektrinog akeionog drutva U toj su grupi bili direktor in. Otmar Siegelhuber, glavni knjigovoa Franz Leinschtz, slubenica Rosi Mehr i trgovac iz Jajca Otto Beuer. Kad su se partizani poetkom oktobra povukli iz Jajca, poveli su sa sobom i vie od 450 zarobljenika, meu kojima su bili i spomenuti slubenici akcionarskog drutva Elektro-Bosna. Centralni biro ovog akcionarskog drutva u Zagrebu 19, oktobra obavijestio je generala Edmunda Glaisea Horstenaua o zarobljenicima iz Jajca i ukazao na mogunost njihove razmjene za komuniste koji se, navodno, nalaze u zatvoru travnikog okrunog suda. Neto kasnije, 25. oktobra, tab Prve proleterske NOU brigade predloio je Komandi njemakih vojnih snaga u Banjaluci razmjenu za lanove akcionarskog drutva Elektro-Bosna. Jedan od zarobljenika, knjigovoa Franz Leinschtz, upuen je u Banjaluku da posreduje u pregovorima oko predloene razmjene. tab Prve proleterske brigade

u svom je pismenom prijedlogu sugerirao nain, mjesto i vrijeme, izvravanja razmjene ali ovo pitanje ipak ostaje dugo nerijeeno.1 Visoke linosti Wehrmachta, u Sarajevu i Zagrebu, izuzetno su bile zainteresirane za sudbinu Nijemaca zarobljenih u Jajcu. Njemaki konzul u Sarajevu, dr Gerdes, kojemu je konzulat sluio za poslove Abwehra, predlagao je SA-generalu Kascheu da se pitanja ove razmjene maksimalno intenziviraju. U poslove oko toga ukljuio se i voda SS ureda u Sarajevu Sturmbannfhrer Alfred Heinrich, poznat kao uspjean pregovara s etnikim vojvodom Dobroslavom Jeveviem, Heinrich je bio uvjeren da e ukljuenjem u pregovore s predstavnicima Vrhovnog taba NOPO i DVJ obradovati svoga efa gruppenfhrera Heinricha Mllera, mada je morao znati da je reichsfhrer SS Heinrich Himmler pripadnicima Gestapoa i SS zabranio sudjelovanje u pregovorima s predstavnicima NOP-a. Glaise-Horstenau je s vie strana obavijeten o prijedlogu partizana da razmijene zarobljenike iz Jajca. Po preporuci kapetana Hansa Hey ssa, o tome ga je najdetaljnije mogao obavijestiti Franz Leinschtz. Glaise i Kasehe i ovaj put su se sloili da se svi zarobljeni njemaki dravljani to prije razmijene. Pregovori su uspjeno voeni 17. novembra 1942. kod Livna. Njemaku armiju i dravu ovaj put su, uz neophodnog Hansa Otta, predstavljali kapetan Hans Heyss (on je bio ef delegacije) i Sturmbannfhrer Heinrich, za ovu priliku u uniformi majora Wehrmachta. U delegaciji Vrhovnog taba bili su dr Vladimir Velebit, predstavljen kao Vladimir Petrovi, i Mihovil Tartalja Mia. Dr Vladimir Velebit za sve vrijeme pregovora naglaavao je obostrani interes da se partizani, s njemake strane, priznaju kao ratujua oruana snaga, ali ni Heinrich ni Heyss nisu naravno o tome mogli samostalno odluivati, to je Velebitu ionako bilo jasno, ali im je ozbiljno predbacivao nehat u traganju za zatoenim pripadnicima NOP-a. Velebit je inzistirao da njemaka strana konano utvrdi gdje se nalaze sve traene osobe, neovisno o tome jesu li u njemakim, talijanskim, maarskim, bugarskim ili ustakim logorima i zatvorima. U ovim pregovorima pokrenuto je i pitanje novih njemakih zarobljenika, koje su partizanske jedinice zarobile u raznim mjestima tokom borbi u bihakoj operaciji, koja je poela 2. novembra napadom na sam Biha. Poslije pregovora kod Livna, uestala je prepiska s jedne i druge strane. A u svim tim poslovioma posebno se zalagao prvi pregovara, Hans Ott, koji je, na prijedlog Glaise von Horstenaua, odlikovan - kao i u prvom svjetskom ratu - eljeznim kriom II reda.
1

S. Joksimovi, n a m dj. str. 78

DIDO KVATERNIK TRAI PREGOVORE

Ujutro 27. augusta 1942. godine dva su automobila krenula izlokanom cestom iz Nove Gradike prema Sirau, U prvim kolima bili su prvorazredni uglednici ustake policije: Karlo Wagner, koji e 1944. godine postati nadstojnik politikog odsjeka Redarstvene oblasti za grad Zagreb i Mirko Vutuc, zamjenik ravnatelja ustake nadzorne slube i ef odsjeka za politiko redatstvo, prvi do zloglasnog Dide Kvaternika. Osim ofera Josipa Budisavljevia, s uglednicima UNS-a bio je i izvidnik Franjo Cvizak. U drugim kolima nalazio se jedan SS-oficir sa dva pratioca. Ili ih je put do Okuana zamorio, ili su se pak plaili da ne nalete na partizane, kojih je na Psunju, u zoni Bijele Stijene, bilo sve vie nekako im se nije ilo dalje. Tek kad su ih tu, u Okuanima uvjerili da je put do Pakraca, i na sjever do Siraa sasvim siguran, krenuli su cestom uz planinu. No, obavjetenje da partizana na tom sektoru nema bilo je netono. Ve kod sela Trnakovca, osam kilometara od Okuana, efovi Ustake nadzorne slube i esesovci naoe se u partizanskoj zasjedi. SS-oficir i njegovi pratioci u kratkom su okraju poginuli, a Vutuc i Wagoer se predali. Grupa partizana, koja je izvela akciju, odmah se povukla u bazu, vodei sa sobom zarobljene glaveine ustakog ministarstva unutranjih poslova. Dido Kvaternik, neposredni ef i bliski prijatelj Mirka Vutuca, koji je, kao i Wagner, bio stari ustaa te zbog ustake djelatnosti zatvaran u Kraljevini Jugoslaviji, im je obavijeten o zarobljavanju svojih ljudi, naredio je da se odmah stupi u dodir sa tabom partizanskog odreda u Psunju radi pregovora. Novogradiki ustaki stoernik inenjer Sauni, ravnatelj upskog redarstva Dragutin Draenovi i kotarski predstojnik Ivan Bertolovi uputili

su ve 28. augusta iz Nove Gradike partizanima na Psunju pismenu ponudu za razmjenu Wagnera i Vutuca. Ponuda je za partizane bila veoma povoljna: za dvojicu zarobljenih ustaa novogradiki su glavari nudili vei broj zatoenih osoba; doslovno su pisali: elimo da ovu dvojicu pustite na slobodu u koju svrhu vam nudimo putanje na slobodu stanovitog broja vaih drugova.1 Istovremeno je i Dido Kvaternik obavijeten da je postupljeno po njegovom nareenju: Savezno sa vaim brzoglasnim nareenjem da se odmah stupi u dodir sa tabom partizanskog odreda u Psunju radi pregovora oko izruenja zarobljenih Vutuca i Wagnera uz nadoknadu stanovitog broja partizana - zatoenika, odaslano je pismo takvog karaktera po Milanu Krnjajiu. Predmetni je danas u 10 sati odveen iz ovouredskog zatvora u pravcu Benkovac-Bijela Stijena i tamo na otvorenoj cesti puten na slobodu sa zadatkom da se uputi u Psunj i stupi u vezu sa odmetnicima... tabu partizanskog odreda na planini Psunj ustaki efovi iz Nove Gradike, izmeu ostalog piu: . . . Ukoliko mi odmah prihvatimo va pismeni protuprijedlog saobit emo vam to po ovom istom donosiocu pisma i staviti prijedloge u pogledu vremena i mjesta izmjene zarobljenika, a za sluaj da va pismeni prijedlog ne bismo mogli odmah prihvatiti predvidite u vaem pismenom protuprijedlogu mogunost pregovaranja kako smo gore naveli. Slobodno predvidite sve mjere opreza u vaim protuprijedlozima za pregovaranje u pogledu sigurnosti vaih izaslanika kao to emo i mi preduzeti potrebne mjere opreza, iako vam moemo rei da nas pri tome ne vodi nikakva zakulisna misao nego potena namjera da izvrimo ponueni posao. Kako bi se izbjeglo nepotrebno odugovlaenje pregovora predlaemo, da izaberete vrijeme i mjesto pregovaranja koje bi bilo jednako pogodno za sigurnost pregovaraa obiju strana... tab Tree operativne zone narodnooslobodilakih partizanskih odreda Hrvatske ustaku je ponudu ocijenio vrlo povoljnom. Mnogo je bilo znaajnih drugova u logorima. ivot svakog od njih bio je dragocjen. Stoga je, poslije analitikog savjetovanja u tabu zone, upskoj redarstvenoj oblasti u Novoj Gradiki 29. augusta upuen sljedei odogovor: Ovaj tab pripravan je da stupi u pregovor s viim ustakim vlastima po pitanju zamjene spomenute zarobljene gospode za one rukovodee borce narodnooslobodilake fronte koji se nalaze u rukama ustakih vlasti. Ukoliko su vie ustake vlasti voljne da stupe u pregovore, kao i ostale eventualne
1

Slavko Odi, n a m dj. str. 75

prijedloge, neka iste dostave ovom tabu u roku od tri dana, tj. do 1. rujna u 20 sati... Predlae se gornjem naslovu da odmah poduzme sve mjere da se ne provode bilo kakve represalije u vezi sa zarobljavanjem, jer e u protivnom nastupiti posljedice koje nisu nimalo u interesu zarobljenika. Iz Nove Gradike su odgovorili odmah: Do danas nismo upotrijebili nikakve represalije na cijelom podruju ove upske redarstvene oblasti. U tom smo smislu upozorili sve podrune ustake i redarstvene oblasti, da se ne bi dogodile nekakve represalije protiv partizanskih zarobljenika ... Pripravni smo da stupimo u pregovore sa izaslanicima naslova po pitanju zamjene zarobljenika. U tom smo smislu uputili naslovu jo u petak dne 28. VIII. 1942. godine pismo po jednom od vaih suboraca. Prema tome, moe se vidjeti da imamo najozbiljnije i najpotenije namjere, jer smo to pismo uputili po jednom od uglednih lanova partizana,., U tom pismu je bio podatak od izuzetnog znaaja za rukovodstvo narodnooslobodilakog pokreta: ovjek koga su do tada redom traili svi partizanski pregovarai, odjednom je, i netraen, ponuen za razmjenu - lan Operativnog rukovodstva CK KPH Andrija Hebrang. Kao da je Didi Kvaterniku bilo zaista stalo da Hebranga dade za svog Vutuca! Kvaternik je, naime, odreujui nain voenja pregovora, odredio i prvu trojku za razmjenu: Pregovori koji e se voditi izmeu naih i vaih izaslanika nareeni su od zapovjednitva Ustake nadzorne slube, te iste moete smatrati strogo slubenim. Voljni smo za izmjenu zarobljenika g. Vutuca i Wagnera ponuditi slijedee osobe 1. Andriju Hebranga, priv. namjetenika, lan Cent. kom. KPH. 2. Olgu Kohn, privatnica, simpatizer komunizma. 3. Bogdanku Podunavac, studenticu prava, lan SKOJ-a, tj. one osobe oko ijeg izruenja ne bi bilo nikakve tehnike zaprijeke, poto se iste nalaze u ovom uredskom zatvoru. Ovo nije stanovit broj i izaslanici ga mogu tokom pregovora bezuvjetno povisiti. Mjesto sastanka jest 200 metara istono od puta kod junog dijela sela Cage i to od prvih kua uzevi od Okuana, Na istini na kojoj e se nalaziti izaslanici biti e zabodena na koplju bijela zastava. Vrijeme sastanka jest 1. rujna u 10 sati prije podne. Nai izaslanici biti e g. Ivan Bcrtolovi, kotarski predstojnik i Dragutin Draenovi, upravitelj upske redarstvene oblasti koji e se iskazati osobnim iskaznicama.

tab Tree zone je itekako bio zainteresiran da Hebrang to prije bude meu partizanima, ali nije prihvaena ustaka ideja o vremenu, mjestu i uvjetima pregovora. ustra urba ustaa oko razmjene dala je naslutiti njihovu veliku zainteresiranost za Vutuca i Wagnera. Stoga je rijeeno da se za razmjenu trae jo prije rata uhapeni lanovi najueg partijskog rukovodstva Hrvatske, dvojica koji su s Radom Konarom reorganizirali KPH 1939. Mirko Bukovec i Marijan Krajai, te Henrik Znidari, uhapen u Zagrebu poetkom 1942. godine. U vrhu liste petnaestorice traenih komunista bio je Andrija Hebrang, kojeg su i ustae upisale na prvo mjesto. Osim te etvorice Olge Kohn i Bogdanke Podunavac, koje su ustae nudili, zatraeni su: dr Mladen Ivekovi, Dana Popovi, Pero Prodanovi, Ivo Saraji, Stevo Sabi, Milan Torbica, Ivanka Komar, Julius Eker i Vladimir Lonari. Kurir taba Tree zone predajui pismo s listom logoraa, po dogovoru sa Psunja, predloio je ustaama da pregovori ponu 5, septembra, s tim to e se mjesto pregovaranja naknadno utvrditi. Ustae su i ovoga puta odmah odgovorile Mi emo svakako nastojati najbrim nainom doi do potrebnih podataka i udovoljiti vaem traenju, a ukoliko nam ne bi uspjelo doi do povoljnog rezultata, mi emo staviti na uvid 50 vaih politikih istomiljenika, lienih slobode, izmeu kojih ete moi po volji birati. Razumije se da e prvenstveno biti uzete u obzir osobe navedene u predmetnom dopisu. Traganje za traenim linostima, ini se, nije bilo ni brzo ni uspjeno. Tek 10. septembra ustae su ustvrdile da je od traene petnaestorice samo estoro ivih: . . . Za ostale nismo mogli dobiti nikakve konkretne podatke gdje se nalaze, te stoga predlaemo naslovu da stavi novu ponudu s veim brojem osoba, koje bi odgovarale, i to iz razloga to imamo najiskrenije namjere izvriti izmjenu zarobljenika, te u tu svrhu poveavamo broj osoba odreenih za izmjenu na 30 (trideset). Ukoliko bi naslov pristao, predlaemo samu izmjenu izvriti na slijedei nain: Mi bi najprije iz naih zatoenikih logora uputili naslovu 4 zatoenika, a meu njima Bogdanku Podunavac, te po primitku istih vratili bi nam jednog zarobljenika. Nakon toga uputili bismo naslovu opet drugih osam predloenih osoba, meu kojima bi se nalazili Andrija Hebrang i Olga Kohn. Upuivanjem i primitkom ove druge grupe mogao bi se naslov podpuno osvjedoiti da emo sa nae strane nastaviti daljnjom izmjenom i zadnje, tree grupe od 18 osoba, a koja bi uslijedila odmah po povratku drugog zarobljenika.

Naravno, predmetna utanaenja dolaze u obzir samo u sluaju sporazuma o svim osobama, koje budu po naslovu zatraene, a mi budemo u mogunosti iste dostaviti naslovu na raspolaganje. Mada je na Psunju ispoljena iskrena alost zbog smrti Bukovca, Krajaia, Znidaria i ostalih drugova, prijedlog novogradike upske oblasti prihvaen je sa zadovoljstvom. Komesar taba Tree (slavonske) zone partizanski stav izloio je u pismu od 16. decembra: Od spomenute petnaestorice dajete nam samo estoricu. elimo prvo da saznamo o sudbini ostalih, za koje naslov navodi da o njima jo nije dobio konretne podatke, pa tek onda ovaj tab moe pristupiti sastavljanju novih prijedloga. U principu se slaemo sa prijedlogom naslova, to se tie same izmjene. Da bi dokazali partizanskoj strani koliko im je stalo do Vutuca i Wagnera, Kvaternik je uputio iz Zagreba svog izaslanika, dra Aleksandra Benaka. specijalnog opunomoenika vlade NDH, sa zadatkom da pregovore privede kraju i, ako je mogue, da onemogui partizansku stranu u daljim ucjenjivakim odgovorima. Istovremeno je iz logora po specijalnom ustakom kuriru na Psunj poslano pismo Andrije Hebranga: Stekli smo uvjerenje da oni taj posao ele posve iskreno obaviti... da je itav ovaj pothvat od strane gospode iskren i bez ikakve skrivene zamisli... Nekih drugova koje ste traili za izmjenu nema vie pa vam zato predlau neke druge i vei broj. upska redarstvena oblast 18. septembra ponudila je za razmjenu ovih trideset osoba: Andrija Hebrang, dr Mladen Ivekovi, Bogdanka Podunavac, Olga Kohn, Vladimir Lonari, Ivanka Komar, Vilma otari, Aleksandar Tuhtan, Duan Deanovi, Stjepan Mileti, Stjepan Mai, Stjepan Jarec, Ivan Mesari, Nikola Simovi, Vinko Grebni, Jiira Ljubeti, Duanka Pavlov i, Ana Vagner, Viktor Poslek, Stjepan Dasovi, Martin Pribrani, Anka Cerovac, Eugen Baki, Franjo Sremp, Safet Salihodi, Rudolf Simi, Josip SpoIjari, Jovan anak, Stjepan Mokus i Josip Slari. Na raunajui Andriju Hebranga, Ustaka je nadzorna sluba u ovaj spisak unijela i neke koji su u logoru zavrbovani za pijunski rad u korist okupatora i ustaa. Prvi je izdajniki akt priznao Stjepan Dasovi Stipe.1 Poslije rata Olga Kohn je takoer priznala da je bila vrbovana, pa je 6, jula 1951. godine osuena na 12 godina strogog zatvora.
U komisiji za provjeru zamijenjenih bili su Andrija Hebrang, Pavle Gregori i Vladimir Kurt. lanovi komisije su ispitivali one zamijenjene zarobljenike na koje je ponajvie sumnjao Hebrang. Dvojica su strijeljana. Neki misle da nisu strijeljani zbog suradnje s UNS-om, jer to nije utvreno, nego rato to je ustanovljeno da su se pred policijom za vrijeme istrage loe drali.
1

Razmjena je izvrena 23. septembra 1942. godine. Ustae su umjesto 30 dovele 33 zarobljenika. Objasnili su da nisu mogli pronai prethodno ponuenu trojicu, pa su za njih - samo da razmjena ne bude odgoena - dali estoricu. Dr Mladen Ivekovi kasnije e, u jesen 1942, u Bihau pisati kako su, vezani po dvojica, prevezeni najprije eljeznicom do Okuana, a poslije kamionom do Caga, mjesta zamjene. Opisuje i in razmjene: Ne brdacu je, prema utanaenju, leprala bijela zastava. Uz cestu bile su postojene njemake ete. Gore, na brdacu, sigurno osiguravaju nai partizani sve putove. Polazimo u koloni prema bijeloj zastavi. Tamo su se ve pojavili zarobljenici Vutuc i Wagner s jednim partizanom pregovaraem. Stoji nas trideset prema dvojici. Kod bijele zastave! Zarobljenici se smjekaju. Prvi partizan, kojeg smo vidjeli, Slobodan, politkom II bataljona I slavonskog odreda, vodi s agentom, koji nas je doveo na brdace, posljednje pregovore o nainu izmjene. Sada nam tek odvezuju ruke. Slobodni kreemo brzim koracima dalje uzbrdo. Kad sam se osvrnuo, vidio sam Vutuca i Wagnera kako su iz svih sila potrali nizbrdo, prema cesti, gdje su ih ekale ustae i vabe., .1 Karlo Warier je poslije razmjene, im je stigao u Gradiku, uputio telegram Didi Kvaterniku: Gospodine zapovjednice, kolega Vutuc i ja zahvaljujemo se od sveg srca i obeajemo da emo se potruditi da imadnemo zajedno onoliko djece koliko je partizana za nas dato, tako da se brojano nita ne tetuje.

Mladen Ivekovi Nepokorena zem/ja, Zagreb, 1945, str. 2 3 - 2 4 .

RAPORT POTPUKOVNIKA SEVEROVIA

Ba kad su u Bihau poele zavrne pripreme za Prvo zasjedanje Antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije, onoga dana kad Tito diktira pozivnice vijenicima, 18, novembra, novoosnovana 4. udarna divizija 1. bosanskog udarnog korpusa NOV probila je njemako-ustaki utvreni front zvan Jugozapad, od Bosanskog Novog do Ljubije. U tim je borbama zarobljena bojna 1. domobranske pjeake pukovnije, razbijena ustaka 6. trajna i jo dvije domobranske satnije. Brzim dovlaenjem pojaanja, njemaka 714. pjeadijska divizija obranila je rudnik Ljubiju. Operacijama jedinica NOV rukovodio je komandant 1. korpusa Kota Nad Za etiri-pet dana borbi iz neprijateljskog je stroja izbaeno preko 1.550 vojnika, podoficira i oficira. Oko 600 vojnika i oficira je zarobljeno. Meu zarobljenicima bio je i domobranski pukovnik Ivan Severovi, zapovjednik ustako-domobranskih jedinica koje su u sastavu njemakih snaga drale izuzetno snano utvrenu liniju Jugozapad. Sa Severoviem je zarobljen i domobranski oficir Teufik Pleteli. Obojica su bili oficiri Kraljevske jugoslavenske vojske. Desetak dana poslije njihova zarobljavanja, kad su pomno ispitani svi zarobljenici, 2. decembra 1942. godine, tab 4. divizije, kojom su komandirali Josip Maar Soa i Milinko Kui, predloio je ustako-domobranskoj komandi da se izvri razmjena domobranskih oficira za zatvorene pripadnike narodooslobodilakog pokreta. Na prijedlog taba 4. krajike divizije ustae su odgovorile vrlo brzo: U spoju vaeg pisma od 2. decembra 1942. godine pod brojem 6199, saopava vam se da su za zamjenu zarobljenog potpukovnika Ivana Severo-

vica i natporunika Teufika Pletelia zatraene osobe, tj. Mubera Karabegovi i Jelica Herceg. Zatraene su od zapovjednitva banjalukog zdruga u Banjaluci, i tamo su na raspolaganju. Trea zatraena enska Zaga Umievi nije jo mogla biti pronaena kod odnosnog etnikog zapovjednitva, te e vam se takoer saopiti im bude naena. Kako se ova zamjena ne bi otegla, predlaemo da zamjenu izvrimo odmah, a navedena Umievi uputit e vam se naknadno, a ukoliko ne bude pronaena imenujte vi jednu odgovarajuu osobu koja e vam se uputiti.. .1 Poslije razmjene, 15. januara 1943. godine, Ivan Severovi je po nalogu svog generaltaba to jest glavnog stoera pisao i o tome kako je zarobljen i o onima koji su ga drali u zarobljenitvu; Ja sam se naao u jednoj uvali, gdje sam legao za jedno oboreno stablo, sa namjerom da doekam no i da se po noi pokuam prebaciti kroz neprijateljske redove do 12 asova poslije pola noi. Meutim, kako smo bili opaeni od partizana, isti su odmah za nama razasuli patrole od kojih je jedna naila i na mene i to tako iznenadno, da ih nisam primijetio dok nisu uprli puke u mene i viknuli* 'Predaj se'. Tu sam bio odmah na licu mjesta svuen, oduzete su mi sve vrijedne stvari, osim lisnice s novcem i tek poslije odveden kod njihovog zapovjednika Bojne. Ovaj mi je ispripovijedao da je on drao posjednut poloaj ispred fronta 12. p. p. za cijelo vrijeme napada, kao i poslije ovoga, kako ova ne bi eventualno pola u protivnapad. Isto tako ml je rekao, da je ve dobio izvjee iz Suhae, da je jedna grupa domobrana pobjegla u tom pravcu i da su nas njihove patrole ve po umama traile i oekivale. Neto kasnije bio je uhvaen i dopraen kod istog zapovjednika i natporunik Pleteli sa jednim domobranom, dok su neto kasnije uhvatili jo jednu grupu domobrana od onih koji su bili sa nama. No ipak mi se ini, da je jednom dijelu iz te grupe uspjelo da pobjegne... Sutradan su domobrani i doasnici otputeni i sa sprovodnicima krenuli kui, dok su nas astnike zadrali. Tog istog dana, tj. 20. u noi probudili su mene i podasnika. Poveli su nas samovozom. Vozili smo se oko pola sata hoda, a onda sili i produili pjeke u umu do drvenih baraka, koje su bile osvijetljene i tu smo prenoili. Ujutro sam bio pozvan od komandanta korpusa (Koste Naa) na presluanje. Tu je uglavnom htio saznati jainu posada u Bosanskom Novom, Prijedoru i Sanskom Mostu, kao i jainu snaga koje su sudjelovale u napadau na Kozaru. Poto sam energino odbio dati ma
Arhiv Vojnoisiorijskog instituta JNA, kutija 75, reg. br. 12 10-1. Jedan dio podataka koji se od-

nose na operacije NOV 1 POJ s ciljem razbijanja linije Jugozapad autorima je dao Branko Damjanovi, pukovnik u penziji.

kakve podatke, malo se ljutio i prijetio, ali se poslije smirio i na kraju mi saopio da e za mene traiti zamjenu kao i za natponinika Pletelia, dok e ostali biti puteni kuama.. .1 Pismo za razmjenu zarobljenika napisao je komandant 4. divizije Josip Maar Soa. Adresirano je na najbliu neprijateljsku jedinicu. Pismo s prijedlogom za razmjenu krajikih komunistkinja za Se vero vica pristao je odnijeti domobranski porunik Bakovi, zarobljen sa Severoviem i Pleteliem. U skladu s uobiajenim partizanskim stavom prema domobranima, poruniku Bakoviu je reeno da se ne mora vraati s odgovorom, jer bi ga ionako pustili. Mjesec dana poslije odlaska Bakovia osnova zamjene bila je utanaena. Severovi e kasnije napisati da je on o zamjeni obavijeten 3. januara, kad je u njegovu zarobljeniku sobu uao zapovjednik strae i saopio nam da se ja i natporunik Pleteli spremimo, jer da idemo u tab Korpusa radi zamjene. Morali smo se odmah spremiti i kroz par minuta smo krenuli. Preavi preko Grmea jo istu veer stiglio smo do taba Korpusa, gdje su nas zadrali sve do 9. sijenja, koga smo dana krenuli radi zamjene prema Starom Majdanu. Kad smo doli na mjesto razmjene ustanovljeno je da su na zamjenu sa nae strane stigle samo dvije osobe, dok su trebale stii tri. Partizani zbog toga nisu htjeli pustiti natporunika Pletelia i vratili su ga natrag s tim da e ga pustiti im se pronae osoba, koju su oni traili, odnosno jedna druga ije su ime dali... Prilikom razmjene, ustaku stranu su predstavljali neki inovnik redarstva iz Banjaluke, jedan razvodnik i jedan domobran. Kako ni jedan od njih nije poznavao Severovia, samoinicijativno se u grupu za razmjenu izaslanu iz Banjaluke ubacio i satnik Linjak iz Sanskog Mosta, kako bi se uvjerio da partizanska strana umjesto Severovia nije ubacila nekoga drugog. U delegaciji NOV i POJ bili su Stevo Adamovi, komandir i komesar 1. ete 4. bataljona 6. krajike brigade, krajiki partijski rukovodilac Kota Bosni, te Savo Popovi. Jedna od tada zamijenjenih, Jelica Herceg Ivanovi sjea se da su nju i Muberu Karabegovi iznenada odveli iz logora Stare Gradike. Mislile smo da se radi o nastavku sasluanja, pogotovu kad smo stigle u Zagreb i ule u zgradu Komande domobranstva. Odatle su nas prebacili za Banjaluku, zatim u Prijedor, pa u Sanski Most. O emu se radi bilo nam je jasno tek kad smo se zajedno sa pratnjom ukrcale na saonice koje su konji povukli i kad je jedan od domobranskih oficira natakao bijeli barjai na povei tap...
1

AVII JNA, k. 79, br. reg. 4 1 2 - 1 ,

Kada sam ugledala Stevu Adamovia, Savu Popovia i Kostu Bosnia, naoj srei nije bilo kraja,,. Stevo Adamovi i dandanas pamti tok razmjene Kad smo dobili nalog da izvrimo razmjenu, prethodno smo se dobro obezbijedili sa pratnjom, i valjda smo zbog toga malo zakasnili na mjestu razmjene. Oni su ekali. Kota Bosni je pozvao domobranske pregovarae Domobrani, da li ste spremni da izvrimo ugovorenu razmjenu? - Jesmo - odgovorili su, a onda su prili. Mi smo pozdravili onim poznatim naim borbenim pozdravom, a oni njihovim. Pokazali smo nae punomoje, a oni svoje. Sa nama je bio i Teufik Pleteli, za koga oni nisu doveli adekvatnu linost koju smo traili i njega, razumije se, nismo razmijenili, a mislim da mu je bilo stalo do razmjene, naroito zbog ene i djece, za koju je izuzetno brinuo. Vratili smo ga i zadrali u jedinici. Taj drug se kasnije predomislio, nije htio da ga razmjenjujemo, odlino se borio i pokazao toliko dobro da je, konano, dogurao i do ina gencral-majora . . . Razmjenu smo izvrili i im smo obavili tu formalnost nae dve drugarice Jelica i Mubera su zapjevale partizansku pjesmu... Severovia su ponovo zarobili partizani maja 1945. godine, kada je pokuao da se domogne jugoslavensko-austrijske granice.

ZAROBLJENICI 12 DRENICE I JABLANICE

U vrijeme ofanzive Operativne grupe divizija Vrhovnog taba na Neretvu, 16. februara 1943. godine, Druga proleterska brigada oslobodila je Drenicu. U borbi za Drcnicu neprijatelj je pretrpio izuzetno velike gubitke. Uniten je 1. bataljon 260. pjeadijskog puka divizije Murge. Zarobljeno je 85, a 157 Talijana je poginulo.1 Ratni plijen bio je golem. Poslije boja, tab brigade (komandant je. bio Ljubodrag uri, a komesar Aleksa Dejovi), na zahtjev taba 2. divizije, po jednom je zarobljenom oficiru uputio pismo talijanskoj komandi u Mostaru, predlaui da se kod sruenog mosta na malom a izuzetno dubokom Bijelom potoku sastanu delegacije i dogovore o razmjeni zarobljenika. O tome je sauvan i talijanski izvjetaj: Oficir 1. ete 260 pjeadijskog bataljona divizije 'Murge' zarobljen od partizana, stigao je u Mostar uvee 17. februara sa pismom Druge proleterske brigade, koja javlja da je bataljon savladan, 286 zarobljenih, meu kojima komandant (potpukovnik Francesco Metele) i mnogo ranjenih vojnika. Oficir ovo potvruje. Partizanska komanda trai 1. Hranu za 5 dana za zarobljenike 2. Obustaviti vazduna bombardovanja sela, kaznu strijeljanja zarobljenika 3. Lijekove za ranjenike 4. Izmjenu zarobljenika sa Hercegovcima i Crnogorcima

Ljubodrag uri, Ratni dnttmtk, Beograd, 1966, str. 109.

9 - Pa nizan i 73 prego varafkim stolom 1 9 4 1 - 1 9 4 5 .

129

Odgpvoreno je: 1. Da meunarodno ratni zakoni na koje se oni pozivaju predviaju snabdijevanje zarobljenika; ipak, ovaj put, a da bi olakali naim ranjenicima, bie data hrana za 3 dana za oznaeni broj; 2. Akcije vazduhoplovstva odgovaraju ratnim zakonima i stoga sela posednuta od partizanskih snaga su zakonski ratni objekti oni moraju da izbjegavaju prisustvo civilnog stanovnitva; 3. Odobrena je potrebna koliina lijekova za lijeenje naih ranjenih zarobljenika; 4. Za izmjenu zarobljenika neka traenja dostave vlastima radi ispitivanja i odobrenja.1 Predstavnici 2. proleterske divizije i divizije Murge su se sastali kod poruenog mosta na Bijelom potoku 18. februara. O tim su pregovorima u ratnom listu 2. proleterske brigade, Bez predaha, godine 1943, broj 5, pisali borci 1. ete 4. bataljona<c Na poloajima smo prema Mostaru. Pred nama je beli put i umna Neretva, a s druge strane reke pokidana eleznika pruga. U 12 sati doi e italijanski pregovarai povodom razmene zarobljenika. Odjednom - eto italijanskog kamiona. Radoznali smo kakav e biti susret. Silazimo sa uka na cestu i k nama se, izlazei iz kamiona, nosei belu zastavu, upuuju dva italijanska oficira i jedan vojnik. Mi prilazimo, stiskamo vrsto pesnicu i pozdravljamo: - Smrt faizmu! - Bog daj - odgovara oficir, pozdravljajui faistiki. Meu njima je jedan Slovenac iz Trsta, oficir. Sa nae strane razgovara Ljubia Bojevi. U kamionu su doterali hrane za nekoliko stotina italijanskih vojnika koje smo zarobili, dvopeka, konzervi... Doneli su i zavojnog materijala za ranjenike. U tom momentu naleti avion. Italijani se pogledae preplaeno i naredie da se hrana ponovo vrati u kamion, da se ne bi primetilo iz aviona. - Ima i za vas - kae oficir. - Ne, ne treba nam - odgovaramo ponosno. - Pa da, mmete vi od etnika. - Ima i od koga... I od vas - kaemo mi. - Ima - veli - italijanska vojska svega. - E, kad vi imate, bie i za nas veli na pukomitraljezac, A zato avioni lete kada vi dolazite?... Zato niste javili? Pobie vam sve faiste. - A ne, nije Talijano gore... Nemci su - odgovara italijanski porunik.
1

Zbornik NOR, tom IV, knj. 10, dok. br. 231.

Predali su nam pismo. 'Zapovjednitvo proleterske sile - Drenica. Vrhovna komanda italijanska pristala je na razmjenu zarobljenika.' Tako, Talijano, lane ste pisali o 'komunistikoj bandi' a sada ste promenili ton. Zapitao nas je Odakle ste? Iz Srbije ... a ti? - Iz Bosne. - Ti? ... iz ibenika ... Iz Like ... Ej, jadna Srbijo, ta su Nemci uinili od tebe prenemae se faista. Neemo mi zaboraviti nae streljane drugove u Kragujevcu, Kraljev u . . . Mi emo ih osvetiti. I tvoj ibenik je nastradao - veli on Petru. - Pa onda ti iz Bosne, Dalmacije, Srbije, svi se zajedno borite... Vojska narodna,.. Nego, nije mi jasno zato se vi borite i sa etnicima? Pa mi se borimo protiv okupatora i njihovih slugu, - kaemo mi. Pa da... A elite li vi da proirite vau Jugoslaviju? Ne, mi hoemo da naa zemlja bude samo naa i da bude slobodna... A etnici vele da hoe da je proire. Nasmijali smo se tom etnikom idealu. Nisu etnici - kaemo mi nikakvi borci... Jesu odgovori porunik. Zatim se malo zamisli pa i nisu u stvari. Dabe ih mi hranimo ... Uzeli smo im baca neki dan ... Znamo, mnogo nam je ao . . . Pogledao je u sat. Jo deset minuta, pa moramo ii... Inae e posle toga etnici pucati na nas. A sluate li vi vesti sa Istonog fronta? - pitamo. Odmahnuo je rukom. Mani... Zato ba o tome da me pita? Mlate vas opasno kaemo. Ni u Africi ne prolazite bolje. Izdrite kao do sada, pa e uskoro doi kraj onoj dvojici. Znamo mi to - kae Italijan. Jeste li uli za Prozor? Jesmo ... Trebalo je da ja idem tamo, ali srea moja... Ne odoh... A kad ete u Mostar? - pita on nas. Kad bude vreme doi emo mi ve... Nego, mnogo vam izginulo vojnika u Drenici... Pa tu su oficiri, morali su se boriti

Jo dugo srno razgovarali. Pitao nas je da li verujemo u boga, da li sa nama ima drugarica, da li mi pripadamo Drugoj proleterskoj brigadi. - Eto - kae Italijah - Sad se lepo razgovaramo, a u borbi jedan drugoga ubijamo,.. - Sta da radi?... Takva je stvarnost - smejemo se i mi. Prekinuli smo razgovor, jer nai pregovarai nisu stigli. Talijani e doi opet sutra i doneti sa sobom tovare hrane. Sta ete, takva je stvarnost... Komandant 2. proleterske brigade Ljubodrag uri, koji je u pregovorima predvodio partizansku delegaciju, sjea se da su na prijedlog Talijana pregovori vodeni kod poruenog mosta na Bijelom potoku, pritoci Neretve, pedesetak kilometara sjeverno od Mostara. Italijanska delegacija se dovezla luksuznim automobilom - dva porunika i ofer podoficir. Partizansku delegaciju sainjavali su: komandant 2. proleterske brigade Ljubodrag Duri, komesar 1. bataljona 2. proleterske brigade Jevrem Popovi Jea i obavjetajni oficir 2. divizije Branko Spasi Spanac. Odmah poslije pregovora (prevodio je Branko Spasi) uri je zapisao da su Talijanima postavljeni sledei uslovi: 1. da se za svakog italijanskog vojnika pusti po jedan na drug ili talac iz logora ili zatvora, s tim to emo za zarobljene oficire zahteve postaviti naknadno, kad dobijemo spiskove zatvorenih komunista; 2. da italijanska komanda iz Mostara alje hranu i sanitetski materijal za svoje zarobljene oficire, podoficire i vojnike (dok se ne izvre zamene), jer na ovom terenu nema dovoljno namirnica za njihovu ishranu; 3. da se sela ne bombarduju, kao to su to do sada inili faistiki avijatiari, ubijajui nezatiene stanovnike. Faisti nikako nisu hteli da prihvate ovaj uslov. Dok smo sa njima razgovarali, na sred ceste kod poruenog mostia, etnici su nas sa jedne strane iznad puta zasuli mitraljeskom vatrom.. .1 Prilikom pregovora kod sruenog mosta, Branko Spasi je, kako se sam sjea, talijanskim oficirima rekao da bi trebali etnicima pokloniti i dobre dvoglede, kako bi ubudue mogli da razlikuju partizane od svojih gospodara. 'etnici nisu dobri', rekao je na to talijanski kapetan, a ja sam povisio glas 'Za nas su najgori olo, ruglo koje emo u sjemenu zatrti'.. .2 Susret je zavren izjavom talijanske delegacije da nije mjerodavna dati konane odgovore. Stav talijanske komande treba oekivati narednih dana.
1 2

Lj. uri, n a m dj. str. 110. Izjava Branka Spasia jula 1982. godine, autorska zbirka.

jedino to je ta delegacija odmah uredila bila je hrana za zarobljenike: dopremili su je 19. februara do poruenog mosta na Bijelom potoku.1 Problema s Talijanima bilo je i u Jablarci na Neretvi. I tamo su borbe vodile jedinice Druge proleterske divizije pod komandom Peke Dapevia. Te su jedinice 16. februara 1943. godine u estokom sudaru razbile dijelove 260. puka divizije Murge i zarobile 260 vojnika, podoficira i oficira. Ali i pored toga jaka talijanska grupacija utvrena u Jablanici nije poputala. Oko Jablanice smo sve oistili, ali valjalo je savladati i ovu, ne ba malu prepreku - sjea se oko Kraljevi Cilj nam je bio da unitimo italijansku kasarnu ,. M2 Kada su obavjetajni oficiri 4. proleterske brigade od zarobljenih talijanskih vojnika saznali da se u jablanikoj kasarni nalazi skladite granata i municije, odlueno je da se na neki nain komandantu utvrenja dade do znanja da e minobacaka vatra biti usmjerena na skladite i da e svi biti dignuti u zrak, ako ne odloe oruje Dok se za narednu akciju pripremala grupa minobacalija, komesar 10. hercegovake brigade, panjolski Interbrigadist Cedo Kapor poslao je u Jablanicu zarobljenog talijanskog vojnika s pismenim pozivom komandantu garnizona da poalje delegaciju radi pregovora oko predaje, O tome edo Kapor pie Poslije osloboenja Prozora i likvidiranja italijanskih snaga u dolini Rame, nae jedinice su zarobile veliki broj neprijateljskih vojnika. Korieni su za noenje tereta i ranjenika. Sa mnogima sam lino razgovarao. Jednog dana obavijestili su me o nekom zarobljeniku koji za sebe tvrdi da je antifaista i da eli svakako da razgovara sa partizanskim rukovodiocima. Bio je to ovjek tridesetih godina, po zanimanju profesor, odnekle sa sjevera Italije. Tvrdio je da je socijalista ve petnaest gpdinau Preklinjao nas je da mu vjerujemo koliko ga je stid to je doao ovamo da se za interese imperijalizma bori protiv jednog oslobodilakog pokreta, kojim rukovode komunisti. Postavljao sam mu neka pitanja i pokuavao da procijenim njegpvu iskrenost. Izgledalo je da zbilja ne lae... Rijeili smo da to provjerimo. Jedan zarobljenik manje ili vie, od onolike mase! Smislili smo da ga poaljemo u Jablanicu, sa porukom za komandanta garnizona. Trebalo je da jo i usmeno objasni bezizlaznu situaciju italijanskih snaga, a zatim da se nekako izvue ili da nas saeka tamo, u tvravi. Problem je bio samo u tome, kako e proi kod naih boraca, poslije oslo-

1 2

Lj. uri, nazri. dj. str. 110. Sjeanje B o k e Kraljevia jahorina X I I - Sarajevo, novembar 1978. godine, broj 101.

boenja Jablanice. Napisao sam mu neto kao propusnicu, on se postarao da dobro sakrije taj papir. Otiao je uvjeravajui nas da e zadatak izvriti kako najbolje bude mogao. Poslije prvih neposrednih pogodaka iz naih topova i mitraljeske vatre iz tenkova, Italijani su na svom utvrenju na Jablanici istakli bijele zastave, U onoj trci bio sam i zaboravio na naeg emisara, italijanskog socijalistu, kad me obavijestie da jedan zarobljenik ima propusnicu sa mojim potpisom i trai da ga svakako meni privedu. Odmah sam se sjetio o kome je rije. Karlo (tako mu je bilo ime) sijao je od sree kad me je video. Priao je opirno kako je komandant primio nau poruku i njegov usmeni izvjetaj i kako ga je potom pritvorio kao sumnjivog. Poveo sam Karla sa sobom, Dan-dva bio je uza tab, a zatim smo ga poslali u Konjic, sa istim zadatkom. Nai su ga dopratili do neprijateljskih linija na prilazu grada. Nikada vise nijesmo vidjeli italijanskog socijalistu Karla. Ko e znati ta se s njim zbilo! Tih dana u Konjicu se svata deavalo, upadali su i nai tenkovi, stigla su jaka njemaka pojaanja. Karlu se tamo izgubio svaki trag.1

edo Kapor, Susreti na Neretvi, Zbornik, Neretva, knj. 3, Beograd, 1965, str. 1 2 7 - 1 2 8 .

MARTOVSKI PREGOVORI BEZ TAJNI

Razvoj operacija ria sjeveru Afrike i na istonom frontu krajem 1942. godine bio je vrlo nepovoljan za sile osovine. Vrhovna komanda Wehrmachta je procjenjivala da e saveznici, im ovladaju sjeverom Afrike, pokuati da se iskrcaju na Balkan, gdje su uspjeno djelovale nae oslobodilake oruane snage, na koje su sile antifaistike koalicije itekako mogle raunati. NOV i POJ, snana armija u novembru 1942, stvorena iz NOP i DVJ, naglo dobija na znaaju i u meunarodnim relacijama. No, nisu bile za potcjenjivanje ni jedinice Drae Mihailovia, koje bi u sluaju saveznikog iskrcavanja na Balkanu, bez obzira na svoju dotadanju aktivnu suradnju s okupatorom, pristupile saveznicima, to bi uveliko zasmetalo ostvarenju revolucionarnog programa narodnooslobodilakog pokreta. Zapadni su saveznici i do tada, neovisno o stvarnom stanju na jugoslavenskom ratitu, svu podrku pruali samo Drai Mihailoviu, koji je istovremeno primao pomo i od Talijana i od Britanaca, dok su ga opet Nijemci zbog zajednike borbe protiv partizana, putali na miru. Bilo je jasno da e saveznici, iskrcaju li se na Balkanu, jo vie panje pokloniti Drai i da e NOV i POJ u tim relacijama biti u potpuno podreenom poloaju. Centralni komitet KPJ i Vrhovni tab NOV i POJ bili su svjesni te opasnosti i zato je sasvim razumljivo to su, raunajui na mogue iskrcavanje saveznikih trupa na jadranskoj obali, eljeli da ih doekaju u raienoj situaciji, tako da saveznici u Jugoslaviji zateknu samo dvije vojske onu koja se borila protiv okupatora u funkciji oslobodilakog i revolucionarnog programa NOP, i vojsku razliitih okupatora sjedinjenu s razliitim kvislinzima. eljelo se definitivno raskrstiti s etnicima; ili ih prikljuiti vojsci narodnooslobodilakog pokreta - NOV i POJ, ili ih primorati da se javno svrstaju uz i u armije okupatora. I njemaki okupator, u oekivanju saveznikog iskrcavanja na Balkanu, eli jasnu situaciju na okupi-

ranom podruju. Za vrhovnu komandu Wehrmachta etnici su i saveznici (privremeno) i potencijalni protivnici (u dalekosenim kalkulacijama). Osnovni neprijatelj im je NOV i POJ. Na bazi tog stava, po Hitlerovim uputama, njemaki i talijanski generali planiraju zimske operacije: najprije treba unititi NOV i POJ, odnosno Bihaku republiku (oni kau Titova drava) a potom - ne unititi nego razoruati etnike, koji e prestati biti saveznici kad nestane Titovih partizana. Uporedo s pripremama za zimske operacije protiv Titove drave i komunistike armije, njemaki okupator je poduzimao razne manevre da bi konsolidirao takozvanu Nezavisnu Dravu Hrvatsku, to je bilo neophodno zbog iskoriavanja njenih ljudskih i materijalnih resursa. Njemaki opunomoeni general u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Edmund Glaise von Horstenau je Ministarstvu vanjskih poslova Treeg Reicha, Upravi za vojnu privredu, vrhovnoj komandi Wehrmachta i direkciji Abwhra prikazao Ope stanje na jugoslavenskom ratitu, nastojei time pospjeiti opsenije vojne operacije protiv NOV i POJ: Ne elom podruju Hrvatske dalje iva komunistika aktivnost i neprijateljska propaganda... U nemakoj posadnoj zoni komunistiki pokret sve vie potiskuje u pozadinu pitanje pravoslavnih odreda. Bez energinog napada odgovarajuih snaga na komunistiku armiju koja se nalazi izmeu Mostara i Karlovca, ne moe se oekivati poboljanje situacije... Porastao je broj sabotaa, naroito miniranje glavne pruge. Dolo je do mnogpbrojnih manjih eleznikih nesrea zbog pogreno postavljenih skretnica, kao na radnikoj pruzi Prijedor - Sunja. U posljednjem bombardvanj ponovo su oteene pruge Prijedor - Bosanski Novi i Kostajnica - Sunja,.. 1 Od ovoga se gotovo nimalo ne razlikuje ni stav komandujueg generala i komandanta Srbiji Paula Badera, stav iznesen u izvjetaju vrhovnom komandatu Jugoistoka. Zamiljajui situaciju u zemlji u sluaju saveznikog iskrcavanja, general Bader zakljuuje: Neprijateljsko iskrcavanje u Dalmaciji sigurno e u Srbiji izazvati opti ustanak uz uee obeju neprijateljskih grupa. Meutim, pitanje je da li e u Srbiji doi do opteg ustanka naroda ako Draa Mihailovi bude u Hrvatskoj prisiljen na odluujuu borbu za svoj pokret. U svakom sluaju treba raunati sa jakim optereenjem slabih psadnih snag.2
1

931-933,
2

Zbornik dokumenata i podataka o NOR-u naroda Jugoslavije, tom XII, knjiga 2, dok. br, 195, strana
Isto, knjiga 3, dok. br. 40, strana 184,

Iako optereen sve teom situacijom na frontovima u SSSR-u i Africi, Hitler je s posebnom panjom pratio razvoj situacije u Jugoslaviji Stoga je 18. i 19. decembra 1942. godine u svom Glavnom stanu u Rastenburgu sazvao sastanak kojem su prisustvovali naelnici generaltabova i ministri inozemnih poslova Njemake i Italije. Na tom sastanku je postignut sporazum o zajednikim operacijama protiv NOV i POJ. Ostvarenje toga plana povjereno je komandantu Jugoistoka (Oberbefehlshaber Sdost) Alexanderu Lhru. U desetak narednih dana vrhovni komandant Jugoistoka odrao je nekoliko sastanaka, Tako, iz Soluna putuje u Rim da bi s Mussolinijem i njegovim generalima utanaio plan zimskih operacija, koje e poslije sastanka s naelnikom talijanske vrhovne komande Ugom Cavallerom dobiti ifrovani naziv bijelo (weiss), s tim d se izvedu u tri faze. U operacijama su sudjelovale etiri njemake divizije - 7. SS, 714, 717. i 718. Tim snagama i ustako-dornobranskirn jedinicama zapovijedao je komandant novoformiranog korpusa Croatien, general-potpukovnik Rudolf Lters. Talijanskim divizijama Re, Sassari i Lombardia, te goransko-likim i dalmatinsko-hercegovakim etnicima komandirao je general Alessandro Gloria. U operacijama sudjeluje i 14 njemako-talijanskih avioeskadrila. Ukupno: oko 105.000 vojnika i oficira. Koliko je general-pukovnik Alexander Lohr bio siguran u uspjeh ove operacije vidi se i po tome to je zajedno s Talijanima predvidio formiranje posebnih logora, u kojima bi Nijemci smjestili oko 60.000, a Talijani oko 30.000 lica. Tito je na podruju Bihake republike imao oko 60.000 boraca svrstanih u jedinice 1. hrvatskog korpusa, 1. bosanskog korpusa, 4. i 5. operativne zone i u operativnu grupu divizija Vrhovnog taba. Vrhovni tab NOV i POJ je jo od ranije namjeravao da teite osnovnih operacija prebaci u istone krajeve zemlje. I to iz dva razloga: da bi u Srbiji obnovio ustanak, odnosno razbio etnike Drae Mihailovia, i da bi ugrozio, to jest onemoguio okupatoru koritenje najvitalnije komunikacije od Beograda prema Sofiji i Soluna Neprijateljska ofanziva nije izmijenila Titov plan. U zamku na Otrelju, 23. januara, zatim u Drvaru (30. januara) i konano u Duvnu (8. februara 1943) Tito je osmislio i razradio plan i i nain izvoenja partizanske ofanzive. U Duvnu je 8. februara dao detaljne upute za izvoenje ofanzive i istovremeno razradio taktiku borbe protiv okupatorsko-kvislinkih trupa angairanih u operaciji weiss. Dok su korpusi NOV - 1. hrvatski i 1. bosanski - frontalno branili slobodnu teritoriju Bihake republike, 1, 2. i 3. divizija, potpomognute 7. banijskom, a kasnije i 9. dalmatinskom, izvrile su u tri kolone silovit udar prema Neretvi...

Samo kod Prozora, pisao je Tito Kominterni 19. februara 1943. godine, ubijeno je (ili zarobljeno) 1.150 talijanskih vojnika i oficira. Ovdje su Talijani doivjeli pravu katastrofu. Mi smo unitili ne samo garnizon ve i njihovu bazu za nastupanje na nau teritoriju .. .1 Sest dana kasnije Moskvi je javljeno da je napad izveden na frontu irokom 100 km, pri emu je izvojevana do sada najvea pobjeda nad okupatorom2. Ipak, plan prodora operativne grupe divizija preko Neretve prema Drini dolazi u pitanje za nekoliko hiljada ranjenika i tifusara, svrstanih u ealone Centralne bolnice Vrhovnog taba, nije osiguran jedini put to preko Neretve vodi na istok - nije osloboen Konjic. Neprijatelj je u meuvremenu razdvojio 1. hrvatski od 1. bosanskog korpusa, koji se dijelom snaga naao u Podgrmeu, a dijelom nabaen na planinski masiv od Drvara prema Glamou, Operativna grupa divizija, kojoj su se prikljuile i 7. banijska i 9. dalmatinska, te dvije krajike brigade iz 1. i 10. divizije, bila je sabijena u doline Rame i Neretve. Posljednjeg dana u februaru, ba onda kad je Tito odluio izvesti silovit udar preko Vakufa u pravcu sjeverozapada i sruiti sve mostove preko Neretve, da bi prevario neprijatelja i osigurao vrijeme i prostor za prelazak Centralne bolnice preko neretvanskog kanjona na uske staze snijegom prekrivenog Prenja, neprijatelj procjenjuje Tito je koncentrisao svoje najbolje snage i to: Prvu, Treu i delove Druge divizije za svoj napad preko Prozora na Konjic i Jablanieu i Drenicu, gde mu je uspelo da potisne hrvatske posade i da opkoli italijanske snage. Njegova je namera po svoj prilici da elastinom odbranom izbegne napade nemakih snaga koje on oekuje sa severa i severoistoka, da sa glavninom svojih najboljih brigada izbori put za Hercegovinu i da obezbedi evakuaciju iz rejona Glamoa. Istovremeno da prihvati borbu D. Mihailovia, odvoji od rukovodstva delom komunistiki zaraene pripadnike Mihailovia i da ih privue u svoje redove. U Hercegovini, eventualno u Crnoj Gori sigurno pretpostavlja da nae prostor.. .3 Zateen s ranjenicima, tifusarima i zbjegovima djece, ena i staraca u takozvanom depu Neretve, pritisnut Nijemcima od Vakufa i Konjica, etnicima s istoka, s Neretve, a Talijanima i etnicima od Mostara, Tito je pisao Izvrnom komitetu Internacionale: Moram ponovo da vas pitam zar vam nikako nije mogue da nam pruite ma kakvu pomo? Stotinama hiljada izbjeglica prijeti smrt od gladi. Zar
1 2 3

Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 78. Isto, str, 90. Zbornik dok. NOR-a, XII, knj. 3, str, 128.

se poslije 20 mjeseci nae herojske, skoro nadovjeanske borbe ne moe nai put da nam se pomogne? Dvadeset mjeseci mi se borimo bez i najmanje materijalne pomoi s bilo koje strane. Ja vas uvjeravam da je ovaj na divni junaki narod Bosne, Like, Korduna, Dalmacije potpuno zasluio maksimalnu pomo. Kod nas se pojavio pjegavi tifus, ali mi nemamo lijekova: narod nam umire od gladi, ali ne rope. Taj gladni narod daje naim borcima posljednji komad hljeba, a sam umire od gladi; daje posljednji par arapa, koulja ili obue, a sam ide bos i go po ovoj zimi. Uinite sve to moete da nam pomognete.1 Iz Moskve su odgovorili da su o slanju pomoi razgovarali u vie mahova lino s Josifom Visarionoviem, ali da, naalost, i pored svih napora, nismo uspjeli pozitivno rijeiti ovaj zadatak, zbog nesavladivih tehnikih prepreka.2 U trenu najveeg pritiska okupatorsko-kvislinkih jedinica na opkoljenu operativnu grupu divizija i centralnu bolnicu (... 2. marta jedna njemaka kolona... probila se gotovo do naih bolnica; jedinice 4, crnogorske brigade ... i jedna jedinica 3. krajike brigade u snanom naletu razbile su ovu kolonu .. ,3), kad su sve jedinice bile veoma iscrpene... zbog etrdeset dnevnih neprekidnih upornih borbi, Tito je ponovio pitanje Komintemi Moemo li se nadati ma kakvoj pomoi od saveznika? Molimo odgovorite, jer je neizvjesno koliko jo mi moemo izdrati ovakav napor. Nae rtve su ogromne, a ranjenici nam strano smetaju u operacijama.4 Odgovor je stigao 7. marta, kad su ealoni ranjenika ve bili na nesigurnom jablanikom mostu: . . . Mobiliemo javno mnenje u Engleskoj i Americi da bude vama naklonjeno radi to bre promjene stava engleske vlade u korist Vrhovnog taba i protiv izdajstva Drae Mihailovia i njegovih etnika... Oslonite se sada samo na snage svog sopstvenog naroda.5 Kao i za sve vrijeme borbe do tada, oslonjen samo na snage svog sopstvenog naroda, s jedinicama koje su krvarile bez dana odmora od 20. januara, Tito je izuzetno uspjeno izveo protuudar u smjeru sjeverozapada prema dolini Vrbasa. Zbog siline toga udara, i Nijemci i Talijani bijahu uvjereni da je Tito odustao od ofanzive preko Neretve u istonu Hercegovinu. Za to vrijeme, pioniri pod komandom Voloe Smirnova djelomino obna' Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 28.
2 3 4 5

Isto, str. 298. Isto. Isto. Isto, str. 336.

vljaju most preko Neretve kod Jablanicc i omoguuju ealonima centralne bolnice prelazak na Prenj, Time je povijesna bitka za ranjenike dobijena. tabu 1. proleterske udarne divizije Tito 7. marta 1943. godine poruuje Nae prethodnice ve su prele Neretvu. Produavamo dalje. Vi s dvije brigade zatvarate pravac Bugojno-Vakuf-Prozor-Rama, a zatim obrazujete optu zatitnicu nae glavne kolone pozadi ranjenika.1 Sutradan, 8. marta 1943. godine, Tito je tabu 3. udarne divizije, kojem je komandirao proslavljeni junak Pero Cetkovi, naredio da sve ranjenike uputi najkraim pravcem za Jablanicu, a da divizija i dalje dri pobonicu prema Ostrocu, sve dok zaelje ranjenika ne prede Jablanicu. U protuudaru, koji je poeo popodne 3. marta prema Gornjem Vakufu, u tri kolone, pod komandom Koe Popovia, Peka Dapevia i Pavia Jakia, zarobljen je njemaki major Arthur Strecker, komandant 3. bataljona 738. grenadirskog puka 718. pjeadijske divizije.2 Taj e dogaaj biti od izuzetnog znaaja za obnavljanje u januaru prekinutih pregovora, koje je neujednaenim tempom i uspjehom vodio Marijan Stilinovi.
V

O zarobljavanju majora Streckera, Vrhovni komandant je obavijeten najkasnije ujutro 4. marta. Ve je bilo jasno da je protuudar prema Gornjem Vakufu uspio. To je tren kad Tito, tada na Ramskoj klisuri, u selu Gornji Lug, u kui Muje Beirevia, komandantu svojih ininjeraca, Voloi Smirnovu, nareuje da pone ostvarivati uvjete za izvoenje udesnog neretvanskog manevra: da najkasnije za dva dana, za prijelaz preko Neretve, osposobi most kod Jablanice. Ve je bila sazrela odluka da se sa svim jedinicama operativne grupe divizija forsira Neretva izmeu Jblanice i Ostroca. Znao je da su na drugoj obali etnici. Da bi mogao uputiti preko Prenja, prema gornjem toku Neretve, ealone s etiri hiljade ranjenika i tifusara, bilo je neophodno razbiti etnike. Meutim, problem su predstavljali Nijemci. etiri njihove divizije bijahu grupirane na sjevernom boku i u zaleu operativne grupe i centralne bolnice. Vjerojatno je tada vijest o zarobljenom majoru iz 118. divizije podstakla Vrhovnog komandanta da pokua ponovo doi u doticaj s njemakim glavarima u Jugoslaviji i da, vodei pregovore, dobije onoliko vremena koliko mu bude potrebno da pot ue etnike i raskri put operativnoj grupi di-

Isto, str.131. Majora Streckera zarobili su borci Prvog bataljona Druge proleterske brigade 4. marta 1943. godine u Pidriu. Zarobio ga je kurir taba bataljona Predrag Stojkovi Bado, rodom iz sela Vievca kod Rae Kragujevake, Komandant brigade Ljubodrag Duri, 4. marta 1943. u svom Ratnom dnevniku, str. 122 pie: Kurir Bado vezao zarobljenog majora nekom uzicom, dri jedan njen kraj u ruci, smeka se - Ne pie im se dobro, drue komandante, kad smo im poeli zarobljavati vie oficire., m
1 2

vizija prema Srbiji. Kad je 12. novembra 1978. govorio o bitki za ranjenike, Tito je objasnio i kako je dolo do ideje o obnavljanju pregovora; Imali smo vei broj zarobljenih Nijemaca i Talijana. Medu njima je bio i onaj komandant bataljona - Streker. Sa njima nismo znali ta da radimo. Hrane nismo imali ni za sebe, a nismo ih, naravno, htjeli likvidirati, jer smo se pridravali odredbi enevske konvencije o ratnim zarobljenicima. Nismo to inili, iako smo dobro znali da su Nijemci ubijali ne samo nae zarobljene borce, nego i ranjenike i bolesnike, zato smo predloili razmjenu.1 Dedijer pie kako vrilac dunosti naelnika Vrhovnog taba Velimir Terzi tvrdi da je inicijativu za pregovore dao sam Tito i to jo onda kada je dobio prve izvetaje da je opkoljen sa ranjenicima, izbeglicama i vojskom sa svih strana, sa severa nemakim i ustakim trupama, a sa istoka i jugoistoka etniko-talijanskim. U tim tekim uslovirna, smatra Terzi, Tito je hteo da dobije predah.2 Dedijer o ovom pitanju navodi i miljenje Milovana ilasa, koji pie da su o pregovorima i njihovoj sadrini bili upoznati samo Tito, Rankovi i on.3 Sto se tie broja onih koji su bili upueni u akciju oko pregovora, Di las je u krivu. Nikako se nije moglo dogoditi da se rjeava o tako krupnom pitanju a da ne bude obavijeten i uz Tita prisutni lan Politbiroa Ivan Milutinovi Milutin, kao i dvojica iz onog uskog kruga odluujuih koji su redovno bili u toku svih zbivanja Sreten ujovi, koji je saveznicima predstavljan kao zamjenik Vrhovnog komandanta, i Moa Pijade. Ujutro 5. marta, kad se u Vrhovnom tabu zatekao Koa Popovi, kako bi neposredno od Tita primio nareenje da sa svojom divizijom obrazuje optu zatitnicu sa zadatkom da titite i zatvarate pravac Gornji VakufProzorRama-jablanica4 Tito mu je o ideji da se nastave pregovori govorio kao o pitanju koje nije nikakva specijalna tajna. Sto se pak tie vremena kad je u Vrhovnom tabu sazrela ideja da se ide na obnavljanje pregovora s Nijemcima, Terzi - odnosno ono to navodi Dedijer - nije u pravu. Nije se Tito opredijelio za pregovore kada je dobio prve izvjetaje da je opkoljen, jer to bi znailo da je doao do te zamisli najkasnije 28. februara, poslije odustajanja od dalje borbe za Konjic. Zato bi ekao tjedan dana? Nema sumnje, zarobljavanje njemakog majora Streckera
1 2 3 4

Borba, 13. novembar 1978. Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju Josipa Brsa Tita, 2, Rijeka-Zagreb, 1981, str. 840. Isto. Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 122.

samo je po sebi iniciralo ideju za obnavljanje pregovora. No, valja imati na umu da ljudi u Vrhovnom tabu nisu bili toliko naivni pa vjerovali da e njemaki generali ii na pregovore za vrijeme izvoenja svoje ofanzive i da e obustavili ofanzivu zbog jednog majora nekoliko desetaka drugih zarobljenika. Ali je zato logino da se o mogunosti pregovaranja razmilja onda kad su Nijemci razbijeni tamo gdje je njihova koncentracija bila najjaa, i kad se definitivno opredijelio za nastavak pohoda preko Neretve, to jest u zonu gdje nije bilo njemakih jedinica. Odluka je, dakle, donesena najranije 4, a najkasnije 5. marta. O pokretanju, to jest o obnavljanju pregovora s Nijemcima, odluivano je na sastanku na kojem su, osim Tita, Aleksandar Rankovi, Ivan Milutinovic, Milovan Dilas, Sreten Zujovi, Moa Pijade i predsjednik Izvrnog odbora AVNOJ-a dr Ivan Ribar. Opredijelili su se za obnavljanje pregovora i zbog razmjene zarobljenika1 i zbog opetovanog zahtjeva za priznavanje NOV i POJ kao regularne zaraene stranke.2 Ofanziva protiv Tita u dolini Neretve je propala. Operativna grupa divizija prela je Neretvu, i bez osvojenog Konjica, preko mosta kod Jablanice. etnici, koji su ekali na istonoj obali Neretve, strahovito su potueni. Komandant dotine grupacije, Zaharije Ostoji, pisao je Drai , da je do poraza dolo jedino zbog neposlunosti i nemarnosti komandnog elementa. Objanjavao je da je zbog prodora komunista kod Jablanice i razbacanosti snaga na junom delu fronta.,. situacija vrlo ozbiljna, a komandanti produavaju s neprekidnim grekama. ak je od gospodina ministra traio; Molim da odredite specijalan preki sud koji e izrei presudu prvo meni, a potom ostalima. Konani slom ove etnike grupacije, koja se poslije toga nikada vie nee oporaviti, bliio se svakog dana. Ta je neminovnost posve jasna rukovodstvu NOP-a, odnosno Vrhovnom tabu NOV i POJ, ali jasno je i da nae jedinice operativne grupe divizija, optereene s vie od 4.000 ranjenika i tifusara, danima bez asa predaha, ne mogu dalje na istok ako se ne odmore.

Operativna grupa po podacima komentatora Titovih Sabranih djela (tom 14, str, 347) drala je u zarobljenitvu vie desetina njemakih i domobranskih vojnika, oficira i raznih privrednih strunjaka, a po podacima objavljenim u inozemstvu (npr. Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ralu) zajedno sa Streckerom zarobljeno je 25 njemakih vojnika, a ve je prije bilo zarobljeno 100 kvislinkih lica, 15 talijanskih oficira i nekih 600 podoficira i redova, 2 Vrhovni komandant Jugoistoka, Alexander Lhr uzaludno je Hitlera uvjeravao u opravdanost priznavanja Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Kasnije e Lhr tvrditi kako je on osobno smatrao NOV i POJ regularnom armijom sa svim pravima zaraene strane, ali protiv Hitlerove volje nita se u Treem Reichu nije moglo uiniti.
1

Operativnoj grupi divizije bilo je neophodno bar malo vremena da zalijei rane, nahrani borce i prikupi snage za nove pothvate. I, eto, zbog toga se Tito odluuje za pregovore.1 Ideju o pregovorima prihvatio je i major Strecker. Mada nee da da nikakve podatke o vojnoj dislokaciji2 - to e Tito rei u jednom radiogramu Kominterni - svojoj je komandi, s mnogo nade u uspjeh zamisli, 5. marta u pismu zduno objanjavao razlonost pregovora o razmjeni zarobljenika. Pismo majora Streckera poslano je 5. marta. Dva dana kasnije ranjenike kolone krenule su uz Prenj. Odgovor iz Zagreba - da se prihvaa prijedlog o pregovorima radi razmjene zarobljenika stigao je 10. marta. Ali i prije toga odgovora, Vrhovni je tab nekako saznao da Nijemci prihvaaju prijedlog, jer da nije tako, zato bi ve 8 marta odredio svoju delegaciju za pregovore. Naime, za parlamentarce su, najkasnije 8. marta, ako ne i ranije, odreeni Milovan ilas i dr Vladimir Velebit3. No, pred njemake pregovarae oni nee izii kao Dilas i Velebit, ve kao profesor Milo Markovi i Vladimir Petrovi. Da se komandant 1. proleterske divizije nije tada zatekao u Vrhovnom tabu sam e rei4: sasvim sluajno - vjerojatno bi samo njih dvojica otili na pregovore. Ali kako se onih dana i Koa Popovi nekim poslom sasvim sluajno zatekao u Vrhovnom tabu i kako je od nekoga saznao za pregovore i imenovane pregovarae s lanim imenima i kako je odmah poslije toga imao priliku da razgovara s Vrhovnim komandantom - pitanje oportunosti slanja delegacije bez jednog od vojnih komandanata nametnulo se posve logino. Titu nije dva puta trebalo rei ono to mu je Koa Popovi rekao (Upitao sam ga: zar ne bi bilo bolje da je u delegaciju odreen neko ko bi nastupio ispred nas kao vojne formacije, neko od vojnika?5). Popovi se sjea da se Vrhovni komandant samo za asak zamislio, kako je to ve uobiavao, i kako je, sagnuvi pogledom prema meni, rekao.

Dr Vladimir Dedijer u 2. tomu knjige Novi prilazi za biografiju Josipa Bma Tita, str. 812, kae da su pregovori u martu 1943. godine bili nepotrebni, osim oko razmene zarobljenika. Njima se, to se tie partizana, nita nije postiglo, pa ni na planu ratnog lukavstva/* Urednik 14. toma Sabranih djela Josipa Broza Tita - Mehmedalija Boji razraujui ovo pitanje na strani 347. pie Ishod tih pregovora je bio da je razmijenjeno nekoliko desetina zarobljenika. Prilikom pregovora, predstavnici Vrhovnog taba su nastupali kao ravnopravan partner, kao predstavnici stvarne, mada formalno jo nepriznate zaraene strane, traei da joj se i to prizna, kako bi se partizanskim zarobljenicima i ranjenicima priznavao tretman koji nalae Haka i enevska konvencija. 2 Josip Brom Tito, Sabrana djela, 14, str. 136.
1 3 Dr Vladimir Velebit je o martovskim pregovorima autorima dao vrlo opirnu izjavu oktobra 1983. godine; autorska zbirka. 4 Izjava Koe Popovia januara 1984; autorska zbirka. 6

Isto.

'U pravu si, ba bi bilo dobro kad bi im se ti pridruio!' Eto, tako sam ja postao trei lan delegacije, i jedini u ja od lanova delegacije protivnicima biti predstavljen punim imenom i prezimenom, kao i funkcijom u Narodnooslobodilakoj vojsci.1 Najkasnije 8. marta je odreen pun sastav delegacije. Toga dana je, naime, u Vrhovnom tabu napisana i potpisana posebna Punomo Koja se izdaje drugu Koi Popoviu, komandantu Prve proleterske divizije da u ime ovog taba kao delegat pregovara sa nemakom vojnom komandom u Bugojnu po sledeim pitanjima: 1. O razmeni zarobljenika. 2. O pitanju primene meunarodnih ratnih pravila prema Narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije sa strane nemakih vojnih vlasti. 3. O svim ostalim pitanjima koja e postaviti ova delegacija, a o kojima je ve bilo rei sa gospodinom kapetanom Mcjsom prilikom razmene zarobljenika u Livnu 17, novembra 1942, godine. U ime Vrhovnog taba NOV i POJ zamenik naelnika kapetan V, Terzi S njemake strane u poslove oko pregovora i ovoga je puta ukljuen neizbjeni Hans Ott, ininjer s dva eljezna kria iz dvaju ratova. On je, ini se, bio meu prvima kojima je predoeno Streckerovo pismo upueno generalu Glaiseu. im su Kasche i Glaise prihvatili Streckerove prijedloge, zapravo prijedloge Vrhovnog taba NOV i POJ, in. Ott je od njih dobio osnovne instrukcije i avionom je upuen u Slavonski Brod, gdje je u martu bio smjeten tab Rudolfa Ltersa, Prije ikakvih pregovora, valjalo je da zagrebaki dogovor Kasche Glaise Ott prihvati i Liiters, jer je on neposredno rukovodio operacijama u Bosni. Za njega je prihvaanje poruke znailo obustavljanje operacija u dolini Neretve. To mu po Ottovom svjedoenju nije teko palo: od 6. marta njegove jedinice nisu imale borbenog doticaja s Titovom operativnom grupom divizija. A do Streckcra mu je zaisa stalo. Traio je od Otta Uznastojte da se major po bilo koju cijenu izvue iz komunistikih kandi! Na spaavanju Streckere inzistirao je i tab 717. divizije. Izgleda da general-potpukovnik Lters, odncdavno u Jugoslaviji, nije bio upoznat s tekoama Glaise von Horstenaua i Siegfrieda Kaschea, iji prijedlozi o pregovorima i razmjeni zarobljenika s partizanima nisu naili na
1

Isto.

razumijevanje odluujuih linosti Treeg Reicha. Bilo mu je dovoljno to je za pregovore, do kojih mu je osobno bilo stalo, zainteresiran i Glaise. Tada su se jo i Lohr i Liiters i Glaise, kao i drugi komandujui generali na Balkanu, nadali da e Hitler odobriti da NOV i POJ budu de jure priznati. No, Hitler e ostati tvrdoglavo uporan: za njega su partizani iskljuivo razbojnika banda, a ne organizirana armija, kadra da pobjeuje svaku drugu suvremenu armiju. Podravajui pregovore, Glaiseu e o tome 19. novembra 1943. godine pisati in. Hermann Neubacher, specijalni opunomoenik njemakog ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok. Ustvrdio je da se pregovorima o razmjeni zarobljenika nema to prigovoriti, ali je pri tome - prenosei stav Berlina inzistirao da naelno treba odbiti bilo kakve zahtjeve u tom smislu da se njemake ustanove pismeno obavezuju da e se pridravati meunarodnih propisa o postupku sa zarobljenicima i ranjenicima, jer bi takva uzajamna utanaenja ukljuivala priznanje Tita za zaraenu stranu. No, nezavisno o daljnjim odnosima, u martu 1943. godine Nijemci su izuzetno brzo reagirali. Od zarobljavanja majora Streckera proi e samo est, a od momenta kad je poslao pismo u Zagreb tek pet dana, pa da njemake kljune vojno-diplomatske linosti u NDH u najpunijoj suglasnosti prihvate prijedloge o pregovorima. Tajnim kanalima, koje je osiguravala posvuda prisutna mrea ilegale narodnooslobodilakog pokreta, na najbri nain, u roku od nepunog dana stiglo je u Vrhovni tab pismo majora Bart ha: Njemako zapovjednitvo spremno je da primi jednog Vaeg delegata. Kao rok se predlae 12. oujak 1943. godine. Mjesto sastanka u Bugojnu. Zajamuje se delegaciji potpuna sigurnost. Nae trupe su upuene da nesmetano propuste najvie tri delegata, koji e nositi bijele zastave, te da ih dovedu do najblie njemake komande. Put delegacije: cesta Rama-Prozor-Gornji Vakuf.1 Po nareenju Vrhovnog taba NOV i POJ, pored majora Arthura Streckera, izdvojeno je za razmjenu jo deset njemakih strunjaka iz tvornice klora u Jajcu, koje su partizani zarobili krajem novembra 1942. godine prilikom drugog osloboenja Jajca, te oko dvadeset vojnika i podoficira iz sastava 714. i 717. divizije, koji su zarobljeni novembra 1942. godine u Sitnici kod Banjaluke. Njemaki odgovor je, kako rekosmo, stigao 10, marta 1943. godine, a Vrhovni tab NOB i POJ je dva dana ranije, 8. marta, izdao punomo koVladimir Dedijer, Nazn, dj, str. 804. Pregovori nisu, kao to je najavljeno, vodeni u Bugojnu nego u Gornjem Vakufu. 1 ne 12, nego 11. marta 1943. godine u 9 do 11 sati.
1

10 - Partizani za prega va rakim stolom 1941 - 1945.

145

mandantu Prve proleterske divizije Koi Popoviu, to znai da su u Vrhovnom tabu bili sigurni u pozitivnost njemakog odgovora Kad je poziv stigao, ilas, Popovi i Velebit su se naznaenim pravcem uputili u Gonji Vakuf. im su 11. marta napustili partizanske poloaje, istakli su, kako to ratni obiaji i pravila nalau, bijeli barjai na tapu. Dr Velebit se dobro sjea toga putovanja u neizvjesno: Nae misli nisu bile liene pretpostavke da moemo naii na ustaku patrolu i da bi u tom sluaju teko dolo do bilo kakvog objanjenja izmeu nas i njih. Na nama su bile uredne partizanske uniforme. Od naoruanja, imali smo samo pitolje. Sva trojica smo bili relativno mladi i sve vrijeme putovanja, kao da idemo na neki izlet, zahvaljujui Koi Popoviu, pa djelomino i ilasu, alili smo se i sn|ijali. alili smo se i u vezi naeg malog bijelog barjaia, kojeg Koa uporno nije htio nositi, jer, ree, barjak je mali, a on mali, pa bi sve to tako usitnjeno moglo skupo da nas kota... U stvari, ja sam bio taj koji je poputao, i nosio sam barjai i prihvatao ale ba onako drugarski kako su i servirane.,. Bili su sami na cesti od Prozora prema Gornjem Vakufu. Zakljuili su da je tab 717. pjeadijske divizije naredio svim svojim i kvislinkim jedinicama da oslobode cestu prema Prozoru i da se sklone im primijete partizanske izaslanike. Mada neuoljivi, Nijemci su budno pratili dolazak parlamentaraca. Na dva su mjesta, uz put prema Prozoru, bile skrivene patrole s radio-stanicama. Te skrivene radio-patrole, najavljujui trojku s bijelom zastavicom, istile su pred njima put, tako da su predstavnici Vrhovnog taba NOV i POJ tek na ulazu u Prozor primijetili njemakog strazara pred jednom zgradom. Njih se trojka tu zaustavile, utljivi i mrki, a straar je, utljiv, uao u kuu, da telefonski obavijesti pretpostavljene. Kroz prozor su mogli vidjeti kako straar ustro okree ruicu induktorskog telefona i kako neto kratko razgovara, da bi se potom vratio na svoje straarsko mjesto. Vidljivo uzbuen, rukom im je dao znak da ekaju tu, pred njim. Nervozni, jedva to su meusobno izmijenili neku rije, kad se iza ugla pojavi njemaki oficir u pratnji plavokosog vitkog podoficira. Blijed u licu, srednjeg rasta, malo pogrbljen u ramenima, njemaki oficir je oputeno, bez urbe, iao prema njima, a onda se zaustavi, naoko zauen: - Tko ste vi? U briljantnom njemakom, s osjeajem za finese, odgovorio je dr Vlatko Velebit: - Delegacija Vrhovnog taba Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije! Ako gospodin eli, pokazat emo punomoja...

Instruiran kako da se ponaa, oficir samo letimino baci pogled na ispravu, a due ga zadra na komandantskim oznakama i na smireno ozbiljnom licu Koe Popovia. utnju prekinu Velebit: Dakle, to emo sad? Prije svega, duan sam da uzmem municiju iz vaih pitolja... Na to nismo raunali protestirao je Dilas. Mi vama, da ste doli na razgovore kod nas, ne bismo to uradili ljutio se i dr Velebit. Moete zadrati samo hladno oruje!1 zakljui oficir. Takvo je nareenje. Nisu se mnogo opirali. Bilo je jasno da oficir nee popustiti. Befehl ist Befehl! Mirno su mu predali pitolje, da bi ih trenutak kasnije ponovo stavili za opasae, ovoga puta bez ijednog metka. A sada, gospodo, izvolite za mnom! ree i krenu. Grupa ustaa iznenaeno je zastala ugledavi petokrake zvijezde na kapama parlamentaraca Vrhovnog taba NOV i POJ. Nekolicina od njih zajedno su s djecom trkarali po polusnjenom ploniku, dobacujui kojekakve prijetnje. Parlamentarci se na to nisu obazirali. Prili u automobilu uz koji je ekao drugi oficir. Ne pozdravivi parlamentarce, ni rukom ni glasom, otvorio im je vrata. Kada su sjeli, oficir im je uz uoljivu dozu nelagodnosti objasnio da im mora vezati marame preko oiju. Delegati Vrhovnog taba pristali su i na ovo. Tek kad je auto uao u Gornji Vakuf, skinute su im marame s oiju. Uveli su ih u sobu na katu jedne zgrade u centra U sobi je bio samo stol i stolice. Na stolu metalna pepeljara, koju Velebit zavrti kaiprstom u krug. Ba me zanima sastav njihove delegacije! bio je znatieljan Koa Popovi. Predstoji nam u najmanju ruku razgpvor s komandantom divizije - procjenjivao je Dilas, a i Koa se s tim slagao. Tako se i dogodilo. Vrlo brzo se pojavio komandant J 1 7 . pjeadijske divizije, general-lajtnant Benignus Dippold, na prvi pogled uzdrljiv i hladan, ali i nametljivo radoznao. Iznenadio ih je izjavivi da nije dobio ira ovlatenja: Vas ve ekaju drugi. Ja sam tu samo da vas prihvatim!
1 Pod pojmom hladnog oruja u ovakvim sluajevima podrazumijeva se pitolj samo s jednim metkom. Mnogi, inae, pod pojmom hladnog oruja podrazumijevaju no i bajunet.

Trenutak kasnije jo ih je vie iznenadio. Ovaj put obratio se komandantu 1. proleterske divizije; - Gospodine Popoviu, estitam vam roendani - estitka je za dva dana bila preuranjena, ali to je bilo zanemarljivo uz saznanje da su Nijemci bili tako dobro upueni u biografske podatke Koe Popovia, a vjerojatno i ostale dvojice, mada su oni bili predstavljeni pseudonimima. No, Kou estitka nije zbunila, ili on to nije htio pokazati. krto zahvaljuje, pa kae - A d a . . . To vam nije bilo teko ustanoviti. O starim revolucionarima policija sve znade ... Kod Dippolda su i ruali, a zatim im je dana prilika da se zakratko odmore. Uto stigoe dva kapetana Abwehra, jedan debeo i omalen, grubo mesnatog lica, tupa izraza, a drugi srednjeg rasta, otra i pronicljiva pogleda, samopouzdan u rijeima i gestama. lanovima delegacije Vrhovnog taba NOV i POJ, kao starim i iskusnim revolucionarima, koji su, svaki posebice imali dosta posla s policijama, nije bilo teko da ih identificiraju. Uli su u sobu nabusito, kao da ulaze meu zarobljenike. Razgovaraju meusobno, a, zapravo, izazivaju. Debeli pokazuje Kou: - Taj im je, znai, komandant divizije! Tada se i Koa upleo u razgovor: - Da kae, a mnogo je cinizma u tonu i nainu: - I to komandant Prve proleterske, znate? - A ovaj mora da im je komesar! pokazuje debeli kapetan na ilasa.1 Uto podoficir, koga skoro nisu ni zapazili kad se pojavio, kljocnu fotoaparatom nekoliko puta. Razgovor prilikom tih prvih susreta bio je dosta neoficijelan. General-lajtnant Benignus Dippold nema potpuna ovlatenja za ovakav razgovor. Postavio je nekoliko pitanja o majoru Arthuru Streckern i iznenaeno zakljuio da partizani imaju dobro naoruanje. Kada mu je neko od lanova delegacije Vrhovnog taba kazao, da je to uglavnom oruje koje je zaplijenjeno od protivnika, general Dippold je rairio ruke: - Uglavnom talijansko oruje? - Vae i talijansko - objanjavao je komandant Prve proleterske divizije. - Nemate nita protiv ako malo porazgovaramo i o nekim drugim stvarima? - nastavi general Dippold - Samo izvolite - poticao ga je Velebit. - Htio sam da pitam otkuda vam onolike haubice? - nastavi on.
1

Interpretacija ovog razgovora napravljena je na osnovu intervjua s Milovanom ilasom 28. no-

vembra 1983. g. u Beogradu, kao i na osnovu intervjua s K. Popoviem i V. Velebitom; autorska zbirka.

 Pa rekli smo; zaplijenili smo u borbama. Od koga? Velebit se okrenu prema ilasu koji je bio ef delegacije i kada dobi diskretan mig da kae ta hoe, odgovori; Uglavnom od Talijana! To sam i mislio! Ali imamo i vaih topova! upade Koa. Mnogo manje! tjeio se Dippold. A onda za sve poraze okrivljuje Talijane, ustae, pa i etnike. Pa ba i o tim etnicima bismo mogli malo porazgovarati' - konano se javio i ilas, koji se ne pouzdaje u svoje kolniko znanje njemakog, pa Velebit prevodi. - Imate neke sumnjive saveznike. Sada su na vaoj strani, protiv nas. Ali, pitam se, to bi bilo ako bi dolo do saveznikog iskrcavanja na Balkanu? To je vrlo kompleksno pitanje' suglasio se general. Svakako Koa Popovi govori francuski, to Dippold razumije. Mi se borimo za jedan, a oni za drugi sistem, i to vi vrlo dobro znate ... Sutra, kad vi budete morali bjeati iz Jugoslavije, oni e ostati i zato su sasvim shvatljiva naa nastojanja da ih slomimo i totalno razbijemo.., General Dippold paljivo je sluao Kou Popovia, koji je kazao jo nekoliko reenica o ciljevima narodnooslobodilake borbe i uticaju saveznika na etnitvo Drae Mihailovia. Gledao je Kou i nesakriveno pokazivao da mu je on najinteresantniji lan partizanske delegacije, Smjekajui se, pita: I, kaete, slomiete ih? Slomit emo i vas.,, Domobrani i ustae nisu nam nikakav problem . . . Gdje god naiemo na domobrane, prije nam se predaju nego to podviknemo da odloe oruje... S ustaama ide malo tee, ali, s obzirom na to da smo disciplinirana vojska snanog morala, da je uglavnom sav narod uz nas, i s njima emo se bez tekoa obraunati. Lako je vama ote se njemakom generalu, vie kao uzdah, nego izjava. Pa, istini za volju, nije nam mnogo teko! - odgovori Koa. Napunite torbe sirom, kruhom i municijom, pa se motate po ovim vaim planinama. I to vam tko moe po tim brdima? Koa se ironino smjeka: Hajde, gospodine generale, da se mijenjamo. Napunite vi torbe sirom, krahom i municijom, pa idite u planine, a nama ustupite vau tehniku i garantiram da vas za mjesec dana nee biti ni po umama, ni po cestama. General Dippold zauti, a onda opet uzdahnu:

- Te vae haubice... - ne zavri misao. Operativna grupa Vrhovnog taba NOV i POJ, kao i 1. bosanski korpus, koji je u nekoliko navrata tukao jedinice 717. divizije u Bosanskoj krajini, u to vrijeme ima jaku artiljeriju i jedno tenkovsko odjeljenje. Dok se o tome govorilo, Milovan Dilas iskoristio je trenutak da kae kako su partizani regularna vojska, bez obzira na injenicu da su jula 1941 ustali goloruki. - Sada, eto i sami primjeujete, da smo dobro naoruani. Valjda ne sumnjate u to? - Ali emo vas ipak smrviti kao da se ljutnu general Dippold. Iskoristit u ovaj trenutak naeg susreta i saopiti vam da e ast za totalnu likvidaciju svih vaih jedinica pripasti jedinicama Wehrmachta. Rekosmo; s Dippoldom, ni s njegovim Ijudim, nisu voeni slubeni razgovori. Dippoldovo je bilo samo da delegaciju prihvati i saslua njene zahtjeve. Dilas, Popovi i Velebit podsjeali su Dippolda na prethodne pregovore, posebno na one preko knjigovoe iz Jajca, Leinschiitza, koji je uoi ofanzive u zapisniku e biti kazano krajem januara poslan od predstavnika Vrhovnog taba NOV i POJ u Mostar, da bi priveo kraju pitanje ratnih" zarobljenika, koje je u ranije voenim pregovorima s delegatima njemake armije ve bilo dotaknuto. U pismenoj zabiljeci, to je uinjena na osnovu zapisa gospodina majora Bartha od 10. III 1943, reeno je da se Leinschtz trebao vratiti do 1. februara 1943. ali da se do dananjeg dana nije javio, budui da razmenu zarobljenika treba to pre dovriti, dola je radi daljnjih pregovora autoritativna delegacija, koja smatra - sve e to zapisati major Barth, kojeg, zaudo u svojim sjeanjima ne spominje ni jedan lan delegacije Vrhovnog taba NOV i POJ da za razmenu dolaze u obzir: a) zarobljenici Folksdojeri iz Jajca i posada oborenog hrvatskog aviona, o ijoj je zameni gospodin Leinschtz trebao da razgovara. b) gospodin major Strecker za koga mi traimo putem razmene prof. Ivana Marinkovia iz Karlovca. On se nalazi u policijskom zatvoru u Zagrebu. c) 25 zarobljenih nemakih vojnika koji su zarobljeni u borbama na Sitnici. d) oko sto oficira, podoficira i slubenika hrvatske vojske i hrvatske drave. e) 15 italijanskih oficira. f) oko 600 italijanskih vojnika i podoficira. 2) Mi smo miljenja da komanda nemake armije prema NOV Jugoslavije (treba da) primenjuje propise meunarodnog ratnog prava. Ako nemaka armija prihvati taj predlog, posebno obzirom na ranjenike i zaroblje-

nike NOV Jugoslavije, to je od obostranog interesa, tada bi komanda NOV Jugoslavije sa svoje strane u tom pogledu dala pune garancije o strogom pridravanju tih propisa. 3) Komanda NOV Jugoslavije smatra: a) da u datoj situaciji nema razloga da nemaka armija vodi ratne akcije protiv NOV Jugoslavije, a posebno obzirom na poloaj protivnika i interes jedne i druge strane. Stoga bi bilo u obostranom interesu ako bi neprijateljstva bila obustavljena. U vezi sa tim, trebalo bi nemaka komanda i ova delegacija da izloe svoje predloge o eventualnoj zoni i smerovima ekonomskih i drugih interesa. b) NOV Jugoslavije smatra etnike glavnim neprijateljima. 4) Za vrerne trajanja ovih pregovora po svim takama predlaemo obustavu ratnih operacija nemakih trupa i trupa NOV Jugoslavije. 5) Ova je delegacija opunomoena da zakljui preliminarne pregovore, dok bi jedan eventualni konani sporazum morao biti potvren od naih viih komandi. Zakljuenje ovih pregovora je ovoj delegaciji od strane naeg vieg komandnog mesta naglaeno kao hitno i ona trai od nemake komande da odredi opunomoene pregovarae.1 Meu onima koji su krajnje tendenciozno, s poluznanjern i neasnim namjerama, pisali o martovskim pregovorima nalazi se i ve spominjani Walter R. Roberts, koji je - ako ispravno tumaimo njegovo spominjanje njemakog memoranduma T itao citirani zapis majora Bartha. Roberts pie, da je partizanska delegacija naglasila da partizani ne vide nikakvog razloga da se bore protiv njemake vojske oni su dodali da se oni bore protiv njemakih trupa iskljuivo u samoodbrani meutim, da jedino ele da se bore protiv etnika; da su oni bili zaneseni propagandom sovjetske Rusije, zbog ega su odbacili svaku vezu sa Britancima i da bi se oni borili protiv Britanaca ako bi se ovi iskrcali u Jugoslaviju; da oni ne namjeravaju da kapituliraju, ve prije svega, da ele da se koncentriraju u borbi protiv etnika, pa bi eljeli da sugeriraju odgovarajue interesne teritorije. Kad su Glaise-Horstenau i Kasche dobili zapis majora Bartha ne znamo pouzdano. Zna se samo da su im upuene dvije verzije predloga delegacije Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije koja je opunomoena od Vrhovne komande te vojske, ali imamo tekst SA generala Kaschea od 17. marta: njemaki poslanik u Zagrebu Kasche obavjetava svoje ministarstvo o obnovljenim pregovorima. Pregovore je i ovoga puta vodio in. Ott, kojega je Kasche ve prije bio upotrijebio u tom pogledu, a angairali su ga u pre1

V. Dedijer, m a i . dj, str. 808.

govore o razmjeni osim Wehrmachta i Talijani i Hrvati1. Po Kaseheovoj procjeni, otvara se mogunost da Tito obustavi borbu protiv Njemake, Italije i Hrvatske i povue se u Sandak da tamo obrauna s etnicima. Kasche pretpostavlja (kae moda) da bi se Tito mogao demonstrativno odrei Moskve i Londona, koji su ga ostavili na cjedilu.2 Po Kascheu: Zelje partizana su ove: borba protiv etnika u Sandaku; zatim povratak u njihova sela i smirenje u hrvatskim i srpskim podrujima; povratak suradnika nakon razoruanja u njihova sela; odustajanje s njemake strane od mjera egzekucije nad vodeom grupom. Kasche predlae da ovu mogunost treba prihvatiti, budui da bi naputanje i odlazak s ratne pozornice te u svjetskom javnom miljenju uvaavane borbene grupe (Titovih partizana), odlazak iz tabora protivnika Njemake bilo vrlo znaajno. U stvari Titovi partizani nisu, uglavnom, komunisti i uopte uzev nisu poinili nikakve ekscese u borbama i u tretmanu zarobljenika stanovnitva. Podseam na moje ranije izvjetaje, a tak ode i na moje razgovore s dravnim sekretarom von Weizsckerom, Molim za dalje instrukcije. U razgovorima sa Casertanom (talijanski ministar u Zagrebu) i Lorkoviem (Paveliev ministar vanjskih poslova) ustanovio sam da e izloeni razvoj dogaaja biti pozitivno prihvaen .. .3 Osim majora Bartha, zabiljeku o razgovorima u Gornjem Vakufu 10. marta uinio je i naelnik taba 717. divizije dr Krisch, koji naglaava da su predloene teme razgovora tek uvod u konani dogovor, jer o svemu to bi se dogovorili, konanu odluku donosi Titov Vrhovni tab. Navodi dvije osnovne teme - 1. razmjena ratnih zarobljenika i 2. primjena meunarodnog ratnog prava i pri tome pie da je partizanska delegacija izrazila elju da se pregovara i o ostalim pitanjima koja su ve ranije, 17. novembra, bila predmet pregovora sa kapetanom Heyssom, kapetanom Kulichom i gospodinom Ottoni. Od zahtjeva to ga je za razmenu predloila delegacija Vrhovnog taba, u zapisniku se podvlai - delegacija Vrhovnog taba je rado prihvatila ideju da se saini zapisnik, jer je to ve bio dokumenat kojim se postupno oblikuje put do primjene meunarodnog ratnog prava i prema NOVJ da se za gore navedene zarobljenike trai naroito profesor Ivan Marinkovi (lan CK KP Hrvatske) iz Karlovca, koga ustae dre zatvorenog u Zagrebu. Pie da delegacija skree panju da se esto deava da njemaki Wehrmacht (u vezi sa akcijom razmjena) nije navodno mogao da pronae zahtjevana lica kod ustakih vlasti, odnosno da su ih oni u to vrijeme ve stre-

1 2 3

B. Krizman, nazn. dj, str. 541 Isto, str. 542, Isto, str. 542.

U diskusiji o primjeni meunarodnog ratnog prava, po Krischu, partizanska delegacija upozorava na to da NOV i POJ predstavljaju organiziranu armiju sa vojnom disciplinom i da nije banda. Oni se bore kao patrioti i sinovi za osloboenje svoje domovine. Zarobljenike su tretirali uvijek u skladu sa meunarodnim pravom, kao to je, na primjer, bio sluaj jo od 1941. godine. Predloeno je da se zarobljenici i ranjenici obostrano humano tretiraju. I po Krischu, partizanska delegacija je ustvrdila da u postojeoj situaciji ne postoji razlog zbog kojeg bi njemaki Wehrmacht vodio ratna dejstva protiv NOV, kao to je, navodno, ustvrdila da NOV smatra etnike glavnim neprijateljem.1 Sudei po dokumentima njemakih izvora, meu kojima je i navodna izjava Bilasa, Popov ia i Velebita od 10. marta, Vrhovni tab NOV i POJ bio bi najsretniji da se obustave sva neprijateljstva izmeu Wehrmachta i partizana. Meutim, svakom razmjerno ozbiljnom analitiaru je jasno, kao to pie i ameriki historiar u svom istraivanju o etnicima Jozo Tomasevich, da njemako-partizanski odnosi od 1941. do 1945. uzeti u cjelini, dokazuju da partizani nikad ne bi mogli sklopiti s Nijemcima neku nagodbu koja bi ila mnogo dalje od razmjene zarobljenika. Trebalo bi stoga biti evidentno da je pokuaj od 11. marta 1943. godine da se postigne neki sporazum, uinjen pod ekstremnim okolnostima, kad je glavnina partizanskih snaga, oko 4,000 ranjenika i bolesnika i njihovo rukovodstvo bilo suoeno s gotovo sigurnim potpunim unitenjem i da se ne moe staviti u istu kategoriju sa sistematskom i trajnom etnikom kolaboracijom .. .2 Na inzistiranje Koe Popovia, ilas i Velebit su se sloili da daljnje pregovore vode samo njih dvojica, a da se komandant 1. proleterske divizije vrati na slobodnu teritoriju. Bilo je, po njegovoj procjeni, neophodno da o dotadanjim razgovorima i razvoju odnosa izvijesti Vrhovnog komandanta. Proao sam dosta u ivotu sjea se Koa Popovi, ali, ini mi se da nikada nisam bio u tako nelagodnoj situaciji kao tog dana kada sam se vraao na partizansku teritoriju... Ja sam oekivao, obzirom da su Nijemci bili dosta korektni za vreme razgovora, da e me pristojno otpratiti, bar do niije teritorije, kako bih se mogao bezbedno vratiti svojoj diviziji. Ali, dogodilo se obratno: kada sam saoptio glavnom nemakom oficiru da treba da se vratim, bio je nemalo iznenaen, slegao je ramenima i pitao: 'elite li odmah?' 'Da, ako to vama ne priinjava neku tekou. Ba sadaT 1 ta se dogodilo? Odredio je dva Nemca koja su me otpratila do periferije varoice, tu su me
1 2

V. Dedijer, naznaeno djelo, str. 8 0 6 - 8 0 7 . Jozo Tomasevich, Ce/nicr u drugom svjetskom ratu 194 i1945, Zagreb, 1979, str. 220224.

pozdravili i vratili se, ja sam, bez ikakvog obezbeenja, sa mnogo mogunosti da naiem na ustae, domobrane, Nemce i koga sve ne, produio sam, skrenuvi s puta u bespue... I da vam ne priam kako sam na dva mesta proao izmeu neprijateljskih poloaja... A posle je usledilo jo neto - strah da me ne ubiju nae predstrae, jer prema njima je iao ovek sa neprijateljske strane. Sreom, sve se zavrilo kako treba. Bio sam zadovoljan, jer smo posao obavili onako kako je zahtevao Vrhovni komandant i kako smo sami mislili da je najbolje.. .1 Milovan Dilas i Vladimir Velebit njemakim su automobilom, s pratnjom, otputovali u Konjic, gdje je uskoro obavljena jedna velika razmjena zarobljenih Nijemaca za uhapene pripadnike NOP-a. Zavidio sam Koi Popoviu kada se vratio, sjea se dr Vladimir Velebit: Strahovao sam da me netko ne prepozna, jer bi to imalo posljedice i po moje roditelje u Zagrebu, ali, zadatak je bio takav. Netko ga dobije da napada na bunkere i baca bombe, drugi da u streljakom stroju napada na okupatorske ili kvislinke poloaje, trei da u gradovima rade ilegalno, a na je bio takav . . . Odstupnice nema i o tome se nije ni razmiljalo .. .2 Iz Konjica, poslije razmjene zarobljenika, Dilas i Velebit su se odvezli na daljnje pregovore u Sarajevo. Tamo su smjeteni u Konaku, gdje je bila njemaka komanda. Prvi razgovor je voen u odjeljenju Abwehra A-III, gdje su prikupljani podaci u NOP-u. Kao i general-lajtnant Dippold, isto su tako prividno neoficijelno s Velebitom i ilasom pokrenuli razgovor i oficiri Abwehra. Postavljajui mnotvo pitanja, radoznalo su sluali sve odgovore, pristajali na razmjene zarobljenika po spisku koji je predan jo u Gornjem Vakufu, ali ni da uju o priznavanju partizanske armije kao zaraene strane. Zato su, odbijajui svaku mogunost da bi, u tom smislu, moglo doi do nekakva sporazuma, jedino inzistirali na obustavi partizanskih operacija na pruzi Beograd-Zagreb, jer, kako se izjasnio pregovara Abwehra, nije ba ugodno sjedati u vlak i svakog trenutka oekivati eksploziju koja e te, zajedno s lokomotivom i polomljenim vagonima baciti u ambis, da bi na kraju rezignirano zakljuio: Mi smo prema vama s obzirom na to kakve nam sve smrti upriliujete, daleko blai.., - E, o tome bi se moglo drugaije i podue priati - uzvrati Velebit. - Kad bih vam nabrojao kakva su zlodjela poinile jedinice Wehrmachta u
1 2

Izjava Koe Popovia autorima, januara 1984; autorska zbirka. Iqava V. Velebita 1983. godine; autorska zbirka.

Kragujevcu, Kraljevu, Valjevu, Beogradu, na Kozari, na Grmeu, po selima Banije... Njemaka je strana odugovlaila pregovore. Voa njihove delegacije nije mogao nita kazati o tome kada bi se mogli opet sastati i treba !i uope praviti kakav zapisnik ili pismeni ugovor o buduoj razmjeni zarobljenika ili o stalnom mjestu za razmjene koje bi se proglasilo neutralnom zonom. Bilo je govora o Pisarovini Jastrebarskom kod Zagreba. Ali zbog toga to su Nijemci odugovlaili s odgovorima, i ilas je odluio vratiti se u Vrhovni tab, da podnese izvjetaj Vrhovnom komandantu i sredi sve to je potrebno u vezi s razmjenom majora Arthura Streckera. Njemaka se delegacija s time suglasila, predloivi da s ilasom otputuje i jedan njemaki podoficir, koji bi na slobodnoj teritoriji vidio njemakog zarobljenog majora i po mogunosti vratio se zajedno s njim. Kasnije e se, po nekim njemakim dokumentima, utvrditi da je taj podoficir, Dilasov pratilac, zapravo bio po inu porunik, rodom iz Banata, Volksdeutscher, iz Princ Eugen divizije. Na putu, pred ilasom se ponaao posluno i snishodljivo. Za sve to vrijeme ilas nije mogao ustanoviti govori li njegov pratilac srpskohrvatski. Podoficir, koji je bio porunik, ponaao se kao da ne razumije ni rijei, pa je zbog toga njihovo sporazumijevanje ilo dosta oteano. Cetiri-pet kilometara juno od Konjica, ilas je morao prijei prostor izmeu njemakog i partizanskog poloaja. Pored njemakog pratila ih je njemaka patrola, a prema partizanskom poloaju produili su sami. Hitlerovci su drali cestu, a dijelovi 2. proleterske divizije planinske vrhove. Kad su njih dvojica skrenuli s ceste, na kojoj se nalazilo nekoliko zaustavljenih njemakih tenkova s uperenim topovskim cijevima prema partizanskim poloajima, iza kojih su se bijelila snjena brda, prijetila je opasnost da ih zaspe vatra s jedne ili druge strane.1 1 prije nego e se zaputiti prema partizanskoj teritoriji, podoficir koji je iao s ilasom, najedanput se izdvoji i prie njemakom oficiru, objanjavajui mu kuda i zbog ega ide s naoruanim partizanom. Zatim ponovno prie ilasu, rekavi da su dobili slobodan prolaz ali i upozorenje da se nalaze na pukometu daleko od partizanske teritorije odakle ih mogu upucati, ako ona strana ne zna za njihov dolazak.

Tog istog trenutka kada se ilas uputio s podoficirom od njemakih tenkova prema partizanskoj

teritoriji, ugledali su ga borci druge ete etvrtog bataljona Pete crnogorske udarne brigade i o tome odmah upoznali komandira Miloa Stamatovia i komesara Luku Vuinia. A kada su ovi dalekozorima provjerili da dva nepoznata lica uporno idu ba prema poloajima, naredie da se pripremi mitraljez, jer jc Vuini odluio da dolaznike im mu priu malo blie, doeka dugim rafalom.

Evo sta o tome kae narodni heroj Luka Vuini ja sam ta.da sjedio prislonjen uz oboreno bukovo stablo. Bilo je hladno i svjee. Dole nie, iza poloaja kuvar je spremao toplu veeru. Jedva sam ekao da'se sa neim zagrijem ... Pored mene je sjedio komandir moje ete i jo nekoliko boraca... Puili smo njemake cigarete koje smo u jednoj borbi nedavno zarobili... Najedanput kao da se oglasi na pukomitraljezac . . . Kae da je neto vidio. 'uvaj municijuF upozori ga komandir. 'Dvojica idu pravo k nama!' dodade pukomitraljezac koji je bio malo istureniji od nas, Ustanem i podignem dvogled. Vidim: dva oveka idu prvo k naem poloaju. Bili su dosta daleko. Pukomitraljezac opali prema njima ... Vidim da hitlerovci na njih ne pucaju, a poli su od njih. Moda neko ide k nama od naih koga su prije toga zarobili, pomislih i naredih pukomitraljescu da mi ustupi oruje... Pustim ih da idu jo malo i ba kad prestadoe da tre cik-cak, razvueni dug rafal prema njima... jedan od njih neto vie, ali se ne razaznaje, istovremeno mae rukama... Podignem pogled i sad ve jasnije vidim: jedan od njih je njemaki vojnik, kaem drugovima i jo jedanput zapucam prema njima ... A oni opet iza neke kamene ograde koja je delila dve livade... Ponovo sam ih uznemirio i jedan opet poe da mae rukama ... Mislim da sam nauo kao da kae: 'Ne pucajte, drugovi, svoji smoF pustih ih da idu naprijed , . . Bio sam zabrinut, sve dok se na kraju pojavio Milovan Dilas sa nemakim podoficirom... Kakva neprijatnost, pogotovu ako se bude interesovao ko ga je tako dugo gaao... 1 da znate, raspitivao s e . . . Ne sjeam se ta smo mu rekli... Poslije kratkog sporazumijevanja s isturenom patrolom etvrtog bataljona Pete proleterske brigade, ilas je zajedno s podoficirom priao Luki Vuiniu i poslije kratkog raspitivanja ko je na njega pucao, saopio odakle se vraa. Na pitanje gdje se nalazi Vrhovni tab, odgovoreno mu je da se nalazi kod Borakog jezera. Ubrzo zatim ilas je priao vatri pored koje je sjedio Sava Kovaevi s jo nekim lanovima taba brigade, Poslije pozdravljanja, Sava je napravio mjesto Dilasu, da sjedne izmeu njega i Radomira - Raa Radovia. - Ko ti je taj, Milovane? - upitao je Sava pokazavi na njemakog podoficira. - Sam vidi! - odgovorio je. - O emu se to radi, moe li se znati? - Vrimo razmjenu zarobljenika!

Sava pogleda preko obrva. Zadra pogled na licu njemakog podoficira i ponovo primijeti: - Nemojte vi, poem, da nas izmirite s Nijemcimal Dilasu nije nimalo godio takav stav Save Kovaevia, pa odgovori kratko: Mislim da nema potrebe da mudri jamo ovde pored vatre. Sava je potom rekao da nije ba sasvim neobavijeten o tim pregovorima i odmah zatim, im je ugledao nekoga od kurira, naredio da se za Dilasa i njemakog podoficira pripremi to bolja veera. Nedaleko od Raa Radovia, Save Kovaevia, Dilasa, njemakog podoficira i jo nekih iz taba brigade sjedio je i Maroje Marojevi i evo kako je on to doivio: Za to vrijeme dok su ilas i Sava Kovaevi razgovarali pored ognjita, ja sam, onako isto radi svog utiska svu panju obratio na nemakog podoficira, za koga ilas u poetku ree da ne zna srpskohrvatski. Moj utisak je bio vrst: vabo je veto glumio i to je neko od nas rekao Dilasu kada je odlazio u Vrhovni tab da drugu Titu podnese izvetaj.. .1 Tom prilikom kada je ilas doao sa nemakim podoficirom nalazio sam se u tabu Pete crnogorske brigade ... Iz ilasovog razgovora s komandantom brigade Savom Kovaeviem odmah sam shvatio o emu se radi.., Imao sam prilike i da porazgovaram sa tim podoficirom koji je na nas gledao radoznalo sa neskrivenim strahopotovanjem i divljenjem... Znali smo da su pokrenuti razgovori o razmeni zarobljenika i niko od nas, posebno i zbog discipline, nije imao nita protiv toga ... Svi smo polazili od injenice da ne treba uvati neprijateljske zarobljenike i po mogustvu to prije razmjenjivati za nae najbolje drugove koji se nalaze po neprijateljskim logorima i kazamatima ... Moda protiv toga nije imao nita ni komandant Sava, iako je dosta mudro, ak moda i sa neskrivenim cinizmom razgovarao pored ognjita sa Milovanom ilasom, sjea se Radomir Radovi.2 Kod Borakog jezera ilas i njegov pratilac zatekli su grupu partizana i zarobljenog majora Arthura Streckera. Kada je njemaki podoficir ugledao zarobljenog majora, stao je mirno pred ilasom i zamolio ga za doputenje da pozdravi majora. Dilas mu je to, dakako, dopustio i odobrio mu da ostane kod Streckera, a sam je produio prema mlinu na Slapskom potoku gdje je onih dana bio Vrhovni komandant.
1 2

Iz razgovora s Marojem Marojeviem, oktobra 1983. god. u Beogradu. Detalj iz intervjua s Radomirom - Raom Radoviem iz oktobra 1983. god. u Beogradu.

esti dan poslije ilasovog povratka iz Sarajeva u Bijelu, koja je bila na slobodnoj teritoriji, stigla je grupa njemakih parlamentaraca s bijelom zastavom. Prilazei selu, neprestano su dovikivali: - Ne pucajte, mi smo delegacija za pregovore o razmjeni zarobljenika! Ta grupa Nijemaca, pored ostalog, donijela je i poruku od dra Vladimira Velebita Vrhovnom tabu NOV i POJ, da Milovan ilas, ako je mogue, ponovo doe u Sarajevo, jer je utanaen program daljih pregovora s Nijemcima. Poslije dogovora u Vrhovnom tabu, ilas je od Vrhovnog komandanta dobio nalog da se ponovo pokrene pitanje primjene meunarodnog ratnog prava prema ratnim zarobljenicima, jer NOV i POJ ve predstavljaju organiziranu vojniku snagu, s jedinstvenom vrhovnom komandom, visokom disciplinom, dobrom organizacijom . . . Kad su se ilas i Velebit ponovo sastali u okupiranom Sarajevu, Nijemci su im rekli da valja ii na razgovore u Zagreb. Preputeni njemakom osiguranju, slobodni samo toliko da misle i govore to ele, a inae posve pod nadzorom neprijatelja, ilas i Velebit vozani su sa sastanka na sastanak, iz grada u grad, s mnogo panje i komoditeta, ali daleko od tvrda dogovora o priznanju NOVJ. Nadali su se da e i to biti ureeno u Zagrebu, kamo su, uz vojniku pratnju, putovali s ing. Hansom Ottom. Do Slavonskog Broda ili su autom, a odatle do Zagreba vlakom. Za vrijeme putovanja vlakom do Zagreba, sjea se Vladimir Velebit, rado sam se s ilasom i inenjerom Ottom upustio u dijalog iz domene politikih relacija. Kao po dogovoru s ilasom, ja sam bio umjeren, a on izuzetno otar, tako da je bezrezervno napadao Gbbelsa, Hitlera i njihovu propagandu koja je ozakonila zloin. Tvrdio je da e Hitlerova politika usmrtiti jo mnogo miliona njemakih i drugih graana - Ott se nije slagao ili se uglavnom nije slagao s nama dvojicom, ali nije suvie vjeto prikrivao misao o slomu Hitlerovog imperija. Davao je do znanja da prieljkuje neki separatni mir s Angloamerikancima, uznadan da e u njima sazreti svijest o opasnosti postojanja ovakvog Sovjetskog Saveza i njegovog socijalistikog sistema koji moe da plijeni neobavijetene, tako, kako on kae, kako je svojom fantastikom obuzeo i nas partizane... Nije krio kako misli da Komunistika internacionala presudno usmjerava aktivnost jugoslavenskog narodnooslobodilakog pokreta. U jednom trenu Ott je ilasu u povjerenju priznao da i on smatra Hitlera manijakom... Inae, nastojao je da utvrdi moj identitet, moda i stoga to sam besprijekorno govorio njemaki. Kako su moji roditelji tada ivjeli u Zagrebu, nastojao sam da se u Zagrebu ne sazna da sam u partizanima. Krajem 1942. sam obmanuo Ustaku nadzornu slubu na taj nain to sam ranije preko nekih svojih veza poslao roditeljima nekoliko razglednica iz Italije, s

porukom da ne brinu za mene, jer mi je u Italiji dobro i da sam izvan svih politikih i vojnih igara.,. Neki talijanski komunisti su mi pomogli da taj posao zavrim. Zbog toga sam morao da se krijem iza pseudonima kao Petrovi .. ,1 S glavnog kolodvora u Zagrebu Dilasa i Velebita su automobilom odvezli u Gajevu ulicu u zgradu nekadanje Savske divizijske oblasti, gdje se od okupacije nalazila komanda Glaise von Horstenaua. No, sam general vie se zadravao u svojoj rezidenciji, u kui zagrebakih velikaa Tomljenovia na Zrinjevcu, negoli ovdje. Pregovori u Zagrebu poeli su 26. marta 1943. godine. Njemaku stranu predstavljali su jedan pukovnik i jedan major. Njihova imena nisu zapisana. Pregovori su voeni o svim pitanjima to su ih delegati VS NOVJ naznaili kod Dippolda. Delegatima Vrhovnog taba obeano je da e u gornjem toku Neretve biti obustavljene operacije, sve dok traju pregovori i dok se ne obavi razmjena zarobljenika. O obustavljanju operacija u drugim krajevima nije ni razgovarano, jer nijedna strana nije neovisno o moguim izjavama ozbiljno raunala s opim prestankom borbe. Pregovori o listi traenih lica iz njemako-ustakih zatvora zakljueni su 28. marta. Njemaki pregovarai saopili su delegatima Vrhovnog taba NOV i POJ da je veina uhapenika, koje su uspjeli pronai po raznim logorima i zatvorima, ve poslana u Sarajevo, odakle e produiti prema mjestu na kojem e, po dogovoru delegacija, biti obavljena razmjena. Dilas i Velebit, bitno zainteresirani da se od Nijemaca dobije priznanje regularnosti NOV i POJ, zamjerili su njemakoj strani to izbjegava potpisati dokumente o pregovorima, odnosno da se pismeno izjasni o NOV i POJ kao regularnoj vojsci, koja treba da uiva sva prava iz konvencija meunarodnog ratnog prava. Kad je 28. marta ve bilo odlueno da ilas i Velebit napuste Zagreb, u njihov privremeni stan neoekivano je stigao nepoznati im kapetan Wehrmachta. Salutira jedva vidljivo naklonjen; - Tko je gospodin Petrovi? - A kad se javio dr Vladimir Velebit, kapetan se dublje nakloni; - Herr Petrovi, gospodin general dr Edmund Glaise von Horstenau alje me s porukom; bio bi poaen da ga posjetite u njegovu uredu. ilas i Velebit su se zgledali. Vie pogledom i grimasom nego rijeju, ilas daje do znanja da treba ii. I Velebit je isto tako mislio, ali krenuo je
1

Izjava Vladimira Velebita; autorska zbirka.

sa zebnjom u srcu: to e biti s njegovom obitelji ako su ga Nijemci identificirali? General Glaise me primio dosta korektno, sjea se dr Velebit Bio je to veoma obrazovan general, rekao bih: moda i obrazovaniji i trezveniji od svih svojih kolega iz Wehrmachta, Vidio sam da sve zna o meni. To mi je odmah dao do znanja. Podue je govorio o mom ocu. Bili su kolege, ista klasa iste oficirske kole. i kasnije su se druili. Inae, govorili smo o svemu pomalo, ali iskljuivo u okvirima onih toaka koje smo imali na dnevnom redu prilikom sastanka sa njemakim pregovaraima ... injenica da su Nijemci otkrili Velebitov identitet nije imala negativne posljedice. Dapae, dogovoreno je da Nijemci, u zamjenu za neke svoje ljude, na slobodnu teritoriju otpreme i roditelje dra Vladimira Velebita. Majka je i stigla, a otac stari general, izdahnuo je na putu. Odmah poslije Velebitovog posjeta von Horstenauu, ilas i on su se ukrcali u njemaki ratni avion tipa JU-52, koji je bio krcat sanducima s rezervnim avionskim dijelovima. Njih su dvojica, kao i njihova pratnja, za vrijeme leta od Zagreba do Sarajeva sjedili na tim sanducima. U Sarajevu su jo jedanput provjerili spiskove za razmjenu, vidjeli neke zatvorenike i potom njemakim kamionom poli za Trnovo, a odatle preko Dobrog Polja za Miljevinu kod Foe, u zonu poloaja 7. banijske divizije. No, ini se, da se tim putem vraao samo ilas, i da je on sam u Govzi kod Kalinovika 29. ili 30. marta referirao Titu o pregovorima, a da je dr Velebit iz Sarajeva krenuo na sjever, u Slavoniju, gdje je imao obaviti razgovore s rukovodstvom narodnooslobodilakog pokreta, vjerojatno u vezi sa zagrebakim pregovorima, a pored toga mu je bio zadatak da na slobodnu teritoriju dovede dotad zatvorenu suprugu Josipa Broza, Hertu Has. Tako je, ispriano najsaetije, u martu 1943. godine delegacija Vrhovnog taba NOV i POJ putovala s Neretve do Zagreba, traei naina da se kod okupatora osigura human postupak prema zarobljenim i, posebno, ranjenim partizanima, odnosno prema partizanskim bolnicama, koje su - suprotno propisima Hakih i enevskih konvencija - bile bombardirane kao da su najutvrdeniji ratni poloaji. Tako je od 11. marta pa do kraja mjeseca delegacija Vrhovnog taba traila naina da Operativna grupa divizija i centralna bolnica sa 4.000 ranjenika i tifusara bar za neko vrijeme budu osloboeni borbenog pritiska njemakih divizija, spremna da mnogo nudi, ali i da redovno pred konanim dogovorom uzmakne uz objanjenje Konana saglasnost mora biti potvrena od Vrhovnog taba! Nije utvreno jesu li pregovarai uinili ita vie od onoga to je dogovoreno u Vrhovnom tabu. Tito je u jednom trenu, ljut (ini nam se da

je bio izazvan traerskim fraziranjem iz memoara Milovana Dilasa) ustvrdio da su pregovarai prekrili nareenja. No, zapravo nisu pregovarai uinili nita to nije bilo dogovoreno u Vrhovnom tabu, nego su neki historiari, a posebno sudionik pregovora Milovan Dilas, kasnije izvrnuli bit zagrebakih pregovora. Dedijer je kod nas ponajvie pisao o tome. S mnogo osobnog u nainu, kae Kad sam 1. novembra 1978. godine proveo gotovo itav dan s Titom u razgovorima o istoriji nae revolucije, imao sam pribeleeno pitanje u vezi sa ovim dokumentima. Stekao sam utisak da on nije imao pri sebi sve dokumente o tom sluaju iz 1943. godine, a naroito svoje nareenje o obustavi operacija u Istonij Bosni1 i Slavoniji, koji su ve pre vie od 20 godina objavljeni u Zbornicima Vojno-istorijskog instituta. Tito je rekao da su pregovarai prekrili njegova nareenja. Konano Tito je prilikom rastanka predloio da bi trebalo da se ponovo naemo sa svom graom i da pregledamo sve dokumente ., .2 Dedijer, naime, kao i neki zapadni autori, posebno W, Roberts, R. Kiszling, W. Hgen, te J. Juki i M. Dilas, pie o pregovorima kao da je to mrlja u aktivnosti Vrhovnog taba, posebno Josipa Broza Tita, mada mu je Koa Popov i ukazao na proizvoljnost i tendencioznost sastavljaa ... nemake verzije razgovora sa delegatima Vrhovnog taba.3 Nema, naime, u tim pregovorima nita neobino osim injenice da se kod nas donedavno uope nije pisalo o odlasku delegata Vrhovnog taba u Sarajevo i Zagreb. A, zapravo, u pravu je Vladimir Velebit, koji je zagrebakom publicistu, Vjesnikovu uredniku Darku Stupariu 1976 izjavio: Nema razloga nita tajiti, za te se pregovore moe dati objektivno i realno i shvatljivo objanjenje... Nita u tome nije bilo neasno.4 Upravo stoga, to su u asnom neki autori otkrivali neasno, dosta otro je reagirao i Josip Broz Tito. A, uistinu, nije bilo razloga da Tito 1978. godine porie neke svoje odluke iz 1943. godine. Radilo se o tome to su ga kojekakve interpretacije ljutile, a osnovno se previalo: nije Tito iao s Nijemcima na pregovore da bi se izvukao iz rata protiv njemakih i drugih okupatora (ta zato bi inae rat i zapoinjao), nego je on inicirao martovske pregovore prvenstveno stoga da dobije na vremenu, da vojsku odmori, da raDedijer to netono navodi, rije je o zapadnoj Bosni, vidi Zk NOR, tom II, knj. 8 ili Titova Sabrana djela, 14 str, 190, 2 V. Dedijer, nazn. dj, str. 810 3 Isto, str. 807.
1 4

Darko Stupari, Ambasadori izvan protokola, Ambasadori Titove Jugoslavije, Zagreb, 1978, str. 147.

11 - Panirani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.

161

njenike smjesti, da tifusarima dade priliku da ozdrave i da to je od posebnog znaaja - potue snanu etniku grupu u istonoj Hercegovini. Komentator Titovih Sabranih djela Mehmedalija Boji u 14. knjizi, o sarajevsko-zagrebakim martovskim pregovorima, pie Poto su jedinice NOVJ zarobile vie desetina njemakih i domobranskih vojnika, podoficira, oficira i raznih privrednih strunjaka, a u nemogunosti da ih, zbog partizanskog naina ratovanja i stalnih pokreta due vrijeme dre u zarobljenitvu, Vrhovni tab NOV I POJ je, poslije uspjeno izvedenog udara jedinica operativne grupe divizija na njemako-ustaku grupaciju kod Gornjeg Vakufa (poetkom marta 1943) i prodora glavnine snaga preko Neretve poveo s Nijemcima pregovore o razmjeni zarobljenika. Pregovori izmeu predstavnika Vrhovnog taba koje su sainjavali Milovan ilas, Koa Popovi i Vladimir Velebit i njemakih komandi u NDH, voeni su marta i aprila 1943. godine u Gornjem Vakufu, Sarajevu i Zagrebu. Slini pregovori su voeni i ranije, jer su za to bile zainteresovane obje strane. Vrhovni tab je nastojao da u zamjenu za njemake oficire i druge neprijatelje oslobodi iz zatvora i koncentracionih logora zarobljene partizane i iskusnije pripadnike NOP-a. Pregovori koji su u toku ljeta i jeseni 1942. godine voeni u vezi s razmjenom zarobljenika i pripadnika NOP-a za njemake i domobranske vojnike i oficire su prekinuti januara 1943. godine, kada su udruene okupatorske i kolaboracionistike trupe otpoele vojne operacije u zapadnoj Bosni Hrvatskoj (tzv, etvrta neprijateljska ofanziva) radi unitenja jednica NOV i POJ i vrhovnog vojnog i politikog rukovodstva NOP-a. Ali su obje strane i dalje bile zainteresovane za razmjenu zarobljenika. Kada je poetkom marta 1943. godine u toku bitke na Neretvi bio zarobljen njemaki major Artur Streker, komandant 3, bataljona 738. puka, za ije su osloboenje Nijemci bili veoma zainteresovani, dolo je do obnavljanja pregovora o razmjeni zarobljenika koji su, s prekidima, voeni od 11. marta do sredine aprila 1943. godine... U toku pregovora, Operativna grupa divizija kojom je neposr-edno komandovao Vrhovni tab NOV i POJ je vodila teke borbe izmeu Neretve i Drine i u sjevernoj Hercegovini, u veoma sloenim uslovima i pod nepovoljnim okolnostima, optereena sa preko 4000 ranjenika i bolesnika, protiv italijanskih jedinica i glavnine etnikih snaga, koje su, uz svestranu pomo Nijemaca i Italijana, inile uporne pokuaje da unite jedinice NOVJ i vrhovno vojno i politiko rukovodstvo NOP-a. Da bi se dobilo u vremenu i njemake trupe, koje su pruile avionsku i drugu podrku etnicima D. Mihailovia (a saveznici politiku i moralnu podrku), zadrale u nastupanju, pred-

stavnici Vrhovnog taba su, pored pitanja razmjene zarobljenika i priznanja narodnooslobodilakoj vojsci statusa zaraene strane, razgovarali i o mogunosti privremenog prekida vatre u nekim podrujima. Meutim, do privremenog prekida vatre uope nije ni dolo, jer nije ni bilo prave namjere ni s jedne strane da se o tome pregovara. Posjednuvi boksitne rudnike kod Mostara i izbivi na Neretvu sredinom marta, Nijemci su se u duhu sporazuma s Mihailovievim predstavnicima da ne prelaze na lijevu obalu Neretve i zbog otrog otpora Italijana da njemake trupe ne prodiru dalje na njihovu okupacionu zonu (jer su oba okupatora bila ubijcena kako to njihovi ratni dokumenti svjedoe da e D. Mihailovi poraziti NOVJ), kao i zbog odmora trupa i njihovih svestranih priprema za izvoenje naredne operacije, naznaene jo u martu ifrom 'Svare', opet u cilju konanog unitenja jedinica NVJ (prema poetnom planu i zbog razoruavanja etnika u Hercegovini i Crnoj Gori koji su bili pod italijanskom komandom) uslijed toga zaustavili na desnoj obali Neretve, a ne radi razmjene zarobljenika. Ali, kako njemake trupe poslije bitke na Neretvi, izuzev manjih ispada kod Konjica, Gorada i Foe, iz navedenih razloga (a koji nisu bili poznati Vrhovnom tabu NOV i POJ) nisu dalje prodirale, u Vrhovnom tabu se krajem marta poelo stvarati uvjerenje da su njemake komande nasjele taktikom manevru predstavnika Vrhovnog taba i privremeno obustavile neprijateljstva. Zbog toga je i naznaeno u depei 1. bosanskog korpusa da se 'uspjelo neutralisati Nijemce od etnika i Italijana5... Pregovorima koji su voeni u toku marta i prvoj polovini aprila, sa stanovita Vrhovnog taba, zelilo se dobiti u vremenu, da bi se dovrilo razbijanje etnikih snaga koncentrisanih, uz pomo italijanskih komandi, u istonoj Hercegovini, jugoistonoj Bosni, Sandaku i sjevernim oblastima Crne Gore, koje je bilo u toku i time eliminisala opasnost od njihovog eventualnog povezivanja sa trupama zapadnih saveznika koje bi se, kako se tada pretpostavljalo, mogle iskrcati na junom Jadranu.1 Vladimir Dedijer o pregovorima: . . . 3, Moja osnovna hipoteza o pregovorima jeste moje ubeenje (na osnovu dokumenata koje sam do sada pregledao) da su najagresivniji slojevi u Velikoj Britaniji, naroito grupa oko SOE, pripremali oruanu intervenciju u Jugoslaviji uz pomo okupatora i etnika. Od svih evropskih zemalja u kojima se vodio pokret otpora protiv okupatora, najdublji drutveni procesi odigrali su se u Jugoslaviji, Grkoj, a i u Albaniji. To su bili u stvari, revolucionarni ratovi u kojima je stvarana i nova vlast. Zato nije sluajno to su
1

Josip Broz Tito, nazri, dj, knj, 14, str. 360.

desni elementi u Britaniji izabrali ba Jugoslaviju da bude prva rtva intervencije, da nas unite pod maskom osloboenja prilikom saveznike invazije. Ono to su hteli u Jugoslaviji da uine 1943. uinili su u Grkoj 1944. godine. 4. Trenutna ideoloka zaokupljenost antihitlerovskom koalicijom ne treba da nam zatvori oi pred sutinom drutvenog bia u Britaniji. To je najstarija kolonizatorska drava i napadom Hitlera na Britaniju, ona nije odmah postala antiimperijalistika. Ostale vodee sile antihitlerovske koalicije takoe su bile hegemonistike kao Velika Britanija. To je naroito jasno u drugoj fazi rata, kada je posle Staljingrada i poraza Rommela, postalo oigledno da se kraj nacistike Nemake pribliava. Onda su u prvi plan jo jae izbile borbe velikih sila u saveznikoj koaliciji za podelu sveta meu njima. 5. Bitno je da je jo u toku martovskih pregovora Hitler doneo odluku da uniti glavninu partizanskih snaga, pripremajui se za poslednju fazu operacije Schwarz.1 Dok su pregovori i razmene zarobljenika trajale, nemake, italijanske, ustake i bugarske jedinice vrile su opkoljavanje durmitorskog masiva, gde je bila glavnina naih trupa sa 4000 ranjenika. 6. Ostatak crnogorskih etnika sa Pavlom Duriiem na elu bio je razoruan od strane Nemaca na poetku Pete ofanzive, ali je on uskoro puten i do kraja rata 1945. godine etnici Drae Mihailovia operativno sadejstvuju s nemakim jedinicama u svim delovima Jugoslavije, a naroito u Srbiji. 7. Takoe je bitno da je Tito smatrao da nijedna vojska saveznikih drava ne moe da stupi na teritoriju Jugoslavije bez dozvole Vrhovnog taba i AVNOJ-a. To se odnosilq i na Sovjetski Savez, pa je Tito, krajem oktobra, napravio poseban ugovor sa Staljinom o ulasku jedinica Crvene armije na jugoslovensku teritoriju, gdje je bilo predvieno i njihovo povlaenje.2 U toku 1943. i 1944. godine Tito je izdao vie nareenja da niko ne sme da povredi jugoslovensku teritoriju. Iz tih razloga bili su oboreni ameriki avioni 1946. godine, koji su namerno krili integritet Jugoslavije, iako je vlada Sjedinjenih Amerikih drava u vie mahova upozoravana da to ne ini.. J3 Walter R. Roberts pie da je Kasche 26, marta 1943. godine Ministarstvo vanjskih poslova obavijestio o dolasku partizanskih parlamentaraca u Zagreb. Jedan od njih je, kae, doktor Petrovi, Hrvat, a drugi Crnogorac Markovi. Ove osobe, dodaje on, ponovo su ponudile prekid borbe ukoliko
1 2 3

Operacija Weiss je izvoena u fazama, a ne Schwarz. Postoji samo jedan takav sporazum, a potpisan je u Moskvi 27. septembra 1944. godine. Vladimir Dedijer, nazn, dj, str. 811.

im se omogui mir u Sandaku. Kasche naglaava da su najnoviji razgovori otkrili partizansku elju s najvieg nivoa da prestanu neprijateljstva. U zakljuku on vidi mogunost da s njemake strane tede snagu i krv i da bre dou do uspjeha koji moe zadobiti na podruju o kojem je rije., ,1 Kascheove depee u slobodnom prijevodu kod nas je objavio Bogdan Krizman. Prije depee koju spominje Roberts, Kasche je o pregovorima pisao u radiogrammi a od 17. i 23. marta. U radiogramu od 26. marta Kasche je meu ostalim pisao da su dva Titova opunomoenika u Zagrebu razgovarali s njemakim, talijanskim i endehakirn predstavnicima o razmjeni zarobljenika. Prethodno, 23. marta, Kasche je pisao da je ostatak Titovih partizana u borbama s etnicima, 'prije svega kod Kalinovika i Nevesinja', gdje je taj 'ostatak kako izgleda zasad nadmoan'... Tih dana su Talijani opetovano traili da njemake trupe preu Neretvu, no, pie 23. marta SA general Kasche, da akcija njemakih jedinica nije trenutano mogua, budui da im je potreban odmor. Eto zato su Nijemci rado prihvatili prijedlog o privremenom prekidu borbi na istonoj obali Neretve. Budui da su Nijemci dalje oekivali savezniko iskrcavanje na Balkanu, razumljivo je da Kasche, o kojem se govorilo da je ustaa vei i od Pavelia, svoga ministra uvjeravao da je borba partizana protiv etnika korisna i da to omoguuje da njemaka strana moe u meuvremenu odmoriti sve jedinice i zadrati odluku u svojim rukama. Prepriavajui Kascheove depee, Krizman pie kako je Kasche obavijestio ministarstvo da je posredstvom svog pouzdanika, in. Hansa Otta, partizanskim predstavnicima u privatnom razgovoru saopio ovo: na njemakoj strani vlada veliko nepovjerenje prema Titovim prijedlozima. Ako bi partizani, ipak, u prostoru sjeverno od Save ubrzo proveli obustavu borbi i likvidaciju nemira, moda bi se stvorili preduvjeti za daljnja razmiljanja, Svakako da nijedno njemako mjesto ne moe da s njima vodi bilo kakav razgovor, ako se nedvosmisleno ne odreknu Moskve, Londona i Vaingtona, Uostalom, morali bi priznati i odnose koje je Osovina stvorila u Hrvatskoj. Po Kascheu, s Londonom su se Titovi partizani razili ve prole godine, a s Vaingtonom nisu imali nikakve veze, dok je odsutnost bilo kakve ruske pomoi unitila povjerenje u Rusiju.2 Bogdan Krizman, vidljivo sklon da ispravno ocijeni pregovore i pregovarae (M. ilas po svojoj prijekoj udi i temperamentu nije ba bio pogodan za takve pregovore), ponesen dokumentima njemakih komandi i ustanova, oito bez punog uvida u cjelinu, misli (s obzirom na prvobitni sastav delegacije), posebno zbog toga to je

1 2

B. Krizman: Pavelir izmeu HitJera i Klusselimja, Zagreb, Globus 1980. str. 543. B. Krizman, nazn. djelo, str. 5 4 2 - 5 4 3 .

u Zagreb doao lan Potbiroa CK KPJ, da bi se moglo pretpostaviti da se ipak pomiljalo dobiti pristanak Nijemaca na svojstvo ratujue strane za partizane, jer to bi spasilo ranjenike!1 Zagrebaki dijalog zaraenih strana presjekao je, ini se, 29. marta ministar Joachim von Ribbentrop. Kasche je odgovorio 30. marta da ni on niti pak njemaka delegacija nemaju nikakav kontakt s Titom. Kontakte s partizanima odravale su iskljuivo vojne ustanove, i to zbog razmjene zarobljenika. Hansa Otta je hvalio istiui njegovo osobno poznavanje odnosa kod partizana, to je osim razmjene omoguilo uvid u unutranje i vojne odnose kod partizana, kako to dosad nije bilo mogue ni na koji drugi nain. Tako je vodstvo njemakog imperija ostalo tvrdokorno u poricanju prava porobljene Jugoslavije na oslobodilaku borbu. Nikakvo iskustvo iz rata na Balkanu nije moglo izmijeniti Hitlerov stav: S banditima ne treba pregovarati, bandite treba strijeljati! Iako je zagrebako pregovaranje zavreno, nalogom iz Berlina da se s partizanima moe razgovarati samo o povremenoj razmjeni zarobljenika, te su razmjene obavljane redovito sve do kraja rata. Neki historiari misle da je inicijativu za pregovore dao general Glaise, da je Tita u Zagrebu zastupao doktor Velebit, tj. doktor Petrovi. Tako, na primjer, Walter Hagen pie, da je Tito na Glaiseov prijedlog odgovorio prijedlogom za veu razmjenu zarobljenika i da je poslao Glaiseu jedno ovlateno lice koje se predstavilo kao Petrovi, svojevremeno advokat. Petrovia je njemaki general veoma prijateljski primio i bio mu domain deset dana u Feldkomandaturi... Takoe je udovoljio molbi svoga gosta da posjeti roditelje koji su ivjeli u Zagrebu ... Poslije nekoliko dana generala Glaisea je iznenadio Petrovi zaprepaujuom vijesti da je on u stvari general Vladimir Velebit i da ima linu Titovu poruku za njemako vojno rukovodstvo. U njoj je Tito izrazio spremnost da zakljui obustavu vatre pod slijedeim u slovim a: u sluaju da se njemaka strana obavezuje da e u granicama jednog rezervata, po mogunosti u zapadnoj Bosni, dozvoliti partizanskim snagama da se stacioniraju, onda (ako prestanu napadi) prestat e i ustanike borbe u drugim krajevima hrvatske drave. Kao dokaz svojih asnih namjera, on e za jedno odreeno vrijeme obustaviti teroristike akcije i sabotae. Znaaj ove ponude i linosti koja ju je prenijela nisu dozvoljavali njemakom generalu u Zagrebu da nastavi pregovore bez odobrenja njemake vie komande, jer u jednoj takvoj obustavi vatre vojnopolitika situacija bi se u jugoslavenskom prostoru iz osnove izmijenila, pa je stoga morao da iz iz1

Isto.

vora pregovaraa zakljui general Velebit je bio sin jednog austrougarskog oficira, generala Velebita, po ocu Hrvat, po majci srpskog porijekla, komunista jo od studentskih dana na Beogradskom univerzitetu. On je od 1941. godine jedna od najpovjerljivijih Titovih linosti i jedan od njegovih najbliih savjetnika po vanjskopolitikim pitanjima. (Kasnije je pao u nemilost kod Tita i, prema jednoj nepotvrenoj informaciji trebalo je da ivi u Sjedinjenim Amerikim Dravama). Poto je Glaise s pravom pretpostavljao da od svojih pretpostavljenih, Vrhovne komande Wehrmachta i Ministarstva inostranih poslova, nee dobiti suglasnost i da nee naii na razumijevanje za jednu tako smjelu zamisao kao to je obustava vatre s Titom, stupio je u vezu s odgovarajuom slubom, s nadom da e preko Heinricha Hirnmlera imati prilike da upozna o tome direktno Adolfa Hitlera. Kada je vijest generala Horstenaua stigla do Ribbentrtopa i Hitlera, Hitler je odgovorio poznatom frazom: "Sa pobunjenicima nema pregovaranja!... Pobunjenike treba strijeljati!" Dakle, prema tome pregovori izmeu Tita i Nijemaca bili su samo jedna obina i zanimljiva epizoda... O martovskim pregovorima s mnogo osjeaja za mjeru i realne injenice pisao je i Jozo Tomasevich, ameriki historiar jugoslavenskog porijekla: Specijalni potez bili su pregovori s Nijemcima o vitalnom pitanju uzajamne primjene propisa meunarodnog ratnog prava, prvenstveno s obzirom na tretman zarobljenika, o razmjeni nekih zarobljenika i o nizu drugih pitanja. Taj predmet jugoslavenski autori izbjegavaju, a izvan Jugoslavije jo uvijek nije obraen na zadovoljavajui nain. Kratko raspravljanje o njemu umjesno je ovdje utoliko to stoji u izvjesnom odnosu s pitanjem da li je bilo kolaboracije s Nijemcima, ne samo etnike, ve i partizanske. Jo prije nego je operacija Weiss otpoela, partizani i Nijemci vodili su pregovore, a 5. septembra i 17. novembra razmijenjeni su zarobljenici. Tom su prilikom partizanski predstavnici uruili pismo za generala Glaisea, njemakog vojnog opunomoenika u NDH, u kojem su objanjavali da Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije nije banda ve nezavisna oruana sila s vojnom disciplinom i predloili su uzajamnu primjenu propisa meunarodnog ratnog prava s osobitim obzirom na zarobljenike i ranjenike, redovnu razmjenu zarobljenika i neku vrstu primirja izmeu obje strane za te prigode. Ne samo Glaise nego i Kasche, njemaki poslanik u Zagrebu, a i zastupnici njemakih ekonomskih organa, bili su za takav kontakt i razmjenu zarobljenika, kako bi na taj nain izvukli neke korisne obavjetajne podatke. Takoe su htjeli neki modus vivendi s partizanima, jer se na teritoriji koju su oni oslobodili nalaze neki vani rudnici Uope, nadali su se smirenju hrvatskog te-

ritorija juno od Save i prestanku sabotaa na vitalnoj eljeznikoj pruzi Zagreb-Beograd, Meutim su Hitler i Ribbentrop bili protiv svakog modusa vivendi, bojei se da bi svaka nagodba partizanima dala status redovne zaraene strane. Njihovo je miljenje, naravno, prevladalo i partizanski prijedlozi ostali su bez odgovora... Ne moe se sa sigurnou rei to je upravo Tita potaklo na te pregovore. Da li su oni bili samo izlika da se dobije na vremenu za prelaz preko Neretve, ili su partizani ozbiljno traili neki trajniji modus vivendi s Nijemcima? S druge strane njemako-partizanski odnosi od 1941, do 1945, uzeti u cjelini, dokazuju da partizani nikad ne bi mogli sklopiti s Nijemcima neku nagodbu koja bi ila mnogo dalje od razmjene zarobljenika... 1 Tito se nadao da e pregovorima dobiti na vremenu, koje mu je bilo neophodno iz dva razloga: da koliko-toliko odmori jedinice i da sprijei Nijemce u podrci etnicima, koje je Tito planirao tui u istonoj Hercegovini. etniki je pokret ve 1942. za NOP Jugoslavije predstavljao glavnog unutranjeg politikog protivnika. Kod Drae Mihailovia i svih njegovih etnikih formacija preovladavao je estoki antikomutiizam, kojim su bili zadojeni jo od prije rata. etnici se nisu mirli s tim da partizani vode borbu protiv okupatora da se pod vodstvom komunista razbije okupacioni sistem u Jugoslaviji. etnici Drae Mihailovia de facto su bili astavni dio okupatorskih snaga i zato i nisu birali sredstva u borbi protiv NOV i POJ. Utjecaj kralja Petra, izbjeglike vlade iz Londona i britanskih obavjetajnih slubi na eetnitvo u Jugoslaviji bio je od prvorazrednog znaaja. Meu njima se nalazio dosta velik broj zavedenih, prisilno mobiliziranih srpskih i crnogorskih seljaka. Ustae su pred svim slojevima naroda, kao i u inozemstvu, bili nedvosmisleno svrstani u hitlerovsko-musolinijevski sistem zloina. etnici, meutim, nisu bili uvijek i svugdje javno deklarirani kao dio vojske okupatora. Oni su sluili Talijanima kao i Nijemcima, ali su pri tome ekali da se saveznici iskrcaju na Balkan i da onda svojim dotadanjim gospodarima udare no u lea, nastupajui uz saveznike armije kao nepobjediva vojska Otadbine. Draa Mihailovi je samo u izuzetnim sluajevima traio od svojih komandanata da se javno svrstaju u okupatorski raspored, uglavnom onda kad je to obeavalo mogunost da e partizani biti tueni Tako 19. februara od svojih komandanata Ostojia, Baovia, ujja i Mihia trai da, udrueni s Nijemcima i Talijanima, udare na Tita legalno ili ilegalno.
1

Jozo Tomasevich, etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979, str. 220-224.

Udarac nanesen etnicima na istonoj obali Neretve, kao i naredni razlono oekivani porazi, po raunu rukovodstva narodno-oslobodilakog pokreta, trebali su poremetiti ne samo vojniki program i vojnu silu vojske u otadbini nego i sve rojalistike i velikosrpske planove junake emigracije. Stav Vrhovnog taba o etnicima, iznesen u biljeci koja je u uvodu za pregovore trebala biti prenesena njemakoj delegaciji, za Nijemce nije bila nikakva novina. Dakako, stav Vrhovnog taba NOV i POJ nije mogao utjecati na njemaku stranu da odustane od odluke o razoruanju etnika. Nitko Hitlera nije mogao uvjeriti da etnike treba tretirati drukije nego kao protivnike, neovisno o tome to oni svoje oruje, bilo da je dobijeno od Talijana ili od saveznika, gotovo ni u jednom sluaju nisu upotrijebili protiv okupatora. Vrhovni je tab, u dane prelaska Neretve, imao za leima etiri njemake i toliko talijanskih divizija, a pred sobom vojsku Drae Mihailovia. Tifus je bio naeo sve jedinice, a ranjenika sve vie, bez lijekova. Izvukavi se iz depa Neretve, to jest iz okruenja, opet u situaciji da dri inicijativu, Tito i njegovi najblii suradnici opredjeljuju se za pregovore. Jen treba se odmoriti, treba potui etnike i to prije otvoriti prolaze prema Srbiji. Koliko je u planiranju pregovora bilo iskrenog oekivanja da e se s Nijemcima moi, konano, ozbiljno razgovarati o priznavanju partizana kao regularne armije, teko je rei, no u svakom sluaju trebalo je pokuati. Pokazat e se da je predah eljela i njemaka komanda, dakako ne zbog dobrih elja u odnosu na partizane, Koa Popovi, obrazlaui da je nama bio potreban predah, uvjerava da je takav predah bio potreban i Litersovim jedinicama. Po njegovu miljenju, poslije iscrpljujuih estokih bitaka koje nisu jenjavale od 20. januara, predah je bio potreban i Italijanima i etnicima, isto kao nama i Nijemcima. To je saznanje, vjerojatno, prisutno i u razmiljanjima Tita i njegovih suradnika kad su, uputivi prve kolone ranjenika preko Neretve, pomiljali o pregovorima, da barem etiri-pet dana umrtvimo Nijemce, toliko-koliko nam je potrebno da se obraunamo s etnicima. Govorei o tome, Koa Popovi zakljuuje, da nam je bio potreban predah samo na sektoru koji je bio pokriven Nemcima, domobranima i ustaama.1 Pothvat operativne grupe divizija, koja je iz dolina Rame i Neretve pobjedonosno krenula uz Prenj prema gornjem toku Neretve, zaprapastio je Lohra i ostale njemake generale na Balkanu. Za svoj neuspjeh optuit e Mihailovia: Komandant Jugoistoka, Alexander Lhr. Dosadanje borbe pokazuju da je Mihailovi kao vojni komandant zatajio. Mihailovi snosi osnovnu kri1

Izjava Koe Popovia, januara 1984. godine; autorska zbirka.

vicu za dosadanje neuspjehe zbog nepravilne procjene vremena, prostora i zemljita, i zbog toga to nije iskoristio opte date mogunosti. Njemaki zapovjednik u Srbiji, Paul Bader, Snage Drae Mihailovia nisu poloile svoj prvi ispit zrelosti. Ovdje, svakako, imaju zajednikog udjela nesposobnost, kukaviluk i nedisciplina komandanata, odsustvo energinog upravljanja vojnicima, i - to nije najnevanije - precjenjivanje borbenih snaga sopstvenih trupa. U proljee 1943. godine, Tito je, zahvaljujui i zagrebakim pregovorima, dobio dobru priliku da tue izdajniku vojsku Drae Mihailovia u istonoj Hercegovini. On e, kao to je ve reeno, zatraiti i od snane grupe divizija 1. bosanskog korpusa da se sve jedinice angairaju u borbi protiv etnika u centralnoj Bosni i Krajini. Kota Na, kojem je ta depea upuena, u svojim Katnim uspomenama kae: Za nas nije bilo nieg neobinog u toj depei. Mi smo, ne jednom konstatovali da su etnici najopasniji protivnik za ostvarivanje revolucionarnih ideja narodnooslobodilakog rata. Ali njihova ideoloka suprotstavljenost samo je jedan, mada krupan, razlog ustrajne borbe protiv njih; morali smo ih tui i stoga to su udrueni s okupatorom bili vojniki opasan protivnik. Zbog toga, ne bi bilo potrebe da se ovom dokumentu Titovoj depei mom tabu od 30. marta - pridaje neki poseban znaaj. Meutim, decenijama kasnije, bie taj sluaj toliko izvrnut, da e se pokuati u meunarodnim razmerima proturiti stav, kako je Tito odustao od borbe protiv okupatora, odnosno kako je Nemcima ponudio mir i saradnju, 'samo da bi potukao etnike'. 'Iskoristivi kontakt za razmjenu zarobljenika sa Nijemcima, mi srni uspjeli neutralizirati Nijemce od etnika i Talijana.' To nam je Tito pisao. I uz to stav: To je privremeno', to znai: do okonanja pregovora o razmjeni zarobljenika, zapravo dok se ne izvri razmena. Meutim, mi u Bosankoj krajini i centralnoj Bosni sa nae tri divizije nismo imali prilike da se borimo samo protiv etnika, jer smo u vie navrata, i tokom marta i tokom aprila, bili estoko u viednevnim ofanzivnim operacijama - napadnuti od Nemaca; posle proboja sa atora nije bilo dana a da se neka od naih jedinica nije borila protiv Nemaca, ak i za vreme pregovora predstavnika Vrhovnog taba o razmeni naih uhapenih drugova za zarobljene Nemce, jer se nikakva razmena u ono vreme nije vrila na naem podruju. Preavi Neretvu, Glavna operativna grupa VS je razbila Drainu glavninu i - osim zarobljenika - zaplenila brojna dokumenta iz kojih se vidilo koliko je Draa zaglibio u izdaju (to smo mi dobro znali) ali i to koliko Drau kao pokret sveden na kolaboraciju uza sve to jo podravaju i Englezi i Ame-

rikanci; neki zarobljeni etniki oficiri su izjavili da se od 25, decembra 1942. u Lipovu kod Kolaina, u Drainom tabu, nalazi pukovnik Bejli, koji je 'Cii' predao pismo britanskog ministra Antoni Idna i pred veom grupom oficira izjavio: iskrcavanje na Balkanu predstoji, komuniste do tada likvidirati! Ako je zaista predstojalo anglo-ameriko iskrcavanje na Balkanu, gdje smo mi jo od ustanka drali front, jedini antifaistiki front izmeu sjevernoafrikog i delekog ruskog fronta, da bismo poetkom 1943. godine na svom frontu s Bihakom republikom i desetinama drugih manjih slobodnih teritorija vezali uza se 580,000 okupatorskih i vie od 300.000 kvislinkih vojnika, a bilo je lako poverovati da iskrcavanje saveznika predstoji, da Draini oficiri ne lau, onda je sasvim razumljiva odluka vojno-politikog rukovodstva narodnooslobodilakog pokreta da pre iskrcavanja potpuno razoblie Drau i njegovu kolaboraciju. Ali bilo bi naivno misliti da Englezi nisu znali pravo stanje u Jugoslaviji. Uporno su igrali na Drainu kartu, uvereni da e preko njega, to jest preko Petra Karaorevia, imati presudan uticaj u Jugoslaviji posle rata ... Somnambulna je pomisao, da je Tito elio obustaviti neprijateljstva sa nemakim okupatorom. Mogao je pregovarati, aljui na pregovore ak i bliske saradnikc, ali nikako se nije mogao prikloniti shvatanju da 'u datoj situaciji nema razloga da nemaka armija vodi ratne akcije protiv NOV Jugoslavije', kao da su nemake okupacione trupe bile sluajno upletene, sporedne, u na rat. Predaha je Glavnoj operativnoj grupi trebalo, ali ne na nain da se odustane od osnovnog cilja, od smisla sopstvenog napora, od svega to je do tada uinjeno. Odustati, znailo bi kapitulirati Tito na to ne bi pristao ni u sluaju da je ocenjivao zateenu situaciju pogubnom za snage pod njegovom neposrednom komandom. Ali kako je onda moglo doi do predloga s potpisima Dilasa, Popovia i Velebita? Mogli su oni predloiti to god su hteli, a to je ak i Tito mogao znati, jer su bili - neovisno o tome to e oni, pregovarajui, utanaiti 'zatieni' stavom da 'bi jedan eventualni konani sporazum morao biti potvren od naih viih komandi*. Moe se, dakle, raditi samo o tome, da je trenutno, u oekivanju mogueg iskrcavanja saveznika, najvanije tui etnike, jer bi se tada izbeglika vlada preko svog vojnog ministra, o kojem je na zapadu stvarana i stvorena izmiljena legenda, mogla pojaviti kao nosilac svih naih pobeda, i da je do etnikog poraza, to je i nemakoj komandi odgovaralo u sluaju saveznikog iskrcavanja vano neutralizirati Nemce od etnika i Talijana.1

R a/ne spomene Koste Naa, ator planina, uspomene napisao i za tisak priredio Jovo Popovi, Zagreb, 1984, str. 177-178.
1

Neki su publicisti i historiari na zapadu pisali kako je jedno od kljunih pitanja, osim razgovora o razmjeni zarobljenika i o priznavanju NOV i POJ, bilo pitanje etnitva. Uglavnom, rije je o autorima koji pokuavaju rehabilitirati etnitvo u Jugoslaviji i amortizirati etniko-talijansku i etniko-njemaku suradnju, bez obzira na to to se skoro za sve vrijeme rata nalazilo po nekoliko britanskih i amerikih obavjetajaca u tabovima korpusa i glavnom tabu Drae Mihailovia. Za njih je bilo vano da su etnici potencijalna snaga saveznika i da su protiv NOV i POJ. Meutim, u svemu tome ima jo neto to koincidira s razgovorom parlamentara Vrhovnog taba NOV i POJ s njemakim pregovaraima. To je injenica da se razgovori u Zagrebu vode posljednjeg tjedna u martu, a da tog istog mjeseca, tonije 14. marta, Alexander Lohr - uvjeren da su Titove snage ve potuene - predlae Vrhovnoj komandi Wehrmachta da naredi izvoenje operacije za razoruanje etnika Drae Mihailovia na prostoru istone Hercegovine, Sandaka i Crne Gore.1 Tito je o pregovorima govorio i u ratu, u uem krugu, i poslije rata, javno. Tako je, na primjer pie Mehmedalija Boji - o tome govorio vojnom i politikom rukovodstvu Bosne i Hercegovine prilikom njihova dolaska u Vrhovni tab 4. aprila 1943. godine. Tito je tada, kako je to zabiljeio u svom dnevniku Ugljea Danilovi, lan Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, dao pravilno tumaenje onoga to nam je Vlatko (Velebit) ispriao u Nikiu Tu se ne radi ni o kakvom primirju, nego samo o obustavljanju napada na jednog neprijatelja dok se ne obraunamo sa drugim. etnici su zasada najopasniji neprijatelj s obzirom na sutranjicu. Naroito ako doe do iskrcavanja saveznika na Balkan, kad 'jugoslovenska vlada' u Londonu moe pokuati da iskoristi situaciju da bi pobrala plodove nae borbe. Mi dosad nismo koristili taktiku korienja suprotnosti neprijatelja, a to treba da se ini. U nareenju Hitlerovog glavnog taba za izvoenje operacija Schwarz stoji: Nakon unitenja Titove komunistike drave, treba pristupiti unitenju organizacije i oruanih snaga nacionalnog Srpstva, pod komandom Drae Mihailovia, da bi se obezbedila pozadina u sluaju neprijateljskog iskrcavanja na Balkanu. Borbena dejstva izvoditi brzo i bezobzirno. Vreme poetka operacije 'Svare' javiti to pre.
O tome detaljnije i dokumentirano u Arhivu Vojnoistoriskog instituta, N A V - T - 7 8 , r. 344, s. 6 3 0 1 5 4 4 - 7 , Ili dok, br. 42, strana 190-191 Zbornik dokumenata i podataka NOR-a, tom XII, knjiga 3. Isto tako naredba Hitlerovog Glavnog taba u vezi s razoruanjem etnika nalazi se u Arhivu Vojnaistorijskog instituta pod signaturom: N A V - T - 7 8 , r, 344. s. 6301543,
1

... S obzirom na uske veze komandanta Drae Mihailovia sa italijanskim vlastima, Fireru je naroito stalo da se akcija dri u strogoj tajnosti, kako u vezi njenog cilja, tako i sve pripreme za akciju. Komandant jugoistoka e izvestiti gde i kada e se, zbog neophodnih taktikih razloga, ili zbog priprema u vezi snabdevanja, odrati neophodna pripremna savetovanja, dajui o tome obavesti koje italijanske vlasti uestvuju u tome. Vrhovna komanda zadrava sebi pravo da o tome donese odluku.1 Prema tome, parlamentari Vrhovnog taba NOV i POJ nisu se imali oko ega dogovarati s Nijemcima o etnicima Drae Mihailovia, kada je njemaka Vrhovna komanda ve donijela odluku kako e s njima postupiti. Sigurno je, meutim, da je njemaka Vrhovna komanda ovakvu odluku donijela zato to je polazila od pretpostavke da e snage NOV i POJ, koje su se nalazile u depu Neretve, za vrijeme izvoenja operacija Weiss i Mostar biti razbijene. U tom sluaju etnici im vie nee biti potrebni. Nijemci su eljeli razoruati etnike i ranije, u februarskoj ofanzivi Weiss, ali od toga su odustali i zbog pritiska Talijana i zbog toga to su im etnici bili potrebni za obranu ugroene mostarske bok sit ne zone od partizana. Tito nije imao razloga da zataji pregovore; tovie, o tome je, poslije povratka Milovana Dilasa, 30. marta pisao ak i Izvrnom komitetu Komunistike internacionale U naim jedinicama masovno se pojavio pjegavi i trbuni tifus. To je na najopasniji neprijatelj, ali mi nemamo sredstava i us lov a da se borimo protiv njega. U dvomjesenim neprekidnim borbama nai borci su veoma iscrpeni i lako podlijeu ovoj epidemiji. Odmor i karantin borcima ne moemo obezbijediti zato to neprijatelj to ne doputa i mi moramo voditi ofanzivne operacije. Za vrijeme boravka dvojice naih delegata u Zagrebu od 20. do 25. mar2 ta u vezi s razmjenom njemakih i hrvatskih zarobljenika za nae drugove po zatvorima i koncentracionim logorima, njemake vlasti i oficiri svakojako su pokuavali da vode razne razgovore i tom prilikom su nai drugovi, pored ostalog, saznali slijedee 1) Autoritativni njemaki krugovi ne vjeruju u invaziju Engleza u Evropi. 2) U Africi Englezi imaju preko 250.000 vojnika, a Nijemci samo 50.000, a ipak Englezi ne preduzimaju ozbiljne operacije. 3) Nijemci ne vjeruju Talijanima i sumnjaju da oni neto pregovaraju s Englezima, naroito krugovi princa Umberta, i preko Vatikana. Nijemci znaju i to

' Zb. NOR, XII, knj. 3, str. 191.

2

Zapravo, pregovori su voeni cd 23. do 28. marta.

da su Mihaifovievi etnici povezani s Londonom. Njemaki vojni krugovi raduju se i smiju se to mi razbijamo talijanske divizije i s prezrenjem govore 0 talijanskoj vojsci. 4) Nijemci su otvoreno govorili naim delegatima da oni smatraju narodni partizanski pokret najopasnijim po njihove interese na Balkanu. Oni znaju da nas ne mogu unititi, ali se nadaju da e razbiti nau vojsku na sitne odrede i unititi nae baze. 5) Oni sumnjaju da mi imamo neke tri podmornice na Jadranskom moru. 6) Njemaki ambasador u Zagrebu izjavio je preko jednog majora da eli da se sastane sa mnom. 7) Nijemci vjeruju da e oni pobijediti jo u toku ove godine i da izmeu njih i Engleza moe doi do sporazuma. Ne samo u redovima naih boraca nego i kod svih naroda Jugoslavije raste mrnja prema Englezima zbog toga to ne otvaraju drugi front u Evropi, smatrajui da Englezi svjesno ele slabljenje Sovjetskog Saveza u tekoj borbi s Nijemcima... 1 Iz Moskve je odgovor stigao ve 31. marta: Zbunjuje nas okolnost to Vi razmjenjujete ratne zarobljenike s Nijemcima. Upuujete kn delegate koji vode svakakve pregovore s Nijemcima, kao 1 to to je njemaki poslanik u Zagrebu izrazio elju da se sastane lino s Vama U emu je tu stvar... Nije li to sve povezano s politikom Nijemaca da iskoriste nae ljude za raspaljivanje meusobne borbe meu samim .. .2 na taj nain postii unitavanje . . . Molim vae objanjenje po ovom pitanju. Dalje, ta injenica da kod cijelog naroda postoji nezadovoljstvo prema Englezima sasvim je razumljiva. Ali ne mislite li da su u sadanjem momentu interesi narodnooslobodilake borbe.., nezadovoljstva protiv Engleza. .. raspirivanje mrnje naroda prema okupatorima i na prvom mjestu prema Nijemcima . . . bez sumnje mogu da oslabe tu neophodnu mrnju naroda. Oe3 kujemo Va odgovor. Djed. Iz sela Drae kod Kalinovika Tito je istog dana odgovorio Djedu, to jest Kominterni: Vaa depea od 31. marta veoma nam je teko pala. Vaa zbunjenost i sumnja a vezi sa mojom informacijom govore o postojanju izvjesnog nepovjerenja i sumnje prema naim akcijama. Ta okolnost, poslije dvogodinjih natovjeanskih napora u ovoj borbi, nikako nas ne ohrabruje u ovoj tekoj situaciji u kojoj se mi sada nalazimo, ve naprotiv. 1. Sto se tie razmjene ratnih zarobljenika, stvar je u ovome: kod nas u zarobljenitvu bilo je svega 27 Nijemaca, veinom graanskih lica. Ovi Ni1 2 3

Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14. str. 201. Depea je tek djelirnino deifrirana. Josip Broz Tito, Sabrana djela, 14, str. 351.

jemci bili su kod nas jo od osloboenja Jajca i o njihovoj razmjeni za nae odgovorne drugove i komandante govorilo se jo od Livna, gdje je razmijenjena grupa od 8 Nijemaca graanskih lica. I tada su Nijemci htjeli s nama pregovore, ali mi smo to odlagali. Ali ovdje se vie radi o razmjeni hrvatskih domobranskih oficira, 100 ljudi koji nee da stupe u redove nae vojske, nemamo ime da ih hranimo, a da ih likvidiramo bilo bi vrlo nepravilno politiki i imalo bi krupne posljedice. 2. Vi treba da znate da u uslovima nae borbe mi ne moemo voditi sa sobom veliki broj ratnih zarobljenika. Ranije smo to praktikovali i gotovo uvijek su zarobljenici dolazili opet u ruke svojih, a da mi pri tom nismo dobijali nijednog naeg ovjeka koji se nalazi u kandama okupatora. Od ofenzive u Srbiji do sada mi smo na taj nain izgubili oko 1.000 zarobljenih Nijemaca i TaMjana. Takva pojedinana razmjena praktikovana je i s Talijanima u Crnoj Gori, Dalmaciji i Hrvatskoj, a da pri tom nimalo nije oslabljena naa borba protiv okupatora, ve naprotiv. 3. U koncentracionim logorima i zatvorima Pavelievim nalaze se jo stotine patriota i naih rukovodeih drugova koji jo nisu ubijeni, i takva razmjena i spasavanje ovih drugova veoma su znaajni za iroke narodne mase Hrvatske, Bosne, Dalmacije, itd. a da i ne govorimo (o znaaju) za narodnu vojsku, koja u tome vidi nau brigu o ljudima. 4. Sto njemaki predstavnik u Zagrebu eli da govori sa mnom i pored svih svinjarija koje su napisane u njemakim i hrvatskim novinama o meni - zato niko nije kriv, i znai da ja ne elkn s njim da razgovaram, ak i ne mislim na to. 5. U ovoj naoj nemilosrdnoj borbi, a naroito u posljednje vrijeme, u borbi ginu veinom partijski kadrovi koji moraju da budu uvijek prvi da bi svojim primjerom povukli ostale borce. Ti gubici u kadrovima tako su strani da to predstavlja ozbiljnu opasnost za nau narodnu vojsku. Zato moram iz kandi neprijatelja iupati to vie naih drugova koji su ostali ivi, da bi oni stupili u redove nae vojske. Delegati koji su u vezi s razmjenom ili u Zagreb dobili su i zadatak da nabave i lijekove protiv tifusa itd. Posljednjih dana kod nas je poela prava epidemija tifusa. Osim toga, zbog iscrpenosti i gladovanja u dvomjesenim borbama borci nam jednostavno poinju da umiru. Borac na izgled zdrav, samo iscrpen ide, ali odjedanput pada mrtav. 1 to nisu pojedinani sluajevi. Kod nas je sada veoma teko pitanje snabdijevanja boraca i ranjenika namirnicama i lijekovima. Nai borci nemaju odmora, borbe se vode neprekidno, a mi ni od koga nemamo nikakve materijalne pomoi. Sovjetski Savez

nam ne moe pomoi zbog tehnikih potekoa, a Englezi koji se takoer nazivaju naim saveznicima pomau saveznike okupatora i nae najgore neprijatelje - Mihailovieve etnike. Moete biti sigurni da e naa borba ostati neokaljana, kakva je i dosad bila, ali vi treba da znate i to da mi odgovaramo za ivote nekoliko miliona stanovnika, koji imaju povjerenja prema nama i naoj borbi moramo postupati tako da to povjerenje ostane vrsto. Na kraju ponavljam da vae prijekore mi nismo zasluili i oni su nam veoma teko pali... 1 U ve spominjanom govoru u Jablanici, 12. novembra 1979. godine, Tito je govorio i o tome kako su tri naa druga ila na pregovore sa direktivom da razgovaraju o razmjeni zarobljenika, ime bi se naoj vojsci priznao i status ratujue strane u duhu postojeih normi meunarodnog ratnog prava. Uspjeli smo samo da doe do razmjene zarobljenika, tako da su mnogi nai drugovi bili spaeni iz ruku delata i potom rasporeeni u razne jedinice. Oko toga ja sam imao tekoa sa Staljinom, koga sam obavjetavao preko Kominerne. javio sam da mi sa Nijemcima razmjenjujemo zarobljenike, imajui pored ostalog u vidu i to da nas mori glad, da ljudi od iscrpljenosti padaju mrtvi. On je meni odgovorio vrlo grubo, zamjerajui nam to razmjenjujemo zarobljenike sa neprijateljem, ja sam tada Staljinu kratko odgovorio: 'Ako nam ne moete pomoi, ostavite nas na miru, mi emo se nekako snai.' Kad sam se 1944. godine sa Staljinom sreo u Moskvi, on mi je otro zamjerio zbog takvog odgovora, Ja sam ga gledao i rekao: 'Drue Staljine, da ste bili na mome mjestu, vi biste, vjerovatno napisali to i grublje.' Onda je zautio. Jer, bilo je to teko vrijeme. Gleda, ljudi umiru od gladi, a treba se boriti. Meutim, i danas ima pokuaja da se ta razmjena tendenciozno interpretira i zloupotrebi. Mi emo to sve napisati tono onako kako je bilo. Uvjeren sam da nam malo ko nee odobriti ono to smo tada uinili. Mi smo to morali napraviti. Spasili smo tako stotinjak naih ljudi, dobrih boraca i aktivista . . . 2 Istog dana Tito je u zdravici borcima s Neretve izmeu ostalog rekao: Ko nama moe danas zamjeriti ako smo inili neto to je jaalo nau snagu ne prestajui, naravno, da se borimo. Niko od nas nije ni pomislio da Nijemci vie nee ii protiv nas. Jedino smo znali da je njima potreban predah da bi napravili novi strategijski plan i da emo se sigurno ponovo sukobiti.
1 2

Isto, str. 2 0 4 - 2 0 5 , Borba, 13. novembra 1978.

Ja nijednog momenta nisam sumnjao u to da oni nee, im prije to budu mogli, udariti na nas. Ali kao to sam malo prije rekao u govoru, sprovodili smo na strategijski plan da idemo prema Crnoj Gori i Sandaku i dalje prema Kosovu, junoj Srbiji i Makedoniji, da bismo nae jedinice ojaali novim snagama.,. 1 Poslije referiranja Milovana ilasa 29. marta, Tito je pisao sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu Isi Jovanoviu. Uz Tita pismo su potpisali Aleksandar Rankovi i Sreten Zujovi Malo e te zauditi nain na koji ti dostavljamo ovo pismo. Ali neka (te) to ne dovodi u sumnju. Kad se jednom sastanemo, objasniemo vam sve. Evo o emu se radi. Sa VI brigadom pojaanom sa defovima Majevikog odreda ili Frukogorskog, hitno se prebacite izmeu Gorada i Meee na sandaku stranu i istite teren od etnika u pravcu Zaborka i ajnia. Ovdje ete uhvatiti vezu sa levim krilom nae I divizije i dobiti dalje direktive. Na svom putu, tj. prilikom prebacivanja, ne sukobljavajte se sa Nemcima, ne preduzimajte ma kakove akcije na pruzi, jer je to u interesu sadanjih naih operacija. Jo pre vaeg prelaza, poaljite kurire u pravcu Ustikoline, gdje e uhvatiti vezu sa naim jedinicama. Najvaniji na zadatak sada jeste unititi etnike Drae Mihailovia i razbiti njegov upravni aparat, koji predstavlja najveu opasnost za daljnji tok narodno-oslobodilake borbe. Sve ostalo saznaete kada se sastanemo. U istonoj Bosni ostavite manje odrede, iji e zadatak za sada biti borba protiv etnika i mobilizacija novog ljudstva. Pojaavanje VI brigade sa defovima Majevikog odreda ne srne ii na raun brzine pokreta u gore predvienom pravcu.2 O pregovorima i nekim zabunama Tito je u ono vrijeme pisao i Glavnom tabu Hrvatske; Petrovi zaista bio u Slavoniji za vrijeme razmjene zarobljenika u vrijeme velikih bojeva kod Konjica-Kalinovika. Napad na prugu bilo je rijeeno privremeno obustaviti u sluaju prebacivanja Slavonske divizije u Bosnu u vezi sa njemako-ustakom ofanzivom u Slavoniji ili zbog vojnih potreba u Bosni. On ugovorio znake sa drugovima u tabu III op. zone za preko 'Slobodne Jugoslavije'. Akcije na prugu moraju se svim silama nastaviti i o tome emo odmah izdati nareenje preko Slobodne Jugoslavije'. Vae snage nera-

Isto.

Zbornik NOR, tom 2, knj. 8, str. 359.

12 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.

177

cionalno u Slavoniji iskoritene. One ive vie radi sebe no to vezuju neprijateljskih snaga za sebe. Za ruenje pruge dovoljni su partizanski odredi i diverzione grupe, a za mobilizaciju jedna ili dvije brigade najvie. Glavna bitka se vodi ovdje sada radi unitenja Draine vojske. Nae jedinice blizu Nikia silno razbile Talijane i etnike... 1

Zbornik NOR-, tom 2, knj, 9, dokument 161.

POSLJEDNJA RAZMJENA ZAROBLJENIKA S TALIJANIMA

Poslije bitke na Neretvi, operativna grupa divizija Vrhovnog taba NOV i POJ, mada silno iznurena i optereena s nekoliko hiljada ranjenika i tifusara, razbila je etnike koncentrirane u istonoj Hercegovini, prela Drinu, blokirala Fou i prodrla u Crnu Goru i Sandak. Komandant okupiranog jugoistoka Evrope general-pukovnik Alexander Lhr 1. aprila 1943. godine obavijestio je svoju Vrhovnu komandu da se glavnina partizanskih snaga uspjeno prebacila preko Neretve, a komandant korpusnih snaga Croatien, general-potpukovnik Rudolf Lters, dva tjedna prije toga, 16. marta, pie: Ostaci ustanika, bez izuzetka teko tuene jedinice sa malo municije i hrane . . . pokuavaju da se izvuku prema jugoistoku, dolinom Neretve, na teritoriju Crne Gore . . . Daljem razbijanju naprijatelja postavljene su . . . granice, poto njegovo gonjenje neprijatelja nije mogue na teritoriji juno, odnosno istono od Neretve zbog politikih odnosa sa Italijanima... Bez pravog uvida u stanje, ili sraunato neistinit, Lters je poslije povlaenja, zapravo poslije proboja operativne grupe divizija preko Neretve ustvrdio da je Titova drava razbijena i da je njegova vojska u raspadanju. No, odmah potom se ulovio u vlastitu stupicu, jer kae da je glavni zadatak za najbliu budunost snano osiguranje protiv ponovnog prodora ustanika.1 Vrhovni komandant NOV i POJ za to je vrijeme svoje divizije pouzdano vodio u smjeru jugoistoka. On je 18. aprila naredio tabu 3. udarne divizije da, djelujui ofanzivno sredinjim dijelom Crne Gore, izbije na prostor
1

Zborm'k dokumentata i podataka NOR -a, tom XII, krnj, 3, strana 173 i 174.

avnikBoari i da na osloboenoj teritoriji mobilizira nove borce i pomogne organizirati narodnu vlast. Komandant 2. proleterske divizije Peko Dapevi 24. aprila predloio je Vrhovnom tabu, da 4. proleterska crnogorska udarna brigada izvede s prostora Nedajno-Komarica-Brezna usiljeni mar iznenadno napadne Kolain. Komandantu Dapeviu mnogi su borci taj napad i munjevito oslobaanje Kolaina opravdavali zbog vie razloga. Smatrali su da je najvanije, napadom na Kolain, iz etnikog zatvora osloboditi vie od dvjesta i pedeset partizana, odnosno, simpatizera Pokreta,1 Tito je tabu 2. divizije odgovorio istog dana, 24. aprila: Za sada se ne angairati ka Kolainu. Uzmite pod svoju komandu 4. i 5. crnogorsku brigadu. Talijansko-etnike snage na Javorku morate razbiti po svaku cijenu .., 2 Cini se da je 4. brigada ipak uznastojala na svojoj zamisli i da je proslijedila prema Kolainu, jer Tito 25. aprila upozorava tab 2. divizije: Snosite punu odgovornost za rokiranje 4. brigade sa pravca Javorka gdje vam neprijatelj ugroava pozadinu.3 Druga proleterska divizija ubrzano se usmjerila prema Javorku, gdje se bio utvrdio jedan talijanski bataljon divizije Ferrara, ojaan baterijom brdskih topova, etom ininjerije i odjeljenjem od osam tenkova. Izmeu Javorka i Nikia, u Jasenovom Polju nalazio se nepotpun talijanski bataljon, ojaan brdskom baterijom, a u Gornjem Polju bataljon s vodom topova. Na Javorku i Jasenovom Polju bilo je 2.000 talijanskih vojnika, a desno i lijevo od Javorka bilo je oko 700 etnika. Napad na Javorak trebalo je izvesti u noi 28. i 29. aprila, ali je odgoen zbog zakanjenja 2. proleterske brigade. Tako se napad odigrao 1. maja. Prema zapovijesti komandanta 2. proleterske divizije, jedinice koje su napadale - oko 1.500 boraca - bijahu podijeljene u tri kolone sjevernom kolonom komandirao je komandant 2. proleterske brigade Ljubodrag Duri, sjeverozapadnom komandant 5. crnogorske proleterske brigade Sava Kovaevi i istonom komandant 4. proleterske brigade Vako urovi. Komandant grupe bataljona koji su napadali pravcem Brezna-Javorak (sjeverna kolona) Ljubodrag uri u svom je dnevniku zapisao:
1

Medu zatvorenicima u kolainskom zatvoru borci etv rte proleterske imali su brau, roditelje,

roake ili moda najbolje drugove, iji su ivoti visili o koncu, jer su predstavljali jednu vrstu talaca, ne samo etnikih nego i talijanskih, 2 Zk NOR, II, 9, str. 164.
3

Planinski sivoj oko dvadeset kilometara sjeverno od Nikia izmeu planina Vojnika i Golije,

Zajedniku proslavu praznika (1. maja) nismo mogli ostvariti kako smo zamiljali zbog priprema za napad i preuzimanja poloaja od jedinica Pete crnogorske brigade, te smo to uinili po jedinicama. U 21 as i 40 minuta zapoinje prvo pukaranje sa neprijateljskim predstraama, U 22,20 otvorila se borba na sektoru Prvog bataljona, a malo kasnije i na pravcu etvrtog bataljona. Borba je s prekidima trajala itavu no. Teite napada bio je Javorak, gdje su se Italijani dobro utvrdili u stenama sa ozidanim zidovima od kamena, bunkerima i rovovima, opletenim bodljikavom icom. Levo i desno krilo titili su im etnici... w1 Poslije borbe, koja je trajala punih 13 sati, tab 2. proleterske divizije 5. maja 1943. godine poslao je CK KPJ depeu: Na dan Prvog maja unitili smo, zarobili i zaplijenili: 950 italijanskih oficira i vojnika i oko 200 etnika. Zaplijenili i unitili 7 tenkova. Zaplijenili etiri brdska topa 75 mm, oko 20 kamiona, 2 luksuzna automobila, 40 tekih i lakih bacaa, 60-70 tekih i lakih mitraljeza, oko 800 puaka, 4 - 5 vagona artiljerijske, bacake i puane municije, 20 revolvera, 200 mazga, 10 jahaih konja i veliku koliinu ostale ratne opreme. Borci, komandiri i politiki komesari Druge proleterske divizije... 2 Osim ove specijalne prvomajske estitke upuene CK KPJ, tab 2. proleterske divizije tek je 9. maja 1943. godine poslao opiran izvjetaj o napadu na Javorak, u kome se izmeu ostalog kae, da je pritisak 2, 4. i 5. proleterske brigade bio jak i energian, tako da su jedinice uspjele da neprijatelja pocijepaju i tako pocijepanog unite i zarobe.3 Dva dana poslije uspjeno okonane borbe na Javorku i Jasenovom Polju, 3: maja po odobrenju Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku, politiki komesar 2. proleterske divizije Mitar Baki i komandant Peko Dapevi4 pisali su komandi talijanskog garnizona u Nikiu: Jedinice narodnooslobodilake vojske koje se nalaze pod naom komandom u boju na sektoru Gornje Polje Javorak ubile su 400 vaih vojnika, a zarobile oko 500 sa svom ratnom opremom. I pored zloina kojeg ste vi napravili u Crnoj Gori, mi emo prema zarobljenicima postupiti po meunarodnom pravu, a ubudue emo i vas natjerati da potujete meunarodno ratno pravo u odnosu na nas kao jednu od

1 2 3

Ljulxxlrag Duri, naai. dj strana 177 i 178. Zbornik doku metta i a i podataka NOR-a, tom 111, knjiga 9, strana 387, dokum. br. 192. Zbornik dokumiiata i podaiaka NOR-a, tom III, knjiga 5, strana 37, dok. br. 14.

4 Nije jasno iz kojih razloga su Dapcvi i Baki na svoje pismo stavili peat Glavnog taba NOP odreda za O n u Goru i Boku.

saveznikih zaraenih vojski. Zarobljenici su prebaeni u na zarobljeniki logor. Mi od vas traimo; 1. Da odmah uputite hranu za 10 dana za zarobljene vojnike koji se nalaze u naem zarobljenikom logoru, jer ni mi ni na narod neemo hraniti okupatorsku vojsku, te ete za njihovu smrt uslijed gladi, biti odgovorni vi pred italijanskim narodom. 2. Da uputite dva pregovaraa u Savnik u cilju razmjene svih zarobljenika sa interniranim Crnogorcima, koji se nalaze u vaim logorima i zatvorima. Uslove za zamjenu dobie pregovarai. Vae pregovarae ekae naa straa na prostoru Lukovo-Gradac sjutra 4. ovog mjeseca u 14 asova. Vai pregovarai nosie ute barjaie. Ispred sebe ete uputiti jednog graanina iz Nikia koji e najaviti va dolazak... 1 Komanda talijanskog garnizona u Nikiu, po odobrenju iz Cetinja, prihvatila je inicijativu taba 2. proleterske divizije i odmah uputila hranu za zarobljenike, a zatim i graanina iz Nikia koji e najaviti dolazak delegacije za pregovore o razmjeni. Glavni tab Crne Gore i Boke odredio je u komisiju za razmjenu Rado ja Dakia Brku, Veljka Zekovia, Sava Kovaevia, Peka Dapevia i Mitra Bakica. Talijani su pristali da Gradac kod Nikia bude mjesto razmjene. Po utvrenom dogovoru dola je i jedna i druga strana. Peko Dapevi se tom prilikom iznenadio kada mu je priao talijanski oficir i oduevljeno ga zagledao. Dapevi je stajao mirno. Uope mu nije bilo jasno o emu se radi. - Vi ste Peko Dapevi? Dapevi je kimnuo glavom - Da, siguran sam! nastavio je talijanski oficir. Za mene je od vekog znaaja to vas vidim... - Odakle vi znate da sam ja Dapevi? - prekinu ga pitanjem na panjolskom jeziku. - Pa nae su novine toliko puta donijele vau fotografiju...2
11 Zbornik doku mena!a i pini ataka t> KOR-u, tom III, knjiga 5, dok. broj 11, str. 33. Inicijativu za ras- . tereenja partizanskih jedinica od talijanskih zarobljenika, naroito Druge proleterske divizije, dao je Radoje Daki Brko, jer su partizani tada ve imali vie od hiljadu talijanskih zarobljenika, od kojih sc veina upotrebljavala za prijenos ranjenika i jo neke druge fizike poslove. Sredinom maja dijelovi Zetskog NOP odreda i etvrte i Pete proleterske brigade okruili su, sjeverozapadno od Bioa, kod Podgoriee, talijanski bataljon 383. pjeadijskog puka, poslije ega je bataljon likvidiran. Pognuto je 396, a zarobljeno oko 400 Talijana. (Niko Strugar, Boj kod Bioa 16. i 17, maja 1943, Vojnoistorijski glasnik, br. 3 od 1954. god.) 2

Izjava Peka Dapevia, maja 1983. god. u Beogradu; autorska zbirka.

Znajui kako se ponaaju Nijemci, a posebno Talijani iz prethodnih pregovora prilikom razmjene zarobljenika, partizanska je strana i ovaj put pokuala postii pismeni dogovor o obostranom tretmanu zarobljenika, to su Talijani kategoriki odbili, ali sve uvjete za razmjenu su prihvatili. Na osnovu postignutog sporazuma, razmijenjena je prva grupa od 7 talijanskih oficira za isti broj uhapenih partizana... 1 Od poznatih crnogorskih ilegalaca i aktivista tom prilikom su razmijenjeni dr Obren Blagojevi, Gojko Garevi, Velimir Kneevi, Ivan Vujoevi, Savo Boovi... Dinamika razmjene je popustila2, jer je talijanska strana teko dolazila do linosti koje je traila partizanska delegacija. U meuvremenu, u Niki je, prikupljajui se za operaciju Schwarz, stigla zloglasna 7. SS Prinz Eugen divizija, i njen tab je onemoguio daljnje kontakte Talijana s partizanskim parlamentarcima. Upravo tada poinje okupatorsko-kvislinka operacija Schwarz, koja e ui u historiju kao bitka na Sutjesci.

Dr Zoran Laki, isto. Na spomen-ploi koju je podigao SUBNOR opine Niki pie da je namijenjeno 200 zarobljenika, a po dokumentaciji i sjeanjima preivjelih uesnika, kao i prona istraivanju dra Zorana Lakia, razmijenjeno je vie od 300 lica.
1 2

SPORAZUM UZ KRIGLU PIVA

U Hromkgiji oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 19411942. ima na strani 538, podatak tiskan u tri retka; godina 1943, 23. august U rejonu s. Netina (kod Iloka) 3. vojvoanska NOU brigada iz zasede unitila nemaku minersku etu ubivi 85 i zarobivi 24 nemaka vojnika, te zaplenivi 2 mitraljeza, 72 puke, 1,500 metaka i dosta druge opreme. Sudionici ovog kratkog ali estokog okraja sjeaju se da se meu malim brojem Nijemaca spasio i komandir minerske ete. Od onih koji su bili zarobljeni, narodni sud, sud ilokog narodnooslobodilakog odbora, petoricu je osudio, utvrdivi da su u Jugoslaviji poinili ratne zloine. Komandant Rume, ambiciozni oficir s visokim vezama, od onih koji su uvijek bili o svemu obavijeteni, preko svojih je dounika, odmah poslije borbe kod Iloka, pokuao nai neku vezu s partizanima na Prakoj Gori: elio je pregovarati o razmjeni zarobljenika. Jedan od onih koji su s komandantom Rume vrlo prisno suraivali, kvisling Felinger iz sela Beenova, pristao je da na slobodnu teritoriju odnese poruku komandanta njemakog garnizona iz Rume. Komandant je zatraio - izraavajui najveu spremnost za pregovaranje da se organizira sastanak s nekim od partizanskih komandanata. Za zarobljene Nijemce ponudio je odreeni broj pripadnika narodnooslobodilakog pokreta, koji su bili zatoeni u Rumi. im je Felinger prenio njemaku ponudu partizanima, tab 3. vojvoanske brigade o tome je obavijestio Glavni tab Vojvodine. I komandant toga taba, Aim Grulovi, bio je isto tako efikasan. Osobno je pokuao rijeiti to pitanje. Zatraio je etiri dobrovoljca koji bi otili u Rumu na pregovore, ali prije nego to je organizirano slanje etvorice dobrovoljaca, netko je iz taba podsjetio da bi to najbolje obavio nastavnik u oficirskoj koli, Vukain Bi-

volarevi Volf. Bio je to ovjek svakojakih sposobnosti, i mudar i lukav, ponekad na svoju ruku, svojeglav, ali u biti vrlo savjestan i odluan, profesionalni vojnik - nekadanji narednik. Volfa su esto iznenaivali neoekivanim zadacima, ali ono to mu je krajem augusta 1943. godine predloio Aim Grulovi, inilo se da je prevrilo sve mjere zar da ide ba u Rumu, u vuje ralje? Rekao je neto u tom smislu, na ta Grulovi razmiljajui naglas opsova komandanta Rume: Neka nacist doe k nama, ako eli pregovarati. Izgleda da je Grulovievo odustajanje od nakane da netko ide u Rumu na pregovore barem okrznuta, ako nije i povrijedilo samosvjesnog Volfa. Ispravio se, zacaklile su mu se vedre oi, pogled krui po Gruloviu i ostalim rukovodiocima: Stavljam vam se, drugovi, na raspolaganje! S Felingerom je bilo dogovoreno da e izaslanik Glavnog taba Vojvodine biti naredne nedjelje u deset sati na raskrsnici puta Ruma-StejanovciVeliki Radinci. Iz Rume je porueno da e tu predstavnike partizana ekati njemaki pregovarai. A ako me doekaju mitraljeskim rafalima? zamisli se Volf. Nadamo se da nee... A ako doekaju? Onda e rafali doekati i njihove zarobljenike koje imamo kod nas. Volf mahnu glavom: Mala mi je to utjeha... Kao da e na svadbu, svi su, s mnogo prisnosti, nastojali da ga opreme na najbolji nain. Dobio je i novu uniformu, najbolji opasa, najfiniju koulju, najljepe izme... A na opasa je naslagao nekoliko bombi: zlu ne trebalo. Nee biti jednostavno, drue Volli ree mu netko od onih koji su ga opremali. Bit e barem interesantno. Ta prvi put partizan Vojvodine treba da pregovara s predstavnicima Treeg Rajha. Izgleda da nas sve vie priznaju kao zaraenu stranu. Na ugovoreni sastanak krenuo je biciklom. Tek to je krenuo, eto nevolje! Pomisli da se uzaludno spremao, oblaio, istio, brijao i eljao. Sve se to u uskovitlanoj praini sremske ceste moglo iznerediti. Zar musav, pranjav, neista lica da izae pred protivnika? Razbjesni ga pomisao da bi oni koji e ga doekati mogli rei: bandit i izgleda kao bandit. Zbog toga je odustao od vonje biciklom. Mada je vrijeme brzo promicalo i ve se uoavala mogunost zakanjenja, Volf je ipak odluio da uredan stigne tamo kamo je krenuo. Svratio je kod svog prijatelja Joce Trnia u Beenovu na rijeci Cika i, saeto

mu objasnivi o emu se radi, zamolio da ga u ezama odveze na sastanak sa vabama, Trni se nije dvoumio. Brzo je upregao konja i potjerao najveom brzinom. Ipak nisu u ugovoreno vrijeme stigli na mjesto sastanka, na sjeverozapadnom ulazu u Rumi, premda je Trniev dorat bio sav u pjeni. Na raskrsnici nikoga; ni Nijemaca, ni Felingera. Volf je poeo premiljati. Imao je na umu podatak da je neprijatelj prvi pokrenuo pitanje pregovora, i kao mjesto sastanka predloio stejanovaku raskrsnicu, pa, iako je on partizan, ipak su ga mogli malo saekati! Oito, ili iz nepovjerenja, ili iz straha, njemaki pregovarai nisu bili strpljivi. Moda su se i oni plaili da im partizani ne prirede neku klopku. Volf je bio najskloniji zakljuku, da je njemaka pedantnost i ovom prilikom odigrala presudnu ulogu. Htjede Joci predloiti da se vrate, ali kad se prisjeti koliko su se u Glavnom tabu radovali to e biti osloboeno toliko patriota iz njemakog zatvora u Rumi, lii se neodlunosti - Sta misli, Joco, da produimo, pa kud puklo da puklo? Dobroudni seljak slijee ramenima: - Ti odlui! - Onda, brale, tjeraj pravo u Rumu! Ruma je onih dana bila puna Nijemaca. Tu su se, u prolazu, zadrale neke jedinice generala Rommela, na povratku iz Afrike. A Volf u ezama, gizdav u novoj uniformi, sija crvena petokrata na titovki, vozi se izmeu njih, kao da je bear meu bearima, a ne janje meu vukovima. Mogao je oekivati svakakve reakcije od njemakih vojnika, Bio je spreman da istom mjerom uzvrati, mada se nadao najboljem. Silno se obradova kad nasred ulice ugleda omraeno lice i joco ga je u isti mah primijetio, gotovo vrismr - Eto Felingera! Dobro su se poznavali, iz istog su sela. - Zdravo, joco! - Felinger im prie namrgoen. - Zdravo! - procijedi joco, pokazavi Felingera pogledom na Volf a. - Vidim: vozi partizana. - Dobro je kad se to vidi! Ta zar se niste dogovorili da doe kod vas? - Zato niste bili na raskrsnici u deset sati? - prvi put se Felinger obratio Volfu. Volf objasni da je morao zakasniti. Daleko je, kae, partizanska baza. Felinger, koji je nervozno sasluao Volfovo objanjenje, brzo se pope u eze i sjede pored Volf a. - Tjeraj dalje! - ree. - Idemo u komandu... Volf je na putu kroz grad, pun njemakih vojnika, mimo i dostojanstveno sjedio. Zainteresiran za predstojee pregovore, nije ni razmiljao o tome

ta da radi ako Felinger otkrije da je on onaj poznati partizan za iju je ivu ili mrtvu glavu bila obeana visoka nagrada u markama. Kola se zaustavie pred zgradom u kojoj se nalazila njemaka komanda. Nekoliko se radoznalih prolaznika zaustavilo na ploniku. Ima meu njima i Nijemaca i civila. Kad Volf skoi s kola i zatee opasa, svi su uokolo uutjeli, jedva diu. U taj mah iz komandne zgrade izie komandant Rume i prilazei Volfu podie ruku na pozdrav: - Heil Hitler! - pozdravi ga. - Smrt faizmu! Volf pozdravi stisnutom pesnicom partizanski. Narod se uskomea. Rukovae se. Njemaki komandant pokaza mu rukom na ulaz. U zgradi su ih stali pozdravljati. Volf svaki put die stisnutu pesnicu- Smrt faizmu, gospodo! Uoe u kancelariju. - Sjedite! - ponudi ga njemaki komandant. Volf sjede. Uto u kancelariju ue i poznati strunjak Gestapoa Bauer, s pomonikom Hangom Hodinkom. - Od vaih, dosta sam uo o Volfu i Pavlu Rajhu izjasni se gestapovae. Ne bi mi bilo mrsko kad bih njih dvojicu imao u rukama. Volf duboko uzdahnu. - Biste li ih mogli prepoznati po fotografiji? - iznenadi ga Volf, obrativi mu se na dosta tenom njemakom jeziku. - Pa, rekoh vam: o njima sam samo sluao! Komandant prekinu to nadigravanje. Predloio je da preu na pregovore. Volf izvadi iz depa dva spiska sainjena u Glavnom tabu. Na jednom su spisku bili bivi partizani, koji napustie borbu i prebjegoe u njemaki tabor, u izdaju, a na drugom imena zarobljenih patriota, do kojih je Glavnom tabu bilo vrlo stalo. Traeni su i jedni i drugi. Nijemci su se kratko konzultirali, neki su izlazili i vraali se, bilo je i nekoliko telefonskih razgovora, a poslije svega toga komandant objasni da u Rumi nema nikoga od onih koje trae neki su bili internirani, a drugi osueni i ve strijeljani. - Pa, na kakve ste nas onda pregovore zvali? - vidljivo ljut, upita V o E Njemaki komandant objasni da za g*upu zarobljenih Nijemaca nudi sve one koji se nalaze u rumskom logoru, a mogli bi doi u obzir neki iz mjesnog zatvora. Volf se zamisli. Ta mogunost nije bila predviena. - To je sve to imamo! - ponovi njemaki komandant.

- Znate, ja se moram drati spiska. Ako se to mijenja, konanu odluku e donijeti moja komanda. Shvatite: i mi smo vojska, nema samovoljnih odluka! - Za razmjenu vam nudimo ezdeset i tri lica uvjerljivo e njemaki komandant, Volfu je bilo jasno da vie ne moe postii. Ipak, jo je malice premiljao, a onda ustade: - Smatrajte da je posao zakljuen! Poslije dogovora izili su van i sjeli u komandantov automobil. Ona dva gestapovca bila su vie nego dosadna, ali ih je komandant morao tolerirati. Tako, uoe i njih dvojica. - Moda biste bili raspoloeni da u Adleru popijemo po kriglu pive? - predloio je njemaki komandant. - Sa zadovoljstvom, ako to vama ne smeta! prihvati Volf. Uoe u krmu koja se prije rata zvala Orao. Sad je to Adler. Unutra sve sama uniformirana lica. Volf zapazi pravo zaprepatenje u sali svi su buljili u njegovu partizansku uniformu i kapu s petokrakom. A on, visok i samouvjeren, s pitoljem i bombama na opasau, s njemakim automatom preko ramena, iao je meu njemakim oficirima pobjedniki nadmono. Na mig komandanta, jedna im grupa ustupi svoj stol. Popie po pivo. - Da platimo! - pozva konobara njemaki komandant. - To je u ovom sluaju moja dunost! - iznenadi ga partizanski oficir. - Dunost domaina! - Domaina? zaudi se njemaki komandant. - Ta ja sam ovdje roen, a vi ste u prolazu, privremeni. Danas-sutra ete odmagliti... Gestapovci su kipjeli od bijesa, a komandant se zagonetno smjekao i sa stanovitom simpatijom gledao u Volfa. - Biste li mi napravili jednu uslugu? - ohrabren, upita Volf. - Kaite slobodno! - Loe stojimo s porcijama. Po desetorica i vie koristimo jednu... Kao da ga nije razumio, komandant zaueno uzdignu obrve. - Naime, bi li mogao kupiti malo posua? - Ali danas je nedjelja! - primijeti gestapovac. Gdje da naemo trgovca? U maloj Rumi to zaista nije bio problem. Netko je brao pronaao trgovca, Volf je, plaajui njemakim markama, nakupovao sve to mu je trebalo, ukrcao u jodna kola i krenuo na Fruku goru.

Glavni tab Vojvodine prihvatio je prijedlog njemakog komandanta iz Rume pa je razmjena ubrzo obavljena na kanalu jezovaki gat, izmeu Rume i Stejanovca.

KAPITULACIJA ITALIJE
O moguoj kapitulaciji Italije, koja je u Jugoslaviji u ljeto 1943. drak 14 divizija i 3 obalne brigade, dugo se govorilo, a kad je pao Mussolini i general Pietro Badoglio preuzeo vlast, uspostavljajui primirje, kapitulacija se oekivala svakog asa. To se vidi i iz instruktivnog pisma Glavnog taba NOV i PO Hrvatske od 8. augusta operativnom tabu za Dalmaciju: Novonastala meunarodna situacija, naroito raspadanje faistikog sistema u Italiji, nagovjetenje skorog izbacivanja Italije iz ratnog stroja, oigledna demoralizacija talijanske vojske i onih koji su uz nju vezani, u mnogome mijenjaju i odnos snaga u Dalmaciji u nau korist i stvaraju uz ove sve ostale uslove, povoljne perspektive za novi razvoj i polet narodnooslobodilakog pokreta u Dalmaciji. Na itavoj teritoriji koja je preteno bila i jo je uvijek kontrolisana i posjednuta talijanskim trupama, gube te trupe sve vie svoj vojniki znaaj i politiki uticaj, gube udarnu snagu i ne predstavljaju vie onu opasnost i prepreku za razvitak i podizanje naroda u borbu kao do sada... 1 U Splitu, kao i u cijeloj Dalmaciji, nastao je jo intenzivniji proces politike diferencijacije. Kapitulacija Italije oekivala se sa snanom bazom narodnooslobodilakog pokreta. U dane kapitulacije, gdje god se mogla uspostaviti veza, predstavnici pokreta ili operativnih jedinica NOV i POJ pozivali su tabove talijanskih jedinica na predaju. Garantirano im je da nee biti osvete i da e svi, koji ele, biti puteni kuama. Takoer im je garantirano da e im se pruiti svaka pomo od strane NOV i POJ, u sluaju da ih napadnu Nijemci.
1

Zb. NOR, V, knj. 18. dok, br, 21.

Prema jadranskoj obali iz Bosne su, sjeverne Dalmacije i Like bile usmjerene sve slobodne partizanske jedinice, ali i etnici. Naime, kapitulacija Italije probudila je neke nade i kod reakcije. Po direktivama Drae Mihailovia, sve etnike grupe koje su mogle doi u obzir za to urile su prema jadranskoj obali u oekivanju da e doi u vezu sa zapadnim saveznicima i da e se moi stvoriti neka njihova baza za iskrcavanje Kralja i izbjeglike vlade, a, razume se, i anglo-amerikih trupa koje bi bile glavni oslonac za nametanje Jugoslaviji starog reima ( . . . ) Da e I Irvatska biti 'okupirana' (izraz Vlatka Maeka) od anglo-amerikanaca sa jadranske obale, bila je velika nada izdajnika Maeka jo u prolee 1942. godine kada je on, potcenjujui snagu narodnooslobodilakog pokreta, pokuao da organizaciju Hrvatske seljake stranke u Dalmaciji uveri da je sa Jadrana mnogo lake okupirati Hrvatsku, nego sa Volge, emu se on naroito nadao 'ako bi Italija klonula pre Nemake'.1 Sva je Dalmacija uzavrela, naroito Split, gdje je u ilegali djelovalo oko 60 lanova KPH i 45 kandidata. Oni su est tjedana prije talijanske kapitulacije na ulice Splita izveli preko 7.000 demonstranata. Situaciju u Splitu moda je najbolje opisao Mjesni komitet KPH za Split 30. augusta 1943. godine, u izvjetaju upuenom Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju: Stanje okupatora - obezglavljenje. Mase uzimaju sve vie maha. Demonstrativan pogreb omladinca ranjenog u demonstracijama; demonstracije pred zatvorom; protestni trajk radnika u brodogradilitu; ubistvo Raia. Okupator da bi odrao mir, okuplja satelite. Tako je odran sastanak kod generala Sjjiga, na kojem su uesvovala oko 23 lica od 70 pozvanih ustaa i etnika. etnici ire lanu propagandu protiv NOV, pijunirajui i dostavljajui podatke neprijatelju. Nasilno mobiliziraju, bacaju letke; unose zabunu, okupljaju sve protiv NOP-a... 2 Komandant talijanskog 18. armijskog korpusa general Umberto Spigo na jednom je sastanku u Splitu sva dotadanja zvjerstva talijanskih faista pokuao protumaiti nesporazumom i razultatom nekakve neodgovornosti. Istovremeno je pokuao svoje potinjene primorati da i u sluaju kapitulacije zauzmu nepopustljiv stav prema jedinicama NOV i POJ. Kad u tome nije uspio, iz Splita je pobjegao u Zadar, gdje se zamjerio Nijemcima, pa su ga uhapsili, sasluali i internirali u Njemaku. Za partizanske jedinice najvanije bijae da jadransku obalu i gradove zaposjednu prije Nijemaca. Uglavnom, imali su prednost od nekoliko dana.
1 2

Moa Pijade lanak u Komunistu br. 1/1949. Pavle Babac, Andrija Boovi, Splitska operacija Rdine 1943, Zagreb, 1959, str. 24,

Tito je prema Splitu usmjerio i svoju najelitniju diviziju Prvu proletersku. Kad je ta divizija ve bila u pohodu prema obali, 8, septembra, Vrhovnom komandantu se javio britanski major Frederick Deakin, koji je u Vrhovnom tabu NOV i POJ bio od 28. maja 1943: U razgovoru s Titom 8. septembra u njegovom tabu u turskoj tvravi u Jajcu, koji je usledio posle saveznikog saoptenja preko radija o italijanskoj predaji, on se sloio da pratim generala Kou Popovia i jedinice prve proleterske divizije u trci s Nemeima za ulazak u Split, na dalmatinskoj obali. Nagrada je bila zaplena italijanskih zaliha u ovom gradu. Pre polaska na put javio sam Kairu da je, u zbrci odjeka italijanske predaje, hitno potrebno da lino prisustvujem predaji najblie komande italijanske vojske ... Nou 11. septembra otiao sam zaplenjenim nemakim tabnim kolima, zajedno s kapetanom Bensonom, amerikim oficirom koji je bio dodeljen naoj misiji, u tab jugoslavenske Prve proleterske divizije u Bugojnu. Volter Routon (Walter Wroughton) nosei sa sobom radio-stanicu, da bi u toku ekspedicije odravao vezu s bazom nae misije, i ako bude potrebno s Kairom, putovao je za nama partizanskim vozom ... Na zadatak je bio da stignemo u Split pre dolaska glavnih nemakih snaga, koje su se kretale ka jugu du obale Jadranskog mora i imale isti cilj, kao i nae jedinice. One su imale prednost od jednog dana, prema proraunima koje mi je Tito pokazao na karti... Na mar bio je uzor brzine i organizacije. Jugoslavenske jedinice, sa svojom dugom praksom u takvim pokretima, kretale su se u ureenim kolonama, danju i nou, zaustavljajui se samo povremeno da bi se nekoliko minuta odmorile... 1 Prema Splitu je tada hitao i lan Vrhovnog taba NOV i POJ Ivo Lola Ribar, koji se neto ranije s nekolicinom lanova Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju preselio iz Brtanova u Donji Dolac, odakle je - oekujui slom Italije uputio vie od trideset aktivista u sve krajeve Dalmacije, sa zadatkom da rasplamsaju aktivnost, da pomognu u razoruavanju Talijana i da osiguraju to uspjenije akcije na neprijateljske vojne formacije. Dakako, prema Splitu su urili i Nijemci. Cilj im je bio da, odmah poslije kapitulacije Italije, posjednu jadransku obalu, radi breg zauzimanja poloaja u sluaju pokuaja saveznikog iskrcavanja i razoruavanja talijanskih divizija koje se ne namjeravaju dalje boriti na njemakoj strani. U tu svrhu operativni tab Wehrmachta pripremio je operaciju Achse, koja se trabala odvijati na teritoriji Nezavisne Dravne Hrvatske, Albanije, Cme Gore i Boke.
' F.VD. Dikin, Bojama planina, Beograd, 1973, str. 265-266.

13 _ Partirmi u pregovarakim stolom 1941 - 1945

193

Mora se raunati sa italijanskim otporom, kae se 9. septembra u zapovijesti Druge oklopne armije potinjenim komandama za posjedanje teritorije Jugoslavije pod talijanskom okupacijom, Reeno je da pojaana aktivnost ustanikog pokreta ne sme da oslabi akcije i da se protiv Talijana bez obzira na brojnu nadmonost mora najenerginije nastupati. Savjetovano je da treba koristiti mogunost da se putem pregovara postigne da predaju oruje, to ne bi smelo uticati na usporavanje akcije razoruanja.1 Imajui u vidu pojaani i ubrzani pritisak njemakih snaga, Vrhovni tab NOV i POJ takoer je donio odluku da ojaa proletersku diviziju Koe Popovia sa 6. krajikom brigadom 5. divizije. Osim 7. SS Prinz Eugen divizije, prema Splitu su urile i jedinice 114. lovake divizije, i to pravcem; Biha-Knin-Vrlika-Sinj, zatim; Drni-Mu i Drni-UneiPerkovi, a dijelom snaga pravcem Sibenik-Vrpolje-Perkovi, suraujui sa snagama Prinz Eugen divizije. Kada je u osvit dana 14. septembra 1943. godine komandant 1. proleterske divizije Koa Popovi sa isturenim patrolama izbio iz bosanskih uma na padine dalmatinskih brda, nikakve ih neprijateljske strae nisu presretale. Talijani su u zoni nastupanja Prve proleterske bili povueni na krunu liniju oko Splita. Bili smo u veselom raspoloenju, pie Deakin: Iznenada se pojavio, dolazei iz grada, mali automobil, 'fijat' koji je u ovom trenutku delovao smeno i deplasirano. Od vozaa smo saznali da je italijanski garnizon u Splitu ve razoruan u svojim kasarnama od strane organa ilegalaca mesnog partijskog odbora i uenika gimnazije. General Popovi, njegov politiki komesar Mijalko Todorovi i ja ugurali smo se u mali automobil i krenuli da oslobodimo grad, ostavljajui glavninu jedinica da nas prati, zajedno sa Besonom, Routonom i naom radiostanicom. Dok smo u vedrom jutru prolazili kroz sela na periferiji Splita, seljaci su stalno izlazili na put, oduevljeni naom neskladnom pojavom, nudei nam na svakom zastanku vino i voe.., 2 jedinice pod komandom Koe Popovia manjim su dijelom snaga ule u Spt, ujutro 16. septembra, a glavnina tih snaga zaposjela je poloaje na visovima iznad Splita i okolne obale, Sve jedinice u Dalmaciji, i brigade 4. operativne zone, i 4. krajika divizija, tada su bile pod komandom taba 1. proleterske divizije. U Splitu se tome tabu 16. septembra pridruio i Ivo Lola Ribar, delegat Vrhovnog taba.

1 Zbornik NOR-a, XII, knj. 3, dok, br. 134. 2 F. V. D. Dikin, nazn. dj. str. 267, 268.

Do ulaska proletera i njihovog taba u Split, splitski su komunisti ve bili sve uinili - pregovarajui s talijanskim komandama za kapitulaciju talijanske vojske u gradu. Na prvu vijest o kapitulaciji Italije, Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju u vezi sa zadacima pisao je jednom od svojih lanova, Dragi Gizdiu Marku: Saznali smo za kapitulaciju Italije. Sutra emo izdati potrebne proglase i direktive... Najvanije je podvui, da su glavni neprijatelji Nijemci i oni koji budu ma u kojem vidu ili s njima... Treba traiti od Talijana da priu nama u borbu protiv Nijemaca i da puste politike pritvorenike... 1 U suglasnosti s partijskim rukovodstvom, Narodnooslobodilaki odbor grada Splita 9. septembra uputio je proglas talijanskim vojnicima, podoficirima i oficirima, podsjeajui ih da su njemaki faisti sada nai zajedniki neprijatelji protiv kojih moramo zajedno da se borimo. Za pregovore s Talijanima u Splitu zaduen je Drago Gizdi Marko. On je PK KPH obavijestio u zoru 9. septembra da je kontakt s Talijanima uspostavljen u selu Zrnovnici, gdje je ugovoreno da se to prije organiziraju pregovori. S njihove strane e doi general, a s nae komandant, pisao je Komitetu Gizdi. Do 10 sati 9. septembra Talijani nisu dobili nikakvo nareenje a pregovore, ali su javljao je Gizdi pristali da po danu odravamo meusobne veze preko jednog vojnika. Popodne 9. septembra Pokrajinski komitet je Gizdiu, kao i Anti Raosu, koji je preko Solina krenuo u Split, savjetovao: Proirite tokom dana to je vie mogue kontakt s talijanskim vojnicima i razgovore s njima. Postavite preko tamonje komande slubeno pitanje jednog informativnog razgovora s predstavnicima njihove komande u Splitu.2 Gizdi se sjea kako se u Zrnovnici na brzinu opremio (pronaao sam u selu neki andarmski kaput, vojnike hlae i posudio partizansku kapu) i kako je da bi u predvienom susretu s Talijanima - stvorio jai utisak, na kaput stavio oznake komandanta partizanske divizije. Terenski radnici, partijskoskojevski rukovodioci Ante Hrabar Rie i Fabijan Trgo su ga obavijestili da su u Stroancu vodili razgovore s nekim talijanskim oficirima i da su tu, na granici anektiranog dijela, uz pomo omladine m Zrnovnice, razoruali domobransku posadu naoigled Talijana... Poslije tog razgovora pourio sam s nekoliko drugova u Stroanac i ubrzo sam stupio u razgovor s jednim oficirom. Njemu sam se predstavio kao komandant partizanske divizije koja tek to je stigla na teren Mosora i koja treba da ue u grad. Na nae traenje
Babac-Bonvi, nazri. dj. str. 30. Isto, str. 33.

1 2

da se talijanski vojnici zajedno s nama bore protiv Nijemaca koji nadiru prema Splitu, ili, ako to nisu voljni, da nam predaju oruje, a mi emo im omoguiti da nesmetano odu u Italiju, oficir je odgovorio da nije ovlaten da to prihvati bez odobrenja komande u Splitu. Mi smo tada zatraili da nas telefonski spoje sa tabom divizije 'Bergamo' u Splitu, na to je on nazvao generala Becuzzia i rekao mu to hoemo. Becuzzi je konano izjavio da ni on nije ovlaten da prihvati takav zahtjev. Poruio nam je, meutim, da e hidroav ionom odletjeti u Zadar, do guvernera Dalmacije i komandanta 18. armijskog korpusa, generala Spigoa (koji se, naslutivi kapitulaciju Italije, dandva prije preselio iz Splita u Zadar) po instrukcije, pa e me po povratku obavijestiti. Gizdi se sjea da je u pismu pisanom uvee 9. septembra Pokrajinski komitet Partije opirnije obavijestio kako su tekli razgovori. Na pitanje Talijana da U smo voljni da se borimo protiv Nijemaca, ustaa i etnika, odgovorio sam potvrdno. Interesirali su se koliko nam je potrebno oruja, robe i hrane. Pitanje oruja stavili smo u prvi plan. Zatraili smo ukidanje 'bloka' kod Stobrea i u Solinu i ogranienja kretanja te slobodan ulazak naih vojnika i politikih rukovodilaca i jednog dijela naoruanih snaga u Split,., Interesirali su se tko bi od naih najodgovornijih rukovodilaca doao u Split, pa sam im dao ime druga Lole Ribara,1 Dok je u Splitu ustaniko vrenje zahvatilo sve dijelove grada, Talijani su ostali u kasarnama, mirni. A komandant talijanske divizije je na konzultacijama u Zadru. Gizdi kae da se iz Zadra vratio poslije 17 sati i da ga je tada izvijestio telefonom da Zadar takoer nije kompetentan da prihvati nae zahtjeve, ve da moraju saekati uputstva od Badogliove vlade. Bilo mi je jasno da manevriraju kako bi dobili to vie na vremenu. Zato sam im odgovorio da mi nemamo to ekati, jer je Badoglio ve dan ranije preko radija izjavio da e se Talijani boriti na strani saveznika, a protiv Nijemaca i njihovih pomagaa. Napomenuo sam mu da su nai borci nestrpljivi i ozlojeeni zbog njihova odugovlaenja, jer ele da to prije uu u Split, i da stoga ne preuzimam odgovornost za ono to se moe desiti budu li Talijani oklijevali, 'Nai borci' kojima sam im prijetio bila je u stvari seoska partizanska straa u rnovnici koja se sastojala od svega est boraca. Najblie jae jedinice Prva i Trea brigada - nalazile su se u Cetinskoj dolini, dok su manje grupe bile na sjevernoj padini Mosora, U daljnjem razgovoru talijanski general postao je mnogo Ijubezniji, pa kad sam mu ponudio da doem do njega kako
Drago Gizdi, Ulazflk partizana u Split 1943, Zbornik 2* Instituta m historiju radnikog pokreta Dalmacije, Split, 1975, str. 324.
1

bismo se lake sporazumjeli, odmah je prihvatio, ali pod uslovom da doem bez pratnje i oruja. Ja sam ga na to upozorio da, to se uslova tie, ako ve netko moe da ih postavlja, onda to nije on, nego mi, jer Italija je kapitulirala pred naim snagama i snagama naih saveznika. Rekao sam mu da ne zahtijevam pratnju i oruje da bih se tukao, ve da to trai ast oficira i vojnika. Becuzzi je najzad prihvatio moje uslove i obeao da e poslati kola po mene. Za svega dvadesetak minuta stigla su na 'blok' dvoja kola - jedna crna limuzina za mene, druga, otvorena, za moju pratnju. I pored tih kola poslali su i svoju poasnu pratnju od sedam motociklista. Limuzinom sam se odvezao ja, Hrabar i talijanski oficir s 'bloka', a u drugim kolima etiri partizana iz rnovnike strae - Mate, Petar i Ivan Peri i ime Loli. Kako smo se pribliavali Splitu, susretali smo sve vie svijeta. Naa partizanska pratnja iz drugih kola izvikivala je neprestano antifaistike parole... Kad smo stigli na Bavice, pred hotel 'Park', u kojem se nalazio tab talijanske divizije, saekalo nas je nekoliko talijanskih oficira. Oni su mene i Hrabara uveli u dvoranu taba gdje smo naili na palir postrojenih oficira koji su nas pozdravili u stavu mirno. inilo nam je najvee zadovoljstvo to ta 'visoka' elita, do jue nasilnici, pozdravlja predstavnike partizanske vojske, ljude iz 'ume'. U sobi komandanta divizije doekao nas je Becuzzi s pet viih, po godinama starijih oficira. Poto smo se rukovali, odmah smo preli na stvar. Rekao sam im da dolazim i govorim u ime lana naeg Vrhovnog taba Lole Ribara i komandanta 4. operativne zone Vicka Krstulovia. Ponovio sam ono to sam ve prije kazao: zajedno s nama u borbu do potpune pobjede ili predaja oruja. U protivnome, naglasio sam, neemo moi zadrati nae borce koji su ve pred vratima grada... Dok smo vodili pregovore, pred zgradom taba sakupilo se nekoliko tisua graana... Da bismo pregovore kako-tako priveli kraju istupio sam s prijedlogom da civilnu vlast u gradu predaju jo u toku veeri gradskom NOO i da puste zarobljenike na slobodu . . . Becuzzi i njegovi oficiri pristali su na ovaj moj prijedlog i rekli su da e nam ujutro u Zrnovnicu poslati kola da bi se ponovo dovezli u Split i nastavili razgovore... Desetog septembra izjutra general Becuzzi poslao je manji autobus s tri oficira i pet motocik lista po nas u Zrnovnicu. Tim kolima poti smo tada u Split Lola, Svetislav Stefanovi Ceo, Vicko Krstulovi, Rico Hrabar i j a . . . Zatekli smo sav grad na nogama . . . U tabu divizije nastavili smo razgovore s Becuzzijem. Glavnu rije imali su Lola i Vicko, koji su jo jednom ponovili nae zahtjeve. Becuzzi je nastojao da izbjegne konkretne odgovore, traei da ponovo leti u Zadar,

radi konzultiranja s pretpostavljenima. Taj zahtjev nismo prihvatili, ve srno mu, naprotiv, dali do znanja da emo ako ne prihvati nae zahtjeve, morati silom provesti svoj plan ... Nakon toga napustili smo tab... U toku dana narod je u Splitu, Katelima i Trogiru, predvoen komunistima i aktivistima NOP-a, poeo razoruavati talijansku vojsku ... 1 Becuzzi je zapovijedao s oko 14.000 vojnika. Nekima od njih polo je za rukom da u dane kaputilacije raznim brodicama preplove Jadran. Becuzzi je ostao da dijeli sudbinu svojih vojnika. Spoetka se nekao predati sve naoruanje (oprema za oko 20.000 vojnika), ali kad su se u pregovore ukljuili i angloameriki oficiri, bez mnogo razmiljanja potpisao je dokument Ovaj dokumenat potvruje formalnu predaju cjelokupnog naoruanja i ratnog materijala pjeadijske divizije 'Bergamo' i raznih jedinica armijskog korpusa koje se nalaze u splitskom garnizonu, kako je predvieno klauzulama primirja, potpisanog na dan 8. septembra 1943. godine izmeu saveznikih vlada i talijanske vlade. To je predano oruanim snagama NOVJ prema sporazumu izmeu vojnih predstavnika Vrhovne saveznike komande, koji su ovlateni za izvrenje predaje, komandanta pjeadijske diyizije 'Bergamo' i Vrhovne komande NOVJ. Ugovoreno je. 1. Oficiri zadravaju pitolj na rije komandanta divizije i bie snabdjeveni propusnicom sa dozvolom kretanja po gradu Splitu. 2. Komandant NOVJ se obavezuje da e se u granicama svojih mogunosti pobrinuti za opskrbu italijanskog civilnog stanovnitva i italijanskih jedinica i za njihov transport u Italiju. 3. lanovi saveznike vojne misije pri Vrhovnoj komandi NOVJ se obavezuju da obavjetavaju svoju komandu o stanju italijanskih jedinica, sa ciljem da im se upute plovna sredstva pod pratnjom za transport u Italiju italijanskih grupa i za njihovo snabdijevanje, dok pomenuti transport ne bude izvren. 4. Italijanska vojna lica, s obzirom da su pristala na ustave primirja, treba smatrati prijateljima, a ne neprijateljima. Stoga je garantovana njihova lina bezbjednost, sa izuzetkom nekih koje treba smatrati za ratne zloince. 5. Dozvoljeno je naoruanje pukama radi odravanja reda i discipline u logorima. 6. Komandi divizije 'Bergamo' ostaje pet automobila i dva kamiona. General Emilio Becuzzi, komandant divizije 'Bergamo', General Konstantin Popovi, predstavnik Vrhovne komande NOVH, Ivo Ribar, delegat
' Isro, str. 324-330.

Vrhovnog taba NOV), Kapetan J. E. Burke, ef engleske misije za Dalmaciju, iMajor William Deakin, ef engleske misije, Kapetan M. O. Benson, predstavnik SAD kod engleske vojne misije] Istovremeno se pregovara s talijanskim divizijama u Sloveniji i u Crnoj Gori, svugdje s unaprijed pripremljenim i na itavom jugoslavenskom podruju istovjetnim stavovima. Na prvu vijest o kapitulaciji tabovi 14. i 15. divizije NOV i PO Slovenije, koje su drale poloaje zapadno od eljeznike pruge KoevjeRibnica i sjeverno od pruge Novo MestoTrebnje-Ljubljana, uputili su svoje delegacije u talijanske komande. Duan Kveder, naelnik operativnog odjeljenja Glavnog taba, prenio je direktive o pregovorima tabu 15. divizije. U noi 8. na 9. septembra iz taba divizije u Strai poslan je u Novo Mesto in. Edo Mihevc, a u Mokronog Niko Silih. Duan Kveder se uputio u talijanski garnizon u Trebnju. Kveder i Silih u prvim pregovorima, ujutro 9. septembra, nisu imali uspjeha. Komandanti tih garnizona uporno su tvrdili da imaju nareenje sa svojim se jedinicama tokom dana premjestiti u Novo Mesto, i drugog nareenja nemaju, niti e drugaije postupiti. U Novom Mestu pregovori su voeni dva dana Uza svu pregovaraku vjetinu ininjera Mihevca, koji je u Novo Mesto, gdje je bio tab divizije Isonzo, stigao s grupom boraca, uza sve opomene i prijetnje, talijanski general uporno je odbijao zahtjev da razorua svoje pukove. Pristao je da iz magazina dade oko 400, a kasnije je ak i 1.000 puaka i automata, ali vojsku nije htio razoruati. Jedinica NOV u Novom Mestu nije bilo, Narodna zatita tek se organizirala preko rajonskih odbora Osvobodilne fronte, pa se pritiskom nije moglo nita uiniti. A postojala je opasnost da oruje preuzmu izdajnike jedinice Bele ili Plave garde, koje su se prikupljale oko Novog Mesta, Upornost komandanta talijanske divizije primorala je ujutro 10. septrembra in. Mihevca da se vrati u Strau i zatrai pomo. Tamo je zatekao dio rukovodstva narodnooslobodilakog pokreta. Tada je s Mihevcom na pregovore krenuo i sekretar CK KP Slovenije, ujedno i sekretar Osvobodilne fronte Boris Kidri. Kidria su pratili zamjenik komandanta Glavnog taba Slovenije Jaka Avi i britanski major, ef vojne misije, Kanaanin William Jones. Od zastupnika komandanta divizije Isonzo odluno su zahtijevali da preda sve naoruanje partizanima, pa e uini li tako s kompletnom divizijom moi nastaviti pokret u Italiju. Talijanski general ostao je uporan: dio naoruanja iz magazina je ustupio, ali oruje svojih vojnika i motorizaciju nije dao.
' Zk NOR, V, 19, dok, br. 81.

No, dok su se u tabu divizije Isonzo odvijali tren pomirljivi, tren zaotreni i uljivi pregovori, situacija u Novom Mestu iz trena u tren se mijenjala. Spoetka prisutna tek preko malih grupa Narodne zatite, NOV e ve u podne 10. septembra, dolaskom Slandrove i dijelova Gradnikove udarne brigade, poeti preuzimati situaciju u svoje ruke. Ve do podne 10. septembra te su jedinice razoruale znatne dijelove talijanske divizije. tab divizije Isonzo je istovremeno pregovarao s partizanskim predstavnicima i pripremao trupe za pokret na zapad dolinom Krke. Na desnoj obali Krke bile su male partizanske snage, nedostatne da zaustave nerazoruane pukove talijanske vojske, s kojima su nastupali i izdajniki belogardejski bataljoni. Dok se ta kolona polako izvlaila, talijanska posada u Crnomlju je odloila oruje pred Tomievom brigadom, a kolonu zateenu izmeu Novog Mesta i Kovevskog Roga razoruala je G radnik ova brigada. Glavnina divizije Isonzo zaustavljena je tek 11. septembra kod Starog Loga, gdje su obnovljeni pregovori prekinuti u Novom Mestu. U 11.30 sati 11. septembra zastupnik komandanta divizije Isonzo konano je bio primoran da komandantima svojih pukova naredi' Svi vojnici, kao i oficiri, duni su odloiti oruje ... U stvari, talijanske su jedinice razoruane gdje god su snage NOVJ stigle prije njemakih motoriziranih trupa. Od Alpi do Crne Gore svuda su prema Jadranu hitale nae jedinice, jo 4. augusta upozorene od Vrhovnog komandanta: Pribliavaju se vani dogaaji... tabu 2. proleterske divizije, koji e uskoro prerasti u tab 2. udarnog korpusa, pri tome je naglaeno: Morate raditi punom parom da i Crna Gora bude spremna.2 Da bi uoi oekivanih vanih dogaaja i Crna Gora bila spremna, za to se pripremalo i vojno i politiko rukovodstvo NOP-a. Na proirenoj sjednici Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku 17. augusta procijenjeno je da e Italija uskoro kapitulirati, pa je detaljno dogovoreno i o postupku prema Talijanima, i o organiziranoj protivetnikoj akciji. Najvanije je bilo da oruje talijanskog 14. armijskog korpusa, koji je u svom sastavu imao divizije Veneziju u Beranama, Andrijevki i Kolainu, Feraru u Rijeci, Baru i na Cetinju, Emiliju u Boki Kotorskoj i Taurinense u Nikiu, Danilovgradu i Podgorici, ne uzmu ni Nijemci ni etnici. Njemake divizije, 7. SS i 118, drale su Sandak i Hercegovinu. No, 2. korpus je malo kasnio. Tek je 12. septembra 5. crnogorska brigada upuena u Cmu Goru, a 2, proleterska u Sandak, da bi tjedan dana kasnije kompletan korpus krenuo u pravcu Sandaka i Kolaina, i to po nareenju Vrhovnog taba.
1 2

Narodnmsvdmdilna vajna na Slovmtktm 1941-1945, Ljubljana, 1977, str. 508, Zb. NOR, III, 10, dok. 60.

Kad je 8. septembra objavljena kapitulacija Italije, njemake grupe, ve pripremljene za to (Wehrmacht u Jugoslaviji nastupa po planu operacije Achse) razoruale su talijansku vojsku u Crnogorskom primorju i Bok i Kotorskoj. Tako su partizani ostali bez oruja divizija Emilia i Ferrara te dijelova divizije Taurinense. Kako u Crnoj Gori 8. septembra nema krupnijih snaga NOV, Glavni tab za Crnu Goru i Boku pokuao je nagovaranjem i pregovaranjem privoljeti talijanske komande na suradnju. Najprije je 8. septembra upuen pismeni poziv u kojem se jedinicama, koje predu na stranu NOVJ, garantira sigurnost i rjeavanje svih problema dogovorno sa saveznicima. Obeano im je, u sluaju ako njemaki faisti pokuaju da vas razoruaju, da e dobiti svu potrebnu pomo. Upozoreni su: Ako dozvolite da vae oruje padne u ruke njemakih faista ili nama neprijateljskoj organizaciji u Crnoj Gori i Boki, lino komandanti e biti odgovorni pred saveznicima i pred svojim vladom, a naroito pred italijanskirn narodom. U pozivu je i za.htjev da odmah oslobode sve zatvorenike, uhapenike i zarobljenike.1 Radovan Vukanovi, komandant 3. udarne divizije, ije su snage nadirale prema Crnoj Gori, pie da su se komandanti italijanskih jedinica u poetku kolebali da pristupe na stranu NOV, pored ostalog to su djelomino bili i pod utjecajem savjeta etnikih komandanata koji su nastojali da iskoriste kapitulaciju i oruje italijanske vojske za svoje potrebe. Ovu kolebljivost su iskoristile njemake jedinice... Poto su jedinice 2. korpusa jo bile udaljene od Crne Gore, Pokrajinski komitet Komunistike partije je 10. septembra uputio direktivu partijskim organizacijama da izvre mobilizaciju ljudstva na svojim podrujima i da formiraju partizanske ete i bataljone sa zadatkom da prihvataju, odnosno razoruavaju italijanske jedinice ukoliko ne predu na nau stranu.2 Istovremeno je i guverner Crne Gore Curio Barbasetti, grof od Pruna, podravajui upute svoje vlade i dogovore o kapitulaciji, obeao da e talijanske trupe izvriti svoju svetu dunost do kraja, pri emu je crnogorski narod pozvao na spokojnost, prisebnost duha, mir i jedinstvo. Svakako, ono to je najznaajnije jest da je conte di Prun naredio da se puste na slobodu svi politiki zatoenici. Glavni tab za Crnu Goru i Boku brzo je shvatio da se nee uspjeti doepati oruja divizija s uskog obalnog pojasa, ali e se zato sve poduzeti da se jedinicama NOVJ prikljue dijelovi divizije Taurinense i kompletna divizija Venezia. S terenskim radnicima, novomobiliziranim borcima i posto' Zb. NOR, III, 5. dok. 25. Radovan Vukanovi, Ratni put Trei divhjje, Beograd, 1970, str. 194.

jeim partizanskim odredima uinjeno je sve to se moglo uiniti. U tab divizije Taurinense i u tabove njenih jedinica neprestano su dolazili, ili su barem pokuavali doi, partijski radnici od 9. do 13. septrembra. No, inilo se da se malo uradilo. Na nekoliko mjesta njemake su kolone proputene kroz raspored divizije bez suprotstavljanja, a uspjelo je i svim faistima da se na vrijeme sklone. Zbog toga je parlamentarac Glavnog taba 13. septrembra u tabu divizije izuzetno otro prosvjedovao i ujedno predao pismeni protest opominjui talijanske komandante da su, putanjem neprijateljskih faistikih njemakih snaga, napravili prekraj sporazuma izmeu velikih saveznika. Zahtijevao je da sve zatvorene Crnogorce odmah i bez odlaganja puste iz zatvora. Oficirski kor divizije Taurinense upozoren je da e, postupi li suprotno, snositi odgovornost i za sudbinu svojih vojnika.1 S talijanskom komandom u Danilovgradu vezu je uspostavio Dragoljub ipovi Drago, lan tamonjeg komiteta Partije. Sjea se kako je sa izvjesnim osjeanjem nesigurnosti krenuo u Danilovgrad, gdje je bilo mnogo etnika, koji su ga poznavali. Na putu za Danilovgrad, u Oraju sreo sam se sa italijanskom patrolom koju je predvodio neki porunik. Tek tada sam se prenuo i skoro sledio, jer je na meni bila kompletna italijanska uniforma s petokrakom zvijezdom na kapi.,. To je uslovilo da taj prvi susret ne bude onakav kako sam ga zmiljao.,. Najedanput se tu obreo Vlado Dragovi, koji se nalazio na tom terenu kao na obavjetajac... Italijanska patrola je bila iznenaena i usplahirena... Ja sam se predstavio i za sebe rekao da sam oficir NOV i POJ i na kraju upitao da li bi htjeli da me dovedu u kontakt sa svojom komandom radi razgovora i utanaenja sastanka s mojim tabom. Italijanski porunik se zainteresovao kojoj komandi pripadam. Kad sam odgovorio, on se zanimao za najkrai put do mora. Moj odgovor ga je oito razoarao. On je potom zautao i na kraju saoptio da e o svemu referisati svom komandantu i da bi ja odgovor trebalo da saekam ba na tom mjestu gdje razgovaramo. 'Zato ne bi na mostu? pitam ja. 'Na mostu ima mnogo etnika,' odgovara on, 'a etnici sa vama sigurno ne bi postupili nikako drukije osim onako kako su navikli,' Tako je i bilo. Oni su otili, a nas dvojica ostali da ekamo. Poslije izvjesnog vremena Dragovi je otiao u izvianje... Nije ga bilo. Onda sam poao i ja i zaputio se pravo prema mostu, na kome me presrela grupa zloglasnog etnikog komandanta, ranije agenta Inteliden servisa, a kasnije Gestapoa Jakova Jovovia, koji je umro 1973. godine u SAD. Vrlo drsko su pitali to hou i ta ja imam da traim u Danilovgradu... inilo mi se da su i oni
' Zb, NOR, i n , 5. 28.

bili oarnueni kapitulacijom Italije, a jo vie mojom pojavom, jer su me mnogi izmeu njih poznavali. Ja sam sve ivce upregnuo da sauvam hladnokrvnost. Predstavio sam se kao izaslanik NOV i POJ, i omalovaavajui to to sam sam pred njima - upitah da li bih mogao da dobijem au vode. Jedan, koji me poznavao, poslije izvjesnog snebivanja, poslui me . . . Tog trena pojavi se kolona iz sastava divizije 'Taurinense' i ja sam, iskoristivi komeanje etnika, krenuo u susret Italijanima i stao kod bornih kola, iz kojih izae onaj porunik s kojim sam se prije sat i po sreo u selu Oraju, Pozvao me da uem u kola, u kojima sam se pozdravio sa italijanskim potpukovnikom. Zaboravio sam, zbog uzbuenja da mu kaem da su etnici, dok sam se sa njima raspravljao na mostu, zaprijetili da im nee dozvoliti da sa orujem iziu iz Danilovgrada. Kad su etnici poeli da pucaju, Italijani su ozbiljnije shvatili svoj poloaj, pa su poeli da zauzimaju borbeni poloaj i odmah zatim pucnjava je prestala. Ja sam kolonu poslije toga odveo do Ce va.1 Tamo se u pregovore ukljuio i Boko urikovi, koji e kasnije o tome pisati; 14. septembra 1943. godine oko 16 asova iao sam kamionom od Ceva ka Resni. Ispod sela Maloin Do sustigao nas je jedan italijanski vojnik na motociklu. Sa Ceva je sa njim iao jedan na borac. Zaustavio nas je i obavijestio da divizija ve kree iz Danilovgrada i da e se njeni dijelovi jo tokom noi prebaciti na Cevo. Obavijestio nas je o elji komande divizije da neko iz naeg taba poe njima u susret. Ja sam se od drugova iz OK Cetinje jedini tu zatekao a i pravac kretanja Italijana bio je kroz kraj koji sam najbolje poznavao. Sio sam na motocikl s Italijanom i poao u pravcu Zagaraa ... Sad je nastala muka to nijesam znao italijanski i nijesmo se mogli sporazumjeti. Sjetili smo se da u selu Markovini ima jedan mladi koji je bio na lijeenju u Italiji, pa smo poslali po njega. Nije nam mnogo pomogao, jer ni on nije znao jezik. Ipak smo shvatili da je njihova motorizacija pola cestom i da su ih etnici presreli i zaustavili. Kad smo se pripremili da poemo da bismo oslobodili prolaz, stiglo je kod nas elo motorizovane kolone. Na elu u jednoj tanketi bili su Dragoljub ipovi i potpukovnik, naelnik taba divizije. Naelnik je bio iz Furlanije, dobro je govorio slovenaki, a i srpskohrvatski. Dugo smo diskutovali o tome ta bi u toj situaciji trebalo da uradi njihova divizija. Mi smo im predlagali da kidamo komunikacije, napadamo manje (njemake) garnizone i dejstvujemo u duhu taktike NOV Jugoslavije. Oni
1

Izjava D. ipovia; autorska zbirka.

to nijesii prihvatili. Njihov plan je bio da produe za Kotor, mislei da e njihovi problemi biti rijeeni, ako se dokopaju obale... a1 Potpukovnik-pregovara bio je uglaeno ljubazan, gotovo servilno usluan, ali bikovski tvrdoglav u odluci da njegova kolona ne mijenja pravac pokreta, Boka je pred nama, i mi emo u Boku, uporno je ponavljao. Zamoljen da komandanta Lovenskog odreda Nikolu Popovia, ili nekog od partijskih rukovodilaca, Boa urikovia, ili Jeftu Sepanovia, povee u Cetinju s komandantom talijanskog garnizona, i to je ljubazno odbio. A kad je, ba za vrijeme tih pregovora na ekanju, naletjela njemaka motorizirana kolona, nitko na nju nije otvorio vatru. Zaudo, ni Nijemci nisu pucali, niti su traili ikakve veze s talijanskom komandom u tom rajonu. Niki su Talijani prepustili etnicima u noi 13. i 14. septembra. Tada je ve 2. bataljon 5, crnogorske proleterske brigade izbio na podruje Nikia. Kad su proleteri saznali da je talijanska kolona krenula iz Nikia prema Grahovu, izvrili su brzi pokret i presjekli diviziji odstupnicu na komunikaciji Rianske Rupe Kuside. Kolona se zaustavila bez borbe. Odmah su poeli pregovori. Na pregovore je doao komandantov delegat, potpukovnik, u pratnji dva mlaa oficira. No je bila vedra, pa su se i po noi likovi mogli raspoznati. U toku pregovora bilo je dosta ubjeivanja, prijedloga, a na kraju i razumijevanja. Talijanski oficiri za vezu odlazili su nekoliko puta do generala, komandanta talijanske kolone, vraali se natrag. Talijanska vojska je do prije koji dan bila okupator, ali se sada situacija izmijenila, jer su uglavnom i oni odobravali kapitulaciju Mussolinijeve Italije. Shvatili, smo: talijanski vojnici nose oruje, iako ga ne vole, jer bez njega ne smiju da se kreu. Predoavaju nam, ako vam damo oruje - ostaemo bez ikakve zatite, jer nas vi, partizani, ne moete obezbjeivati. Da nastave da ratuju nee, jer su se, kau, naratovali. Oruje etnicima, vele, nee dati. Ta su uvjeravanja davali i Glavnom tabu za Crnu Goru i Boku dok su bili u Nikiu... 2 Pregovori su se oduili, ali su uglavnom uspjeno okonani. Talijani su bataljonu 5. crnogorske proleterske brigade predali 400 puaka, 10 pukomitraljeza, 5 mitraljeza, 4 minobacaa, 15 konja natovarenih municijom i hranom i tri jahaa konja. Najtei pregovori voeni su s karabinijerima i, posebno, sa lanovima talijanske faistike partije. U mnogim sluajevima oni uope nisu primali predstavnika NOP-a. Takvo ponaanje nije umanjilo djelatnost lanova Po1

Bosko Durikovi, L" Katunskoj nahijiposlije kapitulacije Italije septembra

94). godine, lstorijski za-

pisi, goti, X X X I , knj. 35, str. 262,

2

Maksim Kovaevi i Lazar Milovi, Prihmtanje Talijana i obraiun sa tnicima, zbornik Peta pro-

leterska crnogorska brigada, knjiga druga, Beograd, 1972, str. 455.

krajinskog i okrunih komiteta; sve su poduzimali da od pobijeenog neprijatelja prikupe to vie oruja. Rukovodstvo NOP-a u Crnoj Gori posebno se u pregovorima zalagalo da se, prije dolaska Nijemaca, oslobode zatvorenici. Tako je talijanska komanda ipak pristala da odmah rasformira zatvor u Mamuli kod Hercegnovog, odakle je osloboeno blizu dvije hiljade zatoenika. Divizija Taurinense je na putu do Grahova, a i kasnije, nekoliko puta zaustavljena od partizanskih jedinica i grupa parlamentaraca. U pregovorima, najvie uspjeha imala je grupa koju je predvodio komandant Lovenskog odreda Nikola Popovi. Kad je Popovi obavijestio glavni tab da e se, po svoj prilici, glavnina talijanske divizije sa svim naoruanjem prikljuiti Lovenskorn odredu, Blao Jovanovi je u ime Glavnog taba komandantu divizije uputio pismenu poruku, ustvrdivi da je njegova odluka da zajedniki vodimo borbu protiv njemakog faizma od historijskog znaaja i da u potpunosti odgovara interesima italijanskog naroda. A u odnosu na prijedloge iznesene Popoviu, pisao je 1. Vae borake jedinice, odnosno ljudstvo sposobno i spremno za borbu, uputite u pravcu Nikia i to pravcima: evo-Ubli-Bijele Poljane-Broanac-Ulica i Bata-Izvori-Kobilji Do-Brestice-Trubjela-eljeznika prugaMiloani. Kolone e saekati nae patrole i to: prvu u Ulici, "a drugu na Trubjeli. 2. Motorizaciju ostavite na najpodesnijem mjestu, kao i artiljeriju koju ne moete sa sobom ponijeti, s najpotrebnijim pripadajuim ljudstvom. Za zatitu njihovu ostae jedan na bataljon, o emu smo izdali nareenje. 3. Va puk koji se nalazi na poloajima Ledenice-Grkavac-Crkvice ostae zasada na tim istim poloajima. 4. O ljudstvu koje je nepouzdano, nespremno ili nesposobno vi sami odluite, da li ete ga povesti sa sobom ili otpustiti. Mi smo voljni da ukaemo svu pomo i tome ljudstvu u pogledu obezbjeenja i prebacivanja do nae glavne slobodne teritorije, a odatle za Italiju. Napominjemo da u tome postoje izvjesne tekoe. 5. Sva tovarna grla uzmite sa sobom i na njima prebacite koliko je najvie mogue ratnog materijala i hrane... 1 Komandant talijanske divizije nije postupio po nalogu Glavnog taba, ve se zaputio u pravcu Crkvica. Jednu kolonu u povlaenju napali su Nijemci. Dolo je do vrlo estokog okraja. Nijemci su kolonu razbili i zaplijenili teko naoruanje. Talijane je spasio brzi prodor 3. udarne divizije pod koman1

y.k NOR, 111, 5, str. 7 7 - 7 8 .

dom Radovana Vukanovia. Tada su prikupljeni svi Talijani koji su izrazili volju da se bore protiv Nijemaca i od njih je formirana talijanska brigada NOV i POJ Aosta. Da je u komandama talijanske vojske bilo malo vie odlunosti za borbu protiv Nijemaca, vei bi se dio 14. armijskog korpusa septembra 1943. godine ukljuio u jedinice NOV Jugoslavije. No, te odlunosti nije bilo, kao to nije bilo ni dovoljno partizanskih snaga da bi u pregovorima koristili silu kao argument uvjeravanja. No, i bez velike sile, jedinice NOV i POJ su razoruavale divizije ili bar znatnije dijelove divizija - Isonzo, Cacciatori delle Alpi, Lombardia, Murge, Maccerata, Celere, Bergamo i Sforzesca. Pred partizanima su oruje poloili i dijelovi divizija Firenze, Ferrara, Messina, ara, Julia, Torino i Puglie, kao i 14, 17. i 18. obalne brigade/Sklonost da prihvati partizanske uvjete pokazivala je i komanda divizije Venezia u Beranama. Samo, valjalo je uriti, jer Nijemci su, koristei motorizaciju, vrlo brzo zaposjeli Podgpricu, Niki, Cetinje i Kotor. Jedinice 2. udarnog korpusa urile su se i bez motorizacije. tab korpusa bio je u pokretu prema Beranama. Trebalo je preduhitriti etnike i Nijemce, i, u krajnjem sluaju, ukoliko bi tab divizije otkazao suradnju, barem se domoi oruja. tabu te divizije, kao i tabovima svih talijanskih divizija u Crnoj Gori, prethodno su od rukovodstva NOP-a ponueni asni uvjeti kapitulacije. Radomir Radovi Raso sjea se da je ba on cirkularno pismo Glavnog taba NOPO za Crnu Goru i Boku poslao i komandantu italijanske divizije 'Venezia' u Beranama. Dobili smo informaciju da je talijanski general proitao pismo, ali kako je reagovao - to jo niko nije mogao da sazna. Ostalo je drugovima Ivanu Milutinoviu, Peku Dapeviu i Mitru Bakiu da to saznaju i rijee... Nai obavjetajni oficiri su u meuvremenu saznali daje ef britanske vojne misije kod Drae Mihailovia pukovnik S. W. Bailey sa Lukaeviem ulazio u Berane ali nikakav sporazum nije postignut, iako je Bailey ucenjivao sa stavom saveznika, itd. ..V Jednako zanimanje za Veneziju4 iskazuju i njemake komande. Iz pravca Podgorice upuena je jedna njemaka motorizirana kolona sa zadatkom da u sistem njemake okupacije ukljui talijanske garnizone u Plavu, Gusinju, Murini, Andrijevici, Beranama i Bijelom Polju, Na iznenaenje Andrijevikoberanskog partizanskog bataljona, ovu njemaku kolonu je u Kraljirha kod Andrijevice napala etnika Andrijevika brigada pod komandom Alekse Lalia. Ubili su dva vojnika, a devetoricu zarobili. Unitivi vozila, povukli su

' Izjava Radom ira Radovia-Raa u Beogradu decembra 1983; autorska zbirka.

se s mjesta okraja da bi nekoliko dana kasnije, prihvaajui njemaku komandu, zarobljenike predali Nijemcima u Podgorici. etnika Vrhovna komanda svojim je komandantima izdala naredbu da stupe u kontakt s komandama talijanskih garnizona i pozovu ih da nastave zajedniku borbu protiv partizana, a isto tako i protiv Nijemaca, ako bi dolo do saveznikog iskrcavanja na naoj obali Jadrana, li to vrijeme u tabu Drae Mihailovia ef britanske misije bio je pukovnik S. W. Bailey. Njemu je iz Londona nareeno da se osobno angaira oko talijanske divizije Venezia u Beranama, kako bi, ako se ne ele boriti protiv partizana, svoje oruje predala etnicima. Bailey je 9. septembra u Berane krenuo dogovorno s Draom Mihailoviem. Tekoa za njega i njegovu misiju bik je, pored ostalog, u tome to je morao, krijui se, prolaziti i kroz partizanski i kroz njemaki raspored, Na put je poveo provjerenog agenta Intelligence Service Vojislava Lukaevia Voja, Rudolfa Perhineka, Savu Vukadinovia i 30 etnika. U Berane su stigli 14. septembra. Beranski etnici u najveoj su tajnosti organizirali susret pukovnika Baileya s komandantom divizije Venezia generalom Giovannijem Battistom Oxilijem, koji je do nedavno bio ef talijanske vojne misije u Zagrebu. Lukavi general, dorastao svim pijunskim zamkama, mada u prvi mah iznenaen to pred sobom vidi britanskog pukovnika, odigrao je veoma perfidnu ulogu. On je paljivo sasluao pukovnika Baileya i Lukaevia, izjavivi da je voljan prikljuiti se etnicima i odmah otpoeti borbu protiv hitlerovaca, ali ipak mora zatraiti suglasnost iz Rima. Za sve to vrijeme pukovnik Bailey imao je radio vezu s Londonom. Od svoje vlade dobio je upute da Oxilia obavijesti kako e kod Mihailovia ubrzo doi novi ef britanske misije, general Armstrong, s ovlatenjem vlade da definitivno uredi pitanje prelaska talijanskih trupa etnicima.1 Iz straha da, kojim sluajem, zbog neslaganja s pukovnikom S. W. Baileyem, Rudolfom Perhinekom ili majorom Vojislaven! Lukaeviem ne bude likvidiran, general Oxilia je izrazio zadovoljstvo to se s njima sreo i za sve vrijeme pregovora debelo im povlaivao. Ali je, ipak, rekao kako sumnja da e etnici Drae Mihailovia ratovati protiv Nijemaca. Pukovnik Bailey je dosadanje dranje etnika opravdavao britanskom direktivom po kojoj su etnici jedino trebali da se bore protiv komunista do unitenja, u koju su svrhu slobodno mogli suraivati i s Nijemcima i s Talijanima. Bitno je bilo tui komuniste, dokle partizansku vojsku.1 Dr Radoje Pajovi, Knntrammlucija u Crnoj Gori, etniki ifederalistitki poknt 194 1-1945, Cctin|c, 1977, str. 394-396.

Major Lukaevi obavijestio je talijanskog generala o stanju u It al j i, u kojoj sad saveznici uspostavljaju novu vlast. Kao i pukovnik Bailey, i on je opomenuo generala Oxilia na posljedice ako se zajedno s divizijom ne prikljui etnicima Drae Mihailovia, Bit e da su etnici zbog toga i napali njemaku kolonu u selu Kralje kod Andrijevice. O namjerama etnika u Beranama obavijeten je tab 2. udarnog korpusa, prije nego to e i on poeti pregovore s generalom Oxilijorn. Za prikupljanje obavijesti o svim ovim britansko-etnikim kombinacijama zasluan je sekretar Okrunog komiteta KP] za Berane Savo Joksimovi. U pratnji ilegalaca Vuete Lakievia i Sava Labovia, jedne noi poetkom septembra upao je u kuu etnikog komandanta u selu Prijedlozi kod Berana. U kui je zatekao dvojicu etnika oca i sina. Nisu stigli ni da se mae za oruje.. Upozoreni, moradoe ostati mirni - Potrebni su mi podaci o namjerama etnika u odnosu na talijansku diviziju Venezia u Beranama! - otpoe Joksimovi, kad su njegovi pratioci zauzeli mjesta u tijesnoj seoskoj brvnari. etniki komandant obori pogled. - No, da ujem! - Radi se na tome... - Objasni lijepo, detaljno! - upozorio je Joksimovi. Prvi je progovorio sin. Govorio je sve to zna. Otac se postidio kako mu je sin tako naglo klonuo, pa partizanima pria sve to zna. - Nitavilo! - ree mu. - Ti, komandant etnike brigade! Kukavico... Nijesi moj sin... Tri partizana bila su mirna. - Talijanski general jo ne zna to mu je initi - nastavi etniki komandant - K Nijemcima nee, vas se boji, a do nas ne dri.,. Joksimovi je te podatke usmeno prenio Peku Dapeviu, Mitru Bakiti i Ivanu Milutinoviu, koji su krajem septembra stigli do sela u neposrednoj blizini Berana. Njihove su jedinice do tada - to se vidi iz pisma koje je u ime Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru i Boku 30. septembra 1943. godine pisao Veljko Zekovi - zauzele Pljevlja, Prijepolje i Kolain.1 Smjestivi tab na prilazu Beranama, Ivan Milutinovi, Mitar Baki i Peko Dapevi odluili su da na pregovore sa tabom talijanske divizije Venezia upute Rudolfa Primorca Rudija, Istovremeno, upueno je pismo komandantu divkije generalu Qxiliju: Mi smo jue stigli na prostoriju Berana
1

Zbornik dok. NOR-a, IH, knj. 5, strana 444.

u cilju razbijanja etnikih bandi, koje danas u veini krajeva Crne Gore vode borbu zajedrio sa Nijemcima protiv nas i vae divizije 'Taurinense', koja se junaki bori oko Crkvice (Boka Kotorska) protiv Nijemaca zajedno sa naim jedinicama .., 1 Da bi se Veneziju primoralo na prikljuenje vojsci narodnooslobodilakog pokreta, ili da joj se makar oduzme oruje i ratna oprema, tab korpusa je od 2, proleterske divizije zatraio da 2, dalmatinsku i 2. proletersku brigadu odmah uputi prema Mojkovcu i Andrijevici: Prebacivanje kako Druge dalmatinske, tako i Druge proleterske smatrajte kao hitno, jer se radi o razoruanju jedne italijanske divizije i unitenju etnikih bandi u Vasojeviima, koje su ovdje digle glavu. Ne stignete li na vrijeme, moe se dogoditi da italijanska divizija 'Venezia' pride etnicima i da nam komplikuje situaciju ... 2 Iz taba korpusa upueno je jo jedno znaajno pismo u vezi s pregovorima s Oxilijom. Tajnim vezama predano je u Beranama pukovniku Baileyix Prije neki dan saznali smo od italijanskih oficira da se nalazite u Beranama. Odmah poslije toga mi smo se obratili g-nu Dikinu, efu Engleske misije kod Vrhovnog taba NOV i POJ da nas povee sa vama. NO odgovor nijesmo dobili, a poto se dogaaji na saveznikim frontovima i u naoj zemlji brzo razvijaju, to smo odluili da vam se direktno obratimo. Naim saveznicima Engleskoj, Americi i Sovjetskom Savezu u potpunosti je poznata naa borba, sastav i karakter nae vojske i ba u vezi s tim kod naeg Vrhovnog taba nalaze se engleska i sovjetska vojna misija. Od naeg Vrhovnog taba mi smo upueni ovamo sa naih est brigada, a pod nau komandu su stavljeni svi partizanski odredi Crne Gore, Boke, Hercegovine i Sandaka, u cilju prihvata italijanskih garnizona i primjene ugovora o bezuslovnoj kapitulaciji Italije, kao i u cilju potpomaganja saveznikih vojnih namjera... U vezi svega ovoga molimo vas, da se to prije prebacite kod nas u cilju upoznavanja situacije... 3 Od Baileya odgovor nije stigao, a Oxilia je u tab korpusa poslao jednog porunika s porukom da prihvaa pregovore. U meuvremenu, Rudi Primorac je kompletirao pregovaraku delegaciju, ukljuujui u nju i talijanskog kapetana Maria Rivu, koji je donedavno bio komandant talijanskog garnizona u Kolainu, gdje se prikljuio partizanima.
' S. Joksirnovi, bauUjoni narodnih odbornika, strana 41, Zbornik dok. NOR-a, 111, knj. 5, dok. br. 59, strana 142 3 Zb. NOR-a, III, knj. 5, dok br. 63, strana 151.

14 - Partizani a pregovarakim stolom 1941 - 1945.

209

Dok se delegacija pripremala za pregovore, nad Beranama se pojavio njemaki avion i bacio letke, u kojima se zahtijeva da tab divizije najdalje do 12. oktobra 1943. godine preda oruje njemakim jedinicama; ako tako ne postupi, divizija Venezia biti e napadnuta i unitena. Odmah zatim, posredstvom pukovnika Baileya, nad Beranama se nadvio i avion sa britanskim oznakama. Poslije uspostavljanja radio-veze sa tabom divizije Venezia, bacio je paket u kojem je bila ifra i instrukcije s napomenom da divizija tog istog trena uspostavi vezu s komandom saveznikih jedinica u Italiji. To je istovremeno znailo da e o njezinoj sudbini odluiti saveznika komanda. Rudi Primorac i kapetan Riva otili su u Berane s dvojicom kurira. Dobili su pismena punomoja i sljedee instrukcije: 1. Divizija Venezia sastavni je dio talijanske vojske koja je kapitulirala pred saveznicima i kao takva nema prava da se u naoj zemlji ponaa kao gospodar. 2. Nikakvu zatitu ne smije pruati etnikim vojnim formacijama, bez obzira tko im i to sa strane u vezi s tim sugerirao. 3. Divizija mora dopustiti ulazak Drugog udarnog korpusa u grad i potom se staviti pod komandu NOVJ za borbu protiv hitlerovaca. 4. Ukoliko ne prihvate ove toke, divizija e biti uskoro unitena. U odreeno vrijeme, na ugovorenom mjestu pojavio se naelnik taba divizije Venezia pukovnik Stupareli. Kapetan Riva bio je mudar i prema njemu korektan, pa mu je ak priredio i stanovitu poast. Naime, premda se Rudolf Primorac tome diskretno usprotivio, kapetan Riva htio se ponijeti vojniki, rekavi da je potpukovnik Stupareli potpukovnik talijanske armije i da je on kao mlai oficir duan da mu ukae dolino potovanje. Postrojio je grupu talijanskih vojnika, naredio im da stanu mirno u znak pozdrava i potom, po talijanskim vojnim propisima, raportirao. Potpukovnik Stupareli oito je bio iznenaen i ujedno, ushien. Priao je da izvri smotru, ali kapetanu Rivi, i pored sve te neoekivane poasti, nije htio pruiti ruku, na to ovaj, meutim, uope nije reagirao. Stao je, pogledao ga otrim vojnikim pogledom i pozdravio. Pogledavi punomoja, potpukovnik Stupareli je izrazio elju da se sastane s komandantom korpusa Pekom Dapeviem, ije je ime izgovorio lako i jasno, dodavi da je puno sluao o tom partizanskom komandantu. Drugo iznenaenje za potpukovnika Stuparelija bilo je to to mu je tada elegantno odjeveni Rudolf Primorac tenim talijanskim jezikom rekao: - Valjda vidite iz punomoja da u ja s vama pregovarati.

 tab divizije trai gospodina Peka Dapevia ponovi potpukovnik Stupareli. Rudi Primorac mu smirenim tonom objasni da je on, potpukovnik Stupareli, naelnik taba divizije, a za sebe ree da je naelnik taba korpusa, pa zar onda Stupareli eli neto vie? Ja iz vaeg pisma vidim to vi traite primijeti potpukovnik Stupareli. Meutim, ja nisam opunomoen za pregovore. Moj zadatak,.gospodo, samo je da vam prenesem zahtjev nae komande. Zar tako? - malo se ljutnu Primorac. Samo tako odgovori potpukovnik Stupareli i dodade Poslije toga moj komandant e donijeti konanu odluku. Nastade kratko zatije. Moda bismo neka pitanja mogli i sada naeti? inzistirao je Primorac. Potpukovnik Stupareli se zamisli, pa se prenu, kao da se sjetio neeg veoma znaajnog Postavit ete pitanje etnika? Svakako! To e biti problem. Pa zato smo tu da dotine probleme rijeimo. Ali mi imamo stanovite obaveze prema tim ljudima... Bili su vam sluge i tu, moda, ima neega kao nemarno, toboe poputajui poe Primorac. - Vi ste regularna vojska drave koja je kapitulirala, a oni vai dojueranji kvislinzi... Niste, valjda, toliko nesmotreni da i dalje s njima srljate u propast! Pa, vjerujem, da e i oni nas ustreba li, zatititi... Gospodine potpukovnie, govorite li vi ono to zaista mislite? unese mu se u lice Primorac. Moda bi ljudski bilo ... ja vam u ime mog korpusa najozbiljnije skreem panju da emo, ako ih ne prestanete pomagati, prema vama postupiti jednako kao i prema njima - prekide ga Primorac. Vi, gospodine naelnie taba korpusa, gubite iz vida da mi u Beranama imamo divizija1 Zato smo k vama i doli, I to u cilju obostrane koristi... Dobro, gospodine naelnie taba korpusa, hoete li sa mnom u Berane, pa da o svemu detaljnije porazgovarate s gospodinom generalom? Doi u zajedno s Duro vicem. Ne treba vam nitko.

- Onda u povesti kurire. - Ni oni vam nee biti potrebni. Primorac se zamisli. Posumnja da bi mu Talijani mogli i zamku namjestiti. Prilikom dogovora sa svojom komandom, mogunost dodatnih pregovora nije bila predviena, pa odlui pismeno izvijestiti tab korpusa o razgovorima s potpukovnikom Stuparelijem i odluci da ipak, samoinicijativno, ue u grad. tab divizije Venezia nalazio se u zgradi gimnazije, pred kojom se zaustavie kola s Primorcem i Stuparelijem. Ubrzo se naoe u poveoj sali, u kojoj je bilo desetak oficira. Zatim su poeli pristizati i ostali, koji radoznalo zagledavahu Primorca: neki drsko, drugi sa simpatijama, trei iznenaeno, kao da je doao ovjek s neke druge planete. Primorac je, krto razgovarajui s potpukovnikom Stuparelijem, mirno 'ekao da se pojavi general Oxilia. A kad ovaj ue u prostoriju, on mu poe u susret i snano prodrma ruku. Obojica potom ponovo pozdravie jedan drugog. - A prevodilac? - obrati se general svom potpukovniku. - Nadam se da nee trebati, budui da se ja dosta dobro sluim talijanskim jezikom - ree Primorac, zagledajui svog sugovornika. General je bio niska rasta, podebeo, ivahan, radoznao. Lice mu se naglo, mijenja: as je iznureno i blijedo, as Ijutito i vatreno. Nikako da se uprisebi i staloi. Za razliku od njega, Rudolf Primorac je uzdran, bolje podnosi tiinu i veoma uspjeno izgovara svaku reenicu - on je pobjednik i utoliko stabilniji i korektniji.1 ' Izvinite, izvolite - poslije izvjesnog ekanja pokaza Oxilia rukom na stolice. Sjedoe. Primorac iz depa izvadi blok i olovku. Pogleda na sat i zabiljei vrijeme. - to hoete? ta traite od nas? - otpoe Oxilia. - Sto hoemo, to ste valjda saznali iz naeg pisma! - mirno odgovori Primorac i upita: - Jeste li se, gospodine generale, potrudili proitati nae pismo? - Ako uete u Berane, vi ete pobiti sve etnike - zabrza general. - to ste toliko zapeli za te etnike? - zaudi se Primorac. - J a vam se divim ako to sad smatrate svojim glavnim problemom - dodade. - Valjda ne sumnjate u to da i mi, bez obzira to je naa drava kapitulirala, imamo nekoga tko nas brifuje! - ree general, poto iskosi pogled.
' Izjava R. Primorca 1977. godine, autorska zbirka.

 etnici su vam saveznici? Da, Sluge? Imamo ozbiljnih razloga da budemo za njih zabrinuti - nastavi general. Naa je stvar, gospodine generale, kako emo postupiti s etnicima. Naa unutranja stvar objasni Primorac. - A nas, tab moga korpusa zanima, budui da je Italija kapitulirala, kakva vi prava moete polagati na etniki sluaj. Zar vam jo uvijek nije jasno da su oni naa sramota i samo na problem ... General Oxilia se zamisli. Iznenadio ga je ton toga neobinog partizana ispeena lica i blaga pogleda. I Oxilia kao da se popustljivo osmjehnu. Primorac je jedva zamjetno povisio glas; eli da ga svi uju; Mi, gospodo, traimo vau oruanu suradnju u borbi protiv hitlerovaca! General Oxilia poe blijediti, a onda, kao da je dobio blag srani udar, klonu elom prema stolu. Jedan je oficir istrao iz prostorije i doveo lijenika. Prinesoe generala otvorenom prozoru. Popio je dvije tablete i au vode. Kada mu se poe vraati boja lica, okrenu se prema Primorcu: Nije mi lako. A vi, koliko sam mogao da vas razumijem, rekoste neke teke rijei... Mi elimo da uemo u grad bez borbe! U redu je, gospodine! prihvati general, videi kako laknu i svim ostalim oficirima. Sigurno nee biti nikakvih problema, ako jedna vaa jedinica ue u grad. Ali, znate, moraete se bar malo strpiti, jer i mi moramo pripremiti diviziju za taj va ulazak ... Hvala vam, gospodine generale! A potom emo se dogovoriti o ostalim pojedinostima! zakljui general, odajui ovjeka kojemu je laknulo, posebno i zbog toga to itav njegov tab tu izjavu prima s neskrivenim zadovoljstvom. Drago mi je da smo se brzo sporazumjeli! primijeti Primorac. Pozdravite vaeg generala Peka Dapevia i kaite mu da bih iskreno stegnuo ruku tom vrsnom komandantu! uli ste za Dapevia? Jo dok sam bio u Hrvatskoj... To me raduje. Kako izgleda gospodin Dapevi? Izvanredno.

Sutradan bio je veliki miting u Beranama. Govorili su Ivan Milutinovic, Mitar Baki i Peko Dapevi. Divizija Venezia stavila se pod partizansku komandu. Od jedinica te divizije i dijelova divizije Taurinense 2. decembra 1943. godine formirana je divizija Garibaldi u sastavu 2. udarnog korpusa NOV-a i POJ. Ali itava Venezia nije prila partizanima. Dva njezina bataljona - garnizon u Priboju ostala su, u opkoljenom gradu, pod utjecajem etnika. tab 2. proleterske brigade, koja je u oktobru 1943. godine imala zadatak osloboditi Priboj, pokuao je u pregovorima nagovoriti Talijane da odloe oruje. Tada su u tabu 2. proleterske brigade talijanski oficiri obeali da e netko od njih otii u Priboj, predati pismenu poruku taba 2. proleterske brigade i posredovati u pregovorima."1 Ljubinko Kaluevi, borac 3. ete 1. bataljona 2. proleterske brigade, u svojim sjeanjima spominje samo jednog talijanskog oficira, pie da je tab brigade njega poslao s tim Talijanom: Sunanog popodneva 17. oktobra, tab brigade uputio je mene i jednog italijanskog kapetana, zarobljenog u Pljevljima, na pregovore sa komandom pribojskog garnizona. Na konjima brzo smo izbili na bodljikavu icu kojom je bio opasan Priboj. Na pokretnom prolazu, pored bunkera, stajale su duple strae: s jedne strane etnika, a s druge italijanska. Na dolazak izazvao je pravu pometnju na ulazu, jer niko nije oekivao partizane. Zbunili smo se i ja i italijanski kapetan, jer nas je iznenadilo prisustvo etnika na ulazu. Italijan mi predlae da skinem titovku. To nisam uinio. I onako je sve bilo kasno. Nismo mogli uiniti nita drugo sem da pokuamo bekstvo iz ice, koju neprijatelj nije za nama zatvorio. Ali, i to je bilo nemogue. U neposrednoj blizini nalazilo se vie bunkera sa mitraljeskom posadom. Uto se etniki straar povukao. To nam je omoguilo da sa Italijanima ponemo pregovore. Moj pratilac se neto sa njima dogovorio na italijanskom, pa mi se obrati: Daj mi to pismo da idem u grad kod komandanta, a ti izai van ice! Sloio sam se. im sam iziao iz kruga bodljikave ice, na mene otvorie vatru. Poto me nisu pogodili prvi rafali i plotuni, sklonih se u jednu duboku jarugu s naa dva konja... Poslije snane mitraljeske, pukomitraljeske i puane vatre, talijanski se kapetan, na veliko iznenaenje Kaluevia, pojavio i donio odgovor talijanske komande. Po Kaluevievom sjeanju, dogovorili su se da se Kaluevi vrati u tab 2. brigade, a Talijan da ostane u Priboju i organizira predaju garnizona . . .
1

Sredoje Uroevi, Druga proleterska brigada, Beograd, 1979. str. 317.

Kaluevi nije znao to da radi. Do tog trenutka iznad njegove glave vie od pola sata zvidala je tanad. Istovremeno, strahovao je da mu i taj isti kapetan ne priredi neku klopku, pa zauze dosta oprezan stav prema njemu. Pustih ga da ode, pie Kaluevi, ali se odmah pokajah. im se on vrati u grad, Italijani obnovie paljbu. A meni ostade da se nekako izvuem. Poto vatra ne presta ni kad pade mrak, smislih plan: pustih konje da idu stazom kojom smo doli... Njihov topot privue paljbu, koja ubrzo zamuknu. Ovaj predah iskoristih da se izvuem. Za brdom na moje iznenaenje, ekala su me neozleena oba konja. Kad sam u tabu sa oseanjem krivnje izvetavao kako me je moj pratilac prevario i kako je moja misija propala, komandant brigade Sredoje Uroevi mi odgovori: 'Samo kad si se ti vratio iv, predae se Italijani'... Sredoje Uroevi pie1 da je pismeni odgovor talijanske komande iz Priboja donio jedan talijanski oficir. Javljali su da se ne mogu predati bez pismenog nareenja taba svoje divizije. Zapravo, izvlaili su se, jer tab divizije Venezia ve je tada bio s partizanima. Tako se dogodilo da se Priboj moralo oslobaati juriima i krvarenjem.

Sredoje Uroevi, nazn. dj. str. 318.

PARLAMENTARAC TETKA JOVANA

Poetkom oktobra 1943. godine, onih dana kad sve talijanske jedinice jo nisu odloile oruje, ili se jo nisu svrstale u brigade NOV i POJ, na cesti Danilovgrad-Cetinje, izmeu Ceva i Zagaraa, ispod krevitog brda kojim su hitali mladi partizani Vukain i Stevan Nenezi, upravo puteni iz Lovenskog odreda da posjete roditelje i usput zamijene rublje (to se uvijek prakticiralo ako bi se odred naao u blizini torceva sela) pojavila se motorizirana vojnika kolona. Komandant odreda Nikola Popovi upozorio je Nenezie da obrate panju na neprijateljska kretanja, naroito na pojedine grupe Talijana-crnokouljaa, koji su se prikljuivali Nijemcima, jer takve je svakako trebalo zaustaviti razoruati. Kakva prilika, samo da je kojim sluajem odred ovdje - uzdisao je Stevan. Ali ako su to Talijani? - uzbuivao se Vukain. - Njih bismo mogli i sami razoruati... Prije bih rekao da su Nijemci. - Stevan je oprezan. Od njih do ceste nije bilo vie od dvije stotine koraka. Bilo je oito da na put mogu izii prije kolone. Vukain namiguje Stevanu: Pa, to kae? Sto da kaem? Talijani sigurno nisu. Bolje da pourimo, daleko je do naih... Vukain je bio mlad i zdrav, pun snage i poleta. Idem, Stevane, da iz presretnem! Ne luduj! - Stevan je zabrzao, da bi to dalje odmakao od kolone: uo si prije nekoliko dana: nije cilj partizanskog ratovanja da se neto uradi po svaku cijenu. Treba izvriti zadatak i ostati iv!

Ali Vukain krenu nizbrdicom prema cesti, gluh za Stevanova upozorenja. Hvatajui se rukama za grabove grane i vjeto poskakujui s kamena na kamen, zaas se nae na cesti. Kolona na zavoju uspori vonju. Vukain podie ruku. Kolona se zaustavi. Cetiri-pet vojnika i dva oficira krenue k njemu. Tek mu sad postade jasno da su to Nijemci. - to je bilo? - jedan od oficira upita ga srpskohrvatski. Tu sam samo da vas zaustavim. Partizani su s obje strane ceste, u zasjedi. Ako ne odloite oruje, nae e jedinice otvoriti vatru i itavu kolonu likvidirati. Mnogo godina kasnije Vukain Nenezi o tom e pisati: Njemaki oficir me iznenaeno gledao... Bio je visok i mrav, blijedog i ovalnog lica, strogog pogleda. Gledao me je sa prezrenjem i inilo mi se da e svakog trena da otvori futrolu parabeluma i okrene pitolj prema meni... Ni sam ne znam kako sam bio tako nesmotren, pa da im padnem u kljuse. Neke prie o italijanskim vojnicima i njihovom razoruavanju su me ponijele dolje ka cesti. inilo mi se da i mom ivotu nedostaje jedna takva akcija, jedan podvig, sa ime bih mogao da se pohvalim i hvalim cijelog ivota, Sa hitlerovcima, meutim, nije bilo ale. Njemaki oficir nije dugo razmiljao. Sasluao je ta govorim, rekao mi je neto na tenom srpskohrvatskorn jeziku i potom naredio vojnicima koji su se nali oko mene da me razoruaju i uhapse. Nisam bio u stanju da im pruim bilo kakav otpor. Vezali su mi ruke, ugurali u automobil i kolona je nastavila prema evu... 1 Kada je tab Lovenskog odreda saznao da je Vukain Nenezi pao u ruke Nijemcima, nije znao to da poduzme, niti bi vjerojatno ita i poduzeo da nije bilo odlune inicijative dviju ena. O tome pria ondanji komandant odreda Nikola Popovi Najedanput, neoekivano, banue mi u tab dvije ene. Jedna se predstavila kao Vukainova sestra, Milena Nikezi, a druga kao tetka, Jovana Stanojevi, sestra Vukainovog oca. Kada mi to kazae zainteresovah se za Vukaina. 'Odveli su ga', kae tetka, 'za Danilovgrad, a potom za Podgoricu. Vidjeli su to neki nai.' 'Pa to da uradimo?' upitah se poluglasno. 'Da ga nekako spaavamo!1 Okrenuh se i tetku Jovanu paljivo zagledah: 'Ne misli valjda da treba sada da napadnemo na Podgorica5' 'nije mi to ni na kraj pameti, nego* - mudrovala je tetka 'rekoe mi, da ste na evu zarobili neke
1

Izvod iz pismene izjave V. Nenezia od S. oktobra 1983. godine; autorska zbirka.

njihove?'1 Shvatih: 'To ne bi bilo loe ... Da pokuamo? ... Nego, ko bi odnio poruku za razmjenu?' Bila je jedna podua klupa pored prozora i njih dvije sjedoe jedna pored druge. 'Kakvu poruku?' - pita tetka. 'Pismo' - odgovorih. 'Ja u ga odnijeti!' 'Ne plai se?' Ustala je 'Da li se plaim ili ne, to je moja stvar, a da li u odnijeti pismo i biti hrabra da ga predam lino njemakom oficiru, u to ne sumnjaj!'... Jovana Stanojevi ponovo pride komandantu Lovenskog odreda i ovaj put ona njega paljivo zagleda. Znala je iji je i kako mu je otac poao na jednu, a Nikola s bratom na drugu stranu s partizanima. Znala je i za pregovore sa starim tvrdoglavim i surovim Krstom Popoviem, koji je u Crnu Goru stigao 1941. godine s Talijanima, dotad u dobrovoljnom progonstvu, uz kralja Nikolu vezan. Talijani su mu dali generalske epolete i pored svih nastojanja rukovodilaca ustanka, i pored uzastopno voenih pregovora i pored dvojice sinova u partizanima, Talijane nije napustio: okorio u izdaji, do kraja je ostao na okupatorskoj strani. Komesar Lovenskog odreda Simo Dakovi, crnoput ovjek srednjeg rasta, prije rata poznat kao odlian zidar i napredan omladinac, po sudu nekih pomalo prijeke naravi, ali pravian i poten, kad je uo prijedlog Jovane Stanojevi, rekao je da konanu odluku preputa komandantu Popoviu, ali je pri tome naglasio da mu vapski podoficir ne vredi ni piljivog boba, dok bi mladog Vukaina Nenezia vie volio imati u odredu nego ne znam ta. Vitak i visok, malko povijen u ramenima, komandant odreda Nikola Popovi poe da eta preko sobe. Lice mu mravo, preplanulo, jagodice rumene, pogled blag. O njemu se razlono govorilo kao o dobrom, karakternom i hrabrom ovjeku, koji je umio voditi i odred ali i grupu bombaa. I ja bih sve dao za Vukaina - kae odluno i ve poinje pisati Nijemcima: . . . Prijedlog za razmjenu je 1:1 i to ako je moguno odmah, po svim vojnikim propisima i na mjestu koje smo oznaili. Takoe oekujemo odgovor po donosiocu ovog pisma ... 2
' Na evu je bio zarobljen neki njemaki narednik. Rekao je samo svoje ime, in i da je lan Nacional-socijalistike partije. To je sve sto ste uli i to ete uti od mene, rekao je i iautao... Kad sam upao u prostoriju u kojoj su ga uvali, borci su [ustajali da me pozdrave. Hitro je ustao i Nijemac i zauzeo stav mirno. Bio je visok, Prus. Na njegovom licu straha nijesam zapazio, ali neku ironinu gordo st jesam . . . Vasko Ivanovi, Majka kao pojava nemogua, Politika, 7. august 1983. god, strana 9. 2 Detalje o pismima i razmjeni autorima je dao Nikola Popovi, general-major JNA u penziji. Na mnoge detalje ukazao je i Duro Nenezi, pukovnik u penziji.

Jovana je s mnogo nade, ali i s mnogo straha odnijela pismo u Podgoricu. Bez odmora je prepjeaila vie od trideset kilometara. Umorna i zabrinuta za sudbinu bratanca, zaustavila se tek pred rampom na ulasku u grad, Kuda? doeka je pomoni straar. Govorio je srpsko-hrvatski, U varo. Ne moe bez Ausweiss-a. ta je to? Nazad, ne moe u grad! povisi glas njemaki vojnik. Jovana nije tako zamiljala svoj prvi susret s Nijemcima. Odluno je prila, spremna na sve: Nosim pismenu poruku partizanske komande vaem komandantu u Podgorici! ta? - zaprepasti se straar. Ona pokaza pismo: Vodite me komandantu, pismo je samo za njega i samo njemu u ga predati! Straar je paljivo razgledao omotnicu s peatom Lovenskog partizanskog odreda, a potom je nekom telefonirao, da bi minut kasnije, spustivi slualicu, uzbuenu i prestraenu enu, koja je dobro krila strah, poveo prema komandi. , Na ulazu u kornandantovu kancelariju, Jovanu su paljivo pretresli. Tek potom su je pustili, ve najavljenu, do njemakog komandanta, kojemu je predala pismo taba Lovenskog odreda. Kada je proitao pismo rekao je Jovani da prieka. Nedugo zatim, dobila je njegovo pismo: 'tabu Lovenskog odreda, komandantu ... Voljni smo da prihvatimo razmjenu zarobljenika koju nudite. Odredite uslove, mesto i vreme'... 1 To pismo potpisano rukom njemakog pukovnika, Nikola Popovi citirao je u spomenutom lanku Vaska Ivanovia: Saglasni smo. Predlaemo da razmjenu izvrimo u selu Vodinama, izmeu Zagaraa i Markovine, nekoliko kilometara na naoj teritoriji. Prolaz vaih ljudi sa zarobljenikom titie borci naeg odreda. Garantujemo va bezbjedan povratak, jer nam ovo nije prvi put da vrimo razmjene zarobljenika. Neka vai lanovi parlamentarne delegacije nose sa sobom bijelu zastavu i neka niko, naroito od zalaska na nau slobodnu teritoriju ne skree sa druma...
1

Vasko Ivanovi, isto.

Presretna to je Vukain iv1 i to e biti razmijenjen, tetka Jovana se jo istog dana, ne hajui za napore, vratila u tab odreda, a sutradan, u zakazano vrijeme, na dogovoreno mjesto stigao je njemaki automobil s bijelom zastavom. Voza nije skidao ruke sa sirene. Nijemce je doekala grupa partizana, koju su predvodili Vukica Miunovi i Vaso Mitrovi. Kada su se kola zaustavila, Vukica i Vaso pozdrav i e ih stisnutim pesnicama. Hitlerovci su otpozdravili faistiki. Razmjena je izvrena bez ikakvih tekoa i bez ceremonijala. Nenezi se vratio medu svoje drugove, da bi uskoro preao u 2. proletersku brigadu, u kojoj e rat zavriti na dunosti obavjetajnog oficira bataljona.2 Drugi pokuaj pregovora i razmjene zarobljenika s Nijemcima u Crnoj Gori uinila je 7. crnogorska udarna brigada, iji je tab njemakoj komandi u Podgorici pisao. Poto se kod nas nalazi izvjestan broj vaih vojnika koje smo mi zarobili, to vam predlaemo da izvrimo zamjenu, tako da vam mi predamo vae vojnike koje smo mi zarobili, a vi da nam predate one ljude koji se nalaze u vaem zatvoru. U vezi sa ovim odredite pregovarae, odreeno mjesto i vrijeme kada se ima izvriti razmjena... 3 Po primitku ovog pisma, komanda njemakog garnizona iz Podgorice obratila se komandantu okupacionih trupa u Crnoj Gori, generalu Wilhelmu Keipperu, koji je onih dana o pitanjima pregovora i razmjene zarobljenika s partizanima razgovarao s in. Hermannorn Neubacherom, opunomoenim ministrom vanjskih poslova Treeg Reicha za Jugoistok. Stav Neubachera bio je dosta liberalan, ali se s njegovim miljenjem o uputnosti voenja pregovora Wehrmacht, nije slagao.4 General Keipper je o pregovorima sa 7. crnogorskom brigadom trebao odluiti dva dana poslije neuspjelog atentata na Hitlera (20. jula 1944. godine), kada su nastala masovna obraunavanja ne samo unutar njemakog generaliteta, nego i u obavjetajnim slubama. Da bi bio sasvim ist, to bliskiji Hitlerovim shvaanjima, odgovorio je da ponudu taba 7. crnogorske brigade ne treba prihvatiti. To Keipperovo odbijanje pregovora o razmjeni nije izmi1 Vukain Nenezi svjedoi da su ga oficiri Abwehra i Gestapoa muili na razne naine Tri prva dana, od mog dovoenja u Podgoricu, pa sve do dolaska pisma taba Ijovenskog NOP odreda, islednid su me podvrgavali raznim mukama... Najedanput sve se izmijenilo i to mi je bilo jako sumnjivo. Ni na kraj pameti da e doi do razmjene... Tek kad su doli kod mene i rekli da se spremim, kazali su mi o emu se radi Onda mi je malo laknulo...

V. Nenezi, isto. Arhiv VII JNA, Kl 391, reg. br. 4/42-9. 4 Abwehr (Vojnoobavjetajna sluba) se zalagao za pregovore, dok su se Gestapo i SS, po izriitom nareenju Heinrichs Himmlera, potpuno distancirali.
2 3

jenilo stav NOVJ u Crnoj Gori prema ratnim zarobljenicima, to potvruju dva sluaja: tab 8. crnogorske brigade 18. oktobra 1944. godine u pismenom nareenju tabovima bataljona upozorava da e primijeniti otre kazne prema svima koji ne budu potivali meunarodnim pravom utvrene obaveze prema ratnim zarobljenicima, a tab 7. crnogorske brigade je svojim jedinicama prenio nareenje taba 3. udarne divizije, u kojem se, meu ostalim, kae: Prema radiogramu od danas taba Tree udarne divizije, a po nareenju taba Drugog udarnog korpusa, prema zarobljenim neprijateljskim vojnicima, a naroito prema ranjenicima, mora se postupiti prema meunarodnom ugovoru. Za odstupanje od ovoga bie odgovorni ne samo borci, nego i tabovi. Zato se skree panja da se svi neprijateljski zarobljenici sprovedu ovom tabu radi daljeg postupka.1

Zbornik doku/umata NOR-a, tom JU, knjiga, 8, dok, br, 332,

MISIJA ININJERA BAKRAA

Poslije martovskih pregovora vodenih u Zagrebu 1943. godine, odnos Nijemaca prema zarobljenim borcima NOVJ nije izmijenjen nabolje. Tako je samo u majskim i junskim operacijama na tromei Crne Gore, Sandaka i Bosne, u bitki na Sutjesci, ubijeno na stotine i stotine zarobljenih ranjenika i tifusara, to je precizno utvreno u procesu generalima Lhru, Schmidthuberu, Kiibleru i drugima februara 1947. godine. Ali im bi se u partizanskom zarobljenitvu nalo vie njemakih vojnika, posebno kad bi bio zarobljen neki ugledniji oficir, pokretani su svi pregovaraki mehanizmi da doe do razmjene. Jedinice Narodnooslobodilake vojske Hrvatske, s odobrenjem Vrhovnog taba, gotovo sve vrijeme poslije martovskih pregovora razmjenjuju zarobljenike s Nijemcima. Ti pregovori i razmjene dobivaju odreenu formu i stalnost. Obostranim opredjeljenjem, na sastanku kod generala Glaisea-Horstenaua, utvren je postupak oko razmjena i izabrano mjesto i za pregovore i razmjene. Za mjesto pregovora i razmjena izabrana je Pisarovina u Pokuplju, tridesetak kilometara jugozapadno od Zagreba. Pisarovina i zona do 5 kilometara uokrug Pisarovine proglaava se neutralnom zonom, koju nee zaposjedati ni njemake ni partizanske jedinice. Dogodi li se da njemake jedinice ipak zau u spomenutu zonu, bile su, po dogovoru o neutralnosti Pisarovine, obavezne suzdravati se od svih represalija protiv stanovnitva, niti su smjele ometati rad partizanskih straa, koje bi se nale u pratnji zarobljenika odabranih za razmjenu. I okupatorsko-kvislinko zrakoplovstvo obavezalo se da ni na koji nain nee remetiti mir neutralne zone Pisarovine. Nijemci su, kao i partizani, bili obavezni da omogue miran transport razmijenjenih zarobljenika, odnosno zatvorenika putenih iz radnih logora, na putu Zagreb-Klina

Selo-Pisarovina, ali su pregovarai s jedne i druge strane bili duni pravodobno najaviti svoj dolazak. Na vozilima su morale biti izvjeene bijele zastavice. Sve vrijeme trajanja sporazuma, od februara 1944. godine do 8. maja 1945. godine, neutralnost Pisarovine bila je uglavnom potovana. Pregovori u Pisarovini najee su voeni u kui apotekara Kree Martinica, koji je s mnogo domiljatosti i odlunosti nabavljao lijekova u Zagrebu i slao ih partizanima. Neki pregovori voeni su i u stanu mjesnog lijenika dra Ante Danevia, a neki u kui autoprevoznika Adama Kolomana. Dr Vladimir Bakari, do formiranja Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije u novembru 1943. godine komesar Glavnog taba Hrvatske, u svom ratnom dnevniku pie da su Nijemci 3. novembra 1943. godine predloili osnivanje stalne komisije za razmjenu zarobljenika, kao i neutralnu zonu za razmjenjivanje. A, zapravo, o takvoj komisiji i zoni razmjene bilo je razgovora i u obje runde Zagrebakih pregovora, i u augustu 1942. sa Stilinoviem, i u martu sa ilasom i Velebitom. Sporazum o uspostavljanju neutralne zone za razmjenu zarobljenika potpisao je, u ime NOV i PO Dragutin Kabalini; na dokumentu bez datuma zapravo je samo Kabalinijevo partizansko ime Veljko. Po vie podataka dade se zakljuiti da je Veljko spomenuti sporazum potpisao poetkom februara 1944. godine, najvjerojatnije izmeu 5. i 10. februara. U vezi s uspostavljanjem pregovarake neutralne zone u Pisarovini sauvano je i jedno pismo Glavnog taba Hrvatske, po svoj prilici pismo njemakom majoru Hansu Ottu - negativni odgovor na njemaki zahtjev da dre svoju posadu u naoj slobodnoj teritoriji Pisarovini. No, rekosmo, razmjene su obavljane i prije uspostavljanja stalne komisije u Pisarovini. Poslije Marijana Stilinovia, koji je u tri navrata odlazio na pregovore u Zagreb, od juna 1943. do kraja marta 1944, u irne Vrhovnog taba NOV i POJ pregovarao je Josip Brni, a potom na prijedlog ondanjeg organizacionog sekretara CK KPH Ivana Krajaia - in. Boris Bakra. Kao i Marijan Stilinovi, koji je prvi odlazio na pregovore u Zagreb, i Brni i Bakra raspolagali su pismenim punomojem Vrhovnog taba NOV, a isto tako i njemakim propusnicama za kretanje po okupiranoj teritoriji i, posebno, po Zagjrebu. Brni je imao isprave na ime Stanka Perovia, a Bakra na ime Ivana uljevia. Josip Brni je, ini se, odlazio u Zagreb pet puta i organizirao pet razmjena, u kojima je bilo osloboeno do 200 pripadnika NOP-a. Meu razmijenjenima po Brnievom sjeanju - bilo je 50 do 60 drugarica. Posljednju grupu razmijenio je 6. marta 1944.

K o m a n d a n t D r u g o g udarnog korpusa N O V J Peko D a p c v i govori vojnicima, podoficirima i oficirima talijanskih divizija Venezia i Taurinense, koji su poslije kapitulacije Italije, septembra 1943. preli da se bore na strani N O V J u C r n o j G o r i .

Brni je dva puta posjetio ustaki zatvor na Savskoj cesti, gdje je - puten medu zatvorenike osobno birao drugove za razmjenu. Dva puta je vodio razgovore u tabu opunomoenog generala Wehrmachta za NDH GlaiseaHorstenaua. S njemake strane u pregovorima o razmjeni i samom razmjenjivanju zatvorenika poslije Hansa Otta, ili paralelno s njim, sudjelovali su sonderfiihreri Wilim Nemetsehek, Manze i Peternel, kapetan Brauchitsch i podoficir Otto Unger. Kasnije, na kraju rata, u pregovore se ukljuju i predstavnici taba Lhrove grupe armija, odnosno taba Jugoistoka, pukovnik Selfhof i major Stephani. Preuzimanje zatvorenih drugova i drugarica u Zagrebu, obavljao je Bakra uglavnom u dvoritu rezidencije generala Horstenaua, Zrinjevac 19, a neki su mu predavani u logoru Jankomir na Kanalu. Obavljajui te poslove, Bakra je u Zagreb putovao 25 puta. Bez njegove prisutnosti u Pisarovini izvreno je 12 do 15 razmjena. Po procjeni in. Bakraa, njegovim zalaganjem razmijenjeno je 800 do 900 zatvorenika. Bakra je u Zagreb odlazio s njemakim pregovaraima, koji su automobilom s bijelom zastavom dolazili u Pisarovinu. Dolazei u Pisarovinu po ve ranije utvrenom planu, njemaki su pregovarai u kamionu dovozili zatoene pripadnike narodnooslobodilakog pokreta, na bazi dogovora o razmjeni, izvuene iz raznih zatvora i logora. I na kamionu je, kao i na limuzini njemakih pregovaraa, bila istaknuta bijela zastava. Rukovodstvo NOP-a uglavnom je imalo sreene podatke o svojim pripadnicima u njemako-ustakirn zatvorima i logorima pa je redovno, od augusta 1942. godine, sastavljalo spiskove za razmjenu, Kad je Pisarovina postala slubenom zonom razmjene, ovi su poslovi ve bili uhodani. Iz GSH, CK KPH ili ponekad od OZNE, Bakra je dobijao spisak drugova i drugarica koje je trebalo zamijeniti, pa je taj spisak predavao njemakom pregovarau. Preko neunitive mree nopokovske ilegale, uglavnom se znalo tko je u kome zatvoru ili logoru, tko je muen, tko ubijen, kome prijeti smrt... Njemaki pregovarai, poslije provjere podataka o linostima s Bakraevih spiskova, dolazili bi na naredni sastanak s tonim obavjetenjem o traenim licima. No nisu uvijek izvjetavali istinito. Neke drugove nikako nisu mogli nai, bar su tako tvrdili. Kad bi po elementima ponaanja i inzistiranja naih predstavnika prosudili da je rukovodstvo NOP-a izuzetno zainteresirano za pojedine drugove, krili bi podatke o njima i odugovlaili s razmjenom, i stoga to su nastojali da od tih drugova, po sistemu gestapovske torture, saznaju to vie podataka o nopokovskoj ilegali, i stoga to su nastojali da za takve linosti dobiju to vie svojih ljudi. Ponekad su njemaki pregovarai, prevail - l'artiani M p r e g o v a r a k i ms l o l o m1 9 4 1 - 1945. 225

reni od ustaa, i nehote davali lane podatke, jer su ustae, premda obini slugani, ipak imali svoje separatne raunice,.. No, kako se rat bliio kraju, tako su razmjene bile sve uestalije. Nekad su obavljane gotovo iz nedjelje u nedjelju; na primjer od 15. januara do 29. marta 1945. godine bilo ih je I I . Najvea grupa zarobljenih Nijemaca, koji su u Pisarovini predani njemakim pregovaraima, imala je 78 ljudi. Meu znaajnim linostima, o ijoj je razmjeni pregovarao Bakra, bili su njemaki general Dewitz, major Wolter, ustaki bojnik Ivan Dal, veliki upan dr Ante Bu, veliki upan dr Sefkija Balie, ustaki tabornici Cvitan i Segota ... Naravno, kriterij razmjene je podeen prema visini ina i funkciji zarobljenog neprijatelja. Za njemakog generala traeno je ak 30 naih drugova, za neke oficire po 19, a za druge 1 1 . . . Za neprijateljske visoke oficire i okupatorsko-kvislinke funkcionare obino su traeni istaknuti komunisti iz logora Jasenovac i Stara Gradika, Najvie zatoenika ponueno je za generala Karla Krebs a De wit za, kojega su, septembra 1944. godine, u Banjaluci zarobile jedinice Slavka Rodia, s jo 3,336 oficira, podoficira i vojnika. Dewitz je zarobljen pet dana prije obustavljanja borbi u Banjaluci, 22. septembra. Bio je komandant borbene grupe Dewitz i trupnog poligona u Slavonskom Brodu, a prethodno, po nekim podacima, na istonom frontu, zapovijedao je 69. divizijom. S njim je zarobljen i ustaki zloinac Blao Guti. O njihovom zarobljavanju tab 13. krajike brigade 24. septembra 1944. godine javlja tabu 39. divizije Patrole 2. bataljona zarobile su njemakog generala fon Devica sa pratnjom od pet vojnika, a izviaka eta zarobila je zapovednika ustake policije Blaa Gutia... 1 Tada je u ulinim borbama u Banjaluci zarobljen i SS major Willi de Wolter, ef operativne komandne operacije SIPO-a i SD-a. Kada se u Vrhovnom tabu na Visu saznalo da su jedinke Petog korpusa zarobile generala Dewitza, Edvard Karde!) je zamolio vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, koji je operacijama za osloboenje Srbije rukovodio iz Krajove, da se poduzmu mjere u cilju razmjene Dewitza za velikog slovenskog pjesnika Otona Zupania, koji je bio u njemakom zatvoru. Tito je prihvatio Kardeljev prijedlog i 6. oktobra 1944. godine naredio svome tabu na Visu: Otona Zupania zamijenite za njemakog generala koji se nalazi kod Petog korpusa... 2

1 Zb. NOR-a, IV, knj. 29, str. 452.

2

Arhiv Vojnoistorijskog instituta, k. 26, reg. br. 124.

Pregovori su potrajali sve do marta 1945, ali se pregovaranje isplatilo. 0 zamjeni Dewitza Bakra je dogovore postigao s porunikom Heinzom iz Gestapoa. U Pisarovini su razmijenjeni i general von Dewitz i SS-major Willi Wolter. Zupani, autor borbenih stihova Pjesnie, zna li svoj dug, koje je objavio organ CK KP Slovenije Delo u septembru 1941, bio je spaen, a mnogi za kojima se uporno tragalo, nisu naalost, ni razmijenjeni, ni spaeni. Neki, opet, nisu razmijenjeni, ali su spaeni. Tokom 1944, najprije Brni, a onda i Bakra, uzaludno trae srpskog knjievnika Ste vana Jakov ljevica, autora uvene Srpske trilogije, i sveuilinog profesora Milana Bartoa, ak su saznali da su u zarobljenikom logoru M. Stammlager 325, Panzerkaserne, Stri) kod Lavova, ali nisu zamijenjeni.1 Prilikom razmjene, ak ni svi oni za koje je razmjena utanaena nisu, sticajem raznih okolnosti, stizali na odredite. S jedne ili druge strane upuivano je manje, a ponekad i vie zarobljenika. Tako su nastajali dugovi to su kasnije, u narednim razmjenama, vraani. Ako je suditi po podacima in. Borisa Bakraa on i Brni, od novembra 1943. do kraja 1944. upriliili su slijedee razmjene: Novembra 1943. g. 47 drugova iz logora, od toga 8 lanova KP, 3 lana SKOJ-a, ostalo simpatizeri; 12. XII 1943. g. 32 druga iz logora, od toga 7 lanova KP, 2 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 18. I 1944. g. 15 drugova iz logora, svi lanovi KP i 44 borca za koje nedostaju podaci; 21. I 1944. g. 30 boraca, od toga 1 sekretar ete (misli se na partijskog rukovodioca jedinice), 1 zamjenik komandira ete i 2 desetara; 10. II 1944. g. 57 boraca, od toga 1 sekretar brigade, 1 sekretar ete, 2 vodnika, svega 9 l. KP, 4 l. SKOJ-a, ostalo simpatizeri; 15. III 1944. g. 30 boraca, od toga 6 l. KP, 3 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 27. III 1944. g. 5 drugova iz logora, svi l. KP i 16 boraca bez preciznih podataka;2 7. IV 1944. g. 5 boraca, od toga 1 lan KP; 15. IV 1944. g. 32 borca, od toga 1 komesar bataljona, 1 komandir ete, 6 lanova KP, ostalo simpatizeri; 25. IV 1944. g. 32 borca, od toga 2 komandira ete, 1 sekretar bataljona, 1 komesar ete, svega 11 lanova KP, 2 lana SKOJ-a, a ostalo simpatizeri; 27. IV 1944. g. 25 boraca, od toga 2 komandira ete, a nedostaju podaci o partijskom lanstvu. Poslije ove zamjene bio je zastoj sve do 6. VII jer je dolo do traginog nesporazuma u kojem je ubijen njemaki pregovara. Trajalo je dosta dugo dok smo opet uspostavili vezu tako da su slijedee zamjene bile 6. VII 1944. g. 37 boraca, od toga 1 sekretar odreda, 3 lana KK KPH, 1 lan ROC-a (rajonskog obavjetajnog centra), 1 sekretar bataljona, 1 se1
2

Zk NOR, II, 12, str, 167, Oko te razmjene istovremeno su bili angairani i Brni i Bakra.

kretar ete, 1 komesar ete, svega 15 lanova KP i 9 lanova SKOJ-a; 14. VIII 1944. g. 10 drugova iz logora, od toga 1 lan OK KPH, 1 sekretar KK KPM, ostalo lanovi KP (svi iz zagrebake organizacije); 12. X 1944. g. 34 borca... ; 15. XI 1944. g. 184 borca, a Nijemci su ih dali akonto jer ih nisu imali ime hraniti; 30. XI 1944. g. 79 boraca; 4. XII 1944. g. 32 borca, od toga 2 lana Pokrajinskog komiteta SKOJ-a; 20. XII 1944. g, 39 boraca, od toga 2 lana KP, 2 lana SKOJ-a i 1 vijenik ZAVNOH-a, a ostalo sve simpatizeri]1 Naalost, o razmijenjenim rodoljubima od kraja 1944. do maja 1945. godine nema podataka; nita osim sjeanja in. Bakraa. Ali sauvani su Bakraevi izvjetaji o njegovim pregovorima 1945. Bio je rat, straan i nemilosrdan. Samo onda kad je razmjenom trebalo spaavati suborce, s neprijateljem se nije razgovaralo preko niana i muice, Sami pregovarai uglavnom su uvijek bili zatieni. No, to ne znai da je sve uvijek ilo po dogovoru, Bilo je dosta manjih i nekoliko krupnijih incidenata. Tako je jednom grupa pijanih Nijemaca i Kozaka htjela ubiti i Brnia i njemake pregovarae Nemetscheka i Peternela. To se dogodilo u januaru 1944, Zbog snijega, auto je stao u Zdenini. Incident su izazvali neki podnapiti njemaki oficiri, koji nisu razumjeli na kakvom se zadatku Peternel i Nemetschek nalaze. No, obojica su se domiljato i hrabro suprotstavili, spremni da u obrani Brnia i sebe upotrijebe i pitolje. Nemetschek je ak rekao Brniu da, ako oni otponu pucati, onda neka puca i on. Ipak, do oruanog obrauna nije dolo. Uspjeli su smiriti izazivae i nekako se izvui iz nezavidne situacije, U razdoblju Brnievih pregovarakih aktivnosti, marta 1944, dogodio se vjerojatno najtei incident. Tada se, naime, dogodilo da je njemaki parlamentarne Peternel upao u partizansku zasjedu. Grupa boraca nije primijetila bijelu zastavu na autu pa je otvorila paljbu, kola se zapalila, a Peternel i voza poginuli. Jednom prilikom ranjeno je i nekoliko naih, koje su Nijemci vozili na razmjenu u Pisarovinu. Tom su prilikom partizanski diverzanti zaboravili izvaditi mine kraj mosta ispred Pisarovine, tako da se njemaki kamion, s jo nerazmijenjenim borcima, u eksploziji zapalio. Boris Bakra doivio je vie nesporazuma, ali - svikao da nosi glavu u torbi - nije od toga pravio suvine drame. No, kad su se zajedno s njim nali u opasnosti i neprijateljski parlamentarci, otro je protestirao preko Glavnog taba Hrvatske. Jedan takav incident izazvali su borci partizanskog odreda.
1 B o r i s B a k r a , Razmjena ratnih v&rebljenika i ubapimika na pod rulju Pisanmne, Trea grdi na narodtmslobodilakog rata na podruju Karlom, Korduna, Like, Pokuplja i uherka, Zbornik 8 H i s t o r i j s k o g i n s t i t u t a u

Karlovcu, Karlovac,

1 9 7 7 , str. 8 4 9 - 8 5 0 .

koji se, u sastavu 34, divizije, nalazio u akciji na jugozapadnim prilazima Zagrebu. Komandant 34, divizije Martin Dasovi bio je pravodobno obavijeten da e 26, januara 1945. biti razmjena, ali je, ini se, od taba divizije do najisturenijih jedinica prema Zagrebu vijest negdje zalutala, tako da svi nisu znali da e uveer 25. januara kamion iz Pisarovine u Zagreb voziti putene njemake zarobljenike. Kola su iz Pisarovine, u pratnji limuzine u kojoj su se nalazili pregovarai Hans Ott, Nemetschek i Boris Bakra, zbog snijega, krenula sa zakanjenjem. Bakra je Ott u predao 16 njemakih vojnika. Kamion s razmijenjenim zarobljenicima i osobna kola s pregovaraima u prvi sumrak 25. januara prelazili su dio puta umom kod Rakovog Potoka, petnaestak kilometara ispred Zagreba. Bijelu zastavu, istaknutu na kolima kao i obino, vod Jaskansko-turopoljskog odreda, koji je drao zasjedu u rakovopotokoj umi u polumraku nije zapazio. A moda je neiskusni momci nisu htjeli ni vidjeti. U svakom sluaju, na vozila je otvorena paljba i nekoliko dana kasnije pred komandantom Glavnog taba nai e se detaljan izvjetaj Borisa Bakraa: . . . Najedanput smo uli rafal iz mitraljeza i smjesta smo stali. Uz to smo uli vikanje Stoj! Stoj! i opet rafal iz majsera; pojedini partizani su se poeli uz viku dizati iz snijega i grmlja kraj ceste i kako se koji dizao, raspalio je iz puke po autu. Vikali su; 'Izlazi napolje', a ipak pucali po nama. im smo stali i im sam vidio par partizana, ja sam poeo vikati: 'Drugovi, ne pucajte, mi idemo iz Pisarovine sa zamjene.' I znam da je tada netko pitao: 'Kakva zamjena, otkud iz Pisarovine?' i onda opet 'Izlazi napolje, ruke u vis' i opet par metaka. Tek tada su pritrali ono par metara do auta, razoruali nas, uz psovke ugurli nas opet u auto i naredili oferu da vozi. Dva partizana stala su na papuu auta. Zaboravio sam napomenuti da su Nemeek i Ott ve od prvih metaka bili ranjeni, Ott je jo jedan metak dobio kad smo ja i on ve leali u jarku kraj auta, ofer je vozio auto jo oko 100 metara cestom i tada smo skrenuli putem dalje, gdje smo jedva 100 metara mogli voziti i par stotina metara gurali auto. Poto se dalje nije moglo autom, nekako su prenijeli Nemeeka, Ott je uz podupiranje partizana nekako odepesao. Na zaokretu sa glavne ceste spazio sam nekog porunika i pokuao rastumaiti tko sam i to sam ali nije htio ni o emu uti, Odveli su nas u jednu kuu cca 500 metara od glavne ceste, isti taj porunik (komandant bataljona) naloio mi je da idem s njim. Traio sam da ostanem s Nemeekom i Ottom, tim vie to su oni neprestano jauk ali neka ih ne naputam, ali morao sam otii. Odmah pred kuom nastojao sam uvjeriti porunika tko sam i da me pusti da

ostanem uz Nijemce, ali nije htio ni da gleda dokumenta, ve da moram s njim u tab odreda ... 1 Tek u tabu, gdje su Bakraa prepoznali i komandant i komesar odreda, a naiao je sluajno i komesar jedne od brigada 34. divizije Tomo Dijanovi, nesporazumi su rijeeni. Ali - pregovarai su bili ranjeni. Istina, bit e sve uinjeno da im se pomogne, bilo je nareeno da se s njima najljepe postupa, da im se sve njihove stvari vrate i prui lijenika pomo; smjestili smo ih dobro, njegovali odlino i bili su prosto oduevljeni.2 Kasnije e Ott i Nemetschek zamjeriti to Odred nije bio obavijeten, to su i dalje pucali po nama, premda smo stali i to nai uope nisu htjeli vjerovati tko sam, jer ako meni nisu htjeli pogledati dokumente, to onda istom vrijede njihovi dokumenti.3 Ott i Nemetschek su i poslije ranjavanja, oporavljeni, nastavili posao pregovaraa. U vie navrata izraavali su sklonost da Bakrau i njegovim drugovima uine razliite usluge. Zahvaljujui njihovom zalaganju, Bakrau je polo za rukom da izvan spiskova za razmjenu iz Zagreba izvede na slobodnu teritoriju pojedine partizanske obitelji kojima je prijetila smrtna opasnost. Neke jedinice, odnosno predstavnici nekih jedinica NOV-a u Hrvatskoj poinjali su pregovore neovisno o akciji Borisa Bakraa, ali bi Bakra obino i to zavravao. Tako se dogodilo i u jesen 1944. godine s pregovorima u vezi razmjene za Poljake koji su dobrovoljno sluili u sastavu Wehrmachta, to jest u 329. legionarskoj diviziji. Te Poljake, koji su zaudo i 1944. godine iskazivali vjernost Hitleru, zarobili su u Istri borci 43. istarske divizije, kojom su komandirali Savo Vukeli i Josip Skoili. Za razmjenu je s poetka bio zaduen oficir OZN-e Zvonko Barac, a predloila ju je, oktobra 1944. godine, Komanda njemakog garnizona u Ogulinu. Izmijenivi nekoliko pisama, Barac se dogovorio da se povedu neposredni pregovori. Sastanak delegacija sa zarobljenicima i uhapenicima bio je ugovoren na istini kod crkve svetog Jakova, pored Ogulina. Barac je tamo stigao u ugovoreno vrijeme. Uskoro su tu dola, umjesto njemake delegacije, dva podoficira iz ustake nadzorne slube. Barac s njima nije htio pregovarati; Moraju doi oni koji su obeali. Ja nemam posla s podoficirima... Poznat po hrabrosti, a ne manje i po tvrdoglavosti, mladi oficir OZN-e pokazao je na zalee i slagao da je sav taj prostor zaposjednut partizanima. Poslije toga ustaki se podoficiri povukoe, a pred crkvu sv. Jakova stie njemaki luksuzni automobil iz kojega je iziao kapetan Wehrmachta u pratnji jednog porunika, potporunika i dvojice podoficira.
Boris Bakra, nazn. dj, str. 848. Isto. Isto, str. 849.

1 2 3

Poslije uobiajenog pozdravljanja, njemaki kapetan izvadi tabakeru i Barca ponudi cigaretom, koji uzvrati Vae cigarete ne elim puiti na ovakav nain! A na kakav ih nain puite? Najprijatnije su kad ih zarobimo, ba kao to smo zarobili i ove legionare, koje vam sad vraamo. Kapetan je potom briljivo pregledao Poljake. Mrtio se, primijetivi da su na njima neke stare poderane uniforme. Partizani su im uzeli nove. No, nije stigao prigovoriti, jer Barac se poeo ljutiti Kasnije, kapetane! A vai jo i ne dovode nae ljude... Pa, nismo ih mogli ovamo ni dovesti - poeo je objanjavati njemaki oficir. - Dogodilo se neto to nismo mogli predvidjeti. Svi ljudi koje ste po spisku traili nalaze se u Karlovcu. Ali e vam, jamim to oficirskom au, u najskorije vrijeme biti predani. Oekivali smo da sve to zavrimo danas i ovdje protestirao je Barac. No, ipak je bio primoran zadovoljiti se slubenim dopisom, koji mu je predao kapetan. U tom dokumentu bila su navedena imena uhapenih pripadnika NOP-a, koje je iz Karlovca trebalo dovesti u Pisarovinu. U dva naredna dana sve poslove oko razmjene obavio je in. Bakra. Za 30 poljskih legionara Nijemci su iz zatvora u Karlovcu pustili 30 jugoslavenskih rodoljuba. Kako se rat pribliavao kraju, tako su i Nijemci pokazivali sve vei interes za pregovore. Krajem 1944. i poetkom 1945. godine pregovori su sve uestaliji i sve vie je razmijenjenih lica. U pregovore se ukljuuje i hauptman Brauchitsch, a zatim pukovnik Selhof i major Stephani. Bakra je poslije svake razmjene, a posebno poslije povratka iz Zagreba, slao GSH opirne izvjetaje, u kojima se jasno vidi irina njegovih interesa i zapaanja. Navest emo samo onaj to je pisan u januaru 1945. godine Doao sam u Zagreb 15.1 uvee oko 7 sati, a otiao iz njega 17. I u pola 10 h, tako da se moe rei da sam bio praktiki svega jedan dan. I taj dan proveo sam uglavnom u uredu opunomoenog generala za Hrvatsku, pregovarajui slijedee razmjene zarobljenika. Na putu od Pisarovine do Zagreba nema nita novog, to ve nisam prije opisao. Utvrenja oko Zdenine i Stupnika nisu pojaana promijenili su samo posadu u Zdenini, sada je tamo neki jgerbataillon. Pred samim Zagrebom i u Zagrebu nema nekih novih rovova i bunkera - sve sam to ve opisao, a i osobe s kojima sam govorio, vele da je jenjala groznica izgradnje bunkera. Jadno to se sad na sva usta govori da su sve vanije zgrade u Zagrebu minirane, a to mi je isti i Nemeek potvrdio.

Odrediti broj vojske u Zagrebu za mene je nemogue. Osim toga vlada strahoviti nered i u njihovoj vojsci. Tvrdi Nemeek da njihovi vojnici falsificiraju dozvole boravka, objave itd. da se zadravaju u Zagrebu ili u kojem drugom mjestu mimo odobrenja, jednom rijei, zabuavaju svakako, samo da ne idu na front. Vidi se to i po pojaanim patrolama i ophodnjama, koje neprestano krstare ulicama i kontroliraju vojnike isprave, a isto tako i po prenoitima. Mene je isto tako jedna ophodnja digla rano ujutro iz hotela i kad smo se razjasnili, ispriao mi se deurni oficir, major i naveo gornje razloge za taj njihov postupak. Priao mi je da je te noi digao tako jednog potpukovnika, koji se je 56 dana neovlasno zadravao u Zagrebu i predao ga vojnom sudu. Vojska se via na ulicama neto manje nego to je bio sluaj prije mjesec dana, navodno je veina te vojske u prolazu. Veinom su to Nijemci, ustae se dosta rijetko mogu vidjeti. Tramvaj vozi samo do 3 sata poslije podne, i to samo dva smjera. Svijetlo se daje samo do 5 sati po podne, redarstveni sat je od 10 uvee. Ustaki teror je strahovit, vjeanja su na dnevnom redu, a mnoga se vjeanja ne objavljuju u novinama. Psihoza je takva da vie 'ni brat bratu ne vjeruje' - mnogo je bilo sluajeva provokacije. Znam za par ljudi koji sigurno nisu imali nikakve veze s pokretom pa su sada nedavno uhapeni i to pod dosta tekom optubom. Skupoa je strana, cijene svakodnevno rastu, a osim toga' osjea se velika oskudica ivenih namirnica. Seljaci dosta rijetko dolaze u grad ili ve prodaju putem u grad. Do konca ovog mjeseca ne dobiva se u Zagrebu kruha na karte, ve neka se graani pomau kako znadu. Tvrde neki da ima izgleda da e nestaica kruha potjerati i dalje.1 Due vremena tokom zime 1944. i 1945. godine medu pregovaraima nije bilo nesuglasica. Ott i Nemetschek nisu ak ni svome ranjavanju kod Rakovog Potoka pridavali sad osobit znaaj. No, onda se dogodilo neto to se dugo nije deavalo. Nijemci su zaprijetili da e strijeljati 16 zarobljenih rukovodilaca 1. bataljona 3. brigade 34. divizije NOV. Taj bataljon je u gotovo punom sastavu zarobljen poetkom januara 1945. godine, kad je oko 700 njemakih vojnika iz sastava 1. rezervnog lovakog puka napalo u umi Kupini podoficirski kurs 34. divizije 4. korpusa NOV Hrvatske. U pomo kursu upuen je 1. bataljon 3. umberake brigade. Ovaj bataljon Nijemci su doekali u dobro postavljenoj zasjedi, potom ga okruili kod sela Jamnice i nanijeli mu velike gubitke. Iznenaen i neprimjereno razvijen za borbu, bataljon se branio
1

Isto, str. 851,

neorganizirano pa se nije uspio probiti iz okruenja. Poginuli su komandant, politkomesar i 14 boraca, dok ih je vie desetina ranjeno. Oko 120 neprijatelj je zarobio.1 Nijemci su pristali da obine borce odmah razmijene za svoje u partizanskom zarobljenitvu, ali 16 rukovodilaca nisu htjeli mijenjati: bilo je odlueno da ih strijeljaju. Tada je poela dinamina misija in. Bakraa, Ott i Nemetschek su ga obavijestili o svojoj nemoi da ita uine. Na to je Bakra zatraio intervenciju od Glavnog taba. Njemakoj je komandi u Zagrebu porueno da e za svakog ubijenog zarobljenika biti strijeljano po 10 njemakih oficira, za 16 - njih 160, To je djelovalo. Krajem februara 1945. Nijemci su u Pisarovinu doveli sve zarobljene borce i rukovodioce Zumberake brigade; Bakra je Ottu za njih predao 26 njemakih oficira. U vrijeme dogovora oko razmjene zarobljenih boraca Zumberake brigade, krajem februara 1945. godine, u pregovore se ukljuuje major Stephani. Major je imao ovlatenje da vodi preliminarne razgovore o mogunosti obustavljanja borbe od strane njemake vojske u Jugoslaviji. Da e Njemaka uskoro izgubiti rat bilo je sasvim jasno i njemakom pregovarau, ali je bio uporan u tvrdnji da e do tada potei jo mnogo krvi. Stephani ipak pokuava sondirati teren za ono neminovno vrijeme poraza. Stephani je u pregovorima s Bakraem iznosio mogunost da b Nijemci najradije napustili Jugoslaviju bez borbe i da bi ostavili sve teko naoruanje i tehniku, samo ako ne bi bili napadani. U opirnoj analizi situacije i procjeni raznih mogunosti, Bakra je uporno iznosio samo jednu mogunost: totalna, bezuvjetna kapitulacija! In. Bakra ponovo je u Zagrebu 12. marta. Ostao je etiri dana. I ovoga puta najee je razgovarao s in. Ottom. Bakra pamti da su ti razgovori bili otvoreniji nego ikad ranije. Ostaje dojam da je in. Hans Ott u martu 1945. godine sklon da otkriva i ono to je do tada bilo najstrga vojna tajna. Vjerojatno je prikupljao poene za sutranje - ve neumitno - sueljenje s pobjednicima. Bakra se sjea da mu je onog posljednjeg ratnog marta in. Ott otvoreno govorio o ustaama: Cjelokupna Pavelieva vojska broji oko 220.000 vojnika. Ustaki generali Mokov, Luburi, Boban i Hereni komandiraju sa oko 80.000 dobro naoruanih ustaa, spremnih da se bore do kraja. A kako je s njemakim trupama? Ott je Bakrau rekao da u Jugoslaviji ima jo oko 170.000 njemakih vojnika i da je to vojska koja e se boriti do zadnjeg jer namaju vie nikakve nade da e se izvui, predati se ne ele, jer ive pod uplivom propagande 1

Zbornik NOR-a, V, knj. 35, str. 420.

samo ne iv u partizansko ropstvo, pri tome je zamjerio, zapisat e Bakra, da se ni ne trudimo da ih jednom jaom propagandom uvjerimo u protivno.1 - Slaem se da na toj propagandi nismo ozbiljnije radili, ali vi gubite rat, o vaoj se koi radi, pa bi trebalo da oni Nijemci koji se namaju ega bojati kad sutra poloe oruje pred Jugoslavenskom armijom, demaskiraju gebelsovsko gestapovsku propagandu primijeti Bakra. - Antipropagandi pogoduje i lo postupak prema njemakim zarobljenicima koje s vama razmjenujetno. Svaki va nekorektan postupak stostruko je uvean u naoj propagandi. Jaltskim sporazumom Saveznici su odluili da Njemaka mora biti unitena, i Wehrmacht i Trei Reich. Vjerojatno i to doprinosi da se Nijemci tako oajniki bore. To onemoguava parcijalnu kapitulaciju na jugoslavenskom prostoru, ak i u sluaju da vrhovna komanda Jugoistoka s tom mogunou rauna. Imamo samo jedan izlaz: ubrzanije povlaenje na Zapad, s tim da ustae stvore uvjete, prostorne i vremenske, za nae izvlaenje iz Jugoslavije. No, ja osobno smatram da ste i mogli i trebali vie utjecati na raspoloenje njemakih vojnika. Zato avioni ne bacaju nad Zagrebom i okolinom vau tampu, da i vojska i Zagrepani vide kako se stvari odvijaju. To bi posredno pozitivno djelovalo i na njemake vojnike. Ovaj je dijalog voden 12. marta. Sutradan, 13. marta s in. Bakraem po drugi put je razgpvarao major Stephani (Bakra kae Major, ili potpukovnik, ne pamtim sigurno!), predstavnik generaltaba grupe armija E generala Lohra. Bakra smatra da je Stephani za Lhra bio pouzdaniji od Hansa Otta, ali ako i nije bilo tako, logino je da je Lhr imao vie povjerenja u ovjeka iz svog taba nego u Hansa Otta, kojega je povrno poznavao, i to vie po izvjetajima nego osobno. Major Stephani, predstavivi se kao opunomoeni zastupnik komandanta grupe armija E, generala Alexandera Lohra, koji e desetak dana kasnije, 27. marta, postati komandant svih njemakih snaga Jugoistoka, zamjenjujui na toj dunosti feldmarala Weichsa, govorio je 13, marta otvorenije nego 28. februara: - General Lohr odavno je ve spoznao da je maral Tito jedini predstavnik stvarne vlasti u Jugoslaviji, pogotovo poslije Jaltskih odluka. Prenosim generalov prijedlog da Jugoslavenska armija pristane na soluciju da snage grupe armije E predaju oruje i ratnu opremu, a da se ljudstvo prebaci u Austriju i preda Anglo-amerikaneima. - A zato ne nama? Pa mi smo od snaga antihitlerovske koalicije priznata armija i kao takvi drimo jedan od etiri saveznika fronta u Evropi,
1

B. Bakra, nazn. dj. str. 853.

povezujui sovjetske armije koje nadiru Panonskom nizinom sa onima saveznikim koje nastupaju talijanskom izmom. Nema nikakva razloga da se ne predate Jugoslavenskoj armiji, koja e prema zarobljenicima postupati prema vaeem meunarodnom pravu. Ima tu tekoa. General Lohr, kao i feldmaral Weichs ne vide nikakav rezon da dalje ostaju u Jugoslaviji; to se njih tie, mi bismo ve bili izvan jugoslavenskog prostora. Ali Hitler i Vrhovna komanda na tome bezrazlono inzistiraju. Mogu vas obavijestiti, a vjerojatno i vi to zapaate, da nae trupe sad ne razaraju vaa naselja, industrijska postrojenja i prometnice, onako kako to Vrhovna komanda zahtijeva. Ako bi se vi sloili s naim prijedlogom, moglo bi se saekati povoljan trenutak i mi bismo predali oruje i ratnu opremu, a ljudstvo bi odmariralo preko granice u Austriju. Taj mornenat, po naoj procjeni, jo nije nastupio, ali e brzo. Za njega se treba pripremiti i zajedniki o svemu dogovoriti. Ako tab Jugoistoka vidi da je besmisleno daljnje ratovanje, razaranje i prolijevanje krvi i da je rat izgubljen, treba samoinicijativno postupati i ne sluati lude zahtjeve Vrhovne komande koja e i sama kapitulirati im se ratni vihor priblii Berlinu. Tamo nisu u potpunosti ni svjesni u kakvoj se vi tekoj situaciji ovdje nalazite. Vae samonicijativno djelovanje utedjet e mnoge ivote i smanjiti patnje vaih vojnika. A uinit ete uslugu zemlji kojoj ste kao okupatori nanijeli goleme rtve i razaranja. Treba bezuvjetno kapitulirati pred Jugoslavenskom armijom. Njoj, kao pobjedniku, treba predati i ljudstvo i oruje i opremu. Stephani ne pobija mogunost njihovog djelovanja mimo nareenja Vrhovne komande Wehrmachta, dapae je i sam uvjeren da e njemake ete uskoro doi u situaciju da nee moi postupati po nareenjima i direktivama Vrhovne komande Wehrmachta; mnogi tabovi e biti prinueni da dejstvuju samonicijativno, ovisno o situaciji. No, i pored toga smatra da jo nije nastupio momenat za takve odluke. Bakra je uporno uvjeravao subesjenika da ono to je neumitno treba ve danas prihvatiti i tako se ponaati; emu ekanje, kad je jasno da za Njemaku nema izlaza osim kapitulacije. General Lohr je svjestan injenice slagao se Stephani da e Njemaka biti raskomadana, ali vjeruje u budunost Austrije, koja e ponovo biti samostalna drava. Lohr je Austrijanac i dobro pozna Balkan. On e nastojati da na vodea mjesta u tabovima postavi i uvrsti to vie Austrijanaca. Ovom rezoniranju mnogo je pristupaniji Lohr nego feldmaral Weichs. Austrijanac Lohr, do sada vjeran Hitleru i njemakom imperiju, odjednom interes Austrije stavlja iznad svega! Pa Austrija je jedna od prvih rtava hitlerizma, ali Lohr aneksiju svoje domovine nije smatrao nesreom

nego sreom Austrije. Ipak, neovisno o tome, neovisno o injenici da se veliki broj Austrijanaca nalazi u vaoj armiji i posebno u okupacionom aparatu, koji je provodio teror u naoj zemlji, mi ipak pozdravljamo nastojanje Austrijanaca da jedinice Wehrmachta kapituliraju u Jugoslaviji. Njemaka komanda u Jugoslaviji ne inicira pregovore o kapitulaciji. Ovlaten sam obavijestiti vas da su armije generala Lohra spremne da u odreenom trenu poloe oruje u Jugoslaviji, uz uvjet da im bude doputen slobodan odlazak u Austriju. To je osnov pregovora za koje smo zainteresirani. Predlaemo da se u neutralnoj zoni, na primjer u Pisarovini, sastanemo s generalom Vladimirom Velebitom. Znamo da se Velebit vratio iz Londona, i to za nas ima poseban znaaj. U sluaju vaeg pristanka, u ime Wehrmachta pregovarao bi neki vii predstavnik taba Jugoistok. Taj va prijedlog mogu samo prenijeti svome viem tabu i odgovoriti vam najkasnije do 26. marta. Poslije sumorno dugog razgovora s majorom Stephanijem, 13. marta uvee ponovo su se sreli inenjeri Bakra i Ott. Tom prilikom Ott je pokuao uvjeriti Bakraa da e Nijemci uskoro upotrijebiti novo oruje Rije je o plinu koji uspavljuje. Jasno nam je da to nee otkloniti na poraz, ali e ga odgoditi i saveznici bi mogli pred svoju konferenciju u San Francisku stei dojam da je Njemaka jo jaka. To bi moglo, koliko-toliko, ublaiti uvjete kapitulacije. U jednom trenutku major Ott je zapitao Borisa Bakraa ta mu on osobno predlae da radi a da bi nam bio od koristi. Bakra mu je odgovorio da nam najvie moe pomoi na poloaju koji sada obnaa. Za dva dana, 15. marta, s Bakraem u Zagrebu ponovo razgovara major Stephani i jo jednom inzistira na povlaenju njemakih trupa u Austriju, bez borbe; i udi se naem nerazumijevanju tih njihovih prijedloga. Objanjava kako mi ne vidimo da e u protivnom naa zemlja biti jo vie razorena. Trai veze s Glavnim tabom NOV Slovenije, istiui da e moda oni imati vie razumijevanja za te njihove prijedloge i zaloiti se da ih maral Tito razmotri i prihvati. Predlae da GS NOV Hrvatske izda in. Hansu Ottu propusnicu za glavni tab NOV Slovenije. Stephani je takoer traio da se omogui jednom njemakom brodu da pod zastavom Crvenog kria otplovi iz Suaka do Paga, Raba, Krka, Karlobaga, Jablanca i Senja i da otuda pokupi njemake ranjenike. No, za tu akciju nije vie bilo vremena, jer je 4. armija Petra Drapina i Boka iljegovia obavljala posljednje pripreme za otpoinjanje zavrnih oslobodilakih operacija prema Rijeci i Trstu.

Za odreene obavjetajne usluge Bakra se u Zagrebu mogao obratiti i nekim naim poznatim pozadinskim radnicima i obavjetajcima, kao na primjer arhitektu Zvonku Marohniu, koji je, po Bakraevim informacijama, bio kolski drug njemakog pregovaraa i obavjetajca Wilima Nemetscheka. Ovaj posljednji je za te sastanke znao i preutno ih odobravao. inio je i druge usluge, a najee posredovao u ilagalnom prebacivanju nekih naih ljudi na slobodnu teritoriju. Od suradnika NOP-a, s kojima se sastajao uz njemaku suglasnost, Bakra je saznao da je Ante Paveli iz Hrvatske dravne banke uzeo 5 milijuna talijanskih lira, 220.000 vicarskih franaka, a neto kasnije (14. aprila) 14.000 dolara i jo 75.000 vicarskih franaka, to je znailo da se obavljaju pripreme za naputanje Zagreba i bjeanje iz zemlje.1 Posljednji su put Nijemci Bakraa pozvali u Zagreb 6. maja. Guste kolone partizanskih jedinica ve su bile na domaku grada. Pisarovina za sve vrijeme rata nije vidjela toliko vojske. Odjednom, izmeu partizanskih kolona, pojavio se njemaki automobil s bijelom zastavom. Mjetani, koji su dobro poznavali taj automobil i znali za razmjenjivake misije, smirili su partizane da ne napadnu na dvojicu njemakih oficira u automobilu. Ubrzo je naen i onaj kojega su traili, major JA Boris Bakra, pa su nesporazumi rijeeni. Njemaki oficiri molili su efa jugoslavenske misije da odmah s njima poe u Zagreb, zbog vanih pregovora. Nikad Bakra na putovanjima u Zagreb nije bio siguran, a 6. maja ta je sigurnost bila svedena na nulu. Mogao je poginuti i od naih jedinica, osumnjien od nekog neobavijetenog oficira, a isto tako i od Nijemaca, posebno od ustaa, koji vie nisu drali ni do kakve discipline. Zbunjen, raunajui na rizik, ali i na svoje dunosti, Bakra je za odlazak u Zagreb zatraio suglasnost svog pretpostavljenog u Glavnom tabu. Javlja mu se telefonski. Pretpostavljeni smatra da svakako treba ii, da treba vidjeti to Nijemci hoe Jeste rizino, ali ti si nauio da nosi glavu u torbi...
1 Upravo na dan kada je Boris Bakra izvravao svoj posljednji zadatak pregovaraa u Zagrebu, 6. maja 1945. godine, Paveli je naredio svom ministru Mirku Puku da zajedno s doglavnikom Jurom Paviiem, ustakim dopukovnikom Vilkom Penikarom, stoernikom drom Ivanom Musoni, ustakim dopukovnikom Slavkom Starcom i ustakim bojnikom kirilom Kraljem opljaka banku. Od 40 sanduka zlata, 36 sanduka sakrili su u grobnici ispod oltara franjevake crkve na Kaptolu i u nadbiskupskom dvoru. Pokupljeni sir dukati, napoleondori, zlatne turske lire, nakit, biserne ogrlicc i dragocjenosti opljakane od rtava, preteno bogatih idovskih obitelji koje su unitene. Zlato je rasporeeno u vreice, s tono ispisanim imenima sa spiska koji je odobrio Poglavnik. Po tom spisku i dr Vlatko Maek dobio je nekoliko vreica, u kojima je, po iskazu sa suenja visokim ustakim funkcionerima bilo ukupno 1.000 zlatnika.

Prije nego to se Bakra pripremio za put, pozvao ga je komandant 23, srpske divizije, pukovnik Miladin Ivanovi. Ta je divizija, u sastavu 2. armije JA nastupala preko Pisarovine. Ivanovia je zanimalo to njemaki oficiri trae u Pisarovini. Kad mu je Bakra objasnio poslove svoje misije i znaaj Pisarovine u razmjeni zarobljenika, Ivanovi mu je, kao pratioca, dao jednog od svojih mladih obavjetajnih oficira, Ratka Aneikovia. A moda bi bilo bolje da je krenuo sam. Jer je Andelkovi, u pobjednikom oduevljenju, predloio da ne idu putem kojim je inae iao Bakra, preko Zdenine, nego preko Brezovice, jer sad je Brezovica ve slobodna. Tako su i uinili, i tako su predvee 6. maja uletjeli u ustaki raspored u Brezovici. Zapovjednik ustake posade nije imao, ili nije htio da ima, ni pojma o misiji njemakih oficira. Kad su ta dvojica emisara (jedan od njih bio je hauptman Brauchitsch, a onoga drugog Bakra nije ni poznavao) izili iz automobila da u ustakom tabu objasne o emu se radi, nekoliko je ustaa Bakraa i Aneikovia izvuklo iz kola. Poeli su ih najprije psovati, mahati im noevima ispred nosa, prijetiti pitoljima, a zatim su Anekovia poeli tui. Mladi oficir iz 23, divizije bio je sav izubijan, a uniforma mu gotovo u ritama, Spasio ih je neki mlai ustaki oficir, koji je naredio da partizanske oficire privedu u tab, Tamo su njemaki izaslanici uspjeli uvjeriti ustae da ih trebaju poslati bar do vie ustake komande. Ustae su vjerovali da su njemaki oficiri i oficiri JA u zoni Brezovice zbog pregovora o predaji neke njemake jedinice, koja se nalazila na oblinjim poloajima. Ipak, poslije dramatinog natezanja, pristali su da sumnjive putnike otpreme u Jastrebarsko, gdje je bio tab korpusa Pavelieve vojske. Kad je spomenuto da je u Jastrebarskom general, znameniti zloinac Ivo Hereni, Bakra je protrnuo; Hereni je Bakraa poznavao i ovome je bilo jasno da ga Hereni nee iva pustiti iz Jastrebarskog. Ali je utio, u nadi da e se ipak nai neko rjeenje. Na putu do Jastrebarskog ispred njih je, u kamionu, ila grupa ustaa, dok se nekoliko oficira nalazilo iza njih, u luksuznom autu. U Granarima ih je zaustavila neka njemaka jedinica, ali tu su kratko zastali, Bakra se naljutio: prigovara kapetanu Brauhitschu zato nije od Nijemaca traio da ih oni sprovedu u Zagreb. Brauhitsch iri ruke, iznerviran, kae da se jednostavno nije toga sjetio. U Jastrebarskom su proli bolje nego to je Bakra oekivao. Zaokupljen brigama o bijegu, Hereni od kapetana Brauhitscha i ustakog oficira iz Brezovice nije ni traio da mu privedu partizanske parlamentarce. Odobrio je da se odmah produi u Zagreb. Kroz guste kolone neprijateljske vojske i civila, koji su gonili zaprena kola i tjerali stoku, sporo su se probijali prema gradu. Oko 22 sata 6. maja stigli su na Zrinjevac, u njemaki tab. Za put od tridesetak kilometara trebalo im je pet sati.

Doekao ih je pukovnik Selhof. Ve vidljivo iznerviran ne samo zbog dugog ekanja, nego i zbog svega to se zbivalo, zahtijevao je da se odmah sjedne za pregovaraki stol. A Bakra, umoran i ljut, slijee ramenima: Zar sve ovo nije moglo poekati do sutra? Andelkovi iza njega jedva ujno mrmlja: Nema za njih sutra, drue majore - a Selhof objanjava i objanjenjem zaprepauje i Bakraa i Anelkovia: Sutra mi, gospodine majore, naputamo Zagreb. Bakra se istinski obradovao to njegov Zagreb nee biti razaran, ali se i udio kako to da se o tome nita nije znalo. Oraspoloen, paljivo je sluao subesjednika, koji je, im su sjeli, poeo superiornim glasom zahtijevati da Jugoslavenska armija pusti armije Jugoistoka da se bez daljnjih torbi povuku preko jugoslavensko-austrijeke granice. Dio tehnike i naoruanja, sve ono to nije neophodno, generaltab Jugoistoka ostavlja Titovoj vojsci! Iz dva razloga moram odgovoriti negativno - tiho, a inae, po naravi, smiren, odgovorio je major Bakra. I nastavio: Prvo, nemam ovlatenje da o tom pitanju pregovaram. Ali to ne znai da svoje pretpostavljene neu obavijestiti o zahtjevu generaltaba Jugoistok. Drugo: ja osobno mislim da je zahtjev te vae komande naivan. I sami znate da nema separatnih pregovora 0 kapitulaciji. Wermacht mora bezuvjetno kapitulirati na svim frontovima, pa 1 na jugoslavenskom. Moda biste mogli prenijeti moj prijedlog tom vaem generaltabu: neka vojska stane tu gdje se zatekla, neka vojnici ponu odlagati oruje, a mi emo sjesti za zeleni stol i pregovarati. Jeste li ovlateni da ovakav prijedlog dostavim svojoj vrhovnoj komandi? Selhof se mrano okrenuo Brauchitschu: Naite gospodi smjetaj. Vidjet emo se sutra... Bakra i Andelkovi spavali su u tabu na Zrinjevcu. Umorni, i uza sav oprez priroen ovjeku u tuem prostoru, nisu uli kako se pale motori automobila tapskom dvoritu i kako Nijemci zgradu naputaju. Shvatili su tek ujutro, 7. maja, kad su ustali i krenuli u salu za pregovore, da je tab sasvim pust. Ali kako da ih nitko, ni jednom rijeju nije o tome obavijestio? to da se radi? Gledaju kroz prozor: promakne, urno, poneka grupica ustaa, protri neki civil... Odjednom, koraci. Sklonili su se, dok ne vide tko je. A bio je jedan Zagrepanin u uniformi njemakog vojnika, kroja Jurak: Bakra ga je poznavao iz ranijih posjeta tabu na Zrinjevcu, gdje je Jurak slubovao. Nije se inilo da je Iznenaen vidjevi Bakraa i Anelkovia. Ako je po tome suditi, onda je netko od njemakih oficira s Jurakorn neto dogovorio. 1 zaista, Jurak im je uruio dvije njemake uniforme, kako bi mogli izii u grad u kojemu je jo uvijek bilo i Nijemaca i ustaa. Tek to su Bakra i Anel-

kovi, u njemakim uniformama, Bakra s epoletama porunika, a Anelkovi s legionarskim oznakama, uli u Jurakovu krojanicu blizu ugla Zrinjevca i Nikolieve ulice, pojavio se tamo i Brauch it sch. Nije moglo biti sluaja, mada e Brauchitsch rei - Oprostite, gospodo. U urbi, nisam se sjetio na vas. Vraam se iz Slovenije, Moja je obaveza da vas odvedem do vaih poloaja... Krenuli su odmah, Brauchitschevim kolima, ali ne starim misijskim putom, prema Pisarovini, nego na istok, preko Dubrave prema Sesvetama. Meutim, nisu stigli daleko. U krkljancu vojske i razliitih vozila, morali su stati na izlazu iz Dubrave. Dalje se nije moglo. A pokazat e se da Brauchitsch nije ni htio da ih vodi dalje. On je, naime, sve radio po planu svog, njemakog interesa. Naglo je otkrio karte - Morate nam, gospodine majore, pomoi... - Nita ja ne moram. Ali vas sasluati mogu. Brauchitsch je, kao Selhof, spomenuo generaltab jugoistoka i Lohrovo ime: trae da JA, Brauchisch je rekao: Vjerojatno su to jedinice vae 1. armije, puste iz obrua kod Dugog Sela neku njemaku jedinicu. - Samo toliko da naima doviknem: Sklanjajte se, drugovi, Nijemci trae slobodan put! Razgovor je potrajao desetak minuta. Brauchitsch, iznerviran, na rastanku prijeti. A rastali su se u gradu, blizu Nikolieve, Mene ekaju pretpostavljeni u Sloveniji, rekao je Brauchitsch i ne pruiivi ruku na rastanku, a vi se sami postarajte o sebi, moda vam pomogne her Ju rak! Juraka su zatekli u krojanici, sad ve u civilu. Sluao je RadioZagreb. Spiker je upozoravao Zagrepane da bez panike i straha doekaju ulazak jedinica Jugoslavenske armije. Bakra, Anelkovi i Jurak odluile da oslobodioce doekaju u Jurakovu stanu, nekoliko kilometara dalje od centra na Trenjevci, iza Remize. Morali su pjeaiti, jer tramvaji nisu vozili. I tako, jedan za drugim, krenue prema Remizi: njemaki porunik, koji je bio major J A, legionar, koji je bio obavjetajac 23. divizije JA, i civil, koji je bio njemaki vojnik, s vreom u kojoj su se nalazile dvije partizanske uniforme. Opasnost vreba na svakom koraku. Njemaka ili ustaka patrola moe ih, utvrdivi da nemaju isprave, zaas likvidirati. Ilegalci, neka borbena skojevska grupa, ili kakva partizanska izvidnica, takoer ih moe, kao neprijateljske oficire, u hipu poubijati... A kad se napokon naoe u Jurakovu stanu, lako se uvjerie da nisu doli na osobito sigurno mjesto. Jer susjedi otprije mrzei vabu Juraka, sad, kad je u svoj stan doveo jo i dvojicu njemakih oficira, bijahu spremni na sve. Stoga je

Boris Bakra sa suradnicima za vrijeme razmjene zarobljenika za partijske aktiviste u Pisarovini.

Detalj sa pregovora na koti 2 8 6 kod D r e n o v c a - Stoiac.

...

G r u p a njemakih vojnika zarobljena u otanju kod Celja.

Sabirni logor za njemake zarobljenike u Maksimiru u Zagrebu.

Bakra odluio da se vrati u grad i potrai smjetaj kod nekog od znanaca, a Anelkoviu nije bilo druge morao je svoje suborce ekati kod Juraka. U Jurakovu graanskom odijelu, ali bez ikakvih isprava, Bakra je odetao sve do centra grada. Dodue, nitko se na njega nije obazirao, jer svi su bi obuzeti svojim brigama, no on je ipak strahovao da bi mogao zapasti u kakvu nevolju. Zbog toga je odluio da se skloni s ulica. Na Kazalinom trgu potraio je znanca, kod kojega je proveo no sa 7. na 8. maja. Iz toga stana na Kazalinom trgu Bakra je sutradan, 8. maja, oko 14 sati gledao kako Savskom ulicom prema centru grada dolazi partizanska kolona. I sad se sjea kako ga je prvi partizan, vien u Zagrebu u 14 sati 8. maja oduevio: Taj pranjavi partizan krvavih oiju od nesanice i nogu oguljenih od pjeaenja, s pukom vrue cijevi od stalnog pucanja, to je Pobjeda, to je Sloboda . . . Nisam izdrao u stanu. Moje dvodnevno ilegalstvo je zavrilo. Sletio sam na ulicu meu drugove, meu svoje, u novi ivot, na plonike slobodnog Zagreba... Uskoro je pourio u Jurakov stan. Stigao je na vrijeme da Juraka i Aneikovia spasi od razjarenih Trenjevana, koji su mislili da je Anelkovi neki legionar, zloinac. Tek kad je Bakra obukao svoju uniformu s majorskim oznakama, i kad je to isto uinio Anelkovi, tek se tada Jurakovi susjedi primirie te, silno uzradovani, stadoe grliti Titove oficire.

16 - Partizani u pregovarakim stolom 1941 - 1945.

241

BUGARI U STUPICI
Jaanjem narodnooslobodilakog pokreta na jugu Srbije 1943. godine, kad su stvorene nove partizanske jedinice i znatno proirene slobodne teritorije (Rasina, Toplice, Jablanica, Pusta Reka, Lunica, Crna Trava, Pinja i druge), osigurani su uvjeti za krupnije vojne operacije i za napade na vee i utvrene neprijateljske garnizone. Tada su uspjeno napadnuta uporita bugarskih okupatora na desnoj obali june Morave Crna Trava, Trgovite, Sveti Ilija,. Kier, a poetkom 1944. godine likvidiran je jak neprijateljski garnizon u Krivoj Feji Od okupatora su oiena i mnoga manja mjesta, tako da su bugarske trupe mogle opstati samo tamo gdje su koncentrirali krupnije snage. Samo su povremeno Bugari slali jedinice u ekspedicije ienja nekih manjih, ali za promet vanih naselja. Takav je garnizon bio u selu Jelanici, 20 kilometara sjeverno od Vranja, Posada u jelanici osiguravala je hidroelektranu odakle je Vranje s okolicom dobijalo elektrinu energija Zbog nepovoljne konfiguracije terena i mogunosti veih ljudskih gubitaka u napadu, Okruni komitet KPJ za Vranje i tab 8. brigade oklijevali su napasti garnizon u Jelanici. Meutim, vremenom je taj neprijateljski punkt sve vie smetao komuniciranju naih snaga rasporeenih du obiju obala Morave, pa je krajem jula 1944. godine odlueno da se bugarska posada u Jelanici ipak likvidira. Kad je napad bio pripremljen, predloeno je da se potrai lake rjeenje da se uspostavi veza s bugarskim oficirima i da ih se pozove na predaja Veza je boo uspostavljala. Bugari su pristali na pregovore. Pregovore su 28. jula 1944. godine vodili sekretar Okrunog komiteta partije Slavoljub Petrovi era, predsjednik Okrunog NOO Mihailo Durovi Bata i lan OK KPJ Atanas Ivanovi Sreko. Posebno za ovu knjigu

Dcra Petrovi je o tim pregovorima napisao svoja sjeanja 29. maja 1984. godine . . . Pomenutog dana preko naih aktivista iz istoga sela pozvali smo bugarske oficire na pregovore o predaji. Pregovori su voeni u selu Jelanici u dvoritu kue sveenika Uroa Popovia, ija je cijela porodica pripadala NOP-u, a sin i kerka su od ranije bili u naim vojnim jedinicama. U zakazani sat nai i bugarski pregovarai doli su u pratnji jedne desetine naoruanih boraca koji su ostali na propisnom odstojanju od mesta gdje su pregovori zakazani. Jedinice nae 8. brigade, Vranjskog partizanskog odreda, kao i komande mesta, zaposele su ceo teren iznad mesta pregovora. Radoznao mada nepozvan, narod se okupio u okolnim dvoritima. 1 nai i njihovi pregovarai imali su po dva naoruana pratioca. Kada su se bugarski oficiri pojavili, mi smo ve bili pored stola pripremljenog za pregovore. Dok su nam se pribliavali, bugarski porunik je komandovao paradni korak. Zaustavili su se pred nama, odluno nas pozdravili i najstariji meu njima pruio mi je ruku za pozdrav. Stojei mirno nisam hteo da mu otpozdravim, ali sam rekao: 'Sve dotle dok se kao okupatorski vojnik nalazite na naoj teritoriji i porobljavate na narod mi vam ne moemo i neemo pruiti ruku. Meutim, pozvali smo vas na ozbiljan razgovor i izvolite zauzeti svoja mjesta.' Bugarski oficir se zbunio, za momenat zastao, izjavio da mu je ao to mu nije pruena ruka, vratio se par koraka nazad i s dvojicom svojih pratilaca kratko se dogovarao. Nakon izvesnog ok le van ja seli su za sto i pregovori su otpoeli. Poto je Bata urovi znao bugarski jezik najbolje meu nama, sluio je i kao prevodilac. U poluasovnom izlaganju pokuao sam da bugarskim oficirima prikaem nezavidnu situaciju u kojoj se nalazi cela faistika Bugarska i njihova okupaciona armija. Poto smo, preko naih obavetajnih kanala, znali o paninom strahu i neprospavanim noima okupatorske posade, koja je ve par mescci opkoljena sa svih strana naim snagama, ivela kao u nekom kotlu, poseban sam akcenat dao zahtjevu da se predaju, Saoptio sam im odluku naeg taba da emo ih napasti iste veeri, da im ne dozvoljavamo prolaz ni u pravcu Vranja, ni u pravcu bugarske granice, ali da im nudimo asnu predaju. U sluaju predaje, rekli smo im, oficiri i podoficiri bi zadrali oruje i line stvari, a vojnici bi morali poloiti oruje. Sav ratni materijal uzeli bismo mi. Ponueno im je da stupe u kontakt sa komandom bugarskih partizanskih jedinica koje su se nalazile na naoj slobodnoj teritoriji u neposrednoj blizini dogaaja.

Predlog o kontaktu sa bugarskim partizanima izazvao je kod prisutnih bugarskih oficira razliito reagpvanje. Dok su glavni pregovara i njegov pomonik (karijerni oficiri) odbili kontakt sa bugarskim partizanima, drugi porunik, rezervista, po izgledu stariji od prve dvojice a po profesiji uitelj, zapoeo je sa pitanjima o bugarskim partizanima i sa neskrivenim simpatijama prihvatio ideju da se sretne sa njima. Stvorena je malo povoljnija atmosfera u razgovorima. Bugari su bili jako zainteresovani za nau procenu da je kraj rata vrlo blizu i izjavu da e bugarska vlada i armija, kao i svaki pojedinac, odgovarati za zloine okupatora na naoj teritoriji. Trojica bugarskih oficira su se izdvojila i, stojei, krae vreme dogovarala. Ponovo su seli za sto, ali sada ve daleko pomirljivijeg tona, iz ega smo mogli zakljuiti da je kolebanje oko predaje daleko manje nego u poetku. Da bih potvrdio ozbiljnost ponude 'asna predaja' i da bih im otvorio jo veu perspektivu, govorio sam kn o novoj oteestveno-frontovskoj Bugarskoj, o Dimitrovu, o naim buduim odnosima. Ponudio sam im da se posle predaje mogu sresti sa engleskom vojnom misijom pri naem tabu. Sve je ovo uticalo da su se nakon kraeg vremena bugarski oficiri odluili na predaju. U 6 asova po podne bugarska eta (formacija od blizu 200 vojnika) izala je iz hidroelektrane Jelanice i predala se naim jedinicama. Za vreme mog govora dobrodolice, par podoficira je poelo da puca prema meni, pozivajui vojnike da se suprotstave izdaji oficira i predaji komunistima; samo je pet-est vojnika, u nastalom meteu, potralo za njima i nestalo u pravcu ume dok su ostali prihvatili parole koje sam ja izvikivao o prijateljstvu sa bugarskim narodom i saradnji naih i bugarskih partizana. Bugarski porunik-rezervista odrao je krai govor i parolama ohrabrio bugarske vojnike koji su se par sati kasnije ve mnogo sigurnije oseali u direktnom kontaktu Sa naim borcima. Iste veeri bugarskim oficirima srno omoguili kontakt sa britanskom vojnom misijom, a poto sam ja bio prevodilac, zamolio sam saveznike oficire, da naglase ocenu o skorom zavretku rata i pomenu odgovornost bugarskog okupacionog korpusa za zloine na pomenutom podruju. Razgovor je tekao vrlo dobro i bugarski oficiri su napustili sagovornike zadovoljni, jer ih je i ovaj razgovor uverio da su pravilno postupili to su se predali naim jedinicama. Nekoliko dana kasnije predali srno zarobljene bugarske vojnike bugarskim partizanima i, sem zanemarljive manjine, svi su im se dobrovoljno pridruili. Naelnu saglasnost za pregovore sa neprijateljskim jedinicama dobili smo od lana Vrhovnog taba, druga Tempa, jo poetkom 1943. godine sa

izriitom napomenom da predmet pregovora moe biti predaja neprijateljskih jedinica, izjava spremnosti da se bore protivu Hitlerove Nemake i faistike Bugarske ili razmena zarobljenika. Mi smo se toga pridravali i u pomenutom sluaju. Doznavi o predaji bugarske ete, drug Tempo nam je zamerio to smo je razoruali i to je nismo netaknutu predali bugarskim partizanima. Meutim, i pored Tempove primedbe OK KPJ je ostao pri svojoj odluci, imajui u vidu d bugarska eta nije dobrovoljno nudila predaju, nije prila partizanima ve je bila prinuena na to potpunom vojnikom blokadom naih snaga. Isto tako mi nismo smeli dozvoliti da zbog silnih zloina, nad narodom toga kraja od strane iste 29. divizije bugarskog okupacionog korpusa, njihova jedinica ostane nerazoruana a narod ne doivi i to zadovoljstvo. Posebno, drugovi koji su bili izloeni direktnim pucnjima faistikih elemenata iz iste ete, uverili su se u pravilnost odluke o razoruanju... Bilo je jo pokuaja da se pojedinci i jedinice bugarskih okupacionih trupa pregovorima navedu na predaju. No, veina ih je tvrdoglavo ostala vjerna ttlerovskim gospodarima sv do sloma koburke Bugarske u septembru 1944. godine. Tako su i pregovori koje su vodili predstavnici Okrunog komiteta KPJ za Ni s bugarskim pukovnikom Ivanom Kirevom (to nije naj koji je napisao knjigu Oteestveni rat 1944-1945) zavreni neuspjeno. S pukovnikom bugarske faistike vojske pregovarali smo nekoliko daria prije dugo ekane vijesti povlaenju bugarskih trupa, sjea se Branko Popovi, ondanji sekretar Okrunog komiteta KPJ za Ni: Sam on, taj surovi pukovnik traio je da se sastanemo i pregovaramo. Razumljivo da je na osnovni zadatak bio da tim pregovorima suzimo neprijateljski front i smanjimo broj neprijatelja, a naro to onih iz bugarske faistike armije;, koji su se u posljednjoj fazi rata udvostruenom snagom borili na zb'ot i smrt... Susret je bio takav, da sam od prvog trena shvatio da pred sobom imamo jednog obinog primitivnog pokvarenjaka, zaprskanog rainim uljem i drugim mirisima to su izazivali gaenje... 1 Pretvori niskih komunista i bugarskog pukovnika Kireva vodeni su sjeverno od Nia, na izvoru Miljkovca, u planini. Pregovarai su se sreli omanjoj seoskoj kui. Sa sekretarom Okrunog komiteta Brankom Popoviem bio je i lan Glavnog taba NOV i PO Srbije Ljubodrag uri, koji b tome kae;

' Izjava Branka Popovia septembra 198% Poipovi-je autorima'dao obiman materijal ovim pregovorima; autorska zbirka. .

Bio sam radoznao isto koliko i moj drug Branko Popovi *,. Nimalo straha nismo pokazivali, jer je sastanak organizovan na slobodnoj teritoriji... to se toga tie, Bugarin je trebao strahovati, a ne mi. Doveli su ga nai kuriri, Bio je to bugarski generaltabni pukovnik Ivan Kirev, naelnik taba 2. peadijske divizije Prvog okupacionog bugarskog korpusa sa tabom u Niu.1 Doekali su ga na vratima kue, vojniki, korektno, ali vidljivo suzdrano. Meu njima nije moglo biti prisnosti, moda samo stanovitog razumijevanja. Pukovnik Kirev bio je osrednjeg rasta, vrsto graen, energinih pokreta: oficir od karijere. Oi mu krupne, pogled lukav, teko ulovljiv. Ne gleda u sugovornike, nego negdje mimo njih, u stranu, zuri u neto; naoko zamiljen, htio bi ostaviti dojam da o svemu eli zauzeti jasan stav, da je temeljit i, svakako, sklon na suradnju. A lagao je, i neinteligentno, i drsko. Kad bi se koncentrirao da izvali neku krupniju la, onda bi se, po dojmu i Popovia i uria, prenapregnuo, izbuljenim bi pogledom netremino gledao do neprijatnosti Kao to vidite, stigao sam - htjede zametnuti razgovor bez mnogo oficijelnosti. uri mu nije dao priliku. Smrknut, kae: I kao to vi vidite: ekali smo vas! Nadam se da ete biti korektni5 pogleda ih upitno. Nas dvojica srno potpuno uvereni da vi vrlo dobro znadete za postojanost komunistike etike tiho, i jasno, progovorio je Branko Popovi. Mi komunisti re ne gazimo: ako smo rekli da emo pregovarati, pregovarajmo. Ima vremena i za ratovanje, ako vam je do ratovanja. Pozitivno smo ocenili vau inicijativu... Cilj nam je da doe do dogovora koji bi koristio i bugarskom i naem narodu - Ljubodrag uri je bio nepotrebno nestrpljiv. Pukovnik Kirev sluao ih je oborena pogleda, pognute glave, zamiljen. Odjednom duboko uzdahnu, a kad je progovorio inilo se da samom sebi govori, sobom nezadovoljan. Ja, na alost, nemam skoro nikakva ovlatenja. Prava su moja sukna, ja samo trebam prenijeti vae stavove... Ljubodrag uri odmah je proitao lukavog pukovnika, pa, autoritetom i snagom pobjednika, udari izravno: elimo znati samo jedno: predaje li se vaa divizija ili ne predaje. Radi se o ansi koju vam iz humanih razloga pruamo. Moral vae vojske i njena sposobnost da se i dalje bori, da u takvoj borbi izdri mesec ili dva, nas uop1

Izjava Ljubodraga uria septembra 1983; autorska zbirka.

te ne interesuje. Jedno je sigurno: svakog dana e vas biti manje, a kad se konano predate, nee biti olakavajuih okolnosti. Jasno? Pukovnik Kirev nije shvaao, ili nije htio priznati da shvaa kako je i za vojsku koju predstavlja i za Borisovu faistiku Bugarsku sve izgubljeno. uri i Popovi, uza svu odbojnost koju su osjeali prema njemu, ne samo stoga to je neprijateljski oficir, poteno su mu nudili ansu, priliku da barem preivi. Ali Kirev nije htio shvatiti da on vise, osim bijele krpe, nema nikakve druge zastave. Nadmen, kao da od njega neto ovisi, poeo se epuriti zlatnom tabakerom, dragim kamenjem na zlatnom prstenu, pun sjaja u bogatoj uniformi sa crvenim lampasima:... - Ja, dakako, elim uti vae zahtjeve i vau ocjenu situacije. To je ono zbog ega sam ovdje. Imajte na umu da sam ja pukovnik carske armije! Ljubodrag uri u osnovnim je crtama iznio situaciju na svim frontovima, dodavi da, po svoj prilici, bugarske oficire o tome ne informiraju. S vie preciznih podataka ukazivao je na neizbjeni krah hitlerovske Njemake i na brzu katastrofu borisovske Bugarske. - Vama, koji ste toliko zla nanijeli naim narodima, jedini je izlaz da, makar u ovim posljednjim danima, bar imalo doprinesete njemakom protjerivanju iz ove zemlje. Osim toga, tako biste i najbolje posluili pravim interesima bugarskog naroda - uvjerljivo je zakljuio Ljubodrag uri. Bugarski pukovnik ponovo je poeo vrdati. Kratko pogledavi jednog pa drugog sugovornika, bijae prisiljen zautjeti. Ljubodrag uri potom je zatraio informaciju o snazi neprijateljskih jedinica u Niu i blioj okolini, - Osim moje divizije o kojoj, kako vidim, imate dosta podataka, u gradu je i jedna eta Wehrmachta. - Eto vam prilike - prvi put se osmjehnu Branko Popovi: - Razoruajte naciste! Pukovnik Kirev igrao se zlatnom tabakerom - To bih i ja htio - a onda utia glas: - No, odluka ne ovisi o meni, nego o stavu komandanta divizije. Pokuat u utjecati na njega... Pukovniku Kirevu jo je jednom predoeno da su nae brojne jedinice usmjerene ka Niu, da se vie divizija NOV prikuplja u dolini Morave, da moramo imati na umu silno velike osjeaje za osvetom, osjeaje mrnje prema bugarskoj faistikoj vojsci, da je u jedinicama usmjerenim na Ni rijedak borac kojemu nitko od familije nije bio rtva bugarske soldatske, pa bi za sve nas bilo najbolje da se bugarske jedinice odmah stave pod nau komandu i zajedno s nama nastave borbu protiv Nijemaca - sjea se Branko Popovi, i kae Kao alternativu, ponudili smo mu da bugarske jedinice ostave sve

oruje, da bismo lake vodili borbu protiv Nijemaca, pri emu bismo bugarskoj vojsci osigurali povratak u Bugarsku. Sve je govoreno uzarnan. Za ui koje nee da uju, i najuvjerljivije injenice odbojna su muzika. Pukovnik Kirev nije rekao da nije razumio to mu se nudi, i nije odbio nijednu ponuenu alternativu, ali je inzistirao na svojim ogranienim ovlatenjima. Javit e, obeao je, za koju e se varijantu opredijeliti komandant. Ali se nije javio. Bugarska 2. pjeadijska divizija nije htjela predati oruje. Osim jednog bataljona u Soko Banji, koji je poloio oruje pred partizanima, sve jedinice 2. divizije 1. bugarskog korpusa razoruali su Nijemci. A pukovnik Kirev se izgubio i nitko ga vie nije vidio u Niu. Poslije, osloboenja Nia, oktobra 1944. godine, 13. srpska brigada 24. divizije bila je rasporeena tridesetak kilometara zapadno od Prokuplja, na sjevernim obroncima Vidojevice. Kontrolirala je cestu kojom su se povremeno povlaile prethodno tuene njemake trupe prema Brusu. Jednu je takvu kolonu, 10. oktobra, kod sela Potoi u zasjedi saekao 1. bataljon 13. brigade. U koloni je bilo oko 200 Nijemaca. Poslije prve vatre, Nijemci su pozvani da se predaju. Tada su i Nijemci obustavili vatru. Jedan od grlatijih boraca, polegao uz komandanta bataljona, vikao je iz svega glasa: Vi ste opkoljeni! Predajte se. S druge strane netko je neto dobacio na njemakom. Dok su borci inzistirali da Nijemac ponovi ono to je rekao, na poloaj 1. omladinskog bataljona stigao je i komesar 13. srpske brigade Jevrem Popovi. Nitko nije pucao; i partizanska zasjeda i njemaka kolona zaustavljena na cesti pribiru snage i smiljaju to da dalje ine. Da na cestu poaljemo parlamentarca? predloili su komesaru brigade. Bilo je oito da Nijemci ele pregovarati, bar zasad, dok ne utvrde kakve su ih snage zaustavile. Veina je boraca htjela to iskoristiti, ali je komandant bataljona bio u dilemi: A ako se radi o podvali? Onima vie sigurno nije do podvaljivanja zakljui komesar 13. brigade, iskusan prvoborac. Dok je to govorio, netremino je gledao u komesara 4. ete 1. bataljona, Acu Aranelovia. Aco je naslutio izuzetnu priliku, te se nasmijei i oima i usnama. Ispravno je procijenio komesarov pogled, pa i bez upita, prihvaa li zadatak, unaprijed klimnu glavom. Komesar mu se tek tada obrati Araneloviu, moda bi najbolje bilo da ti poe na pregovore? Slaem se, drue komesare brigade - spremno prihvati mladi komesar ete. Opremi se dobro. Povedi kurira!

 Razumem, drue komesare brigade. I budi kategorian: ili predaja ili e rafali osuti po njima, nezatienim na cesti. Objasni da emo prema njima postupiti po meunarodnim konvencijama. Razumem, drue komesare - samouvjereno je odgovorio onog davnog oktobra Aco Aranelovi, a maja 1983. se sjeao:1 Bio sam svjestan opasnosti kojoj se izlaem. Ali zar je komesar ete smio da se boji? Za omladince kojima sam bio okruen moja hrabrost bila je normalna stvar. Da je drug Jea bilo kojeg od njih izabrao za ovaj izuzetni zadatak, ni jedan ne bi ustuknuo. A moda bi ak bili odluniji i od mene. Dok sam, ispred kurira, iao prema Nijemcima, znao sam da me dre na nianu ... Kad sam ugledao crnoputo lice njemakog vojnika s maingeverom u pripravnom stanju, uini mi se da mi srce zaigra, ali sjetih se: komesar sam, gledaju me drugovi, a i Nijemci, pa nastavih jo odlunijim korakom da bi dvojica, kada sam dovoljno priao, izila iz zaklona, Vi ste oficir? - doekao me je komandir njemake ete. Da, komesar ete! Ovlaten da pregovaram, tu sam. Za njih su komesari bili partija, ideologija, odgojitelji, neto to pokree, pothranjuje i daje snagu partizanskom pokretu. Moj zadatak je bio da im prenesem poruku taba brigade i nisam bio spreman da se uputam u rasprave i da citiram meunarodne konvencije o ratnim zarobljenicima, jer ih uostalom nisam ni znao. Rekao sam da je pred njima naa itava brigada i da e, ako u naelu prihvataju na predlog, s njima pregovarati komesar brigade Jea Popovi. Prihvatili su ... Poslije se pojavio komesar brigade Jevrem Popovi, elegantan u novoj, utegnutoj uniformi, izbrijan i uope takvog izgleda da je imponirao svakom borcu. Komandir njemake ete bio je iznenaen izgledom partizanskog komesara. Valjda zato to je ve bio odluio predati etu, ponaao se s osobitim potovanjem prema njemu. Znam, gpspodine komesare, samo jedan uvjet: elim vau rije da ete potivati meunarodne konvencije o ratnim zarobljenicima - govorio je mladi njemaki oficir, umoran, izgledom mnogo stariji od svojih godina. Mi smo od poetka rata potovali meunarodno pravo. Na alost, Wehrmacht ga nije potivao. No, to nije ovisilo o vama... Blagost komesarova glasa, pitomina njegova karaktera, osilile njemakoga oficira, pa, umjesto poniznosti, odvrati prijetnjom: U suprotnom, ovaj emo razgovor zavriti!
1

Izjava Ace Aranelovia, maja 1983; autorska zbirka.

 ta e biti u suprotnom? unese mu se u lice komesar Popovi. Borit emo se do poslednjeg! To bi bilo uzaludno samoubijstvo. Neete nas streljati? To obeavam. Imat ete sve to pripada zarobljenicima. Ali ako meu vama ima ratnih zloinaca, njima e se suditi! Dok su komesar Jeo njemaki oficir razgovarali, sjea se Aranelovi, njemaki vojnici su poeli da se okupljaju i bacaju oruje na gomilu ... A meni je komesar Jea kasnije poklonio pitolj valten mali pitolj, rekao je pred strojem, za veliku hrabrost...

KOTA 286 JUNO OD STOCA

juria 1944. godine tab Junohercegovakog NOP odreda, koji je bio u sastavu 29. hercegovake divizije, dobio je zadatak da s komandom 369. legionarske divizije organizira razmjenu zarobljenih Nijemaca za zarobljene borce NOVJ i zatoene aktiviste i simpatizere NOP. Komandi 369. legionarske divizije bile su potinjene sve kolaboracionistike jedinice u Hercegovini i u rajonu Dubrovnika. Komandant te divizije bio je general Fritz Neudholdt, koji e za poinjene ratne zloine biti u februaru 1947. suen na smrt vjeanjem. Njegov se tab nalazio u Mostaru, a jedno vrijeme i u selu Blagaj.1 U vrijeme pregovora sa 369. vrajom divizijom, komandant Junohercegovakog NOP odreda bio je Dako Kundaina, a njegov zamjenik Mile Vukalovi, koji e 1. jula 1944. postati komandantom. Politiki komesar bio je Milo Stamatovi, a zamjenik politikog komesara Lazar Domazet. Pismo s prijedlogom za pregovore uputili su njemakoj komandi u Stocu Milo Stamatovi i Mile Vukalovi 21. juna 1944: Dana 20. ovog mjeseca nae jedinice zarobile su dva vojnika iz Vraje divizije i to Ewalda Aulke, podnarednika i Gcrharda Wilcajca kaplara, i nalaze se kod naih jedinica u zarobljenitvu. Predlaemo vam da izvrimo razmjenu od ova dva vaa borca za dva naa borca koji se nalaze vjerovatno kod vas u zatvoru, a koje moete lako pronai, ukoliko nisu kod vas. Mi traimo: Salka Mrgana,2 seljaka iz sela Bivolje Brdo (Dubrava), srez Stolac, koga su hrvatski andarmi sa stanice Domanovii skoro uhvatili i vje1 2

D. Komnenovi i M. Kreso, Dvadeset deveta bertcgivaka divizija, strana 176 i 177. Salko Mrgan bio je politiki radnik na terenu, jedno vrijeme i sekretar komiteta KPJ 2a Stolac.

rovatno sproveli u zarobljeniki logor u Mostar, i Danila Miletia1 iz sela Vlada, srez Trebinje, koga je skoro uhvatio etniki bandit Jovan Cerani u selu Vlaci sa svojom bandom i vjerovatno sproveo za Hum ili Trebinje i predao njemakoj komandi. Molimo da nam odgovorite do 23. juna 1944. godine do 20 asova preko nae prve jedinice koja se nalazi blizu Stoca. Odgovor moete poslati po nekom graaninu i adresirati ga na ovaj tab sa oznakom 'najhitnije'. U odgovoru naznaite da li pristajete na predloenu razmjenu i kada i gdje e se razmjena izvriti. Smrt Faizmu - sloboda narodu.2 Komandant njemakog garnizona odmah je odgovorio tabu Junohercegovakog odreda da prihvaa pregovore o razmjeni zarobljenika i predloio da se pregovori vode u Stocu. Predstavnicima NOV garantirana je sigurnost. Komandant stolakog garnizona traio je od taba odreda da mu, ako je mogue, odgovori jo u toku sutranjeg dana. Politiki komesar i zamjenik komandanta odreda, Stamatovi i Vukalovi, nisu pristali da se pregovori vode u Stocu. Predloili su slobodnu zonu, brdo Drenovac, kota 286, juno od Stoca. U pismu je naznaeno da njemaki pregovarai mogu doi u pratnji voda vojnika, koji e zauzeti poloaje ispred kote 286. Njemaki pregovarai, s bijelom zastavom i bez oruja, mogu do mjesta pregovora, do kote 286, doi bez ikakve pratnje: tab odreda garantira im punu sigurnost. Na to pismo komandant garnizona u Stocu odgovorio je srpskohrvatski, s mnogo greaka: Potvrujemo primitak vaeg lista od 26. 6. 1944. i vam dokazujemo da smo mi sa razmjenom zarobljenika na od vas predloenom mjestu i vremenu sporazumni. Naa pratnja dolazit e 27. 6. 44. u 10,00 sati kod kote 286 i e isturiti kao znak bijelu maramu. Isto vam javljamo da je Va borac Mrgan momentalno bolestan (tifus) i se sada ne moe izmjeniti. Zato emo razmijeniti borca Komnenovia. Izvan toga Vas opominjemo na nae pisanje od 24, 6. 44. u kojem vas molimo da nam poaljete jednog oficira Vae brigade i Vas jo jednom molimo, jer imamo za rijeiti puno stvari u pogledu vojnikog prava izmeu dvih borbenih partijama,., 3

'
2

D a n i l o Mileri, borac partizanskog bataljona R. Pravice, A r h i v V o j n o i s t o r i j s k o g i n s t i t u t a , reg. b r . 1 5 1 - 2 k. 1 6 2 7 . 1627,

3 A r h i v V I I J N A , r e g . b r . 2 1 / 1 - 2 , kutija

Na ovo, grekama krcato ali smislom jasno pismo, u ime taba junohercegovakog NOP odreda odgovorili su politiki komesar Milo Starnatovi i komandant Dako Kundaina, koji e nekoliko dana potom otii iz odreda na novu dunost Njemakom komandantu mjesta Stolac Primili smo Va odgovor od 26. VI u kome nas obavjetavate da traenog Mrgana ne moete zamijeniti zbog bolesti, ve mjesto njega nudite Komnenovia. Time nijeste ispunili svoj raniji pristanak da zamijenite nae traene borce Salka Mrgana i Danila Miletia. U vezi izloenog mi ne moemo pristati na Vau ponuenu razmjenu od danas, ve onako kako smo ranije predviali, tj. mi traimo Salka Mrgana iz Dubrave, srez Stolac i Danila Miletia iz Vlaka, srez Trebinje. Ponueni Komnenovi za nas je nepoznat, zato ga ne moemo primiti za razmjenu... Moete imati puno povjerenje da e Vaa patrola i oficir biti u potpunoj bezbjednosti prilikom dolaska, razmjene i odlaska 1 U pismima nije postignut dogovor o linostima za razmjenu, ali je dogovoreno da se delegacije susretnu i nastave neposredne pregovore na koti 286 kod Drenovca, pod kronjom starog hrasta.2 Stab Junohercegovakog odreda na prvom pregovarakom sastanku predstavljali su politiki komesar Milo Starnatovi i zamjenik komandanta Mile Vukalovi. Pratilo ih je nekoliko naoruanih boraca. Njemaku stranu zastupala su dva oficira; jedan od njih bio je Volksdeutscher. Stigli su s bijelom zastavom. Njihova jaka pratnja zauzela je poloaj sjeverno od kote 286. Odmah poslije pregovora, na kojima su utvrena imena traenih zatvorenika, 29. juna izvrena je i prva razmjena. Narednog dana tab Junohercegpvakog odreda o tome obavjetava tab 29. hercegovake divizije Jue 29, juna razmijenili smo jednog vabu za Zoru Kruevac-Roganovi. Na sastanak na Drenovcu doli su iz Mostara predstavnici 'Vraje divizije' jedan kapetan i jedan natporunik sa pratnjom od trideset vojnika. Predloili smo im da zamijenimo jednog 'Vrajaka' za Stojana Vukevia, oficira Engleske vojne misije, koga su etnici bolesna uhvatili i predali Nijemcima i vabe su pristale na razmjenu koja treba da se izvri sjutra... 3
I s t o , reg. br. 2 0 / 1 - 2 , b r . k u t . 1 6 2 7 . Izjava M i l o a S t a m a t o v i a o d 18, d e c e m b r a 1 9 8 3 ; a u t o r s k a zbirka, A r h i v V I I J N A , reg. b r . 2 3 - 1 2 , k u t . 1 6 2 7 . P o r u n i k S t o j a n V u k e v i , K a n a a n i n j u g o s l a v e n s k o g

1 2 3

p o r i j e k l a , b i o j e e l a n e n g l e s k e v o j n e m i s i j e pri 3 . u d a r n o m k o r p u s u . t a b j u n o h e r c e g o v a k o g p a r t i z a n s k o g o d r e d a j e s a z n a o z a V u k e v i a o d Satka M r g a n a , p r i l i k o m n j e g o v e r a z m j e n e . N j e m a k a s t r a n a j e z a n j e g a traila i d o b i l a d v a p o d o f i c i r a .

Milo Stamatovi se sjea da su pregovori 29, juna trajali oko etiri sata. Tom prilikom je razgov arano o postupcima u borbama, kao i nainu utvrivanja pouzdanih podataka o traenim zarobljenicima i zatvorenicima. Kako se vidi iz dokumenata, a i iz izjava samih sudionika, njemaka pregovaraka strana nije bila sastavljena samo od oficira iz stolakog garnizona, nego i od predstavnika taba 369. legionarske divizije iz Mostara. Njemaki su pregovarai bili dobro pripremljeni, a imali su ovlatenja da pokrenu i pitanja obnavljanja pregovora na viem nivou, pri emu je spominjano i davnanje posredovanje ininjera Hansa Otta, to parlamentarcima junohercegovakog NOP odreda nije bilo poznato. Nemaki pregovarai su izjavili da bi eljeli razgovarati sa tabom 29. hercegovake divizije, a isto tako i s komandom 2. udarnog korpusa. O svemu je tome tab Junohercegovakog NOP odreda odmah obavijestio tab 29. udarne divizije. Poslije pozdrava, prilikom susreta, njemaki su oficiri, uz doputenje pregovaraa taba Junohercegovakog NOP odreda, razgledali okolinu kote 286, gdje su voeni pregovori, i lako se uvjerili da se nalaze izmeu partizanskih i njemakih poloaja, i da partizanska strana nije napravila nikakve zamke. Pregovarai jedne i druge strane meusobno su se vrlo korektno ponaali. Jedan od njemakih oficira dosta je dobro govorio srpskohrvatski, ali se za vrijeme razgovora nije naroito isticao. Za seb je rekao da je Austrijanac, dok se Stamatoviu inilo da se radi o slavonskom Volksdeutschem. Glavnu rije vodio je njemaki kapetan Kurtz, koji se predstavio kao pravnik, sudac. On je bio potpisan skoro na svim dopisima tabu odreda, kao ef njemake delegacije za razmjenu. Kasnije se utvrdilo da je kapetan Kurtz stalno kontaktirao s funkcionerima SIPO-a i SD, a naroito je intenzivno suraivao sa SS-potpukovnikom Vestom u Sarajevu. U svakom sluaju, Kurtz je bio u vezi i s Gestapoom, tako da ga neki publicisti svrstavaju meu najaktivnije agente njemakih obavjetajnih slubi u sastavu legionarske 369. divizije, O razgovorima voenim na koti 286 redovno je slao izvjetaje Vestu u Sarajevo, kao i oficiru Abwehra pri tabu 15. brdskog korpusa. Ostavljao je dojam lukava ovjeka, a po ponaanju i nainu voenja razgovora lako je bilo zakljuiti da je imao iroka ovlatenja. U pregovorima na koti 286, Stamatovi govori Kurtzix 1. Njemake trupe, u suradnji s ustako-domobranskim i etnikim jedinicama, surovo postupaju prema neborakom stanovnitvu. Pale kue, razaraju itava naselja, ubijaju ili u zatvorima mue zarobljene borce i ranjenike, aktiviste, simpatizere i obitelji naih boraca. Tako postupaju ne samo u toku

borbe s jedinicama NOVJ, ve i u akcijama na teritoriji koju kontroliraju. Takvim represalijama prema stanovnitvu i postupcima prema jedinicama nae NOVJ, njemake trupe se ne ponaaju kao regulama vojska, iji se vojnici bore protiv svoga neprijatelja, ve postupaju kao policijske jedinice koje raznim teroristikim metodama i masovnim represalijama masakriraju, teroriziraju i deportiraju mirno stanovnitvo i unitavaju sva njegova dobra. Njemake jedinice se ne pridravaju vaeih propisa i pravila meunarodnog ratnog prava, to e im u skoroj budunosti biti uzeto kao zloin. 2. Njemaki Reich i njegovi saveznici okupirali su Jugoslaviju kao dravu, ali njezinu Narodnooslobodilaku vojsku i partizanske odrede ne priznaju kao ratujuu stranu. (Tog trenutka kapetan Kurtz je prekinuo Starnatovia: Mi smatramo da ste pobunjenici, ali vas kao borce cijenimo. Znamo da ste neprijatelj, koji se viteki ponaa, herojski protivnik! Ali isto tako znamo da je va narodnooslobodilaki pokret u slubi meunarodnog boljevizma i angloamerike plutokratije... ) 3. Mi meutim, ne priznajemo komadanje Jugoslavije, a samim tim ni aneksiju nekih njenih dijelova, niti priznajemo okupatorsku i kvislinku vlast. Imamo veliku slobodnu teritoriju i svoju narodnu vlast. Borimo se protiv okupatora nae zemlje i protiv okupatorskih saveznika i suradnika, a za osloboenje itave jugoslavenske teritorije, za novu federativnu Jugoslaviju. Naa vojska, Narodnooslobodilacka vojska Jugoslavije, koja u svom sastavu ima stotine brigada, ima divizije i korpuse, a ima i lokalne jedinice odrede. 4. NOVJ priznaju i podravaju svi saveznici ujedinjeni u antihitlerovskoj koaliciji i visoko cijene na doprinos antifaistikom ratu. 5. NOP je nezavisan pokret koji okuplja progresivne i patriotske snage svih jugoslavenskih naroda i narodnosti, a imamo u naim redovima i Volksdeutschera, imamo ak njihovu partizansku etu u Slavoniji. 6. Narodnooslobodilaki pokret organizirao je NOO u cijeloj zemlji, na svim nivoima, od sela i opine do federacije - AVNOJ-a, predstavnikog i zakonodavnog tijela, i Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije, njegova izvrnog organa. Sve ovo pokazuje da smo ve organizirani, ne samo kao vojska nego i kao drava. Kapetan Kurtz, koji je paljivo sluao politikog komesara odreda Miloa Stamatovia, odgovorio je pribrano; 1. Jedinice 29. hercegovake divizije i druge vae jedinice ne pridravaju se dogovora da ne ubijaju zarobljene pripadnike njemake vojske. Raniji dogovor treba potovati i zarobljenike ubudue ne ubijati.
17 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.

257

2. Njemaka strana smatra da zarobljenike i ubudue treba razmjenjivati. Predlae da se o ovome pregovara na viem nivou ili sa tabom 29. divizije, ili sa tabom 2. udarnog korpusa NOVJ. 3. Njemaki predstavnici najradije bi se sastali s komandantom korpusa, general-lajtnantom Pekom Dapeviem, kako bi utanaili dogovor o svim spornim pitanjima.1 4. Nezavisna drava Hrvatska je suverena drava i na saveznik kome moramo pomoi. U NDH su svi stanovnici duni da budu lojalni, a vlasti ove drave se moraju braniti od svake subverzije i preduzimati kaznene mjere prema stanovnitvu koje podrava ili simpatizira komuniste. Poslije une prepirke o tome ta je endehazija i ija je to drava, kapetan Kurtz je pokuao u pomirljivom tonu objasniti da ustae i njihov poglavnik nisu uvijek sluali Nijemce: - Paveli je iao predaleko u politici i postupcima prema stanovnitvu, naroito prema Srbima u NDH. Nije provodio njemake preporuke da postupa blae i opreznije. Masovne represalije prema srpskom stanovnitvu dovele su do Pavelieve kompromitacije i izolacije i kod Hrvata i kod Muslimana u NDH, tako da je to preokrenuta simpatije stanovnitva prema borbi koju vode komunsti. Na to su iz Berlina upozoravali Pavelia nekoliko puta, ali se borba protiv njega sve vie razbuktavala... Mi sada nemamo alternative za Pavelia i ne preostaje nam nita drugo ve da s njim idemo do kraja. Zabranili smo da se odsad u zatvorima ubijaju zarobljeni partizani i civili. Naredili smo ustaama i etnicima da sva uhvaena lica predaju Nijemcima, a i kod Gestapoa smo intervenirali da ubudue ne bud surovosti prema zatvorenicima... U nastavku razgovora njemaka strana je predloila a partizanske jedinke ne napadaju na komunikacije kojima se kreu njemake trupe, a njemake jedinice u tom sluaju ne bi napadale na partizane van komunikacija. Pregovarai taba Junohercegpvakog NOP odreda odmah su dogovorili da se taj prijedlog ne moe prihvatiti. Tada se kapetan Kurtz zainteresirao za sudbinu lani zarobljenog zrakoplovnog kapetana Joachima Kirchnera, komandira 1.514 eskadrile u Mostaru, - Za kapetana Kirchnera osobno se zanima njegov kum maral Gring, koji nam je pofuio da se za Kirchnera uini sve... Mi bismo za njega dali svako lice za koje ste zainteresirani. . . Ukoliko kapetan nije iv, predlaemo
' U to vrijeme grupa di vinja, pod komandom Peka Dapevia, grupirala se u Limskoj dolini (okolina Murino -Andrijevica-Berane), odakle e krajem jula 1944. poeti sa silovitim prodorom kroz Srbiju, pa se postavlja pitanje je li kapetan Kurtz o tome obavijeten ili pak samo provocira.

da se njegov lei, s odlikovanjima, iskopa i prenese u Mostar, to bi, uz vae doputenje, mogao obaviti jedan vod naih naoruanih vojnika. Odgovoreno je da je kapetan Kirchner poginuo, a da su poginuli i vojnici njemake potjerne jedinice, koja je bila poslana iz Mostara da trai oborenog pilota. Sto se tie prijenosa lea kapetana Kirchnera, delegacija Junohercegovakog NOP odreda obeala je obavijestiti tab svoje divizije i zatraiti odobrenje.1 Kundaina i Stamatovi pisali su tabu 29. divizije da su vapski oficiri zamolili da prenesemo tabu X X I X divizije ovu njihovu molbu: 1. novembra 1942. godine predstavnik njemake vojske Hans Ott pregovarao je s Vrhovnim tabom NOV i POJ o postupku i razmjeni zarobljenika i dobio pristanak da se vri zamjena, a ne ubijanje i da se postupak to vie humanizira. Kau da X X I X divizija nije po tome postupila, ve ubijala i masakrirala. Zato mole da date pristanak da doe jedan predstavnik njemake vojske, a ne 'Vraje divizije' da po tom pitanju lino pregovara sa generalom Dapeviem za itavu korpusnu oblast.., Mole da kn se odgovori po ovom pitanju to prije. U zatvorima kau sada ne ubijaju nae zarobljenike i civilno stanovnitvo, a naredili su etnicima i ustaama da im sva uhvaena lica predaju i da e 'samovlasne' postupke u tom pogledu kanjavati smru. 2. Mole da se dozvoli da se kapetan sa hrastovim liem J. Kirhner iskopa iz Hrasna i odnese za Mostar, a ukoliko ne mogu nai vojnici, njihovi bi vojnici doli bez oruja. Mi iz taba odreda nijesmo bili u mogunosti da damo odgovore na ova pitanja... 2 Naelnik taba 29. divizije Drago ukanovi dao je, 31. jula 1944, junohercegovakom odredu daljnje upute za pregovore i razmjenu: Upuene zarobljenike razmijeniete sa njemakom komandom u St ocu, no prilikom slanja pisama njemakoj komandi, ne upotrebljavati moleiv ton i adresa njemakoj komandi treba da bude: Privremenoj okupacionoj komandi Stolac. O svemu ostalom upravljaete se prema direktivama koje ste dobili od politikog komesara ove divizije... 3
1

Kasnije je dopisom taba odreda saopeno njemakim pregovaraima da tab divizije ne doputa

dolazak njemakih vojnika radi iskopavanja i prijenosa dotinih leeva. Zbornik dokumenata i podataka NORa tom X I I , knjiga 4, str. 18. Detaljnije o cijelom tom sluaju u Zborniku, tom IV, knjiga 20, dok, br. 143. U naredbi oklopne armije (tom XII, knpga 4, strana 17 i 18) izmeu ostalog se kae: Predvieno je da se izvre mjere odmazde Ta ubistvo nosioca Ordena gvozdenog krsta s hrastovim liem, kapetana Kirtinera, koje su izvrili crveni, tako to bi se likvidirao, po mogustvu, veliki broj crvenih zarobljenika, iz, za pomenuti sluaj, odgovorne 29. div. koja se nalazi u Hercegovini... 2 Arhiv Vojnoistorijskog instituta, reg. br. 23/1, kutija br. 1627.
3

Isto, reg. br. 2 - 7 , kut. 1145, II.

Tada su razmijenjena dva njemaka podoficira i tri vojnika. Kad je komandant okupatorskog garnizona u Stocu dobio pismo naslovljeno na privremenu okupacionu komandu, odgovorio je vrlo aurno i vrlo drsko: Jo postojeem stoeru junohercegovakih partizanskih bandi, Bio je to razlog da tab odreda u narednom pismu neprijatelju objanjava: Vae oslovljavanje n^eg taba u prolom dopisu jeste svjesno neshvatanje injenice da smo vojska, koju su priznali nai saveznici, a koju ste i vi kao na neprijatelj i okupator osjetili kroz trogodinju borbu dok je vaa komanda u Stocu privremena i okupatorska... 1 No, to nije smetalo da se pregovori ne nastave. 1 pored toga to su pregovarai bili nesmiljeni neprijatelji, na koti 286 pregovori su i dalje voeni, dopisi su i dalje putovali od jedne do druge komande, i zarobljenici su redovno razmjenjivani, kao i u Pisarovini, Kad srno se posljednji put sastali na koti 286 - sjea se Milo Starnatovi - onda kad se ve i u njemakim redovima jasno uoavalo rasulo, pregovarai to ipak nisu htjeli priznati. Na rastanku smo ih, kao i uvijek, pozdravili uobiajenim pozdravom, 'Smrt faizmu ... ', a kapetan Kurtz je na to, kao i njegova pratnja, neto glasnije nego drugih prilika, ak rekao bih preglasno, i pomalo ljuto, uzviknuo 'Heil Hitler'... Potom smo se rukovali i zauvijek otili svatko na svoju stranu.

AVII JNA, k. 1627, reg, bf. 36/3-2.

PUKOVNIK JE DOAO POSLIJE DVANAEST GODINA

Sredinom jula 1944. godine njemaki artiljerijski puk, koji se ranije nalazio u sastavu Rommelovih snaga u Africi, povlaei se iz Grke rasporeen je na obali Dunava, od Starih Banovaca do Belegia i Surduka. Komandant puka Alfred Fayder bio je smjetan u Belegiu u kui trgovca Milana Popovia, koji je bio i znaajna partizanska veza u varoici U Popovievoj kud nalazilo se skladite narodnooslobodilakog fonda za odreene vrste namirnica i drugog materijala, ali zbog lukavo smiljene susretljivosti prema komandantu, ovome ni na kraj pameti nije bilo da posumnja 1 ba u svoga domaina. Stari Banovci, Belegi i Surduk nali su se u veoma nepovoljnom poloaju, Specijalna jedinica Fayderovog puka, zaduena za opskrbu, poela je harati po varoici i okolnim selima. Oduzimali su sve to im je bilo potrebno. Narod je poeo strepiti od bahatih faistikih vojnika, koji su presretali djevojke po ulicama, nepotrebno ih pretresali i raskalaeno ismijavali. Ponaanje vojnika Fayderovog puka prelo je sve granice, kad su iz obijesti ubili tri osobe. Obavijeten o svemu tome, Jovan Veselinov arko, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, naredio je da mu se odmah na razgovor javi Nikola Deki Kinez, poznat po najsuptilnijim akcijama, koje je izvravao s puno lakoe i hrabrosti. Ulazio je on ilegalno u Zemun, Belegi, Pazovu i Batajnicu, i bez tekoa izvravao sve zadatke. Susret Nikola ekia sa arkom Veselinovim bio je kratak. Kinez je bez raspravljanja primio zadatak da sa tabom njemakog puka treba pregovarati u interesu zatite stanovnitva, Kinez je trebao prilikom pregovora zahtijevati od njemakog pukovnika da svojim vojnicima odmah zabrani pojedinano i grupno upadanje u kue,

da obustavi pljake, hapenja, ikaniranja i silovanje djevojaka i ena, da zabrani pljaku stoke i ukine zabranu kretanja iz jednog u drugo mjesto. Ovlaten je da se njemakom predstavniku predstavi kao potpredsjednik Okrunog vojnog suda za istoni Srem. Odmah poslije razgovora sa arkom, Kinez je napisao pismo koje je preko Milana Popovia urueno pukovniku Fayderu. Nije mu objasnio to eli, samo ga je pozvao na pregovore: U ime naroda, poziva Vas kao komandujueg Okruni partizanski vojni sud na pregovore. Predmet pregovora bie usmeno izloen. Predlaemo da pregovori budu odrani u Belegiu, u Orljevom progonu. Susret zakazujemo za 10, jul 1944. godine u 10 asova. Na pregovore uz pregovaraa mogu doi najvie dva naoruana pratioca... U drugom sluaju, ukoliko se od dananjeg dana pa na dalje oseti mobilnost Vaih jedinica, pregovori se nee odrati i srnatraemo da ih apriori odbijate.., Da ne bi dolo do zabune ili kakve sumnje, sve Vae jedinice smetene u Belegiu izvedite na obalu Dunava... Vae kidnapovanje ili ubistvo ne dolazi u obzir i u to ne treba da sumnjate, jer Vas na pregovore poziva zvanini narodni sud i tako neto u ovom sluaju je izlino. Pretpostavljam da je do pregovora od Vaeg prijema ovog pisma ostao samo jo jedan dan i zato mene kao ovlaenog pregovaraa neete moi da pronaete ako mislite da pomerite datum ili menjate mesto zakazivanja pregovora.1 Pukovnik Alfred Fayder primio je i proitao pismo posredstvom Milana Popovia. Dakle, tako? Slobodno moete otii na pregovore - osmjelio se Popovi. - Ja vam garantujem ivot. Sve mi je to udno - zbunjeno je pukovnik vrtio glavom. Sta vam je udno, gospodine pukovnie? udi me kako nisu doznaili predmet pregovora? U pismu kau da e to biti saopteno na licu mesta. Ali o emu? Ne bih znao - slijee Popovi ramenima. Kako mogu biti spreman za pregovore, kada ne znam o emu treba pregovarati? - iri ruke pukovnik Fayder. Ipak, podstican od Popovia, rekao mu je neka javi partizanskom predstavniku da pristaje na razgovor.
1

Koritena knjiga Maje suh Bekgii, Beograd, 1980. kao i podaci iz izjave general-majora Nikole e-

kia; autorska zbirka.

Nikola eki na pregovore u Belegi krenuo je u pratnji Neboje Miretia i Ilije Pejinovia. Vjerovao je u korektnost Wahrmachtovog pukovnika i tonost izvjetaja komunista Milana Popovia. Usput je susretao neke poznanike: znali su ga svi u Belegiu, gdje je bio vrlo omiljen. Njegovo produhovljeno lice, isto i svjee izbrijano, smea kosa i prodorni pogled, ostavljali su na svakog prijatan dojam. Nosio je njemaki automat, opasa, bombe i parabelum. Bio je lijepo obuen. Nova oficirska bluza, njemake gojzerice i hlae, na kapi petokraka sa srpom i ekiem. Dvadesetak partizana rasporedio je na periferiji Belegia. Trebali su stupiti u akciju ako bi se njemu i dvojici njegovih pratilaca ita nepredvieno dogodilo. U Belegiu ih je doekao straar, prethodno obavijeten o njihovu dolasku. Na poziv straara, pred trojicu partizana iziao je stariji podoficir, koji ih je odveo do pukovnika Faydera. A tamo, gdje je bio Fayder, pred njima se najprije pojavio neki podoficir, a zatim i sam Fayder, u pratnji jednog automatiara. Fayder je prema partizanima iao sigurnim koracima: nekoliko mitraljeskih cijevi virilo je iz okolnih vrtova, s krovova, kroz prozore i iz bunkera. Bio je to ovjek lijepih cm ih oiju i tamne kose. Njegovo ozbiljno Ue izgledalo je kao da ispoljava i malo zbunjenosti, ali zato mu je pogled bio radoznao i kao da mu nije bilo potrebno puno vremena da smisli pitanje i dade odgovor. Stao je mirno diui ruku na faistiki pozdrav. Iza pukovnika i njegovog pratioca iao je Milan Popovi. Fayder ga je zamolio da bude prevodilac. Nikola eki i njegovi pratioci pozdravili su stisnutih pesnica, partizanski Smrt faizmu! Pukovnik Fayder, kojemu je i pozdrav preveden, kao da ga preu, a primijeti bez ljutnje Na pregovore se ne ide s orujem. To ne bi trebalo da vas zabrinjava, gospodine pukovnie. Vie je vaeg oruja oko nas - ne bez ironine aoke odvrati Nikola eki. A ta ste vi po inu, molim vas? popusti pukovnik. Porunik NOV i POJ odgovori eki. I mislite da je u redu da jedan pukovnik pregovara sa porunikom? U nudi, moe da se pree preko toga odgovori Nikola. Uostalom, neovisno o inu, ja u ovom kraju predstavljam najviu vlast. in nije vaan ... Moram priznati da sam vas drukije zamiljao.

- Moda zato ito nas tretirate kao bandite. - Kinez je govorio krajnje ozbiljno, ali je taj nain djelovao pomalo podsmjeljivo. A tko je, gospodine pukovnie, zaista bandit, jasno je cijelom svijetu: tko ubija ene i djecu, tko pali kue, tko pljaka, tko siluje djevojke i ene. To su, inae, pitanja o kojima elim pregovarati Pukovnik Alfred Fayder zamiljeno se zagledao u zagonetnog Kineza. Pomno je sluao Popoviev prijevod, ali Popovia nije gledao. Prvi put se osmjenuo: - Imate, gospodine porunie, lijepo, blago lice i topao pogled. Nadam se da emo se sporazumjeti. Drago mi je ako mislite tako - prihvati Deki. Poslije dogovora da se prestane s pljakom, hapenjem i maltretiranjima, to je pukovnik Fayder uvjetovao obustavom napada na puk, ponovo su nastavili razgovarati o nevanim stvarima. Prilikom rastanka nisu jedan drugom bili bliskiji nego prije, ali i Kinez i Fayder imali su dojam da obojica razumiju to zaista eli protivnik. A to se tie dogovora, pridravali su ga se, zapravo: Fayder se pridravao obeanja da e njegov puk, sve dok ostane u Belegiu, Starim Banovcima i Surduku, potovati tamonje stanovnitvo i ponaati se prema njemu na najkorektniji nain. Pregovarai iz Belegia drugi su se put sreli jula 1956. godine: toga je dana bivi pukovnik biveg Wehrmachta posjetio, u njegovu stanu u Beogradu, general-majora JNA Nikolu ekia Kineza. Stigao je u pratnji kerke i zeta, s poklonom u rukama. Zagrlio je Dekia i, vie kerki i zetu nego domainu, uzbueno govorio: Mnogo sam se naratovao, svata doivljavao, ali mi nita tako lijepo nije ostalo u sjeanju kao susret s vama u Belegiu. Lijep sam dojam stekao o vama osobno i jugoslavenskim partizanima uope...

ZATOENIK IZ OKLOPNOG VLAKA

Bliio se kraj rata. Njemake su jedinice u stalnom povlaenju. Iz dana u dan poveavao se broj osloboenih gradova i irila slobodna teritorija Jugoslavije. Tako je, pored ostalih, bio osloboen i Travnik, to je general-pukovniku Alexanderu Lhru kvarilo planove za izvlaenje grupe armije E dolinom rijeke Bosne. Nareeno je da se taj grad na tako vanoj komunikaciji ponovo osvoji. U tom je cilju tab 104. divizije 27. decembra 1944. godine pristupio pripremama operacije, koja je dobila ifrirani naziv Lavina. Poslije estoke borbe, koja je poela 19. januara, jedinice NOVJ su 22. januara 1945. godine napustile Travnik, u koji e ponovo, potukavi u etverodnevnim borbama pukovsku grupu Eberlein 104. divizije, 19. februara ui 10. krajika divizija. Komandant grupe Eberlein, inae komandant 639. puka za osiguranje, pukovnik Ritter Eberlein, tada je iz Travnika uspio umai, ali e se nekoliko dana kasnije nai pred cijevima puaka krajikih partizana. Pukovnik se pokuao iz Bosne izvui u oklopnom vlaku. O tome vlaku su komandanta 6. krajike brigade Milana Miljevia Milania obavijestili iskusni krajiki obavjetajci Morie Levi i Pero Vuki. Da onemogui izvlaenje neprijateljskog blindiranog vlaka iz Busovae, komandant Mi lani je zaduio Nikolu Japundu, komandanta 4. bataljona. Ne gubei ni trenutka, jedan od vukova s Grmea, iskusni komandant 4. bataljona 6. krajike, odmah je naredio pokret prema selu Strane na eljeznikoj pruzi izmeu Busovae i Lave. Bataljon je ojaan grupom minera i topovskim vodom. Kasno uvee pripremili su zasjedu, a oklopni vlak je naiao u zoru narednog dana. Borci iz zasjede u poetku su pomislili da je to teretni vlak, jer je lokomotiva pred sobom gurala dva vagona napunjena kamenjem, zatim nekoliko putnikih va-

gona, pa je tek onda bila zakaena elina grdosija i za njom opet vagoni s dva tenka. itava kompozicija imala je 16 vagona. Prvo je odjeknula jedna, a zatim i druga eksplozija. Svi borci etvrtog bataljona jasno su vidjeli kako u provaliju pod mostom lete vagoni to ih je lokomotiva gurala pred sobom. Uto hitlerovci poee iskakati iz vlaka, kojeg je preciznom vatrom tukao partizanski top. Uviajui da je svaki otpor uzaludan, kroz prozore oklopnog vlaka izvjeen je bijeli barjak predaje. Koliko se sjeam, nama je osnovni cilj bio da unitimo voz i likvidiramo neprijateljsku posadu u njemu, sjea se Branko Damjanovi U toj akciji moja eta je dvaput gazila Lavu, a bila je zima, februar ,.. Glavno je bilo da zadatak bude izvren!1 U oklopnom vlaku bio je i pukovnik Ritter von Eberlein. Shvativi da kompozicija ne moe ni naprijed ni nazad, naredio je da se izvjesi bijela zastava, a zatim je i sam krenuo prema pobjednicima, dovoljno priseban da prikrije oajanje. Ba tad su na poloaje 1. bataljona stigli komandant brigade Milani Miljevi i komesar Sveto Aleksi, koji o tome svjedoi: Milani Miljevi, koji je bio legenda podgrmekog kraja, ovaj se puta nije mijeao u komandovanjc Nikole Japunde. Ponaali smo se kao obini borci. Kada je pala komanda za juri, juriali smo i nas dvojica. Sa nama je bio i rukovodilac SKOJ-a u brigadi Branko Damjanovi. Hilerovci su se nali u bezizlaznom poloaju. Ipak, ini mi se da je nekoliko njih iskoilo i, zahvaljujui kanalu pored eleznikog koloseka, uspjelo pobei prema BusovaL2 Komandant Japunda nije oekivao da e se grupa Eberlein tako brzo predati. Kae da ne zna je li to bilo za mene iznenaenje ili radost, a kada sam poeo prilaziti sredovenom nemakom oficiru, kome je krvarila rana na licu, posebno sam se uzbudio. Uzbudila su me i tri gvozdena krsta na njegovoj bluzi.3 Oficir o kojem govori Japunda bio je pukovnik Ritter von Eberlein, ovjek ezdesetih godina, po osobnom Hitlerovom odobrenju aktiviran iz penzije. S njim je bio i njegov tridesetogodinji sin, major. Eberlein mlai krhotinama granata bio je tee ranjen u bradu, dok je stari pukovnik dobio laku ogrebotinu pored lijevog uha, koju namjerno nije htio previti. ini se da je ranjavanje majora Eberleina bitno utjecalo na pukovnika Eberleina, da se sa svojom grupom u oklopnom vlaku preda 4. bataljonu 6. krajike brigade.
1 2 3

Izjava Branka Damjanovia; autorska zbirka. Izjava Svete Aleksia, aprila 1984. godine u Beogradu; autorska zbirka. Izjava Nikole Japunde, aprila 1984, godine; autorska zbirka.

Razgovor komandanta brigade Miljevia i komesara Aleksia s pukovnikom Eberleinom bio je dosta kratak, Stari pukovnik nije htio davati izjave o planu svoje jedinice. Predstavio se, i sina je predstavio, nabusito i samouvjereno, ime je htio prikriti zebnju za svoju i sinovljevu sudbinu, a onda je, pomalo panino, stao inzistirati: Molim da se potuju meunarodne konvencije o pravima ratnih zarobljenika! A to mislite, gospodine pukovnie, jesu li i vae jedinice potovale bilo kakve pravne regule kada su se obraunavale ne samo s nama, s naim ranjenicima, nego i s golorukim narodom? - zasiktao je komandant 6. krajike brigade. Sin zarobljenog pukovnika stajao je iza oca. Nije se uplitao u razgovor, zadovoljan to mu je pruena prva pomo. - Sto sad namjeravate s nama? pitao je uznemireni pukovnik Eberlein. - Sada emo preko rijeke, do nae vie komande! odgovorio je komandant brigade. - ja rijeku ne mogu gaziti. Star sam. Studen bi me ubila! Ako si se mogao boriti kao svi ostali, onda e i rijeku gaziti kao ostali! podbadao ga je netko iz taba, na to pukovnik von Eberlein uskiptalo poe mrmljati neto o pravu na zatitu zarobljenika. - Budi sretan to te neemo streljati! Neto kasnije, po nareenju komandanta 4. bataljona, jednako kao i svi borci, u vodu je zagazio i Von Eberlein. U tabu 4. divizije, za vrijeme sasluavanja, Eberlein se ponaao vrlo korektno. Mada je spoetka prijetio da nita nee odati, odjednom je poeo govoriti i o onome o emu ga nisu ni pitali. Upitan o ishodu rata, odgovorio je sasvim kratko: - Mi gubimo! Pa, zato ste se onda borili? Tako, mislili smo da e neto promijeniti neko novo oruje... Meutim - nastavio je iskreno - svi smo znali da bi se moralo dogoditi udo, pa da mi ovaj rat dobijemo ... Na kraju istrage, obavjetajni oficir taba 4. krajike divizije upitao je starog Eberleina: Imate li neku elju? Imam ih vie - sumorno uzdahnu pukovnik. - Recite! - Prva i osnovna: da sauvam sina. Naravno: da ga izlijeim i sauvam. Godinama ga vuem uza se, zbog ega su mi se iza lea i smijali i rugali, ali

sve sam to podnosio. I sad, kad je sve gotovo, bilo bi nepravino da ga izgubim. Naime, ima jo puno vaih zarobljenika u ustakim zatvorima i u naim logorima... - Da, znamo, ali to ne ovisi samo o nama... Pukovnik Eberlein bio je kasnije u nadlenosti komandanta 5. korpusa, najmlaega naeg generala, Slavka Rodia, koji je obavjetajnom odjeljenju pri tabu korpusa dao suglasnost da organiziraju pregovore s nekom njemakom komandom u cilju razmjene. Ubrzo se iz neprijateljskog tabora saznalo da je ak i generaltab Alexandera Lohra zainteresiran za sudbinu pukovnika Eberleina. Iz Viteza, gdje je bio tab SS generala Schmidthubera, javljeno je da bi moglo doi do razmjene pod najpovoljnijim uvjetima za partizansku stranu. U ime taba 5. korpusa pregovore je vodio major OZN-e Stipe Bilan. Za dvojicu Eberleina traio je grupu drugova zatoenih u logoru i sav ratni materijal to su ga Nijemci zaplijenili prodrijevi iznenada u Vitez. Pregovori su brzo okonani. Nijemci su prihvatili sve zahtjeve taba 5. korpusa. Pukovnik Ritter von Eberlein i njegov sin, major Rudolf Eberlein, s grupom drugih zarobljenika iz borbene grupe Eberlein, razmijenjeni su ve poetkom marta. Dva mjeseca poslije toga, jedinica koja je zarobila dvojicu Eberleina na pruzi kod Busovae, ponovo se srela s njima. Kad je ovaj put stari Eberlein bio priveden u tab 6. krajike brigade, sumorno se nasmijao na svoj raun; - Vi za mnom u stopa' Sto se moe, takva je sudbina...

PREGOVORI U RATU POSLIJE KAPITULACIJE

U proljee 1945. godine otpoele su i uspjeno okonane zavrne operacije JA za osloboenje Jugoslavije. Preko 800.000 boraca Jugoslavenske armije glavninom snaga nastupa frontalno, a dio jedinica glavnih tabova Hrvatske i Slovenije, pod operativnom komandom tabova taktikom partizanskog ratovanja, vodi uporne i ilave borbe u neprijateljskoj pozadini. Od Maarske do Jadrana, Jugoslavenska armija dri samostalni front, jedan od etiriju evropskih fronto va snaga antifaistike koalicije, povezujui armije marala Tolbuhina, koje su nadirale preko Maarske i Austrije, i armije feldmarala Alexandera, koje su nastupale prema sjeveru Italije. Jugoslavenska armija imala je zadatak da slomi otpor komande njemakih snaga Jugoistok, dio maarskih faistikih snaga, etnike, utae i domobrane, slovenske bjelogardiste i domobrance, ljotievce, nedievce i dijelove armije generala Vlasova. Dogaaji su se odvijali vrtoglavom brzinom. Berlin je pao 2. maja. Istog dana, poslije primirja zakljuenog 29. aprila u Caserti, u sjevernoj Italiji, kapitulirala je njemaka grupa armija C, osim njenog 97. korpusa koji je bio na jugoslavenskom prostoru. Tri dana kasnije njemake armije kapituliraju u sjevernoj Njemakoj, Nizozemskoj i Danskoj. Grupa armija G poinje kapitulirati u Bavarskoj i Austriji 6, maja. Veliki admiral Dnitz, koji je 30. aprila 1945. godine postao Hitlerov nasljednik, smatrajui da je kapitulacija pred zapadnim saveznicima sanno privremeni poraz, nadao se da e biti stvorena nova koalicija u kojoj bi Nijemci bili Anglo-Amerikancima partner u borbi protiv boljevizma. Dnitz tih dana izjavljuje da e sve uiniti kako bi se zemlja spasila od ponora boljevizma i objanjava da se Fhrer vojujui protiv boljevizma, takoe borio

za Evropu i civilizaciju. Po njemu, Englezi i Amerikanci produuju rat oito bez ikakvog svog interesa, samo u funkciji irenja boljevizma u Evropi. Dnitz je delegirao admirala barona Frcideburga da od feldmarala Montgomeryja iznudi separatnu kapitulaciju. Zaista, akcija je uspjela i Montgomery je 3. maja pristao na parcijalnu kapitulaciju njemakih armija na teritoriji zapadne Njemake, Danske i Holandije, Parcijalna kapitulacija Nijemaca provedena je prethodno i u Italji, ali zato se na istonom bojitu krv lila jo tri, a u Jugoslaviji ak sedam dana poslije slubene obustave ratnih neprijateljstava u Evropi. General Lohr, komandant Jugoistoka, u aprilu je traio od engleskog komandanta u Italiji, feldmarala Alexanders, da saveznici to prije uzmu Trst, Slovensko primorje i Koruku, a da e on, sa svojim trupama, to due drati front na tzv. Zvonimirovoj liniji, zapadno od Zagreba. Taj podatak iznosi naelnik taba generala Lhra, general Erich Schmidt-Richberg u knjizi Zavrne borbe na Balkanu. Austrijancu Lohr u i te kako je bilo stalo da jugoslavenski partizani ne udu u sjevernu tajersku i Koruku prije Engleza. Lhr je tada raspolagao sa est armijskih korpusa, nekoliko samostalnih divizija i vie policijskih pukova, s ustako-domobranskim snagama (oko 140.000 - 150.000), srpskim Dobrovoljakim korpusom (8.000 ljudi), Dinarskom etnikom divizijom popa ujia (7.000), crnogorsko-hercegovakom etnikom grupom (oko 10.000 ljudi), sa desetak talijanskih teritorijalnih bataljona i manjim brojem pripadnika Rupnikovog Slovenskog domobranstva i belogardista. Bilo je tu i ljotievaca, kozakih jedinica, u sastavu njemakih divizija, zatim neto maarskih faista. Sve u svemu - oko 500,000 vojnika i oficira. Kako se rat bliio kraju, sve ih je manje. U posljednjih nekoliko dana rata Lohr je imao samo oko 300.000 svojih i kvislinkih vojnika. Od toga ih je u Donjoj tajerskoj bilo oko 200.000. U 2,30 sati 7. maja 1945. godine u tabu generala Eisenhowera u Remsu njemaki general Jodl potpisao je bezuvjetnu preliminarnu kapitulaciju Njemake. Definitivan dokument o kapitulaciji potpisan je u berlinskom predgrau Karlhorst, u noi 8. i 9. maja, kada je na svim frontovima trebalo biti obustavljeno neprijateljstvo. Kapitulacija je ratificirana esnaeste minute 9. maja 1945. godine. Ipak, Nijemci su do 12. maja davali otpor Crvenoj armiji u Cehoslovakoj, a do 15. maja u Jugoslaviji, Zato je bilo tako? Nijemci, i sve ono zlo koje se iz Jugoslavije s njima povlailo, igraju, istina bez aduta, na kartu da e, kao osvjedoeni antikomunisti, iskoristiti razliite proturjenosti u antihitlerovskoj koaliciji, koje su se pred svretak rata sve vie ispoljavale u borbi oko podjele interesnih sfera i uope oko ureenja svijeta poslije pobjede. Nacisti su prieljkivali i predviali

da e ubrzo biti potrebni zapadnim silama kao saveznici u neminovnom ratu protiv Sovjeta, pa i protiv Titove Jugoslavije. 1 neki krugovi zapadnih saveznika, pohranjivali su kod njemakih vrhova nadu u brz raspad antihitlerovske koalicije i stavili im u izgled da e njemaka armija biti potrebna Zapadu kao mogui saveznik u buduoj borbi protiv boljevizma. Zato su podstrekivali nacistiko komandiranje da njemake armije kapituliraju samo pred angloamerikim armijama, a da se s Crvenom i Jugoslavenskom armijom bore to due, dok se ne steknu povoljni uvjeti za izvlaenje i predaju zapadnim saveznicima. General Jodl jo je 1. maja predlagao Don it zu da se odmah obustavi otpor zapadnim silama i da se 12. njemaka armija hitno prebaci iz Italije na istoni front. Dan uoi potpisivanja kapitulacije u Remsu, 6. maja, feldmaral Kesselring pozvao je komandanta Jugoistoka, generala Lohra, i komandanta 2. njemake oklopne armije, generala Maximiiijana de Angelisa, u Graz i u duhu Dnitzove odluke naredio im, kao to je zapisano, da se povuku u Austriju, Jer, rekao je, nipoto ne smijemo dopustiti da nae snage padnu u ruke Titovih partizana. Angelisu je nareeno da radi dobijanja u vremenu povede pregovore o predaji sa Sovjetima, a u meuvremenu da svoje snage prebaci u zonu djelovanja anglo-amerikih snaga u Austriji. De Ange lis je imao sreu da se sa svojom 2. oklopnom armijom povlaio ispred Bugara. Od njih se odvojio ve 9. maja i gotovo kompletnu armiju predao Anglo-Amerikancima. Tako su bugarske jedinice, koje su nastupale u sastavu Fronta marala Tolbuhina, dobile priliku da bez otpora uu u nezaposjednut prostor u Austriji i da svojim lijevim krilom prije JA zaposjednu dio Jugoslavije, i to u zoni operacija Tree armije Koste Naa, Snagama koje su ve bile u Austriji, u Korukoj 34. njemakom korpusu - Lohr je naredio da kapituliraju pred Englezima, a za pregovore s Jugoslavenskom armijom, gdje je bilo jo nekoliko korpusnih tabova, pravo pregovaraa zadrao je za sebe, uvjeren da e on sam to uiniti tako da svoje trupe izvue iz Jugoslavije i da ih, ako bude neophodno, preda Angloamerikancima. Hiljade i hiljade kvislinkih i njemakih vojnika, podoficira i oficira, meu njima veliki broj ratnih zloinaca, nalazile su se - kako e to kasnije napisati general Schmidt-Richberg - svega 72 sata hoda do Austrije i anglo-amerike demarkacione zone. Ako izdre tih 70 sati, izvui e se preko Karavanki, izbjegnuvi kapitulaciju u Jugoslaviji. Do 9. maja, odnosno od onog trenutka kad su Wilhelm Keitel, Hans Georg Friedeburg, Hans-Jrgen Stumf potpisali akt o bezuvjetnoj kapitulaciji

pred maralom Georgijem ukovom, maralom britanske avijacije Arthurom Tedderorn, amerikim generalom Karlom Spatzom i francuskim armijskim generalom Jeanom Lattreom de Tassignyem, mada je gotovo sva Jugoslavija osloboena (neprijatelj je jo samo u tajerskoj i Korukoj) i mada su trupe 4. armije generala Petra Drapina ve deseti dan bile u Trstu, kapitulirao je samo jedan njemaki korpus - 97, kojim je komandirao general planinskih trupa Ludwig Kubier. I taj korpus, zapravo ojaana korpusna grupacija, ije su dvije divizije imale ak po etiri puka, a osim toga bile su u njemu i dvije borbene grupe divizijske snage, pokuava odmah poslije pada Trsta da se izvue preko Ljubljane na sjever, ali komandant Jugoistoka to nije mogao odobriti, jer bi se lijevo krilo njegove glavne kolone nalo na bonom udaru. General Lohr je tek poslije pada Trsta odobrio generalu Kbleru da se sa snagama svoga korpusa i drugim prikljuenim jedinicama, s oko 20.000 ljudi, u formaciji jea probija prema Ljubljani. Treeg maja nae jedinice ule su u Rijeku. Tada Petar Drapin osobno preuzima rukovoenje operacijama za unitenje 97. korpusa, kojeg iz najneposrednije blizine napadaju 8. i 19. divizija, a postupno obru oko njega steu 13, 26, 43 i 7. divizija. Od 3. do 6. maja 97. korpus se probijao kao je koji se valja, vodei ogorene borbe, prema sjeveru, da bi se zaustavio uavi glavninom u Ilirsku Bistricu. U cik zore 6. maja poele su odsudne borbe. Tada su se jedinice 8. kordunake i 19. sjeverodalmatinske divizije silovitim juriima uklinile u jeevski raspored 97, korpusa. Naroito pogubno neprijatelja tue artiljerija 14. brigade 19. divizije. Kordunai se probijaju dolinom Reke u centar Ilirske Bistrice, gdje je bilo oko 1.100 ranjenih Nijemaca. U takvoj situaciji komandant 97, korpusa general brdskih lovaca Ludwig Kiibler, koji e 1947. biti, kao i njegov brat general Joseph Kiibler, osuen na smrt zbog ratnog zloina, alje parlamentarce u tab 8. divizije i moli da se obustave neprijateljstva, (prvo) da bi dobili vremena za izvlaenje svojih ranjenika, i (drugo) da bi poveli pregovore o kapitulaciji. Zamjenik komandanta 19, divizije Danilo Damjanovi Dani, koji je u taj mah obavljao dunost komandanta (komandant divizije Stanko Parma i komesar Pepa Babi bili su u Opatiji), dobro pamti estinu napada na opkoljeni 97. korpus, pamti artiljerijsku kanonadu 14. brigade, a isto tako i dolazak njemakog osobnog automobila s bijelom zastavicom. U automobilu je, s njemakim, oficirom i prevodiocem, nekim Volksdeutscherom, bio i jedan od oficira 8. divizije: traili su da 19. divizija poalje svog najstarijeg oficira radi pregovora s predstavnicima 97. korpusa. Damjanovi je prihvatio inicijativu i odmah krenuo u Ilirsku Bistricu. S njim su poli i pomonik komesara Slavko Boovi i komandant 14. brigade Duan Batinica, koji e ih do-

pratiti samo do ilirsko-bistrikog hotela, a onda se vratiti ha poloaje s instrukcijama kako da se reagira ako kola krenu naopako. General Danilo Damjanovi, ovjek od mjere i rijei, meu kljunim linostima ustanka u Lici, tvrdi da su pregovori povedeni u jednom salonu hotela u Ilirskoj Bistrici i da su u ime NOVJ pregovarali komandanti i komesari 8, 13. i 19. divizije, te obavjetajni oficir Ciro Sikirica. Ali kako se zna da je dokument o kapitulaciji potpisan u tabu 4. korpusa NOVJ, i da je taj tab tada bio u selu Zagorju, gdje su pregovori zakljueni u 6 sati i 4 minute 7. maja1, onda je razlono povjerovati da su pregovori voeni u dvije runde, i to najprije u Zagorju, ili u tabu 4. korpusa ili u tabu 8. divizije (pregovarai su naelnik taba 4. korpusa pukovnik Stanko Bjelajac i komesar 8. udarne divizije potpukovnik Sukrija Bijedi), a tek potom u ilirskobistrikom hotelu, ovoga puta u prisutnosti predstavnika 8, 13. i 19. divizije NOV. Da su s predstavnicima njemake grupacije utanaena dva dogovora, najprije u Zagorju, a zatim u Ilirskoj Bistrici, vidi se i po tome to su u prvim pregovorima (samo da bi dobili na vremenu) predstavnici 4. korpusa pristali na uvjete taba 97. korpusa: . . . itava grupacija pod komandom general-majora planinskih eta Kblera ima da izrui i bezuslovno preda sve oruje i materijal u ispravnom zateenom stanju. 3. Predaja oruja i materijala ima odmah da uslijedi i da se stavi na raspolaganje tabu VIII udarne divizije. 4. Ljudstvo s oficirima i podoficirima po dijelovima razduuje se orujem i stavlja pod komandu VIII divizije do daljnjeg nareenja. 5. Do konca mjeseca ove godine grupacija koja se predala bie prebaena iz nae zemlje u svoju zemlju i sa obezbjeenjem sa nae strane do prihvata ove grupacije od strane jedne jedinice u drugoj zemlji. Teki ranjenici bie zadrani u naim bolnicama i do mogunosti prebacivanja u svoju zemlju ostat e u naoj zemlji. 6. Po elji zarobljene grupacije, bie upuena u svoju zemlju na prostor Klagenfuffta... 2 Ovaj dokument u ime generala planinskih trupa Kblera potpisao je pukovnik Reindl, inae komandant jedne pukovske borbene grupe u sastavu 97. korpusa. Potpisavi taj dokument, on je, ini se, inzistirao da se front smiri i na pravcu nastupanja 19. divizije, ija je artiljerija ubitano tukla opkoljene Nijemce. Tako je dolo do nove runde pregovora u hotelu u Ilirskoj Bistrici.
1
2

Dr L'ro Kosti, Osloboenje hire, Slwma'ckog primorja i Trsta 1945, Beograd, 1978, str. 517. 7.
Isto.

18 - Partizani ra pregovarakim stolom l ' M t

'.'MS.

273

O toj rundi pregovora imamo svjedoenja dvojice naih generala, Danila Damjanovia i Nikole Grubora, koji u jednom pismu kae da su pregovarai u ime Jugoslavenske armije osim mene bili i Joco Tarabi i Sukrija Bijedi iz 8. divizije, komesar moje divizije Mirko Lenac i dva druga iz 19. divizije, od kojih sam dobro znao Dania Damjanovia.1 Te linosti kao pregovarae spominje i Dani Damjanovi. Samo u jednom nisu naisto, u imenu zastupnika generala Kiiblera. Damjanovi pamti da je 97. korpus predstavljao general Schwarz, stariji general, Austrijanac, doao s istonog fronta2. Uvjerljiviji je general Grubor, koji pie da je kontakt s naim snagama uspostavio jedan njemaki pukovnik, misli Rajndl, a u pregovorima su sudjelovala dva generala, komandanti divizija u 97. korpusu.3 Iz sauvane dokumentacije znamo da su pregovarali generali von Heslin (komandant 188. divizije) i Hans Grawenitz (komandant 237. divizije), te pukovnici Reindl i Lothar Zimmermann,4 a po svoj prilici i naelnik taba 97. korpusa pukovnik Hauffmann. Danilo Damjanovi je zapisao da su pregovarai okupljeni u prizemlju hotela ekali da se s kata spusti general Kbler, a onda nam je reeno da on ne moe ustati iz kreveta, da je ozbiljno ranjen i da e ga u pregovorima zastupati komandant 188. divizije, koji nam je predloio uvjete za kapitulaciju njihovog korpusa, zapravo itave opkoljene grupacije u kojoj je bilo vie od 16.000 vojnika: a) Nijemci pobjednikoj vojsci ostavljaju sve naoruanje i ratnu opremu s tim da svi oficiri, podoficiri i vojnici budu bez ikakvog zlostavljanja puteni svojim kuama; b) da se oficirima ostavi lino naoruanje, oficirske oznake i odlikovanja fBilo bi napodnoljivo sramno vratiti se kui bez ordenja i inova.., '). Mi nismo imali nikakvih ovlatenja, Bjedi ni ja, ali smo znali jedno: niti emo Nijemcima dati da se povuku nekanjeni, niti emo prihvatiti ikakve njihove uvjete... Damjanovi se sjea da su tada uspostavili radio-vezu sa tabom 4. armije, a dok je ekan odgovor, pamti kako su s njemakim generalima vodili neformalne razgovore. Meutim, sudei po sauvanim dokumentima, pregovori prekinuti u Ilirskoj Bistrici, nastavljeni su u tabu 4. korpusa NOV u selu Zagorje. No, dajmo rije generalu Damjanoviu:
1i 3 2 4

Pismo Nikole Grubora od 14. aprila 1975; autorska zbirka. Zapisi, djelomino objavljivani, Danila Damjanovia. Arhiv VII JNA, k. 1017, reg. br. 39/8.

U jednom trenutku komandant 13. divizije Nikola Grubor zapitao je njemakog generala kakvo miljenje ima o borbenim sposobnostima naih divizija. Schwarz (a bit e da je to bio ef njemake delegacije von Heslin - op. red.) odgovorio je neusiljeno, odmah: govori o naim divizijama s mnogo podataka, o svakoj od njih. Za 26. dalmatinsku kae da je bila nezadriva u napadu, u obrani neto slabija. Artiljeriju naih divizija hvali, i za vrijeme torbe na frontu RijekaKlana i sad oko Ilirske Bistrice kae da je bila izvanredna. Za 8. i 19. diviziju nema previe laskavih rijei, ali kae da nisu slabe. Najslabija je bila 13. divizija. Ta ocjena je za Grubora bila izazov. Onako visok, crvena lica, goropadan, Nikola se poeo estoko prepirati s njemakim generalom, a mi smo se slatko smijali... Damjanovi tvrdi da je dokument o kapitulaciji 97. korpusa potpisan poslije upute primljene iz taba 4. armije, u kojoj se savjetovalo da Nijemcima u svemu mogu izii u susret osim da im dopuste odlazak u Njemaku, Od onog to je utanaeno u selu Zagorju, u ilirskobistrikim pregovorima prihvaeno je sve osim toaka 5 i 6, odnosno: tab 4. armije je inzistirao a to e poslije dueg natezanja njemaki parlamentarci i prihvatiti da se njemaka vojska razoruana do kraja stavlja na raspolaganje pobjednikoj vojsci. Razoruanje 16.000 vojnika i oficira trebale su provesti jedinice 8. kordunake i 19. sjeverodalmatinske divizije. Pri tome su oficirima ostavljani pitolji, oficirske oznake i odlija. Po sjeanju Danila Damjanovica, Nijemci su razoruavani po divizijama i dvije pukovske borbene grupe. Njemaka komanda bila je obavezna da svoje trupe pripremi za razoruavanje do 12 sati 7. maja. Njemaki generali sa svojim su se jedinicama opratali kratkim govorima. Damjanovi kae da je komandant 188. divizije svojim trupama rekao da su vodile asnu borbu za Vaterland i da vojnici nisu krivi za izgubljeni rat. Veih nesporazuma 7. maja nije bilo. Ali 8. maja tamo gdje su oruje odlagale jedinice 188. divizije dolo je do pucnjave. Naime, grupa oficira 3. bataljona 15. SS policijskog puka, koji se borio u sastavu 903. puka 188. divizije, pokuala se izvui. Na obavjetajac, porunik Rakovi, javio mi je - sjea se Damjanovi da su esesovci ubili dvojicu naih ljudi i da su poginula dva njemaka oficira. Bijeg je, uglavnom, osujeen. Obavjetenje me je ogorilo. Naredio sam da mi odmah privedu generala von Heslina ili pukovnika Hoffmanna. Doao je Hoffmann s prevodiocem, kapetanom. Namjerno sam ga pustio da me nekoliko minuta eka, kao zauzet izdavanjem nareenja prikupljenim oficirima. S njemakim generalom sam govorio strogo. Najprije sam ga podsjetio na njemake zloine u Jugoslaviji. Kaem: zna li gospodin pukovnik kako je radiostanica 'Donau' danomice ponavljala prijetnju: za 1

Deutschera ili 1 Volksdeutschem bit e streljano 100 Srba, zna li, to je strano, da su te prijetnje izvravane. Mui pukovnik, zgrilo mu se lice, zatamnile oi, pale mu ruke teke niz tijelo, a ja polako, rije po rije, teu jednu od druge, kazujem: sad u ja narediti za jednog ubijenog borca oslobodilake vojske, streljati stotinu vojnika okupatorske vojske, koja se ne pridrava sporazuma o kapitulaciji. Tek to je prevodilac to rekao, pukovnik Hoffmann pade na koljena, sklopi ruke, kao da sam majka boja, stade me preklinjati... Moram rei, tek tog trena, kad je naelnik taba njemakog korpusa kleao preda mnom, osjetio sam slast pobjede. Sveano je izjavio: ako se desi jo jedan slian prestup, njegov ivot je na raspolaganju, mada je, ponavljao je, teko komandovati esesovskim jedinicama, kojih ima u korpusu... Razoruane jedinice 97. njemakog korpusa upuene su u zarobljenike logore u Hrvatskom primorju. Na prolasku kroz Rijeku tih 16.000 vojnika, etrdesetak oficira i tri generala1 zaprepastili su sve one koji su se onog majskog dana zatekli u Rijeci: im su stupili na ulice razorenog grada poeli su stupati paradnim korakom i pjevati, kao da pobjednici ulaze u grad. Sve nas je to zaprepastilo, ali nismo se snali i nismo stigli da reagujemo.2 Poslije 7. maja jedini izlaz za neprijatelja prividno je postojao samo na sjeveru Slovenije. Kljuni rajoni i izlazna vrata za Zapad nalazila su se u trokutu Celje-Dravograd-Pliberk. Sve neprijateljske snage, Nijemci, Maari i kvislinzi raznih boja, nagomilale su se u zone rasporeda 4. operativne zone Slovenije, ispred jedinica 3.. jugoslavenske armije, kojoj e se do 15. maja prikljuiti i dijelovi 1. i 2. armije. Kolone generala Lohra neprestano su potiskivane do 9. maja, a zaustavljene su u zoru toga dana izmeu Celja i Slovenj Gradeca. Na temelju ultimatuma taba 4. operativne zone, to je glavnokomandujuem Jugoistoka predan putem radio-veze taba njemake divizije, koja je bila s naelnikom taba 4. zone u kontaktu sjeverno od Celja, generaltab Jugoistoka je pristao na kapitulaciju. Na bazi te odluke generala Lohra, dolo je do razoruavanja spomenute njemake divizije u Sotanju. No, tada je komandant Jugoistoka ostao bez radio-veze sa tabom svoje razoruane divizije i sa tabom 4. operativne zone. Prethodno upozoren da bi mogao biti napadnut sa zemlje i iz zraka, Lohr je odluio da sam potrai nae jedinice i s njima stupi u vezu. Njegov je tab procjenjivao da su jae partizanske snage rasporeene u Savinjskoj dolini, pa je u tom pravcu poslao jednog majora sa zadatkom da preDr L'ros Kosti, nazn. dj, str. 435. Zapisi Danila Damjanovia.

1 2

da pismeni poziv predstavniku Titove vojske na razgovor u selu Braslove radi pregovora o daljnjem povlaenju njemake vojske s teritorije Jugoslavije. Lhrov izaslanik uspostavio je vezu oko 10 sati 9. maja s Ivanom Dolniarom, politkomesarom 14. slovenske divizije, koji je rukovodio pohodom 6. i 11. brigade 14. divizije iz Savinjske doline preko Solave i Kaple na sjever. Lhrov je izaslanik Dolniaru predao pismeni poziv na razgovor u selo Braslove uvjeravajui ga da su pregovori i hitni i neophodni. Nije propustio naglasiti kako bi bilo najbolje da se njemakim trupama omogui nesmetano povlaenje iz Jugoslavije. Dolniar je prihvatio poziv na pregovore, ali se nije sloio da mjesto sastanka bude u sjeditu Lhrovog taba, u selu Braslove, nego na pola puta u Letuu. Lohr je s grupom generala i viih oficira iz svoga taba i s jakom oruanom pratnjom stigao u Letu oko 13 sati, neto prije Dolniara. Oko gostionice kod mosta u Letuu bilo je postavljeno nekoliko tekih mitraljeza. Dolniar je doao samo s jednim drugom. Od oruja su imali jedino pitolje. Soba u kojoj se smjestio Lohr bila je pripremljena tako da na posjetioca ostavi dojam kao da je generalov tab tu due vrijeme. Na zidovima, kao i na stolu, oko kojeg su bile poredane stolice, bilo je vie razliitih karata. Sve je bilo reirano za predstojee pregovore. Na ulazu u gostionicu, Dolniara i njegova pratioca je doekao u stavu mirno ve poznati major parlamentarac. Izjavio je da je general Lohr, pristao, zbog ozbiljnosti razgovora, da doe na pola puta i da je spreman otpoeti pregovore. Do posljednjeg trenutka komandant Jugoistoka, general Lohr, htio je odrati na visini vojniko dostojanstvo svoga taba. Sve je ilo po odreenom redu i uigranom protokolu. Lohr je bio upadljivo najnii meu prisutnima. Ogrnut crnom pelerinom, izgledao je manji od stvarne visine. Ispruio je nervozno dignutu ruku u znak hitlerovskog pozdrava. Predstavio se i brzo poeo predstavljati lanove svoga taba - dva generala i pet oficira. Zatim je stao nabrajati kojim sve jedinicama komandira, iako su mnoge od njih ve bile unitene. smatrao je razlonim i pripomenuti koliki ima utjecaj i na druge jedinice, posebno kvislinke. Poslije nabrajanja imena i jedinica, htio je da mu se kae Dolniarev in i snage kojima on, i oni koje zastupa, komandiraju. Dolniar mu se predstavio imenom, inom i funkcijom, a o jedinicama koje zastupa rekao je neto neodreeno. Lohr, smrknut, vidljivo nezadovoljan situacijom u kojoj se zatekao, brzo je govorio: Odluio sam da se stavim na raspolaganje maralu Titu, da mu predam veu koliinu naoruanja i preuzmem odgovornost da e moje jedinice disciplinirano napustiti jugoslavensko tlo. Kao: oni e otii ne pravei proble-

me, a to to su doli u krvi, to to su etiri godine bili u funkciji stranih zloina, to je zanemarljivo i zaboravljivo, Herr Lhr je ljut ve i stoga to mora obeati: Preuzimam odgovornost da e moje trupe discipliniralo napustiti Jugoslaviju. Pritom je ustvrdio da ima pod komandom oko 300.000 ljudi, a hrane je mala imaju je jo samo za 3-4 dana. Naglasio je da povlaenje treba ubrzati, dok su trupe jo disciplinirane. Bude li se moralo ekati, nee moi da odgovara za njihovu disciplinu, eventualna nasilja i pljaku. Jasno, kae Lhr, njemaki e vojnik u svakoj prilici ostati discipliniran, ali nikad se ne moe znati ta e uiniti vlasovci,1 ustae i etnici, kojih je mnogo u njemakim kolonama. Na pitanje koliko i kakvo to oruje treba da predaju Jugpslavenskoj armiji, naelnik taba jugoistoka general Schmidt-Richberg odgovorio je da e sve rezerve oruja i dio vojnike opreme staviti na raspolaganje Jugoslavenskoj armiji Satno trai da se za odravanje reda svakom desetom vojniku ostavi puka, a svim podoficirima i oficirima osobno naoruanje. Za prijevoz hrane zadrat e potreban broj kamiona, a na svaki kilometar kolone zadrali bi po tenk, odnosno oklopna kola, radi odravanja reda i za potrebe komandiranja. Dolniar se nije sloio s prijedlozima Alexandere Lhra i njegova taba. Spomenuo im je ve potpisanu bezuvjetnu kapitulaciju i pitao ih potuju li taj akt i zato sad, poslije slubeno objavljenog prestanka rata, zadravaju kompletne tabove i tolike koliine oruja. Lohr i njegovi generali su izjavili kako se potpisani akt o kapitulaciji ne odnosi na Jugoslaviju, a osim toga, ak da se i odnosi na Jugoslaviju, oni ipak, ne dopusti li im se brzo povlaenje, ne mogu jamiti da e se sve jedinice pokoriti naredbi da odloe oruje. Razgovor Je trajao oko 30 minuta, pie Dolniar,2 i kako nisam mogao sam odluiti o prediogu generala Lhra, zahtevao sam od njega da ide sa mnom u tab IV operativne zone Slovenije na dalje razgovore. Posle kraeg avetovanja sa svojim tabom i kolebanja, saglasio se da poe sa mnom. Oko 14 asova krenuli mo u pravcu Sotanja.
' V

Pitt od Letua do Sotanja bio je dosta teak. Cesta je na mnogo mesta pofuena i pretrpana vozilima i ljudstvom. Na putu su nas presretali naroito vlasovci, zaustavljali Lohra i molili ga da ih ne predaje partizanima i Rusima dajui mu obeanje da su spremni pod njegovom komandom i dalje na svaku
,1, Pripadnici armije sovjetskog generala Vlasova, koji se 1941. predao Nijemcima i oigMiirao.fuske kvisUnke jedinke u sastavu Wehrmachta. 2 Ivan Dolniar, Obrui bez pukotine, Narodna armija, Beograd, 6. maja 1966. godine.

rtvu. Svi koji su prilazili pozdravljali su sa 'Hajl Hitler' a Lhr je otpozdravljao istim pozdravom. Budui da je put na jednom mjestu bio jae poruen, Lohr i njegova pratnja, zajedno Dolniarom, nastavili su kroz umu, pjeice. Nijemci se ni za tren nisu odvajali od Dolniara. Cini se da im je strah od ume duboko bio uao u kosti. Poslije dvosatnog pjeaenja nali su se u tabu 4. operativne zone u Topolici, gdje su pregovori povedeni u 16 sati i 50 minuta. Delegaciju jugoslavenske armije predvodio je Matev Hace, koji je kasnije pisao: . .. S moje strane sjedili su komesar 14. divizije Janoek (Ivan Dolniar) i na korpulentni i veseli lijenik dr. Joe Binigar. Bili su tu i naelnik taba Petar Brajovi, obavjetajci Nace Miki i Joe Lampret, potom operativni oficiri i kulturnjaci... - Koliko ljudi imate sada pod svojom komandom? pitao sam. General me pogledao i mirno odgovorio: - Samo 300.000 ljudi.1 Od toga je oko 200.000 u Donjoj tajerskoj. Njegov naelnik ga je dopunjavao i nabrajao SS divizije, planinske, lovake, tenkovske i avio-jedinice. Rekao sam da bi njihove divizije mogle otpoeti odmah da predaju oruje, da treba raznijeti pismenu zapovijest o neodgodivoj predaji i da ne smiju zaplijenjeni ratni materijal kvariti. Sav vojni materijal mora se sakupiti u oznaenom prostoru. Lohr je odgovorio: - Razoruanje svoje armije htio bih provesti u rajonu Ceiovca. Tamo ima za to dovoljno prostora. Naelnik taba Brajovi dopunio me je rekavi: - Naprijed neete ni koraka. Razoruanje mora otpoeti odmah i tamo gdje su jedinice zateene. General Lohr nas je pogledao ironino, i kao da nas je htio ustraiti, odgovori: - Sta ako uprkos tome budemo ipak ili naprijed? - To se nee dogoditi, jer smo u radnom kontaktu s Glavnim tabom Slovenije i Vrhovnim tabom JA. Lako emo dobiti nekoliko eskadrila aviona. Predaju morate odmah potpisati, inae emo vae kolone bombardirati naglo sam mu odgovorio. Lhr je na to nervozno uskliknuo: - Molim vas, ne bombardirajte moju ionako oajnu armiju koja eli mir i povratak kui... 2
' U broj od 300.000 vojnika Lhr je vjerojatno uraunao i Pavelievu vojsku, crnogorske etnike, slovenske domobrane i ostale kvislinge.
2

Mate vi Hace, Srdanje z nmdkimi generali, Ljubljana, 1959.

Lhr je, kako rekosmo, prije ovih pregovora, 9. maja ujutro, bio pristao na kapitulaciju svojih snaga. Ali tu odluku, zasnovanu na aktu berlinske kapitulacije, sad vie ni on ni njegovi komandanti nisu potovali. Njegove jedinice i dalje su vodile borbe, osm divizije u Sotanju, koja je odloila oruje i nekih manjih jedinica koje su se pred naim jaim snagama predavale i bez odobrenja svojih pretpostavljenih. Na pitanje zbog ega Nijemci ne potuju njegovu jutronju odluku o kapitulaciji, Lhr je odgovorio da su kapitulaciju Njemake potpisali AngloAmerikanci i Rusi, a da Jugoslaveni nisu u tom potpisivanju sudjelovali, niti su spominjani. To njegovi potinjeni znaju. Lhru je, kao neupuenom pukokolcu, objanjavano da je Jugoslavija sa svojom oruanom silom u sastavu antihitlerovske koalicije i da kao lan te koalicije vodi borbene operacije u sklopu opih ratnih planova saveznikih armija. Netko od pregovaraa, kao dokaz svemu tome, spomenuo je prisutnost anglo-amerike vojne misije u tabu 4. zone. Razliitim rijeima, ali redovno snagom iste uvjerljivosti, Lhru je reeno da mu ne preostaje nita drugo nego da potpie dokument o kapitulaciji i da naredi svim svojim jedinicama da se odmah predaju najbliim jedinicama Jugoslavenske armije. Konano, Lhr je shvatio da i pismeno mora uiniti ono to je ve jednom toga dana uradio usmeno - pristao je da potpie zapisnik o bezuvjetnoj kapitulaciji. Osim njega, u ime Wehrmachta, dokument je potpisao general Erich Schmidt-Richberg, a u ime JA politkomesar 4. operativne zone Slovenije Matev Hace i naelnik taba zone Petar Brajovi. O potpisivanju kapitulacije radiogramom je obavijeten Glavni tab Slovenije, od kojeg su traena pojaanja radi razoruanja i prihvata Lhrovih snaga. S propusnicama, potpisanim i od generala Lohra i majora Brajovia, upueni su jugoslavenski i njemaki oficiri u tabove njemakih korpusa i divizija, s uputom da odmah otpone razoruavanje i predaja. Lhr nije prihvatio odgovornost za predaju ustaa i etnika, ni za njihovo ponaanje: - To su samostalne vojske. Ako i jesu s nama suraivali, nisu pod mojom komandom. Da bi se cesta od Celja na sjever prema Dravogradu i Pliberku donekle oslobodila, tab zone je dio njemakih snaga usmjerio na zapad od Celja, prema Kamniku, gdje ih je razoruavala 15. slovenska divizija. Divizije, nagruhane du ceste od Zidanog Mosta preko Celja na sjever, razoruavale su 6. i 11, slovenska brigada, jedinice Kamniko-zasavskog, Kozjanskog i Laekovog partizanskog odreda, te dijelovi Prekomurske brigade i 3. brigade KNOJ-a. Divizije Tree jugoslavenske armije, koje su tek pristizale, nadirui

kroz Zagorje i Prekomurje, takoer su razoruavale dijelove njemakih armija zateene na pravcima svog nastupanja. Lohra i njegov tab, zadran u zarobljenitvu u Topolici, osiguravao je Zatitni bataljon taba 4, zone. Lohr je iz Topolice, na zahtjev taba 4. operativne zone, radiogramom zatraio od taba svog 21. korpusa da prenese nareenje o kapitulaciji svim njemakim jedinicama zadranim u Jugoslaviji Grupa armija E preko radio-stanice 21. korpusa alje 9. maja 1945. svim komandama i ustanovama nareenje: jugoslavenski predstavnik Vrhovne komande garantirao mi je da vojni zarobljenici ni u jednom sluaju nee biti izrueni Rusima, nego e biti iz Jugoslavije puteni svojim kuama. Rok trajanja zarobljenitva i drugo zavisit e od konferencije saveznika. General Lohr. Ta radio-depea prenesena je njemakim divizijama u razliito vrijeme 9. i 10. maja. Preneseno im je i dodatno nareenje naelnika taba grupe armija E i taba Jugoistoka, generala Schmidt-Richberga: Jugoslovenska armija oznaila je konane uvjete koji proizlaze iz kapitulacije i sve njemake jedinice zaustavljene juno od Drave treba da odloe i predaju oruje i opremu. Za oficire i vojnike bit e oznaeni posebni odvojeni zarobljeniki logori. Naloge jugoslovenskih i njemakih oficira, koji su odreeni da tu odluku provedu, treba ispunjavati U sluaju opasnosti i nesigurnosti od strane legionarskih jedinica, bit e pravovremeno izdana posebna zapovijest. Poljske kuhinje, zaprena i motorna vozila za prijevoz hrane ostaju pri jedinicama. Za legionarske jedinice Jugoslo veni e izdati posebne odluke. Njihova sudbina je za sada neizvjesna. Legionarske jedinice bile su, po njemakom tumaenju sve kvislinke jedinice, sve one trupe za koje Lohr nije htio odgovarati poslije 9. maja. U posljednjem kritinom trenutku kvislinzi su odbaeni, i preputeni svojoj sudbini. Pavelieva vojska, a s njom i ostaci crnogorskih etnika, povlaila se Mislinjskom dolinom preko Slovenj Gradeca prema Dravogradu i Pliberku. Ta se vojska predavala samo pod udarom oruja, u borbi, uz prolijevanje krvi, Kad su te kolone izbile u Sloveniju, s njima su se najprije borile jedinice Kamniko-zasavskog i Kozjanskog odreda, te 6. Slanderova brigada, 11. Zidanekova brigada i drugi dijelovi 14. slovenske divizije, dijelovi Prekomurske brigade, 3. brigade KNOJ-a, Narodne zatite i, neto kasnije, u posljednjem obraunu, glavnina Tree armije. Stab 4. zone uputio je 9. maja proglas narodu u kojem naglaava da treba sprijeiti svaki pokuaj da se neprijatelj izvue preko teritorije 4. operativne zone u Austriju. Svako kretanje raznih grupa tuih vojski treba javljati naj-

blioj komandi mjesta. Tako e se najbre onemoguiti nasilja i nesree. Letak su potpisali Hace i Brajovi. Mnogi zloinci traili su razliite naine da izbjegnu kaznu. Naputali su svoje jedinice presvueni u civilna odijela i bjeali izvan borbenih zona. Lhrove i Schmidt-Richbergove naredbodavne depee o predaji njemakih jedinica nisu kod svih podreenih komandi primljene posluno. Nekim generalima i pukovnicima kao da nije bilo dosta ratovanja, a ruski kvislinzi, vlasovci, ni po koju se cijenu nisu htjeli predati Jugoslavenima, uvjereni da e biti izrueni Sovjetskom Savezu. Jedan od oficira 4. zone, koji su s njemakim oficirima nosili Lhrovu i Brajovievu uputu o kapitulaciji. Drago Markovi, pamti kako je kasno uvee 9. maja s kurirom i njemakim majorom automobilom krenuo iz Topol ice prema Mislinjskoj dolini. U Zgornjem Doliu zaustavila ih je i maltretirala manja grupa vlasovaca, a sutradan u Srnartnom i, posebno, u Podklancu, vee skupine razbjenjelih ruskih izdajnika, saznavi da nose uputu o kapitulaciji, htjeli su ih strijeljati, U posljednjem trenutku spasio ih je neki kozaki major. U Slovenj Gradecu, u ime taba njemake divizije, primio ih je neki visoki pukovnik, koji je pristao na kapitulaciju, ali je traio da pobijeenu vojsku razoruavaju jugoslavenske snage, jer on bez autoriteta oruja ne moe kozake i ustae natjerati na predaju. Budui da JA tu nije bilo, visoki pukovnik je sa svojom divizijom nastavio pokret prema Dravi i Austriji. Sam Markovi, dakako, nije ih mogao zaustaviti. Nastavio je put za Dravogra u tab 69. njemakog korpusa. Konano, i sam Lohr je odustao od kapitulacije pred pobjedonosnom vojskom jugoslavenskog narodnooslobodilakog pokreta, To e dio njegovih snaga uvaliti u nova krvoprolia na Poljani, a on e u neuspjenom bijegu zatraiti zatitu kod Anglo-Amerikanaca. No, za vojsku Jugoistoka sve je bilo kasno. I za samog Lohra. Dva puta je pregovarao o kapitulaciji, a kad je poslije bijega iz Topolice - po trei put iziao pred predstavnike nae armije, ovoga puta uz suglasnost saveznike komande u Austriji, s njim vie nitko nije htio pregovarati. Ratni zloinac, bjegunac iz prvog zarobljenikog punkta u Topolici, razoruan je i odveden u zarobljeniki logor, a nepune dvije godine kasnije i pred vojni sud, koji mu je sudio za ratne zloine. Da su se 9. maja pred Nijemcima i kvislinzima, u tajerskoj i Korukoj, zatekle krupnije snage JA, vjerojatno je da Lhrove jedinice ne bi onako nasumce nasrtale prema anglo-amerikim trupama koje su tek pristizale u jugozapadnu Austriju. No, jedinice 3. armije JA, usmjerene Titovom zapovijeu preko Maribora na Graz, tek se 11. maja poinju organizirano rasporeivati prema pravcima izvlaenja neprijateljskih vojski iz J ugoslavije. Prvi klju-

ni punkt bio je u Dravogradu, drugi u Pliberku, a trei u Velik ovcu. Na svim tim pravcima, za sve vrijeme od 9. do 15. maja, djelovale su vrlo agilne jedinice 4. operativne zone Slovenije, ali one su bile razvuene na prevelikom prostoru i zbog toga nemone da se orujem uspjeno suprotstave desecima hiljada neprijateljskih vojnika. Prva vea jedinica koja se isprijeila pred neprijateljem u Dravogradu bila je ojaana 51. divizija 3. armije. Ona je stigla na vrijeme da zaustavi glavninu Pavelieve vojske, a sam se Paveli u posljednjem trenutku izvukao, prije nego to je zatvoren obru na Dravi zapadno od Maribora. Jedan od autora ove knjige, onda komesar 51. divizije, imao je dunost i ast da na dravskom frontu vodi i zakljui povijesne pregovore o neumitnoj kapitulaciji ostatka neprijateljskih snaga Jugoistoka, crnogorskih etnika i kompletne preostale vojske onih za koje je CK KPH 1941. godine ustvrdio da su trulo meso na zdravom hrvatskom tijelu - vojske pavelievske NDH. Kasnije e u ustakim tekstovima biti dokazivano da je NDH pala bez borbe, poraena u pliberskim pregovorima. Desetak godina po svretku rata, u Hrvatskoj reviji1 Eugen Kvaternik Dido, sin vojskovoe Slavka, proglasivaa NDH 10. aprila 1941, glavni ef Pavelieve policije (UNS) i glavni organizator masovnih pokolja i konclogora smrti u NDH, pisao je da NDH apatom pade . . . bez zadnje odlune bitke. U histerinoj apologiji rodoljubivog ustatva, Dido Kvaternik u svom se napisu gorko ali rra svog poglavnika Antu Pavelia, to Nezavisnu dravu Hrvatsku - taj mrtvaki brod koji je od prvog dana postojanja uporno tonuo u mutne vode zloina nije na vrijeme izvukao iz oluje drugog svjetskog rata, kao da je Paveli mogao, da je i htio, ita odluiti bez volje Nijemaca. Poslije katastrofe Nijemaca kod Staljingrada, ili poslije pada Italije, pa ak i poslije iskrcavanja zapadnih saveznika u Normandiji, mogla se, po idi Kvaterniku, otkazati Nijemcima poslunost. Paveliu gorko zamjera to je i nakon pada Berlina ostao na strani Wehrrnachta. Trebalo je spasiti NDH, makar i bez Pavelia, Kvaternik u emigraciji nee da shvati, ili u svoju la eli uvjeriti Zapad, da je ustaki brod po logici nastanka morao ploviti kursom to su ga nalagali njemaki nacistiki interesi. Osim toga, oruane snage narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije bile su toliko jake, da Pavelievu kvislinku dravu nita nije moglo spasiti od propasti. Slino Hitleru, koji je razmiljao i planirao da se povue u Austriju, da u Alpama stvori vrsti odbrambeni bedem i tu saeka prieljkivani sukob Istoka i Zapada, tako se i Ante Paveli nadao rascjepu u antihitlerovskoj koa1

Publikacija koju su ustaki emigranti izdavali u Argentini.

liciji, Pomiljao je da svoje elitne jedinice povue u Liku i da osloncem na Velebit i Kapelu, u zaleu Jadrana i Italije, organizira obranu od nastupajue Jugoslavenske armije. Tu bi ustae, nadao se, mogle saekati planirani sukob izmeu zapadne civilizacije i istonog barbarizma i ukljuiti se u sveti rat protiv crvene najezde. Prijelaz iz njemakog u anglo-ameriki antikomunistiki lager podrazumijevao je, meu ostalim, i smjenu na vrhu najovisnije Nezavisne drave. Ustaki vrhovi su, uoi konanog sloma, planirali da vlast predaju ili dru Vlatku Maeku ili pak zagrebakom nadbiskupu Alojziju Stepincu: pomiljali su da bi svaki od ove dvojice mogao biti most za voenje uspjenih pregovora Anglo-Amerikancima i za obnovu NDH, sad pod drugim patronatom. Ustae su se nadali da bi, podrani anglo-amerikim orujem, mogli ak sprijeiti i ulazak Jugpslavenske armije u Zagreb. U tom cilju Paveli se nije libio da hvata veze i s komandantom izdajnike etnike vojske Draom Mihailoviem. Po njegovu rezoniranju, Draa bi ga, preko svojih prijateljskih veza na Zapadu, posebno onih oko Fotia u SAD i kralja Petra II u Londonu, mogao dovesti u kontakt s nekim uticajnim politiarima Zapada i tako ih zainteresirati za sudbinu NDH. Sklon suradnji sa svakim tko je bio protiv nove Jugoslavije, Draa Mihailovi, svjestan da mu predstoji totalni krah, razmjenjivao je u martu i aprilu 1945. godine emisare s Paveliem i Stepincem, predlaui ujedinjavanje zajednikih napora u borbi protiv narodnooslobodilakog pokreta. Slovenski kvislinzi, biskup Roman i general Rupnik, kao i Mihailovi, predlau Pavcliu stvaranje antikomunistikog fronta Srba, Hrvata i Slovenaca, u koji bi se ukljuili Maek i razni drugi antikomunistiki raspoloeni politiari koji imaju neke veze s izbjeglikom vladom u Londonu ili bilo s kakvim uglednikom Zapada. U toj groznici posljednjeg pokuaja spasavanja nespasivog, Paveli alje svoga ministra dra Vjekoslava Vrania posebnim avionom u savezniku komandu u Italiji. No, pregovora s Vraniem zapravo nije ni bilo; u Alexanderovom tabu nitko nije drao do poglavnika izdaje. Paveliev memorandum je kao razloge za pregpvore, kao razloge da ga Zapad zatiti, navodio znaajne podatke, na primjer: da je NDH lanica Meunarodne potanske unije i Meunarodnog crvenog kria, da je turski ambasador u Londonu rodom iz Bosne i da su Dalmatinci i Primorci iskusni pomorci (kao da je i za to zasluna NDH!), ili to, da su svojim trupama naredili da ne pucaju na anglo-ameriku vojsku... Groteskna su tvrenja u tome memorandumu da ustae nisu nikoga napadali, da su vodili nacionalni obrambeni rat, da su bili bez zavojevakih ambicija, da iz humanih obzira trae zatitu, a ne spominju bestijalnost svoga poketa koji je zloin uspostavio kao sistem, ne spominju da su poubijali stotine hiljade nevinih ljudi, da su bezduno klali i

djecu, i ene, i starce. No, nije Paveli toliko naivan pa da se uvjerava kako zapadnim saveznicima nisu poznati monstruozni zloini njegovih ustaa, nego je raunao, i ne bez razloga, na raskol u antihitlerovskoj koaliciji. On s takvom raunicom moli za milost i nudi svoje usluge, tvrdei da bi uz najmanju pomo izvana mogli uspjeno unititi neprijatelja. Naivno, jer kao da saveznicima nije poznato da to oni nisu uspjeli uiniti ni za sve vrijeme rata, uz obimnu podrku monih nacistikih armija, to su na poetku agresije predstavljale najjau ratnu mainu koju je do tada svijet vidio. Kad je predsmrtna ura ve poela otkucavati, a vjerovanje u njemako tajno oruje, pa onda i u sukob medu saveznicima antihitlerovske koalicije iililo, Paveli je svoje privrenike uvjeravao da e ih ipak zapadni saveznici uzeti pod zatitu, tvrdio je da ve ima njihovu vizu, da nee biti baeni u logore, da e kao politiki emigranti dobiti kod njih azil i status slobodnih ljudi Dodue, Paveli je to tada lagao, ali e se kasnije potvrditi da je govorio istinu. Ustaki general Ante Mokov, zapovjednik Pavelieve garde, PTS-a. Poglavnikova tjelesnog sdruga, poslije e rata, u zarobljenitvu, izjaviti kako je razgovarajui s poglavnikom u aprilu 1945, shvatio da mu je voda bila dola do grla. I zaigrao je samo na kartu izbjeglica. Treba povui to vie ljudi iz Hrvatske, doi pred Anglo-Amerikance sa stotinjak tisua vojnika i civila. I rei: oni su svi za mene, i tada Anglo-Amerikanci moraju raunati s njegovom osobom. To je bila igra. U to vrijeme Trea armija JA, pod komandom generala Koste Nada, ve je bila zauzele Viroviticu i nastavila nastupanje Podravinom prema Koprivnici i Bjelovaru. Prva armija JA, pod komandom generala Peka Dapevia, izbila je na rijeku Ilovu, vanjsku liniju odbrane Zagreba. Druga armija JA, pod komandom generala Koe Popovia, prelazila je Unu i nezadrivo nadirala prema Karlovcu. etvrta armija JA, pod komandom Petra Drapina, hitala je prema Trstu. Ostaci onoga to se zvalo NDH bili su stegnuti samrtnim zagrljajem. Tada je Paveli donio konanu odluku o bijegu. U 2 sata u noi 27. aprila 1945. pozvao je u vilu Rebar grupu najodgovornijih i najodanijih ustakih oficira, izloio im vojnu situaciju i predoio potrebu povlaenja iz Zagreba zajedno s Nijemcima. Paveli je nervozno odgaao odlazak sve do 5. maja. Toga je dana telefonirao predsjedniku vlade dru Nikoli Mandiu, davi mu znak za polazak. Mandi e kasnije rei da je sav ustreplao, sluajui glas svoga poglavnika:

Polazimo sutra. Recite ostalima. Saopite takoer svim ministarstvima i svim funkcionerima dravne uprave. Dokumenta neka se spale. Naravno, nije se trebalo mnogo objanjavati, budui da se o tome i ranije razgovaralo i odluivalo to valja raditi kada kola nezadrivo pojure nizbrdo, u provaliju poraza. I tako je na dati znak voe poela utrka s vremenom. Za mnoge okorjele ratne zloince, a toga su oni bili itekako svjesni, bila je to trka izmeu ivota i smrti. Za bjeanje na Zapad trebalo je pridobiti - to nimalo nije bilo teko - i vou HSS-a dra Vlatka Maeka, kako bi se pred javnou zapadnih zemalja moglo prikazati da su i neustae primorani bjeati ispred boljevike opasnosti. Osvjedoeni antikomunist ustaama je presudno pomogao u uspostavljanju NDH, pozivajui stanovnitvo da slua i surauje s kvislinkom ustakom vlau. Njegova dobro naoruana partijska vojska, Seljaka i Graanska zatita, odigrala je vanu ulogu u razoruanju bive jugoslavenske vojske u aprilskom ratu, u organiziranju dezerterstva, irenju demoralizacije i kapitulanstva: bila je to prva oruana snaga NDH. Maekova politika pomogla je Paveliu u organiziranju domobranstva. Bilo je jasno da e Vlatko Maek ustaama pomoi i 1945, prikazujui ih Zapadu kao nacionalne borce koji se povlae pred komunizmom. Odluivi da se povlai prema Austriji, Paveli se nije povlaio sa svojom vojskom. Nije ak saekao ni pokret kolone svoje garde i ostalih koji su bili odreeni da ga u emigraciji tite. Svoju vojsku i desetke tisua nenaoruanih graana i seljaka, koji su uglavnom prisilno svrstani u izbjegliku kolonu, ostavio je na cjedilu prepustivi sav taj jad i bijedu sudbini ratnog vihora. U vrijeme ulaska jedinica JA u Zagreb, Paveli je jo bio u zemlji. Oprezan, nije jako urio, nego je provjeravao tko se nalazi ispred njegove kolone, gdje su slovenski partizani, gdje anglo-amerike trupe, a gdje jedinice Crvene armije. Kad se neto bolje informirao o stanju na teritoriji kroz koju je namjeravao proi, 8. maja oko 11 sati krenuo je iz Novih Dvora kod Zapreia preko Ptuja, Maribora i St. Andreje do Spilfelda. U strahu da ne padne u sovjetsko zarobljenitvo, Paveli je napustio svoju kolonu koja ga je do tada titila, ostavio je i automobil, pa sa sinom Velimirom i ustakim funkcionerima Lisakom, Rebemakom, Kirinom i Dolores Braeanovi nastavio bijeg kroz umu. Nakon 14 dana takva bjeanja bespuima Tauernskih Alpi, uspio se doepati amerike zone i smjestiti blizu Hinterseea u lovaki dvorac Leingreit, koji je ranije zakupio, a ve u jesen 1944. tamo je poslao suprugu sa dvije keri i 15 kamiona opljakane robe.

Maek drugom marrutom bjei u Pariz. Paveli mu je za pratnju dao oficira svoje garde i 1.000 zlatnika opljakanih 6. maja iz Dravne banke NDH, to su kasnije u istrazi potvrdili mnogi uhvaeni visoki ustaki funkeioneri, Vojska je krenula iza njih. S vojskom se povlai i veliki broj civila. Mnogi su ve ranije dovedeni u Zagreb iz svih krajeva NDH, zavisno od nastupanja Jugoslavenske armije. Naputajui gradove, ustae su primoravali sve mladie da idu s njima. Bilo je vie sluajeva, u Karlovcu i Zagrebu, da su tako u ustaku izbjegliku kolonu ukljueni i neki skojevci, koji e se prikljuiti naim jedinicama tek poslije 15. maja. Vojni kamioni, topovi, limuzine, seljaka kola, negdje ak i djeja kolica, napravili su pravi kaos, tako da se na zaguenoj cesti prema Crnomercu nije znalo ni tko pije ni tko plaa. Ustae su planski poveavali izbjeglike kolone. eljeli su prikupiti to vie civilnog svijeta, kako bi se Anglo-Amerikancima prikazali kao pokret uz koji je narod, spreman da se za njih rtvuje, odluan da s ustaama napusti i pradjedovsko ognjite. Po povlaenju iz Zagreba, ve u Hrvatskom zagorju, najvei dio tog stanovnitva poeo je izostajao iza vojnih kolona. Poslije prvih veih okraja na Sutli i u Sloveniji, kolone civila, stale su se osipati jo jae. Povlaei se obroncima Zagrebake gore, ustae su inile posljednje zloine nad hrvatskim ivljem. U selima udaljenim samo nekoliko kilometara od Zagreba, u Markuevcu, Daevcu, Baunu, Graanima i estinama ubili su 75 nedunih seljaka, koji se nisu htjeli s obiteljima ukljuiti u njihove izbjeglike kolone. Brzi prodor 4. armije na lijevom krilu povezanog fonta jugoslavenskog ratita, onemoguio je njemako-kvislinkim trupama da na tom sektoru iziu u okupacionu zonu anglo-amerikih armija. Budui da je izlaz na zapad zatvoren, jo nedotuene njemake i kvislinke snage u Jugoslaviji gomilaju se sjeverno od Save; komunikacijama od Ljubljane, Zidanog Mosta i Zagreba na sjever pokuavaju se izvui u dolinu Drave u tajerskoj i Korukoj, gdje oekuju prihvat od zapadnosaveznikih trupa. Meutim, to e sprijeiti brzi prodori dijelova 3. i 4. armije JA, koje e do 15, maja zatvoriti sve prilaze do anglo-amerike zone. U tabu 3. armije J A, u dane njemake kaputulacije, 9. i 10. maja, smatralo se da pred njenim jednicama stoje samo manje neprijateljske snage u povlaenju. Zbog toga su na borbenoj liniji zadrane samo dvije divizije 3. armije. esnaesta divizija bila je angairana na okruavaju, zarobljavanju i razoruanju 21. njemakog korpusa, a 17. je gonila ustako-domobransku kolonu junim padinama Pohorja. Dvije vojvoanske divizije, 36. i 51, i 12. slavonska divizija, po starom planu vrhovne komande, dobile su zadatak da za-

posjednu mali pojas u junom dijelu Austrije, du jugosiavensko-austrijske granice, od Graza do Celovca, izmeu sovjetskih i anglo-amerikih armija. Zapadni saveznici odbili su da jugoslavenskoj armiji, iako je drala jedan od etiri evropska fronta, dodijele okupacionu zonu u Korukoj, koju je naa via-, da traila 2. aprila 1945. Kad je ve poeo pokret divizija 3, armije na sjever od Maribora i kad je 40. slavonska divizija dobila zadatak da od 51. divizije preuzme garnizonsku slubu u Mariboru, saznalo se da se zapadno od rasporeda 3. armije, izmeu Celja i Dravograda, sporo pomie vrhovna komanda Jugoistoka s ostacima svojih grupa armija E i F s kompletnom ustako-domobranskom vojskom. Tada je tab 51. divizije odluio da odustane od ve zapoetog pohoda prema Grazu: bilo je neophodno da to prije, sa to vie snaga, zaposjedne Dravograd da tu zatvori prijelaze preko Drave u Austriju. Mariborski eljezniari sve su poduzeli da uz pomo 51. divizije za nekoliko sati osposobe promet prugom Maribor-Dravograd. Zahvaljujui zalaganju eljezniara, tab 51. divizije uspio je da svoje dvije brigade, 7. i 8, odmah prebaci vlakom u rajon Dravograda, tako da su tamo ipak pravodobno zaposjednuti dravski prijelazi povezivanjem dijelova 6. brigade 36. divizije, 1. brigade 14. slovenske divizije i novofomirane Prekomurske brigade s glavninom 51. divizije. tab 3. jugoslavenske armije, na bazi dobijenih novih podataka, ubrzo poslije toga odobrava i pohvaljuje ovaj korak i samoinicijativu taba 51. divizije, te na sektor Dravograda ubrzano alje nova pojaanja. U to vrijeme desno krilo 3. armije bilo je povezano s crvenoarmijsklm jedinicama 3. ukrajinskog fronta. Izmeu nas i crvenoarmijaca nastupala je, pod sovjetskom komandom, 1. bugarska armije, koja se iz Austrije spustila u granini prostor kod Dravograda prije 51. divizije. Tako se dogodilo da je na tom sektoru neprijatelj prvi kontakt uspostavio s Bugarirria. ak su otpoeli pregovore o prelasku ustake vojske u Austriji i o predaji oruja Bugarima. ini se da je u pregovorima sudjelovao i bugarski general Sterju Atanasov. Do dolaska 51. divizije u zonu Dravograda, ustaki emisari su i po nekoliko puta dnevno prelazili na lijevu obalu Drave radi pregovora s Bugarima, koji im nisu bili neskloni u traenju naina da se, makar i bez oruja, izvuku iz zona na udaru naih armija. Ustae e poslije rata pisati kako su im Bugari u dravogradskim pregovorima ukazali na mogunost da se izvuku iz okruenja preko slabije zaposjednutog terena, pravcem Gutanj-Poljana-PIiberk. Upozorili su ih da je krai pravac, preko Dravograda, zaposjednut jakim partizanskim snagama, Uoivi tu konfuznu situaciju, ve 12. maja u podne, tab 51. divizije je zabranio da se vode bilo kakvi pregovori bez znanja i suglasnosti komande

51. divizije. Bilo je jasno da neprijatelj tim pregovorima eli dobiti u vremenu radi pregrupiranja i koncentriranja snaga za proboj, I Bugarima su zabranjeni daljnji pregovori s ustaama: sektor Dravograda je u zoni djelovanja 51. divizije, a ne bugarskih snaga. Osim toga, neprijatelj se nalazi desetine kilometara u dubini jugoslavenske teritorije Potpuno je nepotrebno to mijeanje snaga i kompetencija, to moe samo oteati nau situaciju i pomoi neprijatelju, reeno je Bugarima. Pojedini bugarski vii oficiri, pa i sam general Sterju Atanasov Viktor, pokuali su izvrdati naredbu taba 51. divizije, pa je u tabu divizije dolo do estokog sukoba izmeu bugarskog generala i jednog od autora ove knjige. Mislili smo da e savezniki general, stari komunist, panjolski borac, suradnik u jugoslavenskom antifaistikom pokretu izuzetno uvaavanog Georgi Dimitrova, bez dvojbe prihvatiti nae stavove. Ta Atanasov je s jugoslavenskim partizanima proveo gotovo punu godinu. On se s dvojicom bugarskih komunista spustio padobranom u Bosansku krajinu 19. septembra 1943. godine, doletjevi iz Moskve u na Vrhovni tab, da bi preko nae teritorije uhvatio vezu s partijskom organizacijom u Bugarskoj. Prisustvovao je drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu. U izvjetajima Moskvi najpovoljnije je ocjenjivao meunarodni znaaj narodnooslobodilakog pokreta Jugoslavije, No, iznenadio nas je odbojnim stavom u Dravogradu. Kad su ga nai oficiri na dravogradskom mostu zaustavili, upozorivi ga na naredbu taba divizije o zabrani pregovora, Atanasov je sa svojom pratnjom ipak nastavio put prema ustaama. Jedan na komandant bataljona mu je rekao da ga, kao saveznikog generala, nee orujem zaustavljati, ali upozorio je da e pucati ako i jedan neprijateljski parlamentarac krene prema bugarskim jedinicama kroz nae poloaje. Na to je Atanasov, uzbuen i ljut, poeo protestirati. O toj neugodnoj situaciji odmah sam obavijeten telefonom.1 Nae drugove na mostu zamolio sam da se prema bugarskom generalu ponaaju to korektnije, s vojnikim potovanjem, bez obzira na njegove zahtjeve, i da ga obavijeste da ga taj i taj politkomesar 51. jugoslavenske divizije, njegov poznanik iz Jajca, moli da doe u na tab to se nalazi nepun kilometar od mosta, da bismo se dogovorili o to boljoj koordinaciji. Desetak minuta kasnije na je oficir dopratio uvenog Bugarina. Primili smo ga srdano, uvjereni da smo prijatelji. Komandant divizije Sreta Savie Kolja objasnio mu je da neprijatelj, u elji da dobije u vremenu, taktizira i vodi lokalne pregovore. Zbog toga je tab divizije naredio da niko ne moe pregovarati bez naeg odobrenja. Kolja je zamolio Atanasova da objasni bugarskim oficirima, koji se nalaze na naem
1

Milan Basta

19 - Partizani za pregovarakim stolom

1941 - 1 9 4 5 .

289

sektoru, da potuju nae razloge. Ukoliko nam u moguem sukobu s neprijateljem bude potrebna pomo, mi emo im se ve drugarski obratiti... Na nae iznenaenje, general Atanasov je izjavio da su nae pripreme za borbu suvine, jer ustae e se bez borbe predati. Istina, kae, s obzirom na zakrvljenost u etvorogodinjoj borbi, oni ne ele da se predaju jugoslavenskim partizanima. Njemu su, ree, tako govorili predstavnici ustake glavne komande. Ustae pristaju da odmah poloe oruje, ukoliko im se garantira da e njihovo ljudstvo biti puteno u Austriju, da bi se tamo predalo Englezima. Sirio je ruke: zato ne pristati na to? Vidjevi naa iznenaena i namrtena lica, rekao je, s mnogo uvjerljivosti, da bi ih Bugari mogli razoruati, a da onda nastupimo mi, pa da radimo to elimo. Nismo se sloili. Uvjeravali smo Sterju Atanasova, pozivajui se na prikupljene podatke i iskustvo, da se neprijatelj ne eli predati ni njima, ni nama, ve da pregovorima taktizira kako bi dobio vremena da izvri koncentraciju i proboj kroz nae poloaje prema teritoriji zapadnih saveznika. Neprijatelj je jo bio pred 3. armijom, 40-50 kilometara u dubini jugoslavenske teritorije, pa smo ideju da bugarska armija preuzme od nas opkoljene neprijateljske snage ocijenili i nesprovodljivom i neprihvatljivom. Kolja je, koliko se sjeam, s mnogo takta uvjeravao bugarskog generala da bismo za prihvaanje takve bugarske inicijative morali traiti odobrenje od taba nae armije, odnosno naeg generaltaba. General Atanasov je odmah poslije toga, bez kolebanja, ali i bez malo uljudnosti i potovanja prema domainu, rekao da smo mi Jugoslaveni uobraeni zbog uspjeha u oslobodilakoj borbi. Primijetio je, povisujui glas, da mi prvo uzvikujemo ivio Tito, pa tek onda ivio Staljin. Patetino nas je pouavao: Svi smo mi pod komandom Crvene armije. Na istonom frontu rijeila se sudbina svijeta, pa i Jugoslavije. Sto se vi tu prsite s vaom partizanskom borbom! Bili smo naprosto frapirani ovakvom grubou. Zbunjen, uzbuen, s osjeajem povreenosti, u jednom sam dahu objanjavao da su narodi Jugoslavije pod rukovodstvom Komunistike partije Jugoslavije digli ustanak jo 1941. godine, da smo do 1944. bili bez iije pomoi, da smo priznanje Sovjetskog Saveza i zapadnih saveznika dobili svojom borbom u najteim danima rata. Spominjao sam Teheran i Jaltu, Churchila i Staljina, uvjeravajui ga da naa samostalnost nimalo ne krnji prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom ... To to bugarska armija nema te samostalnosti i to je pod komandom Treeg ukrajinskog fronta, to se nas mnogo ne tie, niti vidimo, u stvari, da je to neka greka. Bugarska je poraena zemlja, i sve do ulaska Crvene armije na njezin teritorij, septembra 1944, bila je u faistikom taboru. To to je Crvena

armija oslobodila Bugarsku, organizirala njenu armiju i pokrenula je protiv Hitlera, korisno je za bugarski narod ... Da, ali bez Crvene armije ne biste bili osloboeni ni vi, ni mi. Bez Crvene armije nema socijalizma povisio je glas bugarski general. A meni je prigovorio: Sve to si rekao, drue komesare, samo je odraz vae uobraenosti. Ustali smo. Situacija je bila napeta. Pored sveg uzdravanja, odgovorio sam mu, sada i ja grub, povienim tonom da nitko od nas ne negira najvei doprinos Crvene armije pobjedi nad faizmom, i da je jasno kao dan tko su glavni nosioci borbe. Ali ne znam kome koristi umanjivanje znaenja nae borbe. Jer Crvenoj armiji, dok je vodila borbu na ivot i smrt pred vratima Moskve, pred Lenjingradom i u StaIjingradu, nije nimalo smetalo to je Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije vezivala jake snage faistikih okupatora. Naprotiv! Te bi grupe inae bile na istonom frontu, kao to bi tamo bile i bugarske armije, da ih nisu vezale snage NOV i POJ u Srbiji i Makedoniji. I Staljin je u toj tekoj situaciji ukazivao na na primjer, pozivajui narode Evrope da slijede jugoslavenski primjer. Mi smo dali svoj doprinos velikoj oslobodilakoj borbi u najteoj situaciji, a to su mogli uiniti i drugi narodi. General je na to, blijed od srdbe, povikao kako svatko moe biti ponosan da ga oslobodi SSSR, tvrava svjetskog proletarijata i socijalizma. A onda je stiao glas: Treba, drue komesare, izbjei uobraenost od koje se ne vidi to je glavno, a to sporedno i beznaajno - i ode Sterju Atanasov, na nas ljut, ali ipak ni on, ni njegovi potinjeni s ustaama nisu vie pregovarali. Nekoliko dana osjeao sam gorinu. Nisam mogao nai neko valjano objanjenje za takav potcjenjivaki stav prema naoj borbi. Ipak, smatrao sam da je iz Atanasova govorila zavist prema svemu onome to je KPJ uinila u drugom svjetskom ratu. Tri godine kasnije napokon sam shvatio da to nije bik samo zavist jednog ambicioznog bugarskog generala Ustako-domobranska vojska, Nijemci, kozaci, etnici i drugi povlaili su se iz ireg rajona Zagreba prema Austriji u tri kolone Zagreb-Rogaka Siatina-Slovenska Bistirica-Slovenj Gradec, Zagreb-Celje-Sotanj-Slovenj Gradec-Dravograd, odnosno Crna-Meice; Zagreb-Zidani Most-Celje-iri rajon Dravograda. U trokutu Celje-Dravograd-Pliberk od 12. do 15, maja gomilale su se potuene vojske, jo spremne da ratuju, iako je rat ve bio zavren. Uoi njemake kapitulacije, kolone Pavelieve vojske ulazile su u Celje. Budui da su se tada njemake jedinice poele predavati malobrojnim i na irokom prostoru razvuenim jedinicama 4. operativne zone Slovenije, ustae su predstav-

nicima Narodnoosvobodilne fronte na pregovorima u Celju prijetile da e zapaliti itav grad, ukoliko bez borbe ne budu pusteni u Austriju. Neto ranije i Nijemci su prijetili da e minirati industrijske i druge znaajnije objekte u gradu,-'ali su, poslije pregpvora s naim predstavnicima odustali od te zloinake namjere. U gradu su tada bile samo manje snage Kozjanskog i Kamniko-zasavskog partizanskog odreda, jtdan knojevski bataljon, neto oruanih grupa Narodne zatite, novomobilizirane strae i politiki aktivisti. Ustaka komanda je bila u celjskom magistratu. Iz zapisa tadanjeg sekretara komiteta KP za Celje Martina Klaniara Nande moe se vidjeti da je dolo, po svemu izgleda 9, maja (toan datum nije naznaen), do pregovora naih predstavnika i neprijateljske komande u tom magistratu. Poto ni u Celju n u blioj okolini nije bilo naih jaih snaga, sa pregovorima se htjelo dobiti bar u vremenu. tab 4. operativne zone bio je obavijeten o situaciji pa je naredio landerovoj i Zidanekovoj brigadi 14. divizije da to prije udu u Celje. U pregpvarakoj delegaciji u celjskom magistratu sa strane JA bili su Martin Klaniar Nando, novoimenovani komandant mjesta Celje, Cveto Vidovi, pomonik politkomesara Kamniko-zasavskog partizanskog odreda, Milica Grabovec Lenka, lan partijskog rukovodstva i sekretar OF za Celje, i Jo neki drugovi iz OZN-e. Ustae je u tim pregovorima predstavljao neidentificirani pukovnik sa svojim tabom. Da bi uvjerio partizanske pregovarae da e zaista zapaliti grad, pukovnik je organizirao ustae da ispod prozora magistrata igraju i pjevaju uz zapaljene vatre. to je sve utjecalo na Klaniara i njegove drugove da ustuknu pred ustaama i da im prepuste inicijativu u pregovorima - teko je rei, no, u svakom sluaju, celjskim pregovorima ustaama je omogueno da nerazoruani nastave pokret prema jugoslavensko-austrijskoj granici Vjerojatno su nai pregovarai vjerovali da e ustaka vojska biti saekana i tuena na putu prema granici, kao to se i dogodilo. Nijemci su pokazivali mnogo vie sklonosti za odlaganje oruja nego ustae, ali su i oni u pregovorima na svim nivoima traili da budu, makar i razoruani, puteni u Austriju. Njemake jedinice su kapitulirale i po pukovskim i po divizijskim grupama, ovisno o situaciji u kojoj su se nale. Bilo je pri tome i traginih i dramatinih prilika. Mnogi wehmiachtovci naprosto nisu mogli doi k sebi. U porazu, gubili su osnovne elemente razboritosti. Stari general von Ludwiger, komandant korpusa, prihvativi uvjete kapitulacije, otiao je u tab 3. armije uplakan, a naelnik njegova taba, potpisavi dokument o bezuvjetnoj predaji, izvrio je samoubojstvo. Samoubilake hice ispalili su i neki oficiri 7. SS divizije u zoni Zidanog Mosta, gdje je iznurene kolone te divizije zaustavila 7. crnogorska brigada 3. divizije. Jednako su bile iz-

nurene jedinice nae 3. divizije, kao i esesovci, ali su borci NOR bili - pobjednici. Omladinski rukovodilac 7. crnogorske omladinske brigade, Vidoje Zarkovi, kasnije e zapisati da je brigada s mnogo rizika ula u posljednji sudar s esesovcima: Dio jedinica 7. brigade bio je usmjeren da zauzme most na rijeci Savinji i sprijei odstupnicu neprijateljskih snaga iz Radeceg i da bono blokira glavnu neprijateljsku kolonu, a dio je - preteno iz Prvog bataljona i pritapskih jedinica, na elu sa proslavljenim junakom Krcunom Maanoviem, komandantom brigade, i Petrom Vojvodiem, komandantom Prvog bataljona preao na lijevu obalu Save i ukljuio se u veliki krkljanac, probijajui se ka Zidanom Mostu. Guva je bila neopisiva. Njemake jedinice su nastojale da ouvaju kakav-takav marevski poredak, ali su komore, zbjegovi, brojni kamioni i zaprena kola to skoro onemoguavali... 1 Bataljon pod komandom Petra Vojvodia probio se u neprijateljsku kolonu i zaustavio pokret jedinice Prinz Eugen divizije. Esesovci su se zaustavili, dok je grupa ustaa i domobrana nasrnula na partizane, koji su ih estokom paljbom iz pukomitraljeza primorali da dignu ruke, ili da ih mrtve odnosi nabujala Sava. U nastojanju da se preteknu i zaustave njemake i ustake kolone, koje su se protezale u nedogled, neki dijelovi Prvog bataljona, s komandantom na elu, probili su se do Zidanog Mosta i naili na tab Sedme SS divizije 'Prinz Eugen'. Komandant bataljona Petar Vojvodi stupio je u kontakt sa njemakim generalom, komandantom divizije i od njega zatraio da se njemake jedinice predaju ... 2 Vojvodiu se pridruio i komandant brigade Krcun Maanovi. Kada su se pojavili pred Nijemcima, njemaki komandant samo to nije upotrijebio oruje. Maanovi je podigao ruku: - Delegacija - uzviknuo je Maanovi, idui prema grupi njemakih oficira. Prije svega, neophodno je da odmah naredite da se itava vaa kolona zaustavi - upao je Petar Vojvodi, prilazei najstarijem oficiru. Prvo, moramo razgovarati usprotivi se njemaki oficir. - Prvo, ovaj va kaos mora prestati! - uzviknuo je Vojvodi.3
1 Vidoje arkovi, Razoruinjt 7, SS divizije Princ Euvt/i, Zbornik Sedma crnogorska omladinska brigada ' l u d o Tomovi!, Titograd, 1980, str. 629. 2 Todor janji, Pos/ednje berbe Sedm brigade, - Sedma crnogorska omladinska brigada 'Budo Tomovi, strana 618. 3

Izjava Petra V o j y o a , Budva 1970. gpdine.

Nijemci su uspjeli da smire pritisak kolone i ona je zastala u itavoj svojoj duini.,, a1 Kada se kolona umirila, Vojvodi je priao njemakom oficiru i rekao mu smirenim glasom: Sada je neophodno da naredite svojoj jedinici da polako, disciplinirano i kako to dolikuje vojsci koja je izgubila rat, odloi oruje. Njemaki oficir poeo se snebivati. Kao i svi Volksdeutscher! iz te jedinice, znao je dobro srpskohrvatski, pa je rekao: Oprostite, ali ja tu naredbu nemam pravo izdati... To sada moe jedino komandant divizije... Neto kasnije Maanovi i Vojvodi imali su priliku pregovarati i s komandantom Prinz Eugen divizije. General Schmidthuber pozdravio je vojniki i predstavio se inom, funkcijom i imenom. Komandant Sedme brigade mu je otpozdravio: A ja sam, generale, Krcun Maanovi, iz vama dobro poznate Crne Gore. Ja sam komandant Sedme crnogorske brigade. Trea divizija? upitao je njemaki komandant i nastavio: mi se dobro poznajemo ... Mnogo puta je moja divizija vodila borbe s jedinicama 3. divizije ... Mi smo vas uvijek cijenili kao dobre ratnike ... Hvala, hvala upade Petar Vojvodi, ponaajui se kao da nimalo ne dri do rijei njemakog generala. Nadam se, takoer, da ni vi niste mogli drukije misliti o mojoj diviziji nastavi njemaki general. Zato mi je vie nego krivo to nam u ovom posljednjem trenutku niste ukazali odreenu poast koju kao vojnici zasluujemo. Zato nije dola itava Trea divizija da joj poloimo oruje? Znate li vi da je dovoljan samo jedan pokret moje ruke pa da vae grupe i vaih jedinica odavde do Radea nestane?2 Razljuen ovakvom tiradom, komandant Sedme omladinske brigade nije htio odugovlaiti, iako je vidio jaka njemaka osiguranja, koja su za tren mogla rafalima obasuti njega i Vojvodia, pa je, ipak, zakoraio jo blie njemakom generalu: Mani se toga, generale ... Tu je Trea divizija ,. .3 Tu smo i m i . . . Vaa vrhovna komanda potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju i vi ste duni odmah poloiti oruje.
Vidoje arko vic, nazn, cijelo; Todor Janji, nazn. djelo. V. arkovi, nazn. djelo. 3 Progonei neprijatelja, Trea divizija je izbila u dolinu Save, prebacila se dijelovima na njenu lijevu obalu, izmeu Brega i Zidanog Mosta i pristupila zarobljavanju neprijatelja u ovom prostoru. Sedma brigada je dijelovima zaposjela mostove na Savi i Savinji, nadvonjak Dubrave i sprijeila dalje povlaenje
1 2

 Da, znam na alost, i postupit u u skladu s obavezama moje vlade - rekao je general i pozvao komandante pukova, naredivi im da sve njihove jedinice poloe oruje i pou u ratno zarobljenitvo.. .1 Kad je poelo pedantno slaganje oruja, neki njemaki oficiri su se uzbunili, zahtijevajui da im se ostavi hladno oruje. Poeli su se pozivati na enevsku konvenciju o pravima ratnih zarobljenika. Ali brzo je stigao komesar 3. divizije Sveto Radojevi, koji je razljuen zahtjevom njemakih oficira viknuo: Kako vi imate obraza da se pozivate na meunarodne kovencije, koje ste tako drastino i bezono gazili? A vaa tvrdnja o pravu da po osnovu enevske konvencije zadrite pitolje, obina je la. Poslije toga svima su oduzeti pitolji, a oni zajedno sa svojim vojnicima, upueni u logore ... 2 Neto kasnije, probijajui se kroz njemaku kolonu, stigao je u Radee i general Buri i poveo razgovor s komandantom njemake divizije. Pozivajui se na odredbe enevske konvecije o zarobljenicima, njemaki general je traio da se omogui njegovim jedinicama prelaz u Austriju i da se oficirima ne oduzima oruje. General Buri nije prihvatio takav zahtjev, ve je uporno i odluno traio da njemake jedinice bezuslovno i bez ikakvog odlaganja prekinu vatru i odloe oruje.. .3 Glavnina 7. SS divizije je u Zidanom Mostu odloila oruje, postupajui po nareenju svog komandanta Augusta Schrnidthubera, ali jedan dio zloinaca napustio je kolonu i prikljuio se onima koji su se probijali prema Austriji. Na svim pravcima povlaenja povremeno je dolazilo do pukaranja, no s poetka veih borbi nije bilo. Sve dok se nije saznalo da je Lohr pobjegao iz Topolice, njemaki su komandanti posluno prihvaali pregovore i odlagali oruje. Tako je jedna manja slovenska jedinica u Sotanju razoruala itavu njemaku diviziju i u Mozirju pukovsku grupu od oko 3.000 vojnika. Na izlazu iz Celja predalo se oko 2.000 Nijemaca... Predavali su se i neki kvislinzi. Od 10. do 12. maja predalo se oko 2.000 ustako-domobranskih vojnika i 1.000 rupnikovaca. Na cesti izmeu Polzcle i Celja zarobljeno je oko 300 etnika. A 12. maja poele su borbe, estoke naroito na graninom prelazu u Borovlju, gdje je Braieva brigada izgubila vie od 80, a Koruki partizan-

neprijateljskih dijelova prema Celju, a ostale njene jedinice su razoruavale neprijatelja, prikupljale i sreivale plijen, obezbjeivale zarobljeniki logor . . . (Radovan Vukanovi, R amt uz rame rproslavljenim brigadama, Sedma omladinska brigada "Budo Tomovi ', Titograd, 1980, strana 628). ' V. arkovi, nazn. djelo.
2 3

Isto. T, janji, isto.

ski odred 37 boraca. Od 12. do 14. maja 17. istono-bosanska divizija 3. armije imala je u borbama s ustaama na putu kod Zg. Dolia, Hude Luknje i Turjaka 82 poginula i 186 ranjenih. Iz stroja 3. jugoslavenske armije u zavrnim borbama od 9, do 15. maja bilo je izbaeno 570 boraca, od toga su 142 poginula. U zoru 13. maja poele su estoke borbe za dravogradske mostove, na koje je napadala 8. Pavelieva divizija. Rajon Dravograda branile su snage 51. divizije, 6. brigada 36. divizije i dijelovi Tomieve i Prekomurske brigade. Sva vatra naih artiljerijskih oruja i pretenog broja mitraljeza u Dravogradu bila je koncentrirana oko mostova. Svi okolni dominanti visovi bili su zaposjednuti. Barana vatra i rune bombe ule su se dugo toga dopodneva. Napad na Dravograd i pokuaj da ovlada dravogradskim mostovima, preko kojih bi se ustaka vojska doepala austrijske teritorije i pobjegla u naruje Englezima, nije uspio. Tada komandanti neprijateljske grupe pribjegavaju lukavstvu i alju parlamentarce, pozivajui se na celjski dogovor s predstavnicima Osvobodilne fronte. Ocijenili smo da im je to taktika da bi dobili u vremenu za prikupljanje i razvoj za napad svojih pristiglih jedinica radi prodora preko granice na duem i teem pravcu: Prevalje-Pliberk. Gori im tlo pod nogama. Za petama im je sedam naih divizija: 3,4. i 10, divizija 2. armije, 5. i 11. divizija 1. armije i 16. i 17. divizija 3. armije. Kako vrijeme odmie, sve vie snaga Jugoslavenske armije pristie na dravogradski font. Obru oko nagomilanih njemakih jedinica i ustaa sve se jae stezao. Svaki minut bio je dragocjen. Zato se ustaki komandanti prihvaaju naknadnog rizinog pregovaranja i rtvovanja, radi mogueg spasavanja glavnine kolone. U jednom protivnapadu na lijevom krilu dravogradskog fronta 13. maja zarobili smo oko 10.000 neprijateljskih vojnika, uglavnom domobrana. Oko 14 asova 13. maja, kad je odbijen jedan od ustakih napada na dravogradske mostove, javio nam je s poloaja obavjetajni oficir 51. divizije Vasa Veskovi, da ustae ponovno trae pregovore i da novu grupu parlamentaraca predvodi neki kapetan (satnik) Miljkovi. Veskovi je stekao dojam da je rije o viem oficiru. Neto kasnije, prije nego to je grupa stigla u tab divizije, javljeno nam je da je jedan oficir iz Miljkovicve pregovarake grupe iskoristio priliku i naima otkrio da je satnik Miljkovi u stvari ustaki pukovnik Franjo Sudar, komandant jedne od Pavelievih divizija. Teko je bilo odmah povjerovati da se jedan od najveih ratnih zloinaca odluio s nama pregovarati. uo sam za nj dok je u prvom periodu narodnooslobodilakog rata sa svojom bojnom ario i palio po Lici. Trea lika proleterska brigada (bio sam joj komesar od osnutka, septembra 1942, do proljea 1944.) imala je bezbroj okraja sa Sudarovom bojnom. A sad, zar za-

ista dolazi da pregovaramo? Telefonom je nareeno da se spomenuti satnik to prije dovede u tab divizije, Uskoro je stigao s Veskovicem. Na je tab bio smjeten na katu jedne postarije kue na periferiji Dravograda, Veskovi je obavijestio da je doveo navodnog Miljkovia: - Potpuno je naoruan. Ako je to Sudar, kao to izgleda, trebamo biti oprezni... Otkoio sam revolver i zadrao otkopanu futrolu. Bio sam spreman za razgovor, pa i preko pitolja, ako ustreba. - Ja u s kurirom ostati pred vratima - dodao je Veskovi. - Ako bude potrebno, dovoljno je da se samo javi i ja u upasti... Neto kasnije, k meni je uveden ugojen, omalen, crn ovjek etrdesetih godina, gustih crnih brkova, bujne crne kose, svjee obrijan. Upadljivo krupne oi bile su neznatno izbuljene i hladne. Da nisam mislio na zloinca i da nije bilo hladnog sjaja u njegovim tamnim oima, mogao me se dojmiti kao lijep mukarac. Doekao sam ga kao parlamentarca, stojei, i ponudio mu stolicu, kad je stao mirno poslije blagog naklona. Primijetio sam da je za pojasom imao pitolj browning sa 14 metaka i 2 male njemake oficirske bombe. Pamtim to, jer sam i sam imao isti tip pitolja i bombu iste vrste. Govorio je s mnogo autoriteta u glasu: - Doao sam da pod odreenim okolnostima ponudim predaju... tako ne govori obian kapetan koji prenosi tue poruke. Normalno bi morao rei u ije ime kao parlamentarac dolazi i ta predlae onaj koji ga alje. Pokuao sam ga zbuniti - Zato to niste uinili juer, kad smo vam uputili ultimatum? Nego to inite sad kad ste doivjeli jo jedan neuspjeh... U meuvremenu je u sobu uao komandant 51. divizije, pukovnik Sreta Savi Kolja. Kad sam ga predstavio, ustaki parlamentarac je ustao i lako se naklonio. Savi mu je srdito rekao da je drugi svjetski rat zavren, da je potpisana kapitulacija i da je najobiniji zloin to to oni nastavljaju s besmislenim otporom, - Tko e nama garantirati i u ovom sluaju vaeg traenja pregovora da nije re o nekom novom manevru da biste dobili na vremenu i izvrili pregrupiranje vaih preostalih snaga za novi napad? - prigovarao je Kolja. . Sudar se na to neraspoloeno osmjehnuo: - Znamo da je sve gotovo... Ali nije tako laka stvar da poslije etiri godine teke borbe ljudstvo odmah pristane na predaju. Uostalom, i ja i jedinice koje ovdje predstvljam hrabro smo se borili za nezavisnu Hrvatsku. Govori otvoreno, i govori drsko.

Ubrzo je komandant Kolja morao izai. Mislim, zbog telefonskog poziva s poloaja. Jo nisam bio siguran da li je preda mnom ba Sudar. Kad smo ostali sami, pomislih da ga to upitam direktno, ali sam se opredijelio za okolianje: Mi se, ini mi se, poznajemo... Ne znam, ne vjerujem - bio je zaista iznenaen. utljivo sam ga gledao, sve uvjereniji da je preda mnom Sudar. U svjeem mi je sjeanju jedan susret na bojnom polju sa Sudarovom po zvjerstvima uvenom ustakom bojnom. Bilo je to s proljea 1943. godine. Moja je brigada kod Bruana, nedaleko od Gospia, imala estoku iznenadnu susretnu borbu s tom bojnom. Po prianju zarobljenika, sam je Sudar bacao bombe predvodei ustaki juri. Ostao je u jedinici i kad je ranjen. Zamiljen, parlarnentarac je prvi prekinuo utnja' Zaista ne znam otkud bismo se mogli poznavati? Tada sam tiho, gotovo apatom rekao: Iz Like, gospodine pukovnie. Zemljaci smo. Upadljivo je poblijedio. Desno mu oko zaigra, odjednom zacrvenjeno. Iznenadio me, nije poricao da je Lianin i da je pukovnik. Samo se udio otkud ja to znam i po emu sam ga prepoznao: Ako ste Lianin, otkud ovdje? iji ste? - ovo posljednje izgovorio je u pola glasa i u urbi kao da se boji da razgovor ne krene drugim tokom. Pokuava glasu dati neku prisnost: Ako me pustite da preem na Zapad, predat u vam svoju diviziju, samo vama, kao zemljaku.,. Izgubio je prethodni mir. Shvatio sam njegovo raspoloenje. Nije jednostavno biti uveni ustaa, komandant divizije, odjednom otkriven u partizanskom tabu. Ipak, brzo je savladao nesigurnost. Poeo je, hinei samouvjerenost, priati o sebi, o tome kako je na davnanji ideoloki protivnik, stari ustaa i hrvatski nacionalist, o tome kako je imao veze i s poznatim ustakim puem u Bruanima 1932. godine, o tome kako je u ovom ratu vie puta ranjavan. Zakljuuje: Vrijeme mi je za odmor, Pustite me preko granice i vie za mene neete uti, a vojsku u vam predati. Manje bi mi se gadio da je traio milost za itavu diviziju, a ne samo za sebe. udno. A u ratu je zaista bio hrabar komandant. Od hrabrosti komandanta uvijek je u velikoj mjeri zavisila borbenost i udarna snaga jedinice kojom se komandira. Sad ga je zanimala samo osobna sudbina. Igra na zemljaku kartu: Ama, kaite mi tono odakle ste, zmljae. Od Udbine - odgovorio sam neprecizno.

 Da niste iz same Udbine? Ne, iz okoline . . . Srbin ili, moda, Hrvat? Zar je vano jesam li Hrvat ili Srbin? ja sam partizan, Jugoslaven. Ako ste Hrvat, da niste moda Lovinanin? inzistirao je Sudar. Dok utkn, on glasno razmilja: Ako ste iz Lovinca, iji biste mogli biti? Vjerojatno ste iz drugog kraja otili u partizane, jer iz Lovinca, koliko znam, nije bilo partizana koji bi imao va in i poloaj. Znai, Sudar je poznavao nae oznake inova i bio svjestan da se nalazi pred potpukovnikom i politkomesarom divizije. Otvoreno je traio i najmanju mogunost da bi se spasio. U njegovom glasu osjeao se prizvuk molbe. Onaj u poetku arogantni i drski pregovara vrlo brzo otvoreno me poeo moliti da ga, kao zemljaka, pustim preko granice, a on e mi se za to znati oduiti. Ustao sam i otro rekao: A to emo sa zloinima i krvavim terevenkama, kad si nareivao da se kolju ak i tek roena djeca? Uzdrhtao je i ruka mu, tako mi se uinilo, poe k pojasu. Pravei se da nisam primijetio njegov pokret, napravio sam jo korak-dva kroz sobu. U tom asu u sobu su, upozoreni kripom poda, s uperenim strojnicama upali Veskovi, major Ilija Romanovi, komandant 6. vojvoanske brigade i tapski kurir. Sudar je razoruan u tren oka. Franju Sudara zadrali smo u zatvoru, a ostalim pregovaraima smo rekli samo jedno: da divizija odmah odloi oruje i u stroju, razoruana, poe u logor. Bit e svi ispitani. Ratni zloinci e biti sueni. No, nisu tu kapitulirali. Nisu se probili, ali nisu ni oruje odloili. Jo su se nadali spasu. Na elo duge kolone isturena je Crna legija zloglasnog zapovjednika Bobana. Budui da nisu mogli preko dravogradskih mostova, poduzimaju pokret na zapad, dolinom Mee, u pravcu Ravne-Pliberk, ostavljajui samo dio snaga da vri pritisak i neutralizira glavninu nae divizije na sektoru Dravograda Ubrzo su uspjeli presjei dio nae jedinice rasporeene prema Poljanama i nad dolinom Mee. Naa 7. i dijelovi 8. brigade povezali su se sa tri bataljona 1. Tomieve brigade, dijelovima KNOJ-evske brigade i Prekomurske brigade organizirajui manevarsku obranu. Bile su to snage u jaini od oko tri brigade. Ali, naprijatelj je bio viestruko nadmoniji i oajniki se, po cijenu velikih rtava, probijao prema granici. Razvile su se estoke borbe. Nastao je veliki mete. Dok se na jednom mjestu borilo, na drugom se neprijatelj predavao. Pomijeali su se na pojedinim mjestima ustae, domobrani, partizani, etnici i Nijemci. Na cestama

kamioni, topovi, kola i oprema. esto se po uniformama nije mogao poznati tko je tko, ako nije bilo uoljivih znakova na kapama. Ali mnogi su bili goIoglavi. Pojedine nae desetine, pa i vodovi, upadali su iznenada u neprijateljske kolone, koje su negdje odmah razoruavane, a negdje su nai momci bili razoruani i zarobljeni. Na dravogradskom pravcu mi smo brzo iz obrane preli u protivnapad. Opu situaciju pred frontom 3. armije opisuje depea komandanta generala Koste Naa, upuena 14. maja vrhovnom komandantu Maralu Titu: Protekle noi i tokom dana u podruju Dravograda vode se borbe nesmanjenom estinom. Prije podne uspjelo je naim snagama razbiti neprijatelja i potisnuti ga s podruja Dravograda i proiriti mostobran za oko 3 km, te povratiti Poljanu i Gutanj (Ravne). Dok je jedan dio snaga 51. divizije nastavio s pritiskom na tom pravcu, dotle je drugi dio snaga te divizije hitno upuen preko I.abota da odstupajuim neprijateljskim snagama zatvori put ka Blajburgu (Pliberku) u ijem podruju su bile engleske jedinice, to je i uspjelo. 12. divizija, im je pristigla u podruje Dravograda, upuena je preko Labota za Blajburg, radi ireg opkoljavanja neprijateljske grupacije u tom prostoru sa sjevera i zapada. U prostoru t. Ilj (na Pohorju)-Mislinja-Punik, 17. divizija u estokim borbama razbila je neprijateljsku odbranu i do podne oslobodila Slovenj Gradec, a potom napredujui ka Dravogradu u toku dana izbila do Bukovske Vasi i spojila se sa 51. divizijom. U ovim borbama neprijatelj je pretrpio teke gubitke. Ubijeno preko 1.500 a zarobljeno preko 7.000 neprijateljskih vojnika. Glavnina 16. divizije jutros je kamionima upuena pravcem: Celje-LjubIjana-Kranj, da preko Jezerskog, Ajzenkapela (Zelezne Kaple), Iberna (Dobrle Vesi) obuhvati neprijateljsku grupaciju kod Blajburga sa zapada i onemogui joj probijanje ka Celovcu. U privremenim logorima za ratne zarobljenike, jedinice tree armije 14. maja imaju preko 70.000 zarobljenika. U zoni Celje, po izvjetaju komandanta 16. divizije Marka Periina Kamenjara, ostalo je jo oko 20 hiljada nerazoruanih Nijemaca. Zbog toga je ujutro 14. maja komandant 3. armije Kota Nad molio generaltab da intervenira kod 1. ili 2. armije, kako bi ta grupacija bila razoruana i izbjegnuta svaka opasnost njemakog pritiska u zaleu snaga 3. armije. Obavijeten da smo zarobili vie od 70.000 neprijateljskih oficira i vojnika, Tito u 18 asova 14. maja u depei upozorava: Preduzmite najenerginije mjere da se po svaku cijenu sprijei ubijanje ratnih zarobljenika i uhapenika od strane naih jedinica, pojedinih organa i

pojedinaca. Ukoliko postoji izmeu zarobljenika i uhapenika takvo lice koje treba da odgovara za djelo ratnih zloinaca, te predavajte na revers vojnim sudovima radi daljeg postupka. Sutradan u 9,30 iz Generaltaba JA nam je nareeno: Sve ratne zarobljenike predajte na revers sa vaim obezbjeenjima Gl. tabu Hrvatske i Slovenije. Preduzmite mjere sigurnosti radi onemoguavanja bjegstva zarobljenika. Uputstvo za dalje transportovanje i raspored zarobljenika slijedi... Za to vrijeme ustae su sumanuto nadirale prema granici. Ipak, neprijatelj nije imao daha da izdri do kraja. Samo je elo ustake kolone prodrlo nekoliko kilometara preko granice. Na naoj teritoriji ostala je glavnina nerazoruanih neprijateljskih snaga. Neprijateljski prodor stavio nas je pred novu situaciju, koja je traila nova rjeenja i pruala nove mogunosti jednima i drugima. Pokazalo se da smo mi te mogunosti umjeli iskoristiti bolje od protivnika. Vrijeme je radilo za nas, iako nismo imali mnogo vremena za razmiljanje. Uavi elom kolone oko 3-4 kilometara u dubinu austrijske teritorije, neprijatelj trenutno nije znao ta da radi. To nije bio uobiajeni proboj iz okruenja u tzv. operativni prostor radi spajanja s vlastitim snagama. Drugih njegovih snaga koje bi ga prihvatile vie nije bilo. Naprijed su nae ne ba brojne jedinice i saveznike snage. Ustaki zapovjednici, odluni da se s vojskom i desecima hiljada jadnih izbjeglica predaju saveznikim snagama, traili su putove do neke njihove komande, to im nije bilo lako, jer su posvuda oko njih bile nae, vee ili manje, jedinice. Traei mogunosti da pregovaraju s naim saveznicima, ustae su se zaustavile na granici juno od Pliberka. Sada je doao red na nas. Trebalo je da za to vrijeme pokaemo svoju aktivnost, da organiziramo napad, jer je neprijatelj stao. Stab 3. jugoslavenske armije naredio je 13. maja da se 12. proleterska slavonska brigada uputi prema Dravogradu i stavi pod komandu taba 51. divizije. U istom pravcu je iz armijske rezerve upuena i jedna brigada 40, divizije. Procijenivi situaciju, tab 51. divizije naredio je 12. i dijelovima 8. brigade da to prije otponu napad na neprijatelja na desnoj obali Drave, pri emu je neophodno uspostaviti vezu s naim odsjeenim jedinicama u dolini Mee. U noi 14. i 15. maja, kad smo izvrili novi raspored snaga na dravogradskom sektoru, komandant Kolja i ja smo se dogovorili da odmah poem u pravcu mogueg povlaenja nae 7. brigade, dijelova 8. brigade i nekih jedinica 14. divizije. elio sam uspostaviti vezu sa svim odsjeenim jedinicama 51. divizije i dijelovima 14. slovenske divizije, povezati ih i djelovati prema datoj situaciji. Osnovno je bilo da se ponovo zatvori obru i ne dopusti neprijatelju proboj.

Sreta Savi Kolja, koji je jo bio rekonvalescent, ostao je na komandnom mjestu da rukovodi svim raspoloivim jedinicama divizije, i da one koje pristiu to prije uvede u boj. Ja sam na put polazio s mnogo zebnje, mada sam se nadao da e se nae osjeen jedinice snai i, ako se ne bude nita drugo moglo uiniti, uzmai pred neprijateljem prema umovitim padinama Strojne, Urlje gore ili Savinjskih Alpa i nee dopustiti da neprijatelju padnu u ruke, mada bi se u tom sluaju moglo dogoditi da neprijatelj ode nekanjen. S mnogo nespokoja krenuo sam na put prema Pliberku, u praskozorje 15. maja, u dipu, s dvojicom kurira. Opredijelio sam se za cestu preko Labota. To je bilo malo zaobilazno, ali jedini prolaz kojim se moglo stii bez veih tekoa u rajon Pliberka, gdje su se, po mojoj procjeni, mogle nalaziti nae otcijepljene jedinice. U neizvjesnoj situaciji, bili smo oprezni. Imali smo tri automata, neto runih bombi i pitolje. Iza neke okuke gotovo smo se sudarili s jednim kamionom. Stali smo i mi i kamion, na kojem je bilo mnogo naoruanih vojnika. Nismo znali tko su, pa smo brzo poskakali iz dipa i polegli u jarak uz cestu. Isto su uinili i nepoznati vojnici. Po uzvicima brzo zakljuismo da su to saveznici, Englezi. Preko tumaa, Slovenca, koji je bio s njima, uskoro smo se objasnili, obavjetavajui ih da idemo uspostaviti vezu s naim jedinicama koje su odstupile, vjerojatno u pravcu Pliberka. Savezniki oficir, komandant te grupe, malen i demekast ovjek, ljubazno nam je objasnio da su njihove snage u toku noi pristigle na jugoslavensku granicu i da vjeruje kako do Pliberka neemo zatei neprijatelja, Oprostili smo se vrlo prijateljski. Potapao me je po ramenu, osmjehujui se. Valjda je primijetio da nisam raspoloen. Taman smo krenuli, kad on doviknm Hallo, boys mahnuo nam je rukom u kojoj je bila utura. Popili smo po gutljaj viskija. Smijao se kad sam se stresao i kada su mi nenaviknutom na estoko pie, ncsusprezivo grunule suze. Pretpostavka saveznikog oficira da neprijatelj jo nije prodro do puta kojim smo mi ili, pokazala se tonom. Vrlo brzo smo stigli na raskrsnicu Hrust, nedaleko od Pliberka. Tamo smo zatekli nau 7. brigadu, dijelove 8. i jedan bataljon 1. Tomieve brigade 14. slovenske divizije. Iza njih se vidjela zaustavljena neprijateljska kolona. Njeno elo je doprlo do Hrusta, 3 kilometra u dubinu austrijske teritorije. Saveznike snage, sa svojim prethodnicama, pristigle su u selo Hrust u zoru 15. maja. Tako se dogodilo da su se tu, kod Hrusta, na raskrsnici eljeznike pruge i ceste nale dvije pobjednike vojske i uglavnom ve razbijene trupe razliitih jugoslavenskih kvislinga.

Nae jedinice djelovale su organizirano. Poslije povlaenja zaposjele su nove poloaje ispred neprijatelja na teritoriji Austrije. Bez dovoljno hrane i municije, bez veze s komandom i glavninom divizije, danima u neprestanim borbama i borci i komandni kadar bili su krajnje iscrpljeni. Mnoge ete bile su nepotpune. Pojedine grupe odbaene u ume u prethodnim sudarima, stalno su se prikupljale. Sedma brigada jo nije znala za sudbinu svog 3. bataljona, iz kojeg je stigla samo jedna nepotpuna eta. Komandant 8. brigade Glio Opai doekao me neraspoloen. Skoio je od radosti kad sam ga obavijestio da se glavnina njegove brigade bez veih gubitaka povukla u Dravograd. Komandant 7. brigade Milan jei prethodnog je dana ranjen u nogu, ali nije napustio jedinicu. Sauvao je hladnokrvnost i preuzeo komandu nad svim jedinicama koje su se zatekle na tom sektoru. Imao je i kompletan tab, koji je djelovao homogeno. Snalaljivost Jeia i njegovog taba u tim kritinim trenucima bila je vrlo znaajna. Dok su se nae jedinice rasporeivale za borbu, odlune da neprijatelja zaustave pred Hrastom, nekoliko minuta prije mog dolaska tamo, etiri ustaka visoka oficira otila su na pregovore u tab engleskog ekspedicionog korpusa. Nai o tome nita nisu znali. Postojala je opravdana bojazan da e saveznici prihvatiti i odvesti Pavelievu vojsku, koja je nanijela nezapameno zlo naim narodima. Drugovi iz Slovenije priali su nam da su saveznike jedinice kod Zelezne Kaple naprosto otele nekoliko hiljada njemakih zarobljenika i velike koliine ratne tehnike i oruja to su prethodno zaplijenile slovenske jedinice. U Velikovcu su slovenske jedinice spremile benzinsku burad za paljenje drvenog mosta, da bi, ako nasrne u tom pravcu, onemoguili neprijatelju prelazak na lijevu obalu Drave. Meutim, grupa engleskih vojnika stalno je, s aparatima za gaenje poara, straarila uz nae borce. Na sektoru nae divizije za sada nema nikakvih nesporazuma, ali svi strepimo: to uiniti ako saveznici s tenkovima pou u susret ustaama i pokuaju ih izvui iz naega obrua? Bojali smo se da nam nee na vrijeme stii pomo i da s ovako malim snagama neemo moi potpuno sprijeiti izvlaenje neprijatelja iz zemlje, ukoliko se on brzo sredi. Pa ipak, premda smo trenutno na ovom vanom sektoru bili brojno slabiji, znali smo da smo po opem odnosu i objektivnoj situaciji nadmoniji. Osjeali smo da su svi glavni elementi situacije na naoj strani, iako ih sve nismo sasvim vrsto drali. A nismo ih sasvim sreeno ni analizirali.

Prvo: neprijatelju treba jo dosta vremena da cjelokupne snage izvue s nae teritorije. Jedna komunikacije nije mogla primiti tako veliku i izduenu kolonu vojske i izbjeglica. Drugo: nae jake snage pritiskale su neprijatelja sa zaelja i s bokova, te mu je zaista gorilo pod petama. Pored trenutnog i djelimino taktikog uspjeha, neprijatelj je u operativno-strategijskom pogledu bio u izgubljenom poloaju. Njegova borbena mo bila je u silaznoj liniji, ve na izmaku. Svuda su nae snage jae nego ovdje, na elu kolone, Ali treba se srediti i izdrati dok ne pristignu nae svjee snage. Tada emo oko neprijatelja zatvoriti vrst obru i prisiliti ga da poklekne. Na nau veliku sreu, radio-stanica 7. brigade bila je sauvana i poslije odreenog vremena osposobljena za rad. Uspostavili smo vezu sa tabom divizije, Komandant divizije Sreta Savi Kolja, obavijeten o stanju odsjeenih jedinica i o neprijatelju, odluio je da hitno poalje pojaanje naem dijelu fronta, Kolja je javio da e nam hitno, im pristigne u Dravograd, poslati odmornu 12. slavonsku proletersku i s njom vei dio nae artiljerijske brigade. General Nad je zahtijevao, rekao mi je Kolja, da do pristizanja novih snaga ni po koju cijenu ne dopustimo neprijatelju izvlaenje iz obrua. im sam stigao u Hrust, organizirali smo komandno mjesto u jednoj kuici u vrtu, uz cestu na junom ulazu u selo, pola kilometra ispred neprijateljske kolone. Rastjerali smo i pohapsili razne sumnjiva lica, za koja smo drali da su ustae i njihovi agenti, mada u civilu. Prikupljanje i sreivanje naih izmorenih i ratrkanih jedinica, organiziranje poloaja koji su mogli posluiti i za napad i za odbranu, prema situaciji, trajalo je cijelo dopodne. Namjeravali smo da poslije svih tih pripremnih radnji poaljemo ultimatum i postavimo uvjete i rokove predaje. Raunali smo da e nae jedinice najkasnije u 15 sati biti spremne za svaku vrstu intervencije ukoliko neprijatelj ne prihvati ultimatum. Jasno, pri tome sam raunao i na dolazak 12, slavonske proleterske brigade. Sve ove neskrivene pripreme imale su eljeni uinak. Kad smo ve bili pri kraju naih priprema, pred naim tabom se zaustavio dip s naim potpukovnikom i saveznikim oficirom, koji je zatraio na istom srpskohrvatskom jeziku od komandira nae strae da ga uvede kod novog partizanskog komandanta. Upravo smo utvrivali konani tekst ultimatuma. Mene je vie zanimao na potpukovnik nego britanski oficir. Bio je to prilino visok, kotunjav i vitak momak, blagih oiju, ini mi se plavih, odmjereno sporih kretnji, koje su krile dinaminu narav. Njegova pojava i stav ulijevali su mi povjerenje. Teko se i sporo izraavao na srpskohrvatskom je-

ziku Bio je to komandant 14. slovenske divizije, uveni junak t v a f l Rovai Efenka. Po prianju, znao sam da je hrabar, sposoban i snalazljK- komandant Savezniki oficir bio je Kanaanin jugoslavenskog porijekla i odlino je govorio na jezik. ini mi se da je rekao da je lan Saveznike m i s i j e p r i Glavnom tabu NOV-e Slovenije. Obavijestio nas je da savezniki komandant motomehaniziranog korpusa eli razgovarati s novim odgovornim p M t i z m skim rukovodiocem o predaji ustako-domobranske vojske i p r ^ ^ d a do _ em u njegov tab ili tab njegove divizije, koji je udaljen od n^ desetak kilometara. Tog trenutka nalazio sam se u velikoj dilemi. Ii na razgov 0r> ^ j.0j- ne_:i__iL__-t_ ::: i I ^ i . . : : mam nikakvih ovlatenja i: iji je ishod potpuno neizvjestan, ili ostati na' poloaju i ekati razvoj situacije ne utjeui na nju? je li savezniki prijedlog dobronamjeran? Moda hoe, kao i Bugari, da preuzmu n e p r i j a t e l j i vojsku? A moda se u ovom pozivu skriva namjera da me u presudnog asu uklone s komandnog mjesta? Moda ele da se to prije raisti ova neizvjesna situacija i da nam pomognu? Obuzimale su me svakojake misli i sumnje. S druge strane, nisam mogao biti siguran u uspjenost naih nedovoljnih snaga kod Hrasta, niti sam elio krvoprolie sedam dana poslije kapitulacije. Doe li do ustakog napada, bojao sam se da e se rukovodea elita ustakog vojnog i dravnog aparata izvui iz okruenja... Ne pokazujui koliko sam grozniavo razmiljao ta da radim, glumei hladnokrvnost, potpukovniku Efenki i britanskom oficira nonalantno sam rekao:
.

- No, dakle, hajdemo, da gospodin komandant korpusa

ne

eka.

Komandu nad svim jedinicama povjerio sam, dogovorno Efenkom, komandantu 7. brigade Ibri Jeiu. Njegova rana na nozi nije bila opasna, iako se tee kretao. S njim sam se dogovorio da ne alju ultimatum o predaji dok se komandant 14. divizije i ja ne vratimo, odnosno da ga poalju za 90 minuta, ako se do tada ne vratimo. Ukoliko neprijatelj ne prihvati ultimatum, treba ga napasti svim raspoloivim snagama. Saveznika korpusna komanda nalazila se u raskonom dvorcu u staroj borovoj umi nedaleko od Pliberka. Ispred dvorca, okruenog vozilima, zatekli smo dosta saveznikih oficira i vojnika. Promatrali su nas sa zanimanjem i pozdravljali prijateljski. Na ulazu nas nitko nije zadravao. U prostranom predsoblju doekao nas je jedan oficir i zamolio da trenutak priekamo saveznikog komandanta. Zaprepaten, primijetio sam u jednom uglu velikog mramornog predsoblja dva Pavelieva generala i jednog pukovnika Kasnije im se prikljuio jo jedan general.
20 - Panirani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.

305

Ovaj susret nisam oekivao. Nismo pretpostavljali da su predstavnici Pavelieve vojske ve uhvatili kontakt i nudili predaju saveznikim jedinicama. Iz zapisa jednog od pregovaraa, koji je 15. maja izbjegao zarobljavanje, ustakog pukovnika Danijela Crljena, vidi se da su kontakti s Englezima uspostavljeni 14. maja. Za oficira za vezu s Englezima bio je odreen domobranski porunik Deutsch-Macelski, koji je delegaciju Pavelieve vojske, posredstvom odreenih engleskih oficira, doveo u dvorac kod Pliberka. Isto tako me iznenadilo to je savezniki oficir za vezu, lan Saveznike vojne misije koji nas je ovamo doveo, to preutio. Ushodao sam se predsobljem krajnje zbunjen. Krv mi je iknula u glavu. Muilo me zato su saveznici preutjeli da su neprijateljski pregovarai ve u njihovom tabu? Poela me muiti misao da sam pogrijeio to sam se odazvao pozivu. Poao sam na razgovore sa saveznicima, a oekuju me pregovori s neprijateljem, i to uz asistenciju i vjerojatan pritisak saveznika. A odobrenje iz taba armije uope nisam traio. Poetak ne moe biti gori. Doi na pregovore na ovakvom nivou i u ovom kritinom trenutku, odvojiti se od poloaja bez ovlatenja vieg taba, a jo ti saveznici ne kau pravo stanje stvari - bila bi po dananjem rezoniranju zaista velika avantura. Ono su, istina, bila druga vremena, ali i za one okolnosti previe. Osjeajui se prevarenim, pomislih kako bi bilo dobro da kaem engleskom komandantu - kad doe do razgovora - da ove neprijateljske generale lino poznajem. Na taj nain stavio bih mu do znanja da e jugoslavenska i svjetska javnost saznati ako oni ostanu pod okriljem saveznika. Nekoliko minuta kasnije visoki i smireni Ivan Kovai Efenka i ja smo pozvani u kabinet saveznikog komandanta. Doekao nas je visok, suhonjav general, komandant 5. engleskog ekspedicionog korpusa, Charles F. Keightley,1 potpuno sijed, briljivo obrijan, klasinog vojnikog dranja. Rukujui se s nama prilino srdano, izjavio je da mu je naroito milo to je doao u kontakt s Titovom vojskom i njegovim viim oficirima. Rekao je da je o nama dosta sluao za vrijeme kampanje u Italiji i divio se naim naporima i herojstvima. Odgovorio sam da smo i mi pratili svaku akciju saveznikih snaga u Italiji i na dragim frontovima i da nai ljudi cijene pomo koju smo od njih dobijali u ratnom materijalu. Napomenuo sam mu da su nai borci esto imali i osobne kontakte sa saveznikim avijatiarima, koji su, vraajui se s bombardiranja iz Njemake, bili prinueni da se spuste na nau teritoriju. Mi smo
U emigrantskim publikacijama istie se da je na pregovorima bio komandant engleske motomehanizirane divizije irski general T. P. Scott, koji je, uistinu, bio komandant 38. irske pjeadijske brigade.
1

ih prihvatili i ranjene lijeili. Mnogo godina ratujemo protiv zajednikog neprijatelja, to je pridonijelo stvaranju ratnog drugarstva koje mi cijenimo. Dok su moje rijei prevodili, general je odobravajui klimao glavom. Ponudio nam je mjesto na elu dugakog stola. Meni zdesna sjeo je Ivan Kovai Efenka, a slijeva komandant 5. engleskog motomehaniziranog korpusa general Keightlev, ije su trupe zaposjele sjevernu Koruku. Kraj prozora je stajalo pet ili est oficira Keightleyeva taba. Malo dalje .od stola, iza generala, sjeo je britanski oficir koji nas je doveo. On je u ovim razgovorima bio prevodilac. Prije prelaska na razgovore, s uoljivim nezadovoljstvom sam napomenuo da sam iznenaen to vidim da su ovdje primljeni meni osobno dobro poznati Pavelievi generali, a da o tome prethodno nismo bili obavijeteni. General je odmah odgovorio da su oni doli da se predaju i da nas je zbog toga pozvao da se kao saveznici dogovorimo. - Pred vama se nalazi 300.000 neprijateljskih vojnika poe general Govorio je mirno, nameui nam se svojom superiornom ulogom posrednika. Reeno mi je da se ta vojska, iz razumljivih razloga, ne eli predati vama i da e, ne uspiju li ovi pregovori, u borbenom naletu otvoriti put u Austriju. Meutim, rat je zavren i nema nikakvog smisla dalje prolijevati krv. Oni se ele predati nama, a budui da smo saveznici, mi emo kasnije stvar lako rijeiti. Reagirao sam, nenaviknut na ovakve razgovore, prilino brzo i nervozno, objanjavajui da ustako-domobranske jedinice nemaju vie od 30.000 ljudi. Tada sam stvarno vjerovao da ih nema vie. Meutim, tek kasnije se ispostavilo da je u toj posljednjoj grupaciji bilo oko, 100.000 Pavelievih vojnika, ne raunajui etnike, ni one koje smo ranije zarobili, kao ni civilne izbjeglice. Dodao sam, sada ve mirnijim tonom, da na protivnik, zato to mu je to u interesu, uveliava broj svojih vojnika i prisilno tjera u emigraciju nevine civile. Na neprijatelj nije vie sposoban da se bori, jer je desetkovan, demoraliziran i pritisnut sa svih strana naim jedinicama. Naglaavao sam, podravan pribranim stavom Efenke, da saveznici ovo pitanje moraju tretirati kao isto jugoslavensko. Mi imamo i snage i volje da situaciju sami rijeimo onako kako dunost, ast i pravinost nalau. Naa je elja, ako ve ne mogu da nam pomognu, da nam bar u tom pogledu ne ine smetnje. General se osmjehnuo, iskazujui mi simpatije, ali je u isti mah ponovio kako je teko uvjeriti vojnike da treba ginuti kad je rat ve zavren. I, kae, emu uope da itko gine, kad je to nepotrebno! - Ne, naprotiv - opet sam se uzbudio: - Sve dok ovaj neprijatelj ne preda oruje, mi emo se boriti i ako treba ginuti. U pitanju je neprijatelj koji je etiri godine, uz pomo okupatora, ario i palio u naoj zemlji. Zato su nai

borci spremni da se s njima bore do konanog rjeenja, bez obzira na to koliko e sukob trajati. Uostalom, po istoj logici, samo s mnogo vie razloga, moe se postaviti pitanje tko e uvjeriti veinu demoraliziranih i malaksalnih neprijateljskih vojnika, koji se danonono povlae iz svoje zemlje i naputaju svoja ognjita, da se i dalje, bez ikakvih izgleda na uspjeh, bore za raun Pavelia i njegovih komandanata, koji bjee od odgovornosti za uinjene ratne zloine. Instinktivno sam osjetio da je general u nedoumici i zato sam nastavio govoriti o vojnikom ponosu, s kojim se takoe mora raunati, jer je rije o tome da neprijatelja treba da na predaju prisili ona snaga koja ga je i pobijedila. Obina vojnika solidarnost nalae da tu pobjedu ne moe uzeti nitko, ak ni ratni saveznici, iz ruku onih koji su je izvojevali. Glavnina neprijateljskih snaga nalazi se jo na teritoriji Jugoslavije, bez velikih izgleda da se prebaci preko granice. Osim toga, rat je zavren i svaki dalji otpor je neregularan. Oni su voenjem borbe poslije 9. maja ve prekrili meunarodnu konvenciju i moemo se prema njima ponaati kao prema odmetnicima. Imam izriito nareenje - rekao sam na kraju, a Efenka je nijemo klimnuo glavom - da neprijateljsku vojsku, ukoliko prekine s otporom, preuzmem po svim ratnim pravima. U protivnom, treba da je, snagama koje mi stoje na raspolaganju, prisilim na kapitulaciju. Kao vojnik, duan sam da to nareenje potujem i sve uinim da bih ga izvrio, bez obzira na svekolike okolnosti. A ovamo sam doao da se to najbolje i to bezbolnije rijei. Osjetio sam da me stari engleski vojnik, general, im sam spomenuo da kao vojnik moram izvriti nareenje, vidjevi nau rijeenost, gleda s novom panjom. Poslije krae utnje, general me je upitao o roku kad bi trebala poeti kapitulacija. Odgovorio sam da to treba uiniti najkasnije jedan sat poslije mog povratka na poloaje. Tada je bilo blizu 14 sati. Engleski komandant izrazio je sumnju u mogunost izvoenja tako brze predaje velike mase neprijateljskih vojnika i tehnike. Predloio je da se itava stvar odgodi za sutra ujutro. Preko noi bi se ipak mogle obaviti nekakve pripreme, tako da bi predaje tekla organizirano. Treba popisati oruje, ljude, odvojiti civile... Brzo sam objasnio da ovdje nije rije o tome da se u roku od jednog sata izvri primopredaja cjelokupne vojske i materijala po spisku, nego da u roku od jednog sata od zavrenih pregovora, odnosno vraanja pregovaraa na poloaje, pone kapitulacija. Vano je da predaja pone u najkraem moguem roku, a ona moe poslije toga trajati, ako treba, i nekoliko dana. Okrenem se komandantu 14. divizije, koji je i ovaj put samo potvrdno klimnuo

glavom. Inae, Efenka nije progovorio ni jednu rije, oigledno se slagao s mojim izlaganjima. Inzistirajui na tome da se vremenski termin kapitulacije produi, general je dobacio, uz uzdran smijeak, da jugoslavenski komandant za jedan sat ne moe obavijestiti ni svoje jedinice o roku kapitulacije i izdati sve potrebne upute. Na tu njegovu primjedbu odgovorio sam istim tonom, da imamo na raspolaganju ameriki dip, a u tabu engleske telefone preko kojih emo izvijestiti jedinice o vremenu kapitulacije najkasnije za 10 do 15 minuta. Svoje zadatke u vezi s primopredajom neprijateljskog ljudstva, tehnike i sprovoenja zarobljenika nae jedinice znaju. Ve smo ih pripremili. Uostalom, pobijeenog i razoruanog neprijatelja nije teko voditi, tee je s njim ratovati.,. Zaas je stvoreno dobro raspoloenje. Cuo sam ja za partizansku dovitljivost i spremnost ree sijedi general ali bih ipak htio da o svim tim uvjetima ponovo razgovaram s predstavnicima neprijateljske vojske. Ponovo odlaganje definitivne odluke djelovalo je na Efenku i mene dosta neugodno. Obuzelo me dvostruko osjeanje. S jedne strane, bio sam zadovoljan svojim istupanjem. Ispalo je mnogo bolje nego to sam mogao zamisliti. I Efenka je zadovoljan: odluno smo iznijeli nae stavove i zahtjeve, a ipak nismo zatvorili vrata za razgovore i eventualnu savezniku suradnju. Ipak, pitao sam se to sada saveznici imaju ponovo razgovarati s neprijateljskim pregovaraima. Oito je da je savezniki general bio dobro obavijeten 0 rasporedu i broju naih i neprijateljskih jedinica. Stekao sam dojam da je on ustaama dao i neka obeanja, jer zato bi inae stalno zastupao stavove koji su se razlikovali od naih. I sad, kad se suoio s naom odlunou, osjetio se nesigurnim. Trebalo je, oito, neto mijenjati u prvobitnim stavovima. Moda je svoj vii tab obavijestio o dogaaju, pa na osnovi naeg razgovora trai novu odluku pretpostavljenih. Zato, valjda, ponovo i poziva endehake generale da s njima jo jednom nasamu razgovara, da i on dobije u vremenu. U svakom sluaju, njegove namjere su nejasne . . . S Efenkom i sa mnom u drugu je sobu poao i jedan vii savezniki oficir. Sjedili smo i ekali da nas pozovu da nastavimo razgovore. Na novi pratilac stavio nam je na znanje da ne zna ni hrvat skosrpski ni slovenski jezik. 1 tako, dok smo ekali na nastavak razgovora, najvie nas je muio dojam da je savezniki general uzeo ulogu arbitra. On ve drugi put pregovara s neprijateljskim delegatima, a nas ne obavjetava o tome to oni trae, kakve podatke i uvjete iznose. Pored toga, nije nam dao ni naslutiti o emu e, bez nas, ponovo razgovarati s neprijateljem.

Opet sam osjetio kajanje to sam samoinicijativno pristao na ove razgovore, Neizvjesna situacija s pregovorima, nepoznavanje stanja na naim poloajima dok sam bio odsutan, sve to me je uinilo toliko nervoznim da mi se onih desetak minuta ekanja uinilo kao vjenost. Stalno sam etao po sobi, gledao kroz prozor i poneto od svoje sumnje tiho saopavao Efenki. Na kraju smo, muei se, pola na francuskom, pola na njemakom, objasnili naem pratiocu da dugo ekamo i zamolili ga da generalu kae kako treba ubrzati razgovore, jer emo inae otii. On je iziao i brzo se vratio. Nismo ga nita razumjeli. Trenutak kasnije traili smo od njega da komandantu prenese nau odluku: ako nas za pet minuta ne pozove na konane razgovore, odmah odlazimo. Dok smo ekali, Efenka je gledao kroz prozor. Naglo me pozva, gotovo klike stotinjak metara ispred dvorca, ubrzanim marom, prolazile su neke nae jedinice s artiljerijom. Nije mi bilo teko prepoznati da je to kolona 12, proleterske slavonske brigade, koju je s artiljerijom iz Dravograda uputio komandant 51. divizije Kolja Savi. Stigli su u rekordnom vremenu, u pravi as. Pravi proleteri! To su nai, to su nai - povikao sam punim glasom. Bio sam uzbuen. Zagrlio sam Efenku. On je bio pomalo zbunjen mojim izljevom radosti, Pripitao me kakve su to jedinice, otkud tu.., Tek sam sad shvatio da on i ne zna da nam iz Dravograda Kota i Kolja alju obeanu pomo... Uto su nas pozvali k saveznikom komandantu. Pavelieve generale prethodno je otpustio, da se ne bismo sreli, prije naeg, saveznikog dogovora: Prije nego to ponovo uu neprijateljski predstavnici, mi saveznici sjest emo zajedno s jedne strane stola ree general i pokaza rukom. Trebalo je to prije okonati ovu predstavu. Uostalom, nae nove snage su pristigle. Vrijeme je radilo u nau korist i jutronji su se uvjeti izmijenili. Ako od pregpvora ne bude koristi, nee biti ni tete, samo ih treba brzo okonati, najvie za 2030 minuta, i onda se hitno vratiti na poloaj. Englez nam nita nije rekao o svom razgovoru s ustaama, oito odluan nama prepustiti da u pregovorima s,ami naemo, ili bar potraimo, pravo rjeenje. Sjeli smo za nau stranu stola, a onda je naredio da u sobu, po trei put od jutros, uu ustae. Ovaj put, dakle, bili su suoeni i s dvojicom partizanskih oficira. U sobu su sad ula samo dva njihova pregovaraa, general i pukovnik. Druga dvojica nisu se pojavljivala, vjerojatno su ostala u predsoblju. Duboko su se poklonili, ostavi dugo u stavu mirno. Dosta je vremena trebalo da sjednu.

Gledao sam ih ispod oka. Zbunjeni su. Za jednog od ovih, koji je prvi sjeo, mislio sam da je naelnik generaltaba oruanih snaga NDH, Tomislav Serti, inae moj zemljak, Lianin iz Udbine. Po ustakim izvorima, na pregovorima je bio ef delegacije ustaki zapovjednik Ivo Hereni (poznati ustaki emigrant i krvnik), drugi je bio ustaki pukovnik, poznati propagandist i tuma ideologije klanja Danijel Crljen. Tada sam i za njega mislio da je jedan od Pavelievih generala i komandanata Ispred vrata, u predsoblju, kraj pregovora su po Crljenovom svjedoenju ekali generali Vjekoslav Servatzy i Vladimir Metiko. Dvojica pregovaraa, Hereni i Crljen, nisu dovedeni u zarobljeniki logor. Obojica su nali naina da se iskradu iz obrua, Vodu ustake delegacije na pregovorima u pliberkom dvorcu ja sam zapamtio kao ovjeka plave kose, srednjeg rasta. Bio je prilino ugojen, ali ne debeo, dosta ouvan. Uinilo mi se da nema vie od 45 godine. Moda je bio neto mlai. S obzirom na priliku u kojoj se naao, djelovao je glasom i gestama dosta staloeno, odmjereno, i kasnije me zaudilo kad su oni koji su ga dobro znali tvrdili da je dosta tup. Drugi pregovara bio je crn, bujne kose, prilino sijed, iako se ne bi reklo da je bio stariji od glavnog pregovaraa. Visok, kotunjav, krajnje nervozan, uzbueno je guvao kapu. Nisam potpuno sredio svoje prve utiske, kada savezniki komandant korpusa, bez ikakvog uvoda, saopi da rije daje jugoslavenskom komandantu. Pogledao sam Efenku malo zbunjeno, jer se nisam pripremio za ovakvu vrstu pregovora. Sve se odvijalo neoekivano brzo. Efenka me ohrabri pogledom pametnih oiju. Sreom, odmah sam se sjetio uvjeta za predaju, koje smo pisali u tabu gotovo svakog dana od 7. maja. Poslije kratke utnje, poeo sam prilino odsjeno i glasno diktirati uvjete kapitulacije. Uostalom, sada smo, dolaskom naih novih snaga, postali uveliko gospodari situacije. Tekst uvjeta kapitulacije, to sam ih tada diktirao, svodio se uglavnom na sljedee - Ostaci vae ustako-domobranske vojske nalaze se u bezizlaznoj situaciji. Opkoljeni ste sa svih strana jakim snagama Jugoslavenske armije. Mislim da ste obavijeteni da su etiri armije oslobodilakih snaga Jugoslavije, svaka jaine od po sto hiljada ljudi, sa svih strana stegle obru oko vas. Tono smo obavijeteni preko zarobljenika da ne raspolaete ozbiljnim i organiziranim borbenim snagama sposobnim za proboj. Vrijeme je radilo u nau korist. Sad vas moemo prisiliti na bezuvjetnu predaju ili unititi. Na ovaj su sektor u ovom momentu pristigle i stalno e dalje pristizati nae svjee snage. U vaem je interesu i u interesu spasavanja izbjeglog naroda, kojeg ste prisilno poveli u emigraciju, da pristanete na kapitulaciju bez otpora. Ovlaten sam da u ime 51. divizije i 3, armije Jugoslavenske armije traim vau bezuvjetnu ka-

pitulaciju. Rok za predaju je sat po vaem povratku u jedinicu, tj. najdalje do 16 sati. Znak za predaju je dizanje bijele zastave. Sama predaja trajat e dok ne preuzmemo cjelokupno ljudstvo, oruje i tehniku. O stanovitim detaljima dogovorit emo se na licu mjesta, a sad vam jo elim rei da emo izbjeglo stanovnitvo vratiti kuama, dok emo vojsku, u sluaju da pristanete na bezuvjetnu kapitulaciju, sprovesti u zarobljenike logore. Ovlaten sam kazati da e se u tom sluaju prema pripadnicima vae armije, bez obzira to ratujete i sedam dana poslije kapitulacije potpisane 9. maja, postupati po meunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima. Svim oficirima i vojnicima bit e ostavljena najnunija oprema, generali mogu do daljnjeg zadrati svoje posilne, automobile i osobno naoruanje. Ukoliko ne prihvatite ove uvjete, smatrat emo da nastavljate ratne operacije i poslije slubenog obustavljanja rata, pa vas vie nee tititi meunarodno pravo o ratnim zarobljenicima. U tom sluaju tretirat emo vas kao odmetnike iju e likvidaciju pomoi i nai saveznici. Poto sam glasno i energino iznio uvjete kapitulacije, ustaki je general progovorio tihim glasom, pomirljivo: - Gospodine komesare - znao je, naravno oznake u naoj vojsci, dok me je engleski general stalno nazivao komandantom vae je izlaganje s vaeg stanovita pravilno, ali mi ne moemo primiti rok predaje. Prvo, mi u roku od jednog sata ne moemo objasniti cjelokupnoj vojsci vae uvjete predaje. Osim toga, kod nas ima velik broj ljudi koje nije tako lako uvjeriti u potrebu kapitulacije. Pojedine grupe, uprkos naem nareenju, mogu dati otpor. Vi zbog toga moete smatrati da mi kao cjelina nismo prihvatili uvjete kapitulacije. Prekinuo sam ga rijeima da emo, ako prihvate kapitulaciju u cjelini, svaki izolirani otpor pojedinih grupa kao takav i tretirati. Dok je ustaki general govorio, u prostoriju je dva puta ulazio jedan visoki savezniki oficir i neto tiho referirao engleskom komandantu. Kako je general sjedio blizu, dopirale su mnoge rijei do mene, ali ih ja, na alost, nisam razumio. Osjetio sam samo da se govori neto o nama partizanima i Jugoslaviji. Primijetio sam da general s velikim zanimanjem slua svog sugovornika i neto tiho zapitkuje. Pretpostavljam da ga je ovaj obavjetavao o pristizanju naih pojaanja. Meutim, neoekivano, onaj drugi pregovara, ustaki pukovnik Crljen, ustade, naglo prekide razgovor i poe uzbueno govoriti, obraajui se engleskom komandantu, da mu historija nikada nee oprostiti ako dopusti da 300.000 Hrvata padne u ruke boljevika, u ruke neprijatelja koji e ih unititi itd.

Ustao sam, procijenivi da je svega ovoga dosta. Obratio sam se u itavoj toj galami tumau da saopi kako je vrijeme da idemo, jer smo se i inae dugo zadrali. Svi su ustali. Ustaki pukovnik jo je govorio, u istom stilu, o historijskoj odgovornosti, galamio, molio, preklinjao, kad se engleski general, prilino nervozan, obratio meni: Gospodine komandante, moji tenkovi su vam na raspolaganju. Uspio sam prikriti silno iznenaenje ovim za me neoekivanim, otro izraenim i jasnim stavom kojim se savezniki engleski general definitivno stavljao na nau stranu. Pomiljao sam da je ovakva njegova otrina bila neka vrsta reakcije na ustaka preklinjanja i neukusno pozivanje na historiju. To pozivanje na kob hrvatskog naroda, kao da Hrvati nisu partizani, i prizivanje na sud povijesti, zvualo je utoliko grotesknije to je bio u pitanju ustaki pukovnik. Bio sam uvjeren da su engleskom komandantu bili bar donekle poznati ustaki zloini nad nedunim stanovnitvom. Zbog toga je, vjerojatno, reagirao onako odluno. Ali u isto vrijeme morao je biti obavijeten o dolasku naih novih snaga. U svakom sluaju, drukiji stav ili eventualna intervencija saveznikih snaga u korist ustaa, u prisutnosti naih jakih snaga, predstavljala bi samo avanturu, za ije posljedice teko da bi ikoji komandant preuzeo na sebe odgovornost. Takve odluke su ipak u domenu politike. Iz tih je razloga engleski general na kraju odustao od ranije izraene namjere da preuzme Pavelievu vojsku. A vjerojatno se konzultirao i sa svojim viim tabom. Njemu je, sigurno, bilo najvanije da to prije napustimo Austriju i vratimo se u Jugoslaviju, pa makar i sa svim zarobljenim ostacima Pavelieve vojske. Nije im ilo u raun da se u njihovoj demarkacionoj zoni u Korukoj nalaze nae jake snage. Poslije ovoga, oba ustaka oficira su utke, oborenih glava, pola prema izlazu. Ve gotovo na vratima, glavni ustaki pregovara, ratni zloinac Ivo Hereni, jedan od sedam Pavelievih rasova, okrenu se i zamoli me da sravnimo satove, jer je njihov iao prema njemakom vremenu jedan sat naprijed. inilo se da jedva eka da se sve ovo zavri. Zahvalio sam komandantu saveznikog 5. korpusa na suradnji i zamolio ga da mi kae svoje ime, kako bih obavijestio svoju viu komandu o saveznikoj suradnji. On je takoe zapisao moje ime. Ponovo smo razmijenili nekoliko rijei o naem ratnom saveznitvu i srdano se oprostili. O toku pregovora i predaji veoma je interesantan zapis lana pregovarake delegacije ustakog pukovnika Danijela Crljena.1
1

Iz ustake emigrantske Hrvatske revije br. 24, 1966.

 . . . Kako je Basta uzeo rije, tako ju je u ime partizanske delegacije zadrao do kraja. Slovenac je tek jednom zgodom neto beznaajno primijetio. Tuma cijelo vrijeme prevodi u pola glasa engleskom generalu, koji slua utei. General Hereni uzima rije, obraajui se Englezu: 'Nema ni govora o tome da bi se predaja mogla izvriti u toku od jednog sata. Kroz to vrijeme ne moe se ni obavijestiti sve jedinice. Deseci tisua ljudi napunili su dolinu gdje smo se ustavili, i pruaju se u koloni cestom sve do Dravograda i dalje. Mi traimo da nam se dadu 24 sata vremena.' Ideja je bila jasna. Treba prividno prihvatiti princip predaje, da se dobiju koncesije u vremenu i tako omogui bijeg onima koji se na to odlue. Basta, koji vjerojatno sluti o emu se radi, odbija kategoriki: 'Mi ne pristajemo na nikakvo produenje roka. Upozoravam vas, ukoliko ne pristanete na nae uvjete, nae e jedinice zapoeti opim napadom kroz petnaest minuta.' To znai da bi napadaj poeo prije nego se uope vratimo k naima da ih obavijestimo. Osjeam da nam je stavljen no pod grlo. Hereni se opet obrati tumau: 'Objasnite, molim, gospodinu generalu, da su uvjeti gospode nemogui, te da se na toj bazi ne da razgovarati. Nije tono da smo mi samo prethodnica, ve se s nama nalazi nepregledno mnotvo vojske i graanskih osoba. Mi bismo eljeli da gospodin general poalje engleske promatrae, da se uvjere o tome iji su podaci toniji.' Ne dolazi u obzir. General se ne eli uplitati u stvari koje se tiu samo njegovih saveznika. Meutim, uviajui nemogunost partizanskog ulitimaturna, general se ipak odluuje na posredovanje. Tuma prevodi, obraajui se Basti: 'Gospodin general predlae da se rok predaje produi na dva sata.' Basta odreza: 'Ne smatram potrebnim to produenje. Cak je i jedan sat previe' Zatim nastavi, obraajui se Hereniu: 'Vi zapovijedate organiziranom vojskom i sigurno imate svog zamjenika, kojemu treba samo poruiti nalog za predaju. Vi se sami ne morate uope vraati k vaim jedinicama, nego poaljite oficira za vezu, a vi ostanite odmah ovdje s nama.' Da li smo ve u klopci, iz koje nas nee vie pustiti? Nastojao sam se pokazati mirnim i ravnodunim, da bi moje rijei bile uvjerljivije 'Odluke takvog znaaja ne mogu se dojaviti preko posrednika. Osobna prisutnost zapovjednika neophodno je potrebna, da bi mogao takvim svojim

autoritetom djelovati na podreene, jer je prirodno da reakcija na vae uvjete bude raznolika.' ekali smo napeto odgovor. Basta, meutim, nije ustrajao na tome da mi moramo odmah ostati. Njemu je sigurno bilo svejedno da li nas ima nekoliko sati prije ili poslije. General Hereni izlazi s novim argumentima, traei vie vremena. Basta je uporan. 'Nemojte, gospodo, suvino zatezati razgovor. Vi neete imati nikakvih potekoa za izvrenje predaje, jer mi znamo vrlo dobro da je vaa vojska sita borbe i da jedva eka da poloi oruje.' Engleski general takoer gubi strpljenje. Saopuje nam preko tumaa da englesko oruje stoji na raspolaganju partizanima i da su nam engleski tenkovi ve zatvorili put, imajui na dometu svoje vatre nae logorite. Tuma se zatim okrenu partizanima: 'Gospodin general pita da li naim saveznicima treba jo pomoi u oruju?' Basta uzvraa ljubazno i oholo: 'Zahvaljujemo gospodinu generalu na ponudi, ali mislim da za sada nee biti potrebna daljnja pomo. Ukoliko ustreba, mi emo se gospodinu generalu naknadno obratiti.' U tenji da se pod svaku cijenu postigne barem engleska kontrola sudbine nae vojske, general Hereni zatrai da Englezi poalju komisiju, koja bi imala posredovati kod razoruanja i biti jamac zakonitog postupka prema zarobljenicima. Englez se obrati partizanima: 'Da li nai saveznici ele da poaljemo komisiju, koja bi im bila pri ruci kod izvrenja predaje?' Basta glatko odbije: 'Hvala lijepa. Ne ini nam se potrebno.' General Hereni na to replicira: 'Ali mi ipak traimo da engleska komisija bude prisutna.' Englez odsjee suho: 'Vi nemate to traiti. To je stvar samo naih saveznika, ukoliko ele nau prisutnost.' Sva su nam vrata silovito zalupljena u lice. Izlaza nema. Jo jednom uzimamo rije, da barem neku koncesiju iupamo u dramatinoj borbi za vrijeme: 'Ako ve nema odstupanja od vaeg roka, drim da taj sat ultimatuma ne moe prije poeti tei nego se mi vratimo naoj koloni, za to nam je potrebno 20 minuta vonje.'

Bio sam uvjeren da e i to biti bez daljnjega odbijeno. Zaudio sam se, kad su na tu jedinu koncesiju pristali. Basta pogleda na sat: 'Dobro. Rok ultimatuma poet e tei od 20 minuta. Mi smo gotovi.' Svi smo naglo ustali, pozdravili smo vojniki i bez rijei pourili k vratima. General Metiko i Servatzy proitali su nam istinu sa zemljanih lica. 'Imamo rok od jednog sata za predaju partizanima. Englezi peru ruke od svega. Idemo urno natrag.' Blijedi, bez rijei, odemo kolima. U dvoritu prodemo kraj nekih partizana i partizanki. Gledaju nas ravnoduno, kao da ih se ne tiemo... Efenka i ja smo iz dvorca otili prije ustaa. Uz put smo stigli kolonu 12. slavonske proleterske brigade i artiljerijske jedinice. Ne elu brigade bili su komandant brigade Duan Ostoji Osman i Rade Kneevi Tihi, zamjenik komandanta 12. slavonske divizije. Ispriao sam im ukratko rezultate pregovora, obavijestio ih o stanju kod neprijatelja i naim poloajima do odlaska na pregovore. Objasnio sam njihov zadatak u vezi prihvaanja i sprovoenja zarobljenika. Naroito im je naglaeno da pripreme borce na strogo vojniko dranje i disciplinu. Moraju izdati izriito nareenje j objasniti borcima da ne smije biti nikakvih greaka u odnosu prema zarobljenicima. Jer tko zna to bi se moglo dogoditi ako ne obavimo prethodne pripreme, s obzirom da e u koloni biti okorjelih ustakih zlikovaca. Meu naim borcima ima mnogo onih kojima su ustae unitile itave obitelji. Stoga borcima treba objasniti da e naa vlast ispitati stupanj krivice svakog zarobljenika i da e oni koji su okrvavili ruke nevinom krvlju odgovarati pred narodnim sudom i biti zaslueno kanjeni. Upozorio sam ih da budu oprezni te da ne dopuste da neprijatelj iz kolone bjei. Ako bi se, eventualno, netko od lokalnih saveznikih komandanata, ne znajui za odluke donesene na pregovorima u komandi saveznikog korpusa, pokuao mijeati i intervenirati, treba ga prethodno obavijestiti o rezultatima zajednikih pregovora. One koji bi pokuali ometati na rad - valja upozoriti da se o zakljucima pregovora o kapitulaciji neprijatelja mogu informirati u svom viem tabu. U svakom sluaju, od naeg nareenja, koje se zasniva na odlukama zajednikih pregovora, ne smije se nikako odstupiti. Sve u svemu, oekivao nas je teak zadatak: sprovesti natrag u Jugoslaviju masu zarobljenika, i to pod ovakvim okolnostima. Znao sam da se sporazumi mogu katkad i prekriti, to nam nedavna iskustva jasno pokazuju. Sve dok se neprijateljska soldateska ne razorua i dok, takva, ne bude kontroli-

rana na naoj teritoriji, ne moemo biti sigurni u eljeni ishod pregovora, i povoljan rasplet itave ove zamrene situacije. U naem tabu je vladala prilina nervoza zbog toga to smo se Efenka i ja dugo zadrali. Ve je davno bilo prolo dogovoreno vrijeme za slanje naeg ultimatuma za predaju neprijatelja. Ali nisam estito ni sjeo, ni upola ispriao rezultate pregovora, kad najavie da neki novi Pavelievi generali trae da budu primljeni kod glavnog komandanta. Bila su opet etvorica. Pristupivi stolu za kojim je sjedila grupa naih oficira, stali su mirno i slono, kao po komandi, vojniki pozdravili. Najstariji od njih, general-pukovnik Slavko Stancer, komandant kopnene vojske NDH, suh, visok iica, bez jedne ruke, ree da trai engleskog ili nekog drugog komandanta s kojim bi htjeli razgovarati o predaji. Izjavio je da se njihova delegacija jo nije vratila s pregovora. Stancer je, vjerojatno, zakljuio da su njegove kolege pregovarai ostali kod saveznika, ostavljajui vojsku na cjedilu, pa je, na svoju ruku, odluio pregovarati sam. Rekoh im da smo ovdje mi najstarija komanda Jugoslavenske armije, i da se jedino nama mogu predati. Prije desetak minuta doao sam s pregovora voenih s predstavnicima njihove vojske i zapadnih saveznika, gdje je rijeeno da se ustako-dornobranske jedinice imaju predati ovoj komandi i jedinicama koje se nalaze pred njima. Iznio sam ukratko ve spomenute uvjete kapitulacije, naglasivi da generalima ostavljamo osobno naoruanje, osobni prtljag, automobile i posilne. Na kraju mi iznenada sinu misao da neto kaem o sudbini pobijeenih: - S vama e se postupati po meunarodnom pravu. Hoe li biti formirana mjeovita komisija u kojoj bi bili predstavnici naih saveznika radi ispitivanja vae odgovornosti i krivice? Ne mogu vam nita sigurno rei. Mi smo regularna armija i drat emo se svih pravila enevske konvencije i odluka Ujedinjenih naroda. Meu neprijateljskim generalima nasta ivost kad je reeno da u znak predaje treba istaknuti bijele zastave. Jedan od njih, mislim da je bio general Ivan Tomaevi, primijeti da nemaju bijelih zastava, na to jedan na oficir dobaci: - Istaknite gae i koulje, to valjda imate. - Ako je sve tako kao to kaete, i ako je to dogovoreno s naim predstavnicima, naredit u predaju - tiho je mrmljao general Stancer. - Ali ja sam vojnik i elio bih da dobijem nareenje od svog pretpostavljenog. Ukoliko to nareenje uskoro ne dobijem, budui da nema druge alternative, inicijativno u djelovati u duhu vaih uvjeta.

Predoeno mu je da ih svako odugovlaenje moe skupo stajati. Obratio sam im se bez okolianja: - Vjerojatno je vaa vrhovna komanda ve izdala, ili e u najskorije vrijeme izdati nareenje u duhu zakljuaka spomenutih pregovora. Ali, bez obzira na to kakva ete nareenja i direktive dobiti i da li e oni uope biti izdani, nareujem vam u ime Jugoslavenske armije da u roku od jednog sata prestane svaki pokuaj davanja otpora, da predate oruje i disciplinirano izvravate naa nareenja. Ukoliko nas ne posluate, gorko ete se kajati. Pristigle su nae nove jedinice, a druge dolaze. Ustreba li, na pokornost emo vas prisiliti snagom oruja, a vi onda preuzmite odgovornost za sudbinu i rtve svojih ljudi i civilnog stanovnitva. Mislim da biste morali znati da ete, ako doe do takve ili sline situacije, neobino oteati tretman vaih ljudi, koji e ipak, ako preive, pasti u zarobljenitvo. Pruanje otpora i poslije zavretka svjetskog rata moe se okvalificirati samo kao odmetnitvo. Mi vam pruamo posljednju ansu, pa ete, ukoliko doe do organizirane kapitulacije i izvrenja naeg zahtjeva, bitno olakati vau sadanju i buduu situaciju. Slavko Stancer je poslije ovoga stao mirno, pozdravio, odgovorio da prihvaa uvjete i zatraio da ga otpustim. Njemu i drugim generalima omoguili smo da se vrate svojim trupama. Iako smo oekivali da posao oko predaje ni sada nee ii glatko, s obzirom na golem broj osvjedoenih ratnih zloinaca, petnaestak minuta po Stancerovom odlasku javljeno je s poloaja da su bijele zastave, kao adori, prekrile polje i okolne breuljke, u nedogled svuda gdje se nalazi neprijatelj. Sve je ilo vrtoglavom brzinom. Neprijateljski vojnici kao da su se utrkivali tko e se prije predati. Zarobljenika razoruana kolona obruila se poput lavine na cestu ispred naeg komandnog mjesta. Od Stancera i desetak generala i pukovnika, koji su uskoro doli kao zarobljenici u na tab, saznali smo da se predalo preko 100,000 njihovih vojnika i oficira. I dosta civila. S obzirom na posljednje bitke i stalno osipanje, ni oni sami nisu znali toan broj. Tako je 15. maja 1945. godine, izmeu 16 i 16,30 sati, prestao organizirani otpor neprijatelja, ime je zavren drugi svjetski rat na teritoriji Jugoslavije. Neprijateljski generali, pukovnici i svi vii oficiri prikupljali su se pored naeg taba. Meu prvima se javio Stancer s ostalom trojicom generala, koji su s njim prije nepunih pola sata bili u naem tabu. Predvee oko 18 sati, tu se sakupilo dvadesetak viih ustakih oficira i generala... U jednom kamionu u Maribor smo poslali generale Slavka Stancera, Ivana Tomaevia, Vjekoslava Servatzyja, Artura Gustovia, Tomislava Ser-

tia, Antuna Nardelija, Vladimira Metikoa, Mirka Grcgoria, Slavka kolibera, Bogdana Majetia, Franju Dolakog, Mirka Vukovia i dvadesetak pukovnika i visokih ustakih funkeionera. Prije nego su beskrajne kolone zarobljenika postrojene i upuene prema Mariboru, uvee 15, maja, dok sam promatrao na ve osvijetljenom trgu golemu masu zarobljenika koji su ispunili itav prostor izmeu kua, tiskajui se, gusto zbijeni ispred naeg taba, na raskrsnici putova, kao da ne znaju kamo treba krenuti, iz razmiljanja me tre glas kurira: - Drue komesare, ova ena je donijela neko pismo, trai da je primi. Za kurirom se pojavi naoita crnooka djevojka u urednoj crnoj akoj kecelji, blijeda i uplaena. Uinilo mi se da nije imala vie od 19 godina. Obrati mi se na francuskom jeziku i prui pismo. Pogledao sam je malo zbunjen, jer je pismo bilo na naem jeziku, irilicom, napisano tintom na kockastom trgovakom papiru, adresirano na saveznikog komandanta u Korukoj: Jugoslovenska vojska u Otadbini iz Crne Gore, Boke i Starog Rasa obraa se saveznikom komandantu sa molbom da nas prihvati i prui politiki azil do naeg ponovnog povratka u Otadbinu. Nama se u borbi protiv okupatora nametnula i borba protiv komunista. Jedva ekamo da doe dan kada emo zajedno s naim saveznicima nastaviti borbu protiv komunistikih bandi. Potpisi su bili neitki, ali je bilo jasno napisano da su potpisani rukovodioci Jugoslovcnske vojske u Otadbini, Nisam mogao a da se glasno ne nasmijem. - Znai, tu su i etnici. Doli ste ba kamo treba. Kada je iznenadna goa ula materinski jezik i shvatila da tu nema nikakvog saveznikog komandanta Koruke, jo vidljivije poblijedi i, kao ispaljena iz puke, izleti iz vrtne kuice te se izgubi u kaotinom meteu ustakodomobranske zarobljenike gomile. Nestala je kao da je propala u zemlju. Dok su je kuriri i straari pokuavali pronai muvajui se lijevo i desno, najednom se iz neposredne blizine javi jedan omanji stari, izjavivi da on predstavlja one koji su djevojku poslali na pregovore. Iza njega pojavio se i jedan dosta mlai ovisok ovjek. - Ne treba je traiti, mi smo je poslali. Mi smo kompetentni predstavnici Jugoslovenske vojske u Otadbini i elimo s vama razgovarati o predaji nae vojske, jer vidimo da je tu komanda kojoj se i ostali predaju ree ia. Stajali su preda mnom u tabu u vrtnoj kuici i u rukama drali kape. Stariji ovjek bio je sijed, elav i mrav, izmuen, u zguvanom civilnom odijelu. Uinilo mi se, sudei po izgledu, da ima oko 70 godina.

Drugi pregovara bio je pedesetih godina, naoit, krupan ovjek, guste crne kose, crnih odnjegovanih brkova, uredan i izbrijan, u vojnikim akirama i civilnom kaputu. Stajao je uspravno i u me je piljio ne trepui. Dok je ia govorio, ovaj se nije mijeao i s oitim je potovanjem sluao razgovor izmeu mene i starca, za koga trenutak kasnije saznadoh da je visoki etniki funkcionar. Koliko vas ima? upitah. Sedam-osam hiljada - odgovori ia.1 A odakle ste? Najvie iz Crne Gore. Ima nas neto iz Hercegovine i Bosne skrueno odgovori etniki voa. Gdje je ta vojska? Tu smo, kilometar-dva udaljeni, izdvojeni od ustake kolone, jer nas posljednjih nekoliko dana napadaju. Ubili su nam nekolicinu ljudi kada su se malo odvojili od nae kolone - odgovori starac. Ko vam je komandant? Vi ste, ini se, obojica civili? Na komandant je bio vojvoda Pavle Durii nastavi ia. Poginuo je od ustake ruke, jer ga izdade onaj pogan Sekula Drljevi, uo sam za Sekulu Drljevia, crnogorskog separatista, da se stavio u slubu talijanskog faistikog okupatora, ali nisam znao da se Sekula Drljevi poslije prvih pobjeda ustanka u Crnoj Gori sklonio pod skute Ante Pavelia. Nisam imao pojma da je Sekula na prevare prihvatio Duriia kad se ovaj odvojio od Drae Mihailovia u Bosni i da ga je predao ustaama u Bosanskoj Gradiki i da je u Jasenovcu Durii ubijen s veim brojem etnikih
1 Toni podaci o broju zarobljenih Durisievih etnika kod Dravograda nisu se mogli nai. Postoje odreeni prethodni podaci i kasnije procjene. Lino sam 16. maja 1945. proao pored cijele zarobljene etnike kolone koja je marirala preko Prevalja-Gutanja k Dravograda Sa mnom su u dipu sjedili etniki rukovodioci: major Vukevi, Joji i Jergovi. Zarobljenika kolona se otegla desetak kilometara. Po mojoj procjeni i izjavama prisutnih etnikih glavara, moglo ih je u koloni biti oko 6.000, ukljuujui u taj broj i nekoliko stotina do jedne hiljade izbjcglih civila. Prema nekim ranijim podacima, po dolasku u Istonu Bosnu sredinom februara 1945. bilo je oko 10.000 Duriievih etnika. uriiu su se pridruili i ostali bosanski etnici. Ustaki generaltab u svom izvjetaju oc! 4. aprila 1945. (Dodatak izvjeu br. 94) govori o broju etnika: Crnogorski nacionalisti (10.000 - 12.000 ljudi) stigli su u svom pokretu prema zapadu do Lijeva P o l j a . . . U jednom drugom izvjeu govori se da se poetkom aprila u jednoj grupi predalo iz 5. i 8. crnogorske divizije 35.000 etnika, tla se 1.300 Hercegovaca i 600 Bosanaca prebacilo natrag na istonu stranu Vrbasa kod sela Kukolja, da se 300 etnika predalo odmetnicima itd. Pored Hercegovaca i Bosanaca, ha istonoj obali Vrbasa u to je vrijeme ostao i Pavle Durii s dosta Crnogoraca (jedan etniki puk) koji su se kasnije takoer predavali ustaama, S obzirom na gubitke u borbi s ustaama u Lijeva Polju, na bolesti (tifus je najvie pogodio civile) i osipanje, na Pavelievu stranu moglo je prijei oko 8.000 etnika. Kod Z Mosta, pred frontom 1 armije pri kraju rata zarobljeno je oko 2,000. Prema svemu tome, moe se zakljuiti da se kod Dravograda moglo predati oko 5-6.000 etnika i civila zajedno.

oficira i funkcionera. Govorei o tome, starac je najgorim izrazima grdio DrIjevia. Zato, starce, ali toliko za tim svojim vojvodom uriiem, koji se borio na strani okupatora protiv vlastitog naroda? - upitah ga, jer je bilo oito da starac nije bio dobro orijentiran, niti mu je bilo sasvim jasno pred kim se nalazi. Moda se ve poeo, pod pritiskom dogaaja, psihiki gubiti, te mu je, ini se, u tom momentu bilo svejedno to i pred kim govori... Drugi sugovornik je malo govorio, u stvari odgovarao je samo na pitanja jasno, otresito i logino. Izgledao je staloeniji i pametniji od starca. Moram priznati, starac mi je tada izgledao dosta smueno. Mnogo je priao i ne sasvim kontrolirano. Valjda je prije toga dugo utio, te je sada, kada je svemu doao kraj, osjetio potrebu da rastereti prenapete nerve. Nisam zapamtio niti sam sauvao biljeku o tome tko je bio taj najstariji etniki glavar koji je vodio glavnu rije na pregovorima o predaji crnogorskih etnika one majske veeri. Znam pouzdano da je govorio o tome da je prije rata bio direktor gimnazije u Pei, i da je, ini mi se, rekao da je u bivoj Jugoslaviji bio senator ili poslanik. Dobro sam zapamtio da je tada izjavio da je lan Nacionalnog komiteta Drae Mihailovia i lan istoimenog komiteta crnogorskog generala Blaa ukanovia. Kasnije su mi neki poznavaoci crnogorskih prilika rekli da bi to, najvjerojatnije, mogao biti Joji, senator iz Vasojevia. Drugi etniki voa bio je bivi cetinjski advokat dr Nikola Jergpvi. Njegovo ime i osnovne podatke pronaao sam u svojim biljekama. Kako je Jergovi bio oenjen kerkom vojvode Boa Petrovia, bliskog roaka crnogorskog kralja Nikole, on je negdje pred rat bio primljen na dvor talijanske kraljice Jelene (kerke kralja Nikole). Vjerovatno od tada i datiraju njegove simpatije prema talijanskom faizmu. Prialo se da se prije toga, kao ovjek liberalnih pogleda, druio s komunistima, da je ak bio lan KPJ, ali se povukao poslije poznate provale i masovnog hapenja komunista 1936. godine. Za vrijeme rata bio je predstavnik okupatorske opine u Cetinju i lan etnikog crnogorskog Nacionalnog komiteta. Iznio sam im uvjete kapitulacije, kao i ustakim glaveinama. Nisu imali kud. Poraz je bio totalan. Ponor izdaje dubok i bezizlazan. Nisu nita posebno traili. Dijelili su sudbinu Pavelieve vojske. U svojstvu komandanta etnike kolone i zamjenika vojvode uriia pojavio se u Hrastu major Vaso Vukevi. On je bio kapetan bive kraljevske vojske. U poetku ustanka dobio je poloaj komandanta gerilskog bataljona, ali je ubrzo izdao i preao na etniku stranu. Njegovom izdajom, kako sam kasnije obavijeten, uhvaen je i pogubljen politkomesar toga bataljona, po21 - Partizani za pregovarakim stolom 1941 - 1945.

321

znati predratni komunist, lan Pokrajinskog komiteta KP i jedan od organizatora ustanka Vido Uskokovi. Poslije te usluge Talijanima, kralj Petar II ga je unaprijedio u in majora, Zabiljeio sam i to da se na granici predao i potpukovnik bive vojske Blagota Pajovi, rodom iz Bjelopavlia, star, jako bolestan i iscrpljen ovjek. Prije rata bio je komandant cetinjskog vojnog okruga. U zoru 16. maja uputio sam biveg direktora gimnazije, kao visoku etniku linost, prema etnikoj koloni zajedno s pomonikom politkomesara 7. brigade 51. divizije Duanom Sekiem Sacom i jednim naim bataljonom. im su stigli do ela kolone udaljenog 1-2 km od ve spomenute raskrsnice, etniki voda, koga su njegovi oekivali s nestrpljenjem, popeo se odmah na jedna seljaka kola i odrao svojoj vojsci govor, Brao, ratna srea nam je okrenula lea. Mi smo konano izgubili rat. Rat su dobili nai protivnici i nama ne preostaje nita drugo nego da se predamo novoj Jugoslovenskoj armiji. Moramo disciplinovano i mirno primiti konaan poraz i poi u zarobljenitvo. Dobio sam uvjerenja da e pobednici ispitivati nau krivicu, a to e biti predstavnici nove Jugoslovenske armije (na povik nekog iz kolone: 'ivjela nova Jugoslovenska armija', bradata masa slono je i glasno odgovorila: 'ivjela!'), Engleske, Amerike i Rusije. Posljednji put vam se, brao, obraam i nek nam Svevinji Bog bude u pomoi. Na spominjanje Engleske, Amerike i Rusije etnici su isto tako aklamirali poklikom ivjeli. Opet se na neki nain ostvarila tragikomina situacija, u kojoj etnici kliu novoj Jugoslavenskoj armiji, a ta je armija ona ista partizanska armija protiv koje su se borili itavog rata. Zato su upravo i bjeali od odgovornosti za izdaju. Obraajui se svojim zemljacima argonom njima dobro poznatim, govor etnikog predstavnika kretao se u okvirima naeg sinonjeg dogovora, Zavrivi svoj govor, etniki voa najavi da e sada govoriti predstavnik nove Jugoslavenske armije. Iako se o tome prethodno nisu nita dogovorili, acu su, za tili as, etnici koji su stajali oko kola, pridigli na ta kola. Pogledavi golemu naoruanu bradatu masu, Saca se malo stresao. Nije mu bilo prijatno. U drugoj prilici ova bi ga bradata gomila kao partizanskog komesara rasereila. aca se brzo snaao i takoer odrao govor, u kojem je naglasio da je II svjetski rat zavren, da se nema kuda nego bezuvjetno predati jedinicama Jugoslavenske armije, koje se nalaze na ovom sektoru. Sve ustako-domobranske i njemake snage ve su se predale naoj armiji. Da bi umirio i one

koji su, moda, jo pomiljali na bijeg ili eventualni pojedinani otpor, aca je na kraju govora iqavio, da e ih kao zarobljenike preuzeti jedan srpski bataljon 51. vojvoanske divizije Tree jugoslavenske armije. Naravno, u vojvoanskim jedinicama, pored Srba, bilo je i dosta drugih nacionalnosti: Hrvata, Maara, Slovaka, Rusina i Rumuna. Ipak te rijei su imale pozitivan efekt i izazvale su ivost kod etnika. Pravilnim Sainim istupanjem i dranjem, cjelokupna etnika kolona predala se bez ikakvog incidenta. Sami etnici bili su demoralizirani, jako uznemireni, slabo obueni, bez dovoljno hrane i snage za nekakav organiziran otpor. Ukoliko bi u toj situaciji netko neto i pokuao uiniti, bio bi to tek otpor pojedinaca. Eto, takvi su bili posljednji sati i trenuci razoruane uriieve etnike vojske. Predalo ih se tu pet-est hiljada, ukljuivi i neto civila. Bez tekoa, rano ujutro 16. maja 1945. godine okrenuli smo etniku kolonu, ne preko austrijske teritorije kao ustae, nego natrag odakle su i doli, preko Prevalja i Ravna ka Dravogradu i Mariboru. Budui da je elo njihove kolone prelo granicu svega nekoliko stotina metara, a nisu imali teko naoruanje ni motorizacije, bilo ih je lako okrenuti, svrstati u kolonu i uputiti u zarobljeniki logor. Onih dana, spoetka druge polovine maja, beskrajne su kolone zarobljenika u najrazliitijim uniformama, nekad i u dronjcima, a nekad ulatenih izama i jo neodbaenog ordenja nacistikog znaaja, gmizale prema Mariboru i Celju, pa onda dalje na istok. No, od ustako-domobranske vojske, koja se predala izmeu Poljane i Pliberka, nekoliko grupa i jo vie pojedinaca potrailo je spas u bijegu. U noi 15. i 16. maja najsnalaljiviji zloinci su se iz obrua izvukli i nestali u zapadnim prostorima, da bi se kasnije, kao Crljen, uzmimo, javili da svjedoe nevinost svoga zloina. Patrole jedinica 14, 51, i 12. divizije presretale su bjegunce, neke vraale natrag, neki su u bijegu ginuli, a neki su se spasili u okrilju alpskog bespua. Po ustakom pisanju, Pliberk je grobnica. Pliberk to uistinu jest, ali ne u doslovnom smislu. Od 9. do 15. maja 1945, godine u okrajima s ustaama jedinice 3. armije Jugoslavenske armije su imale gotovo 600 izbaenih iz stroja, to poginulih (142), to ranjenih (374), to nestalih (55). Ustaki gubici su bili vei. Sudei po depeama taba 3. armije, a te su depee slane na bazi naih izvjetaja iz Pliberka do veeri 15. maja, naa je armija zavrila znaajnu bitku i do nogu potukla Pavelievu ivu silu jaine preko 70.000 ljudi, od kojih oko 10.000 ubijenih, preko 60.000 zarobljenih. Tih 10.000 poginulih ne ginu u Hrustu i Pliberku, nego u probojima prema granici, na putovima od Hrvatskog zagorja i Zidanog Mosta prema Dravogradu i Pliberku. Meu

ubijenima nije bilo djece i ena, i to prvenstveno stoga to je tab armije zabranio da se zgruvane izbjeglike kolone tuku artiljerijom i avijacijom. No, to ne znai da i djeca i ene nisu ostajali mrtvi na tome putu, jer kosila je glad, kosile su bolesti, bili smo iznureni do smrti. Nas, koji smo zarobljeni odmah su razdvajali, civili, izbjeglice na jednu stranu, domobrani na drugu, ustae na treu izjavio je jedan od mnogih iz izbjeglike kolone, Stjepan Sopta iz sela Duice kod Litice: - Dosta brzo su vojni organi Jugoslavenske armije utvrdili tko je tko meu nama, tako da smo mi hercegovaki seljaci ve krajem lipnja stigli svojim kuama... Pliberk ili Bleiburg, to je posljednja stanica zloinakog putovanja ustake vojske, u tom smislu i grobnica te vojske. S tom vojskom je bilo, kao to se vidi iz moje depee, odnosno iz depee taba 51. divizije od veeri 15. maja, oko 20.000 graanskih lica, meu kojima velik broj djece i ena, koje su ustae prisilno odvodile izvan krajeva nae zemlje. Istovremeno sam javio da smo, pored ve zarobljenih, o kojima su izvjetaji prethodno poslani, zarobili jo 20.000 ustaa i domobrana sa 4 generala i 30 pukovnika jo 5.000 etnika, U izvjetaju Vrhovnom komandantu, komandant nae 3. armije je pisao; Bitka za unitenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jaine preko 130.000 vojnika u gornjem toku Drave u prostoru izmeu Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. maja sa aritem na sektoru Dravograd-Bleiburg-Slovenj Gradec. Ustae, a i etnici borili su se na ivot i smrt da se probiju iz naeg obrua, ali im to nije uspjelo. Borbe su s vremena na vrijeme bile vrlo estoke, no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti i povezanosti. U tim borbama poraeni su i na kapitulaciju prisiljeni ostaci 181, 11, 22, 369, 392, 393, 7. SS, 104. i 297. divizije, divizijskih grupa Stephan i Fischer, te razne jedinice 91. armijskog korpusa. Osim toga unitena je sva iva sila ustako-domobranske Pavelieve vojske, jer je glavnina iste zarobljena, a znatan dio ubijen u borbi.1 Od 9. do 16. maja, od borbe protiv Nijemaca u Varadinu do sudara na Poljanama i kod Dravograda, okupator i ustako-etnike jedinice su imale 25.000 poginulih (po slobodnoj procjeni taba 3. armije JA) oko 4.000 ranjenih.2 S poraenom vojskom zarobljeno je 18 generala.3 Najvanije je bilo, kao to je ve kazano, da se to prije razdvoje duni od nedunih, trabanti od voe, zloin i jad. Bilo je dosta onih koji su se skri-

1 2 3

Zbornik NOR, tom X I , knj. 3, str. 348. Isto. Isto.

vali meu nevinima, Mnoge takve zloince njihovi znanci su tjednima otkrivali u zarobljenikim logorima. Domobrani i izbjeglice su od 16. maja pa narednih dana putani kuama. Zbog kaotinog saobraaja, dogaalo se da su neki sve do Hercegovine pjeaili. Svima koji su osumnjieni za zloin bilo je sueno, najprije Sudaru, jo u Mariboru, zatim ustakoj vladi, koja je zarobljena izmeu Vrgskog jezera i Villacha, a onda generalsko-pukovnikim grupama zloinaca.

KAZALO IMENA
A D A M O V I , Stevo ADLER 95 115 95 113 ADUM, Romeo A L A B E R , Anton 127, 128 B A K I , Mitar 64, 67, 181, 182, 2 0 6 , 2 0 8 , 214 BAKOV1 127 B A K O V I , Jerko 89, 90, 91 B A K R A , Boris 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229, 230, 231, 233, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 241 B A L E N , ime 80, 81 B A L I , efkija 2 2 6 238, 239, 240, B A L O N , Franjo 87, 88 B A RAC, Zvonko 230, 231 B A R B A S E T T I , Curio 2 0 1 BARI, Jozo BARTELI 97 35, 36

A G A N O V I , Muharem

A L E K S I , Sveto 266, 2 6 7 A L E X A N D E R , Harold 2 6 9 , 2 7 0 A L K O V T , Salko 2 0 A N D E L I , Vuk ANDELKOVI, 241 A N G E L I S , Maximilian de 2 7 1 A R A N D E L O V I , A c o 249, 250, 251 A R M S T R O N G , G D. 291 A U L K E , Ewald A V I , Jaka 199 192, 195 253 207 A T A N A S O V , terju V i k t o r 2 8 8 , 2 8 9 , 2 9 0 , 20 Ratko

B A R T H , 145, 150, 151, 152 B A R T O , Milan 2 2 7 B A S T A , Milan 2 8 9 , 3 1 4 , 3 1 5 , 3 1 6 B A T I N I C A , Duan BAUER 188 196, 197, 198 140 B E C U Z Z I , Emilio B E I R E V I , Mujo B E L A N , Hone 95 B E L I N I , Marko 87 272

B A B A C , Pavle

BABI, Ljubo 48, 55 B A B I , Pepa 2 7 2 B A B I , Petar 39 B A O V I , Petar B A D E R , Paul 168 191, 196 136, 170

B E N A K , Aleksandar B E N C , Mihail 95

123

B A D O G L I O , Pietro

B E N S O N , M, O. 193, 194, 198 B E R T O L O V I , Ivan B E U E R , Otto B1DO 44 116 119, 121

B A I L E Y , S. W. 171, 206, 207, 208, 209,

210
B A K A R I , Vladimir 90, 114, 2 2 4 B A K I , Eugen 123

B I J E D I , ukrija 2 7 3 , 2 7 4

B I L A N , Stipe 2 6 8 BIMIGAR, joe 279 185, 186, BIOI, Frane 87 B I V O L A R E V I , Vukain-Volf 187, 188, 189 B J E L A J A C , Stanko 273 70 183 B L A G O J E V 1 , Milan B L A G O J E V I , Obren BI.AEV1, Jakov

C A S E R T A N O , Raffaello 9 8 , CAV A L L E R , Ugo C E R O V A C , Anka C I L I , August 8 6 10, 137 123

152

C H U R C H I L L , Winston 68, 2 9 0 C I N C I P I N K A tj. A n k i c a S c r t i C U R I , Dragica 9 5 C V E N E K , Ivan CVITAN 226 113 119 14 C V I T A , Nikola C V 1 Z A K , Franjo 87 113, 114

C R L J E N , Danijel 3 0 6 , 3 1 1 , 3 1 2 , 3 1 3 , 3 2 3

40, 82

B L A E V I , Jure 82, 83 B O B A N , Ljubo 233, 299 B O G D A N O V I , Bozo B O J E V I , Ljubia B O J I , Mchmedalija BOLT1, Pero 55 B O R A S , Sofija 9 5 B O R I S III, bugarski car 2 4 8 BOSNI, Kota B O I , Simo 90 B O O V I , Andrija BOOVI, Boro 16 B O O V I , Petar 3 1 B O O V I , Saa 12, 15, 16 B O O V I , Savo 183 B O O V I , Slavko 2 7 2 B R A C A N O V I , Dolores 2 8 6 BRADE 97 85 B R A J O V I , Petar 279, 2 8 0 , 2 8 2 B R A N A , Sreko B R A U C H I T S C H , 225, 231, 238, 239, 240 B R K L J A I , Rua 82, 83 B R K O V I , ivko B R N I , Nada B R O Z , Miso 95 113 119 43 B R N I , Josip 224, 225, 227, 228 114 192, 195 127, 128 B O K O V , Boo 26 130 162, 1 7 2 26

AGOROV1, uro A N A K , Jovan E F O , Arif 97 C E R V O , Faziija 9 5 E T K O V I , Pero I M I , Alko 9 7 OBELI, uro 9 E R A N I , Jovan U K , Milojko 39 254 123

140

I P O V I , Dragoljub-Drago 202, 203

D A K I , Radoje-Brko

182 126, 2 6 6

D A M J A N O V I , Branko 273, 274, 275, 276 D A N E V I , Ante D A N G I , Jezdimir DAPEV1, Peko 224 71

D A M J A N O V I D A N I , Danilo 39, 272,

D A N 1 L O V 1 , Ugljea 11,

172 12, 14, 16, 133,

140, 180, 181, 182, 206, 208, 2 1 0 , 2 1 1 , 213, 214, 258, 259, 285 D A S K I J E V I , Pavao D A S O V I , Martin D A V I D S O N , Basil 194, 199, 209 123 60, 85, 87, 89, 96, 113 114, 123 193, 229 69

B R O Z , J o s i p , vidi: T I T O B U B A N I , Stjepan B U , Ante 226

D A S O V I , Stjepan-Stipe

B U D I A V L J E V 1 , Josip B U I , Jelka 48 B U I , Miro 44 B U J I , Mira BURI 295 113 55 122, B U K O V E C , Jozo B U R I J A , Ivan

D E A K I N , Frederick William D . 68, D E A N O V I , Duan D E D I J E R , Vladimir

123

141, 143, 145, 151, 161, 163 D E J O V J , Aleksa 129 D E S N I C A , Boko 43 D E S N I C A , Stevo 39

B U R K E , J. E. 199

DEI, Boko 43 D E I , Niko 4 3 DEUTSCH-MACELSKI, D E V I , Ivan-Pivac 8 3 D E W I T Z , Karl Krebs 226, 2 2 7 DIJANOVI, Tomo 230 D I M I T R O V , Georgi 245, 289 D I P P O L D , Benignus 147, 148, 149, 150, 154, 159 113 D O L A K I , Franjo 3 1 9 D O L I N I , Vjekoslav D O M A Z E T , Lazar D O M A Z E T , Milan 253 36 67 D O L N I A R , Ivan 2 7 7 , 2 7 8 , 2 7 9 306

EBERLEIN,

Ritter

von

265,

266,

267,

268
E B E R L E I N , Rudolf 266, 267, 268 E D E N , Anthony E K E R , Julius 122 19, 20, 2 2 171 E I S E N H O W E R , Dwight D . 2 7 0 E S S P O S I T O , Giovanni

F A Y D E R , Alfred 2 6 1 , 2 6 2 , 2 6 3 , 2 6 4 F E L I N G E R , 185, 186, 187, 188 F O T I , Konstantin F R A N C , S. 81 F R E I D E B U R G , Hans G e o r g 2 7 0 , 2 7 1 F U N K , Walter 107, 108, 109 284

D M I T Z , Karl 269, 270, 271 D R A G 1 E V 1 , Veljko D R A G O V I , Vlado 207 D R A P I N , Petar 30, 31, 35, 2 3 6 , 2 7 2 , 2 8 5 D R A E N O V I , Dragutin D R L J E V I , Sekula D U D I , Dragojlo 60, 61 119, 121 13, 3 2 0

G A L I , Vladimir 85, 86, 87, 88 G A N D I N I , Tomaso 12, 14 G A R C I O N E , Emilio G A R E V I , Gojko G A S I , Spaho 97 26 183

G A R I B A L D I , Giuseppe 2 2 G A T I N , 88, 89 GERDES 117 195, 196 Edmund G E R L , Ljudevk 85, 8 8 G I Z D I , Drago-Marko GLAISE von HOSTERNAU,

D A K O V I , Simo 219 D A L , Ivan 2 2 6

E K J , Nikola-Kinez 261, 262, 2 6 3 , 2 6 4 D I L A S , Milovan 102, 141, 142, 143, 146, 147, 148, 149, 150, 153, 154, 155, 156, 157, 158, 159, 160, 161, 162, 165, 171, 173, 177, 2 2 4 D O N O V I , Jovan 61 O R E V I , Irinej 4 4 U J I , Momilo 43, 44, 58, 168, 2 7 0 D U K A N O V I , Blao U K A N O V I , Drago U K I , epan U M I , Milan DURAKOVI DURI, 76 39 14 19, 2 0 3 , 2 0 4 132, 140, 180, 129, 321 259

97, 98, 9 9 , 1 0 0 , 1 0 1 , 1 0 6 , I I I , 1 1 2 , 1 1 5 , 116, 117, 136, 144, 145, 151, 159, 160, 166, 167, 2 2 5 137 158 G L O R I A , Alessandro

G O E B B E L S , Joseph 85, G O L U B O V I , Radonja 8 G O N I N , Milorad G O N Z I , Viktor 88 G R I N G , Hermann 258 30

D U K A N O V I , Voja 31, 35

G R A B O V E C , Milica-Lenka 2 9 2 G R A W E N I T Z , Hans 2 7 4 G R B I , Durad 51 G R E B N I , Vinko 123 114 319 123 G R E G O R I , Marina G R E G O R I , Mirko G R E G O R I , Pavle GREINER 101 185, 186

B U R I K O V I , Boko Ljubodrag 246, 247, 248

D U R I , Radoslav 71, 7 2 U R I I , Pavle 8, 164, 3 2 0 , 3 2 1 , 3 2 3 D U R O V I , Mihailo-Bata 2 4 3 , 2 4 4 D U R O V I Vako 180, 211

G R U B O R , Nikola 2 7 4 , 2 7 5 G R U L O V I , Aim G U T I , Bla 2 2 6

H E R E N I , Ivo 2 3 3 , 238, 311, 3 1 3 , 314, 315 H A C E , Matev 2 7 9 , 2 8 0 , 2 8 2 H A D E L A N , Josip 82, 83 HAD1, Ramiz 103 22 166 H A D 3 M U R T E Z 1 , Halil H A G E N , Walter 9 9 , 161, H A S , Herta 99, 1 6 0 HAUFFMANN 274 123 101, 102, 109, H A D I , Stjepan

J O D L , Alfred 2 7 0 , 271 JOJ1 320, 321 J O K S I M O V I , Savo 8, 208, 2 0 9 J O K S I M O V I , Sekula J O N E S , William J O R G E , Anton 199 93 115, 117

J O V A N E V 1 , Radomir 8 JOVAN1, Doko 39, 42, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 57 J O V A N O V I , Arso J O V A N O V I , Blao 75, 2 0 5 J O V A N O V I , Dragan Miodrag 60, 61 126, 127, JOVANOVI, Jovania 55 177 ore, pseudonim oke 19 10, 14, 15, 16, 74, J O V A N O V I , Batri 9

H E B R A N G , Andrija 97, 114, 121, 122, 1 2 3

H E I M O V I , Zvonimir 87 H E I N R I C H , Alfred 117 jelica HERCEG-IVANOVI,

128

HESLIN 274, 275 H E Y S S , Hans 98, 103, 104, 1 0 5 , 1 0 6 , 107, 144, 152 112, 136, 137, 142, H I M M L E R , Heinrich 117, 167, 2 2 1 H I T L E R , Adolf 33, 145, 158, 164, 166, 167, 168, 169, 172, 173, 221, 230, 235, 246, 260, 266, 269, 279, 283, 291 H O D I N K , Hang 188 H O F F M A N , 275, 276 H RV A T , Josip 8 7 H RV A T , Joa 89, 90, 91 H R A B A R , Ante-Rie 195, H U D S O N , Duane-Bill 197 67, 68 243

J O V A N O V I , I so

J O V A N O V I , Jago 74, 75 J O V O V I , Jakov 202 J U R A K 239, 240, 241 J U R I , Milutin 101 J U R J E V I , Ante 81, 82 K A B A L I N 1 , Dragutin-Veljko 2 2 4 KAJI 103 133, 134 126, 127, 128 90 K A L U E V I , Ljubinko 214, 2 1 5 K A P O R , edo K A R A B E G O V I , Mubera K A R A M A R K O V 1 , Pero

K A R D E L J , Edvard 41, 42, 226 K A S C H E , Siegfried 9 7 , 9 8 , 9 9 , 1 0 0 , 1 0 1 , 112, 117, 144, 151, 152, 164, 165, 166, 167 K E A , Jovo 37, 38, 48, 51 K E I G H T L E Y , Charles F . 3 0 6 , 3 0 7 K E I P P E R , Wilhelm K E I S S E , Georg 71 K E I T E L , Wilhelm 111, 112, 271 75 258, 259 K I O V I , Boidar K I D R I , Boris 199 221

I V A N O V I , Atanas-Sreko I V A N O V I , Jelena I V A N O V I , Miladin I V E K O V I , Mladen I V E K O V I , Vladimir 26 238 122, 109 227

I V A N O V I , Vasko 219, 220 123, 124

J A K O V L J E V I , Stevan J A K I , Pavle JANJI, T. 295 J A P U N D A , Nikola J A R E C , Stjepan 123 266 140

K I R C H N E R , Joachim K I R I N , Ivan KIRSCH 152, 286 153 161

K I R E V , Ivan 2 4 6 , 2 4 7 , 2 4 8 , 2 4 9

J E L E N A , talijanska kraljica 3 2 1 J E R G O V I , Nikola 3 2 0 , 321 J E I , Milan-Ibra 3 0 3 , 3 0 5 J E V E V I , Dobroslav 44, 117

K I S Z L I N G , R.

K L A N I A R , Martin-Nando K L E U T , Petar-Perica 80, 8 1

292

K N E E V I , Ivan

87 316 183

K R T , Vladimir K U I , Milinko

123 125

K N E E V I , Rade-Tihi K N E E V I , Velknir K O G A R D , Rudolf 71

K U R T Z 256, 257, 258, 260 K V A T E R N I K , Eugen-Dido 79, 119, 120, 121, 123, 124, 2 8 3 K V A T E R N I K , Slavko 2 8 3 K V E D E R , Duan L A B O V I , Savo LAKI, J. 26 L A K I , Zoran 15, 17, 20, 21, 26, 28, 183 L A L A T O V I , Marko 67, 69, 71, 72 L A L 1 , Aleksa 2 0 6 L A M P E R T , Joe 279 97 199 208 208

K O H N , Olga 121, 122, 123 K O L O M A N , Adam K O M A R , Ivanka 224 122, 123 253 78, 79, 80, 81, 82,

K O M N E N O V I , 254, 255 KOMNENOVI, D. K O N A R , Dagica K O N A R , Rade 79 77, 73 75 90 204 L A K I E V I , Vueta

122

K O P I N I , Josip K O S T I , Duan

K O S T I , Uro 273, 2 7 6 K O A R I , Milutin K O V A E V I , Maksim 156, 157, 180, 182 K O V A E V I , Veljko 2 9 KOVAI, Ivan-Efenka 114 108 305, 306, 307, 308, 309, 310, 311, 316, 317 K O V A I , Olga KRAINER 224 K R A J A I - E V I , Bosiljka K R A J A I , Marjan K R A L J , Kiril 237 133 113 122, K R A J I N O V I , Nikola 4 6 KRALJEVI, Doko K R A N E L I , Ivan KRESO, M. 253 K R I Z M A N , Bogdan 95, 98, 152, 165 K R N J A J I , Milan K R O P A R , joa 87 255 120 K R E C O , J o v o 51, 5 2 114 123 107,

L A I , orije 74, 75, 76 L A T I F I , efik L A T T R E DE T A S S I G N Y , Jean 272 I , A V E V 1 - L U C I , Ivan 81, 1 1 5 L E I N S C H T Z , Franz 116, 117, 150 L E K I , Danilo L E R , Josip 9 5 L E V I , Morie L I S A K , Erih LISNJAK LHR, 127 72 137, 142, 145, 169, 265 286 93 L E K I , Nikola 2 6

K O V A E V I , Sava 30, 31, 32, 33, 35, 98,

K R A J A I , Ivan-Stevo 85, 86, 87, 88, 89,

L I S T , Wilhelm

Alexander

172, 179, 223, 225, 234, 235, 236, 265, 268, 270, 271, 272, 276, 277, 278, 279, 280, 281, 282, 295 L O L I , ime 197 123 L O M P A R , Blazo 2 3 L O N A R I , Vladimir 114, 122, LOPII, Dore 26 152 233 206, 207, L O R K O V I , Mladen LUDWIGER, LUKAEVI, 292 Vojislav-Vojo

L U B U R I , Vjekoslav-Maks

K R S T U L O V I , Vicko 81, 82, 197 K R U E V A C - R O G A N O V I , Zora K B L E R , Joseph K U , Milan 8 K U E H N , Friedrich K U K I , Milo 8 8 KU LICI I, 152 101 272, 274

K B L E R , Ludwig 223, 272, 273, 2 7 4

208 LUK1, Iso 37, 55 LUKI, M i l a n 53

L T E R S , Rudolf 137, 144, 145, 169, 179 LJUBETI, Jura 123

K U N D A I N A , Dako 253, 255, 259 K U P R E A N I N , Janja 82, 83

M A E K , Vladko 192, 237, 284, 286, 2 8 7 M A H M U T , turski v e z i r 14

M A J E T I , Bogdan MALII, Panto 8

319 12, 1 4

M I J O V 1 , Pavle 2 6 MIKI, Nace 279 M I L J E V I M I L A N I , Milan 267 M I L E T I , Danilo M I L E T 1 , Stjepan 254, 255 123 51 39, 48 60, 63, 265, 266,

M A N D E L L I , Maurizio M A N D I , Ferdo MANZE 225 113 M A N D I , Nikola 2 8 5 MARII, Vlado 39 M A R I N K O V I , Ivan M A R J ANOV1, Jovan M A R K I , Miha 87, 8 8 M A R K O V I , Drago 143, 164

M I L E U S N 1 , Duan 3 9 , 45, 49, 50, 51, 52 150, 60 282 152 MILEUSNI, Jovo M 1 L E U S N 1 , Vojislav

M I L I E V I , Budimir 22 M 1 L O V A N O V 1 , Kosta-Peanac 74, 76 M I L O V I , Lazar 237 204 M I L U T I N O V I C , I v a n - M i l u t i n 9 , 14, 1 0 2 , 141, 142, 206, 2 0 8 , 2 1 4 M I L J K O V I , pseudonim F . Sudara 2 9 6 M 1 L J U , Nikola 4 5 , 4 6 M I N I , Milo 61, 62, 63 MIRAEVI, Doko M 1 R C E T I , Neboja 293, 294 17 263 73 12

M A R K O V I , Milo, pseudonim M. ilasa M A R O H N I , Zvonko MARTIN1, Kreo

M A R O J E V I , Maroje 27, 157 224 11 M A R T I N O V I , Niko M A R T I N O V 1 , Ratko M A R T I N O V I , Stanko M A R U S S I 43, 47 M A A N O V I , Krcun M A T E L , Joseph M A T E S , Vanda 71 115

MII, Aleksandar 59, 62, 64, 71 M I I , ivojin M1TROV1 93 71 12 221 123 270 62 M I T I , Milorad 65, 70 M I T R O V I , Nenad M I T R O V I , Stefan M I T R O V I , Vaso M O K U S , Stjepan

M A T I , Boidar 89, 91 M A T I , Stojan 57, 58 M A Z Z I N I , Giuseppe 34 M A Z Z O L I N I , Serafino 9, 10 M A A R , Josip-oa M E D A N , Savo M E D A N , Tinka M E H R , Rosi 116 123 129 103 103 9 125, 127 M E D A N , Marko 35, 36

M I T R O V I , Miomir 22

M O N T G O M E R Y , Bernard M O R A A , Pero 56 M O K O V , Ante 233, 285

M O R A A , Milutin 4 7 , 4 8 , 55, 5 6

M E B E N I C A , Radun M E S A R I , Ivan

M R G A N , Salko 2 5 3 , 2 5 4 , 2 5 5 M L L E R , Heinrich M U S A , Ivan 204 237 137, 191, 117

M E T E L E , Francesco METZGER 106

M E T I K O , Vladimir 3 1 1 , 316, 3 1 9 M I U N O V I , Vukica 221

M U S S O L I N I , Benito 9, 33, 44,

M I H A I L O V I , Draa 44, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 6 7 , 6 8 , 6 9 , 70, 71, 72, 73, 74, 76, 100, 111, 135, 137, 138, 142, N A , Kosta 116, 125, 126, 170, 171, 2 7 1 , 285, 300, 304, 310 N A R D E L I , Antun N E D 1 , Neko NEMETSCHEK, 60 Wilim 225, 228, 229, 319 N E D 1 , Milan 6 2 , 6 3 , 6 4 , 7 3 149, 162, 163, 164, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 176, 177, 178, 192, 2 0 6 , 207, 208, 284, 320, 321 M I H A L J E V I , Niko MIHEVC, Edo M I H I , Ilija 1 6 8 199 97

230, 231, 232, 237

NENEZI, Duro

219

P A R M A , Stanko 2 7 2 P A U T , Mira 91, 98, 114 111, 115, 152, 165, 175, P A V E L I , Ante 3 8 , 4 5 , 50, 79, 86, 88, 90, 101, 233, 237, 238, 258, 279, 281, 283, 284, 285, 286, 287, 291, 296, 303, 305, 306, 307, 308, 311, 313, 317, 320, 321, 323, 324 P A V E L I , Ana P A V E R , Mladen PAVII, jure 115 29, 30 237 123 P A V E L I , Velimir 2 8 6

N E N E Z I , Stevan 2 1 7 , 2 1 8 N E N E Z I , Vukain 217, 218, 2 1 9 , 221 N E U B A C H E R , Hermann N E U D H O L D T , Fritz N I K E Z I , Milena 2 1 8 N I K O L A I , c r n o g o r s k i kralj 2 1 9 , 3 2 1 NIKOLI, Jovo NIKI, Mato 75 83 253 145, 221

N O V A K , ore 87 N O V A K O V I , Niko-Longp 44, 53, 58 N O V A K O V I , Vlado 43, 53, 58 N O V K O V I , Stevo N O V O S E L , Marina N O V O S E L , Ozren NJEGOMIR, Jovo O B U L J E N , Nikola O A K , Ivan 29 114 115 29 87

P A V L O V I , Dragoslav 61, 63 P A V L O V I , Duanka P E N I K A R , Vilko P E J I N O V I , Ilija 2 6 3 P E J O V I , Andrija 2 3 P E J O V I , Blagota 3 2 2 P E J O V I , Svetozar P E R I , Ivan P E R I , Mate 54 P E R I , Petar 197 197 197 24 82 237

78, 79, 80

P E L I G R E A , Raffaello

O D I , Slavko 95, 97, 102, 113, 120 O K L O B D I J A , Mirko 82, 83 O K L O B D 1 J A , Tihomir 53, O L U J E V I , Marko 62, 63 O M I K U S , Pajica 3 7 , 4 3 , 4 8 O P A I , Glio 303 O P S E N I C A , Stania 2 9 O R A Z I , Vezio 4 3 ORCOLI 43 O R E I , Cvijo 8 2 O R E K O V I , Marko-Krndja 57 O R O V I , Savo 31, 32, 33, 34, 35 OSTOJI, Duan-Osman 316 O S T O J I , Zaharije 6 7 , 6 9 , 1 4 2 , 1 6 8 O T T , Hans 9 3 , 9 4 , 95, 9 6 , 9 7 , 98, 9 9 , 100, 1 0 1 , 1 0 2 , 103, 1 0 7 , 1 0 8 , 110, 111, 112, 115, 116, 117, 144, 151, 158, 165, 166, 225, 229, 230, 232, 233, 234, 236, 256, 259 OXILLIA, Giovanni Battista 39 207, 208, 45, 55, 56,

P E R H I N E K , Rudolf 207 P E R I I N , Marko-Kamenjar 3 0 0 P E R I , Ignjatije-Gnjaco 89 P E R O V I , Punia 31, 3 2 P E R U N O V I , Vezar P E I , Fehim PETAR 95 72, 168, 171, 27

II, Karaorevi 228 321

192, 284, 3 2 2 P E T E R N E L , 225, P E T R O V I , Boo

P E T R O V I , Matija 8 7 , 8 8 P E T R O V I , Skvoljub-era 243, 244 P E T R O V I , Vladimir, pseudonim V . V e lebita 1 1 7 , 1 4 3 , 1 5 9 , 1 6 4 , 1 6 6 , 1 7 7 P I J A D E , Moa 141, 142, 192 PIO XII 81 P I P A N , Slavko 6 2 , 6 4 PIRC, Franjo 87 P I R Z Z I O B I R O L I , Alessandro 9 , 10, 11, 12, 13, 16, 17, 18, 2 9 , 7 6 P L A E V I , edomir 97 P L A M E N A C , Petar 12, 13, 1 4 P L E N A , Duan 43, 58 P L E T E L I , Tcufik 125, 126, 127, 128

209, 212, 213 O E G O V I , Drago

PAJKOVI, Doko P A N T I , Branislav

8 71

P A J O V I , Radoje 2 0 7

P O D U N A V A C , Bogdanka P O K R A J AC, Nikola 55, 57 45

121,

122, 123

R A K I , Dragan 141, 142, 177 RAOS, Ante 195

29

R A N K O V I , Aleksandar 6 3 , 71, 72, 102.

P O L O V I N A , Gojko 45, 46, 47, 48, 49, 52, P O P O V I , Branko 246, 247, 248 POPOVI, Dana 122 P O P O V I , jevrem-Jea 132, 249, 2 5 0 , 2 5 1 P O P O V I , J o v o 78, 79, 80, 171 P O P O V I , K o a 98, 140, 141, 143, 144, 146, 147, 148, 149, 150, 153, 154, 161, 162. 169, 171, 193. 194, 198, 2 8 5 P O P O V I , Krsto 219 P O P O V I , Ljubo 26 P O P O V I , Marko 26 P O P O V I , Milan 2 6 1 , 2 6 2 , 2 6 3 , 2 6 4 P O P O V I , Miro 97 POPOVI, 219, 220 128 Nikola 204, 205, 217, 218,

R A E T A , Bosko 49, 50, 51, 52, 53, 55 R E B E R N A K , Viktor 77, 78, 79 R E I N D L 273, R E P A C , Io 2 9 R I B A R , Ivan 8 7 , 8 8 , 1 4 2 R I B A R , Ivo-Lola 71, 72, 87, 88, 193, 194, 196, 197, 198 R E B B E N T R O P , Joachim 167, 168 113 R I H T N E R , Anton von 100, 166, 274 286 R E I , Ivan, konspirativno ime R. Konara

R I V A , Mario 209, 2 1 0 R O A T T A , Mario 98, 100 R O B E R T S , Walter R. 100, 161, 164, 165 R O D I , Slavko 2 2 6 , 2 6 8 R O M A N O V T , Ilija 2 9 9 R O M M E L , Erwin RULI 76 111 164, 284 187, 2 6 1 R O M A N , Gregorij

P O P O V I , Pajo 4 3 P O P O V I , Savo 127, P O P O V I , Uro 2 4 4 P O P O V I , Vladimir 4 1 P O P O V I , Vlado 78 P O S L E K , Viktor P O T T , Eugen 123 107

R U N D S T E D T , Karl Rudolf G . von R U P I , Nikola-Nina 8 2 R U P I - B R K L J A I , Kata 82, 83 114, 1 2 3 208, 209, 210, S A L I L H O D I , Safet SANU1 122 119 122 13 289, 290, 297, S A R A J I , Ivo SAVI, 123 R U P N I K , Leon 270, 284

P R A V I C A , Dragica 9 7 P R A V I C A , Rade 97 P R I B A N I , Martin 211, 212, 213 PRLJA 14 P R O D A N O V I , Pero P R O H A S K A , 90, 91 RAI 192 29 113 P R I M O R A C , Rudolf-Rudi

S A V E L J I , Novak Srcta-Kolja

298,

301, 302, 304, 310 S C H F F E R , Erich 107, 108 101, 107, 109 270, 271, Erich S C H A R D T , Josef 97, 278, 280, 281, 282 S C H M 1 D T H U B E R , August 2 2 3 , 2 6 8 , 2 9 4 , 295 S C H W A R Z 274, 275 27, 156, 157, SCOTT, T. P. 306 S E K I , Duan-aca 3 2 2 , 3 2 3 37, 38, 43, 44, 48, S I K I R I C A , iro SELFHOF 273 S E K U L I , Bajo 14, 19 225, 231, 239 9

R A D A K O V I , Ilija 3 9 , 5 3 R A D M A N O V I , Danje R A D O J E V I , Sveto 2 9 5 R A D O E V I , Vladimir R A D O V I , Joksim 12

SCHMIDT-RICHBERG,

R A D O V I , Noviea 12, 13, 14 R A D O V I , Radoslav R A D O V I , Radomk-Raa

206
R A E N O V I , Stevo 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 58 R A F A J L O V I , Voja 62

S E M I , Mahmet 9 5 S E R T I , A n k i c a , vidi; C i n c i p i n k a S E R T I , Tomislav 311, 3 1 8 S E R V A T Z Y , Vjekoslav 3 1 1 , 3 1 6 , 3 1 8 S E V E R I N , Franjo 83 116 S E V E R O V I , Ivan 125, 126, 127, 128 S I E G E L H U B E R , Otmar SIMOVI, Duan 59, 69 S K O I L I , Josip 2 3 0 S K O L I B E R , Slavko SLARI, Josip S O P T A , Stjepan 123 139, 140 324 132 319

E G R T , Vlado 31, 35, 103 E G V I , Zlata I J A N * Milan IJAN, Vaso 39 ILIH, Niko 199 ILJEGOVI, Boko 236 IMI, Rudolf 123 I M O V I , Nikola 123 I N K O , Ljudevit 8 5 N 1 D A R I , Ivica 8 6 O, Petar 9 O T A R I , Vilma P O L J A R I , Josip R E M P , Franjo 123 123 O T R A , Branko 35, 36 123 114 39

S M I R N O V , Vladimir-Voloa SPASI, Branko-panac S P A T Z , Karl 2 7 2 SPIGO, Umberto 192, 196 STALJIN, 290, 291 Josif Visarionovi

S T A N C E R , Slavko 3 1 7 , 3 1 8 139, 176, U K , Franjo 82, 83 U N J E V A R I , S r e k o , p s e u d o n i m M . Stilinovia, 102, 103, 1 0 4 , 1 0 5 T A N K O S I , Milan 3 9 , 5 8 T A R T A L J A , Mihovil-Mia T E D D E R , Arthur 2 7 2 T E R Z I , Velimir 141, 144 T I T O , Josip Broz 22, 42, 60, 62, 63, 64, 197 65, 67, 68, 69, 70, 71, 73, 77, 7 8 , 8 2 , 8 7 , 88, 9 0 , 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 102, 110, 111, 112, 113, 115, 125, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 152, 157, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 176, 180, 193, 2 2 6 , 2 3 4 , 2 3 6 , 239, 241, 271, 278, 282, 290, 300 140 143, T O D O R O V I , Mijalko T O D O R O V I , Vojo TOMASEVICH, Jozo T O M A E V I , Ivan T O R B I C A , Milan 161 122 194 11, 7 4 142, 153, 167, 168 317, 318 117

S T A M A T O V I , Milo 155, 2 5 3 , 2 5 4 , 2 5 5 , 256, 257, 259, 260 S T A M B O L I , Petar 71, 72 S T A N O J E V I , Jovana 218, 219, 220, 221 S T A R C , Slavko 2 3 7 S T E F A N O V I , Nenad 8 7 S T E F A N O V I , Obrad 6 2 S T E F A N O V I , Svetislav-eo S T E P A N O V I , Milivoje S T E P I N A C , Alojzije 2 8 4 S T E P H A N I 225, 231, 233, 234, 235, 236 S T I L I N O V I , Marijan 102, 103, 104, 105, 106, 107, 108, 109, 110, 112, 2 2 4 S T I L I N OVI, Tomislav 89, 91 S T O J A D I N O V I , Milan S T R E C K E R , Arthur STRIEVI, Jovo S T R I L I , Ivan 8 3 S T R U G A R , Niko 182 S T U M F , Hans-Jrgen 2 7 1 S T U P A R J , Darko 85, 89, STUPARELI 210, 211, 2 1 2 37 S T O J K O V I , Predrag-Bado 60

140, 141, 142,

144, 145, 148, 150, 155, 157, 162 113

T O L B U H I N , Fjodor Ivanovi 2 6 9

T O R B I C A , Milo 37, 4 9 , 51, 52, 5 3 T R B U L I N , Petar 3 9 T R G O , Fabijan 195 123 T R N I , Joca 186, 187, 189 T U H T A N , Aleksandar

S U D A R , Franjo 296, 297, 298, 2 9 9 E P A N O V I , Jefto E B I , Stevo EGOTA 226 122 204

U M B E R T O , talijanski p r i n c 1 1 1 , 1 7 3 U M I E V I , Zaga 126

U N G E R , Otto 225 U R O E V I , Sredoje U S K O K O V I , Vido U T V 1 , Ilija 5 3 U Z E L A C , Milo 2 9 V A D L J A , Franjo 82, 83 V A G N E R , Ana 123 V A R D A , Demetar 8 7 V A S I , Dragia 61, 67 V E L E B I T , Vladimir 95, 102, 116, 117, 143, 146, 147, 148, 149, 150, 153, 154, 158, 159, 160, 161, 162, 166, 167, 171, 172, 224, 2 3 6 V E L J I , Franjo, pseudonim H, Beiana 95 VERDIANI 79 261, 262 V E S E L I N O V , jovan-arko V E O V I , Mirko 9, 96 V I V A R E L I , Antonio 81, 8 2 V L A l S A V L j E V I , Laza 54 V L A S O V , Andrej 269, 2 7 8 V O J V O D I , Petar 2 9 3 , 2 9 4 .VOLER 106 101, 2 8 4 ' V R A N I , Vjekoslav 214, 2 1 5 322 U R U K A L O , Sergije 4 4

V U K A D I N O V I , Sava V U K E V I , Stojan V U K E L I , Savo VUK1, Pero 2 6 5 VUKMANOVI, 246 V U K O V , Miljan VUKSANOVI V U T U C , Mirko 124 75 14 255

207

V U K E V 1 , Vaso 320, 321 230 Svetozar-Tempo 245,

119, 120, 121, 122, 123,

W A G N E R , Karlo 119, 120, 121, 122, 123, 124 W E I C H S , Maximilian v o n 2 3 4 , 2 3 5 W E I S S N E R , Erich 71 W E I Z S C K E R , Ernst W 1 L C A J C , Gerhard WINKLER 97 193, 194 152 253

V E S K O V I , Vasa 296, 297, 299

W O L T E R , Willi d e 2 2 6 , 2 2 7 W R O U G H T O N , Walter

ZANUSSI, Giacomo 80 Z A S T A V N I K O V 1 , Krunka Z A S T A V N I K O V I , Marica Z E E V I , Vlada 73 Z E K O V I , Veljko 2 0 8 Z I M M E R M A N N , Lothar 274 114 114

V U 1 N I , Dragan 12, 16 V U I N I , Luka 155, 156 V U E T I , Anka 114 319 V U K O V I , Mirko

V U I N O V I , Rajko 29 V U J A N O V I , Ivica 9 7 V U J O E V I , Ivan 183 V U J O E V I , Radomir 65, 70 V U J O V I , Duro 18, 23, 24, 26 V U K A L O V I , Mile VUKANOVI, 295 253, 254, 255 19, 201, 206, Radovan

A R K O V I , Vidoje 2 9 3 , 294, 2 9 5 DERO 82 102, 122, 1 2 3 102, 141, 142, E E L I , Emilio 87 N I D A R 1 , Henrik-Riko U J O V I , Sreten 64, 6 7 , 177 U K O V , Gregorij Konstantinovi UPAN1, Oton 226, 227 272

BURICA LABOVI - MILAN BASTA

PARTIZANI ZA PREGOVARAKIM STOLOM

1941-1945.

Izdaje ITRO NAPRIJED QOUR Izdavaka djelatnost Zagreb, Palmotieva 30 Za izdavaa RADOVAN RADO VINO VI

Korektor DUBRAVKO TIGLI Ukovna eprema RATKQ JANJI-JOBO

Br. M. K. 1986-8 YU ISBN 86-349-0012-6

Tisak i mez LIBURNIJA, Rijeka, 1986. Naklada 5.000 primjeraka