PeineuDebeljacimakodBanjaluke

TheCaveMiaricainDebeljacinearBanjaLuka

byDarkoPeria

Source: HeraldoftheNationalMuseumofBosniaandHerzegovinainSarajevo:Archeology(GlasnikZemaljskog muzejaBosneiHercegovineuSarajevu:Arheologija),issue:46/2005,pages:7986,on www.ceeol.com.

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

UDK: 903.4. 6377 (497.15 Banja Luka)

Darko PERIA, Zagreb

PEINA MIARICA U DEBELJACIMA KOD BANJE LUKE

U Debeljacima kod Banje Luke nalazi se peina Miarica koja je koritena u kasno bronano doba. Peina je koritena u kultne svrhe, a bronane sjekire koje su naene uz vrelo vode u zavrnom dijelu peine bile su votivni darovi bogovima podzemlja i vode.

U Debeljacima kod Banje Luke, kod zaselka Kostii, na lijevoj obali elinskog potoka, ispod visokih i strmih stijena koje se zovu Bijele stijene, nalazi se zanimljivo peinsko arheoloko nalazite peina Miarica. Istraivaka ekipa Zavoda za zatitu spomenika kulture i prirode u Banjoj Luci izvela je 1983. u peini pokusno arheoloko iskopavanje,1 dok je autor ovog rada u suradnji sa Speleolokim drutvom u Banjoj Luci, u dva navrata 1986. i 1987., obiao peinu radi prikupljanja arheolokih podataka i izrade dokumentacije.2 Peina Miarica dobila je ime po velikoj populaciji slijepih mieva (imia) koja u njoj ivi. Za peinu je vezana narodna legenda o hajducima iz doba osmanske vladavine. Ulaz u peinu, visok 7 m i irok 8 m, okrenut je prema istoku (sl. 1). Ulazni hodnik koji vodi u prvu dvoranu dug je 15 m, irok 6-7 m i visok 5-7 m, a orijentiran je u pravcu istok-zapad. U tom dijelu peine nalazi se nekoliko kamenih blokova koji su otpali sa svoda. Prva dvorana u tlocrtu ima kruni oblik promjera 15 m. Najvea visina dvorane je 12 m. Na svodu te dvorane izlueni su prekrasni stalaktiti razliitih veliina. Iz prve dvorane u smjeru sjeverozapada odvaja se hodnik dug 10 m, irok 2,5 m i visok 2,5-4 m, koji vodi u drugu dvoranu. Druga dvorana u tlocrtu takoer ima kruni oblik promjera 9 m. Najvea visina dvorane je 5 m. U istonom dijelu te dvorane nalazi se nekoliko lako pristupanih etanih prostora. Iz te dvorane u smjeru sjevera odvaja se uski pokrajni kanal dug 6 m, irok 1,5 m i visok 1 m, na ijem se zavretku nalazi sifonsko vrelo vode. To je ujedno i zavretak peine koja ima ukupnu duinu oko 65 m (sl. 2). Tlo peine je ravno, a pokriveno je svijetlosmeom pjeskuljastom glinom i veim ili manjim otrobridnim kamenjem.
1 2

Pokusno arheoloko iskopavanje izveo je 30. kolovoza 1983. Boris Graljuk, arheolog u Zavodu za zatitu spomenika kulture i prirode u Banjoj Luci. Peine sam obiao 7. svibnja 1986. i 24. kolovoza 1987. Na ovom mjestu zahvaljujem na suradnji Ankici Brki, Draganu Crepulji, Svjetlani Crepulji i Draganu Sandiu, lanovima Speleolokog drutva u Banjoj Luci.

80

DARKO PERIA

Sl. 1. Ulaz u peinu Miaricu

A

X
Sonda

Presjek B-B'

B A'

B' Vrelo vode Presjek A-A' X'

Presjek X-X'

8m

Sl. 2. Plan peine Miarice

PEINA MIARICA U DEBELJACIMA KOD BANJE LUKA

81

Peina je hidroloki aktivna u veem dijelu godine. Voda koja izvire na njezinom zavretku protjee kao plitki potok prema izlazu (ulazu u peinu), odakle se kao vodopad ulijeva u Bijeli potok. Osim ljeti, cijela povrina peine uvijek je poplavljena. U ulaznom peinskom hodniku je, uz sjevernu bonu stranu, 1983. otvorena sonda veliine 4 2 m koja je iskopana do dubine oko 0,7 m. Od povrine pa sve do spomenute dubine nalazi se sloj svijetlosmee pjeskuljaste gline s veim ili manjim otrobridnim kamenjem. Taj sloj protee se i ispod spomenute dubine. Na dubini od 0,1 do 0,3 m naeno je svega nekoliko predmeta iz novog vijeka: bronani uteg od vage (tzv. kantara), bronani venecijanski novac iz 17.18. st.,3 kresivo za puku kremenjau, keramika lula i nekoliko ulomaka keramikog posua koje je raeno na brzom lonarskom kolu.4 Ti nalazi, u neku ruku, samo potvruju i opravdavaju vjerodostojnost narodne legende o koritenju peine od strane hajduka u doba osmanske vladavine. Za vrijeme izvoenja pokusnog arheolokog iskopavanja pregledana je cijela povrina peine i tom prilikom, na njezinom zavretku uz vrelo vode, naena je jedna bronana sjekira (sl. 3a i 3b). Ekipa ronilaca iz Ronilakog kluba Buk u Banjoj Luci pokuala je u ljeto 1991. preroniti kroz sifonsko vrelo i ispitati postoji li nastavak peine. Pokuaj nije bio uspjean, jer je otvor sifona uzak za odraslog ovjeka. Meutim, tom prilikom je uz vrelo vode sluajno naena jo jedna bronana sjekira (sl. 4a i 4b) slina prethodnoj.5 Ti nalazi upuuju na realnu pretpostavku da bi u sifonskom vrelu moglo biti jo bronanih predmeta koje, iz spomenutog razloga, za sada nije mogue izvaditi.6

Opis sjekira:
1. Bronana tuljasta sjekira s facetiranim prstenastim zadebljanjem oko ruba usadnika i blago proirenim sjeivom sa zaobljenom otricom koja je na jednom mjestu oteena. Na objema stranama, ispod prstenastog zadebljanja nalazi se horizontalna plastina linija i dva plastina V ukrasa koja s njom formiraju trokutove. Unutranji V ukrasi sastavljeni su od po dvije ravne linije, dok su vanjski V ukrasi sastavljeni od po dvije uvijene linije. Ukrasi na jednoj i drugoj strani razlikuju se u manjim nijansama. Osim toga, strana sjekire na sl. 3a bolje je odljevena u odnosu na stranu na sl. 3b na kojoj se vide sitne upljine i nepravilnosti nastale prilikom lijevanja. U gornjem dijelu, na bonim stranama nalazi se po jedna rupica za prikivanje sjekire za drak. Duina sjekire je 13,8 cm. irina sjeiva je 5,4 cm (sl. 3).
3 4

Nominal: 2 solida; revers: SAN MARC VEN; revers: DALMA ET ALBAN; godina: 1626- 1797. U Arheolokom leksikonu navodi se da ulomci keramikog posua naeni u peini Miarici pripadaju kasnom bronanom dobu. Usporediti: B. Graljuk 1988, 131. Meutim, ulomci keramikog posua oprani su tek 1990. i tada se vidjelo da su zapravo novovijekovni! Vjerojatno je bronana sjekira, koja je naena u toj peini 1983., B. Graljuka navela na pogrean zakljuak da i ulomci keramikog posua pripadaju kasnom bronanom dobu. Ta sjekira bila je predana Zavodu za zatitu spomenika kulture i prirode u Banjoj Luci, ali bez podataka o nalazitu. Na sjekiri je bila peinska siga to je upuivalo da ona potjee iz neke peine. Kasnijim raspitivanjem saznao sam da je sjekira zapravo naena u peini Miarici. Na ovom mjestu srdano zahvaljujem B. Graljuku koji mi je ljubazno ustupio na objavljivanje sjekire iz peine Miarice.

82

DARKO PERIA

a. Sl. 3.

b.

2. Bronana tuljasta sjekira s prstenastim zadebljanjem oko ruba usadnika i blago proirenim sjeivom sa zaobljenom otricom. Rubovi sjekire su facetirani. Na objema stranama, ispod prstenastog zadebljanja nalazi se horizontalna plastina linija i dva izduena plastina V ukrasa koja s njom formiraju trokutove. I na jednoj i na drugoj strani V ukrasi sastavljeni su od ravnih linija. U gornjem dijelu, na jednoj bonoj strani trebala se nalaziti uica za privrivanje sjekire za drak. Meutim, grekom prilikom lijevanja umjesto uice ostao je samo neznatan izljev bronce. Izgleda da je sva vanjska povrina sjekire bila prevuena tankim slojem bijele bronce koji joj na svjetlu daje poseban sjaj. Na strani sjekire na sl. 4a prevlaka od bijele bronce se do danas zadrala na dosta velikoj povrini, posebno u gornjem dijelu, dok je na strani na sl. 4b ouvana samo u neznatnim tragovima. Osim toga, prilikom nanoenja te prevlake neznatna koliina istopljene bijele bronce sluajno je ucurila u tuljac sjekire. Duina sjekire je 15,9 cm. irina sjeiva je 5,1 cm (sl. 4). Bronane tuljaste sjekire s raznim kombinacijama plastinih V ukrasa svojstvene su u prvom redu za kulturu polja s urnama u srednjem Podunavlju, a posebno su este u meurijeju Dunava, Drave i Save i na podruju juno od rijeke Save. Zastupljene su i na podruju drugih istovremenih kultura na zapadnom Balkanu, ali u manjoj mjeri. Sjekire iz peine Miarice svojim dimenzijama i ukrasima pripadaju starijem

PEINA MIARICA U DEBELJACIMA KOD BANJE LUKA

83

a. Sl. 4

b.

dijelu kasnog bronanog doba, preciznije 12. ili 11. st. pr. Kr. (Ha A). Specifinost sjekire na sl. 4 predstavlja prevlaka od bijele bronce na vanjskoj povrini koja joj na svjetlu daje poseban sjaj. Inae, bijela bronca je, zbog velikog postotka kositra, u kasno bronano doba bila skupocjena i od nje se prije svega izraivao nakit.

ISTOVREMENANALAZITAUDEBELJACIMA
Oko 300 m sjeveroistono od Miarice nalazi se Hajduka peina koja ima oblik uskog kanala dugakog 20 m (sl. 5). Ulaz je okrenut prema sjeverozapadu. Ispred ulaza u peinu naeno je nekoliko ulomaka keramikog posua meu kojima se izdvajaju ulomci posua s uvuenim i koso kaneliranim ili izvuenim i facetiranim obodima i ulomci posude na ijem se obodu i horizontalnoj plastinoj traki ispod oboda nalaze udubljenja izvedena utiskivanjem prsta. Ti ulomci pripadaju kasnom bronanom dobu, odnosno kulturi polja s urnama. Peina je bila samo privremeno ili povremeno stanite ljudi koji su naseljavali to podruje u kasno bronano doba.

84

DARKO PERIA

Sl. 5. Karta nalazita iz kasnog bronanog doba u Debeljacima: 1 peina Miarica; 2 Hajduka peina; 3 gradina Strabenica

PEINA MIARICA U DEBELJACIMA KOD BANJE LUKA

85

Oko 1,8 km sjeveroistono od Miarice, na lijevoj obali Bijelog potoka, nedaleko od njegovog ua u rijeku Vrbanju, nalazi se gradina Strabenica. Smjetena je na kamenitom breuljku visokom oko 30 m. Gradina je gotovo sa svih strana prirodno zatiena strmim padinama breuljka. Pristup je mogu jedino s june strane, pa je na toj strani gradina zatiena bedemom. Gradina ima dva izdvojena dijela: vii dio koji zauzima sami vrh breuljka ija veliina iznosi 22 m u pravcu sjever-jug i 13 m u pravcu istok-zapad, i nii dio, mnogo vee povrine, koji zauzima junu blagu padinu breuljka. Vrh gradine predstavlja izvrsnu promatranicu s koje se moe kontrolirati ira okolica. Na gradini su naeni brojni ulomci prethistorijskog keramikog posua od kojih neki primjerci sasvim sigurno pripadaju kasnom bronanom dobu, odnosno kulturi polja s urnama. Ispod sjeverne strane gradine naena je ostava bronanog oruja od koje je sauvan samo jedan bronani ma s jabuicom u obliku bubrega koji pripada mlaem dijelu kasnog bronanog doba.7

ZAKLJUNARAZMATRANJA
Pokusno arheoloko iskopavanje u Miarici pokazalo je da u ulaznom peinskom hodniku nema kulturnog sloja, ve da se malobrojni nalazi iz novog vijeka sasvim sporadino pojavljuju, i to na maloj dubini. Nenaseljenost peine uvjetovana je protjekom vode i poplavljenou cijele povrine tijekom veeg dijela godine. Malobrojni nalazi koji su dobiveni arheolokim iskopavanjem upuuju nas da je ulazni peinski hodnik bio privremeno ili povremeno koriten u spomenutom razdoblju i to nesumnjivo ljeti jer peina jedino tada nije poplavljena. Nepogodni uvjeti za naseljavanje i nalazi bronanih sjekira uz vrelo vode u zavrnom, tee pristupanom i uskom dijelu peine, postavljaju nam pitanje u kakve je svrhe Miarica bila koritena u kasno bronano doba? Peina je svojom veliinom, kompleksnou i unutranjom ljepotom sigurno jako privlaila ljude koji su ivjeli na tom podruju u kasno bronano doba istjecanje vode iz njezine unutranjosti u elinski potok je zadivljiv i impresivan prizor te je u njima nesumnjivo stvarala religijski odnos prema prirodnim pojavama koje su bile vezane za njihov duhovni ivot. Po svemu sudei peina je, makar u sasvim kratkom vremenskom rasponu, koritena u posebne kultne svrhe, a bronane sjekire bile su votivni darovi bogovima podzemlja i vode. Kultna mjesta s votivnim darovima ili ostavama na podruju kulture polja s urnama vezana su za breuljke, rijeke, jezera, movare i peine. Za razliku od drugih kultnih mjesta, peinska kultna mjesta s votivnim ostavama vrlo su rijetka na podruju te kulture. Osim peine Miarice za sada su poznata samo jo dva takva nalazita. To su Muja jama kod kocjana u zaleu Trsta8 i Gajina peina u Dreniku kod Slunja.9 Peina Miarica vjerojatno nije bila veliki kultni centar za iroko podruje. Ta je peina u prvom redu bila kultno mjesto stanovnitvu koje je naseljavalo podruje uz donji tok rijeke Vrbanje, prvenstveno stanovnitvu gradine Strabenice.
7

8 9

Ostava je naena 1939. prilikom gradnje eljeznike pruge normalnog kolosijeka Banja Luka Doboj. Ma je naao i uzeo Petar Adamovi iz Debeljaka i, zajedno s nadzornikom radova, predao ga Muzeju Vrbaske banovine (danas Muzej Bosanske krajine) u Banjoj Luci. Radi se o mau koji je objavljen s podatkom da je iz zapadne Bosne. Vidjeti: V. Nikoli 1962, 73-74, T. III: 16. J. Szombathy 1913, 127-190. K. Vinski-Gasparini 1973, 179, T. 128: 1-13.

86

DARKO PERIA

LITERATURA
B. GRALJUK V. NIKOLI J. SZOMBATHY 1988. 1962. 1913. Miarica, Bijeli potok, Banjaluka, Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, 2, Sarajevo. Nekoliko predmeta bakarnog i bronzanog doba iz severozapadne Bosne, Zbornik krajikih muzeja, I, Banja Luka (irilica). Altertumsfunde aus Hhlen bei St. Kanzian im sterreichischen Kstenlande, Mitteilungen der Prhistorischen Kommission sterreichischen Akademie der Wissenschaften, II/2, Wien. Kultura polja sa arama u sjevernoj Hrvatskoj, Monografije, 1, Sveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet u Zadru, Zadar.

K. VINSKI-GASPARINI

1973.

THECAVEMIARICAINDEBELJACINEARBANJALUKA SUMMARY
In the village Debeljaci near Banja Luka, nearby hamlet Kostii, on the left bank of the elinski Potok (potok eng. brook) underneath high and slope cliffs known as Bijele Stijene (eng. White cliffs) interesting cave archaeological site is situated cave Miarica. Experimental archaeological excavation in Miarica showed that there were no cultural layer in the front hallway of the cave, but few findings from the new age period sporadically appear below the surface. The water flow as well as flood of the total surface throughout bigger part of the year conditioned uninhabited situation in the cave. Few findings gained by the archaeological excavation show us that the front hallway of the cave had been in use temporary or from time to time within mentioned period, undoubtedly during summer, the only time when the cave hadnt been flooded. Unfavourable settling conditions as well as founds of bronze axes beside water spring located in the ending, hardly accessible and narrow part of the cave, set us a question what were the purposes of Miarica during late bronze age? The cave, with its size, complexness and beautiful interior definitely attracted people who lived in that area during late bronze age water flow from the cave to elinski Potok is a wonderful and impressive sight which, undoubtedly created religious standpoint to nature phenomenon connected to their spiritual life. Taking all into consideration the cave had been, even within short time period, used in special cult purposes, while bronze axes represented votive gifts to gods of underworld and water. The cave Miarica, probably, didnt represent important cultural centre to wide area. In the first place, the cave had been the cult site to the population that inhabited area in the lower flow of the river Vrbanja, particularly the inhabitants of the hill fort Strabenica. Translated by Marijana Mari