POSVETA Ve naglas su te brezama recitovala moja predveerja. Ve nita u mom ivotu nije bilo tako vano kao ti.

Ve sve oko mene je bilo samo dio mog opteg mita o tebi. Ve nijedan drvored kojim si prola nije se zvao prosto drvored. Ve sve je znalo da e doi; s nebom plonici ve su se u ivot kladili da si negdje tu. Budunost je imala hiljadu imena i tek posljednje bilo je usamljenost. Budunost je ve oponaala tvoje pokrete i tvoj hod. (1950-1960) Posveujem ti svoje oi, svoje usne, svoje zube. Pjesme? ta e od mojih pjesama pisanih jer nisam znao utati? ta e od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube? Tako je dobro to nismo ni ptice ni bogomojci u predveerje i to nemamo krila ve ruke. Posljednje to nas eka ne moe biti naa smrt., jer elje nae krvi negdje su moraju nastaviti. Ti si ena, mala, ti si mala ena, i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade. Ostani s mojim Volim koje e nadivjeti sve moje tualjke, sve moje promjene. Kraj mojih oiju ostani. Nadivjeemo sebe, ne samo u humci svojih grobova, jer znali smo, znali smo, njeni i oholi, bjeei od noeva i granata ubiti u sebi anele i opet ostati aneli. Budui, potraite nas nekad u nekom crvenom traganju, samo tijela naa leae pod nijemom zemljom, ali gazite tiho, da ne ranite nae usne, i nae mrtve poglede da ne zgazite.

IZ VOZA Gledao sam kako promiu ene, sadanje i budue, pejzai i telegrafski stubovi, vidio sam kako se bezglasno smjenjuju no i dan.

Iskoiu na nekoj stanici lud od tih promjena boja i linija i javiu ti da sam te na petstotom kilometru ljubavi volio jednako kao na prvom. 1953 TRAIM ULICU ZA SVOJE IME etam gradom nae mladosti i traim ulicu za svoje ime Velike, bune ulice njih preputam velikanima istorije. Dok je istorija trajala ta sam ja radio? Prosto volio tebe. Malu ulicu traim, obinu, svakodnevnu , kojom se, neopaeni od svijeta, moemo proetati i poslije smrti. U poetku ona ne mora imati mnogo zelenila, ak ni svoje ptice. Vano je da u njoj, bjeei pred hajkom, uvijek mognu da se sklone i ovjek i pas. Bilo bi lijepo da bude poploana, ali, na kraju, ni to nije ono najvanije. Najvanije je to da u ulici s mojim imenom nikad nikog ne zadesi nesrea. 1968