Predmet Filozofija

Seminarski rad iz Filozofije

Mentor:

Uenik:

UVOD
Aristotel (384-322. g.p.n.e.) se rodio u Stagiri, gradiu nadomak Soluna, ali je slavu stekao u Atini. Za razliku od Platona, njegova glavna djela nisu dijalozi, ve rasprave u kojima je navodio miljenja prethodnih filozofa, kritikovao ih, postavljao filozofska pitanja i odgovorao na njih, nudei svoja reenja. Dok je Platon bio iv, Aristotel je bio lan Akademije, a kasnije je (335. god. p.n.e.) osnovao vlastitu filozofsku kolu - Likej. Sledbenici Aristotela su se nazivali i peripatetiari jer se kola nalazila u natkrivenom etalistu. Bio je uitelj Aleksandra Makedonskog. Aristotel je smatrao da ljudsko miljenje ne moe odraavati objektivnu stvarnost niti spoznati objektivnu istinu, ako samo nije postavljeno na sigurne principe. Pokazuje da je metoda indukcije put do spoznaje, da se od pojedinane stvari doe do odreenog pojma. Kae da svako ivo bie ima sposobnost opaanja, ali ljudi se odlikuju jo i time, da zamijeeno mogu zadrati u sjeanju. Dakle od zapaanja dolazi do sjeanja, odatle uslijed estog ponavljanja iskustvo o dotinom predmetu, a samim iskustvom ovjek stjee praktino umijee i znanje. Predmet opaanja je samo pojedinano, a pojam, kao ope odnosi se na mnotvo pojedinanog, i do njega se dolazi putem indukcije. Me utim, spoznaja ne ostaje samo na pojmu, jer se pojmovi u nekom sudu mogu opet svrstati pod jo openitije pojmove, ime Aristotel prelazi na uenje o kategorijama tj. o najopenitijim predikatima. Aristotel ih je naao 10: supstancija, kvantiteta, kvaliteta, relacija, mjesto, vrijeme, poloaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje. Da bi se ljudsko miljenje moglo odrati, ono mora imati osnovne principe, koji e biti ope vaei i nee ih trebati dokazivati. Aristotel ih svodi na ova tri: princip identiteta (sve to je istinito mora se potpuno samo sa sobom podudarati), princip kontradikcije (nemogue je da se jednome i istome na isti nain jedno i isto odre enje dodaje i ne dodaje), te princip iskljuenja treeg (izme u kontradiktornih stavova ne moe biti treeg). Prema tome Aristotelova logika (on je zove analitika vjetina

razdvajanja) nije sama sebi svrha, niti se bavi praznim apstrakcijama, nego polazi od realnog, pojedinanog predmeta, i prouava kako se on spoznaje u sadrajnom miljenju. Aristotelova djela kasnije su dobila nazive po temama kojima se bavi u njima. To su praktino sve teme kojima se filozofija bavi. Naslovi tih knjiga su: Fizika, Metafizika, Organon (Logika), Nikomahova etika, O dui, Politika i dr. Aristotelova se logika u nekim svojim osnovnim postavkama odrala i do danas kao uzor za zasnivanje elementarne logike, pa je stoga i Kant mogao ustvrditi kako je logika u Aristotela

dobila tako savren oblik da iza toga niti je mogla uiniti korak naprijed, niti je morala uinit i korak nazad.

Njegova logika raspravlja prije svega o pojmovima, sudovima (iskazima, reenicama) zakljucima dokazima. Pojmovi su bit ili oblik stvari ija je spoznaja osnovni cilj miljenja. Najvii rodni pojmovi, koji u sebi obuhvaaju sve druge pojmove, jesu kategorije. Tih kategorija ima po Aristotelu deset: supstancija, kvantitet, kvalitet, relacija, mjesto, vrijeme, poloaj, posjedovanje, djelovanje i trpljenje. U Aristotelovim logikim djelima (sakupljenim kasnije od uenika pod nazivom Organon) iscrpno su i izvanredno egzaktno raspravljani i neki drugi temeljni logiki problemi kao to su principi miljenja, indukcija i dedukcija, definicija, teorija silogizma, dokaz, logike pogreke i sl. Uz opirnu eksplikaciju teorije kategoriko-asertorikog silogizma (to se esto smatra njegovim najveim doprinosom logici), u njegovim spisima nalazimo i veoma sloenu modalnu logiku kao i mnoge zaetke ka snijih logikih teorija.

KAKO JE ARISTOTEL OBJASNIO LOGIKU?

Kada je Platon okrenuo filozofiju od vidljivog ka idealnom svetu, profitirala je logika, odnosno razmatranje odnosa i uspostavljanje reda meu idejama, reda koji ustanovljavamo bez obzira na ula, kako kae Platon. Aristotel je primetio da ovoj novoj disciplini treba posebno obratiti panju, tako da je on prvi podrobno obradio zakone logike. Aristotel je primjetio da je teko definisati neke pojmove. To je objasnio time da se radi o najoptijim pojmovima kojima je teko nai optiji pojam potreban za definiciju. Jer, definicija treba da se sastoji od rodnog (optijeg) pojma i vrsne razlike, koja utvruje po emu se odreena stvar razlikuje od drugih u svom rodu, po emu je ona posebna vrsta. Ove najoptije pojmove nazvao je kategorije. Aristotel navodi deset kategorija: supstanciju, kvantitet, kvalitet, vreme, mesto, poloaj, posedovanje, odnos, i delanje i

trpljenje. Supstancija je svaka prirodna stvar koja ima materijalni supstrat i pojmljivu sutinu, jedino Bog je supstancija bez materijalnog supstrata. Aristotel se prvi bavio oblicima zakljuivanja. Najpoznatiji je oblik silogizma. Silogizam je zakljuivanje iz dvije premise koje ima tu osobinu da zakljuak mora biti istinit ako su istinite premise. Primer jednostavnog silogizma je: Svi Grci su plavi. Sokrat je Grk = Sokrat je plav. U knjigama o fizici, etici i metafizici, Aristotel se primenjuje svoja logika znanja, trudei se da sve to je tema rasprave dobije pravilnu definiciju. Iako na Rafaelovoj slici Atinska kola Platon pokazuje na gore, a Aristotel na dole, ove njihove gestove treba prije shvatiti kao raspravu o tome kako nastaviti Platonov program, nego kao potpuno suprostavljanje i okrenutost Aristotela vidljivom svijetu. Aristotel zapravo slijedi Platona u osnovnoj ideji da je razlog stvari u svrhama radi kojih one postoje - jedino to se Aristotel vie interesuje za to kako se te svrhe ostvaruju ili se mogu ostvariti. On se osim svrha interesuje i za sredstva koja koriste ili mogu koristiti priroda ili ljudi, a da bi saznali ova sredstva zaista se moramo okrenuti i iskustvu, odnosno, vidljivom svetu.

DESET KATEGORIJA
Svaka bez ikakve veze iskazana rije oznaava ili supstanciju, ili kvantitet, ili kvalitet, ili relaciju [odnos ], ili mjesto [gdje], ili vrijeme [kad], ili poloaj, ili posedovanje, ili djelovanje ili trpljenje. Supstancija - kazano jednom reju - jeste na primer: "ovjek", "konj"; kvantitet je na primjer "dug dva lakta", "dug tri lakta"; kvalitet je, na primjer: "bijel", "vian gramatici"; odnos je , na primjer: "duplo", "pola", "vei"; mjesto je, na primjer: "u Likeju", " na agori"; vrijeme je, na primjer: "jue", "prole godine"; poloaj je, na primjer, "on lei", "on sjedi"; posjedovanje je, na primjer: "on je obuen", "on je naoruan"; djelovanje je, na primjer: "on sijee", " on gori"; trpljenje je, na primer: "on je isjeen", "on je izgorio".

Aristotel, Organon, str. 7.

LOGIKI KVADRANT

Svi A su M (Na primJer: Svi Grci su plavi) Univerzalno-afirmativan stav (A) kontrarnost

Nijedan A nije M (Nijedan Grk nije plav) (oba stava mogu biti neistiniti, a ne mogu oba biti istiniti) Univerzalno-negativan stav (E)

subordiniranost (donji stav slijedi iz gornjeg stava)

subordiniranost (donji stav slijedi iz gornjeg stava)

Neki A su M subkontrarnost (Neki Grci su plavi) (oba stava ne mogu biti neistiniti, a oba mogu biti Partikularno-afirmativan istiniti) stav ( I )

Neki A nisu M (Neki Grci nisu plavi) Partikularno-negativan stav (O)

SILOGIZAM, DOKAZ I AKSIOMI

Silogizam je govor u kome, kad se izvjesne stvari pretpostave, druga jedna stvar razliita od njih, proizlazi nunim nainom na osnovu pretpostavljenih stvari. Dokaz se dobija kad silogizam postaje iz istinitih i prvih premisa, ili iz premisa koje su takve da samo saznanje koje imamo proistie iz prvih i istinitih premisa. Istiniti i prvi jesu stavovi koji dobijaju svoju izvjesnost ne od drugih stavova, nego sami od sebe. Jer ne treba pitati za uzrok principa nauka, nego svaki od tih principa treba da bude sam po sebi izvjestan. Aristotel, Organon, str . 371.

LOGIKA I NAELO NE PROTIVRJENOSTI

Sada treba da kaemo da li pripada jednoj nauci ili raznim naukama da prouavaju istine koje se u matematici nazivaju aksiomima, kao i samu supstancu. Oigledno je njihovo ispitivanje predmet jedne jedine nauke, a filozof je taj koji e se time baviti. Jer aksiomi obuhvataju sve stvarnosti, a ne jednu izvesnu vrstu iskljuujui ostale. A ako se svi ljudi slue aksiomima, to je zato to aksiomi pripadaju stvarnosti kao stvarnosti, i to je svaki rod stvarnost; oni se njima slue ipak samo koliko im je potrebno, to jest koliko se prua rod na koji se odnose njihova dokazivanja. Prema tome, poto je oigledno da se aksiomi primenjuju na sve stvarnosti kao s tvarnosti (jer stvarnost je ono to je zajedniko svima stvarima) prouavanje ovih istina takoe pripada upoznavanju stvarnosti kao stvarnosti. Upravo zbog toga ni jedan od onih koji se ograniavaju na ispitivanje jedne posebne nauke nije sebi postavio zadatak da kae ma ta o istinitosti ili neistinitosti ovih aksioma, ni geometar ni aritmetiar. To su pokuali samo izvesni fiziari, iji stav uostalom ne treba da iznenauje, jer su verovali da su oni jedini koji ispituju itavu prirodu i stvarnost uopte. Ali samim tim to ima nekoga

koji je jo iznad fiziara (naime priroda je samo jedan odreeni rod stvarnosti) njemu, koji prouava opte i prvu supstancu, takoe e pripasti ispitivanje ovih istina. Fizika je zaista neka vrsta filozofije, ali nije prva. ... Prema tome, oigledno je da pripada filozofu, koji prouava prirodu svake supstance, da ispituje i naela silogistikog rasuivanja. Meutim, ovek koji raspolae izvanrednim znanjem iz bilo koje oblasti treba takoe da bude u stanju da postavi najpostojanija naela o stvari o kojoj je re, tako da bude u mogunosti da postavi najpostojanija naela svih stvarnosti. A ta svojstva ima upravo filozof; s druge strane najpostojanije naelo od svih postavlja se kao naelo u odnosu na koje je nemogue da se ovek prevari: ustvari potrebno je da se istovremeno to naelo najbolje upozna meu svima naelima (jer zabluda uvek obuhvata ono to se ne poznaje) i da bude bezuslovno, jer naelo ije je posedovanje nuno da bi se shvatila svaka stvarnost ma kakva ona bila, ne zavisi od nekog drugog naela; a ono to je nuno da bi se upoznala svaka stvarnost, ma kakva ona bila, takoe treba nuno posedovati pre svakog znanja. Otuda je oigledno da je to naelo najpostojanije od svih. A sad emo rei koje je to naelo.

[ Naelo ne protivrenosti ] Nemogue je da ista osobina istovremeno pripada i ne pripada jednom istom predmetu u istom odnosu. Ako bismo tvrdili tako neto, onda bi takvo tvrenje predstavljalo logiku tekou. Ovo je najpostojanije naelo, ...svako dokazivanje svodi se na ovo naelo kao na najviu istinu, jer je ono po svojoj prirodi ishodina taka ak i za sve ostale aksiome. Aristotel, Metafizika, (1005a) str. 74

Dvije vrste definicija Poto se definicija smatra kao govor koji objanjava ta je jedna stvar, jasno je da e jedna od njenih vrsta biti govor koji objanjava ta znai ime, ili govor potpuno nominalan, razliit od onoga koji izraava sutinu. ...

Druga vrsta definicije jeste govor koji pokazuje zato neka stvar postoji, to je definicija pomou uzroka. Tako prva definicja oznaava ta je stvar, ali to ne dokazuje; meutim, druga e oevidno biti neki dokaz sutine, koji se od dokaza razlikuje samo poloajem svojih termina. Jer postoji razlika izmeu rei: "Zato grmi?" i "ta je grom?". Aristotel, Organon, str. 337.

O tenji ka znanju Svi ljudi po prirodi tee da dou do znanja; dokaz za to je radost izazvana doivljenim saznanjima: naime, i pored njihove korisne strane ona nam se sviaju sama po sebi, i to vizuelna saznanja vie od drugih. Jer mi vid cijenimo iznad svega, tako da kaem, ne samo zato da bi mogli da radimo, nego ak i pod pretpostavkom da ne elimo nita da radimo. Uzrok ovome je taj to od svih naih ula, vid je ono ulo pomou koga stiemo najvie saznanja i otkrivamo mnotvo razlika.

Aristotel, Metafizika, str. 3.

Zakljuak
Za Aristotela, logika i njeni zakoni uspenije ispunjavaju svrhu opovrgavanja stava sofista da su sva miljenja podjednako istinita od Platonovih Ideja. Sada, u okviru logike, dva protivrjena stava ne mogu biti istovremeno istinita, jer to spreava zakon neprotivrenosti, dok je kod Platona to tako jer samo jedan do stavova moe da odgovara Ideji. Prednost svog reenja Aristotel je vidio u tome, to se pomou samo jednog stava koji je toliko prihvatljiv za duh da ga je teko negirati, odrauje dio posla kome su sluile mnoge Ideje, ije je postojanje, uzgred, bilo sumnjivo. Umjesto Ideja, sada je principima logike ostavljeno da uvaju jednoznanost svijeta. To ne znai da Aristotel naputa Platonov stav da osim materijalne stvarnosti postoji i idealna stvarnost, ali sad tu stvarnost najprije naseljava logika, iji principi su istovremeno i principi stvarnosti. Ali, logiki principi nisu jedini principi stvarnosti: ostalim principima Aristotel se bavi u svojoj metafizici.

Literatura
1. INTERNET www.wikipedia.com www.filozofija.info www.znanje.org

http://www.maturski.weebly.com

Sadraj
Uvod Kako je Aristotel objasnio logiku Deset kategorija Logiki kvadrant Silogizam, dokaz i aksiomi Logika i naelo neprotivrijenosti Zakljuak Literatura 1 2 3 4 5 5 8 9