Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

Eduard Kuen
Institut za turizam HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5 Institute for Tourism HR - 10000 Zagreb, Vrhovec 5

Izvorni znanstveni lanak UDK 711.143:338.48 Tehnike znanosti Arhitektura i urbanizam 2. 01.02 - Urbanistiko i prostorno planiranje lanak primljen / prihvaen: 19. 04. 2001. / 13. 02. 2002.

Original Scientific Paper UDC 711.143:338.48 Technical Sciences Architecture and Urban Planning 2.01.02 - Urban and Regional Planning Article Received / Accepted: 19. 04. 2001. / 13. 02. 2002.

Turizam i prostor
Klasifikacija turistikih atrakcija

Tourism and the Destination Region

Classification of Tourist Attractions

okoli prostorno planiranje turistike atrakcije turizam

environment physical planning tourist attractions tourism

Masovni i globalno rasprostranjeni turizam izaziva sve vie konfliktnih situacija u prostoru. Za potrebe nadolazeeg novog turizma autor je, na osnovi testiranja kroz petnaestak projekata u Institutu za turizam (Zagreb), predloio izvorni koncept funkcionalne klasifikacije potencijalnih i realnih turistikih atrakcija u funkciji planiranja odrivog razvoja turizma te zatite prostora i okolia.

Globally spreading mass tourism is increasingly leading to environmental problems. For the needs of the future new tourism, the author analysed about fifteen projects in the Tourism Institute (Zagreb) and suggested an original method for functionally classifying potential and existing tourist attractions, which could be used in planning feasible tourist development and environmental protection.

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Uvod Introduction

za razvoj turizma te racionalno koritenje i ouvanje prostora. Zbog toga je stvaranje funkcionalne klasifikacije turistikih atrakcija preduvjet za njihovu identifikaciju, evidenciju, sistematizaciju, valorizaciju, racionalno koritenje i djelotvornu zatitu.

Fizike dimenzije turistikog prometa Physical dimensions of tourist traffic

WTO (1994.) procjenjuje ukupan opseg turistikih aktivnosti na vie od pet milijardi domaih i meunarodnih dolazaka za 1995. godinu, a WTTC (World Travel and Tourism Council ) 212 milijuna zaposlenih u turizmu za istu godinu, odnosno da svaki deveti zaposleni u svijetu radi u turizmu.2 Nadalje, WTO procjenjuje da e i u novom mileniju (2000.-2010.) prosjena stopa rasta meunarodnih dolazaka iznositi 3,6%. Hrvatska pripada europskom mediteranskom podruju, najznaajnijem receptivnom podruju svijeta, s 31% svjetskih i 51% europskih dolazaka gostiju te 27% svjetskog i 56% europskog prihoda od turizma. S obzirom na poremeenu turistiku sezonu 1990. godine, izbijanje Domovinskog rata 1991. godine te nedae razdoblja poraa, za hrvatski turizam i dalje ostaju referentni pokazatelji iz 1989. godine kada je Hrvatska raspolagala s 923.000 postelja u svim vrstama smjetajnih kapaciteta i kada je imala oko 9,7 milijuna dolazaka gostiju te oko 61,8 milijuna noenja.3 Te brojke Hrvatska nee dosei ni 2001. godine. Meutim, kada e se za nekoliko godina probiti kvantitativni prag iz 1989. godine, hrvatski prostor mora biti pripremljen za njegovo daljnje poveanje.

urizam se poeo vrlo intenzivno razvijati sredinom XX. stoljea, da bi, kao relativno mlada gospodarska grana, ve polovicom osamdesetih godina XX. stoljea zauzimao tree mjesto u meunarodnoj trgovinskoj razmjeni (iza nafte i naftnih derivata te automobila), a prema podacima Svjetske turistike organizacije (WTO) iz 1995. godine na toj je poziciji ostao i sljedeih deset godina.1 Budui da je masovnost i rasprostranjenost turizma u svijetu vrlo velika, pa i s tendencijom daljnjeg rasta, a interakcije izmeu prostora i turizma dobivaju sve nepoeljnije tijekove, to koritenje prostora kao temeljnoga turistikog resursa u sklopu odrivog razvitka gospodarstva, te zatite prostora i okolia, sve vie dobiva na znaenju. Za sprjeavanje konflikata na relaciji turizam-prostor neophodno je sektorski planirati razvoj turizma u jedinstvenom procesu prostornoga planiranja turistiki atraktivnih podruja. Meutim, pritom se, u pravilu, ne poluuju najbolji rezultati, to se osobito moe pripisati nedostatku potrebnih alata i tehnika za takvo planiranje.

Turizam i prostor Tourism and the destination region

Prostor je medij koji uvjetuje razvoj turizma. Dijelovi prostora svojim turistikim atrakcijama potiu puanstvo iz drugih krajeva da ih posjeti ili da u njima privremeno boravi. Prostorne relacije izmeu emitivnih i receptivnih podruja, ali i izmeu turistikih atrakcija i turistike infrastrukture te ostalih turistikih sadraja unutar turistike destinacije, snano odreuju pojavu i razvoj turizma. Prostornim potencijalnim i realnim turistikim atrakcijama mogu se izravno smatrati svi atraktivni dijelovi prostora, ali i sve ostale turistike atrakcije jer su uvijek obiljeene svojim pro-

Funkcionalna klasifikacija turistikih atrakcija jedan je od najvanijih, ako ne i najvaniji alat potreban za ovakvu vrstu prostornog i turistikog planiranja. Budui da su turistike atrakcije temeljni razlog svakoga turistikog putovanja, a zapravo predstavljaju prostornu kategoriju, one su podjednako vane

1 2 3

*** 1995.b: 4. Waters, 1994: 12. Hendija, imar, 1992: 82.

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

stornim razmjetajem. Turistiki atraktivni dijelovi prostora i prostorne relacije meu drugim turistikim atrakcijama i sadrajima odreuju mogue znaajke turistike ponude te mogui razvoj pojedinih vrsta turizma u svakoj turistikoj destinaciji.4 U tom je smislu Vukoni5 rezimirao stajalita domaih i svjetskih teoretiara turizma (Markovi Z. i S.,6 Defert,7 Alfier,8 Cazes9 ) sljedeim rijeima:

giju turizma, te, s druge strane, fenomenologiju okolia i prostora. Potencijalne i realne turistike atrakcije najizrazitiji su primjer zajednikih sastavnica obiju fenomenologija.

Trendovi u turizmu Trends in tourism

Trendove i prognoze razvoja turizma valja promatrati dvojako, kvantitativno, kao kretanje fizikih veliina i financijskih uinaka, te, kvalitativno, kao osjetljive strukturne promjene. Tako najnovije trendove u razvoju turizma valja sagledati u kontekstu dosadanjeg razvoja turizma i najnovijih ekonomskih i socio-kulturnih trendova. Za dobivanje prave predodbe ovih trendova potreban je dui vremenski slijed. Alfier13 smatra da razdoblje paleoturizma, koje je osobito obiljeeno razvojem toplica i klimatskih ljeilita, zavrava s Prvim svjetskim ratom, dok Marinovi-Uzelac14 dri da se paleoturizam, osobito glede zadiranja u prostor i njegova angairanja, protee i u krae razdoblje nakon Prvoga svjetskog rata - sve do svjetske gospodarske krize. Masovni je turizam obiljeio razdoblje koje je poelo nakon Drugoga svjetskog rata. To je oblik turizma u kojem je zastupljen velik broj turista koji putuju organizirano, najee u tzv. paket-putovanjima ili aranmanima u organizaciji turoperatora i putnike (turistike) agencije. Karakteristika ovog oblika turizma jest ne samo velik broj svih slojeva stanovnitva nego i vremenska koncentracija turistikog prometa na razdoblje godinjih odmora, osobito ljeti, iako se razvojem planinskih (skijakih) turistikih destinacija ta vrsta turizma sve vie javlja i zimi. Za prihvat tako velikog broja turista izgraena je golema infrastruktura i smjetajni kapaciteti, koji su u mnogim podrujima izazvali brojne degradacije prostora.15 Utvren je itav niz gospodarskih, prostorno-ekolokih i socio-kulturnih negativnih uinaka masovnog turizma, to se oituje posebice u drutvenim trokovima razvoja turizma:16 pojava turistike monostrukture (veliki kompleksi hotela, turistikih naselja i sl.) promjena u gospodarskoj strukturi podruja neprimjeren porast cijene zemljita relativno niska individualna rentabilnost turistikih graevina ugroena flora smanjenje kvalitete kopnenih i morskih voda lokalno zagaenje zraka i optereenje bukom neprimjerena transformacija turistikih mjesta i regija arhitektonsko vizualno zagaenje negativni socio-kulturni utjecaji.

Prostor i okoli imanentni su pojmu turizma i, obratno, pojam turizma nezamisliv je bez komponente prostora i okolia.
Svojim planetarnim razmjerima turizam je poeo ostavljati uoljive negativne tragove na prostor i okoli, ma koliko se inio mekan u odnosu na druge, vrlo agresivne djelatnosti. Reakcije na takve pojave postale su veoma otre.10 U Zagrebu je (1986.) bio odran okrugli stol na temu Turizam i prostor - ekoloki aspekti konfliktnih situacija.11 Na kraju zakljuaka ovoga okruglog stola, rjeenje svih prezentiranih problema na relaciji turizam-prostor trailo se jedino u veoj disciplini pridravanja donesenih prostornih planova, ne dovodei nijednoga trenutka u pitanje podobnost svih tih planova za stvaranje uvjeta koji bi omoguili razvoj novog turizma. Takvi zakljuci pokazuju tvrdokornost rutinskog pristupa prostornom planiranju iz doba dominacije masovnog turizma. Meunarodni znanstveni skup Prema odrivom razvitku turizma u Hrvatskoj (1994) pokazao je, na primjeru turizma, na teorijskoj i globalnoj razini - nov pristup zatiti okolia (i prostora) koji, s jedne strane, omoguava razvoj, a s druge strane titi prostor.12 Novi pristupi, metodologije, tehnike i alati potrebni za ostvarenje odrivog razvitka turizma mogli su se tom prilikom tek naslutiti. Meutim, da bi se ova pomona sredstva razvila, valja, s jedne strane, dobro upoznati fenomenolo4 Kuen, 1999: 68. 5 Vukoni, 1987: 35. 6 Markovi, Z. i S., 1967: 60. 7 Defert, 1972: 15. 8 Alfier, 1975: 8. 9 Cazes, 1978: 77. 10 Tako Alfier, inae 50-ih i 60-ih godina XX. stoljea vatreni pobornik snana razvoja turizma u Hrvatskoj, zauzima od poetka 70-ih godina vrlo kritino stajalite o posljedicama masovnog i sezonski koncentriranog turizma na jadranskoj obali, o emu najbolje svjedoe naslovi njegovih lanaka: Oblici i posljedice turistikog pritiska na obalu i more (1972.), Potreba novih orijentacija u dugoronom razvoju naega turizma (1981.), Turizam kao generator novih oblika imobilijarne rente i velikih poremeaja na tritu nekretnina (1985.), kao i drugi radovi iz njegove knjige (Alfier, 1994.). 11 *** 1987: 305-312. 12 *** 1994. 13 Alfier, 1977: 17. 14 Marinovi-Uzelac, 1986: 233. 15 *** 2001: 208. 16 Dragievi, 1988: 216-230.

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Sintagma novi turizam pojavljuje se sve ee kao naziv za cjelokupnu reakciju na znaajke masovnog turizma, ne poglavito s gledita njegova konflikta s prostorom, ve u promjeni znaajki dijela potranje na turistikom tritu. Meutim, ovaj oblik turizma zasada predstavlja samo frakciju u sklopu matice masovnog turizma. Promjene koje su se zbile na svjetskom turistikom tritu poetkom 80-ih godina XX. stoljea snano su utjecale na transformaciju turistikih tijekova, uglavnom u kvalitativnom pogledu. Manje su djelovale na intenzitet putovanja, a vie na strukturu turistike potronje i ponaanje samih turista. Turizam se poeo transformirati iz tvrdoga u meki oblik, postao je humaniji i vie okrenut pojedincu. Na tom se tragu naglaeno razvijaju razliite vrste turizma, primjerice - gradski, kulturni, ruralni, nautiki, kongresni, vjerski, eko-turizam, avanturistiki i dr. Za stvaranje slojevite i transparentne turistike ponude kakvu trai novi turizam, vie nije dovoljna samo jedna udarna turistika atrakcija, kao to je toplo more ili zasnijeene planinske padine, koja se u masovnom turizmu oznaava kao primarni turistiki prostor. Ruralni se prostor sve vie afirmira kao mjesto autonomne i prepoznatljive turistike ponude. ak i sudionici reformiranoga masovnog turizma sve vie trae obogaivanje maritimne ponude turistikim atrakcijama u naseljima na priobalju i u zaleu obale (unutranjosti). Bez dobroga poznavanja cjelokupne turistike atrakcijske osnove, priobalja i zalea, nije vie mogue kreirati turistiki proizvod17 kakav trai novo turistiko trite. Vanost valorizacije i zatite potencijalnih i realnih turistikih atrakcija u Hrvatskoj potvrena je 1993. godine i normativno kad je u Razvojnoj strategiji hrvatskog turizma odreeno da je jedan od dva osnovna cilja razvoja turizma u Hrvatskoj - obnova i potpunija valorizacija i zatita turistikih potencijala.18

Poetak izrade prostornih planova u Hrvatskoj priblino se poklapa s poetkom razdoblja masovnog turizma na ovim prostorima. Kotar Krapina Regionalni prostorni plan (1958.) elja navodi kao prvi prostorni plan u Hrvatskoj i u bivoj SFRJ.20 Prostorni planovi trebaju osigurati optimalan raspored ljudi, dobara i djelatnosti na teritoriju radi njegove najpovoljnije uporabe. Pritom neki prostorni planovi mogu imati neku naglaeniju komponentu u odreenom prostoru.21 U svijetu je izraeno mnogo regionalnih prostornih planova posebno za potrebe turizma, primjerice: Languedoc-Roussillon u Francuskoj, Costa Brava u panjolskoj i Juni Jadran (veim dijelom na podruju RH) u bivoj Jugoslaviji.22 S aspekta prostornog planiranja, jadranskom je prostoru u doba procvata masovnog turizma posveena velika pozornost. Tada su izraeni i doneseni: Program dugoronog razvoja i plan prostornog ureenja Jadranskog podruja (1967.) Regionalni prostorni plan Junog Jadrana (1969.) Koordinacijski regionalni prostorni plan Gornji Jadran (1974.) Regionalni prostorni plan Junog Jadrana bio je zajedniki projekt Ujedinjenih naroda (Program za razvoj) i vlade SFRJ, koji je bio svojevrstan pilot-projekt za metodoloka propitivanja razvoja turizma u svijetu. Od metodolokih dometa toga plana valja izdvojiti naelo dekoncentriranih koncentracija turistikih kapaciteta i utvrivanje prihvatnog kapaciteta prostora (carrying capacity), za koji valja naglasiti da je utvrivan samo fiziki kapacitet, i to za plae na morskoj obali. Za potrebe Prostornog plana SR Hrvatske godina 2000. (1974.) izraena je osnovna studija Turizam i ugostiteljstvo, u kojoj je prioritet dan hrvatskom mediteranskom prostoru i turizmu temeljenom na suncu i moru.23 Osim toga, do kraja 80-ih godina XX. stoljea sve su opine (tada velike opine) u Hrvatskoj donijele svoje, opinske prostorne planove, a za gradove i naselja gradskog karaktera donijele su generalne urbanistike pla17 Turistiki proizvod na turistikom tritu sve vie potiskuje pojedinane turistike usluge. Turistiki proizvod ima, za robu, neke neuobiajene znaajke: sloeni proizvod, neopipljiv proizvod, neprenosiv proizvod; ne podudaraju se mjesto kupnje i potronje; proizvod koji se ne moe uskladititi (Kuen, 1999: 64-65.). 18 *** 1993: 2588. 19 Marinovi-Uzelac, 1986: 234. 20 elja, 1988: 47. 21 Marinovi-Uzelac, 2001: 12, 20. 22 Marinovi-Uzelac, 1988.a: 295-304. 23 Franjevi, Hitrec, 1973.

Prostorno planiranje u turizmu Physical planning in tourism

U razdoblju masovnog turizma, upravo zbog te masovnosti i velikih prijevoznih mogunosti, turistika izgradnja zauzima itave predjele, regije, morske ili jezerske obale i rijene doline, te tako bitno utjee na prirodnu, geografsku, socijalnu, tehniku, ekonomsku i estetsku morfologiju irih regija,19 premda se ne moe tvrditi da je to graeno neplanski. U Hrvatskoj je stihijski graen tek vei dio kua za odmor (vikendica), koje se mogu smatrati jednom od popratnih pojava masovnog turizma.

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

nove. U svim se tim planovima prostorno planirao i razvoj turizma, iskazan preteito putem planova namjene povrina, u obliku zona komercijalnog turizma ili zatienog obalnog pojasa. Osobite vrste prostornih planova izraivale su se za podruja posebne namjene, od kojih su, s turistikoga gledita, bili osobito zanimljivi nacionalni parkovi i parkovi prirode. Prostorni planovi nacionalnih parkova najzorniji su primjeri planiranja razvoja turizma na osnovi prethodne iscrpne analize relevantnih znaajki prostora i posebno utvrenih mjerila zatite te racionalnog koritenja prostora u turistike svrhe. Oni su metodoloki najblie novim potrebama planiranja uporabe prostora u turistike svrhe. U tom je smislu vano ispravno zonirati podruje nacionalnog parka putem prostornog plana (prema Marinovi-Uzelcu).24 1. Prirodne zone: Zona temeljnog fenomena prirode Zona usmjerene zatite (ima funkciju teritorijalnog objedinjavanja parka i tampon-zone) Posebna zona i pojedinani prirodni spomenici (razliite vrste posebnih rezervata) 2. Kulturne zone: Zona poljoprivrednog pejsaa (poljoprivreda tradicijske obrade) Arheoloke kulturno-spomenike zone i lokaliteti Etnoloke zone (tradicijska naselja ruralne arhitekture) Antropoloke zone (zatieni rezervati specifinih ljudskih zajednica, u Europi bez interesa) 3. Zone mjeovite namjene.
24 Marinovi-Uzelac, 1988.b: 74-77. 25 Vukoni, 1996. 26 Svaka turistika atrakcija ima svojstvo da odjednom, ili tijekom odreenoga vremena (dan, mjesec, turistika sezona), moe primiti ogranieni broj posjetitelja. U poetku prouavanja ovog fenomena, osobito u planiranju razvoja masovnog turizma, mjerodavan je bio fiziki prihvatni kapacitet turistike atrakcije, odreen fiziki ogranienim prostorom za smjetaj turista. Poslije su uvoena nova mjerila za prihvatni kapacitet: ekoloki kapacitet - broj turista koji ne ugroava ravnoteu eko-sustava, kapacitet lokalne infrastrukture - primjerice: opskrba vodom; kapacitet tolerancije lokalnog stanovnitva - broj turista koji lokalnom stanovnitvu ne pogorava kvalitetu ivota; kapacitet tolerancija turista - broj turista koji ne remeti kvalitetu njihova pojedinanog turistikog doivljaja (Kuen, 1999: 101-102.). 27 Smjernice za procjenu prihvatnoga kapaciteta sredozemnih obalnih podruja, na hrvatskom jeziku, objavio je 1997. godine Centar regionalnih aktivnosti Programa prioritetnih akcija MAP-a UNEP-a (UN) u Splitu. Ovaj je dokument izraen kao dio redovitih aktivnosti u sklopu prioritetne akcije Razvoj mediteranskog turizma u skladu s okoliem. Dokument je izradila grupa hrvatskih strunjaka (M. Dragievi, Z. Klari i E. Kuen). Original je tiskan na engleskom jeziku: Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in Mediterranean coastal areas (1997.), Priority Actions Programme, Split. 28 Destinacijsku atrakcijsku osnovu ine sve realne i potencijalne turistike atrakcije koje se nalaze na podruju odreene turistike destinacije.

Danas jo nedostaju integralna prostorna ostvarenja novog turizma, odnosno integralni radovi koji bi relaciju novi turizam prostor prezentirali na razini metodologije ili prirunika, premda praksa ve daje prve naznake u tom smislu. Neke su europske zemlje, primjerice panjolska, iz isto ekonomskih razloga poele fiziki uklanjati prvu generaciju neprimjerenih smjetajnih turistikih graevina masovnog turizma i graditi drukije, na postulatima novog turizma. Moe se zakljuiti da novi turizam nije rezultat kreatora turistike ponude, koji inae planiraju i programiraju turistiku izgradnju, ve posljedica strukturnih promjena u turistikoj potranji. Turistika se ponuda, po inerciji, jo uvijek bavi samo turistikim smjetajnim kapacitetima (resort), a novi turisti trae funkcionalno artikuliranu iru prostornu cjelinu koja se sve vie oznaava sintagmom turistika destinacija. Masovni je turizam prostorno artikuliran s pomou homogene regije (primarni turistiki prostor), a novi turizam trai svoja prostorna rjeenja u polariziranoj regiji, slojevito strukturiranoj na nekoliko destinacijskih razina u skladu sa sloenim znaajkama njihova prihvatnog kapaciteta.

Turistika destinacija je iri prostor funkcionalne cjeline koji svoj turistiki identitet gradi na konceptu kumulativnih atrakcija koje, zbog doivljaja koji omoguuju i dodatnom turistikom infrastrukturom, predstavljaju prostor intenzivnog okupljanja turista.25 Hitrec (1995) konstatira da se zbog ustanovljivanja trenda osjetnog rasta broja putovanja u sklopu kojih se posjeuje nekoliko osnovnih turistikih destinacija - sve vie razmatraju multidestinacijske sheme iz kojih se razvija sloena klasifikacija turistikih destinacija.
Pri kreiranju destinacijskoga turistikog proizvoda, osobito po mjeri novog turizma, valja utvrditi prihvatni kapacitet26 svake turistike atrakcije u turistikoj destinaciji posebno, i to ne samo kao fiziki kapacitet ve i druge prihvatne kapacitete kojih je prag znatno vii od fizikog, kao to su to, primjerice, ekoloki kapacitet i okolini kapacitet te prag lokalne infrastrukture, prag tolerancije lokalnog stanovnitva i prag tolerancije turista.27

Turistiki resursi Tourist resources

Planiranje razvoja turizma za potrebe novih turista, kako s prostornog tako i s gospodarskog i socio-kulturnog aspekta, nije mogue bez detaljnog poznavanja destinacijske atrakcijske osnove.28 Kako u tom smislu ne bi bilo zabune, ve na poetku rasprave o turistikim atrakcijama valja razjasniti terminoloke neja-

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

snoe, poopavanja i pojednostavljivanja koja prate svaku prezentaciju29 i uporabu turistike atrakcijske osnove. Primjerice, termini turistiki potencijali, turistiki resursi i turistike atrakcije preesto se pri planiranju razvoja turizma nekritiki koriste kao istoznanice, a to nije ispravno jer sve su turistike atrakcije turistiki resursi, no svaki turistiki resurs ne mora biti turistika atrakcija. U najirem smislu, resursi su sredstva, mogunosti, zalihe, rezerve, izvor, vrelo, prirodna bogatstva jedne zemlje, kraja, regije, kontinenta,30 a s gospodarskoga gledita resursi su opi naziv za prirodne i proizvodne stvari, kao i ljudsko znanje i sposobnosti kojima se moe koristiti za zadovoljavanje potreba neposredno u potronji ili posredno u proizvodnji. To su sva sredstva koja se mogu privesti korisnoj svrsi.31 Analogno tome, turistiki resursi mogu se definirati kao skupni naziv za turistike atrakcije, turistiku suprastrukturu,32 turistike agencije, turistiku organiziranost destinacije, turistike kadrove i slino.33 Struktura turistikih resursa prikazana je u Tablici 1.

Turistike atrakcije Tourist attractions

Bit turistikih atrakcija, za potrebe ove teme, najbolje je odreena ekonomikom turizma, prema kojoj svaka turistika usluga sadri tri obvezatne grupe initelja ponude. To su: Atraktivni initelji ponude (turistike atrakcije u destinaciji) Komunikativni initelji ponude (prometni uvjeti za pristup destinaciji) Receptivni initelji ponude (smjetaj i prehrana u destinaciji).34 Iznimnost atraktivnog initelja turistike ponude u tom trokutu ini njegova nenadomjestivost jer turisti u turistiku destinaciju poglavito dolaze zbog turistikih atrakcija, a ne zbog smjetajnih kapaciteta ili dobre prometne povezanosti turistike destinacije s emitivnim podrujima. To je razlog da se turizam moe razviti samo u podrujima koja posjeduju potencijalne ili realne turistike atrakcije, iz ega slijedi zakljuak da turistike atrakcije u turistikom gospodarstvu imaju funkciju njegove sirovine, tj. da su njegov temeljni resurs. U tom smislu, A. A. Lew35 duhovito zapoinje svoju raspravu o okviru za istraivanje turistikih atrakcija sljedeom tautologijom Bez turistikih atrakcija ne bi bilo turizma, ali bez turizma ne bi bilo ni turistikih atrakcija, citirajui C. A. Gunna,36 i zakljuuje da se veina istraivaa slae u tome da su turistike atrakcije temeljni resurs na kojem se razvio turizam. Zbog toga su turistike atrakcije integralni dio velikoga turistikog sustava.37 Mnoge definicije turistikih atrakcija opisuju pojedine njihove sastavnice i blie su uvodu u njihovu klasifikaciju negoli standardnoj strukturi definicije. Fenomen njihove pojavnosti kao potencijalnih i realnih turistikih atrakcija te postupak prevoenja prvih u druge zamagljuje njihovo odreenje. Osim toga, za pojedine vrste turistikih atrakcija vezane su odreene turistike aktivnosti koje generiraju samo odreene vrste turizma, a na razini destinacije odreuju turistiki proizvod, to takoer trai vrlo sloen postupak - kako u
29 Prezentacija je usvojen struni marketinki naziv za trino predstavljanje privlanih znaajki turistike destinacije. 30 Ani, 1991: 1159. 31 *** 1995.a: 787. 32 Turistika suprastruktura oznaava skup graevina, ureaja i posebno ureenih dijelova zemljita za potrebe turistikoga koritenja. 33 Kuen, 1999: XXI. 34 Markovi, Z. i S., 1972: 110. 35 Lew, 1987: 554. 36 Gunn, 1972: 24. 37 *** 2000: 35.

Tabl. 1. Struktura turistikih resursa Table 1 Structure of tourist resources

Oznaka TURISTIKI RESURSI grupe 1. 1.1. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. TEMELJNI TURISTIKI RESURSI Turistike atrakcije (potencijalne i realne) OSTALI IZRAVNI TURISTIKI RESURSI

Turistiko-ugostiteljske graevine Turistiki ureaji Turistike zone Turistika mjesta Turistike destinacije Turistike agencije Turistike informacije i promidbeni materijali 2.8. Turistiki kadrovi 2.9. Turistika educiranost lokalnog stanovnitva 2.10. Turistika organiziranost destinacije 2.11. Sustav turistikog informiranja 3. 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. NEIZRAVNI TURISTIKI RESURSI Ouvani okoli Komunalna infrastruktura i sadraji drutvenog standarda Geoprometni poloaj Prometna povezanost Dobra prostorna organizacija kraja Privlano oblikovane zgrade, ulice, trgovi, perivoji, gradski parkovi i ouvani kulturni krajolik Mirnodopsko stanje i politika stabilnost Ostali resursi

3.7. 3.8.

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

definiranju biti turistikih atrakcija, tako i kreiranju njihove funkcionalne klasifikacije. Funkcionalna opisna definicija turistikih atrakcija, za potrebe njihove klasifikacije, mogla bi glasiti:

kraja. O tome saeto i pregledno svjedoi i najnoviji Lewov tekst (2000.) koji je objavljen u knjizi Encyclopedia of Tourism:

Potencijalne i realne turistike atrakcije temeljni su turistiki resurs svake turistike destinacije koji odreuje i uvjetuje strukturu njene turistike ponude te razvoj turizma uope. Njihova bit odreena je turistikim potrebama, motivima i aktivnostima. Sve turistike atrakcije snano su prostorno obiljeene, bez obzira na to da li su same dio prostora ili je njihova pojavnost strogo prostorno odreena.
Stoga razvitak novog turizma, na tragu odriva razvitka, ovisi poglavito o cjelovitoj klasifikaciji, identifikaciji, valorizaciji i zatiti svih turistikih atrakcija u turistikoj destinaciji.38

Razliite klasifikacije turistikih atrakcija Various classifications of tourist attractions

Nastojanja da se turistike atrakcije klasificiraju stara je koliko i struni i znanstveni interes za njih. Dosljednost, upornost i temeljitost ovih nastojanja razmjerne su vanosti koja je posveivana turistikim atrakcijama u strunim i znanstvenim krugovima, a ova nije odgovarala objektivnoj ulozi turistikih atrakcija u stvaranju turistikog proizvoda i razvoju turizma u cjelini, te njihovoj zatiti od neracionalnog koritenja. Brojne klasifikacije turistikih atrakcija, oblikovane za razliite potrebe i u razliitim sredinama, preteito su temeljene na posve formalistikom pristupu i formalnoj podjeli. Uobiajena i najrairenija podjela turistikih atrakcija na prirodne i od ovjeka stvorene (za koje se jo rabe nazivi: kulturne, drutvene, artificijelne), u procesu njihove valorizacije i ugradnje u turistiki proizvod, ne mogu zadovoljiti zahtjeve funkcionalnog pristupa i potreba. Sve se vie uvia da takva simplificirana i formalna podjela ima previe nedostataka pa se, kakvo-takvo rjeenje pokualo pronai u uvoenju i tree vrste turistikih atrakcija, a to su razliita dogaanja (manifestacije), no to ni izdaleka ne rjeava osnovni problem funkcionalnosti takve klasifikacije. Iznimku ini nekoliko autora, kao to su, primjerice: Gunn (1972.), Leiper (1990.), Lew (1987.), Mac Cannell (1976.) i Walsh-Heron (1990.), koji su posvetili posebnu pozornost klasifikaciji turistikih atrakcija u sklopu turistikog sustava, ali nikada dosljedno i do
38 Kuen, 1999: 116-117. 39 Hitrec, 1993: 128-130.

...Procjenjivanje atrakcija predstavlja standardni dio planiranja i marketinga, a provodi se u cilju razumijevanja komparativnih prednosti izmeu razliitih mjesta. Atrakcije se inventariziraju te se prouava njihov razvojni potencijal ili potreba za njihovom zatitom. Ne postoji opeprihvaena tipologija turistikih atrakcija koja bi mogla posluiti za njihovu inventarizaciju, djelomino i zbog toga to svaki prostor ima svoje specifine znaajke. Inventarizaciji atrakcija mogue je pristupiti na tri naina. Grupiranje atrakcija u nominalne kategorije najei je pristup, koji se naziva formalnim ili ideografskim pristupom. Takve kategorije ukljuuju kulturne artefakte i prirodu. Kulturni artefakti obuhvaaju posebne graevine (zgrade, mostove, spomenike), zajednice, tematske parkove, gastronomiju i umjetnika djela. Pod prirodom se podrazumijevaju spomenici prirode, pejsa, vegetacija, klima, zatieni dijelovi prirode i parkovi. Ovisno o mjestu i razlogu inventarizacije atrakcija, nominalne se kategorije kombiniraju s drugim kategorijama. Atrakcije se mogu klasificirati u kognitivne ili perceptivne kategorije, kao autentine, obrazovne, avanturistike i rekreacijske. Mogue ih je inventarizirati na osnovi njihovih organizacijskih ili strukturalnih obiljeja, ukljuujui izolirane ili grupirane, urbane ili ruralne, s malim ili velikim kapacitetom, te sezonske ili cjelogodinje atrakcije. Kognitivni pristup inventarizaciji atrakcija primjenjuje se u sluajevima kada je iz marketinkih razloga interes poglavito usmjeren na imid turistike destinacije. Organizacijski pristup koristi se u sluajevima kada je pozornost poglavito usmjerena na planiranje zajednice i kontrolu razvojnih procesa.

Funkcionalna klasifikacija turistikih atrakcija Functional classification of tourist attractions

Osnovni cilj izrade funkcionalne klasifikacije turistikih atrakcija jest osiguranje transparentnosti podataka o turistikim atrakcijama, koja omoguava njihovo optimalno koritenje u jedinstvenom turistikom sustavu, te osobito njihovu zatitu od degradacije i neracionalnog koritenja. Iz toga proizlazi nekoliko naela za izradu ovakve klasifikacije: Klasifikacija turistikih atrakcija najue je vezana s njihovim znaajkama glede turistikih motiva i turistikih aktivnosti, kako to odreuje Klasifikacija meunarodnih posjetitelja koja je prihvaena od WTO-a i drugih organizacija.39

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Tabl. 2. Osnovna funkcionalna klasifikacija potencijalnih i realnih turistikih atrakcija Table 2 Basic functional classification of potential and existing tourist attractions

BR. 1.

OSNOVNE VRSTE ATRAKCIJA GEOLOKE ZNAAJKE PROSTORA KLIMA

2.

3.

VODA

4.

BILJNI SVIJET

5.

IVOTINJSKI SVIJET

7.

9. 10.

ZNAMENITE OSOBE I POVIJESNI DOGAAJI MANIFESTACIJE

11.

12.

PRIRODNA LJEILITA

STVORENE

KULTURNE I VJERSKE USTANOVE

DORAENE

13.

SPORTSKO-REKREACIJSKE GRAEVINE I TERENI TURISTIKE STAZE, PUTOVI I CESTE

14.

15.

ATRAKCIJE ZBOG ATRAKCIJA TURISTIKE PARAATRAKCIJE

16. * ** ***

ND*

Nedokoliarske atrakcije Obrazovanje jedino radi osobnog zadovoljstva Redovno obrazovanje, poslovna putovanja, lijeenje, tranzit i sl.

MATERIJALNE

NEMATERIJALNE

8.

ZATIENA KULTURNO-POVIJESNA BATINA KULTURA IVOTA I RADA

PRETEITO DOKOLIARSKE

6.

ZATIENA PRIRODNA BATINA

PRIPADAJUI MOTIV/AKTIVNOST sportska rekreacija dokoliarska edukacija** zadovoljstvo nedokoliarski motivi*** odmor i oporavak sportska rekreacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi odmor i oporavak sportska rekreacija dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi odmor i oporavak dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi dokoliarska edukacija zadovoljstvo sportska rekreacija nedokoliarski motivi dokoliarska edukacija zadovoljstvo sportska rekreacija nedokoliarski motivi dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi dokoliarska edukacija nedokoliarski motivi zadovoljstvo dokoliarska edukacija nedokoliarski motivi zadovoljstvo dokoliarska edukacija nedokoliarski motivi odmor i oporavak sportska rekreacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi sportska rekreacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi sportska rekreacija odmor i oporavak dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi sportska rekreacija dokoliarska edukacija zadovoljstvo nedokoliarski motivi

GRUPE ATRAKCIJA

PRIRODNE

IZVORNE

MATERIJALNE

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

Klasifikacija mora biti funkcionalna kako bi jednostavno i nedvojbeno omoguila identifikaciju, evidenciju, valorizaciju, uporabu te zatitu potencijalnih i realnih turistikih atrakcija u destinaciji. Klasifikacija mora biti dvostupanjska, podijeljena na globalnu i detaljnu razinu Na globalnoj razini ona sadri osnovnu funkcionalnu podjelu turistikih atrakcija na osnovne vrste. Na detaljnoj razini ona je otvorena za daljnju podjelu osnovnih vrsta na podvrste. Klasifikacija, izmeu ostaloga, ima zadau podsjetnika (ek-liste) koji osigurava da se pri inventarizaciji u turistikoj destinaciji ne izostavi i koja turistika atrakcija.

Osnovna funkcionalna klasifikacija potencijalnih i realnih turistikih atrakcija prikazana je u obliku izvorne viedimenzionalne tablice (Tablica 2.), koja je podijeljena na 16 osnovnih vrsta turistikih atrakcija (redova). Svaki red sadri redni broj, naziv osnovne vrste atrakcija, popis pripadajuih osnovnih vrsta turistikih motiva/aktivnosti te oznaku grupe atrakcija kojoj pojedine osnovne vrste atrakcija pripadaju.
Redni broj osnovne vrste atrakcija u tablici vaan je zbog toga to njime poinje ifra svake turistike atrakcije i tako oznaava osnovnu vrstu kojoj ta atrakcija pripada. Uza svaku od osnovnih vrsta turistikih atrakcija pridruene su odgovarajue osnovne vrste turistikih motiva odnosno aktivnosti (odmor/oporavak, sportska rekreacija, dokoliarska edukacija, zadovoljstvo i nedokoliarski motivi).40 Ukupan broj osnovnih vrsta turistikih atrakcija u ovoj je tablici znatno proiren u odnosu na uobiajene podjele, kao to su prirodne i kulturne, a u novije vrijeme i razliite manifestacije. Novine su kultura ivota i rada (8), znamenite osobe i povijesni dogaaji (9), kulturne i vjerske ustanove (11), prirod40 Prema citiranoj Klasifikaciji meunarodnih posjetitelja (Hitrec, 1993: 128-130), osnovne svrhe putovanja, pa prema tome i pripadajue turistike aktivnosti te turistiki motivi dijele se na dvije osnovne skupine. U prvoj su oni vezani za slobodno vrijeme i praznike (dokolica), a u drugoj oni su vezani za poslovna putovanja, studiranje (obrazovanje), lijeenje, tranzit i slino. Stoga se prvu grupu turistikih motiva, vezanih za slobodno vrijeme, naziva dokoliarskim motivima, a onu drugu nedokoliarskim motivima. Shodno tome, nelukrativno uenje i obrazovanje jedino radi osobnoga zadovoljstva naziva se dokoliarskom edukacijom. 41 Turistike atrakcije, kao osnovna privlanost i poticaj turistikih putovanja vezanih za slobodno vrijeme i praznike, imaju samo dokoliarski karakter. Drugu skupinu ine gospodarski sadraji (poslovna putovanja), kole, fakulteti i kongresni centri (studiranje i obrazovanje), veliki prometni sustavi (tranzit) i slino, koji u privlaenju posjetitelja imaju istu funkcionalnu ulogu kao turistike atrakcije, ali ne posjeduju dokoliarske znaajke, pa se stoga nazivaju turistikim paraatrakcijama (Kuen, 1999: 138.). 42 Kuen, 1999: 198-221.

na ljeilita (12), sportsko-rekreacijske graevine i tereni (13), turistike staze, putovi i ceste (14), atrakcije zbog atrakcija (15) te turistike paraatrakcije41 (16). Ipak, radikalna su novost turistike paraatrakcije. One su uvrtene u skladu s postavkama klasifikacije meunarodnih posjetitelja WTO-a, prema kojoj se turistima smatraju i posjetitelji koji putuju u sklopu poslovnih putovanja te studija, lijeenja, tranzita i sl. Osim toga, neke osnovne vrste turistikih atrakcija razdvojene su ili proirene, kao to su, primjerice: geoloke znaajke prostora (1), klima (2), voda (3) , biljni svijet (4) i ivotinjski svijet (5). Tako su geoloke znaajke prostora (1) znatno ire od usko tretiranih geomorfoloih oblika, a biljni svijet (4) i ivotinjski svijet (5) znatno iri od uobiajene zatiene prirodne batine.
Redoslijed (poziciju oznaenu rednim brojem) osnovnih vrsta turizma u klasifikaciji, naelno, s jedne strane odreuju slijed ili uvjeti njihova nastanka, a s druge strane, mogunost njihova objedinjavanja u grupe atrakcija (prirodne stvorene; izvorne doraene; preteito dokoliarske nedokoliarske; materijalne - nematerijalne). Sadraj ove tablice projicira se dalje kroz niz od 16 tablica klasifikacije turistikih atrakcija na detaljnoj razini. Svaka od osnovnih vrsta turistikih atrakcija dalje se dijeli i numerira na svoje podvrste, ime se dobiva jedinstven ifrirani sustav svih turistikih atrakcija i mogunost njihova sprezanja u jedinstven tekstualni i grafiki dokumentacijski sustav. Za ilustraciju, u nastavku se navodi pregled mogue podjele svake osnovne vrste turistikih atrakcija na detaljnoj razini:42 1. Geoloke znaajke prostora - (1.1.) Reljef, (1.2.) Otoci, (1.3.) Kr, (1.4.) Pojedinane tvorevine 2. Klima - (2.1.) Mediteranska klima, (2.2.) Planinska klima, (2.3.) Brdska klima, (2.4.) Mikroklimatski lokaliteti 3. Voda - (3.1.) More, (3.2.) Jezera i velike rijeke, (3.3.) Ostale rijeke, (3.4.) Potoci, (3.5.) Ostale stajaice, (3.6) Ljekovite vode 4. Biljni svijet - (4.1.) Prirodna vegetacija, (4.2.) Uzgajana vegetacija 5. ivotinjski svijet - (5.1.) Divlje ivotinje, (5.2.) Domae ivotinje, (5.3.) Zooloki vrtovi, (5.4.) Lovita 6. Zatiena prirodna batina - (6.1.) Nacionalni parkovi, (6.2.) Parkovi prirode, (6.3.) Strogi rezervati, (6.4.) Posebni rezervati, (6.5.) Park ume, (6.6.) Zatieni krajolici, ( 6.7.) Spomenici prirode, (6.8.) Zatiene biljne i ivotinjske vrste, (6.9.) Svjetski rezervati biosfere, (6.10.) Movarna podruja od meunarodne vanosti, (6.11.) Pojedinana stabla

10

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

7. Zatiena kulturno-povijesna batina - (7.1.) Pokretni spomenici, (7.2.) Nepokretni spomenici 8. Kultura ivota i rada - (8.1.) Folklor, (8.2.), Rukotvorstvo, (8.3.) Tradicijski vrtovi, (8.4.) Tradicijski obrti, (8.5.) Gastroenologija, (8.6.) Gastronomija, (8.7.) Ugostiteljska tradicija, (8.8.) Suvremena proizvodnja, (8.9.) Filatelija i numizmatika, (8.10) Slino 9. Znamenite osobe i povijesni dogaaji (9.1.) Osobe, (9.2.) Obitelji, (9.3.) Drutva (Udruge), (9.4) Povijesni dogaaji 10.Manifestacije - (10.1.) Kulturne manifestacije, (10.2.) Vjerske manifestacije, (10.3.) Sportske manifestacije, (10.4.) Gospodarske manifestacije, (10.5.) Ostale manifestacije 11. Kulturne i vjerske ustanove - (11.1.) Muzeji, (11.2.) Galerije, (11.3.) Izlobeni prostori, (11.4.) Kazalita, (11.5) Koncertne dvorane, (11.6.) Svetita 12.Prirodna ljeilita - (12.1.) Toplice, (12.2.) Talasoterapije, (12.3.) Klimatska ljeilita, (12.4.) Ljeilita s mineralnom vodom 13.Sportsko-rekreacijske graevine i tereni (13.1.) Sportsko-rekreacijska igralita, (13.2.) Sportsko-rekreacijske staze, (13.3.) Ostale sportsko-rekreacijske graevine na otvorenom, (13.4.) Sportsko-rekreacijske dvorane, (13.5.) Sportsko-rekreacijski centri, (13.6.) Sportsko-rekreacijski parkovi 14.Turistike staze, putovi i ceste - (14.1.) Pjeake, (14.2.) Biciklistike, (14.3.) Jahake, (14.4.) Veslake, (14.5.) Motoristiko-automobilistike, (14.6.) Mjeovite 15.Atrakcije zbog atrakcija - (15.1.) Zabavni parkovi, (15.2.) Vodeni parkovi, (15.3.) Zabavita, (15.4.) Kockarnice, (15.5.) Zabavina turistika naselja, (15.6.) Zabavna prometala 16.Turistike paraatrakcije - (16.1.) Turistika infrastruktura, (16.2.) Servisi putovanja, (16.3.) Gospodarski i upravni sadraji, (16.4.) Zdravstvene graevine i sadraji, (16.5.) Obrazovne graevine i institucije, (16.6.) Trgovine, (16.7.) Profesionalne sportske graevine i tereni. U nekim sluajevima podjela osnovnih vrsta see do druge, pa i do tree razine. Primjerice, Cerovake peine kod Graaca prema ovoj klasifikaciji pripadaju pod ifru 1.4.2. (1) Geoloke znaajke prostora; (1.4.) Pojedinane tvorevine; (1.4.2.) pilje. Ovako atomizirana klasifikacija omoguava identifikaciju i evidenciju svih turistikih atrakcija, njihovu brzu sistematizaciju i valorizaciju s pomou funkcionalne kategorizacije, te atrakcijsku sintezu grupiranjem turistikih atrakcija prema njihovim zajednikim znaajkama i znaajkama konkretne turistike destinacije.

Ne moe se u cijelosti prihvatiti prije citirani Lewov zakljuak o tome kako nijedna klasifikacija turistikih atrakcija nije opeprihvaena, djelomino zbog specifinosti svake lokacije, a djelomino zbog toga to ne sadre u punoj mjeri kognitivne kategorije, primjerice - prihvatni kapacitet, sezonalnost i slino, jer klasifikacija ne moe niti treba u svojoj strukturi izravno ukljuivati sve navedene kriterije i podatke, ali ona osigurava odgovore na ova dva pitanja u dva izdvojena postupka - putem funkcionalne kategorizacije turistikih atrakcija i izrade atrakcijske sinteze.

Funkcionalna kategorizacija (to je razliito od klasifikacije) turistikih atrakcija sadri njihovo vieslojno vrednovanje prema: vanosti (lokalna do meunarodna), sezonalnosti (tromjesena do cjelogodinja), duljini boravka gostiju (izletnika do viednevna), prihvatnom kapacitetu (maksimalan broj istovremenih gostiju ili tijekom jednoga dana), pripadnosti irem sustavu turistikih atrakcija i slino. Atrakcijska sinteza sadri osobito: razinu zahvata (granice turistike destinacije), zbirne pokazatelje po vrstama turistikih atrakcija (prema kategorizaciji) i grafiku valorizaciju homogenosti (prostorno grupiranje istorodnih turistikih atrakcija).43
Ova funkcionalna klasifikacija potencijalnih i realnih turistikih atrakcija testirana je i dopunjavana, parcijalno ili u cjelini, na petnaestak projekata u Institutu za turizam u Zagrebu.44

Zakljuak Conclusion
Iako glede utjecaja na prostor pripada rijetkim mekim djelatnostima, turizam svojom masovnou i globalnom rasprostranjenou izaziva mnoge konflikte u prostoru. Povoljne promjene na svjetskom turistikom tritu temeljene na okolino-ekolokom i humanom pristupu novom turizmu, koje su zapoele poetkom 80-ih godina XX. stoljea, i sve vie prihvaeno naelo odriva razvoja turizma u sklopu opeg odrivog razvoja - stvorili su razvojni okvir turizma koji konflikte na relaciji turizamprostor moe svesti na minimum.

43 Kuen, Tadej, 1989: 71-72 44 Autor je kao voditelj projekata ili njihov sudionik sudjelovao na obradi atrakcijske osnove u petnaestak istraivanja Instituta za turizam u Zagrebu. Za ovaj lanak navode se tek neki od njih: - Razvoj turizma na podruju Parka prirode Velebit (1988.) - Nacionalni park Brijuni (1990.) - Ocjena kapaciteta podnoljivosti turistikog razvoja otoka Visa (1991.) - Turistika resursna osnova otoka Lastova (1994.). - Mogunosti turistikog razvoja mjesta i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varadinske Toplice (1997.) - Turistika valorizacija destinacije Donja Neretva (1997.) - Mogunosti turistikog razvoja Ivanca i okolice (1997.) - Projekt Saborsko (1998.).

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

11

tovie, pojedine dijelove degradiranoga prostora turizam moe ovakvim pristupom poboljati i oplemeniti. Pokazalo se da za planiranje odriva razvoja turizama, osobito onog oznaenog sintagmom novi turizam, jo nisu dovoljno razvijeni potrebni postupci i alati. Klasifikacija turistikih atrakcija sigurno je jedan od najvanijih, budui da su turistike atrakcije temeljni turistiki resurs sirovina turistikoga gospodarstva. One su vane i s prostornog aspekta jer su veim dijelom same dio prostora ili su snano obiljeene meusobnim prostornim relacijama. Skrb o turistikim atrakcijama to istodobno znai i skrb o cjelokupnom prostoru i okoliu, njihovoj zatiti od degradacije i neracionalnog koritenja, ouvanju prirodne i kulturne batine, kvalitetnijem ureenju prostora kao preduvjeta kvalitetne socioloke sredine nemogua je bez dobra poznavanja svih sastavnica prostora. Dakle, skrb o turistikim atrakcijama poinje njihovim upoznavanjem, odnosno identifikacijom, evidencijom i valorizacijom. Nita od toga nije mogue bez prethodno ustrojenoga funkcionalnog sustava klasifikacije turistikih atrakcija. Prema najnovijim relevantnim izvorima (iz 2000.) jo ni danas nije izraena cjelovita klasifikacija turistikih atrakcija, ponajvie stoga to joj se prilazi parcijalno, samo s ekonomskog, sociolokog, psiholokog, a najmanje prostornog i uope svodnog (sintetskog) aspekta. Osim toga, pred cjelovitu klasifikaciju turistikih atrakcija postavljaju se jo uvijek zadae koje ona ne moe niti treba rijeiti jer se te zadae rjeavaju u kasnijim fazama valorizacije turistikih atrakcija (kategorizacija turistikih atrakcija i atrakcijska sinteza). Predloena funkcionalna klasifikacija turistikih atrakcija predstavljena je s pomou izvorne viedimenzionalne tablice Osnovna funkcionalna podjela potencijalnih i realnih turistikih atrakcija te 16 tablica priloga detaljnoj klasifikaciji svake od osnovnih vrsta turistikih atrakcija. Dopuna i provjera te klasifikacije izvrena je u petnaestak projekata Instituta za turizam u Zagrebu u posljednjih desetak godina, to potvruje valjanost takvoga rjeenja.

12

PROSTOR 1[21] 9[2001] 1-14 E. Kuen Turizam i prostor

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Literatura Bibliography

1. Alfier, D. (1975.), Zatita prirode u razvijanju turizma, doktorska disertacija, Zagreb 2. Alfier, D. (1977.), Pokuaj dijalektikog objanjenja pojave turizma, Zbornik radova Fakulteta za turizam i vanjsku trgovinu, II: 7-18, Dubrovnik 3. Alfier, D. (1994.), Turizam izbor radova, Institut za turizam, Zagreb 4. Ani, V. (1991.), Rjenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb 5. Cazes, G. (1978.), Planification touristique et amannagement territoire, Tendences de la planification touristique pour annees 80, AIEST, Berne 6. elja, S. (1988.), Model razvojnog prostornog planiranja, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 7. Defert, P. (1972.), Les ressources et les activities touristiques, Centre dEtudes du Tourisme, Aix-en-Provence 8. Dragievi, M. (1988.), Drutveni trokovi razvoja turizma, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 9. Dragievi, M., Klari, Z., Kuen, E. (1997.), Guidelines for Carrying Capacity Assessment for Tourism in Mediterranean Coastal Areas, Priority Actions Programme, Split 10.Franjevi, I., Hitrec, T. (1973.), Turizam i ugostiteljstvo, Osnovna studija za Prostorni plan SR Hrvatske godina 2000., Institut za ekonomiku turizma, Zagreb 11. Gunn, C. A. (1972.), Vacantionscape - Designing Tourist Regions, Bureau of Business Research, Austin 12.Hendija, Z., imar, S. (1992.), Utjecaj akutnih drutvenih promjena na svjetska turistika kretanja, Turizam, 40 (5-6): 82-89, Zagreb 13.Hitrec, T. (1993.), Novi pomaci u statistici turizma, Turizam, 41 (5-6): 128-130, Zagreb 14.Hitrec, T. (1995.), Turistika destinacija, pojam, razvitak, koncept, Turizam, 43 (3-4): 43-51, Zagreb 15.Kuen, E. (1994.), Turistika resursna osnova otoka Lastova, Biblioteka Instituta za turizam, Zagreb 16.Kuen, E. (1997.a), Turistika valorizacija destinacije Donja Neretva, Zbornik radova Nacionalni seminar o zatiti i koritenju vlanih podruja, Metkovi, Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu kulturne i prirodne batine, Zagreb 17.Kuen, E. (1997.b), Mogunosti turistikog razvoja Ivanca i okolice, Zbornik 600 godina Ivanca (ur. A. Mohorovii), HAZU, Zavod za znanstveni rad u Varadinu i Grad Ivanec, 8: 215232, Ivanec 18.Kuen, E. (1998.), Projekt Saborsko Projekt modela razvitka ruralnog turizma u ratu stradalom podruju, Turizam, 46 (2): 75-97, Zagreb 19.Kuen, E. (1999.), Metodologija prostorne valorizacije turistikih privlanosti, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 20.Kuen, E., Hitrec, T., Klari, Z., Tadej, P. (1997.), Mogunosti turistikog razvoja mjesta i Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varadinske Toplice, Institut za turizam, Zagreb

21.Kuen, E., Klari, Z. (1988.) Razvoj turizma na podruju Parka prirode Velebit, Institut za turizam, Zagreb 22.Kuen, E., Tadej, P. (1989.), Nai neiskoriteni kapitali, Ugostiteljstvo i turizam, 47 (9): 7172, Zagreb 23.Leiper, N. (1990.), Tourist Attraction Systems, Annals of Tourism Research, 17, (3): 553-575. 24.Lew, A. A. (1987.), A Framework of Tourist Attraction Research, Annals of Tourism Research, 14 (4): 553-575. 25.Lew, A. A. (2000.), Encyclopedia of Tourism (ur. J. Jafari), Routledge, London, New York 26.Mac Cannell, D. (1976.), The Tourist: A New Theory of the Leisure Class, Schocken Books, New York 27.Marinovi-Uzelac, A. (1986.), Naselja, gradovi, prostori, Tehnika knjiga, Zagreb 28.Marinovi-Uzelac, A. (1988.a), Prostorno planiranje, Tehnika enciklopedija (ur. H. Poar), 11: 295-394, LZ Miroslav Krlea, Zagreb 29.Marinovi-Uzelac, A. (1988.b), Prilog metodologiji procjene kapaciteta nacionalnih parkova za prihvat posjetilaca, Arhitektura, (205-207): 74-77, Zagreb 30.Marinovi-Uzelac, A. (2001.), Prostorno planiranje, Dom i svijet, Zagreb 31.Markovi, Z. i S. (1967.), Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb 32.Markovi, Z. i S. (1972.), Ekonomika turizma, kolska knjiga, Zagreb 33.Vukoni, B. (1987.), Turizam i razvoj, kolska knjiga, Zagreb 34.Vukoni, B. (1996.), Upravljanje destinacijom zadaa lokalne zajednice, Skripta sa seminara Destinacijski management, Institut za turizam, Zagreb 35.Walsh-Heron, J., Stevens, T. (1990.), Management of Visitor Attractions and Events, Prentice Hall, Englewood Cliffs 36.Waters, R. Somerst (1994.), The Big Picture 1994-1995, Travel Industry World Yearbook, 38, New York 37.*** (1967.), Program dugoronog razvoja i plan prostornog ureenja jadranskog podruja, zavrni materijali 1 i 2, Urbanistiki institut Hrvatske, Zagreb 38.*** (1969.), Projekt Juni Jadran Regionalni prostorni plan Junog Jadrana, Ujedinjeni narodi Program za razvoj i Vlada SFRJ, Dubrovnik 39.*** (1974.), Prostorni plan SR Hrvatske godina 2000., Urbanistiki institut Hrvatske, Zagreb 40.*** (1987.), Turizam i prostor - ekoloki aspekti konfliktnih situacija, Zbornik radova (ur. S. Horak), Institut za turizam, Zagreb 41. *** (1990.), Nacionalni park Brioni razvoj turizma, Joint-Venture Arcipelago s.p.a., Italija i Konzorcij Brioni, Hrvatska, Biblioteka Instituta za turizam, Zagreb. 42.*** (1991.), Ocjena kapaciteta podnoljivosti turistikog razvoja otoka Visa, UNEP, Program prioritetnih akcija, Centar za regionalne aktivnosti, Zagreb-Split 43.*** (1993.), Razvojna strategija hrvatskog turizma, Narodne novine, 155 (113): 2586-2592, Zagreb

44.*** (1994.), Prema odrivom razvitku turizma u Hrvatskoj, zbornik radova (ur. Z. Klari), Institut za turizam, Zagreb 45.*** (1995.a), Ekonomski leksikon (ur. Z. Baleti), LZ M. Krlea, Zagreb 46.*** (1995.b), Global Tourism Forecast to the Year 2000 and Beyond, The World, WTO, Madrid 47.*** (2000.), Encyclopedia of Tourism (ur. Jafar Jafari), Routledge, London, New York 48.*** (2001.), Rjenik turizma (ur. B. Vukoni, N. avlek), Masmedia, Zagreb

Izvori Sources
Tabl. 1, 2. E. Kuen

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Turizam i prostor E. Kuen 1-14 9[2001] 1[21] PROSTOR

13

Summary

Tourism and the Destination Region

Classification of Tourist Attractions

Tourism has a mass character, wide range and important economic effects (third place in international commercial exchange, right after oil and oil derivatives, and automobiles), and therefore strongly affects the destination region and the environment. This has led to increasingly dramatic conflict between mass tourism and destination region. In the early 1980s the tourist market began to change in quality but not in quantity, and began to demand completely different pursuits from those that were being offered by mass tourism. This is leading to a softer form of tourism with more humanity and turned to the individual, and has resulted in greater interest in the destination region, especially its natural and cultural heritage. These changes announce the beginning of a new cycle in tourist development, which many call new tourism, and which will have better economic and socio-cultural effects and be kinder to the environment. If a stratified and open tourist offer of the kind demanded by new tourism is to be created, only one main attraction (a warm sea, or skiing grounds) is not longer sufficient. Instead, a complex tourist product must be developed in the destination site based on its accumulated attractions. This kind of approach emphasises what is often forgotten. i.e. that potential and existing tourist attractions are the basic resource of every tourist destination, and that it is they that determine and condition the

structure of its tourist offer and overall tourist development. Spatially it is important for the tourist destination to be a polarised region and for the tourist attractions to be strongly rooted in their area, either as its composite part or in interaction with other attractions. New strategic developmental principles have already been adopted on the level of tourist planning, involving feasible tourist development and the necessity of engaging all the tourist attractions in the destination, but all the necessary procedures and tools for this kind of an approach have not yet been developed. What lacks most is a functional classification of potential and existing tourist attractions. The approach put forward here presents a functional classification of tourist attractions shown in an original multi-dimensional table, The Basic Functional Classification of Potential and Existing Tourist Attractions, and 16 tables showing in more detail the basic kinds of tourist attractions from the first table. During about ten years the approach was tested and supplemented, partially or completely, on fifteen projects developed in the Tourism Institute in Zagreb. First all the tourist attractions in a particular tourist destination were identified, documented and evaluated, and then a synthesis of attractions was developed and the concept for the tourist spatial organisation of the destination.

The multi-dimensional table divides all tourist attractions in an area in 16 basic types (1. geology, 2. climate, 3. water, 4. plants, 5. animals, 6. protected natural heritage, 7. protected cultural and historical heritage, 8. living and working culture, 9. notable figures and historical episodes, 10. events, 11. cultural and religious institutions, 12. natural health facilities, 13. sport and recreation facilities and grounds, 14. tourist paths, routes and roads, 15. attractions for the sake of attraction, 16. tourist para-attractions), and associates them with basic tourist motives and activities (rest/recuperation, sport recreation, leisure education, pleasure, and non-leisure motives) and basic groups of tourist attractions (natural-manmade, original-added to, predominantly leisure-nonleisure, material-nonmaterial). The number of the basic types of tourist attractions in the first table, and the sub-types of tourist attractions in the other tables, which give a more detailed division, present all the tourist attractions through a methodical system. The above functional classification of potential and existing tourist attractions is an important contribution to the systematic identification, evaluation, documentation, presentation, rational use and protection of potential and existing tourist attractions from devastation and non-rational use, and also leads to the protection of the environment. Eduard Kuen

Biografija Biography
Dr. sc. Eduard Kuen, dipl. ing. arh., vii je asistent u Institutu za turizam. Nakon diplomiranja radi u graevnoj operativi te na upravnim poslovima prostornog planiranja kao savjetnik za zatitu okolia i savjetnik za prostorno planiranje. Vodio je hrvatsku delegaciju u Komisiji za prostorno planiranje i zatitu okolia RZ Alpe-Jadran i bio predsjedavajui komisije (1981./1982.). Za znanstveno-strunu podlogu i tekst Pravilnika o spreavanju stvaranja arhitektonsko-urbanistikih barijera kretanju invalidnih osoba (1982.), dodijeljeno mu je posebno priznanje povodom Meunarodne godine invalida UN (1983.). Magistrirao je s temom Graevinsko podruje kao instrument ureenja izvangradskog prostora, a doktorirao s temom Metodologija prostorne valorizacije turistikih privlanosti. Posljednjih petnaestak godina radi na projektima koji se bave problemom konfliktnih situacija na relaciji turizam - prostor i razvojem turizma u prostoru, s osobitim naglaskom na turistiku resursnu osnovu. Eduard Kuen, Dipl. Eng. Arch., Ph. D., senior assistant of Institute for Tourism. After graduating architecture he worked in construction companies. He was adviser for environmental protection and spatial planning. He headed the Croatian delegation in the Spatial Planning and Environmental Protection Commission of the Alps-Adriatic Work Community and chaired the commission (1981/1982). During the International UN Year of the Disabled he was awarded special recognition (1983) for the text of the Rules on Preventing Architectural and Urban Barriers to the Movement of Disabled Persons (1982). The subject of his masters thesis was The Construction Area as an Instrument for Laying Out Suburban Areas, and of his doctors thesis Methodology of Spatially Evaluating Tourist Attractions. In the past fifteen years he has worked on resolving conflict situations between tourism - destination region and on the spatial development of tourism, with special emphasis on basic tourist resources.