Aristotel Aristotel je bio taj koji je prvi utemeljio logiku (analitiku) kao posebnu nauku i on je bio taj koji

je otkrio i analizirao osnovni oblik zakljuka, naime silogizama. To je jedno od njegovih trajnih postignuda i ak i kada bi ono bilo jedino njegovo pozitivno dostignude ono bi mu s pravom zadralo ime u trajnoj uspomeni prethodnih generacija. Aristotelova metafizika Metafizika je dakle prema Aristotelu mudrost, par excellence, a filozof ili ljubitelj mudrosti jeste onaj koji eli znanje o krajnjem uzroku i prirodi stvarnosti, a eli to znanje radi njega samog. Dakle, mudrost (soplita) se bavi pravim naelima, i uzrocima stvari i s toga je u najvedoj mjeri opte znanje. Uzroci kojima se mudrost ili fil. Bavi nabrajaju se u Fizici, i ima ih ukupno 4: 1. Bivstvo ili sutina stvari; 2. Materija ili predmet; 3. Izvor kretanja ili djelatan uzrok; 4. Svrhovit uzrok ili dobro. Prigovori Arestotelovi Uenje o idejama ili formama je beskorisna 1. Prema Aristotelu ideje su samo nepotrebno podvostruenje vidljivih stvari. One treba, navodno, da objasne zato u svemu postoji mnoina stvari. Ali problem se rjeava tako to se pretpostavlja da postoji jo jeno mnotvo stvari, kao to ini Platon. Platon, s toga, Aristotelu lii na ovjeka koji misli da de poto nije kadar, da prorauna mali broj stvari, lake proraunati ako ih je dvostruko vie. 2. Ideje su beskorisne za nae saznanje stvari. One nipoto ne pomau saznavanje drugih stvari (jer one nisu ni njihova bivstva, da jesu bile bi u njima). Izgleda da je ova primjedba izraz Aristotelovog zanimanja za vidljivi svijet, dok se Platon zbilja nije interesovao za stvari ovog svijeta radi njih samih nego ih je smatrao stepenicama na putu za dostizanje ideja. 3. Ideje su beskorisne kada je rije o objanjavanju kretanja stvari. ak i ako stvari postoje s obzirom na ideje postavlja se pitanje kako one objanjavaju kretanje stvari i njihovo nastajanje i nestajanje? Ponajvie od svega bi neko mogao raspravljati ta uopte ideje doprinose ulnim stvarima, bilo bi onima koje su bjeite ili onima nastajudim i propadajudim. Ideje su nepokretne, a ulni predmeti ako su odrazi ideja, trebalo bi da budu, takoe, nepokretni a ako se kredu, kao to se kredu, otkuda njihovo kretanje? ini se da Aristotel nije sasvim pravedan prema Platonu kada ga kritikuje u tom pravcu, jer je Platon uveo pojam stvoritelja upravo zato to je bio svjestan toga da ideje nisu uzroci kretanja. Jasno je da Platon nije nikada mislio da su ideje naela kretanja i jasno je da je dinamizam ovog svijeta pokuao da objasni na

drugim temeljima. 4. Platon smatra da ideje objanjavaju ulne stvari. Ali Aristotel primjeduje da de i same ideje biti ulne. Npr. Idealan ovjek biti de ulan poput Sokrata. Ideje de dakle biti sline antropomorfnim bogovima, oni su bili samo bjeiti a tako su i ideje samo vjeite ulne stvari. Helenizam Helenizamn je period koji je trajao oko 300 godina. Pod helenizmom se podrazumijeva i samo razdoblje i kultura koja je pod grkom dominacijom vladala u tri velike helenistine drave: Makedoniji, Siriji, Egiptu. Helenizam je bio oznaen tim to su izbrisane granice izmeu pojedinih zemalja i kultura. Ranije su Grci, Vavilonci, Persianci, Rimljani, Egipdani oboavali svoje bogove unutar onoga to nazivamo religijom. Ali za vrijeme helenizma moemo redi da su razliite kulture smijeane u vjerske, filozofske naune predstave. Moemo redi da je vjerski trg zamijenjen svjetskom arenom. I na starom gradskom trgu su se uli glasovi koji su iznosili as raznu robu, las razliite misli i ideje. Ali nivo je bilo to to je gradski trg ispunjen robom i idejama iz itavog svijeta. uli su se i razliiti jezici. Nastao je itav niz novih religija koje su uzimale svoje Bogove i vjerske predstave od niza starih naroda. To se naziva sinkretizmom ili mjeanje religije. Cinici Cinici su stavljali teite na to da se stvarna sreda ne dosee spoljnim stvarima, kao to su materijalni luksuz, politika vlast, ili dobro zdravlje. Najpoznatiji cinik bio je Diogen, jedan od antistenovih uenika. Za njega se kae da je stanovao u jednoj bavi i da nije posjedovao nita vie od jednog ogrtaa, jednog tapa i vredice za hljeb. Stoici Stoika filozofija je nastala u Atini oko 300 godina prije Hrista. Osniva je Zenon prvo je bio na Kipru a onda se pridruio cinicima u Atini. Stoici su kao i Heraklit smatrali da svi ljudi imaju udjela u ist om svjetskom razumu ili logosu. Svakom ovjek je mikrokosmos u malom. To je dovelo do shvatanja da postoji neko svevaede pravo, tzv. Prirodno pravo. Ono se ne mijenja sa vremenom i mjestom. Prirodno pravo vai za sve ljude. Sv. Avgustin Avgustin nije odmah prihvatio hridanstvo, nego je svoj put poceo preko retorike i filozofije. Postao je biskup u Hipanu.

Avgustin do primanja Hridanstva Avgustinov razvojni put sastoji se iz 2 dijela koji se suprostavljaju: 1. Avgustin da pokua da proui . 2. Odbrana hridanske vjere. Pripadao je sekti manihejaca. Misao te sekte bila je prizivanje 2 prvobitna principa dobra i zla iz kojih sve nastaje. Prihvatio je akademsku sektu, ali se nije tu puno zadrao jer je zakljuio da se iz sigurnosti postojanja svijesti moe dodi do odreenih spoznaja. Pokuao je dokazati da skepticizam nije upravu jer sigurnost postojanja omoguduje spoznavanje zatim je napustio skepticizam i preao na platonizam i neoplatonizam. Smatrao je da treba teiti za znanjem jer zbog njega niko ne moe biti nesretan prema tome dua proizvodi opaanje to sve to Avgustina dovodi do vjenih ideja. Preokret nastaje 387 godine kad je primio hrianstvo. Pisao je tada o duhu hridanskih dogmi. -Ispovijesti i boija drava (glavna misao tih dijela odnosti se na to da stara filozofija ne odgaja ljude nego da je to preuzelo hridanstvo. Vjera ne trai dokaze dogme ved ih uzima kao gotove istine. Pitanje vjere i spasa je preuzeo i preveo na ljudku volju. Volja je sutina ovjeka. Sve je volja jer se ispoljava u svakom ovjekovom postupku, u dobru ili zlu. Boije postojanje Avgustin je objanjavao pomodu Platonovih ideja koje je prenio u boiji um i shvatio ih kao boije stvaralake misli. Problem filozofske povjesti Kod Avgustina povijest sadri 6 razdoblja: 1. Od Adama do Potopa 2. Od Potopa do Abrahima 3. Od Abrahima do Davida 4. Od Davida do Babilonskog ropstva 5. Od Ropstva do pojave Isusa 6. Od isusa sve do danas. Prema tome cilj povijesti je ostvarivanje boije drave koja je ovdje izmjeana sa zemaljskom. I radi se o dvije vrste ljudi prema Avgustinu. Jedni priznaju uenje crkve, a drugi ive prema miljenju ljudi i upudene su samo na zemaljske stvari. Ispovijest ima Platonizma gdje avgustin navodi da je itao kod Platona kako je u poetku bila sve rije i da su stvari kroz nju nastale. Vrijeme i vjenost

Avgustin se pita ta je to prolost, sadanjost I bududnost. On ne razumije kako to moe da postoji, ta je uopte vrijeme? I to de do kraja ostati ne razjanjeno. On moli Boga da ga prosvijetli da mu da dovoljno mudrosti da shvati. Kae da bi prolost bilo nemogude vijdeti samo ako predstavlja nebide. Mogli bismo vidjeti samo ono to postoji. No ono eka ima nije bududnost ved sadanjost. Kae da bududnost ne postoji jo uvijek pa se kao takvom ona ne moe vidjeti. Kae da ne razumije ta je sadanjost ali mu je ona blia nego prolost I bududnost. Prolosti nema vise, dok bududnost nije ni dola nje nema jo, a I sadanjost mu je tu uvijek ista. Trenutno je tako da on to pitanje nije rijeio I razjasnio. Vrijeme Sa pitanjem o vremenu je problem to svako podrazumijeva da o tome sve zna, alia da treba objasniti zapinje. (Dakle, znam dok me ne pita). Takoe nastupaju tekode kada hodemo objasniti ta mjerimo kada mjerimo vrijeme. Mjerenje vremena: Vrijeme se mjeri kad uporeujemo protok pojedinih njihovih dijelova. Podijela se izvodi od najvedeg do najmanjeg dijela 100 god, 1 god, mjesec, dan, sat pa sve do kratkotrajnih djelida koji se vise ne mogu podijeliti na manje I to je jedini djelid koji se moe nazvati sadanjost I on brzo prelazi u prolost. Vremena su isto sadrana u ovjekovoj dui kao panja I pamdenje, gledanje i oekivanje. Aristotel kritika teorija ideja I teorija uzroka Povodom Platonove teorije ideja Aristotel se ovako izrazio: Drag mi je Platon, ali mi je istina draa. Aristotel se nije slagao sa Platonom da postoji nevidljivi svijet ideja paralelan sa vidljivim svijetom. Ali je smatrao da svaka stvar posjeduje pojmljivu sutinu, koja joj je zajednika sa drugim stvarima njene vrste. Platon smatra da su ideje izvan stvari oko nas, a Aristotel smatra da su ideje u stvarima i ne mogu biti odvojene od njih. Ove pojmljive sutine postoje samo u vidljivim stvarima, a ne odvojeno od njih kako je govorio Platon. I Aristotel je smatrao da slino saznaje slino. Mi moemo da saznamo te pojmljive sutone zato jer imamo misli i pojmove. Kao to je na ivot i postojanje odreen tim pojmovima, tako i sutone u drugim bidima predstavljaju unutranji djelatni princip, koji ih oblikuje i odreuje njihov razvoj. Svako bide koje posjeduje sutinu je jedna supstancija. Svaka supstancija je odreena pomodu 4 uzroka ili krivca za njenu prirodu: 1. Materija- odgovara na pitanje od ega je neto nastalo. Odreena je kao mogudnost da neto nastane. 2. Djelatni oblik (Pojmljiva sutina) 3. Pokretakog uzroka i 4. Svrhe radi koje postoji.

Plotin Je obnovitelj platonizma Njegova filozofija temelji se na jednom. U postavljanju jednog kao najvieg, Plotin nastoji pokazati da svijet moe imati svrhu jer proizilazi iz najvieg. Jedno savrenstvo i svako drugo odreenje umanjilo bi mu znaenje. On je samo postojede i nije pomijeano sa onim to iz njega proizilai. Tako da ga Plotin naziva istinsko. Aristotel je smatrao da je Bog nepokretni pokreta koji odreuje i oivljava svijet. Nepokretni jer ne pripada fizikom svijetu, ved vie idealnom svijetu. U njemu nema neostvarenih mogudnosti, i on je vjean ist in. Djelatnost. I to djelatnost miljenja koja se smatra najprimjerenijom Bogu. Bog je miljenje miljena. Analogno tome dua je nepokretni pokreta tijela kod ivih bida.

Patristika Prvi teorijski predstavnici smatrali su da je filozofija izvor svih zabluda i s toga je treba odbaciti. Hridaninu je bilo vanije vjerovanje nego razmiljanje. Toma Akvinski Prouavao je filozofiju za potrebe teologije. U njegovo vrijeme je bilo aktuelno pomiriti Aristotela sa hridanstvom. U tom poduhvatu on je poao od predpostavke teoloke da je Bog stvorio svijet, pa s toga na osnovu takvog shvatanja pristupio je Aristotelu i pomodu njegove objanjavao svoje tvrdnje. Tomina filozofija i teologija ine jedinstvo koje se sastoji iz poetnog nieg i savrenog vieg stupnja. Osnos meu njima pokazuje da nema dvije mogudnosti rjeavanja istine nego je filozofija samo predvorje za vie podruje koje istrauje teologija. Oni koji postavljaju ideje kao uzroke (Platon i drugi pripadnici akademije) tee da objasne uzroke bida ulnih stvari, ne objanjavaju nita ukoliko pretpostavljaju da ideje postoje izvan supstancija, jer im samo udvostruavaju ono to ele da objasne. Aristotel tvrdi da ideja ima isto toliko koliko i supstancija, odnosno da su ideje isto to i supstancije pa je prema tome besmisleno tvrditi da one postoje izvan supstancija. Jer supstancija je ideja. Aristotelova filozofska motivacija: Potrebno je otkriti i zablude, a ne samo istine. Metafizika: Istrauje temelje i uzroke bida. Te je tu jasno da je rije o bidima kao bidima. Druge, teoretske filozofije (matematika i fizika) takoe istrauju temelje i uzroke bida, ali one ne govore o apsolutnom bidu niti o bidima kao bidima, ali njihov zadatak i nije da postanu logos.

Theologika Metafizika Porijeklo metafizike Aristotel trai u djelima onih koji su prvi raspravljali o bogovima: Homer, Orfej, Hesiod. S druge strane Aristotel na vie mjesta udrava svoje uvjerenje da su oni koji su uvidjeli da se shvati smisao prvih principa i prvih uzroka.

Uenje o atomima Epikur je preuzeo Demokritov atomizam i u njega unijeo svoju misao. Sve nastaje spajanjem atoma koji u padu malo skredu. Atomi su nepromjenjivi, ostali predmeti se svojim kvalitetom mjenjaju samo atomi ostaju isti. Epikur je zasnovao svoju filozofsku kolu. Kae da su se epikurejci zadravali u jednoj bati. Zato su nazvani filozofima iz bate. Kae da je iznad ulaska u batu vidio natpis sa rijeima: Strane, ovdje de ti se pruiti dobar ivot. Ovdje je elja najvie dobro. Jedan od preduslova za uivanje jesu stari grki ideali: Pribranost. Uzdranost, i smirenost duha. Jer udnju treba zauzdati da bi se ivjelo dobrim ivotom treba pobjediti strah od smrti. U tome je Epikur prihvatao Demokritovo uenje o Atomima due. Eupikrov savjet: ivi tajno.