Professional Documents
Culture Documents
Zoran Slavić "Dok "Titanik "Spava U Snu Atlantide"
Zoran Slavić "Dok "Titanik "Spava U Snu Atlantide"
ZRENJANIN, 2013.
Iz mog iskustva zakljuujem da svaki pesnik, koji poivi dovoljno, i ima neophodan
umetniki kapacitete da se kreativno razvija, na izvestan nain u svom stvaranju
ponavlja unutranju istoriju ukupnog pesnitva. Ovaj izbor iz mog pesnitva, u rasponu
od prve zbirke Privid srebra, preko sredine Izlazak iz slike, zakljuno sa stihovima iz
rukopisa Movara to raste u dnevnoj sobi na izvestan nain pokazuje analoginost
sudbine pojedinanog pesniikovanja sa magistralnim poetskim zbivanjima. Naravno, ne
u kva litetu ve samo u naelu, i sa mnogo izuzetaka. Zbog toga su sve ove uvodne
napomene, bez obzira koliko delovale univerzalno, izvedene iz linog poetskog iskustva,
koje se delom oslanja i na oslukivanje ukupne sudbine lirike. Iz pesama, sloenih po
vremenu nastanka, da se zakljuiti:
Poezija mora da se oslobodi ponavljanja poetskih, filozofskih i zdravora zumskih
arhetipova. Mora da naui da ne umire svakodnevno u lepoti autor kog
samoposmatranja ili samosaaljenja. Lirika ne treba da opisuje stanje navodne
ravnotee svega, jer to je la poto je dananji svet zapravo samo igra seanja na ivici
propasti. Tako je to od potonua "Titanika", to jeste mnogo vie od velikog i blaziranog
brodoloma. To propadanje u hladno more nije samo demonstracije fizi kog zakona o
sudaranju materija, i posledinom potonuu oteene, vetake,ljuidskom rukom
sklopljene celine.
U svemu tome postoji i jedan paradoks, jedno iznevereno oekivanje mitskih
dimenzija: legenda je, naime progovorila da e u danu kada potone "Titanik", taj simbol
ljudske oholosti i prepotencije, iz sveta morske fantazmagorije, na povrinu more izroniti
- Atlantida. Poto se to nije dogodilo, valja razmisliti da li je uveni brod zaista potonuo.
Ili, da li je Atlantida stvarno postojala! Jedino ne treba sumnjati u istinitost legende. Jer
proveravanje legendi ( kao i religije ili poezije) jeste preduslov gubljenja nevinosti i
naivnosti, koje su uslov ljudskog trajanja. I svakolike umetnosti.
Poeziji danas, posle "Titanika", u nedostatku dokaza za postojanje i obnovljivost
Atlantide, jedino preostaje da postane nauka, metafizika ili alhemija novih vremena jer
svet se upravo nalazi u tehnolokom bezizlazu! Treba proveravati sve naueno ne bili
zaobili razumski zid koji se ipreio pred nama. Treba i poeziju proveravati ali ne i
naputati je!
Ako se lirika nije udavila u utrobi famoznog broda, koji je bio simbol lanog elitizma,
ve samo spava u njegovim fosilizovanim odajama, zaboravljena u koljci fatamorgane
zvane Atlantida, vreme je da se probudi. ivot izvan vode traje i dalje. Hiperborejci su tu
istinu ve davno saoptili Milou Crnjanskom. Dakle, sve traje iako se gleeri tope. U
jednom spava moda i Tiitanik, ako se otrgao Atlantidi iz zagrljaja. Verovatno u onom
istom ledniku od koga je i krenula davna ledena poast.
Da li je taj ivot bolji od plutanja izmiljenim Neptunovim carstvom, treba pitati Disa,
koji je ekspert za utopljene due. Ili moda Milutina Bojia. Svakako
H.M. Encensbergera, uvara ironikog peata ovog srcelomnog utapanja svetske
tatine.
Sa iluzijom o srebra treba napustiti akvarelisanu sliku, i dnevnu sobu pretvoriti u
kabinet udesa! Neki zlobnici e moda rei da pisanje stihova previe lii naputovanju
nekoga to tone, ka neemu to ne postoji, ali zar to nije ujedno i stvarni kardriogram
ljudskog ivota?
PRIVID SREBRA
RAZLIVANJE SVETLOSTI
OTEALE USPOMENE
Srebrnasto rastinje oka
Sedefom opominje
Na neke davno izmenjene krajolike
Na ume zelene onemoale i uvele
Na uglaanu posudu otealih uspomena
Na san koji se druge obale dotie
Zaustavljeni asovnici
Bez ulja vremena Oprugama iskrzanim govore
O tronim komorama tela
O vatrama koje su gorele bez pepela
O meseini razasutoj po glasu
O vedrini neprovidnoj neposveenima
Mirie crna ljubiica uspomena
Bol bi bila nepomina
Da me ne prati prolosti zgusnuta senka
DRUGO VREME
PRISUSTVO TUGE
Razodenuta se tuga
Iz starih uljanih slika sliva
Kaplje pohabano vreme preko rama
Pozlata ogorala
Naporom pejza posiveli
I izmiljeni
U uspomeni zadrava
Sunce samo krupno
Zlatooko
U uglu visi
Slikarev san izbledeli
Na okupu dri
U bojama nema vie istog zvuka
Prozuklo pogledu ravan izmreena
Iekivane jalovo uzvraa
Preti zaguljiva tuga
Skrivena iza lika
Lepljiva u san se uliva
Nemirom nebo unutarnje da raskuje
SLUTNJA
PRIVID SREBRA
IGRA
NASTANAK MELANHOLIJE
MORE
ZAVET
VLASNICI TIINE
VLASNICI TIINE
MIMOHOD
UGLJENISANE SLIKE
ZNAK
LETO
TRAG
PRISUSTVO MORA
ZABLUDA O PUTOVANJU
Nekadanja slika
U sivo ohlaena
U podzemljima jo ivi naeg krvotoka
Iezli tonovi hranjivih iluzija
Zebnjom utrobnom
Na opore seaju vode
to spoljanjost sveta papiru predaju
Tua prolost ravnoduna
Tek noktom se zarezana kruni
Zagasita tecnost istroena vremena
Do nas mladou hladnokrvnom
Zatienih u ruu providnu preruena
Prokapava
Izvan naseg vida
Patina se zgruava
Nekadanja slika ohlaena
U dananju se obre
NAPUTANJE SNA
SREA
SA DNA SNOVA
NARUEN SAN
ZABLUDA 0 PUTOVANJU
RASKRE
KAMEN
DETINJSTVO U OGLEDALU
PUTNIK
Nadanuta meseina
Putnika dajlinom opominje
Kraj sveta brodu u boci slican
Zamorom ga zdravi
Vatra u ruci smrtnoj sto nosl
Sumrakom dogoreva
Ogranien zivot kroz bilo mu
Nemir saoptava
Trajanje puta neizvesnog
Neko drugo ite vreme
Obala ova gde se zavrava
Poetkuom bezdna zove
Mutno e oko sna zaetak paperjem prcpoznati
kako e putnik brod iz boce
Uspravni izdvojiti
Korakom to jo zvezde prate
U AI MODANOJ
POHOD
Lovac bisera
U utrobu uzbunjenu
Renjeve sunca junog plaho slae
Dah svoj uvebani
Za dvominutni pohod smrtl sprema
Staklasta dubina uzavrela
Dna nestvarnog razigrava se
Boga drevnog on od re isti
Strahom iznenadnim
I me rebra vitka stavlja
Oko se kopnu jo jednom zaleti
I skok
Uron ga hladan uzima
Muk i plavet posvoje
Ruke u pokret se sam pretvore
U izronu gr mu kosti razmaknu
Krv u udu zaurla
aka blede povrine se ipak
Uspavane dotakne
Biser suncem podvodnim zaplamti
Dodir ga zraka mlakog
Prokletstvom svetlosti poprska
Dlan mu tamnoputi trenom
Prah bezimeni ukrasi
Dan sutonom ve okrnjen
Ranoduno traje
SAM U VRTU
ZABLUDA 0 PUTOVANJU
ZALEE LETA
LET
LUTANJE
SVEMO VATRE
UMOR SVETLOSTI
JESEN
SAM U VRTU
Usporenim disanjem
Razgraeno vreme me dotie
Sluzava gorina bilja
Prohladna plua ispunjava
U vetar ojuen misao mi uvijena
Tperi snovima plavkastim
Napupljena
Naputen u vrtu
Meseinom natrunjenom
Saznajem providnom koom
Presud meanja boja
Nanos me noi zvezdotone
Uzbunjenog zatie
Iz zemlje utave
Pod stopalom vrelim
Magina svetlost iznie nelagodom
U krvotok platinasti
Zaboravom uvire
A jutra mlekom poprskanog
Niotkud nema
Zaaranost to je vrta
to jesen seje
Iz utrobe moje utekla
Sasvim svele
ZIMA
SLUAJNA ZVEZDA
SLUAJNA ZVEZDA
Dogodi se zvezda
U zaklaenom promicanju
neba pravog
dovoljno plavog
Ni no
ni mrak
Sluajem uari se san lutajui
Iz jezgra boli ikne bakarni znak
Paznina se rascveta
Belo
uto
crveno
Srce ravnomerno
pomereno
Spajanjem tame i sluti odbegle
Sluajnu zvezdu prepozna
misao prevlada
nespokojem dogodi se razneena
i zaustavljena
Trenom
ZALUDNOST IGRE
OTKRIE
OSTATAK SVETLA
JUTRO
PUSTA ZEMLJA
IZLAZAK IZ SLIKE
EKAJUI BRODOVE
S Kamijem ekam brodove u povratku
Moj Mediteran ostao u njegovom Letu
Prolost su mi uzeli: More koje znam
Nema ga ni izbliza: Od trunja plimu tkam
Oaj svoj presvlaim u razmak seanja
Jo uspevam da ga dozovem: Da odglumim
Samo jednu sliku pamtim: Ostalog nema
Miris u njoj pretee:I nebo zavreno
Brodovi i dalje ne dolaze: Samo ekamo
I smrt koja u svetlosti dolazi bunije
Ti si svoj Mediteran poneo u magnovenju
Mene boli more dok rekom ravnicu tumaim
Da li si sve dovrio: Dovoljno prepeaio
Leto dal se rasprslo kad si oaj okonao
Crne haljine od cica na kraju su reenice
Mogu li Stranca na svoj brod da pozovem
Dva sam mora izgubio: Jednom po dnu hodam
Drugog mi u pamenju nema: Zapis preostao
KNJIGA I DISANJE
Knjiga mi upala u raskorak disanja
Sumrani vrt: Komad trave. Drvo i zidovi
Redovi izgubili smisao: Nebo svedeno
Stranice u sivo umoene: Rei se otele
Diem vesutra: itam jue: Ne piem
Negde sam zagubio ritam: Sartr i munina
S prozora me gledaju dokone due: udo
Neto se oveku dogodilo: Na bolest lii
Iz knjige se poput jeze iskrade leptir
Ubijene zure due: Svaka u svom mraku
Hteo bih sopstveni poloaj da odredim
Ugasilo se nebo. Meni svetli re: Usud
U ruke pogledam: Kao da su od knjige
Prljave. Od posla koji dira u vreme
Koje u mom vrtu oskudnom knjigu rui
Ona disanje kvari dok prozori zalaze
GLEDAJUI IZ HOTELA
Opet i sve jae oseam kako pod koom curi vreme
Posmatram podivljalo bilje na dnu ahta: Sova
Iz obraza jo mi leto sija dok tiho starim: Sad e
U dubini se prevoze zguvani ljudi i sumrak
Posle Dojsa mete palanaki me hladi i prlja
Sva svetlost tela tek zakrpljenog drhti
Iz hotela gledam ivot budjav i tudj: Otii
Grad koji nije Dablin sprema se za blud i san
Svrab s ulice sobu mi opkoljava i neko vie
Raskomadan i sav od bive slobode i knjiga
edj oseam kao pred streljakim strojem: Film
Skriven u senci tudjeg pisma vreme povraam: Dodji
JEDNA SUBOTA
VENECIJA
Kad ti neko umire Venecija se uozbilji
Kanalom Grande kroz sveani talog: Boli
Na feribotu zagrcnutosunce u potiljak
U misao mi dodje da ni kroz prozor neu
Smrt iz Venecije ma kako daleka proziva
Gomila istorije ipkaste ironiju lui
Kad sam domovinu naputao beg sam molio
U haosu boanskom trg svetog Marka uti
U staklu Murana zgrena tugu za sutra
Kao da sa dna sav mulj niih se budi
U san mi jo umiranje blinjeg ne stie
Dudevom palatom tiho nosim budui le
U svest ne mogu ni misao na Mana: Smrt
U Veneciji nije ovog puta za mene: Imam
Kilometrima daleko svoju sopstvenu moru
Kraj leta: Tintoretov Raj: Brodom u nazad
ZAGUBLJEN U PRUSTU
POAST JORGOVANA
POMOR KALENDARA
NESMOTRENO SLIKAN
I S K U A V A NJ E P R I Z O R A
NA RECI ZATEEN
ISKUAVANJE PRIZORA
GRAD I BATA
JESEN I MED
ULOVLJENI LJUDI
nad slikama Zdravka Mandia
PRIZOR
(po Zdravku Mandiu)
MELENAKA SLAVA
IZLAZAK IZ SLIKE
ITAM NO
AKO POSTOJI
SNIMANJE POEZIJE
LET KAMENA
Bacim kamen uutali duboko u vis
Da ga teine oslobodim i duh pustim
Padobran ugledam pun niega: Sam ovek
Kamen bi da odleti. Gustinu da smanji
ovek se dri za vazduh kojim silazi
Izvesno je da e dole: Ima tu naviku
Negde: Dok moja snaga traje: Susret
S kamenom koji je privremeno slobodan
oveka koji pada pilot i ja odravamo
Padobran je samo lek protiv neverice
Kamen u dosluhu sa rukom iskuava let
U svemu je ipak to elementarna nesvest
Umislio sam da ba kamenu odam poast
Da mu patnju u kratku iluziju obojim
Kad se ugledaju: ovek i prevarena tea
Moja e se melanholija tek osmehnuti
Zavrie se sve na zemlji:Pad je slobodan
Kamen ako se odvali: Bie mu lake: Teina
Ga i ovako vredja: ovekova gustina ipak
Proputa kroz sebe strast napukle svesti
MUKA SA VREMENOM
UZALUD VODA
ZAJEDNIKA PESMA
U polasku pljusak: Neprosejana muka me obli
Kako izrei poetak kad u njima nestaje razmak
Pljusak glasno die: U tememe posmatra nebo
Moj polazak na upravo razruen krov velii
Oni su sasvim u bes zali: Govor im pun zakrpa
Sunce a ja sve trezniji:Pljusak nas napustio
Muka se moja dozvala: Oni su stiglu ak do vrata
Sve bi na etnju liilo da pejsa nije raseen
Tamo gde bi sunce trebalo: Trajna rupa postoji
Jezik nam se maternji ispreio: Samo ih vidim
Slova se sue u vazduhu: Nepogoda razmak ostavila
U sluajnoj kui postavljen sto: Treba se pomoliti
Usudim se da kaem: Domain muku mojusam prostre
Kua bez zidova: Muk nas iskuava: Dua da ustane
Kad pesmom pokuamo stihovi se od razlike zgroze
GLAD UNAZAD
IZLAZAK IZ SLIKE
PUTOVANJE U KRUG
PRIVREMENO LETO
Uglavilo se u leto moja misao o zimi
Jul pregoreva upravo podne u gradu
Promiu sredom teine oslobodjeni sati
Duva kroz mene svest o vatri i kazni
Izgovaram zima ne bi li vrelinu stiao
Leto mora da prethodida bi se vratilo
Slovima krotim sebe sasvim neobianog
Godina koju ogovaram nosi tvrdu masku
Ispred same sebe stoji zbilja u redu
Da je zapalim. Gradrodni da zapanjim
Kad izustim leto znam da la prozivam
Istina maske upravo sputa sve roletne
itam tamu iz knjige preliven svetlom
Skinut sam do gola slovom julskog dana
Ako zaspim na suncu ispau iz dogovora
Probudie me zima u kojoj leto ne eka
NAPUTANJE GRADA
OBINO JUTRO
NEDELJA U POZADINI
NAPUTANJE GRADA
NIJE ISTORIJA
KAO PRAZNIK
KRAJ USPOMENA
RATNE IGRE
UPOTREBA SLIKE
UMOR
SLIKE PONOVO
BEKSTVO U LEKTIRU
IZLET U SVETILITE
KEREE GRODJE
ODLAZAK U VETAR
SMEH TVOJ
majci
ZABORAVLJEN
POGLED
KRAJ BAJKE
ODLAZAK U VETAR
PANIKA U LETU
MOVARA TO RASTE
U DNEVNOJ SOBI
OPIS STANJA
PREVODNICA U KVARU
SAETAK PRVI
SAETAK DRUGI
UVOD U OKOLNOSTI
VEBAJUI USTAJANJE
NO SANJA HLEB
ZBIR NEMOI
MORE U RETORTI:
POKUAJ DESTILACIJE PRIZORA
MERENJE POSLEDICA
UPOTREBLJENA RE
ZAMKE PRETERANE RECIKLAE UMA
UDNJA PREKOREDNA
FANTAZIJA U GE MOLU, VIOLINELO, OPEN
UMILJAJ DORUKA
U USLOVIMA SPOZNAJE SOCIJALNOG ZNAENJA
GREKA
KOJA NIJE OBIAN ERROR
OLUJA I BUKA
KOJA SU LANE
PERIFERIJA POEZIJE:
PAMFLET O OPASNOSTIMA ODLAENJA U
BIBLIOTEKU
PO VODI IDEM
TO JE VID PRETERIVANJA
PREBROJAVANJE SMISLA
PRETNJA OKLEVA DOK PADAM
SPLAV
KOJI JE POSTOJAO I PRE SLIKE
O RELATIVNOSTI SNOVA
U NIGDINU: S POUZEEM:
BEZ ADRESE
PREDGRAE
KAO SUROGAT PALANKE
NAPUTEN OD POEZIJE.
NENAJAVLJENO. JEDNOSTRANO
POEMA U 23 TERCINE
1.
Teretni kolosek opet: Kao pauina razapet: Re mi sama: U snopove uzalud vezana
Miris spaljenog jedra muki me saplie: Misao i re samo su jueranja iznuda
I sve to pristie nezasito kroz nestalo huji: Noem je java moja samo prerezana
2.
Kao ubrzana votanica sagoreva goropadna trobojka: Lave nam stigao odasvuda
Idem da bih bio: Put tesan: Gorak ukus cilja: Peron mi je ve na korak od sumraka
Iz mraka dijagnoza zanemarenih uspomena: Fotokopije due jo nema niotkuda
3.
Haos eka odmah iza dana: No i nita u duetu: Kasna kia: Kisne petokraka
Kako li e tebe glasnik prepoznati ako se ja u nesvesti iznuenih citata zagubim
U mirisu lipe potopljen lebdim: Propadam ipak: Uas sledi posle tog iskoraka
4.
Grad iza mene kao brod je okotao usred svetlosti koju sa zadrkom ljubim
U rukama glad drim: Prsti sasvim oglodani: Hemija proitana iz tueg uma
Kako smo daleko od paranoje polazaka: Bekstvo osujeeno: Zalud vozove udim
*Um je ve zatoen: Na otvorenom vetar: ine u pauini: Peroni nepotrebni
5.
Uspomena mi je kao pukotina: Golema i izmiljena:Bez slasti kao ivakana guma
Promena redosleda u snu uvebavana: Trening opstanka: ivot ceo u delovima
U podzemlju vrlja uvar zaturenih datuma: Bune se pragovi poseenih uma
6.
Nostalgiju kriom raspakujem: Kriza me pretie: Mape nam mozga greka obuzima
Prostora nema u predelu: Moj deo noi trune: Katranisani pragovi i obojeni krik
San mi se sa prazninom sreo: Voza kojim u uzaludno vie nema: eka se plima
7.
Podne je jo daleko: Vee gusto i uopteno: Jutro je prost dodatak uz tvoj lik
U autobusu to do stanice vozi poezija uivo se zbiva: Varku ipak ve slutim
Po pravilu u loem u rasporedu zvezda vek se saplie: Putanju mi zatvara urlik
8.
Dok prepisujem snimak opteg krvotoka sva stajalita i rampe mogu da vidim
Sa zidova ekaonice ironija ukida melodramu: Krov nam no srom zvezda slama
Zabrana odlaska emociju mi liava iskuenja da ti jauk prekoredni prosledim
* Um je ve zakoen: Na otvorenom vetar: ine u pauini: Peroni nepotrebni
9.
Kua moja siva sad je staklom omeena: Tunel me vodi u prostor izvan srama
Glad u red vonje upisana: Praznina je budua jaa od svakog poara i udesa
Ni vatra u nju nee: Putuje od veka do kraja sveta: uva vrata svakog hrama
10.
Vazduh i snovi: Mrea izmeu mene i cilja: Klju i pokrov u ime svih udesa
Rezervacija za mesto u vozu koji je prerano stigao: Odgovor je ve svemu naudio
Imam li u znanju dovoljno verovanja da preivim sav nered u rastavljanju nebesa
11.
Jesen mi je prepuna zaludnog vremena: Boli ipak misao koju sam tek zadobio
Brod raspadnute azbuke jo klei: Zatvoren semafor izmeu himne i mesare
Dok peskom krv brie retorika se u more uliva: San moj prisilnu javu usnio
* Um je ve preskoen: Na otvorenom prevrat: ine u zavetrini: Peroni izbrisani
12.
Ono to itam u predgovoru na ivot lii vie od njega samog: ujem bravare
U pogovoru dana ipak oekivano: Putovanje se odlae: Putokazi su preusmereni
Na teme neverice moje pada deo sveta: Astrologija je izneverila sve koji sanjare
13.
U dnu dana iz koga beim raunar urlie: etvrtak je mesto gde smo iznevereni
Adresa mi zagubljena: Trougao sred pustog grada: U predelu odvajkada nemom
Dosada i njena nesrea se prate: Skok niuta i let proneverom jedva su namireni
14.
Razumem danas samo ono u emu sam: Preostaju pozivi licima koji ive obmanom
Prizor deluje kao da je zauvek i za nikad: Neto e se ipak dogoditi na goloj javi
U proredima pisanja ukus negaenog krea slutim: Neosedlan strah hodi peronom
15.
Moj pogled je lana uteha: Slabost sama u nevinoj to se skriva ravnodnevnici
Svet u tajni bezgrenog ubistva drema: Svetom vodom se slui da ga maskira
S poetka obeda re se prozlila: Svakog da molitva dovoljno obesmrti
IZ RECENZIJA
PRIVID SREBRA
Stalno istraujui u svom svetu, podstiui pramenove svetlosti u pravcu nevidljivog, ali
slutljivog predela, sav od snovienja i bola, meko i toplo opisujui sve ovo to
nastanjuje na san i podstie nau imaginaciju, Slavi je ostvario jednu knjigu
nalik na stare gravire, ali iznutra ozraenu i bitno osvojenu savremenim ritmom,
bolom od ovoga sveta, istinom opstanka. Tradicionalno se vezujui za elemente
takozvane strailovske linije nae poezije, Slavi ovde pokazuje interes za
istraivanje, za veliku avanturu pesme koja ne prestaje, koja se ne ugiba, kojoj je
sve isto, ali svemu isto ne pokazuje lice.
Drako Reep
Izmeu, u stvari, unutar, razlaganja vremena i prostora na razumljivost, kao potvrdu
NJihovog prisustva, u Slavievoj poeziji prevladava slika kao vid govora,
oplemenjena istotom jezika esto premona nad reju, poput umenja
Zeukslisovog pri slikanju groanih bobica koja obmanjuju nebesne golubice.
Pesma: slika ostavlja mogunost itaocu da se prepozna u svom odreenju
vremena, dok neumitno traju *zaustavljeni asovnicl* kao simbol protoka bia u
vremenu. Izmeu pohabanog i probuenog vremena, pesnik nadgrauje privid
tiine i osame, pun nemira, zauen pred son jer *ni san mi nije dom.
Pero Zubac
Ve u prvoj Slavievoj pesnikoj zbirci, "Privid srebra" (1974), postuliran je osnovni
tematski krug kome se pesnik vraa u jednoj varijanti unutranjeg produbljenja i u svim
narednim knji gama poezije. Kroz pomeane perspektive krajolika unutranjeg i spoljnjeg
sveta vide se te te matske koordinate - vrt, more, ravnica, detinjstvo, vreme, san, slutnje
tamnih prostora sveta, slike, ali i njenog privida.
Nenad aponja
ZANIMLJIV LIRSKI SVET
Zoran Slavi "PRIVID SREBRA"
"Strailovo", Novi Sad, 1974.
Ova lirika ispovednog tona nalazi izvorite u predelima sna i intime, da bi se putem
sublimacije lirskog doivljaja u omeen sistem metafore postepeno okretala prema
optim istinama i jednom temeljnom odnosu prema svetu i prema egzistencijalnim
problemima savre menog oveka. Tako je Zoran Slavi istovremeno i pesnik sumornih i
sutonskih raspoloenja, intimist koji vlada modernim poetskim izrazom, te svoj bol i
neprebol kazuje u nizu sugestivnih pesnikih slika, ali i liriar koji posredno otkriva lice i
nalije ovekove teskobe, zemne ogra nienosti i nemoi da se sopstveni nemiri
prevladaju. Emotivan ton preplie se ovde - ako pos matramo zbirku u celini - s
elementima objektivne, neto hladnije intonirane, intelektualne poe zije. Ali trajnog
sklada izmeu ova dva vida pevanja nema: pesnik je u svom sutinskom opredeljenju
ipak najblii izvesnoj neoromantiarskoj liniji savremene srpske poezije, a u sreditu
njegovog lirskog kruga nalaze se pojmovi karakteristini za romantiarski spektar
oseanja ( tuga, bol, usamljenost, tiina), pa i kolorit njegovih pesama ima u sebi neto
od tra dicije romantizma.
Slavieva poezija, meutim, deluje moderno svojom metaforinou, izgraenim
jezikom i tenjom da se kroz pesmu uspostavi jedan odnos prema svetu koji nije izrazito
emoti van ni jednostran. Pesnik prihvata svoju egizistencijalnu situaciju kao
neminovnost; on nije ni buntovan ni gnjevan, ali ni maloduan, ve s prividnim mirom
sabira i odmerava rezultate svoga iskustva. A kao logina posledica toga islustva, kao
kraj avanture oveka nezadovoljnog svetom javlja se bekstvo ili san. U toj, ini se
kljunoj taki svoje pesnike misli, Slavi ini pokuaj da prevazie - barem pesmom ogranienost ljudske teskobe: on idui dalje zakljuuje da san nije ni spas ni dom, a da
je bekstvo, dovedeno do do svoje krajnje konsekvence, kao bekstvo od sebe i iz sebe,
takoe nemogue:
"Prevara vekovna i ogoljenog te eka
Nazad u telo koje ti nevreme sprema"
Od svog nevremena ne moe se pobei - s njim se treba sukobiti, i to je nain i zaloga
bivstvovanja i trajanja.
Svojim poetski izrazom Zoran Slavi uspeno korespondira s tokovima i tekovinama
savremene srpske i hrvatske poezije, nalazei svoj poetski prostor, svoju stvaralaku
individiualnost. Zbirka "Privid srebra" donosi stoga jedan zanimljiv lirski svet i viestruko
nagovetava pesnikove mogunosti.
IVAN OP
"Knjievne novine", br.498, 1.11.1974.
IZLAZAK IZ SLIKE
Opsednut slikama sveta, ukrtenim recima svakodnevice, i sveu o njihovom
prividu, njegov subjekt pevanja pribeite trai u istim. U potrazi za biem, iza raskola
razuma, iza prozrenja tajne kratkotrajnosti, on kree na putovanje od igre do prepoz
navanja njene zaludnosti.U knjizi "Izlazak iz slike" (1996), u kojem, kroz simulacije
produenih stanja strepnje, kroz ulni i ritmiki obuhvat ivota i literature sa zgarita
proitanog, pesnik uspeva da ostvari novi izlaz iz linog, iz onoga to je, metaforiki
reeno, tek slika onoga to jeste istovremeno u zagrljaju nevidljivog i konkretnog,
zavirujui iza maski konanog, pesnik otkriva svoje kruno putovanje kroz privremena
leta. Ponavljajui svoju opsesivnu rezbariju motiva, on ovom knjigom uspeva da zakorai
u jednu kvalitativno novu pesniku ravan, a sam njen naslov moemo videti i kao
naznaku pesnikovog izlaska iz (dosadanje) pesnike slike.
Nenad aponja, knjievni kritiar
EPILOG:
BELEKA O AUTORU
Roen u Zrenjaninu. U Banatu i Vojvodini. Graanin Srbije. Zavrio Filoloki fakultet u
Beogradu. Pie poeziju, prozu, knjievnu, pozorinu i likovnu kritiku, kao publicistiku.
Autor je velikog broja televizijskih projekata raznih anrova. Ogledao se i u radiodramskoj formi. Bavi se i publicistikom. Dugodinji urednik kulture na Televiziji Novi Sad.
knjiga pria: Samoa (1972). Poar je dno leta (2007) romani: Skok u nesanicu
(1985), Ujed vremena (1998) ,Povratak u samou (2000 i Valter Benjamin u
meugradskom autobusu ( 2011.) pesnike knjige: Privid srebra (1974), Ispiranje
zaviaja (1982), Pokriven istorijom (1995), Izlazak iz slike (1996), Na plai
slikarskoj (1997), Udes ravnotee (1998) i Sto godina kasnije (2004), Knjigu eseja
Pisanje zaborava objavio je 2005. ivi u Zrenjaninu.
kao E-books, knjige u elektronskoj formi do sada publikovao sledee tekstove: Trenutak
i izlazak( poezija), Zrenjaninski rani radovi, (eseji), Zrenjanin.Grad: Prostor u
vremenu, (likovni eseji(, est pozorinih festivala (eseji o pozoritu), Potekle nedelje
(dnevnika proza), i Dnevnik 61. Festivala vojvoanskih pozorita i zapis o Kolumbini,
(zapisi o pozoritu) Moj evropski deo sveta, (putopisi). Elektronsko izdanje zbirke
pesama Izlazak iz slike na Engleskom jeziku, pod naslovom Leaving the picture
objavljeno je u internet korporacijii Widbook.
Sve ove knjige nalaze se u elektronskoj biblioteci Scribd u San Francisku i dostupne
su preko linka: http://www.scribd.com/zoranslavic9113 Dnevne zapise, prikaze eseje,
putopise objavljuje na svom Facebook profilu: https://www.facebook.com/photo.php?
fbid=508187839217889&set=a.333908089979199.68280.100000800316990&type=1