Osnove nosivih konstrukcija II

13. STABILNOST KONSTRUKTIVNIH ELEMENATA

13.1. Openito o stabilnosti konstruktivnih elemenata Svaka konstrukcija mora biti dimenzionirana na nain da zadovolji tri uvjeta: vrstou, krutost i stabilnost. Statiko optereenje uzrokuje deformiranje konstrukcije i uspostavu statike ravnotee. Pripadnu deformacijsku formu nazivamo ravnoteni oblik, a ravnotea unutranjih i vanjskih sila se promatra na nedeformiranom sustavu. U stvarnosti postoje konstrukcije i konstruktivni elementi kod kojih pod djelovanjem optereenja dolazi do gubitka stabilnosti. Konstrukcija moe postati nestabilna ako uslijed djelovanja malih pomaka ili sila dolazi do velikih i nekontroliranih pomaka. Ako na bilo kojem nivou optereenja na konstrukciju djelujemo po volji malom smetnjom nezavisno od optereenja, konstrukcija moe zauzeti jedan od slijedea tri ravnotena oblika: 1. Stabilna ravnotea konstrukcija oscilira oko ravnotenog poloaja u deformiranom stanju. 2. Neutralna (indiferentna) ravnotea konstrukcija zauzima novi ravnoteni poloaj blizak poetnom. 3. Nestabilna (labilna) ravnotea konstrukcija nastavlja gibanje i udaljava se od ravnotenog poloaja.

Stabilan

Neutralan

Labilan

Crte 13.1. Stabilnost geometrijskog poloaja Jedan od najeih oblika nestabilnosti u konstrukcijama je izvijanje, koje nastaje u elementima izloenima tlanom optereenju. Ako se tlano optereenje na relativno vitkom konstruktivnom elementu poveava do neke kritine vrijednosti, vrlo malo popreno optereenje ili nesavrenost moe dovesti do izvijanja. Kod vitkih elemenata izvijanje nastaje pri optereenju (naprezanju) niem od granice poputanja materijala.

Osnove nosivih konstrukcija II

Zbog toga je kod prorauna vitkih elemenata izloenih tlanom optereenju esto puta mjerodavno izvijanje umjesto tlane nosivosti elementa. Izvijanje se moe javiti i u elementima koji nisu u stanju istog tlaka, npr. u stupovima izloenima istovremenom djelovanju momenata savijanja, poprenih i uzdunih sila. Ovaj oblik nestabilnosti se naziva bono izvijanje. 13.2. Tipovi gubitka stabilnosti Poveavanjem nivoa optereenja do granice stabilnosti, konstrukcija zauzima ravnoteni oblik koji moe biti bitno razliit od poetnoga. Ova se pojava naziva izvijanje ili izboavanje. Razliiti su putovi koji dovode do uspostavljanja novog ravnotenog oblika, pa razlikujemo tri oblika gubitka stabilnosti. Gubitak stabilnosti grananjem ravnotee (bifurkacijom) Kada konstrukcija prolazi kroz kritino stanje, iz poetnog ravnotenog oblika prelazi u novi infinitezimalno bliski ravnoteni oblik. Vitki stup i zidni nosa izloen tlanom optereenju su primjeri ovakvog oblika gubitka stabilnosti (crte 13.2).
Nx N Kritino optereenje N,Nx B B A A C zidni nosa stup C

zidni nosa

stup

Skraenje

Crte 15.2. Klasina nestabilnost Gubitak stabilnosti s konanom perturbacijom (gubitak stabilnosti u velikom) Nakon prolaza kroz kritino stanje, gubitak krutosti kod nekih konstrukcija je tako velik da se ravnoteni oblik moe uspostaviti samo povratkom na neki raniji nivo optereenja. Valjkasta ljuska izloena osnom tlanom optereenju i kuglina ljuska

Osnove nosivih konstrukcija II

pod jednolikim vanjskim tlakom su primjeri ovakvog oblika gubitka stabilnosti (crte 13.3).
Nx q Kritino optereenje q, Nx A C B

valjak

kugla

Skraenje

Crte 13.3. Nestabilnost pri konanoj smetnji Gubitak stabilnosti probojem (preskokom) Prolazom konstrukcije kroz kritino stanje dolazi do naglog skoka iz jednog ravnotenog poloaja u drugi, kod kojeg su pomaci znatno vei nego u prethodnom ravnotenom obliku. Primjer ovog oblika gubitka stabilnosti je plitki dvozglobni luk (crte 13.4).
q Kritino optereenje v plitki luk A C

v B

Crte 13.4. Nestabilnost probojem 13.3. Izvijanje stupova Konstruktivni elementi koji su pod djelovanjem tlanih sila, a zbog svoje vitkosti, vrlo esto izloeni gubitku stabilnosti izvijanjem su stupovi. Ako se tlana sila povea do kritinog optereenja, vrlo mala poprena sila na element izaziva izvijanje. Nakon uklanjanja poprene sile element se nee vie vratiti u poetni ravnoteni poloaj (ne postaje vie nikada ravan). U praksi je gotovo nemogue izraditi savreno ravni element.

Osnove nosivih konstrukcija II

Svako najmanje odstupanje e izazvati slian efekt kao i djelovanje male poprene sile pa element izloen tlaku ne moe dosei kritino optereenje bez izvijanja. 13.3.1. Izvijanje Eulerovog stupa Analizu stabilnosti stupa izloenog centrinom tlaku prvi je izvrio vicarski matematiar Leonard Euler 1744. godine pa se, njemu u ast, stup s obostranim zglobnim pridranjem naziva Eulerov stup, a pripadna analitika teorija Eulerova teorija. Na crteu 13.5. prikazan je Eulerov stup izloen tlanoj sili. Stup zadovoljava slijedee pretpostavke: stup je prizmatinog oblika s konstantnim poprenim presjekom; os stupa je idealno ravna, a optereenje djeluje u osi; materijal je homogen, izotropan i idealno elastian (Hookeov); vrijedi hipoteza ravnih poprenih presjeka (Navier, Bernouli); pomaci i deformacije su mali pa se zakrivljenost =
d2v pojednostavniti i izraziti kao = v' ' = 2 ; dx

(1 + (v' ) )
2

v' '

moe
2

ravnotea se uspostavlja na deformiranom poloaju stupa.

N

Nestabilan l vmax x v N N v N M=Nv Nk Neutralan Stabilan vmax

Crte 13.5. Eulerov stup

Osnove nosivih konstrukcija II

Moment u svakom presjeku stupa iznosi:

d2v M = Nv = EI 2 dx d2v gdje je EI 2 moment unutranjih sila, a Nv moment vanjskih sila nastao kao dx

posljedica promatranja ravnotee na deformiranom poloaju stupa. Gornja jednadba moe se napisati u obliku:
d2v + k2v = 0 2 dx

gdje je k 2 =

N . Rjeenje diferencijalne jednadbe je oblika: EI

v = a sin kx + b cos kx

gdje se konstante a i b odreuju iz rubnih uvjeta. Rubni uvjeti su: v(0)=0, v(l)=0. Uvrtavanjem rubnih uvjeta dobivamo rjeenje konstanti: b=0, a sin kl = 0 . Izraz
a sin kl = 0 za a=0 (sluaj kada nema izvijanja tapa) ili za sin kl = 0 iz ega slijedi kl = i (i=1,2,...). Uvrtavajui vrijednost k =
i u izraz za uzdunu silu dobivamo l

rjeenje za kritinu silu:

N ki = i 2 2 EI l2
ix l

dok je pripadni oblik izvijanja dan izrazom:

v i = a sin

Za svaki broj i dobivamo pripadno rjeenje za kritinu silu i oblik izvijanja. Od praktinog znaaja je samo rjeenje koje dobivamo za i=1. Najnia kritina sila iznosi:
Nk = 2 EI l2
x l

i naziva se Eulerova kritina sila, a pripadni oblik izvijanja je dan izrazom:

v = a sin

Osnove nosivih konstrukcija II

Kritina sila ovisi o aksijalnom momentu tromosti presjeka. Kod poprenih presjeka s razliitim momentima tromosti Iy i Iz, izvijanje nastaje oko osi s manjim aksijalnim momentom tromosti (crte 13.6).
N y z N y

Crte 13.6. Izvijanje stupa I-poprenog presjeka Ponaanje zglobno pridranog stupa pri porastu sile N prikazano je na crteu 13.5. U poetnoj fazi stup je u stanju stabilne ravnotee i popreni pomak stupa je jednak nuli. Kada sila u stupu dosegne vrijednost Nk, dolazi do grananja putanje ravnotee pa su matematiki gledano mogua dva oblika ponaanja: stup ostaje ravan, nema izvijanja, sila N u stupu raste, a ravnotea je nestabilna (ovaj oblik ponaanja nije fizikalno mogu); stup se izvija pri konstantnoj kritinoj sili Nk, amplituda oblika izvijanja moe imati bilo koju vrijednost, a stup je u stanju neutralne ravnotee. 13.3.2. Izvijanje ostalih osnovnih stupova Eulerov stup je stup obostrano zglobno pridran. U ostale osnovne stupove ubrajamo obostrano uklijeteni stup, stup na jednom kraju uklijeten, a na drugome zglobno pridran i konzolni stup. Openito se moe rei da sprijeavanje zaokreta stupa dovodi do poveanja kritine sile u stupu. Rubni uvjeti kod ostalih osnovnih stupova ne mogu se, kao u sluaju zglobno pridranog stupa, prikazati samo momentima, pa za rjeenje problema nije dostatna diferencijalna jednadba drugog reda ve ju je potrebno dva puta derivirati. Time dobivamo diferencijalnu jednadbu etvrtog reda:

Osnove nosivih konstrukcija II

EI

d4v d2v + N =0 dx 4 dx 2

uz etiri rubna uvjeta koja odgovaraju nainu pridranja stupa. Umjesto rjeavanja te jednabe, rjeenje kritine sile za ostale osnovne stupove prikazat e se preko koncepta duljine izvijanja stupa. Duljina izvijanja l i = cl predstavlja udaljenost izmeu dviju susjednih toaka infleksije deformacijske linije, gdje konstanta c ovisi o nainu pridranja (crte 13.7). Kod zglobno pridranog stupa duljina izvijanja je jednaka duljini samog stupa. Kod uklijetenog stupa deformacijska linija ima toke infleksije na udaljenosti l/4 od krajeva, pa je duljina izvijanja jednaka l/2. Uvaavajui koncept duljine izvijanja, kritinu silu stupa moemo prikazati u obliku:
Nk = 2 EI li
2

Moment tromosti presjeka moe se prikazati kao produkt povrine presjeka i kvadrata radijusa tromosti I = Ai 2 , pa dobivamo:
Nk = 2 EAi 2 li
2

odnosno:
Nk = 2 EA 2

Parametar = l i / i nazivamo vitkost stupa. Podijelimo li izraz za kritinu silu s povrinom presjeka dobivamo kritino naprezanje:
k = 2E 2

koje je grafiki prikazano na crteu 13.8. Dobivena krivulja naziva se Eulerova krivulja nosivosti stupa, a dobivena je uz pretpostavku idealnog materijala.

Osnove nosivih konstrukcija II

l l li=l l li=0.5l l li=0.7l N li=2l

N
EI Nk = 2 l
2

N
N
k

N
2

EI ( 0 .5 l ) 2

2 = E I2 ( 0 .7 l )

2 = E 2I (2l)

Crte 13.7. Kritine sile, duljine i oblici izvijanja osnovnih stupova

k nestabilno
2 k = E A

stabilno

Crte 13.8. Eulerova krivulja nosivosti stupa 13.3.3. Izvijanje stupa s nesavrenom osi U stvarnosti stup je rijetko idealno ravan. Promotrimo stup s poetnom nesavrenou koja je opisana sinusnom funkcijom (crte 15.9):
v 0 = V sin x l

gdje je V poetni pomak u sredini stupa. Uzduna sila uzrokuje dodatno izvijanje stupa s pomakom u od poetnog poloaja, pa ukupni pomak moemo prikazati u obliku:
v = v0 + u

Uravnoteenjem momenata u presjeku dobivamo izraz:

d2u M = Nv = N ( v 0 + u ) = EI 2 dx

Osnove nosivih konstrukcija II

Rjeenje diferencijalne jednadbe je pomak u obliku:

u= x N V sin Nk N l Nk x V sin Nk N l

a ukupni pomak je:

v = v0 + u =

Na crteu 13.9 prikazana je ovisnost izmeu uzdune sile i ukupnog pomaka u sredini stupa za razliite vrijednosti poetnog odstupanja V u sredini stupa. Vidljivo je da nema toke grananja, a prijelaz iz stabilnog u nestabilni ravnoteni poloaj je kontinuiran. Eulerova kritina sila predstavlja gornju granicu nosivosti stupa s idealno ravnom osi, a stup s poetnom nesavrenou ne moe nikada dosei tu vrijednost. Stanje stupa s poetnim odstupanjem je nepovoljnije od idelanog jer se s porastom optereenja, uz uzdunu silu, javljaju momenti savijanja.
x N 1.0 V v0 u v=v0+u 0.5 N/Nk V=0 V=0.1 V=0.3

v N 0

Crte 13.9. Stup s nesavrenom osi 13.3.4. Veza izmeu poputanja i izvijanja Eulerova krivulja nosivosti stupa dobivena je uz pretpostavku idealnog elastinog materijala. Veina materijala imaju granicu nakon koje dolazi do poputanja (teenja), pa pri izraunavanju kritinog naprezanja treba voditi rauna istovremeno o granici poputanja i izvijanju stupa. Pretpostavimo da je stup izraen od idealnog elasto-plasinog materijala s granicom poputanja T . Pri poveanju optereenja na stup jedan od dva sluaja desit e se prije:

Osnove nosivih konstrukcija II

izvijanje stupa pri dosezanju kritine sile ili poputanje materijala. Oba sluaja dovode do otkazivanja nosivosti stupa i prikazani su na crteu 15.10. Izvijanje nastaje pri naprezanju

= 2 E / 2 , dok poputanje nastaje pri naprezanju = T neovisno o vitkosti stupa.

Kritino naprezanje za stup zadane vitkosti je nie od dvaju navedenih naprezanja. Za relativno kratke stupove s malom vitkou otkazivanje nosivosti nastaje kada naprezanje dostigne granicu poputanja materijala. Kod vitkih stupova izvijanje nastaje prije nego to naprezanje dosegne granicu poputanja. Granina vitkost izmeu ova dva ponaanja je odreena izrazom:
= E T

poputanje =T

elastina ravnotea

izvijanje =2E/

(E/T)

1/2

Crte 13.10. Veza izmeu izvijanja i poputanja Eulerovog stupa U stvarnosti stup je rijetko idealno ravan. Zbog nesavrenosti osi, na stup djeluje, pored uzdune sile, i moment savijanja s maksimalnom vrijednou
M max = N v max = NN k V Nk N

Maksimalno vlano naprezanje u stupu je u toki A i iznosi:

max =

1 N Vz r N M max z r + = N + k A N N I A Iy k y

gdje je A povrina poprenog presjeka, Iy aksijalni moment tromosti, zr udaljenost ruba presjeka od teine osi i V poetno odstupanje osi u sredini stupa. Na crteu 13.11 prikazano je ponaanje stupa s poetnom nesavrenou osi pri poveanju uzdune sile. U poetku je ponaanje stupa od idealno elastinog i

Osnove nosivih konstrukcija II

elastoplastinog materijala isto. S poveanjem optereenja, kod elastoplastinog materijala dolazi do poputanja materijala koje izaziva smanjenje krutosti stupa uz daljnje poveanje poprene deformacije pa je putanja ravnotee znatno razliita od one kod elastinog stupa.
N NE Idealno ravni stup Nm NT Stup s poetnim odstupanjem elastini materijal Stup s poetnim odstupanjem elastoplastini materijal Vmax

Crte 13.11. Putanja ravnotee stupa od elastoplastinog materijala Kritina sila koja dovodi do gubitka stabilnosti stupa ovisi o vie parametara, kao to je vidljivo iz prethodnoga, a posebno o poetnom odstupanju osi stupa te svojstvima materijala u nelinearnom podruju. Pokusi velikog broja istraivaa pokazali su granice u kojima se mogu kretati kritine sile, odnosno kritina naprezanja za odreene konstruktivne materijale i odreene tipove presjeka. Tehnikim propisima pojedine zemlje propisuju projektne krivulje nosivosti stupova za odreene materijale i tipove poprenih presjeka. Na crteu 13.12 prikazana je openita krivulja nosivosti za konstrukcijske elike.
k/T

1.0

Euler

Kratki stupovi

Vitki stupovi

e =elastinosti /e

1.0

Crte 13.12. Projektna nosivost elinih stupova