1.UVOD Prehrambena industrija se danas gotovo ne moe zamisliti bez upotrebe aditiva.

Aditivi su supstance koje obino ne predstavljaju karakteristine sastojke namirnica, a koje se iz tehnolokih razloga namjerno dodaju prehrambenim proizvodima u toku proizvodnje, prerade, pripreme, obrade, pakovanja, transporta ili uvanja pri emu postaju njihov sastojak. Sama upotreba aditiva se ne preputa slobodnoj volji proizvoaa ve su njihova pozitivna lista (lista dozvoljenih aditiva), proizvodnja, promet, kvalitet (istoa), ogranienja upotrebe, oznaavanje i drugi zahtijevi zakonski regulisani. Zbog ovog je ustanovljena internacionalna procedura koja predhodi dozvoli za upotrebu aditiva. Zajedniki ekspertski komitet Svijetske zdravstvene organizacije (WHO) i Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) Organizacije Ujedinjenih Nacija za aditive hrane JECFA donosi hemijske specifikacije i vri procijene zdravstvene bezbjednosti aditiva na osnovu kojih Komisija Codex Allimentarius preko svog komiteta CCFAC donosi standarde i preporuke za njihovo korienje. Ove standarde i preporuke zemlje lanice UN ugrauju u svoju zakonsku regulativu. Regulativa o aditivima je prva harmonizovana regulativa vezana za hranu u EU koja je uvela koncept E brojeva koji se koriste za oznaavanje aditiva. Pridjev prehrambeni ukazuje da seaditivi koriste iskljuivo pri proizvodnji hrane, za razliku od drugih aditiva koji se koriste pri proizvodnji plastinih masa, kozmetikih proizvoda, sredstava za pranje i ienje, u mazivima za automobilsku industriju i sl. Meunarodno zakonodavstvo i literature koriste pojam food additives, to bi doslovno prevedeno znailo dodaci hrani. U naem se jeziku pod dodacima razumijevaju tvari kao to su zaini, vitamini, minerali i druge sirovine za proizvodnju namirnica. To je i razlog da se umjesto rijei dodaci kod nas koristi rije aditivi. Prehrambenim aditivima smatraju se tvari poznatoga hemijskoga sastava, koje se ne konzumiraju kao hrana, niti su tipian sastojak hrane, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju se hrani u svrhu poboljanja tehnolokog uinka i odravanja senzorskih svojstava.

Aditivi se dodaju hrani u postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakiranja, transporta i uvanja. Moderna proizvodnja hrane ne moe se zamisliti bez dodavanja aditiva, pod tono utvrenim uvjetima s tono utvrenim razlogom. Koliine koje se koriste za postizanje tehnolokog uinka mjere se u miligramima, a samo nekoliko aditiva dodaje se u hranu u gramskim koliinama. Aditivi koji su nakon dodavanja postigli svoj tehnoloki ili senzorski uinak i nisu se razgradili postaju jedna od sastavnica te hrane. U svom radu obraditi u temu Prehrambeni aditivi, pri emu u u prvom dijelu radu detalj no obraditi pojam i znaenje aditiva , zatim toksikoloku ocjenu aditiva, prirodni aditivi i prikazat u jedno istraivanje vezano za additive, u drugom dijelu svog rad prikazat u svoje istraivanje i prikazati rezulatate kao i metode koje sam koristila. U zavrnici rada donjet u zakljuak i svoje shvatanje na zadatu temu. Drago mi je to sam imala priliku da obradim ovako znaajnu temu id a ukaem na znaaj prehrambenih aditiva.

2. ZDRAVSTVENA ISPRAVNOST ADITIVA U savremenim uslovima ivota, sa napretkom nauke i tehnologije, saznanja o uticaju brojnih faktora na zdravstveno stanje ovjeka i pojave razliitih oboljenja bila su povod za porast interesovanja za bezbjednost koritenja prehrambenih aditiva. U postupku ispitivanja toksinosti naroita panja se poklanja funkcionalnim manifestacijama nastalim koritenjem aditiva. Tako na primjer, ako se ustanovi da odreeni aditiv moe izazvati laksativni efekat kod ljudi kada se konzumira u velikoj koliini, ali nije toksian, tada se daje odobrenje za upotrebu aditiva u koncentracijama koje nee izazvati ovaj neeljeni efekat (World Health Organization, 1987). Isto tako, velika panja se poklanja ocjeni uticaja prehrambenih aditiva i kontaminenata na promjenu ponaanja osoba koje su ih konzumirale. Na alost, eksperimenti na ivotinjama za provjeru ovih uticaja nisu razraeni, a objektivno je teko doi do stvarnih rezultata uticaja konzumiranja ovih supstanci na promjenu ponaanja ljudi. Ispitivanja intolerancije na prehrambene aditive moe dati znaajne podatke kod ispitivanja novih aditiva. I u situacijama u kojima se dokae da u velikoj mjeri postoji intolerancija na odreene supstance, veoma teko se moe dokazati povezanost uzrok - efekat. ( Mnoge prehrambene aditive i mukarci i ene konzumiraju u reproduktivnom periodu svoga ivota, mnoge konzumiraju ene u trudnoi i u perodu dojenja, dok neke aditive konzumiraju i mala djeca. Zbog toga je vano da se provedu ispitivanja bezbjednosti i moguih uticaja ovih supstanci na reproduktivne sposobnosti i razvoj ovjeka od zaea, preko roenja do zrelog doba ovjeka. Neeljeni efekti tetnih supstanci prisutnih u hrani mogu se ispoljiti kroz smanjenu plodnost ili sterilnost, strukturalne ili funkcionalne abnormalnosti zbog kojih moe doi do pojave mutacije i biolokih ili fiziolokih oteenja. Neki od nabrojanih neeljenih efekata mogu se ispoljiti neposredno nakon konzumiranja tetnih supstanci prisutnih u hrani ili nakon odreenog vremena, a nekada poslije nekoliko godina. Svi ovi razlozi zahtjevaju da se osim definisanja hemijskog sastava aditiva, izvri provjera zdravstvene ispravnosti aditiva i da li postoji rizik od kratkorone ili dugorone upotrebe aditiva (World Health Organization, 1987). Biohemijske studije igraju veoma vanu ulogu u procjeni bezbjednosti konzumiranja hemijskih supstanci, sastojaka prehrambenog aditiva ili supstanci prisutnih kao kontaminenti u hrani

2.1 Upotreba aditiva Aditivi i njihove mjeavine mogu se dodavati hrani uz sljedee uvjete: da su toksikoloki evaluirani, da je njihova uporaba tehnoloki opravdana, osim ako se konani uinak ne moe postii nainima koji su ekonomski i tehnoloki primjenjiviji, da se dodaju hrani u koliinama doputenim posebnim propisima, da se njihovim dodavanjem potroa ne dovodi u zabludu u pogledu prave prirode, sastojaka ili prehrambene vrijednosti hrane, da bitno ne utjeu na prirodno svojstveni okus i miris hrane kojoj su dodani, osim ako im to nije posebna namjena, da se njihovim mijeanjem i dodavanjem hrani ne stvaraju toksine tvari (produkti) tijekom prerade, uvanja i uporabe. Uporaba aditiva neposredno je vezana za njihovo osnovno funkcionalno, tehnoloko svojstvo, tako da su danas podijeljeni u 26 kategorija: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori, zgunjivai, tvari za eliranje, regulatori kiselosti, kiseline, tvari za sprjeavanje zgrudnjavanja, pojaivai okusa, tvari za zaslaivanje ili sladila, modifi cirani krobovi, tvari za poliranje, tvari za zadravanje vlage, tvari za tretiranje brana, uvrivai, poveivai volumena, potisni plinovi, emulgatorske soli, tvari protiv pjenjenja, tvari za rahljenje, nosai, tvari za pjenjenje, plinovi za pakiranje i sekvestranti. Liste prehrambenih aditiva, nain uporabe, koliine koje su doputene za dodavanje hrani, utvrene su nizom temeljnih propisa, i u europskoj zajednici i kod nas. Aditivi se oznaavaju E brojem, kao potvrdom toksikoloke evaluacije i klasifi kacije pojedinog aditiva. Aditivima sline tvari, koje takoer imaju neku tehnoloku ulogu u proizvodnji, nemaju E broj i oznaavaju se na drugi nain (arome i enzimi), dok se pomone tvari u procesu proizvodnje, zbog naina djelovanja, koji se razlikuje od djelovanja pravog aditiva pri proizvodnji hrane, ne trebaju oznaavati, iako neke od njih imaju E broj.

Kada se dodaju hrani, aditivi na deklaraciji proizvoda moraju biti oznaeni nazivom kategorije, koja je ujedno i tehnoloka svrha uporabe aditiva, iza kojega slijedi njihov specifi ni kemijski naziv ili E broj. Ako aditiv ima vie nego jednu tehnoloku funkciju pri proizvodnji neke hrane, potrebno je navesti ono tehnoloko djelovanje zbog kojega je aditiv dodan u hranu, to u tome sluaju postaje kategorija aditiva.

Osnovno funkcionalno ili tehnoloko svojstvo ne iskljuuje mogunost da pojedini aditiv moe imati i neka druga funkcionalna svojstva ukoliko mu se promjeni koncentracija, odnosno koliina aditiva koji se dodaje u namirnicu. Takoer, druga funkcionalna djelovanja ne iskljuuju uinak na namirnicu u isto vrijeme kada se aditiv dodaje zbog osnovnoga funkcionalnoga djelovanja. Tanka crvena linija izmeu nunosti i opravdanosti uporabe aditiva nije uvijek jasno iscrtana, jer kada zdravlje nije ugroeno tada je tehnoloka nunost u najveem broju sluajeva stvar proizvoaa hrane i nije razlog za zabranu uporabe aditiva u nekoj hrani. Sve veim brojem novih proizvoda, natjecanjem na tritu, proizvoai hrane ponekad koriste additive ne samo zbog tehnolokih potreba, nego i zbog razlikovanja, nuenja, zarade, to je upravo suprotno osnovnim naelima uporabe aditiva u hrani. Da bi se mogla plasirati na trite i odrati neko vrijeme u prodaji, bioloka, organska hrana preraena za trite doputa uporabu nekih aditiva. To samo govori u prilog da izbjegavanje uporabe aditiva pri proizvodnji hrane nije svrha niti potreba kod proizvoaa koji potuju propisanu nunost uporabe aditiva.

2.2 TOKSIKOLOKA OCJENA ADITIVA (evaluacija aditiva) Kada se neka tvar, supstanca, eli svrstati u prehrambene aditive, potrebno je izraditi specifi kaciju tehnikih podataka. Tehnika specifikacija podataka mora sadravati : 1. identitet tvari koji podrazumijeva kemijski naziv i preciznu kemijsku strukturu 2. fi zikalno kemijske karakteristike za iste tvari 3. mikrobioloke kriterije za iste tvari 4. kratak opis tehnolokoga postupka sinteze ili naina dobivanja 5. posebnost naznake vrste mikroorganizma, ako se radi o mikrobiolokome nainu dobivanja 6. posebnost naznake vrste genetski modifi ciranog organizma, ako se radi o takvome nainu dobivanja 7. metode analize iste tvari, kao i metodu analize u hrani 8. reaktivnost i postojanost u hrani 9. potrebne koliine i preporuku primjene 10. jednoznanost ili vieznanost djelovanja u tehnologiji proizvodnje hrane. Prehrambeni aditivi prije uporabe u proizvodnji namirnice moraju biti toksikoloki ispitani i ocjenjeni. Toksikoloka istraivanja ukljuuju akutni, subakutni i kronini toksicitet i kancerogenost, a detaljni toksikoloki protokol istraivanja obuhvaa: 1. Ope zahtjeve za toksikoloku evaluaciju aditiva 2. Protokol obavljanja istraivanja studija 3. Toksikoloki postupak po slijedu:1

Commission of the european communities, Report from the commission on Dietary Food Additives Intake in the EU, CEC, Brusseles, 2001:COM(2001)542 fi nal; 1-27, str 5

Multigeneracijskim studijama prati se reproduktivni i razvojni tijek, metabolikim i farmakokinetikim studijama utjecaj nakon resorpcije, vrijeme izluivanja, dok se posebnim tehnikama u genetskim studijama prate promjene na staninoj razini. Takoer se ispituju interakcije aditiva s ostalim sastojcima u namirnicama i s lijekovima. Nakon temeljitih istraivanja, utvruje se najvea koliina aditiva kod koje nema uoenih toksikolokih uinaka na zdravlje ili No observed adverse effect level (NOAEL). Ukoliko nekoliko studija pokazuje razliite, ali sline rezultate, uzima se najnia vrijednost za utvrivanje NOAEL-a. Najmanja utvrena koliina nekoga spoja pa i aditiva koja moe tetno djelovati na zdravlje ljudi je Lowest observed adverse eff ect level (LOAEL). Za svaki aditiv za koji je posebno utvrena najvea koliina kod koje nema uoenih toksikolokih uinaka za zdravlje (NOAEL), podijeli se obino s faktorom sigurnosti 100, uzevi u obzir mogue razlike pri ekstrapolaciji u odnosu na pojedine dijelove populacije, s posebnom panjom na populaciju djece i starijih osoba kao rizinih skupina. Kako je razlika izmeu NOAEL-a i LOAEL-a neznatna, moe se i jedna i druga vrijednost uzimati u izraun. Pri toj procjeni rizika, vodi se i briga da koliina aditiva koja bi obavljala tehnoloku ulogu u proizvodnji hrane bude respektabilna, to znai da potencijalni aditivi koji imaju niski NOAEL obino ne mogu nakon procjene rizika biti stavljeni na listu, jer su im odreene koliine premale za svrhu za koju su namijenjeni. Nakon prethodno obavljenih istraivanja i izrauna pomou sigurnosnoga faktora, dobivene vrijednosti slue kao osnova za utvrivanje prihvatljivoga dnevnoga unosa ili Acceptable Daily Intake(ADI). Tako je 1957. godine napravljen prvi popis svih prehrambenih bojila koja se koriste za bojenje hrane u razliitim zemljama svijeta. Navedeno je 135 bojila koje su pojedine zemlje koristile. Od navedenih bojila, danas su doputena samo 22 bojila, dok ih je 113 zabranjeno za uporabu u hrani. Na dananjoj listi ima ukupno 42 prehrambena bojila, od kojih se etiri smiju koristiti samo za povrinsko ukraavanje i ne smiju se jesti. ezdesetih godina prologa stoljea uspostavljene su liste aditiva i, suprotno ustaljenome miljenju, broj aditiva koji se koristi danas nije puno vei nego prije 30-40 godina. Samo je nekoliko novih bilo stavljeno na listu doputenih aditiva, dok je nekoliko aditiva zabranjeno za ljudsku uporabu.

2.3 PRIHVATLJIVI DNEVNI UNOS (ADI) Acceptable Daily Intake (ADI), koji se defi nira kao ona koliina aditiva koja se kao sastavni dio namirnice moe svakodnevno konzumirati itav ivotni vijek, bez ikakvoga rizika za zdravlje. Prihvatljivi dnevni unos, za svaki aditiv pojedinano, izraava se u mg/kg tjelesne mase ovjeka. Na temelju utvrivanja unosa namirnice koje se konzumiraju dnevno te koliina aditiva u tim namirnicama, mogu se utvrditi stvarni dnevni unosi za pojedine aditive te ocijeniti prelaze li prihvatljive dnevne unose za svaki pojedini aditiv. Kao i sva istraivanja i zakljuci koji se odnose na zdravlje ljudi, aditivi i njihov utvreni ADI ostaju trajno pod nadzorom, kako bi u trenutku novih spoznaja ili boljih analitikih metoda bili revidirani. Ocjena, ADI nije odreen, predstavlja nenumeriku procjenu sigurnosti aditiva kod kojih nije uoen zdravstveni problem tijekom dostupnih toksikolokih, klinikih i biokemijskih istraivanja, premda je koliina aditiva u hrani bila dostatna za obavljanje tehnolokih zahtjeva. U istu procjenu uraunava se unos iz svih izvora, to podrazumijeva prirodne izvore aditiva, ali i preneseni aditiv (carry over) iz neke druge hrane. No ako za pojedini aditiv ADI nije odreen, to ne znai da se taj aditiv moe dodavati u proizvodnji ba svake hrane i u neogranienim koliinama. U tome se sluaju moraju primijeniti osnovna naela dodavanja aditiva u pojedinu hranu.2

Katalini, V. Aditivi u prehrani, Split,2007., str 50

2.4 INSTITUCIJE KOJE SE BRINU O ADITIVIMA The Joint FAO/WHO Expert Committe on Food Additives (JECFA) meunarodno je znanstveno povjerenstvo eksperata FAO/WHO Ujedinjenih naroda, koje je s radom zapoelo 1955. godine. Do danas je evaluirano vie od 1500 kemijskih spojeva. Povjerenstvo daje prijedloge zemljama lanicama da u svoje zakonodavstvo ugrade znanstvena miljenja o pojedinom aditivu. Miljenja sadre toksikoloku evaluaciju, ADI, prijedlog koliine i vrstu hrane u kojoj se smije koristiti, kao i podatke prema kojima e se odrediti zdravstvena ispravnost aditiva. Directorate General for Health and Consumers (DG SANCO) nadleno je tijelo u EU, odgovorno za izradu zakona o hrani, sigurnost hrane i prava potroaa, dok znanstvenu procjenu rizika za aditive obavlja Odbor za prehrambene aditive i prehrambene tvari koji se dodaju u hranu (The Panel on food additives and nutrient sources added to food /ANS/) Europske agencije za sigurnost hrane (European Food Safety Authority, EFSA), koji je pod tim nazivom uspostavljen 10.7.2008. Prethodno je, od osnutka EFSA-e, djelovao pod drugim imenom (AFC Panel on Additives, Flavourings, processing aids and materials in Contact with food). Temeljna Direktiva o aditivima izdana je 1989. godine. Znanstvenom odboru za prehrambene aditive, arome, pomone tvari u procesu proizvodnje i predmete koji dolaze u neposredan dodir s hranom. Analitiku potporu ine laboratoriji Zavoda za javno zdravstvo, Veterinarskog instituta i drugi laboratoriji. Svim tim tijelima prethodile su nacionalne organizacije koje su vodile brigu o aditivima, a radile su na temelju preporuka Codex Alimentarius-a/FAO/WHO.

2.5 ONEIIVAI KOJI PRATE PROIZVODNJU ISTIH ADITIVA Svaka proizvodnja kemijskih spojeva iz prirodnih sirovina, kao i kemijska sinteza iz drugih spojeva, nosi za sobom mogui zaostatak anorganskih ili organskih nepoeljnih oneienja. Utvreni parametri zdravstvene ispravnosti i kvalitete mogu se podijeliti na ope i specifine. Opi parametri zdravstvene ispravnosti isti su za veinu spojeva (npr. metali i metaloidi). Specifini oneiivai nastaju tijekom kemijske sinteze odreenih spojeva kao zaostatak ishodnoga spoja, otapala koritenoga za ekstrakciju te se stvaraju drugi spojevi, esto slini osnovnom aditivu. Takoer, oekivana istoa ili koncentracija aditiva u konanome proizvodu, istom aditivu, odreena je s nekoliko uvjeta i moe se razlikovati od aditiva do aditiva, ali se uvijek odreuje najvea mogua istoa, koja se moe postii odreenom tehnologijom, s najmanje oneiivaa kao rezultata proizvodnje. U Tablici 1. nabrojana su najea oneienja prema grupama aditiva, koja se analitiki moraju odrediti prije nego neki aditiv dobije prolaznu ocjenu za kvalitetu i zdravstvenu ispravnost, a time i mogunost dodavanja hrani.

Izvor: MAITANI T. Evaluation of Exposure to Chemical Substances through Foods Exposure to Pesticides, Heavy Metals, Dioxins, Acrylamide and Food Additives in Japan, AIHAJ 2004;50(3):205-9.

10

2.6 ADITIVI IJE JE DODAVANJE U HRANU OGRANIENO Dnevni unos (ADI) pojedinog aditiva isto je toliko vaan kao i doputenje uporabe tog aditiva u odreenoj hrani. Isto, ne smije biti suprotno osnovnim naelima kojima se doputa uporaba aditiva u hrani, a dnevni je unos odraz doputenih koliina odreenog aditiva za obavljanje tehnoloke funkcije, prehrambenih navika i ocjene rizika. U Tablici 2. prikazan je ADI za neke aditive koji se odnosi na EU i na ostale zemlje svijeta. Iako postoji vrlo visok stupanj usuglaenosti, ipak postoje razlike, kao i neke dvojbe koje nisu nigdje naglaene. Tako jake kiseline i luine nemaju odreen ADI, jer se podrazumijeva da se koriste samo za neutralizaciju pa se time moe stvoriti dojam da nisu akutno opasne. O ADI-ju pojedinog aditiva ovisi i procjena rizika te je usuglaenost o istome na razini svih zemalja svijeta nuna.

11

Izvor: Commission of the european communities, Report from the commission on Dietary Food Additives Intake in the EU, CEC, Brusseles, 2001:COM(2001)542 fi nal; 1-27

12

2.7 ISTRAIVANJA KOJA SE ODNOSE NA ODREENE ADITIVE Istraivanja unosa aditiva, osim ADI-ja ili prihvatljivoga dnevnoga unosa, uzimaju u obzir i najvie doputene tehnoloke koliine uporabe (NDTK) koje se ne smiju prekoraiti u proizvodnji hrane. Obino je koliina dodavanja pojedinog aditiva puno nia od NDTK. NDTK znai da za pojedini aditiv postoji ogranienje, bilo da je povezano s prekoraenjem ADI ili bi poveano dodavanje pojedinog aditiva bilo suprotno osnovnim, opim zahtjevima i uvjetima koji su propisani za dodavanje aditiva u hranu. Neki se aditivi mogu dodavati (quantum satis) odreenoj hrani u koliinama koje nisu odreene ili numeriki ograniene u propisima. Iako ne postoje propisima odreene koliine, ipak se ti aditivi ne smiju koristiti suprotno dobroj proizvoakoj praksi vie nego je to tehnoloki nuno ili dodavati pojedinoj hrani, ako bismo takvim dodavanjem smanjili kvalitetu hrane. Istraivanja kojima se utvruje dnevni unos aditiva temelje se na slojevitome (eng. Tier) pristupu. Tier 1 provodi se izraunom dnevnog unosa aditiva prema teoretskim podacima o dnevnom unosu hrane po odreenome goditu populacije i najveim propisima odreenim koliinama aditiva koji su doputeni u svakoj pojedinoj hrani. Na taj se nain istaknu pojedine vrste hrane i aditiva koji se teoretski smatraju sumnjivom, to se tie prekoraenja ADI-ja, unosa pojedinog aditiva ili se krug istraivanja smanjuje na odreene aditive ili hranu, ali i dijelove populacije po godinama starosti. Tier 2 bazira istraivanja procjene unosa aditiva na nacionalnim podacima o dnevnom unosu pojedine vrste hrane po odreenome goditu populacije i najveim doputenim koliinama aditiva koji su propisani za svaku pojedinu hranu. Pri tome, odabir aditiva i hrane rezultat je istraivanja Tier 1. Tier je relativno dobra ocjena unosa aditiva, kojim se za odreenevrste hrane koje su sumnjive u Tieru 2, temeljenome na nacionalnim podacima unosa hrane, analiziraju na stvarne koliine aditiva u takvoj hrani i izraunava dnevni unos aditiva. Takav nain piramidalnog istraivanja dnevnog unosa aditiva nuan je zbog irine istraivanja, kao i cijene tog istraivanja. No, glavna je pretpostavka istovrsnost istraivanja, da bi rezultati bili valjani za svaku zemlju pojedinano, kao i da bi se mogli usporeivati upravo zbog istovjetnosti postupaka. Prvo veliko detaljnije istraivanje o unosu aditiva u EU, u kojem je sudjelovalo 10 zemalja EU i Norveka, utvrdilo je da je unos najveega broja aditiva ispod ADI-ja.

13

Osnovna zamjerka istraivanju bila je nejednaka metodologija istraivanja, prikupljanja podataka, kao i dnevnog unosa za pojedine vrste hrane. Ipak, utvreno je da unos nekih aditiva treba biti pomnije ispitan, a odnosi se na konzervanse (na osnovi sumpora te benzoata i nitrita), emulgatore (polisorbate i steroil laktilate, sorbitan monolaureate, monooleate), tvari protiv zgrudnjavanja na osnovi aluminija, regulatore kiselosti na osnovi fosfora i sladilo acesulfam K (posebno za malu djecu). Upravo zbog nesigurnosti prikazanih rezultata, dogovoreno je da e ista studija biti ponovljena za tri godine, ali to se nije dogodilo. Slino, ali ujednaeno i detaljno istraivanje, s vie ciljanih skupina potroaa, obavljeno je u Japanu tijekom 2000. godine. Utvreno je da je unos veine aditiva nii od ADI-ja, osim nitrata iji unos prelazi ADI. Utvreno je da izvor nitrata nisu dodani aditivi, nego povre kao rezultat intenzivnog uzgoja. Norveka znanstvena komisija za sigurnost hrane istraivala je unos sladila u napitcima u kojima je eer zamijenjen i zakljuila da je unos acesulfama K vrlo blizu ADI-ju u prehrani male djece, ne raunajui unose iz drugih izvora. Kako su takva pia esto konzervirana, za malu djecu do 4. godine unos konzervansa benzoata prelazi doputeni ADI. To je vaan podatak, jer u dnevni unos nisu raunate konverzije benzilnih derivata iz aroma koje se u tijelu metaboliziraju u benzojevu kiselinu, a ni unos benzojeve kiseline iz kozmetikih proizvoda i sirupastih lijekova. Znanstveni institut iz Bolonje Cancer Research Centre of the European Foundation of Oncology and Environmental Sciences B. Ramazzini objavio je studiju o sladilu aspartamu 2005. i 2006. godine, navodei da je aspartam viepotencijalna kancerogena tvar koja prouzrouje maligne tumore kod ivotinja, leukemiju/limfome, posebno kod enki takora, rak mokranih putova, kao i perifernih ivaca. EFSA je odbacila isto istraivanje, argumentirano pobijajui protokol istraivanja, incidenciju pojave karcinoma, uz injenice da su koliine aspartama koritene u prehrani eksperimentalnih ivotinja prevelike. Pri tome su uzete u obzir injenice iz studije Znanstvenog odbora za hranu DG SANCO-a o sigurnosti aspartama iz 2002. godine, u kojoj se tvrdi da ADI od 40 mg/kg tjelesne mase nije kod potroaa prekoraen, ak to vie da kod potroaa koji unose vee koliine namirnica u koje je dodan aspartam dnevni unos ne prelazi 10 mg/ kg tjelesne mase. 3

BATEMAN B i sur. The effect of double blind, placebo controlled, artifi cial food colourings and benzoate preservative challenge on hyperactivity in general population sample of preschool children. Arch Dis Child 2004;89:506- -11., strr 30

14

Europska fondacija B.Ramazzini u kasnijim izjavama nije se slagala s miljenjem EFSA-e, smatrajui da su koliine aspartama od 5000 mg, 2500 mg, 1000 mg, 500 mg, 20 mg, 4 mg i 0 mg po kg tjelesne mase takora dnevno upravo one kojima se moe usporediti dnevni unos kod ovjeka. Druga studija, provedena u Finskoj, utvrdila je da je kod najveega broja aditiva, ukljuujui i sladila, posebno kod dijabetiara adolescenata, ADI ispod utvrenoga za pojedina sladila. Izdvojili su nitrite iji dnevni unos kod djece dosee izmeu 39-89% ADI-ja. Najvie kontroverza izazvali su radovi koji su povezivali odreene aditive (bojila i konzervanse) s promjenom ponaanja djece. Prvi radovi na tu temu objavljeni su 1978. godine, a kasniji 2004., 2005. i 2007. godine. McCannovo istraivanje podrao je i Znanstveni odbor FSA (Food Standards Agency Velike Britanije, to je rezultiralo upitom Europske komisije i brzim oitovanjem EFSA-e, miljenjem od 25.3.2008. EFSA je objavila da se navedeno istraivanje, koje se odnosilo na utjecaj pojedinih bojila (E102, E104, E110, E124, E129, E122) i konzervans E211 na ponaanje djece od 3 godine i djece 8-9 godina, ne mogu uzeti kao konaan odgovor i to iz nekoliko razloga: 1. Ne odnosi se na cijelu populaciju, a pouzdani podaci o osjetljivosti na pojedina bojila nisu dobro razraeni u studiji, tako da nije jasno prouzrouje li jedno bojilo ili vie bojila (sinergistiki) registrirane promjene na ponaanju djece. Kliniki znaaj promatranih uinaka takoer je nejasan, budui da nije poznato mogu li te male promjene u koncentraciji i aktivnosti ometati obavljanje kolskih zadataka i ostale intelektualne funkcije. 2. Imajui u vidu znaajne neodreenosti, kao to je nedostatak dosljednosti i relativno slabi uinak te nedostatak informacija o klinikome znaaju uoenih promjena u ponaanju, Odbor EFSA, Panel on Food Additives and Nutrient Sources added to Food, zakljuuje da studija ne moe biti osnova za promjenu ADI-ja ili, moda, zabrane dotinih bojila ili natrij-benzoata. McCann-ova studija obuhvatila je djecu (preko 300) za provoenje istraivanja, to pokazuje da su roditelji bili upoznati da, osim oekivanoga promatranja hiperaktivnosti, djeca nee biti izloena bilo kakvim drugim promjenama zdravlja. To je, na neki nain, odbacivalo sumnje da pojedina azo bojila sigurno tetno djeluju na zdravlje, posebno djece. Bojila su dodavana u pojedine napitke, kako bi se na taj nain tijekom dana bojila unijela u organizam.

15

2.8 . PRIRODNI ADITIVI, TVARI IZ PRIRODE esto se postavlja pitanje jesu li aditivi za iju se proizvodnju koriste sirovine iz prirodnih izvora sigurniji od aditiva za iju se proizvodnju koriste isti sintetizirani kemijski spojevi. U osnovi, ta razlika ne postoji, jer su aditivi koji se nalaze u prirodnim sirovinama, kao i aditivi sintetizirani kemijskim putem podvrgnuti kontroliranome kemijskome postupku pri njihovome dobivanju. Svaki kemijski postupak, pa i kuhanje omiljenoga jela s prirodnim sirovinama, nosi sa sobom mogue oneienje ili nastajanje tetnih tvari za ljudsko zdravlje. Tako je pri pripremanju hrane bogate ugljikohidratima mogue nastajanje akrilamida, kao rezultat interakcije prirodnih sastojaka hrane bogate asparaginom, esencijalnm aminokiselinama i nekim eerima na visokim temperaturama (>120oC). Naene su visoke koliine u prenim krumpirima, ali i proizvodima od itarica. Nije u potpunosti jasan utjecaj akrilamida, ishodne sirovine za neke plastike, na zdravlje, a u tijeku su brojne studije koje pokuavaju otkriti mogue bolesti povezane s akrilamidom . Tijekom pripreme mesnih proizvoda koji se dime pri niim temperaturama nastaje benzopiren, koji moe prouzroiti rak eluca, a 3-MCPD, koji takoer ima kancerogeno djelovanje, nastaje u termiki obraenoj hrani, prenome siru ili prenim itaricama te umacima na bazi soje. Sirovine iz prirode sadre i prirodne tvari, koje u zavisnosti o unesenim koliinama i uestalosti konzumacije, mogu tetno utjecati na zdravlje. Tako enjak, smea goruica i hren sadre alil izocijanat, koji se povezuje s nastankom tumora, gorki bademi sadre cijanide, koji su poznati otrovi, bosiljak, komora, estragon sadre estragole koji se povezuju s nastankom tumora, sladi sadri glicirizinsku kiselinu koja utjee na povieni krvni tlak i rad srca, sirove gljive sadre hidrazine koji se povezuju s nastankom tumora, krumpir sadri solanin, poznatu toksinu tvar, pinat sadri oksalnu kiselinu, koja prouzrouje kamence u bubregu, koljke mogu sadravati saksitoksin, koji prouzrouje paralizu i smrt, dok neke biljke sadre tanine i taninsku kiselinu koja se povezuje s nastankom raka grla i ustiju.

16

Veina dananjih aditiva proizvod su izdvajanja prirodnih sastojaka iz neke hrane ili sintetiziranja tih spojeva. Jaje sadri izvrstan emulgator lecitin (E322), kora jabuke sadri zgunjiva pektin (E440), octena kiselina (E260) ukoncentrirana je iz octa, antioksidans askorbinska kiselina (E300) nalazi se u soku limuna, niz zgunjivaa dobiva se iz algi (E400 E404), drvea, biljaka, prirodna bojila nalaze se u mrkvi (E160a), grou (E163), cikli (E162), zelenome liu (E140), dok je natrijev bikarbonat (E500) ili tvar za rahljenje tijesta sintetiziran iz anorganskih spojeva prije 210 godina, kao spoj koji zadrava ugljini dioksid i otputa ga onda kada je to potrebno. Takoer, mnoge tvari protiv zgrudnjava su silikati prirodnoga podrijetla, kao talk E533, bentonit E558, silicijev dioksid E551, kalcijev silikat E552 i natrijev aluminosilikat E554. Kada na hrani pie jasna oznaka bez konzervansa isto se eli istaknuti kao posebnost hrane, iako se time zavarava potroa. Svaka hrana koja sadri aditive u koliini propisanoj za tu hranu zdravstveno je ispravna i ne razlikuje se od druge sline hrane bez dodanih konzervansa ili nekih drugih aditiva. Primjerice, kemijski spojevi vrlo slini benzojevoj kiselini (E210) mogu se nai u veim koliinama u prirodi u vou slinome malini (Scandinavian Cloudberry), dok se sorbinska kiselina (E200) moe nai u nekim biljkama. Sumporni dioksid se kao takav koristio kao konzervans u vrijeme Homera (7. i 8. st. pr. Krista), a danas se njime obrauju neke sirovine za proizvodnju hrane, jer njegovo antioksidatovno i konzervirajue djelovanje uva proizvod od promjena i kvarenja. Ve tragovi kreistih daju izjavi bez konzervansa sumnju da proizvoa nije provjerio svoje sirovine. Dimetildikarbonat E242 je konzervans koji se dodatkom u bezalkoholna pia ili druge takve napitke raspada na methanol i ugljini dioksid, prethodno sprjeavajui enzime acetat kinazu i glutaminsku kiselinu dekarboksilazu. Time utjee na produenje trajnosti proizvoda. Analitiki ga je gotovo nemogue dokazati, a sve to moe biti poticaj da proizvoa s odreenom sigurnosti koristi natpis bez konzervansa, iako to ne bi smio. Rijei bez konzervansa takoer mogu biti negativno upozorenje da je hrana nezatiena i da je moda mikrobioloki kontaminirana. Otrovi koje proizvode plijesni i bakterije najjai su otrov koji se moe nai u hrani, kao toksin botulin, Clostridium botulinum (neurotoksian uinak) i sekundarni metaboliti plijesni mikotoksini i posebno toksini afl atoksini i sl.

17

Pritisak javnosti da se aditivi oznaeni E brojevima izbace iz hrane, esto ima svoju drugu, ne ba lijepu stranu, to se moe ilustrirati na primjeru bojila. Odreeni proizvoai hrane,elei na svaki nain postii uinak bojenja hrane i dati bojilu prefi ks prirodan, smatraju da su defi nicijom aditiva sprijeeni u zamjeni sintetskih organskih bojila prirodnim inaicama. Za razliku od aditiva koji se svrstavaju u kategoriju bojila i imaju tono odreene parametre zdravstvene ispravnosti, kao i parametre kvalitete, prirodne inaice to nemaju pa su upravo zbog toga problematini u ocjeni zdravstvene ispravnosti i koliini koja se moe ili smije nalaziti u hrani.

18

3. METODOLOKI DIO ISTRAIVANJA

3.1.Problem istraivanja Prehrambeni aditivi su meunarodnim pravilima utvrene tvari koje se dodaju hrani pri tehnolokoj proizvodnji ,kako bi konaan proizvod mogao due sauvati osnovna svojstva okusa, mirisa i konzistencije. To je i preduvjet da se dananjim nainom nuenja hrane na tritu postigne visoka sigurnost proizvoda i zdravlje potroaa zatiti u najveoj moguoj mjeri. I prije masovne industrijske proizvodnje ljudi su preraivali hranu i pritom koristili neke tvari koje danas ubrajamo u aditive: nae bake su koristile npr. pektin nezrelih. jabuka za U eliranje pekmez ili praak za pecivo ( natrijev bikarbonat i natrijev kiseli fosfat) koji sadri limunsku kiselinu ali i askorbinsku kiselinu ( vitamin C ) pomae da

domainstvima hranu i danas konzerviramo solju, octom, medom, eerom, a limunovim sokom svjee oguljeno voe ili povre posmei. Doslovno znaenje rijei aditiv podrazumijeva dodatak. Aditivi ili dodaci su tvari ili smjese od tvari koje nisu namirnice niti njihovi nutrtijenti, ali se dodaju namirnicama za vrijeme proizvodnje, prerade, uskladitenja, pakiranja ili transporta radi poveanja kvalitativnih svojstava (izgleda, okusa, mirisa, boje, strukture, trajnosti

namirnice/proizvoda) . To su nenutritivne tvari koje se dodaju namirnicama namjerno i u malim koliinama kako bi se popravio njihov izgled, aroma, tekstura i odrljivost . Aditivi koji se koriste u industrijskoj proizvodnji hrane su tvari koje se uobiajeno ne konzumiraju, niti su tipian sastojak hrane, nego su to tvari odreenog kemijskog sastava koje se dodaju namirnicama tijekom proizvodnje, pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakiranja, transporta i uvanja hrane. Prvi pisani tragovi o tvarima koje danas nazivamo prehrambenim aditivima potjeu iz Egipta otprije 3.500 godina. Tada su se za bojenje slatkog bombona u obliku tapia naziva khad rabila bojila. Khad je, zahvaljujui Aleksandru Makedonskom, doao i u Europu. Ne zna se kemijski sastav niti podrijetlo bojila, ali je sigurno da je izvorna sirovina za bojenje bila prirodnog podrijetla.

19

Ta viestoljetna tradicija bojenja slastica zadrala se i do danas. Tek 1856. godine kada je Perkins sintetizirao anilinsko ljubiastoplavkasto bojilo, otvorio se put za sintezu postojanih sintetskih organskih bojila od kojih se samo neka smiju rabiti u prehrani. Mnogo prije razvoja prehrambene tehnologije i kemije kao egzaktne znanosti, na empirijski nain povezivalo se stanje hrane i razni dodaci hrani sa zdravljem ljudi. Tako je ve 300. godine prije Krista u Indiji donesen zakon koji je zabranjivao prodaju hrane i biljnih pripravaka koji su neprihvatljivi za konzumaciju.

3.2.Predmet istraivanja Predmet istraivanja ovog diplomskog rada je prisustvo aditiva u prehrani. Upotreba aditiva neposredno je vezana za njihovo osnovno funkcionalno, tehnoloko svojstvo, tako da su danas podijeljeni u 26 kategorija: bojila, konzervansi, antioksidansi, emulgatori, stabilizatori zgunjivai, tvari za eliranje, regulatori kiselosti, kiseline, tvari za sprjeavanje zgrudnjavanja, pojaivai okusa, tvari za zaslaivanje ili sladila, modi cirani krobovi, tvari za poliranje, tvari za zadravanje vlage, tvari za tretiranje, brana, uvrivai, poveivai volumena, potisni plinovi emulgatorske soli, tvari protiv pjenjenja, tvari za rahljenje, nosai, tvari za pjenjenje, plinovi za pakiranje i sekvestranti. Liste prehrambenih aditiva, nain upotrebe, koliine koje su doputene za dodavanje hrani, utvrene su nizom temeljnih propisa, i u europskoj zajednici i kod nas. Aditivi se oznaavaju E brojem, kao potvrdom toksikoloke evaluacije i klasikacije pojedinog aditiva. Aditivima sline tvari koje takoer imaju neku tehnoloku ulogu u proizvodnji, nemaju E broj i oznaavaju se na drugi nain ( arome i enzimi ) dok pomone tvari u procesu proizvodnje zbog naina djelovanja pri proizvodnji hrane ne trebaju se oznaavati .

20

Prikaz numeriranja aditiva : bojila 100-181,konzervansi 200-285 i 1105, antioksidansi 300340,regulatori kiselosti - razliiti brojevi, zgunjivai / emulgatori 322, 400-499 i 1400-1451,tvari za sprjeavanje zgrudnjavanja 550-572, pojaivai okusa 600650,tvari za poliranje 900-910,tvari za zaslaivanje 420, 421, 950-970 Neke vrste prehrambenih aditiva s razlogom se dovode u vezu sa zdravstvenim rizicima, posebno kod osjetljivih osoba, djece i bolesnika. Zato je vrlo vano da potroai imaju potpuni uvid u sastav proizvoda ukljuujui i sve vrste aditiva. Postoji percepcija da nedostaje transparentnost i cjelovita informacija o aditivima i njihovu utjecaju na zdravlje ljudi, no ako se pomno prati podruje aditiva, postoji na tu temu niz istraivanja kroz zadnjih 48 godina . Neka dokazuju tetno djelovanje aditiva i do povezivanja s nastankom karcinoma dok druga to opovrgavaju . Danas se kao autoritet za konano miljenje smatra EFSA , Europska agencija za sigurnost hrane u Padovi , Italija , sa svojim Znanstvenim odborom koji se bavi aditivima.. Aditivi se oznae na nain da se najprije navede jedna od 26 kategorije aditiva a iza toga slijedi E-broj ili kemijski naziv aditiva . Navoenje aditiva obvezno je ak i u situaciji ako se aditiv nalazi u proizvodu u kojem navoenje sastojaka nije obvezno ( ispod 2 % u sastavu hrane )i ako isti ima neko tehnoloko djelovanje u konanom proizvodu ili ako se aditiv povezuje sa sirovinama koje se nalaze na listi alergena . U sluaju modificiranog kroba , obvezno se navodi izvor dobivanja kroba ako je taj izvor biljka koja se svrstava u alergene ( npr. modificirani penini krob) . Aditivi su opasni ako nisu navedeni na deklaraciji proizvoda. Deklaracija proizvoda moe sadavati i nespomenute aditive poput zaostatka tvari koritenih za pospjeivanje rasta ili procesa proizvodnje. Ponekad deklaracija zbunjuje i stvara pogrean dojam. Primjer: bez umjetnih sladila u pravilu znai da je dodan eer, dok bez eera znai da sadri umjetno sladilo. Prirodan ne znai da je i zdravstveno siguran. itanje deklaracije omoguava potroau da kontrolira unos aditiva u organizam. Nakon klanja stoke, u meso esto znaju dodavati hemikalije za konzerviranje, omekavanje ili boju. Nosilicama se u hranu dodaju aditivi koji boje umanjak, ali to se ne navodi na kutiji s jajima. Aditivi i njihove mjeavine mogu se dodavati namirnicama uz uvjete da su toksikoloki ispitani. Dodaju se namirnicama uz doputenja u okviru posebnih propisa sa ili bez ogranienja u koliinama. Njihovim dodavanjem ne smiju se stvarati toksini produkti u namirnicama tokom prerade, uvanja i upotrebe.

21

3.3.Cilj istraivanja Cilj ovog istraivanja je da se istrai upotreba aditiva u prehrambenim proizvodima, te da se pobudi posebna panja potroaima,na njihov uticaj na zdravlje.

3.4.Zadaci istraivanja

-Otkriti pojedinosti o aditivima u prehrani -Poblie opisati dozvoljene i nedozvoljene aditive -tetnost aditiva po zdravlje ljudi i djece

3.5.Hipoteze Industrijska proizvodnja hrane bez aditiva i ostalih pomonih tvari u procesu proizvodnje nije mogua. I ekoloki proizvedena hrana sadri aditive. Ipak, valja napomenuti da takva hrana ne smije sadravati sintetska organska bojila , pojaivae okusa, umjetne arome, veinu konzervansa, umjetna sladila, ali smije prirodne arome te aditive prirodna bojila , modificirani krob itd. Za razliku od konvencionalne proizvodnje hrane gdje je doputeno vie od tri stotine aditiva, u ekolokoj proizvodnji hrane koristi se pedesetak aditiva. Meutim nema razlike izmeu aditiva koji su dobiveni iz prirodnih sirovina i aditiva koji su rezultat kemijske sinteze , jer se i u jednom i u drugom sluaju koriste sloeni kemijski postupci obrade.

22

3.6.Materijali i metode Odabrane metode su: Deskriptivna/opisna metoda Metoda analize Metoda sinteze Metoda klasifikacije

23

4. OPENITO O ADITIVIMA ZA HRANU Aditivi za hranu definiraju se kao bilo koja tvar koja se normalno ne konzumira kao h rana sama po sebi, koja se obino ne koristi kao sastojak hrane, bez obzira ima li ili nema hranljivu vrijednost, i ije namjerno dodavanje hrani u tehnoloke svrhe pri proizvodnji, preradi, pripremi, obradi, pakovanju, transportu ili skladitenju, dovodi do toga da ta tvar, direktno ili indirektno, postane komponenta takve hrane. Aditivi se razvrstavaju u tri osnovne grupe: sladila, boje, aditive za hranu koji ne spadaju u boje isladila ( konzervansi, antioksidanti, emulgatori, sol za emulgaciju, uguivai, agens za eliranje, stabilizatori, pojaivai okusa, kiseline, regulatori kiselosti, agens protiv grudanja, modificirani krob, agens za dizanje tijesta, agens protiv pjenuanja, agens za glaziranje, agens za tretman brana, ovrivai, sekvestranti, enzimi, agens za poboljanje teksture, plin za pakovanje). Aditivi se razlikuju stepenom rizinosti po ljudski organizam. Postoje aditivi, uglavnom prirodnog porijekla, koji se mogu dodavati prehrambenim proizvodima u koliini quantum satis, a to znai, u koliini potrebnoj za postizanje odreenih tehnolokih ciljeva, bez posebnih ogranienja. Zatim, aditivi sa specificiranim maksimalnim udjelom propisanim u odreenim prehrambenim proizvodima, te aditivi sa vrlo ogranienom upotrebom, koji se ne smiju prodavati direktno potroaima ( neke vrste aditiva koji pripadaju bojama). Zaini obuhvaeni Direktivom 88/388/EEC i tvari koje se koriste kao hranjive tvari (naprimjer, vitamini, minerali i dr. ) u prehrambenim proizvodima ne smatraju se aditivima.

24

4.1 DIREKTIVE O ADITIVIMA Direktive o aditivima propisuju opte sigurnosne i tehnoloke kriterije za njihovu upotrebu u prehrambenim proizvodima. Propisuju liste aditiva koje moraju biti prihvaene, zajedno sa listama proizvoda u kojima se ti aditivi mogu koristiti. Takoer, postoje direktive koje propisuju kriterije istoe aditiva, metode ispitivanja za verifikaciju tih kriterija, procedure uzimanja uzoraka, metode analize kao i zahtjeve za oznaavanje aditiva koji se kao takvi prodaju. Direktive koje tretiraju ovo podruje su: Direktiva 89/107/EEC, obuhvatna direktiva, Direktiva 94/35/EC, sladila, Direktiva 94/36/EC, boje, Direktiva 95/2/EC, izmijenjena i dopunjena sa Direktivama 96/85/EC , Direktivom 98/72/EC i Direktivom 2001/5/EC, koje se odnose na sve druge aditive koji nisu sladila i boje. 463 Pregled direktiva sa pripadajuim, najee korienim aditivima u prehrambenim proizvodima, i naznaenim stepenom ogranienja za upotrebu, dat je u Prilogu, tabela 1.

25

4.2. Direktiva 89/107/EEC, obuhvatna direktiva Direktivom 89/107/EEC, obuhvaene su tri direktive: sladila, boje i aditivi koji ne spadaju u sladila i boje, sa aspekta optih, sigurnosnih i tehnolokih kriterija, vezanih za upotrebu aditiva u hrani. Direktiva propisuje, takoer, da proizvodi mogu sadravati aditive koji nisu na listama za upotrebu, ali su bili prisutni, u skladu sa zakonom, u nekom sastojku koji je bio koriten u toku pripremanja. Ovo se naziva prenoenje aditiva. Isto tako, neki sastojak moe sadravati neki aditiv koji obino ne bi bio doputen, ali e taj sastojak biti korien u proizvodu u kojem e dotini aditiv biti dozvoljen, a to se naziva obrnuto prenoenje aditiva. Odredba prenoenja ne smije se primjenjivati na proizvode za ishranu dojenadi i beba. 4

4.3. Direktiva 94/35/EC, sladila Direktiva 94/35/EC se primjenjuje na aditive za hranu koji hrani daju sladak okus, kao i na stolna sladila, a sadri sljedee osnovne odredbe: Sladila se dozvoljavaju samo u proizvodima bez dodatnog eera, ili u proizvodima sniene energetske vrijedosti. Izraz bez dodatnog eera, znai, bez bilo kojih dodatih mono i disaharida, a sniena energetska vrijednost znai, sa energetskom vrijednou koja je, u odnosu na originalni proizvod, sniena barem za 30%. Sladila nisu dozvoljena u proizvodima za djecu manjeg uzrasta i dojenad. Daje listu odobrenih sladila i specificira sladila koja se smiju dodavati u koliini quantum satis (E 420, E 421, E 953, E 965, E 966, E 967) i sladila za koja su propisani maksimalni granini sadraji u odreenim prehrambenim proizvodima (E 950, E 952, E 954, E 957, E 959).

Seminar o legislativi i kontroli prehrambenih proizvoda, Sarajevo, 2002.

26

4.4. Direktiva 94/36/EC, boje Direktivom 94/36/EC se definiu boje kao tvari koje daju ili vraaju boju hrani, a ukljuuju prirodne sastojke prehrambenih proizvoda i prirodne tvari koje se , kao takve, normalno ne konzumiraju kao prehrambeni proizvodi i koji se obino ne upotrebljavaju kao karakteristini sastojci hrane.5

Seminar o legislativi i kontroli prehrambenih proizvoda, Sarajevo, 2002.

27

4.5 Istraivanje vezano za aditive Veliki broj aditiva, odnosno dodataka u hrani koju svakodnevno konzumiramo, tetan je za zdravlje i izaziva razna oboljenja kod ljudi pokazuju podaci istraivanja sprovedeni na Pedijatrijskoj klinici u Dizeldorfu. Danas gotovo da nema prehrambenog proizvoda koji u sebi ne sadri aditive, kao to su vjetake boje ili pojaivai ukusa, ije tetno djelovanje nije dovoljno ispitano i dokazano. Neke studije su pokazale da su posebno tetni za zdravlje raznobojni sokovi, bomboni, plavi sladoled, uti eer, jogurt sa trajanjem od pola godine, kao i hiljade drugih prehrambenih proizvoda. Takoe je dokazano da upotreba aditiva moe izazvati degenerativne promjene, te poveati rizik za odreene oblike raka, kao i da mogu izazivati alergijske reakcije. Rezultati istraivanja sa dizeldorfske Pedijatrijske klinike, koji krue Internetom, uznemirili su i mnoge graane BiH. Uz te rezultate dodat je i spisak sumnjivih aditiva koje svakodnevno koristimo u ishrani kupovinom proizvoda i domae i strane proizvodnje. Nataa Mari, jedna od Banjaluanki koja je upoznata sa tom listom, kae da su je podaci koji se na njoj nalaze veoma uznemirili. "Imam malo dijete koje esto jede slatkie i veoma sam se iznenadila kada sam na toj listi proitala da je aditiv E 123 koji je, kako se na spisku navodi, jako otrovan i zabranjen za upotrebu u SAD, a koji se nalazi u gumenim i okoladnim bombonima, a posebno u gumenim bombonima treets, smarties i haribo", pria ta mlada majka. Istie da sada strogo vodi rauna o kupovini namirnica i, kako kae, obavezno gleda da li se neki od tetnih aditiva nalazi na artiklu. Neki od aditiva sa spiska koji krui Internetom navodno izazivaju tumore, neki su samo sumnjivi, neki zabranjeni, a neki izazivaju poremeaje u radu eluca ili crijeva i pritiska. Na spisku se navodi da je dodatak E 330 ujedno i najopasniji dodatak koji uzrokuje rak. Taj dodatak, izmeu ostalih, sadre veps od limuna, senf, neka gazirana pia, meso rakova, neki sirevi i gljive u konzervi.6

ANDERSON FL, HUSOY T. Impact on health when sugar is repleaced with intense sweeteners in soft drinks, softand nectar, Report 1:2007, Norway, Vitenskapskomiteen for mattrygghet, Nordberg TrykkAS, 2007; 10-11.

28

Drastian porast malignih oboljenja: Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, BiH zauzima visoko mjesto po broju oboljelih od tumora. Mnogi ljekari upozoravaju da je u BiH posljednjih godina drastian porast malignih oboljenja, odnosno bolesti probavnog trakta. Meutim, koliko tome doprinose nain ishrane i aditivi u hrani za sada nije poznato. Jelena ehovi, ef Odjela za patologiju u Optoj bolnici u Sarajevu, kae da je broj malignih oboljenja uetvorostruen u odnosu na predratni period. "Rak debelog crijeva i une kese kod graana je etiri puta ei nego u predratnom periodu. Meutim, iako postoji realna opasnost da su ove bolesti uestalije zbog kvaliteta hrane, zbog toga to kod nas nisu izvedena temeljita istraivanja, ne mogu sa sigurnou potvrditi da je to zbog loe ishrane i prisustva tetnih sastojaka u hrani", upozorila je ehovieva. Povueni sokovi iz prodaje: Devetnaest originalnih pakovanja sokova marke eks frut, porijeklom iz Podujeva sa Kosova, za koje se sumnja da sadre nedozvoljene aditive, povueno je prije desetak dana iz prodaje u Palama. Inspektori su sokove pronali u prodavnici STR "Spartak 2" i zabranili njihov promet dok ne budu zavreni rezultati ispitivanja. Tada su iz prodaje povuena etiri pakovanja soka od kruke, etiri od breskve i 11 pakovanja mijeanih sokova. Prema rijeima Desimira Miljia, glavnog republikog zdravstveno-sanitarnog inspektora, uzorci su uzeti i poslati na kompletna laboratorijska ispitivanja, koja podrazumijevaju mikrobioloke i hemijske analize. Nekoliko dana prije toga isti sokovi su povueni iz prodaje i u Tuzli. Milji je potvrdio da su irom RS inspektori na terenu, ali da za sada nisu dobili informacije da su sporni sokovi pronaeni u jo nekim gradovima RS. Nedovoljna informisanost: Iako veliki broj aditiva, prema nekim svjetskim istraivanjima, izaziva razna oboljenja, mali je broj graana u BiH koji pri kupovini obraaju panju na sastojke koji se nalaze u namirnicama, a jo je manje onih koji znaju tumaiti ifre kojima se dodaci klasifikuju. U cilju da informiu graane ta jedu, lanovi banjalukog Udruenja graana "Plava sfera" prole godine su irom RS dijelili broure u kojima je objanjeno ta su aditivi. "U razgovoru sa potroaima saznali smo da mnogi od njih ne razumiju oznake aditiva, niti znaju za ta oni slue. Zbog toga smo u brourama objavili tane analize svih aditiva, kako bismo potroaima dali tane informacije.

29

Iako smo prole godine imali seriju obrazovnih materijala za potroae, najvie nam je traena upravo broura o aditivima, to znai da su graani zainteresovani da se informiu o tome", kae Ljubo Janji, izvrni direktor Udruenja graana "Plava sfera". On dodaje da razne neprovjerene informacije mogu izazvati i neosnovani strah kod potroaa. Ipak, Janji smatra da potroai jo nisu dovoljno edukovani o aditivima i da na tome treba raditi jo vie. Iako sa sigurnou ne moe potvrditi da kod nas nema proizvoda koji prema nekim istraivanjima sadre opasne aditive, Janji navodi da prilikom kontrole do sada jo nisu naili na takve proizvode. "Prilikom kontrola u Banjaluci do sada nismo naili na proizvode koji sadre jako opasne aditive, a takoe nemamo informaciju ni da su inspektori naili na takve proizvode. Ipak, sa sigurnou ne moemo tvrditi da nemamo takvih proizvoda na naem tritu. Imamo sluaj sa djejim igrakama za koje je utvreno da sadre ftalate, gdje nam je trebalo vie od dvije godine da Inspekcija pronae takve proizvode na naem tritu", kae Janji. A u Institutu za zatitu zdravlja RS tvrde da je postojea kontrola dobra i da je sprovode u skladu sa zakonskim propisima. "Kontroliemo iskljuivo ono to je jasno deklarisano na proizvodu. Na osnovu toga vrimo laboratorijske preglede datog aditiva u tim proizvodima i putamo ili ne proizvod u prodaju", navode iz tog instituta. Pravilnici o upotrebi aditiva: Najvei dio vaee legislative u oblasti bezbjednosti i kvaliteta prehrambenih proizvoda, to se BiH tie, preuzet je iz bive Jugoslavije i star je vie od 40 godina, pa je umnogome prevazien i neprimjeren za dananje vrijeme i savremene trine tokove u svijetu. Ipak, pomake po tom pitanju napravila je Agencija za sigurnost hrane koja je na nivou BiH donijela Nacrt pravilnika o aditivima. Na njihov prijedlog, Savjet ministara BiH je u oktobru prole godine donio nekoliko novih pravilnika koji reguliu oblast prehrambenih aditiva. Prema rijeima Sejada Makia, direktora te agencije, usvojeno je vie pravilnika u oblasti deklarisanja ili oznaavanja upakovane hrane, kao i o uslovima upotrebe prehrambenih aditiva u hrani, upotrebi boja, zaslaivaa..."to se tie propisa koji reguliu oblast prehrambenih aditiva, doneseni su novi Pravilnik o uslovima upotrebe prehrambenih aditiva u hrani namijenjenih za ishranu ljudi, Pravilnik o upotrebi boja u hrani, Pravilnik o upotrebi zaslaivaa u hrani i Pravilnik o upotrebi prehrambenih aditiva osim boja i zaslaivaa u hrani", kae Maki.

30

On dodaje da se svi ti pravilnici od oktobra prole godine primjenjuju kao vaei propisi u BiH iz oblasti prehrambenih aditiva. Maki istie da je do sada pripremljeno i usaglaeno sa evropskim pravnim normama vie propisa, ijom e primjenom, uz podizanje bezbjednosti zdravlja potroaa na vii nivo, u narednom periodu biti omogueno i ravnopravno uee domaih proizvoaa na evropskom tritu. "Do sada su u BiH oblast sigurnosti i kvaliteta hrane regulisali propisi iz ezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prolog vijeka, koji su preuzeti iz SFRJ i koji se primjenjuju kao republiki zakoni. Vijee ministara, na prijedlog Agencije za sigurnost hrane BiH, a na osnovi odredaba zakona o hrani do sada je donijelo 18 pravilnika iz oblasti sigurnosti i kvaliteta hrane. Pravilnici su usklaeni ili djelimino usklaeni sa propisima u EU, a potpuna usklaenost e uslijediti nakon pristupanja nae zemlje EU", pojasnio je Maki. On dodaje da se, osim zatite zdravlja potroaa donoenjem novih pravilnika, omoguavaju ravnopravni uslovi za proizvoae u BiH za plasman njihovih proizvoda i uklanjanju trgovinskih barijera. Istie da sve nadlene institucije, koje se bave oblasti sigurnosti hrane, rade po vaeim propisima koji reguliu pojedinu oblast i odgovaraju za njihovu primjenu. ta su aditivi? Radoslav Gruji, profesor prehrambene tehnologije na Tehnolokom fakultetu, objanjava da su aditivi supstance koje normalno ne konzumiramo niti su tipian sastojak namirnice, ali se zbog tehnolokih razloga dodaju proizvodima u toku prerade. One na ambalai imaju oznaku E i broj koji oznaava o kojem se aditivu radi. "Bez aditiva ne moemo napraviti kvalitetnu hranu, uiniti da ona dobro izgleda i da je odriva. Ipak, za svaku od tih supstanci je definisano za koju vrstu hrane se moe upotrijebiti i u kojoj koliini, odnosno tano je odreena koliina sredstava koja se moe nai u gotovom proizvodu", kae Gruji. Prema njegovim rijeima, jedna grupa aditiva se koristi da konzervie hranu i da joj se produi rok kako ne bi dolo do kvarenja, koje moe izazvati trovanje. Druga namjena aditiva jeste da se pobolja izgled i ukus, a trea je da se pomogne preradi sirovina koje se ne mogu preraditi ni brzo ni kvalitetno ako se ne koriste odreena sredstva iz grupe aditiva.

31

"Ako je neto dozvoljeno da se koristi u izradi proizvoda od povra, ne znai da je dozvoljeno i za izradu proizvoda od mesa. Moraju se tano koristiti aditivi za namirnice za koje su odobreni i moraju se koristiti u koliini koja je maksimalno dozvoljena, a koja nije tetna za zdravlje", istie Gruji. On ipak priznaje da je velika nepoznanica ta se deava s aditivima u organizmu ovjeka i na koji nain se ta sredstva raspadaju.7

4.6 Aditivi izazivaju i rak est jeftinih aditiva, utih, narandastih i crvenih umjetnih bojila hrane, koji se najee koriste za proizvodnju slatkia, britanski naunici proglasili su izuzetno tetnim za djecu jer izazivaju hiperaktivnost, alergije i rak. Meutim, Evropska agencija za sigurnost hrane jo nije uvela odluku o zabrani tih aditiva, a sve sporne boje dozvoljene su za upotrebu u BiH, ali i u zemljama EU. Prema rijeima Sejada Makia, direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, ta agencija prati sve studije i nova nauna saznanja o prehrambenim aditivima i predlae njihove eventualne promjene Savjetu ministara BiH. "Kao rezultat evaluacije aditiva boje E 128, Evropski autoritet za sigurnost hrane (EFSA) je u avgustu 2007. godine donio mjere o hitnoj zabrani tog aditiva. Upotreba aditiva pod oznakom E 128, koji oznaava crvenu boju 2G, nakon prijedloga nae agencije koja je uputila Vijeu ministara, zabranjena je i u BiH", navodi Maki. Prema njegovim rijeima, posljednjih godina se u svijetu rade mnoge studije o tetnosti prehrambenih aditiva po zdravlje ljudi, posebno djece. Jedna od takvih studija, kako kae, provedena je na Univerzitetu u Sauthemptonu gdje su rezultati studije sugerisali postojanje ozbiljne sumnje u mogunost povezanosti konzumiranja smjese odreenih prehrambenih boja (E 102, E 104, E 110, E 122, E 124, E 129) i natrijevog benzoata s uinkom na ponaanje hiperaktivne djece. "EFSA radna grupa za prehrambene aditive nije potvrdila rezultate navedene studije, ali je preporuila prehrambenoj industriji da pokua nai zamjenu za sporne vjetake boje prirodnim bojama. Sve te sporne boje dozvoljene su za upotrebu u BiH, kao i u EU i zemljama okruenja, a njihova ispitivanja jo traju", kae Maki.
7

Miki, B.Ahmetovi, O. Isharana i dodaci u ishrani, Tuzla,2006., str 13

32

Dodaje da je zbog specifinosti materije neophodno provoditi stalnu kampanju podizanja svijesti javnosti, kako bi se to bolje informisala o dozvoljenim prehrambenim aditivima i sistemu E brojeva. Ve su poznati neeljeni uinci niskoenergetske prehrane kod pacijenata s bolesnim crijevima. Novo istraivanje pokazuje da oboljeli od Chronove bolesti trebaju izbjegavati i umjetna sladila, itne pahuljice, konzervirano voe, instant-pudinge i gotove umake. Istraivanje provedeno na mievima pokazalo je da prehrana siromana energijom (kalorijama) oteuje imunoloki sustav i smanjuje sposobnost odgovora organizma na infekciju. Novo istraivanje pokazuje i da prehrambeni aditiv maltodekstrin, koji se esto koristi kao sastojak umjetnih sladila, moe pogorati Chronovu bolest. Naime, istraivanje provedeno u laboratorijskim uvjetima pokazuje da maltodekstrin potie rast bakterije E.coli u tankom crijevu. Osim u umjetnim sladilima, maltodekstrina ima i u pahuljicama, konzerviranom vou, desertima, instant-pudingu, umacima. Koristi se i u farmaceutskoj industriji kao dio smjese za oblaganje tableta.

4.7 Chronova bolest

Chronova bolest je upalna bolest probavnog sustava, koja uzrokuje oticanje, bol i stvaranje ulkusa (ireva) u probavnom sustavu. Moe zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava, no najee zahvaa tanko crijevo. Ne zna se toan uzrok bolesti, no smatra se da je bolest multifaktorijalna kombinacija mikroba, genetike i ostalih okolinih imbenika.

4.8 E.coli E.coli je bakterija koja se esto nalazi u probavnom sustavu ljudi, i to u debelom crijevu. Prijanja su istraivanja otkrila estu prisutnost ove bakterije kod oboljelih od Chronove bolesti, ali u tankom crijevu. Smatra se da E.coli moe pridonijeti upali crijeva kod ovih bolesnika

33

4.9 Posljednja istraivanja u susjednoj Hrvatskoj Potaknuti istraivanjima koja se odnose na prehrambena bojila, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za javno zdravstvo su tijekom 2007.-2008. godine uzorkovali i odredili koliine bojila koja se nalaze u raznim vrstama osvjeavajuih bezalkoholnih pia. Ti podaci slue kao pokazatelj unosa bojila iz osvjeavajuih bezalkoholnih pia, ali i kao osnova za daljnja istraivanja unosa aditiva u Hrvatskoj. Odreivane su koliine bojila E102 (Tartrazine), E104 (Quinoline Yellow), E110 (Gelborange S, Sunset Yellow FCF), E122 (Azorubine, Carmoisine), E124 (Ponceau 4R, Cochenille red A), E129 (Allura red AC), E131 (Patent blue V), E133 (Brillant blue FCF). Gledajui s pozicije hrane koja se dnevno moe unijeti u najveoj koliini, osvjeavajua bezalkoholna pia sigurno su dobar izbor. Popiti 500 ml osvjeavajuega bezalkoholnog pia vie puta na dan puno je lake nego unijeti iste koliine krute hrane. Vrijednosti ispitivanja prikazane su na tablici 3. Prosjena konzumacija bezalkoholnih osvjeavajuih gaziranih pia (prosjek tijekom tri godine 2004., 2005. i 2006.) u Hrvatskoj iznosila je 11,97 l po lanu domainstva na godinu .Prema rezultatima istraivanja prikazanim na tablici 3., da bi se dostigao dnevni ADI, ovjek teine od 7 kilograma mora popiti 17,26 428,57 litara bezalkoholnih pia na dan. Koliine osvjeavajuih bezalkoholnih pia koje bi se trebale na dan konzumirati da bi se postigao tek ADI izgledaju apsurdno i pojedinac to ne moe unijeti u organizam. Ipak tri crvena bojila najvie se dodaju u napitke kako po broju uzoraka u kojima su naeni tako i po koliinama koje su dodane.

34

Tablica 3: Prikaz srednje vrijednosti koliine pojedinog bojila u osvjeavajuim bezalkoholnim piima te potreban unos pia za postizanje ADI-a za ovjeka od 70 kg Zbog niskog ADI-a za bojila E122, E124 i E129 sljedea ispitivanja trebala bi dati odgovor koliki je unos istih iz svih izvora.

35

5. ZAKLJUAK Pritisnuti percepcijom javnosti o rezultatima istraivanja i openito o prehrambenim aditivima, na plenarnom zasjedanju 8. 7. 2008. godine Europskog parlamenta u Strasbourgu, prihvaena su pojednostavnjena EU pravila za autorizaciju prehrambenih aditiva, aroma i enzima prihvaanjem etiriju prednacrta zakona kao dio sustava za poboljanje sigurnosti tvari koje se rabe u prehrambenoj industriji (FIAP). Ovakav pristup u najveoj mjeri nije novost za prehrambene aditive, jer se direktive kao manje obvezujui propisi u doslovnom smislu mijenjaju u zakon koji je obvezujui za sve zemlje. Time se postie ujednaenost pristupa prilikom primjene aditiva u cijeloj EU. Novi postupak autorizacije za aditive bit e paralelan s ponovljenom procjenom sigurnosti za sve aditive, arome i enzime koji se nalaze na tritu, odnosno u hrani. Njegovu znanstvenu obradu obavljat e kao i do sada EFSA. U prihvaenome zakonodavnom paketu EU parlamenta, suprotno miljenju EFSA-e, nalazi se i kompromisna odredba koja utvruje da posebna upozorenja moraju biti istaknuta na deklaraciji proizvoda ako proizvod sadrava bilo koje od 6 bojila: Sunset yellow (E110), Tartrazine (E102), Carmoisine (E122), Ponceau 4R (E124), Quinoline yellow (E104), Allura red (E129). Upozorenje e glasiti: Moe imati nepovoljan uinak na aktivnost i pozornost djece. Prema tome, zabrane uporabe navedenih bojila nema, nego samo obaveza upozorenja za potroae, to e indirektno ipak dovesti do zamjene sintetskih organskih bojila drugim bojilima. Na osnovu provedene analize direktiva koje se odnose na aditive u prehrambenim proizvodima, moe se zakljuiti da je ovo podruje izuzetno kompleksno i obimno, kako zbog irokog spektra prehrambenih proizvoda, tako i zbog velikog broja odobrenih aditiva. Svaka direktiva ima priloge, a svaki prilog sadri niz lista koje definiu aditive koji se mogu dodavati u koliini quantum satis, aditive sa specificiranim maksimalnim udjelom kao i aditive sa strogo kontroliranim sadrajem. Tu su i liste prehrambenih proizvoda koje ne smiju sadravati aditive kao i liste prehrambenih proizvoda u kojima se mogu koristiti samo odreeni aditivi. Meutim, bez obzira na kompleksnost problematike, proizvoa je duan da prepozna svoj proizvod i definira mu poziciju u odnosu na zahtjeve Direktiva, u smislu, da li svom proizvodu

36

uopte smije pridruiti neki od dozvoljenih aditiva i, ukoliko smije, koji je to aditiv i u kojoj koliini. Ako se sada sagledaju zahtjevi direktiva za aditive u odnosu na nain deklariranja istih, moe se zakljuiti da informacija prema potroau, definirana kroz kategoriju aditiva (sladilo, boja, emulgator, itd.) i pripadajui E broj ili specifino ime, nije ni priblino kompletna i da kao takva ne informira i ne titi potroaa.

6. Literatura

37

1. FURIA ET. Handbook of food additives, Cleveland Ohio: The Chemical Rubber Co.;1968: 4 13. 2. FAO/WHO Seventh Report of the Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives, Specifi cation for the identity and purity of food additives and their toxicological evaluation: emulsifi ers, stabilizers, bleaching and maturing agents 1964: 3. 3. EUROPEAN PARLIAMENT AND COUNCIL Directive (89/107/EEC) on the approximation of the laws of the Member States concerning food additives authorized fouse in foodstuffs intended for human consumption of 21 December 1988, OJ L 40, 11.2.1989, 27. 4. EUROPEAN PARLIAMENT AND COUNCIL Directive (94/35/ EC) on sweeteners for use in foodstuffs of 30 June 1994, OJ L237, 10.09.1994, 18. 5. EUROPEAN PARLIAMENT AND COUNCIL Directive (94/36/ EC) on colours for use in foodstuffs of 30 June 1994, OJ L237, 10.09.1994: 13. 6. EUROPEAN PARLIAMENT AND COUNCIL Directive (95/2/ EC) on food additives other than colours and sweeteners of 20 February 1995, OJ L61, 18.03.1995: 53. 7. MINISTARSTVO ZDRAVSTVA I SOCIJALNE SKRBI, Pravilnik o prehrambenim aditivima, NN 81/08, 14.7.2008, 126. 8. WHO Principles for the safety assessment of food additives and contaminants in food, Geneva, World Health Organization/ WHO Environmental Health Criteria, No.70, 1987: 64. 9. FAO/WHO Summary of Evaluations Performed by the Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives (JECFA 1956-2007), http://jecfa.ilsi.org/search.cfm, 10. WHO Data Sheet on food colours prepared by WHO under the joint FAO/WHO programme on intentional non-nutritive food additives, WHO, Food Additives 1 rev. 1, 5 july 1957: 247 11. FAO/WHO. Summary report of the sixty-fourth meeting of the Joint FAO/WHO Expert Committee on Food Additives (JECFA). Retrieved July 24: 2008 12. GERTZ C, KLOSTERMANN S. Analysis of acrylamide and mechanisms of its formation in deep-fried products. Eur J Lipid Sci Technol 2002; 104(11):76271.

38

13. RYDBERG P, ERIKSSON S, TAREKE E i sur. Investigations of factors that infl uence the acrylamide content of heated foodstuffs. J Agric Food Chem 2003; 51(24):70128. 14. DESHPANDE SS. Handbook of Food Toxicology. New York - Basel, Marcel Dekker, Inc.: 2002. 15. Commission of the european communities, Report from the commission on Dietary Food Additives Intake in the EU, CEC, Brusseles, 2001:COM(2001)542 fi nal; 1-27 16. MAITANI T. Evaluation of Exposure to Chemical Substances through Foods Exposure to Pesticides, Heavy Metals, Dioxins, Acrylamide and Food Additives in Japan, AIHAJ 2004;50(3):205-9. 17. ANDERSON FL, HUSOY T. Impact on health when sugar is repleaced with intense sweeteners in soft drinks, soft and nectar, Report 1:2007, Norway, Vitenskapskomiteen for mattrygghet, Nordberg TrykkAS, 2007; 10-11. 18. E-brojevi : Aditivi u naim namirnicama , Mozaik knjiga 12/2009,Zagreb 19..Aditivi u hrani - Vodi kroz E-brojeve,kolska knjiga Zagreb, 2010. 20. .Bajramovi, .Hemija prirodnih spojeva,Tuzla ,2009. 21. Miki, B.Ahmetovi, O. Isharana i dodaci u ishrani, Tuzla,2006. 22. Simi, B.Znaaj i principi ishrane, Izdavako preduzee rad, Beograd,1958. 23. .Katalini, V. Aditivi u prehrani,.Split,2007.

39