Professional Documents
Culture Documents
U Okrilju Kur'Ana 16
U Okrilju Kur'Ana 16
SYD qm
MtU1-tqt'A
Sa_d Qu
okrilju Kur'a
lli-l-Qur'n
SEVO, I55o.
~,r
w
. , , ._ . ,,,,,.",_, . , .. ,. '
';;~) p,
~ ~
" } @ } :, . " -} " " , Q
;;,_'g,,
Cime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po
nekoliko njh iz svake zajednice njihove potrudi da se
uputi u vjerke nauke i neka opominju narod svoj da mu
se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/I22J.
OKLK'A
< ~,',_ : _,_
?" ~ = ? - - ~ ~ I P ~
~, , ` | `[~, _' _- , '
" ) "
,
I
Z
to se one lade tie, - ona je vlasnitvo siromaha koji rade na moru, i
ja sam je otetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku isravnu ladu
otimao; (18/79)
to se onoga djeaka tie, - roditelj njegovi su vjernici, pa smo se
pobojali da ih on nee na nasilje i nevjerovanje navratiti, (18/80)
a mi elimo da im Gosodar njihov, mjesto njega, da boljeg i estitijeg
od njega, i milostivijeg; (18/8V
a to se onoga zida tie, - on je dvojice djeaka, siroadi iz grada, a pod
njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar ovjek i Gospodar
tvoj eli, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam
uradio po svome rasuivanju. Eto to je objanjenje za tvoje nestrljenje!"
(18/82).
I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: ('azau vam o njemu neke vijesti"
(18/83).
Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omoguli mu da izvri ono to eli
(18/84.
I on pode (18/85).
Kada stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uni mu se kao da zalazi u
jedan mutan izvor i nade u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarejne, " -
rekosmo Mi - "ili e da ih kazni ili e s njma lijepo da postupi?" 08/86).
(noga ko ostane mnogoboac" - ree -, azniemo, a poslije e se
svome Gospodaru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s
njim emo blago postupiti" (1888).
I on opet pode (18/89).
I kad stie do mjeta gdje Sunce izlazi, on nade d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/90).
I on postupi s njima ito onako kako je s onima prje postupio (18/91).
I on opet pode (1892.
Kad stie izmedu dvije planine, nade ipred njh narod koj je jedva
govor razumijevao (18/93).
d
o Zulkarneje " - rekoe oni - {Jedad i Medad ine nered po
Zemlji, pa hoe li da izmedu nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi"
(18/94,
{1olje je ono to mi je Gosodar moj do" - ree on. Nego, samo vi
pomozite meni to vie moete, i ja u izmedu vas i njh zid podi (18/95).
Donesite mi velike komade gvod!" I kad on izravna dvije strane
brda, ree: {Puite!" A kad ga uija, ree: Donesite mi rastopljen mjed da ga
zalijem" 08/96J,
I tako oni niu mogli ni da ga prou niti su mogli da ga prokopaju
(18/97).
{vo je blagodat Gosodara moga!" - ree on. kada se prjetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gosodara
moga e se sigurno iuniti" (18/98J.
I Mi emo tada uiniti da se jedni od njih kao talasi sudaraju s
drugima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupiti, 08/99J
i toga dana emo nevjernicima dehennem jasno pokazati, (18/U
onima ije su o bile koprenom zastrite, d o dokazima Mojm
razmisle, onima koji nisu hteli da ita ju (18/Jov.
Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove
Moje? Mi smo, doista, za prebivalite nevjernicima prpremili dehennem
(18/102).
Reci: {Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako priznata biti,
(18/103)
iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e misliti da
je dobro ono to rade? 08/I04J.
To su oni koji u dokaze Gosodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega izai; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati (18/105).
Njima e kazna dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se
dokazima Mojim i poslanicima Mojim rugali" (18/106).
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili dennetke bae e
prebivalite biti, (18/107)
4
vjeno e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim
zamijene (18/10,
Reci: (Kad bi more bilo mastilo da se ipiu rjei Gospodara moga,
more bi presahlo, ali ne i rje Gospodara moga, pa i kad bimo se pomogli
jo jednim sliim" (1810).
Reci : 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan
Bog. Ko udi da od Gospodra svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, klanjajui se Gosodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (18/1 10).
Osnova ove posljednje cjeline u suri El-Kehf je kazivanje o
Zulkarnejnu, njegovu putovanju u D smjera, prema istoku, zapadu i
sredit Zemlje, i njegova izgradnja brae radi spreavanja prolaa naroda
zanog JedUd i MedUd.
U kontekstu se iznosi kaivanje o Zulkarnejnu, odnosno njegove
rijei poslje igradnje brane gdje kae: Ovo je blagodat Gospodara moga!"
- ree on. ' kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, on e ga sa zemljom
sravniti, a prijetnja Gospodara moga e se sigurno ispuniti" 08/98). To je
popraeno istnitom prijetjom, puhanjem u rog, a to je jedna od scena
Sudnjeg dana... Sura zavrava sa t odlomka, a svaki od njih poinje
rijeima Uzvienoga: Reci!
Ovi odlomci saimaju glavne teme ove sure i predstavljaju njene
ope smjerove kao da je to posljednJi snani ritam u skladnoj melodiji.
Kzivanje o Zulkarnejnu poinje na slijedei nain:
I pitaju te o Zulkarnejnu. Reci: (Kazau vam o njemu neke vijesti"
(18/83).
Muhammed ibni Ishak navodi povod objave ove sure i kae: "Prenio
m je jedan od uenih ljudi Egipta, koji je doao ovdje prije etdeset i
nekoliko godina, prenosei to od Ikrimea, a ovaj od Ibni Abbasa, kae:
"Kurejije su uputli Nadra ibni Harisa i Ukbea ibni Ubeja Muajt nekim
autoritetma Jevreja u Medini. Tom prilikom Kurejije su ovoj dvojici rekli:
"Pitajte ih o Muhammedu, iznesite im njegove osobine i obavijestte ih o
b
emu Muhammed govori, jer su Jevreji pri koji su primili Knjigu. Oni
rpolau i vijestma o kojima mi nita ne znamo". Ova dvojica su otla u
Meinu te postavili pitanja nekim znalcima jevrejima o Verovjesniku
(alejhi' s-selam), opisali ga i prenijel ono o emu on govori i pri tome
dodali: "st sljedbenici Tevrata i mi smo vam doli da nas obavijestte o
Muhammedu". Jeveji su im odgovorili, kae Ibni Ishc: "Pitajte ga o t
stvari koje emo vam mi kaat. Ako vas on o tome obavijest, on je upueni
poslanik, a ako ne, onda je on ovek koji lae i prenosi glupost, to ete vi
moi da ocijenite. Pitjte ga o grupi mladia koji su otli nekada u davna
vremena, ta je bilo s njima? O njima se prenose udna kavanja. Pitjte ga
o oveku koji je kruio po svijetu od istoka do zapada Zemlje, ta je bilo s
njim? Pitjte ga o dui, ta je dua? Ako vam na to sve on odgovori, onda je
on vjerovesnik i vi ga slijedite, a ako vam ne odgovori, onda je on ovjek
koji lae i prenosi glupost. Tada postupite s njim kako vam dui drago."
Nadr i Ukbe povrate se i Medine i kada su doli Kurejijama u Mekku,
rekoe im: , druino Kurejija, donijeli smo vam vijest koje su
odluujue izmeu vas i Muhammeda. Jevrejsk autoritet tali su nam da
pitamo Muham eda z toje ... " i oni su to prenieli Kurejijama. Kurejije
odlaze do Verovjesnika (alejhi's-selam) i kau mu: "Muhammede,
obavijest nas!" ... i pitali su ono to im je bilo reeno da pitju. Nato je
Verovesnik (alejhi' s-selam) odgovorio: "Suta u vam odgovorit o tome
to ste me pitali." P nije rekao ako Bog da. Kurejije su se vratli od
Verovesnika (alejhi's-selam). Verovjesnik je proveo ptaest dana, a o
tome mu nije stgla nikakva objava od Allaha, nit mu je doao Dibril
(alejhi' s-selam), tako da su stanovnici Mekke poeli irit kojekave lai
govorei: "Muhammed nam je obeao da e ovo objasnit suta, a eto,
danas je petaest dana, a on nam nije kazao nit o onome o emu smo ga
pitli." Verovesnik (alejhi' s-selam) osjeto se jako tunim, zbog toga to je
zastala Objava, tko je mislio i zbog onoga to su stanovnici Mekke o
njemu govorili. To mu je palo vrlo teko. Tada mu dolazi Dibril (alejhi' s
selam) i govori o stnovnicima Peine (kehf. Istovremeno, tu je bio
prekoren zbog njegove alost z Kurejijama. Muham ed (alejhi's
selam) ih je tada obavijesto o mladiima o kojima su ga oni pitali, zatm o
oveku koji je mnogo putovao i prenio rijei Allaha (Uzienoga) o dui:
Ptaju te o dui (17/BJ.
Ovo je jedno kazivanje, a Ibni Abbas (Bog bio njime zadovoljan)
prenosi drugo kazivanje o povodu objave ajeta koji se odnose na duu. Ovo
prenoenje navodi Auf, a to je da su Jeveji pitali Verovesnika (alejhi' s
selam): `Jnam ta je dua?" Kako e dua bit muena u tjelu oveka,
a ona od Alaha? O ovom pitaju nije bilo nit objavljeno, pa nije nit ni
O
odgovorio. Tada mu je doao Dibril i rekao: Reci: (ta je dua - samo
Gosodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja" (1 7/8). I tako dalje,
stoji u kazivanju lbni Abbasa.
Brojna su kazivanja o povodu objave ovih ajet. Medutm, mi emo
s zadrat u okrilju kur' anskog teksta koji je uvjerljiv. Iz ovog teksta
sanajemo da je postojalo pitanje vezano za Zulkarnejna. Mi nita ne
znamo tno ko je pitao, a i kad bi s znalo, to nita ne poveava vrijednost
dokaa ovog kazivanja. Zbog toga emo se suoit sa ovim tekstom bez
ikakva dodatka.
Tekst ne spominje nita o linost Zulkarnejna, ni o njegovu
vremenu i mjestu. To je stalna karakteristka u kur' anskim kazivanjima.
Nije cil historijsko biljeenje nego je cilj pouka koja se moe izui iz ovog
kazivanja, a pouka s ostvaruje bez potebe defniranja vremena i mjest u
veini sluajeva.
Historija je zabiljeila i zna vladara koji se zove Aleksandar
Zulkarnejn. Sigurno je da ovaj Aleksadar nije u Kur'anu spomenut
Zulkarnejn. Aleksadar Makedonski je bio totemist, a ovaj o kome govori
Kur'an je vernik u Jedinoga Allaa, uvjeren u proivljenje i budui svijet.
Ebu Rejhan Biruni, astonom kae u svom djelu El-saru'l-baqije
ani'-quruni'alije: "Spomenut Zulkarnejn u Kur'anu je i Himjera, nato
ukazuje njegovo ime. Vladari Himjera nosili su ttule z, npr.: Zunuva,
Zujezen itd. Pravo ime Zulkanejna je bilo Ebu Bekr ibni lfiki. On je
putovao sa svojom vojskom sve do obale Sredozemlja, proao kroz Tunis,
Merae i druga mjesta, podigao grad likije, po emu je dobilo ime
cjelokupno aiko kopno. Naan je Zulkarnejn jer je svojevremeno doao
do mjesta izlaska i zalaska Sunca."
Ovo kazivanje moglo bi biti istinito, ali mi ne raspolaemo
sredstvima pomou kojih bismo to mogli proverit. To je zbog toga to nije
mogue istaivat podate navedene u historiji o Zulkarnejnu o kome je
iznijeto neto u njegovoj biograji. U Kur'anu s o njemu govori kao i o
brojnim drugim kazivanjima, kao to je kazivanje o narodu Nuha, Huda,
Saliha i drugih naroda. Historija je veoma novog porijekla u odnosu na
ivot oveanstva. Prije nego to je historija poela sa biljeenjem zbili su
se brojni dogaaji o kojima mi ne znamo ba nita. Prema tome, historija
nije t i koje bi se mogli izlait stavovi o ovom pitanju.
Da je nekim sluajem Tevrat ostao originalan bez dodavanja i
oduzimanja, on bi mogao bit izor na kome bi se ovek mogao oslonit u
asnom
Kur'anu na osnovu historje i dva jasna razloga:
Pro, to je historija roene novijeg prioda, a neki dogaaji su se
zbili koji se uope ne spominju u historiji oveansta, i historija ne zna
nita o njima. Kur'an prenosi neke od ovih dogaaja o kojima historija
nema ni spomena.
Drugo, iako je sauvala neke od ovih dogaaja, historija je djelo
ogranienog ljudskog djelovanja i nju pogaaju nedostci koji pogaaju
sva druga djela ljudskog porijekla, greke i devijacije. Mi smo svedoci u
ovom naem vremenu u kome dominiraju i. sredsta komunikacije i
provjere, da se jedna vijest ili jedan dogaaj prenose na brojne naine,
posmataju se i raznih uglova i tumae proturenim tumaenjem. Iz ove
nagomilanost sainjava se historija, bez obzira koliko se, poslije toga, kae
da je proverena i precizna.
Same rijei o historijskom provjeravaju kazivanja koja su iznijeta u
Kur'anu su rijei koje negiraju nauna pravila koje su ljudi donijel i
prihvatli ih. Te rijei negiraju historijski sud o tome, prije nego to ga vjera
negira. Vera vrsto stoji na stnovitu da je Kur'an defnitvan sud i govor.
Historijski sud i rijei o Kur'anu ne mo prihvatt vernik, pa ni vernik
koji vjeruje u sredstva naunog istaivanja. U protvnom, to bi bilo
licemjerstvo.
Neki su pitali Verovjesnika (alejhi's-selam) o Zulkarnejnu, pa mu je
Alah objavio i o samom Zulkarnejnu o kome se ovdje govori. O ovoj
biografji mi nemamo drugog izvora do Kur'a. Otuda mi ne moemo bez
znanja ni proirit ovo pitje. Istna, u tefsirima se navode brojna miljenja,
o
ali ona s ne oslajaju na neto pouzdao, uverlivo. Otda mi moramo bit
obarivi jer s u U komentarima nalae brojni israljat i mitoloke prie.
U kontekst Kuraa se navode D putovanja Zulkarnejna: jedno
prema zapadu, drugo prema istoku i tee prema nekom mjestu koje se
nalazi izmedu dva brda. Da pogledamo t s kae u kontekstu o ova t
putovaja ...
Kivanje poinje malim osvrom na Zulkarnejna, gdje se kae:
Mi smo mu dli vlast na zemlj i omoguli mu da izri ono to eli
(1884.
P ga je smesto na zmli, dao mu vlast vrste podrke, olakao
mu osvaaje, izgradnju, popravak, uivanje i sve drugo to je vezano za
oveka da vlada i raspolae u ivotu.
I on poe a885J. Nastavio je da radi ono to mu je omogueno.
Kenuo je prema zapadu.
Kada stie do mjesta gdje Sunce zalazi, uni mu se kao da zalazi u
jedan mutan izvor i nae u blizini njegovoj jedan narod. "O Zulkarejne, "
rekosmo Mi - "ili e da ih kazni ili e s njma lijepo da postupi? (18/86),
"Onoga ko ostane mnogoboac" - ree -, lazniemo, a poslije e se
svome Gospodaru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muiti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra djela inio - nagrada najljepa, i s
njim emo blago postuPiti" 08/88J.
Mjesto gdje zalai Sunce je mjesto koje s ini posmatau da Sunce
zalazi uhorizont. Mjesto zalaska Sunca s rlikuje od mjest do mjesta
posmataja, tko da se nekm posmataima ii da Sunce zalazi ubrda,
a drugima da zalazi u vodu, kao to je to kod prostanih mora i okeaa. U
nekim sluajevima posmatau s init da Sunce zalazi u pijesak, a to je
kada s posmata zalazak u otvorenoj pustnji, nadomak oka.
Pimjeto je iz ovih tekstova da je Zulkarnejn putovao prema zapadu,
dok nije doao do neke take na obali Atlatskog okeana koji s nazivalo
5
More mraka. Izgleda da je na tom mjestu do koga je on doao bio kraj
kopna. Tu je Zulkarnejn primijeto kako Sunce zalazi.
Preovlauje miljenje da je to bilo negdje na delt neke rijeke gdje se
javlja rano rastnje i tava, ljepljivo blato i mulje, gdje s javljaju i jezera
kao da su izvori. On je primijeto kao Sunce tu zalazi, uni mu se kao da
zalazi u jedan mutan izvor (18/86). Meutm, nama je nemogue da
defniramo gdje je to mjesto, jer ga ni kur' anski tekst ne defnira. Mi
nemomo nekog drugog pouzdaog izvora na koga bismo s mogli oslonit
kod odreivanja ovog mjesta. Svaki drugi sud do ovaj nije pouzdan jer se
ne zasniva na pouzdanom izvoru.
Kod ovog mulja ili izvora Zulkarnejn je naao jedan narod. "O
Zulkarnejne," - rekosmo Mi - " ili e da ih kazni ili e s njima lijepo da
postupi?" 08/86).
Kako je Allah ove rijei rekao Zulkarnejnu? Da li je to bilo u formi
objave m kavanja o stanju kako jeste? Allah mu je dao vlast da
zagospodari ovim narodom, postupa s njima i njihovim pitanjima i kao da
mu je rekao: "Eto tebe i njih, pa radi to hoe, m da ih kani ili lijepo s
njima postupi?" I jedan i drugi sud su mogui i nema nita to bi sprijeilo
da bi se ovaj tekst shvato na jedan mdrugi nain. Vano je da je Zulkarnejn
objelodanio svoj ustav kod postupanja osvojenim zemljama. Allah mu je
dao da se upozna sa Unarodom i zavlada njima.
"Onoga ko ostane mnogoboac" - ree -, "kazniemo, a poslije e se
svome Gospodru vratiti, pa e ga i On tekom mukom muti (18/87).
A onome ko bude vjerovao i dobra .djela inio - nada najljepa, i s
njim emo blago postupiti" 08/88J.
On je oglasio da za grijenike i odmetike postoji i ovosvetska
kana, a da e poslije toga bit vraeni svome Gospodaru koji e ih grozno
kaznit i muit tekom mukom, kakva je nepoznata ludima. Meutm,
vernici, dobri ljudi, imaju ljepu nagradu, s njima e se lijepo postupat,
ukaat e im se ast i svaka olakica.
Ovo je ustav lijep vlast. Dobri vernici teba da osjete i da uivaju
ugled, olakice i dobru nagradu kod vlastodraca, a grijenik teba da
susrete kaznu i muenje. Tada dobit i dobroinitelj lijepu nagradu za
svoje djelo, ugledno mjesto i svaku olakicu, a grijenik, za svoje nedjelo,
kanu i okrutost zbog smutje i spletke. U tom sluaju e ljudi osjett sve
ono to e ih podstai na njihove obaveze i proizode. Pkada tezulja vlast
I
ne bude stabilna, a smutljivci i grijeni budu blii vlastodrcu i kada im se
budu davala prioriteta mjest u dravi, a dobri radnici i estt odbaeni ili
protv njih s povede borba, onda vlast prelazi u ruke vlastodrca gdje
vlada palica, nasilje i smutja, a u drutvenom sistemu anarhizam i nered.
Zulkarnejn s vraa sa putovaja po zapadu i upuuje s prema
Istoku gospodarei zemljom, to mu olakava putovanje.
I on opet poe 08/89J.
I kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo m zakloni 08/90J.
I on postupi s njima isto onako kako je s onima 'prije postupio 08/9IJ.
Sve to je reeno o zalasku Sunca moe s rei i o njegovu izlasku,
tako da je ovdje cilj izlaska Sunca sa istonog horizonta u oima
posmataa. Kur'an ne odreuje gdje je to mjesto, nego samo opisuje
njegovu prirodu i stnje naroda koji je Zulkarnejn susreo tamo. !kad stie
do mjesta gdje Sunce izlazi, on nae da ono izlazi iznad jednog naroda kome
Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/9J. To jeste, bila je zemlja
koju ne zaklanjaju od Sunca ni breuljci nit kakva stbla, Sunce im izae
ono obasja narod. Ovo s opisivanje podudara sa irokim prostanim
pustjama i stepama, ali ne defnira tano gdje je to bilo. Sve to moemo
rei i emu dajemo prednost jeste, da je to mjesto bilo na krajnjem istoku,
gdje s posmatau ini da s Sunce raa na ovoj ravnoj goloj zemlji.
Moda bi to mogla bit afika Istona obala, a postoji mogunost da s eli
rijeima (zvienoga) Mi nimo dali da se od njega bilo im zakloni 08/90J
rei da je to bio narod nag, bez odjee i koji nije imao nikakvog prekrivaa
koji bi mtto od Sunca.
Zulkarnejn je ranije objelodanio svoj ustav o vlast i ovdje ga ne
ponavlja nit kako je putovao prema istoku jer je to odranije poznato. Allah
je znao svaku njegovu misao i svaki njegov smjer.
Da se nakratko ovdje zadrimo pred pojavom umjetnike
sukadnost kod izlaganja. Scena koja s predoava u kontekstu je scena u
prirodi: Sunce sija, nit ga ne zaklaja od naroda. Isto tko i savjest i
namjere Zulkarnejna potptino su otrivene i poznate Allahu. Ova s scena
I I
podudara i po svojoj prirodi po svijesti Zulkarnejna sa metodom
kur' aske skladnost u detalu.
I on opet pode <18/89).
I kad stie do mjesta gdje Sunce izlazi, on nade d ono izlazi iznad
jednog naroda kome Mi nimo dali da se od njega bilo m zakloni 08/9J.
I on postupi s njima ito onako kako je s onima prje postupio (18/91).
I on opet pode <18/92).
Kad stie izmedu dvije planine, nade isred njih narod koji je jedva
govor razumijevao <1B9J.
Q Zulkareje - rekoe oni - 1edud i Medud ine nered po
Zemlji, pa hoe li da izmedu nas i njih zid podigne, mi emo te nagraditi"
(18/94.
Bolje je ono to mi je Gosodar moj dao" - ree on. (Nego, samo vi
pomozite meni to vie moete, i ja u izedu vas i njh zid podi <18/95).
Donesite mi velike komade gvodl" I kad on izravna dvije strane
brda, ree: (Puite!" A kad ga uija, ree: (Donesite mi rastopljen mjed da ga
zalijem" <18/96).
I tako oni nisu mogli ni da ga prou niti su mogli da ga prokopaju
(18/97).
(Ovo je blagodat Gosodara moga!" - ree on. A kada se prijetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti, a prjetnja Gosodara
moga e se sigurno iuniti" (18/98).
Mi nismo u mogunost da bilo t odluno kaemo o mjestu gdje je
doao Zulkarnejn izmedu dvije planine 0893J, nit kakve su tu dvje planine.
Sve to se moe saznat i tkst jeste to da je Zulkarnejn doao u oblast
izmeu dvije prirodne zapreke m izmeu dva vetaka brda koje razdvaja
otvor m prola. Zulkarnejn je tu naao zaostli narod koji je jedva govor
razumijevao OB93),
IZ
Kda je ovaj narod primijeto da je Zulkarnejn snani osvaja i kada
su prepoznali u njemu mo i dobrot, predloili su mu da im podigne
branu kako bi sprijeili prodor naroda zanog Je'dud i Me'dud koji su
esto napadali iza ovih prirodnih brda, vrili prepad i unitavali prolazei
kroz taj prolaz, unosei na taj nain u njihovu oblast nered i smutju. Ovaj
narod nije bio u stanju da se suprotstavi narodima Jedtda i Medtda i
da ih odbije. Oni su Zulkarnejnu predloili da podigne ovu branu i da mu
plate sredstvima koja bi meusobno iskupili. Slijedei tj dobri program
kojeg je oglasio ovaj dobri i estt vladar, da bi se suprotstavio neredu na
zemli, on odbi njihovu ponudu da za ponueni iznos izgradi ovu branu,
nego prihvat da im to dobrovoljno podigne. Primijeto je Zulkarnejn da e
bit najlake da s uspostavi ta braa zasipajem prolaa izmeu dva
prirodna brda. Od tog zaostalog naroda on je zataio da mu pomognu u
materijalu i radnom snagom. Nego, samo vi pomozite meni to vie moete,
ja u izedu vas i njih zid podi. Donesite mi velike komade gvoa! (8
9J. Oni su donijeli komade goa i on ih je postvio i nagomilao na otvor
izmedu ova dva breulka pa su tme te dve stane zatorene ovom
gomilom. !kad on izravna dvije stane brda (18/9J i ta gomila izravna se sa
bruljcima, on ree: 'uite (18/96), puit u vatu da se zagrije eljezo. A
kada ga usija (189J i svo eljezo dovede u usijano stnje to da je ono jako
pocrenila, on zatai Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem (18/96), to
jeste, rastopljeni bakar koji bi se pomijeao sa eljezom i na taj nain brana
postala jo vra ...
Ovaj metod korist s u novie vrijeme radi jaanja eljeza, tako da se,
dodajui odreenu koliinu bakra, eljezo ojaava i postje vre. Na ovo
je A a uputo Zulkarnejna i registirao u Svojoj Veitoj Kjizi, davno prije
nego to je to savremena ljudska nauka poela koristt, prije mnogo
stolea, a iji broj moe znat samo Allah.
Na ovaj nain spojena su ova dva brda i zatvoren put narodima
Jeduda i Medtda. ! tako oni nisu mogli da ga prjeu (18/97, da prou
kroz branu niti su mogli da je prok
o
paju (18/97), i da se provuku kroz taj
prokop. Time im je bilo onemogueno da napadaju te slabe i zaostle
narode. Ovaj narod je poslije toga ivio u miru i zadovolstvu.
Brana je otkrivena blizu grada Tirmiza i nazana Babu' l-hadid. Poetkom X stolea kroz
ta vrata proao je njemaki znalac zvani S. Berger i to je registirao u svom djelu. Ovu branu
spominje i pansk historiar Kado u som putopisu iz 1403. godine. On kae daje brana
grada imala zelezna vrat na putu Semerkand-Indija. Moda je ovo brana koju je podigao
Zulkarnejn.
Id
Zulkarnejn je pogledao to veliko djelo koje je uradio, 8 ga nije
nimalo obuela oholost nit s opio snagom moi i znanja, nego se sjeto
Allaha i zahvalio Mu. Ovo dobro djelo je predao Allahu kojeg je Allah
njemu dao. Lio s sve svoje moi i predao je Allahovoj moi. Njemu je
predao ovo djelo. Izavio je, u to on veruje, da e s brda, zapreke i brane
sruit prije Sudnjeg dana i Zemla e postat ravna povrina.
"Ovo je blagodt Gospodara mogal" - ree on - "a kada se prijetnja
Gospodara moga ipuni, On e ga sa zemljom sravniti , a prijetnja
Gospodara moga e se sigurno ispuniti" (18/98).
Ovim zavrava kazivanje o Zulkarnejnu, a to je lijep primjer dobrog i
potenog vladara kojemu je Allah omoguio da vlada na Zemlji, da putuje
po njoj, da krstari Zemljom od istoka do zapada, 8nikada da se oholi, sili
i ponosi, vladara koji ne uzima i ne korist osvajanje kao sredstvo
materijalnog bogaenja, eksploatsanje pojedinaca, drutva i zemalja, koji
ne postupa sa osvojenim zemljama postupkom zarobljenitva niti
potinjava stanovnitvo osvojenih zemalja radi svojih ciljeva i pohlepe,
nego iri pravdu na svakom mjestu u koje dopre, pomae zaostale narode,
odbija neprijatelje od njih bez ikakve nadoknade, upotebljava mo i snagu
koju mu je Allah dodijelio, u cilju popravka i injenja dobra, u cilju
otlanjanja neprijateljstva i ostvarenja pravde, a onda svo dobro koje mu je
Allah omoguio da ostvari pripisuje Allahovoj milost i Njegovoj dobrot.
Ne zaboravlja da je on u Allahovoj moi i da e mu s najzad vratt.
A onda - ko su Jedid i Medud? Gdje su oni sada?
ta je bilo s
njima i t e bit!
N a sva ova pitnja je teko tano odgovorit. Mi o njima znamo samo
ono to se navodi u Kur'anu i nekim vjerodostojnim hadisima.
N a ovom mjestu Kur'an spominje i ta kae Zulkarnejn: A kada se
prijetnja Gospodara moga ispuni, on e ga sa zemljom sravniti, a prijetnja
Gospodara moga e se sigurno iuniti 08/98J.
Ovaj tekst ne defnira vrijeme. Allahova prijetja da e sruit ovu
brau - moda s to ruenje i dogodilo u vrjeme napada Tatara, kada su
potpuno sruili brojne drave?
I4
Na drugom mjestu u suri El-Enbija navodi se: I kada se otvore
jedud i Medud i kad se ljudi budu niz sve strmine urno sputali i priblii
se istinita prijetnja (21/9697).
Ni ovaj tkst ne defnira tano vrijeme kada su izali Jedd i
Medd i kada se pribliila istnit prijetja u smislu pribliavanja Sudnjeg
dana koje se spominje jo iz vemena Resulullaha (aejhi' s-selam) gdje u
Kur'anu stoji: Blii se as i Mjesec se rasolutio (5/V. Vrijeme u Alaovom
raunanju nije kao kao to se rauna meu ludima. Izmeu pribliavanja
ovog asa i njegovog zbivanja proli su milioni godina mstoljea, vrijeme
koje oveanstvo smata da je veoma dugo, a ustvari kod Allaa je taj
period veoma krat.
Prema tome, mogue je da je ova brana otvorena u periodu izmeu
Pribliio se as i dananjeg naeg vremena mongolska i tatarska
unitavaja, koja su opustoila istok, a mogue je i da su prolazak Jeduda
i Medda.
Postoji jedan vjerodostojni hadis koga donosi Imam-i Ahmed
prenosei svojim senedom u nizu: Su:jan Sevri, Ure, Zejneba bintu Ehi
Suteme, Habiba bintu Ummi Habiba bin tu Ehi Sufan, njena majka Habiba,
od Zejnebe bin t Daha, supruge Verovesnika (alejhi' s-selam), koja
ka: Jednu veer probudio se Verovesni izasna, jako se zarumenio, i
ka: 'Teko Arapima zbog zla koje se pribliilo! Pribliio se dan kada e
doi do ruenja Jedida i Medda poput ovoga." Tada je napravio krug
svojim kaiprstom i velikim prstom. Upitla sam ga: "Boiji Poslanie, zar
mi moemo bit uniteni, a meu nama i dobrih ljudi?" On je odgovorio:
"Da, kada se namnoe runa djela!"
Ovaj s se dogodio prije vie od tinaest i po stoljea, a tatarska
unitenja su uslijedila poslije toga. Unitla su arapsku impriju ruei
Hilaet Abbasija. To je uinio H ulagu- han u vrijeme hilafeta Muatesima,
posljednjeg abbasijskog vladara. Moda bi ovo bila intepretcija sna
Verovesnikova (ale j hi' sselam), a Allah najbolje zna. Sve ono to mi
kaemo i emu dajemo prednost nije sigurno.
Da se vratmo na kontekst ove sure gdje nalazimo pogovor na rijei
o Zulkarnejnu, o istnitoj prijetji u jednoj od scena Sudnjeg dana:
Ib
I Mi emo tada uiniti da se jedni od njh kao talasi sudaraju s
druima. I puhnue se u rog, pa emo ih sve sakupit, (18/99)
i toga dana emo nevjernicima dehennem jasno pokazati, 08/10J
onima ije su o bile koprenom zastrte, da o dokazima Mojim
razmile, onima koji nisu hteli da ita uju 08/10V.
Ovo je scena koja ocrtava kretanje ljudskih zajednica sastavljenih od
ranih boja, nacija i zemala, svih moguih pokoljenja, vremena i stoljea,
proivlenih, rastganih ... , mijeau se i sudaraju bez ikakvog sistema i
upozorenja, njihove grupe nasru jedna na drugu poput valova i mijeaju
se isto kao valovi onda kada s da za za okupljanje i red, a puhnue se u
rog, pa emo ih sve sakupiti (1899) - kad oni svi tog tena u redu poredani!
Nevjernici koji su odbijali Istnu i koji nisu prihvatali Allahov poziv
kao da su imali na oima koprenu i kao da su bili potpuno gluhi. Sad se
pred njih isprijeio Dehennem, od koga se ne moe izui nit ga se moe
mimoii - kao to su se mimoilaili i suprotstavlali Alahovu upozorenju.
Oni se danas ne mogu izui i suprotstavit. Koprena sa njihovog lica je
svuena i oni vide kakva je posljedica njihovog suprotstavljanja i sljepila,
vide kanu koja odgovaa takvom stvu.
Ovaj izraz ovdje dovodi u sklad suprotstavljanje i izlaganje, navodi da
stoje jedan nasuprot drugoga u sceni, jedan nasuprot drugoga u kretji na
nain umetikog usklaivana u Kur'anu. Pogovor koji je uslijedio na ovaj
susret izazitog sarkazma i gorkog ismijavanja glasi:
Zar nevjernici mile da pored Mene za bogove mogu uzimati robove
Moje? Mi smo, doita, za prebivalite nevjericima prpremili dehennem
(18/102).
Zar nevjernici misle da uzmu Allahova storenja koja Allaha
oboavaju, sebi za pomagae, zanemarujui Allaha, zar misle da e ih ona
pomoi mimo Allaha i da e otklonit od njih Allahovu kanu. Prema tome,
neka s suoe sa ovom kaznom i na ovaj nain. Mi smo, doista, za
prebivalite nevjernicima pripremili dehennem C18/I02J. O, Boe moj, kako
je to uasno mjesto pripremleno za odsjedanje i doek, mjesto koje ne U
nikakvog tuda nit iekivaja, ono je pripremljeno, oekuje samo da
odsjednu gost, nevernici!
JO
Ova sura zavava poslednjim intonacijaa koje saimaju njene
brojne smerove i razne ritove.
ritam odnosi s na vrijednost i merila, kako je to u obiaju onih
koji su zalutli, a i kakva je starna vrjednost djela i linost.
Reci: Hoete li d vam kaemo ija djela nee nikako prznata biti,
(18/103)
iji e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e militi da
je dobro ono to rade? 08/104.
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega iza; zbog toga e trud njihov uzaludan biti i na
Sudnjem danu im nikakva znaaja neemo dati (18/105).
Reci: "Hoete li da vam kaemo ija djela nee nikako prinata biti. "
08/10 to su oni koji su doiveli najvee gubite, ij e trud u ivtu na
ovom svijetu uzaludan biti (18/10) tud koji ih ne vodi Uput nit im je
urodio plodom nit ih doveo do cilja, a koji e misliti da je dbro ono to rade
(18/10) oni zbog nemarnost ne primjeuju da je zabluda to to oni rade i
da je njihov odlazak beskoristan. Oni nastavljaju sa ovim svojim
besplodnim zalutalim tudom i ulau svoj ivot u neto to je beskorisno.
Reci: "Hoete li da vas obavijestmo ko su ovi?"
Kad bi s preko ovog zastora moglo vidjet i iekivat do tog mjesta,
otkrilo bi se:
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
poricali da e pred Njega izai; zbog toga e trud njihov uzaludan biti (18/105).
Osnova trmina hubut - uzaludan bit, oznaava naduhnutu ivotnju
koja, kada pojede neto otovno, ugine. Ovo je najbolji nain opisivanja
njihovih djela. Njihova dela su toliko napuhana, a inioci U djela misle da
su ta djela uspjena, dobra i plodonosna, a ona zavravaju punom propau.
To su oni koji u dkaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu
porcali da e pred njega iza; zbog toga e trud njihov uzaludan biti, i na
Sudnjem danu nikakva znaenja neemo dati (18/105).
Oni e bit zanemareni. Oni nemaju nikakve vrijednost nit teine u
mjerilima dobrih vijednost na Sudnjem danu, nego e imat kanu:
I
Njima e kazna Dehennem biti, zato to su nevjernici bili i to su se
dokazima Mojm i poslanicima Mojim rugali (18/10).
Ova saradnja zavrava na ovoj sceni izlaganjem uvernika na vagi
i njihove vrijednost:
Onima koji budu vjerovali i dobra djela inili dennetke bae e
prebivalite biti, (18/107)
vjeo e u njima boraviti i nee poeljeti da ih neim drugim
zamijene 08/108).
Izmeu ovog odsjedanja u dennetskim baaa i odsjedanja u vati
Dehennema postoji velika razlika.
Ovaj precizni i detaljni osv na prirodu ludske due i osjeaj oveka
za uivanjem u rijeima i nee poeljeti da ih neim drugim zamijene (18/108)
tai od nas da se malo zadrimo na tome zbog toga to se tu veoma
detaljno govori.
Oni e ostat veno u dennetskim baama, ali ovek je prevrtljiva
srca, sklon promjeni. On oajava ako ostane na jednom mjestu mu jednom
stnju. I kada je zadovoljan uivajem u kome nema promjene i prestnka,
onda insistra na tome, a kada nastvi da ivi na jedan te ist nain, oajava,
a ponekad zavri sa osjeajem teskobe i elje da utekne od svega toga.
To je u prirodi ovjeka, tko je stvoren zbog uziene mudrost koja
odgovara namjesnitvu ovjeka na Zemlji i njegovoj ulozi u tom
namjesnitvu. Ova uloga zahtjeva izmjenu ivota i njegov razoj sve dok ne
dostgne savrenstvo kao mu je dodijeljeno u Allahovom znanju. Osim
toga, u ljudskoj prirodi koncentisana je i ljubav za izmjenom i promjenom,
ljubav za otriem i istaivanjem, ljubav za prelaenjem iz stanja u stnje,
iz mjesta u mjesto, iz scene u scenu, iz sistema u sistem, kako bi ovek
nastavio svojim putem mijenjajui realnost ivot, otkrivajui nepoznanice
na Zemlji i kreirajui u sitemima druta i oblicima materije. Iza ove
promjene otkrivanja i kreatorstva napreduje ivot i ravija se, i malo po
malo on dost savrenstvo koje mu je dodijeljeno u Allahovom znanju.
Da, to je sve koncentsana u prirodi kao i u prirodi druenja i
uvanja obiaja. Meutm, to sve ide postepno da ne bi paraliziralo
avnost razoja i kreatorsta, da ne bi ometalo da ivot napreduje i da se
ud, da ne zavri sa mislima i situacijama koje vode stagnaciji i paralizi.
To je borba koja u sebi sadri ravnoteu, ali sa podstekom. Kd god
nestane ravnotee i kad god nadvlada nepominost i stagnacija u nekom
I
drutvu, onda dolazi do revolucije koja snano pokree toak i prelazi
granice pravednost. Najbolji periodi su priod pravednost i ravnotee
izmedu potsne snage i snage privlanost, izmedu podsteka i regulatora
u aparatu ivota.
Kada nadvlada nepominost i stagnacija,. to je nagovjetaj
propadaja podsreka za ivot, to je nagovjetaj smrt u ivotu pojedinca i
drutva.
Ovo je t povoljna priroda za namjesnitva ovekovo na Zemlji. A
Dennet je kua apsolutog savrenstva. Priroda ovjeka nema nikave
obaveze, 8 kada bi ovjek ostao u istoj prirodi kao to je bio na Zemlji i
kada bi ivio u ovoj vjeitoj blagodat z koju se ne plai ni najmanje da e
ieznut ili da e ga napustt ili da e on nju napustt, uivanje bi se
pretvorlo u pakao za ove osobe poslije izvesnog vremena, Dennet bi
postao zatvor njenim stanovnicima. Oni bi voljeli da to izmijene bar za
jedno vrijeme, pa makar to bio i Dehennem, da bi zadovoljili svoju
osobinu promjene i izmjene.
Medutm, Stvoritelj zna kakav je ovek pa je zbog toga izmijenio
njegove elje tako da ovek ne eli promjenu Denneta, nego eli da
ostane veito u Dennetu, gdje nee doi do izmjene nit ieznua.
Druga intonacija ili naglasak predstavlja ograieno ljudsko znanje
u odnosu na Allahovo znanje koje nije ogranieno, i to neogranieno
znanje pribliava pojmljivim primjerom ogranienom poimanju ovjeka,
ogranienim ljudskim pojmovnim primjerom koji s da osjett, primjerom
izlonom kur' anskim metodom u izrazu i poimanju:
Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispiu rijei Gospodara moga,
more bi presahlo, ali ne i rje Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli
jo jednim sliim" (BII0J.
More je neto najire i najobimnije to je poznato ljudskom rodu.
Ljudski rod pie mastlom sve ono to eli da pie i sve ono to registira
njegovo znanje, a to ono misli da je obilato.
U kontekstu s ovjeku predoava more sa njegovom irinom i
obilatou u slici mastla kojima s piu Allahove rijei i kojim se ukazuje
IJ
na Njegovo znaje. Pa i more kao mastlo nestlo bi i iezlo, a Allahove
rijei ne bi iezle. Pa i kada bi se more pojaalo drugim morem kao to je
ono, i nastlo drugo more, i ono bi nestlo, a Allahove bi rijei i dalje
iekivale mastla.
U ovoj osjetlnoj slici i otelovljenoj kretji pribliava se ogranienom
ludskom poimanju neto to je neograieno, u odnosu na njemu
ogranieno, bez obzira koliko to bilo veliko i prostano.
Celovit i ist smisao izgleda kao neto to iznenauje oveka u
njegovu poimaju i neto nejasno, da bi se predstavilo u osjetlnoj slici. I
bez obzira koliko je ljudskoj pamet dato moi da se osaostali, ta mo
uvijek ima potebu z predstvljanjem pravog i istog znaenja u slikaa,
formama, specinostma i uzorcima. To je isto kao to je i isto znaenje
koje predstavlja neto to je ograieno, a kako je tek onda kad predstavlja
neto to je neogranieno?
Zbog toga Kur'an donosi primjere ljudima i pribliava njihovim
osjeajima velika znaenja i smisao Allahove Knjige predstvljajui to u
slici, sceni i osjeajima koji imaju svoje osobenost, specifnost i forme
slino navedenom primjeru.
More u ovom primjeru predstavla ljudsko znanje koje smata da je
more neto iroko i obilato, a more, i pored svoje irine i obilnost,
ogranieno je. Allahove rijei predstavljaju Allahovo znanje koje nema
ogranienja i iji kraj ljudski rod ne samo da qe moe spoznat, nego ga ne
moe ni dosei ni registirat, a kamoli da ga moe oponaat.
Ljudi su obmanut tme to su otli neke tajne, u sebi m u
horizontu, i to to su otrili smatau naunom pobjedom. Oni misle da su
spoznali sve mda su na putu da spoznaju sve.
Meutm, ono to je nepoznato suoava ih svojim nagomilaim
horizontma koji nemaju granice. Prema tome, ljudi su jo u poetim
koracima i na obali, a duboko more je pred njima i daleko u daljini od
horizonta koji dosee njihovo oko.
Sve ono iz oblast Alahova znanja to je omogueno ovjeku da
susrete i da registira sasvim je beznaajno i malo, jer se poredi neto to
je ogranieno sa neim to je neogranieno.
Neka ovek zna ono to zna, neka razotkriva tajne ovog Bitka koliko
god hoe, m neka se sta u svojoj naunoj zabludi i neka krajnji domet
njegovoga znanja bude da je more kao mastlo u njegovoj ruci da e i ono
ZU
nestt, a Allahove se rijei nee iscrpit, i kada bi to more Allah poveao
drugim morem, i ono bi nesto kao mastlo, a Allahove rijei ne.
U sjeni ove scene u kojoj s govori o neznatost ludskog saznanja
javlja s tea i poslednja intonacija u ovoj suri, koja ocrtava krajnji domet
oveka, a to je domet kompletog i sveobuhvatog poslanstva. Pa i to je
blizu ogranienja u odnosu na visoki horizont koji ne moe oko sagledat.
Reci : "ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog - jedan
Bog. Ko udi da od Gospodra svoga bude lijepo primljen, neka ini dobra
djela i neka, klanjajui se Gosodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga! (18/110J.
To je Boanski visoki horizont a gde je tmo horizont poslanstva, a
i poslanstvo je u svakom sluaju na nivou ljudskog horizont?
Reci: ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljje . . . as;noJ.
ovek prima U tog visokog horizonta, ovek ti pomo iz tog
nepresunog izvora. Ljudi ne mogu prekorait Uputu koju on prima od
svoga Gospodara. ovek s ui, sanaje i poduava drugoga i onaj ko
bude nadomak tog uzienog susjedstva, pa neka se korist stanjem koje je
postgao od poslanika koji je to saznaje primio. Neka s prihvat toga
posredstVa jer drugog sredstva nema.
Ko udi da od Gospodara svoga bude lijepo prmljen, neka ni dobra
djela, i neka, klanjajuui se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim
nikoga (18/llOJ.
Ovo je taj dozoljeni prolaz ka djelotvornom susretu.
Ovako zavrava ova sura, koja je poela sjetom na Objavu
monoteizam, zavrava tm postepenim intonacijama, dubinom
ZI
sveobuhvatou sve dok nije dostgla do kraja i postala ova kompleta i
jaka intonacija na kojoj s koncentiu ostale arije u velikoj melodiji vjere.
ZZ
.--
-)
l
t
. v + :: ,.
q q q
* * *
Zd
Z4
(19/2)
bmm
UUANA m&
98 AA
Cime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Kafha-a-jin-sad (19/V.
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau,
kad je on Gospodra svoga tiho zovnuo, (19/3)
i rekao : "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada niam, kad sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio, nesretan ostao
(19/4).
Bojm se roaka svojih po krvi poslije mene, a ena mi je nerotkinja,
zato mi pokloni od Sebe sina (19/SJ.
da naslijedi mene i porodicu jakubovu, i uni, Gospodaru moj, da
bude njime zadovoljan" (19/6).
"O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da e ti se djeak roditi, ime e
mu jahja biti, nikome prije njega to ime nismo hteli dti" (19/7).
"Gospodaru moj, " - ree on - "kako imati sina kad mi je ena
nerotkinja, a ve sam duboku starost doivio?" (19/BJ.
"Eto tako!" - ree. "Gosodar tvoj je rekao: 'To je Meni lako, i tebe sam
ranije stvorio, a nisi nita bio'" (19/9).
"Gospodaru moj, " - ree - "daj mi neki znak!" - "Znak e ti biti to to tri
noi nee s ljudima razgovarati, a zdrav e biti" 09/10).
on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dde na znanje: "Hvalite
Ga ujutro i navee!" (19/W.
"O jahja, prihvati Knjigu odluno!" - a dadosmo mu mudrost jo dok
je djeak bio (19/12)
i njenost i ednost, i estit je bio 09/13J
i roditeljima svojima bio je dobar i nije bio drzak i nepritojan 09/14).
Zb
!neka je mir njemu na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na
dan kad bude iz mrvih ustao! 09/15).
! spomeni u Knjizi Meremu: kad se od ukuana svojih na istonu
stranu povukla 09/16)
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka
Dibrla poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena mukarca 09/1 7).
'Vtjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona
(19/18).
' ja sam upravo izaslanik Gosodara tvoga" - ree on - "da ti
poklonim djeaka ista!" 09/I9J.
"Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja niam nevaljalica!" (19/20).
'To je tako!" - ree on. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako', i zato
da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprjed
odredeno!" 09/2V.
!ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje (19/2).
!poroajni bolovi prisilie je da doe do stabla jedne palme. "amo
sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!" - uzviknu ona
(19/2).
!melek je, koji je bio nie nje, zovnu : "Ne alosti se, Gospodr tvoj je
dao da nie tebe potok potee (19/2).
Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee, 09/2J
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci : 'Ja sam
se zavjetovala Milostivom d u utjeti, i danas ni s kim ne govoriti" 09/26J.
!doe ona s njim porodici svojoj, nosei ga. "O Meremo, " - rekoe oni
- "uinila si neto neuveno! 09/27J.
Ej ti, koja u ednosti lii Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati
tvoja nije bila nevaljalica" (19/28).
A ona im na njega pokaza. "Kako da govorimo djetetu u beici?"
rekoe 09/2).
ZO
{Ja sam Allahov rob" - ono ree -, {meni e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me uiniti 09!30J
i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok
sam iv namaz obavljam i milostinju udjeljujem, 09131)
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi dopustiti d budem drzak i
neprtojan 09132).
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustao!" 09133).
To je Isa, sin Meremin, - to je prava itina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju (19/34.
Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto
odlui, On za to rekne samo: 11udi!" - i ono bude 09/35).
Allah je, uistinu, i moj i va Gosodar zato se klanjajte samo Njemu!
To je pravi put 09/36).
I sljedbenici Knjige su se o njemu u miljenju podvojili, pa teko onima
kof ne vjeruju kad budu na Danu velikom prutni! 09/37).
Kako e dobro uti i kako e dobro vidjeti onoga Dana kad pred Nas
stanu! A nevjernici su sada u oitoj zabludi! (19/38).
I pomeni ih na Dan tuge kada e biti s polaganjem rauna zavreno,
a oni su ravnoduni bili i niu vjerovali 09/39).
Mi emo Zemlju i one koji ive na njoj naslijediti i Nama e se oni
vratiti <19/4).
Kontekst ove sure KU oko ose monoteizma, negiranja da Allah
ima sina i ortaka. U kontekstu se ponovo dote pitanje proivljenja
zasnovao na pitnju monoteizma. Ovo je osnovna tema koju tetra ova
sura kao to je preteno sluaj i sa drugim mekkaskim surama.
Kazivanja su osnovni predmet ove sure. Ona poinje kazivanjem o
Zekrijau i Jahjau, zatm Meremi i roenju isaa, zadrava se i na jednom
dijelu kazivanja o Ibrahimu i njegovu ocu, a i sa ukazivanjem na poslanike:
Ishaka, Jauba, Musaa, Haruna, Ismaila, Idrisa, Adema i Nuha. Ova
kazivanja obuhvataju skoro dvije teine ove sure, a imaju cilj da potvrde
monoteizam, proivljenje, nijekanje da Bog ima sina i ortaka i objanenje
Z
programa onih koji su upueni i drugih koji su zalutali, a koji su sljedbenici
brojnih verovjesnika.
Pored toga iznosi s i nekoliko scena o Sudnjem danu i sporu sa
onima koji negiraju proivlenje.
U sur s osuuje pripisivanje Alahu sudruga i tvrdnja da ima sina i
iznosi stdanja politeista i onih koji su pokuavali da ugone u la,
stadanja i na ovom i na buduem svijetu. Sve je to skladno sa smjerom
ovih kazivanja u ovoj suri i sve s koncentisalo oko njene osnovne ose.
Cijela sura odie posebnom atosferom koja je natriva, iri i ide u
skladu sa temama.
Kontekst ove sure je izloba emocija i snanih osjeanja u dui
oveka i "dui Kosmosa" oko oveka. Kosmos koga mi poimamo kao
neto nepokreto, neto to nema osjeaja, izlon je u kao da ima duu,
ula, osjeaje i emociu. Sve to uestuje u ocrtnju ope atosfere ove
sure, tako da mi primjeujemo, da s i nebesa i Zemlja i brda srde i
osjeaju da se skoro lome i cijepaju i ustaju osuujui,
to Milostivom pripiuju dijete. Nezamilivo je da Milostivi ima dijete!
(19/9192).
Emocije u ljudskoj dui javljaju se sa poetkom ove sure i zavravaju
na njenom kraju. Osnova kazivanja je slijed emocija sa dubokim i snanim
situacijama, a posebno kod kazivanja o Meremi i raanju Is.
Preovlaujua sjena u ovoj atosferi je milost, zadovolstvo i
povezanost. Sura poinje sjetom na milost Allahovu prema Zekerijjau.
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerjjau (19/V,
koji se u punoj tini obraa svome Gospodaru potpuno: Kad je on
Gospodara svoga tiho zovnuo 09/3J. Znaenje termina milost i odra te
milost ponavlja se vie puta u ovoj suri. U suri se ponavlja i termin
Milostivi, a predstvlja milost koju susreu muslimani kod Voljenog. One
koji su vjerovali i dobra djela nili Milostivi e sigurno voljenim uiniti.
09/96J. U suri s spominje i Allahova blagodat uinjena Jahjau tme to ga
je Allah uinio dobrim i saaljivim e e e i roditeljima svojim je bio dobar i nije
bio drzak i nepristojan 09/14. Dalje s govori i o blagodat Allahovoj prema
Isau tme to je i njega uinio da bude paljiv i dobar prema svojoj majci,
blag i prijatan i da majci svojoj dobar budem, a nee mi cpustiti d budem
drzak i nepristojan (19/32).
Zb
Ti svaako osjea dotcje ove blage milost i njenog prijatog
krunja u rijeima, izraima i odsjenima kao to osjea i izliv bijesa
Kosmosa i njegov potes kod izgovora rijei politei koji ne odgovaa
prirodi Kosmosa. Tao isto osjea da ova sur ima poseban muziki ritam
tko da je zonkost njenih termina i stnki u njoj neto blago, sono i
duboko: radijja, serjja, hafjja, nedijja itd. Kod mjest koja zahtjevaju
stogost i estnu javla se pojaana stanka u slovu "d" preteno npr. :
medda, didda, ida, heda m u slovu 2 npr: uza, eza itd.
Muziki ritam stanke i rima javlaju se u raznovrsnoj atosferi a
tema s ispoljava veoma jasno u ovoj suri.2 Ova sura poine kaivanjem o
ZekerijAu i JahjAu, a stanka i rma ovdje je:
Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema robu Njegovu Zekerijjau
(i, kad je on Gospodara svoga tiho zovnuo gg (19/z. J,
Poslije ovog kazivanje dolazi kazivane o Meremi i lsAu i kod ovoga
se javlja stanka i rima prema istom sistemu.
! spomeni u Knjizi Merejemu: kad se od ukuana svojih na itonu
stranu povukla (i i jedn zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo
k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena
muarca ( si 09/1617).
+
Tako je ilo sve dok nije zavilo ovim kazivanjem, kada je doao
pogovor da potvrdi istnu o lsAu sinu Mereme i da donese konani sud o
pitnju sinovsta. Ovdje nije jedinsten sistem stnk i rime, stake su
dugake, a rima zavrava sa slovom "m" m"n" bez vokala kod stanke, a ne
sa dugakim blagim "j". N a primjer:
To je Isa, sin Meremin, - to je prava istina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju (n. Nezamislivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je
On! Kad neto odlui, On zato rekne samo: "Budi!" - i ono bude C)
( 19/345).
Kada se zavilo sa odlukom, konanim sudom i kada se kontekst
vraa na kazivaje, vatla se tha i dua rima.
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv vjerovjenik
(n ni kad je rekao ocu svome: O oe moj, zato se klanja
onome koji niti uje niti vidi, niti ti mo.e od ikakve korsti biti @'an
f (19/41-42).
V. poglavle Umjetnia skladnost u Kur'anu u djelu Et-Taswiru'-enni f'l-Qur'ani.
ZJ
Kada u kontekstu dolazi do osvrta na one koji nagone u la poziv i
kakva ih kana i osveta eka, muziki ritam i zonkost rime s mijenjaju.
Reci: "Onome ko je u zabludi neka Milostivi dug iivot da!" - Ali kad
takvi doiive d se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e
saznati ko je u gorem poloiaju i ko ima pobornika manje
w
(19/75).
Na mjestma gdje dolazi do osude zonkost s pojaava, a i
melodinost sa udvojenim slovom "d".
Oni govore: "ilostivi je uzeo dijete!" Vi, doista, neto odvratno
govorite (ik gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine
zdrobe ( (19/BS90).
Ovako te ovaj muziki ritam u ovoj suri sukladno znaenju i
atosferi i uestuje u ostvljanju odsjena koji je u skladu sa znaenjem
iznesenim u ovoj suri, sukladno prelaenju konteksta iz atosfere u
atosferu, iz znaenja u znaenje.
Temi u ovoj suri date su t etpe.
Pa etapa sadri kavanje o Zekerijjau, Jahjau, Meremi i
l
sau,
zatm pogovor na ova kaivanja sa konanim raluivanjem vezanim za
pitnje
l
saa, o emu s mnogo gloilo i u emu su s razili Jevreji i
krani.
. "
Druga etapa sadri cjelinu kazivanja o Ibrahimu sa njegovim ocem i
narodom, njegovim povlaanjem od politeist, potomstvom koje mu je
Allah nadoknadio pa je poslije toga nastao cijeli narod. U ovoj drugoj etapi
ukauje se i na kazivanje o poslanicima, o narodima koji su ih slijedili i
diletantma koji su ih zaienili, govori se o sudbini jednih i drugih. Ova
druga etapa zavrava objelodanjenjem jedn oe Boanstva bez ortaka kome
s ludi klanjaju On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih,
zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo
ima iko! (19/6J.
Trea i poslednja etapa poinje raspravom o pitnju proivljenja. U
njoj su izloene i neke scene Sudnjeg dana. Tu je izloena i slika onih koji
dU
nijeu Kosmos u cjelini pledirajui za politeizam. Ova etapa zvrava jako
impresivnom scenom vezanom za stadanje drevnih naroda ranijih
stoljea: A koliko smo Mi prje njih naroda unitili koj su blagom i izgledom
divljenja izazivali! (19/74J.
Da ponemo prom cjelinom.
Kaf- ha - ja -, 'ajn, sad 09/V.
Ovo su slogovi kojima poinje nekoliko sura i kod ijeg smo
komentrisanja pribjegli da kamo da su to slova - uzorak od kojih je
sastvlen ovaj Kur'an koja ine tkav sklad da ljudi nisu u stnju da od njih
saine bilo t to bi sliilo onome to je sainila kreatorska mo ovog
Kur'ana, iako oni raspolau t slovima i njihovim izgovorom i znaju rijei
koje su sastavljene od njih.
+
Poslije ovih slova poinje pro kazivanje o Zeker@u i Jahjau, milost
je osnova ovog kazivanja, milost je njegova sjena. Tom kazivanju pretodi
navoenje termina "milost": Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema
robu Njegovu Zekerijau (19/2).
Kazivanje poinje scenom dove, dove Zekeriijaove upuene njegovu
Gospodaru, sasvim skrueno i ganuto:
kad je on Gospodra svoga tiho zovnuo, 09/3J
i rekao : Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava osijedjela, a
nikada niam, kad sam Ti, Gospodar moj, molbu uputio, neretan ostao
(19/4).
Bojm se roaka svojih po krvi poslije mene, a ena mi je nerotkinja,
zato mi pokloni od Sebe sina 09/5).
da naslijedi mene i porodicu jakubovu, i uni, Gospodaru moj, da
bude njime zad
o
voljan" (19/6).
On s tho obraa svome Gospodaru daleko od oiju ljudi, daleko da
ga ne mogu ut, u osami, gdje se iskreno predao svome Gospodaru, otkrio
Mu ono to ga tt i to ga mui, poziva Ga izbliza i kao da kontraju:
Gopodaru moj! bez ikaka podsrednitva, ak i bez estce za dozivanje.
dI
Njegov Gospodar zaista uje i vidi ovjeka bez dove, mole i poziva, ali
ovek koga je snala tuga osjea s ganutm da to saopi, osjea potebu
da s potui. Milostvi Allah prema ludima zna da je to u prrodi oveka i
On voli da Mu s ljudi obraaju i saopavaju Mu ono to ih tt. Gosodar
va je rekao: "Pozovite Me i zamolite, fa vam se odazvati! (40/6J, da bi
odstanio teret koji prtskuje njihove grudi i da bi s njihova srca smirila,
jer bi oni svoj teret prenijeli na Onoga ko je jai i moniji i na taj nain
osjetli sponu sa Gospodarom koji ne postupa nepravedno prema onima
koji Mu se obrate, nit odbacuje nadu onih koji se na Njega oslone.
Zekerijja s svome Gospodaru da su mu kost oslabile, a kada
kost oslabe, i cijelo tjelo oslabi. Kost su neto najvre u ljudskom tjelu.
To je ono na emu tjelo opstoji i oko koga se ono okuplja. Zekerijja se ali
i na kosu koja mu svetluca bjelilom. Ovaj predoeni ia odslikava starost
i kao da je vata o b uzela i njegovu cielu glavu koja svetuca tko da na njoj
nije preostalo nita to bi odravalo crninu.
Slabost kost i svjetlucanje glave bjelinom je metonimija za starost i
slabost od koje pat Zekerijja i s svome Gospodaru izlaui mu svoje
stanje i molei Ga.
Ovo je popraeno rijeima . . . a nikad niam kad sam Ti, Gospodaru
moj, molbu uputio, nesretan ostao 09/4. Priznaje da ga je Allah navikao da
mu redovno prihvat molbu kada Mu se obrat, da mu nikada nije palo
teko nit je nesret bio kada s Allahu obrato, a kada je bio u mladost i
snai. O, kako je on sada poteban, kada je ve oronuo i osto, da mu
Allah prhvat molbu i izlije na njega Svoju blagodat.
Kada je Zekerijja predstavio svoje stanje, iznio svoju molbu,
spomenuo ono ega s boji, predoio ono to eli. . . a on se boji ta e bit
poslije njega, boji s da nee postupit protv njegova nasledstva, ime bi
on bio nezadovoljan, - a to njegovo nasljedstvo jeste pozivanje na Pravi Put
koje je on vrio, a on je jedan od istknuth vjerovesnika Sinova Israilovih
ije je stanovnito on tto, meu koje spada i Merema, o kojoj se on
strao, ona je sluila u mihrabu koji je on vodio, uvao njen imetak koga je
lijepo rasporedivao i toio - on s plai ko e ga naslijedit i ko e preuzet
ovo svo naslijede. Boji s da moda oni nee slijedit njegov Put, da nee
bit pouzdani kod vodenja tog nasledstva, kako neki kau .
. . . a ena mi je nerotkinja 09/5J nije nikog rodila i on nije imao svoga
potomka iji bi odgoj preuzeo i pripremio ga da preuzme nasljedstvo i
namjesnita.
dZ
To je ono ega se on plaio. Meutm, ono to je on taio i elio, to
je dobar nasljednik koji lijepo postupa kod nasljedstva, dobro rukovodi tm
nasljedstvom i naslijeenim poslastom od svojih oeva i djedova . . . zato
mi pokloni od Sebe sina, da naslijedi mene i porodicu jtkubovu (19/SJ.
Zekerijja ne zaboravlja dobrog verovjesnika u koga bi pretoio svoju
nadu kod tog nasljedsta, a koga on moli pod stare dae o .. i uini,
Gosodaru moj, da bude njime zadovoljan (19/6), a ne da bude silnik,
okrutnik, ohol i pohlepan. Termin "zadovoljan" daje ovaj odsjen,
zadovoljan i Allah i on. Odsjen ovog zadovoljstva iri se na sve i svakoga
oko njega.
To je molba Zekerijaova koju upuuje svome Gospodaru skrueno i
apatom. Termini, znaenja, odsjeni i blagi ritm - sve to uestvuje u
predstavljanju scene ove molbe.
Nakon toga ocrtava se moment odaziva sa puno panje, sklonost i
zadovoljsta. Gospodar poziva svoga roba iz visine: O Zekerijt (19/7,
obavjetva ga o veseloj vijest: .. javljamo ti radsnu vijest da e ti se djeak
roditi 09/7J -, Allah mu se obraa sklonou i izabire ime djeaku kojim
ga je obveselio: ime e mu ]ahjt biti (19/7), a to je ime koje nije poznato
odranije: Nikome prije njega to ime nismo hteli dti (19/7).
To je izliv Boanske plemenitost koju je Allah izlo na Svoga roba
koji Mu se dovom obrato skrueno i molio Ga apatom, otkrio Mu ono
ega se boji, obrato Mu se onim emu se nada i onim to ga je podstaklo
da se zamoli svome Gospodaru, bojei se poslije ko e ga naslijedit u veri,
imetku i staranju o porodici na nain kojim bi Allah bio zadovoljan. Allah je
znao tu njegovu namjeru pa mu ju je obilato dodijelio i bio zadovoljan
njime.
To kao da je oteznilo Zekerjjaa iz lje koja ga je pritskivala i jake
_ nade da se ovako brzo usliala njegova dova, tao kao da se on suoava sa
stvarnou, a on ovjek, starac u dubokoj starost, oslabljenih kostju i
o bijeljele kose, a njegova ena nerotkinja, nije mu rodila dijete dok je bio u
snazi i mladost. Kako sada da on ima djeaka! On eli da se smiri da zna
na koji nain e mu Allah podarit djeaka. "Gospodaru moj, " - ree on -
('ako u imati sina kad mi je ena nerotkinja, a ve sam duboku starost
doivio?" (19/BJ.
On se suoava sa stvarnou, a suoava se i sa Allahovim
obeanjem, u ta je on sasvim pouzdan. Meutm, on eli da zna kao e
se to ostvarit imajui u vidu ovu stvarnost s kojom se on suoava, pa da bi
dd
mu s srce smirilo. To je prirodno duevno stje u kome s naao
ZekerijA, vjerovjesnik i estt ovek, ovek koji ne moe zanemarit
realnost, ali ima vruu elju da zna kako e to Allah imijenit.
Ovdje je uslijedio odgovor na to njegovo pitnje, da je to sasvim
lahko Allahu, i podsjeto ga je Allah na primjer u samom njemu, njegovu
staraju i formiranju, a on sam nije postojao. To je primjer svega ivoga i
svega to postoji na ovom svijetu:
to takor- ree. "Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako, i tebe sam
ranije stvorio, a nii nita bio' <19/9).
U stvaranju za Allaha nema ni lahkog ni tkog, jer je sredstvo
stvaraja i za malo i veliko i skromno i veliasteno jedno te isto, a to je:
Budi, i ono biva.
Allah je dao da nerotna ne moe rodit i oronulom strcu da nema
poroda, ali On je Moa da odstai uzrok strilnost kod nerotkinje, da
ojaa mo plodnost kod oveka. To je daleko lake u poimaju ljudi od
stvaraja ovjeka u poetu, mada. je Njemu veoma lahko bilo da s
ponovo stvara m nanovo stvara.
Pa i pored toga, tuga ZekerijjAova za smirenou pokrenula ga je da
zatai bilo kakav znak i doka za starno obistnjenje te radosne vijest.
Allah mu je dao jedan dokaz koji odgovara saoj atosferi u kojoj je
upuena molba i u kojoj je uslia ta molba, pa je uzrato pravom
zahvalom Allahu koji mu je, uprkos strost, poklonio djeaka, a taj znak je
bio da preste govorit sa ljudima i da s posvet D dana Allahu, da mu
jezik govori kada velia Allaha, a ne govori kada s obraa ludima, u
vrijeme dok je ZekerijjA bio zdrav, a ni jezik ga nije bolio.
Znak e ti biti to to tr noi nee s ljudima razovarati, a zdrav e
biti (19/10).
I tako je bilo.
on izie iz hrama u narod svoj i znakom im dade na znanje: "Hvalite
Ga ujutro i naveer <I9/W.
To je zbog toga da bi ivjeli u slinoj atosferi u kojoj je i on ivio i
da bi zahvalili Allahu zajedno s njim na blagodatma kojima e kasnije
Allah i njih i njega obdait.
d4
U kontekstu s ostvlja Zekerijjl da ut i velia Allaha i t s sputa
zavjesa nad ovom scenom, zatara se stanica scene da bi s otorila nova,
vezana za Jahjb koga njegov Gospodar poziva iz gornjih slojeva.
O jahja, prihvati Knjgu odluno! (19/12).
Jaja je roen, odgojen i odrastao kao dijete, m u meuprostoru
kojeg je kontekst ostvio izmedu dvije scene po metodu Kur'ana kod
umjetikog izlaganja ovih kavanja - da bi s istakli najvaniji moment
scene, najivlje i najdinaminije.
Ovo poinje bonskim pozivom Jahjlu - bez ikakvog kazivanja prije
toga o njemu, jer je scena dozivaja veliastvena. Ona ukazuje na poloaj
Jajb i odazivaje Alaha na poziv Zekerijjb da Jahjb uini dobrim
potomkom Zekerijlovim koji e ga dostojasteno i lijepo zamijenit i u
veri i u porodici. Eto ovo je pri moment Jahjb, a to je moment kada mu
je povereno da preuzme veliki emanet: O jahja, prhvati Knjigu odluno!
09/J2. Ova Knjiga je Tevrat, knjiga Sinovima Isrllovim nakon Mlsb po
kome su postupali njihovi vjerovesnici, uili je i sudili po njoj. Jahja je
naslijedio svoga oca Zekerijjb, bio pozan da preuzme ovaj teret, da ga
nosi sa povjerenjem, snano i odluno, ne slabano nit da ga zanemari, i
da ne odustane od naslijeenih obaveza.
Nakon ovog poziva kontekst raotkriva ime je opskrbljen Jahjl da
bi mogao preuzet ovu veliku odgovornost.
. . . a dadosmo mu mudrost jo dk je djeak bio i njenost i ednost i
estit je bio (19/1213).
Ovo su kalifkacije kojima ga je Allah opskrbio, pripremio i
pomogao mu da podnosi ono ime ga je zaduio kada ga je pozao.
On mu je mudrost dok je bio djeak i on je bio jedinstven u toj
opskrbi i davaju kao to je bio jedinstven i po imenu i svom roenju.
Mudrost dolai kasnije, aJahjau je data dok je jo bio dijete.
Dat mu je i njenost kao iskonski dar ime nije optereen nit je to
uio, nego je to utsnuto u njemu. Ta njenost je nuna osobina svakog
zaduenog verovjesnika. To je uvanje srca i dua koje im se pridruilo i
koje privlai srca i due svaom dobru sa panjom i njenou.
Data mu je istota tjela i krijepost, data mu je istota srca i prirode,
ime se on suoava sa prljavtnom srca i dua, telesno ih ist i duevno
proiava.
dD
estit je bio, (19/13), vada vezan za Allaha, uvajui s grijeha na tj
nain to Ga je uzeo sebi z kontolora, bojei Ga s i osjeajui vada
Njegovu prisutost, i u tajnost i kad tho govori.
To je t opskrba koju je Allah dao Jahau jo dok je bio dijete, da bi
zaienio svoga oca onako kako je on molio i pozivao Allaha tjnim
glasom. Alla mu je prihvato molbu i poklonio mu esttog djeaka.
Ovdje se sput zavesa nad JahAom isto onao kao to se spustla
neto raije i nad ZekerijjAom. Glavna linija u negov ivotu, u progmu
i smjeru je ocrna. Istnuta je pouka ovog kazivaja u dovi ZekerijjAovoj
i usliavanje njegove molbe od stane njegova Gospodara kao i u pozivu
JahjAu i onome ime gaje Alah obdaio. Poslije ovoga kontekst se ne vraa
ni na kakve detle ovog kazivanja da bi se poveala pouka i njegov smisao.
A sada da prijeemo na kazivane koje je jo zagonetije od kazivanja
vezanog za roenje JahjAa. To je kazivanje rodenja . Kontekst
postpno prelai sa prog kaivaja i naina koji izaziva uenje, a to je da
sterilna ena rodi sa muem koji je ostrio, prelai na drugo kazivane a to
je veoma udno jer se radi da djevica rodi bez mua. Ovo je udnije i
zagonetije.
Ao zaemarimo dogaaj staranja oveka u osnovi i njegov ravoj,
pa prijeemo i na ovu scenu, onda e dogaaji raanja lsAa, sina
Meremina, bit jo udniji od svega to je doivjelo oveanstvo u svojoj
historiji. To je jedinsten sluaj. Nema mu slinog dogaaja ni ranije ni
kasnije.
ovjeanstvo nije prisustovalo stvaranju samog sebe, a t je veoma
udni dogaaj u njegovoj historji. Nije prisustvovalo nit vidjelo stvaraje
prog ovjeka bez oca i bez majke. Stoljea i stoljea su prola nakon tog
dogaaja. Allahova mudrost i provienje htelo je da istkne drugo udo
izeno u roenju lsAa bez oca, a ne po prirodnom zakonu kakav se odvija
otkako je posto ovek na ovoj Zemli, da bi i to vidio ovjek i ostao
registiran u ljudskom ivotu, vidno i jedinsteno, da bi s na njega osvrtala
pokolenja. Veoma je teko ljudskom rodu da se okrene prema prom udu
kojeg ovjek nije vidio.
dO
Alahov zakon postavljen je i odvija se da bi se ivot nastavio
raanjem pomou muka i enska u svim vstama, bez izuzetka, u svim
stvorenjima koja nemaju muka i enska odvojeno, nego je u jednom
vezana i muka i enska elija. Ravoj ivot na ovaj nain odvijao se dugo,
dugo vremena, tko da se u ludskom poimanju ustalilo, da je ovo jedini
put, a zaboravili su onaj prvi moment stvaanja ovjeka, kada je storen
ovjek izan uobiajenog raanja. Allah je hto da ludima da primjer kroz
1sca sina Merjemina, da ih podsjet na slobodu Svoje Moi i
neogranienost htjenja, da Allahova mo nije ograiena zakonima koje
je ta Mo odabrala; nije se ponovio sluaj zbog toga to je to princip na
kome tee zakon koga je Allah postvio i da se provodi zakon koga je On
odabrao. Ovo je jedini sluaj koji je dovoljan da se zadri pred pogledima
ljudi koji jasno govori o slobodi Allahovo g htjenja, da Njegovo htjenje nije
ogranieno granicama zakona e e e i zato da ga uinimo znamenjem ljudima
(19/21).
S obzirom na udnovatost ovog dogaaja i njegovu veliinu, to je
teko ljudima da to shvate po svojoj prirodi i da spoznaju mudrost zato je
ovo dato, pa su dali Iscu, sinu Meremin om (alejhi' s-selam), svojstva
Boanstva i nagomilali oko njegovog roenja rane prie i izmiljotne tako
da se mudrost ovog njegovog staranja odrazila na ovaj . udan nain, a ta
mudrost je potvrivaje Allahove moi koja nije niim ograiena, oni su
je izvrnuli i tme izobliili veru monoteizma.
t
Kur' a u ovoj suri govori kako se desio ovaj udni dogaaj i iznosi
njegov istnit dokaz u kome odbacuje sve izmiljotne i bajke.
Kur' an donosi ovo kazivanje u jako impresivnim scenama punim
simpatja i emocija koje jako potesaju one koji ih itju, kao da oni tome
prisustvuju.
I spomeni u Knjizi Meremu: kad se od ukuana svojih na istonu
stranu povukla 09/16)
i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka
Dibrila poslali i on joj se prkazao u liku savreno stvorena mukarca 09/1 7J.
d
'tjeem se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!" - uzviknu ona
(19/18).
ja sam upravo izaslanik Gosodara tvoga - ree on - "da ti
poklonim djeaka ita!" 09/19J.
"Kako u imati djeaka - ree ona - "ad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!" 09/20J.
'To je tako!" - ree on. Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lako', i zato
da ga uinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed
odredeno!" 09/21J.
Ovo je pra scena: posveena djevica, koju je njena majka poklonila
dok je jo bila u utobi da slui u hramu, o kojoj ljudi znaju samo da je ista
i edna, tako da su je pripisali Hclu, staratelju ovog israilskog hrama, o
ijoj porodici znaju sve najbolje odraije.
Eto, ona s osamila zbog neega to namee da s skloni od svojih i
zakloni od njihovih pogleda. U kontekstu s ovo uope ne defnira. Moda
je to neka spcifnost vezana za djevojke.
Eto, ona je u saoi, zadovoljna da bude sama, ali najednom se jako
iznenadila, iznenadio je ovjek kompletan, savren: Mi smo k njoj meleka
Dibrla poslali i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca 09!17J,
a ona, puna djevinost, uznemirena- ovekom dok je bila sama. Ona
pribjegava Allahu, tai utoit kod Njega, mobilzira i poziva, da bi
izavala osjeaje bogobojanost u dui ovog ojeka i stah od Allaha zbog
grijeenja, koji ga kontolira u ovom osamljenom mjestu. Utjeem se
Milostivom od tebe, ako se Njega boji! - uzviknu ona 09/18J. Ova
bogobojanost preplavila je njegovu savest kod spominjanja Milostvog,
ona odvraa od nagona stast i ejtna.
Ovdje je dola do izraaja vizija te ist i dobre djevice, lijepo
odgojene, odrasle u esttoj sredini, o kojoj s strao Zekerijja nakon to je
bila zavjetovana Allahu u vrijeme kad je bila u utobi majke. Ovo je prvi
potes.
ja sam upravo izaslanik Gosodar tvoga" - ree on - "da ti
poklonim djeaka ista!" 09/19) - da bi se predstavila vizija veliine staha i
stdlivost. Ovo je saven ovek, u koga ona jo nema povjerenja da je
izaslanik njena Gospodara, jer to moe bit varka iznenadnog napada, da bi
iskoristo njenu dobrotu, govorei joj ono to bi povrijedila ast i obraz
db
stdlive djevojke. A on eli da joj pokloni djeaka, a njih dvoje 8. Ovo je
drugi potes.
Tog momenta spopada je nska prijetea hrabrost u odbrani i ona
sasvim otvoreno pita: Kako?
"Kako u imati djeaka" - ree ona - "kad me nijedan mukarac
dodirnuo nije, a ja niam nevaljalica !" (19/2).
Tako ona sasvim otvoreno jasnim izrazima kae, dok su ona i taj
ovjek bili nao. Cilj njegovog iznenadnog dolaska postao je sasvim
jasan. On jo ne zna kako e on njoj da pokloni djeaka, a kako je lahko rei
njoj na ovom mjestu: a ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga 09/19J, a
nije rekao da je on poslanik koji e joj poklonit istog djeaka, neuprljanog
roenja i neuprljanog naina ivot, da bi je umirio. Ne, nije to rekao. Std
ovdje nije vaan. Prea je otvorenost. Kako? Ona je djevica, nije je dotakao
niko, nije nevaljalica pa da se prihvat takva djela iz kojeg bi se rodio
djeak.
U njenog pitanja proiste da ona do ovog momenta jo nije bila
shvatla i drugu mogunost, a to je da joj s pokloni djeak na drugi nain,
ne na uobiajeni nain izmeu mukarca i ene, to je prirodno, prema
sudu ljudskog poimanja.
'o je takor- ree on - Gospodar tvoj je rekao: 'To je meni lako, i zato
da ga uinimo znamenjem ljdima i znakom milosti Nae" 09/2V.
Ovo je neto nadnaravno! Merema ne moe pojmit da se to moe
zbit, a to je Allahu sasvi lahko, Njegovoj moi koja kae za neto "Budi",
i ono bude. Njemu je sve lahko, bez obzira da li s to odvijalo prema
uobiajenom ili nekom drugom zakonu. Dibril Meremi prenosi daje njen
Gospodar obavetava da je to Njemu lahko i da On li da ovaj udni
dogaaj uini jednim znamenjem ljudima, znakom Njegove bit, Njegove
moi, Njegove slobodne volje i milost pro Sinovima Israilovim, a onda i
itavom oveanstvu, istui ovaj dogaaj koji ih vodi ka spoznaji Allaha,
klanjanja samo Njemu i taenja i stcanja Njegova zadovoljstva.
Ovim zavava dijalog izmeu Ruhu' l-Emina i djevice Mereme. U
kontekstu se nita ne govori ta je bilo poslije ovog dijaloga. To je jedna od
praznina umjetikog izlaganja kaivanja u Kur' anu. Spominje se i daje to
o emu on njoj govori da e imat djeaka a ona djevica koju nije dotakao
nijedan ovek, da e ovaj djeak bit jedno znamenje ljudima i milost
Allahova i da s tme ovo pitnje zavrava i ostvaruje.
dJ
Tako je unaprjed odredeno (19/21). Kko? Ovdje se nita ne govori o
tome.3
Ovo kazivanje prelazi na jednu od novih scena u kojoj se ova
iznenaena djevica izlae u drugoj, daleko stanioj situacii.
I ona zanese i bremenita se skloni d
a
leko negdje (19/2).
I poroajni bolovi priilie je da doe do stabla jedne palme. (Kamo
sree da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!- uzviknu ona
(19/2).
Ovo je tei potes. U ovom tekstu se ne govori kako je ona nosila
nit koliko je tudnoa tajala, da li je to bila obina tudnoa kao to nose
ene s unoenjem daha poslije oivljenja i atviranja jajacet, kada
ugruak postje komad mesa, pa kost koje e kasnije bit zaogrnute
mesom i upotpunit se embrij prema u obiajem vremenu tudnoe? Ovo je
mogue. Jajace ene avira se poslije oplodnje i poinje da se razija dok.
se ne upotpuni u toku devet lunarnih mjeseci. Ovo udahnue dovelo je do
oplodnje. Jajace je nastavilo raojem svojim prirodnim putem, kao to
je i dozvoljeno u posebnim slinim sluajevima, da se to jajace nakon
unoenja udahnua ne raija na uobiajeni nain, pa se faze ograniavaju
tako da je uslijedilo formiraje embrija, njegov ravoj i kompletranje u
kraem periodu. U tekstu nema niega to bi ukazivalo na jedan mdrugi
sluaj. Mi neemo dugo hodit u istaivanja ovog pitnja na koje
nemamo pouzdanog oslonca, nego da se pridruimo Meremi koja je
odabrala mjesto udaljeno od svojih, mjesto koje je opasnije od mjesta o
kojem smo ranije govorili. U prvom sluaju ona je imala zattu i lijep odgoj
dok se u ovom sluaju nalazi u momentu gdje bi mogla suoit drutvo sa
U suri Et Tahrim stoji: Meremu, ker Imranovu, koja je nevinost svoju sauvala, a Mi smo
udahnu/i u nju ivot (6/12). Da hje rije "ruhina" koja se spominje u suri M erem ist koja
s spominje i u suri EtTahrm, da hona ima isto znaenje? Mi mislimo da ima dva znaenja
Ona u ovoj sur znai Dibrila Ruhu' l-Emina, a on je Allahov izsianik Meremi. Meutm,
u suri Et-Tahrim ona znai ruh koji je Allah udahnuo sa Svoje strane u Adema pa je on
postao ovjek, i udanuo je u Meremu pa je jaace oivelo i postlo spremno za razoj.
Prema tome, to je Allahov dah koji daje ivot i tme sve osobenost koje prate raoj ovoga
ivot, a t je kod oveka spremnost da bude vezan s Allaom i da mu s pokloni ljudski
osjeaj, mo ramiljanja i nadahnua Mi objanavamo situacju sa Meremom da je
Dibrl, a on je Ruhu'lEmin, donio i pvezo dah visokog ruha Allaova Na kraju mi
kaemo: Mi iz ove oblast ne znamo nit, ne zamo ni t je ruh u znaenu Dibrila niti
ta je ruh u bilo kom drugom znaenju. Sve je t nepoznanica Mi se inspiriemo tekstom
u Kur'anu u ove dvije sure i smatramo da znaenje "ruh" ovde nije isto to i znaenje u onoj
drugoj suri.
4
sraotom. Ona se ovdje suoava sa fkim bolovma, pored psihikih
bolova, suoava se poroajnim mukama koje su je prisilile da se uhvat
za palminu grau i primorale je da se osloni na nju. Ona je bila sama i
osamljena, muila je i patla se kao svaka djevica kod prog poroaja, a koja
o tome jo ne zna nita, nit ima nekoga ko bi joj pomogao. Tada ona kae:
'amo sree da sam ranije umrla i potuno u zaborav pala" <19/2). Mi ovdje
kao da primjeujemo njene poroajne muke, osjeamo da je jako
uzemirena, primjeujemo na njoj bolove. Ona eli da je -otpuno u
zaborav pala (19/2), da je krpa koja se po upotebi baci i potpuno zaboravi.
U stni bola i obuhvatost staha dogaa se vee iznenaenje:
I melek je, koji je bio nie nje, zovnu : We alosti se, Gospodar tvoj je
dao da nie tebe potok potee <19/24.
Zatresi palmino stablo, posue po tebi datule svjee, 09/2J
pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidi ovjeka kakva, ti reci : ja sam
se zavjetovala Milostivom da u uteti, i danas ni s kim neu govorti" (19/26).
Bo, dijete roeno ovog tena poziva je ispod sate nje, smiruje
neno srce i povezuje njenim Gospodarom, ukazuje joj na hranu i pie,
upuuje je t da radi i ukauje na njen doka.
Ne alosti se, Gospodar tvoj je dao d nie tebe potok tee (19/2< - On te
nije zaboravio ni ostavio nego je dao da potekne potoi ispod tvojih nogu.
(Najverovatije je da je ta potok protekao tog momenta i izora m
potkao Ubujice vode brda.) Ovu palmu na koju si se oslonila potesi
pa e t past burme. Ovo je hrna, a to je pie. Slata hraa odgovara
naa porodiljaa a burme i datle su najbolja hrana za porodilje . e e jedi
i pij (19/26) neka t je nadravle. I budi vesela (19/2), smiri svoje srce, a ao
t primijet nekoga, t ga obavijest na drugi nain, ne rijeima, da si se t
zavetovala Milostvom da nee govorit onao kako ludi govore i da si se
posvetla Njemu radi ibadeta. Nemoj nikome odgovorit ni na kavo
pitje.
Mi mislimo da je ona bila dugo vremena zbunjena i iznenaena prije
nego je pruila ruku prema grai palme da je zatese da bi joj pale svjee
datla. Tada se otijeznila i smirila uverivi se da je Allah nee ostavit
sau, da je njen doka s njom, a to je ovo dijete koje govori dok je jo u
beici. Otriva joj se nadnaravnost koja je dola s tm djetetom.
I doe ona s njim porodici svojoj, nose ga (19/27). Da se zadrimo i
pogledao i ovu scenu.
4I
Mi emo predstavit uznemirenost koja se primjeivala na lcima
ljudi, koji su, izgleda njoj bili veoma blisko srodsto. Vidjeli su svoju ist
kerku, djevicu koja se bila posvetla oboavanju i iskluivo predala
klanjanju, kako nosi dijete.
"O Meremo, " - rekoe oni - "uinila si neto neuveno! Ej ti, koja u
ednosti lii Harnu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica. " 09/27-2J.
Ove njihove rijei govorile su o kuenju i i prijekoru: L, Merejemo,
uinila si neto neuveno!" 09!27J, neto grozno, neto to zasluuje osudu.
Ubrzo ovo prerasta u srdbu i gorku ironiju " ti koja u ednosti lii
Harunu, 09!2BJ, vjerovjesniku koji se okrenuo od totema, on i njegovo
potomstvo i koji je tebe pripisao sebi da se klanja i da prekine sluenju
kpu. O kakva je ralika izmeu te pripadnost kojoj t pripada i tog djela
koje si t poinila. Otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila
nevaljalica <19/2J, pa da uini takvo djelo koje mogu uradit samo kerke
roditelja nevaljalaca.
Merema je sprovela oporuku ovog udnog djeteta koje je majku
po uilo.
A ona im na njega pokaza <19/29). t da kaemo z ovo udo i gnjev
koji je obuzeo njenu rodbinu. Oni je smatali djevicom, a ona ih susree sa
djetetom. Ona poinje da hvali i ismijava one koji osuuju njeno djelo, ut
i pokazuje im na dijet da njega pitaju o njenoj tajni.
"Kako da govorimo djetetu u beici?" - rekoe 09/29J.
Meutm, evo, ponovo se dogaa, po drugi put, veoma udna
nadnaravnost.
Ja sam Allahov rob" - ono ree -, "meni e On Knjigu dati i
vjerovjesnikom me uiniti 09/30J
i uinie me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredie mi da dok
sam iv molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, (19/31)
i da majci svojoj dobar budem, a nee mi doputiti da budem drzak i
nepristojan 09!32J.
I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada
budem umro i na d
a
n kada budem iz mrtvih ustao!" 09/33).
4Z
Tako Isa (alejhi' sselam) oglaava svoje klanjanje Allahu. Prema
tome, on nije Njegov sin kao to trdi jedna grupa, nije ni boanstvo kao
to tvrdi druga grupa, nije ni tei od toga, gdje su oni jedno boanstvo, a
oni t boanstva kao to trdi jedna grupa. Isa oglaava da ga je Alla
uinio vjerovjesnikom, ne sinom nit ortakom. U tome ga je Allah
blagoslovio i preporuio mu da se klanja i zkjat dijeli za cijelo vrijeme
svoga ivota, ini dobro svojoj majci i da bude skroman sa svojom
rodbinom. Prema tome isa ima ogranien ivot. On e umrijet i proivet.
Allah muje dodijelio spas, sigurnost i smirenost kada se rodio, umro i kada
bude proivljen.
Tekst ovdje otvoreno ukazuje na smrt isaa i njegovo ponovno
proivljenje. Tekst ne tpi nikakvo objanjenje vezano za ovu istnu nit
raspravu.
U kontekstu Kur' ana se nita v ne dodaje na ovu scenu, ne kae
se kako je narod doekao ovu nadnaravnost, ni ta je bilo poslije te
nadnaravnost nit t je bilo sa Meremom i njenim udnim sinom. Ne
govori se ni kada je uslijedilo njegovo poslanstvo na koje je on ukazao
rijeima:
. . . meni e On Knjgu dati i Verovjesnikom me uiniti 09/30J. To zbog
toga to je cilj dogaja ovdje raanje lsaa, a ne neto drugo, a kada se u
kontekstu ostvarila ova nadnaravna scena, zavjesa se sputa da bi se
popratlo na drugom najpovolnijem mjest u kontekstu u formi iskaza i
njegovoj intonaciji ta je bio cilj.
To je Isa, sin Meremin, - to je prava itina o njemu, - onaj u koga oni
sumnjaju 09/34J.
Nezamilivo je da Allah ima dijete, hvaljen neka je On! Kad neto
odlu, On za to rekne samo: "Budi!" - i ono bude (19.
Allah je, uistinu, i moj i va Gosodar zato se klanjajte samo Njemu!
To je pravi put (19/36).
To je isA si Meremin, a ne ono to kau tolozi o njemu m koji
optuuju njegovu majku u vezi njegova roenja. Ovo je stvarnost i to je
dogaaj njegovog razoja. To je ono ije su rijei istnite, a o emu mnogi
4d
izmiljaju i sumnjaju. O tome kae i Kur' an i iznosi stnje vezano za ovo
kazivanje. Nezamilivo je d Allah ima dijete (19/35), On je ist od takvih
tvrdnji. On nije poteban da ima sina. Potebu Zsinom imaju samo oni koji
su prolani, a radi produeta loze. Dijete imaju i slabi radi kasnije pomoi.
Allah je Veit, ne plai se prolaznosti, Moan, nema potrebe za
pomonikom. Sva bia koja postoje nastaju sa rijeju "budi" i kada On
odredi neto On sao kae: "Budi" i to bude. Sve to eli da se ostvari,
ostva se sa njegovim htjenjem i voljom, a ne preko djeteta i pomagaa.
Ovdje prestje izlaganje rijei (alejhi' s-selam) i govori se o njemu
samome i oglaava njegovo klanjanje Allahu i klanjanje ljudi Allau, njegov
poziv ka klajanju sao Allahu bez ikakva ortka, Allah je, uitinu, i moj i
va Gospodar zato se klanjajte samo Njemu! To je pravi put 09/36). Poslije
svedoenja lsova i svjedoenje koje proiste iz kazivanja vezano za njega,
nema mjesta za kojekakve sumnje i prie. Ovo je cil ovog pogovora
izraenog jezikom i ritom izjetja .
. Poslije ovog izjetaja izlae se razilaenje pojedinih grupa i partja
po pitnju .Ovo razilaene javla se u formi osude i nesuglasice u sjeni
ove iste istne.
!sljedbenici Knjige su se o njemu u miljenju podvojili (19/37).
Bizantjski imperator Konstantn, sazavao je koncilij visokih
crkvenih dostojanstvenika, a to je jedan od ti poznata koncilija. U radu
ovog koncilija uestvovala je ZIU visokih crkvenih dostojanstvenika.
Potpuno su se raili po pitanju .Svaka grupa imala je svoj sud. Neki
kau Alla gaje spusto na Zemlju, paje oivio koga je oivio, usmrto koga
je usmtio i onda uzdigao na nebo. Drugi kau on je sin Allahov, tei on je
jedan od ti boanstva, otac, sin i svet duh.
jevrejima sudili vjerovjesnici koj su bili Allahu posluni i estiti ljudi i ueni,
od kojih je treeno d uvaju Allahovu Knjigu i oni s nad njom bdjeli (.
Objanjava se plemenitost Musa pozivom nega desne stane
brda Tur (to jest u odnosu na Musaa s desne stane tda) i njegovo
prbliavane Allahu tko blizu da je mogao ut Njegove rijei izbliza u
smislu aputja. Mi ne znamo kakav je bio ova govor, kao ga je shvato
MusA, da l je to bio glas kojega je on uo sluhom, m glas koga je on
doekao svojim cjelokupnim biem. Mi ne znamo tkoer kako je Alla
prpremio Musaa, kao ludsko bie, da primi iskonski Alaov govor. Od
svega toga mi samo vjeruemo da je to bilo, jer je Allahu sasvim lahko da
omogui da se neko Njegovo storenje priblii Njemu na jedan od naina,
a to je vesela viest za oveastvo. Uzieni govor Allaha je iznad svakog
uzienog govora jer je ovek prije toga posto ovek sa udahnuem
duha Allahova.
Ovde se spomine i Allahova milost uinjena MusAu u pruanju
potore MusAu upuivajem njemu njegova brata HAna, kada je MusA
zataio od Alaha da ga pomogne bratom A moj brat Harn je reitiji od
mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomoika d potvruje rjei
moje, jer se bojim d me ne nazovu lacema <2/34. Sjen Alahove milost je
sjen koji nadkrivlue cjelokupnu atoseru ove sure.
Tekst govor o drugom pitanju vezaom za potomstvo Ibrahima pa
podsjea na IsmAla oca svih aapa rieima I spomeni u Knjizi Ismaila! On
je iunjavao dato obeanje i bio poslanik, vjerovjesnik, i traio je od eljadi
svoje da namaz obavljaju i da milostnju udjeljuju, i Gospodar njegov je bio
njima zadovoljen <I9/6J.
U tekstu se hvale osobine IsmAila i iste da je ispunavao svoje
obeane. Ispunavanje obeaja je osobina svakog vjerovjesnika i svakog
dobra ovjeka. Prema tome ove osobine morale su bit kod IsmAila
istknute na nivo koje zasluuju da se istanu i pohvale na poseba nain.
On je Poslaik i otuda je morao upuivat poziv prvim Arapima jer je
on njihov starii ded. Meu Arapima je bilo i pojedinanih monotista i
prije Muhammedova poslansta. Najvjerovatije da su oni ostatak
monoteist sledbenika IsmAla. U kontkstu se spominu osnovni .lement
toga verovana meu kojima se spomine naa, davaje milostnje a koje
je on nareivao m prenosio svojima. Osim toga ovde se potruje da je
njegov Gospodar bio zadovolan njime, a zadovolsto je jedna od
karakeristka ove sure koja se javla i iste unenoj atosfer, a termin
bd
"radije" ovdje je upotebljen slino znaenju milost "rhme". Izmedu ova
dva termina je velika bliskost.
Na kraju kontkst se zavrava ukaivanjem i na Idrisa:
!someni u Knjizi Idra! On je bio istinoljbiv vjerovjesnik i Mi smo
ga na vioko mjesti digli 09/567).
Mi nismo u stanju da defniramo vrijeme Idrisa, ali bie
najvjerovatije da je on bio pretea Ibrama, da nije bio verovesnik
Sinovima IsrAilovim pa se nita i ne govori o njemu u njihovim knjigama.
Kur'an ga opisuje da je bio istnoljubiv, vjerovesnik i registira da ga je
Alah uzdigao na visok stepen, uzdigao njegovu vrijednost i sjeaje na
njega.
O ovome postoji i jedno drugo milenje. Mi emo ga spomenut
sao radi informacije, a m ga nit prihvaamo nit negiramo. Neki
istaivai koji prouavaju egipatsko naslijede kau da je Idrs arabizirana
rije Oziris i stog Egipta, da je JahjA arebizirana rije od rijei Johanna,
a rije El'jesa arabizirana rije lljea. Da je Idris osoba koja je obavijena
brojnim priama pa kau da se on ispeo na nebo i tamo imao svoj veliki
prijesto. I svako ija su djela odvagana poslije njegove smrt i tj nade da su
ta djela dobra, da preteu njegova loa djela, on e imat priliku da susrete
i Ozirisa koga su oni uzeli sebi za boanstvo, koji ih poduio znanost i
spoznaji prije njegov ispinjanja na nebesa. U svakom sluaju mi emo se
zdovoljit samo sa onim to je o njemu dolo u asnom Kur'anu. Mislimo
da je on bio pretea verovjesnika sinova IsrAila.
Tekst izlae dalje te vjerovesnike da bi izvagao pobone vejrnike
medu tom grupom i iznio one koji su doli kasnije unjih, bili oni pol teist
Arapi, ili politeist Sinovi IsrAilovi. Jasna je ralika, veliko prostansto,
duboka provalija i velika udaljenost izmedu ovih ranijih pokoljenja i
kasnijih.
To su ti vjerovjesnici koje je Allah milou Svojom obasuo, potomci
Ademovi i onih koje smo sa Nahom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi,
i onih koje smo uputili i odbrali. Kad bi im se ajeti Milostivog itali, oni bi
licem na tle padali i plakali (19/58).
D4
A njih smijenie zli potomci, koji molitvu napustie i za poudama
podoe ; oni e sigurno zlo pro 09/59J
U kontekstu se zadrava kod ovog izlaganja na isticanju
zamenitost kod opisivanja poslanstva u historiji oveanstva poevi od
Ademovih potomaa i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci lbrthimovi
i Israilovi <I9/58J, Adem obuhvat sve, a Nth obuhvat one poslije Adema,
a Ibrahim obuhvata dvije velike grupacije poslastva, ]akub obuhvata
stablo sinova Israla i Ismaila. Njemu pripadaju Arapi medu kojima i
posljednji Poslanik.
To su Boiji verovjesnici i s njima oni koje je Allah uputo, dobri koje
je On odabrao meu nihovim potomcima. Njihove istaknut osobine su:
Kada bi im se ajeti Milostivoga itali oni bi licem na tle padali i plakali
09/58). To su bogobojazni koji su veoma osjetjivi kada se radi o Allahu.
Njihova savest se potese kad god i se ue Allahovi ajet. Rijei nisu
dostate da ia kakvi su njihovi osjeaji kao posljedica utecaja Kur'ana.
Njihove oi su preplavljene sua pa oni padaju na seddu i plau.
To su oni bogobojani koji jako osjeaju, to su oni ije su oi lile suze
i njihova srca padae u potpunu skruenost kod spominjanja Allaha. Njih
poslije zamijenie nasljednici koji odstupie od Allaha koj namaz napustie
09/59J, ostavie ga, zanijekae, i za poudama pooe 09!59J i zaronue u
njih. Kko je to velika ralika! Tu nema nikakve slinost izmeu onih i
ovih!
U nastavku se u kontekstu prijet ovima koji su napustli nain ivota
svojih dobrih pradjedova, prijet im se zabludom i propau. Oni e sigurno
zlo proi <I9/59J, zlo proi znai bit proteran i zalutao, a posljedica je
progonstvo, gubitak i stdanje.
Ovdje se irom otvaaju i vrata teobe, otvaraju se kanata vrata kroz
koje pue povetac milost, prijatost i blagodat:
ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro inili, njima se nee
nikakva nepravda uiniti, oni e u dennet u, 09/6J
u edenke vrtove koje je Milostivi robovima Svojim obeao zato to su
u njh vjerovali, a nisu ih vidjeli, - a obeanje Njegovo e se dita iuniti
, (19/61)
u njima prazne besjede nee sluati, ve samo: (Mir!" i u njma e
ujutro i navee opskrbljeni biti 09/62J.
DD
Daemo d takav dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude
gjeha klonio 09/6).
Pravo pokaaje je ono na emu se gadi verovanje i dobro djelo,
ostvarue pozitvi i jasni smiso tobe. Teoba spaava od teke sudbine.
Oni koji se pokaju nee zlo proi, nego e ui u Dennet, nee im se init
nikakvo nasile, ui e u Dennet da borave u njemu, Dennet koga je
obeao Milostvi Svojim robovima koji su verovali u nevieno prije nego
ga vide. Alahovo obeane se ostarue, ono ne propada.
U nastavku se octava slika Dennet i onih koji su u Dennetu. Oni
u njma prazne bejede nee sluati, ve samo: irr 09/62, nema nikakva
vika u govoru, nema buke, nema prepirke. U njemu e samo ut jeda
glas koji odgovara ovoj zadovolavauoj atosferi. Glas selaa. Opskrba
je u Dennetu zaaatrana, nema potebe tait je nit se muit za nju.
ovjeka ne snalazi nikakav nemir nit stah da opskrba bit zamijenjena
nit nestt i u njima e ujuto i naveer opskrbljeni biti (19/62), tko da ne
pristoji tat m bit uzemiren u ovoj zdovolavauoj ugodnoj i sigurnoj
atosferi.
Daemo d takav Dennet naslijedi onaj od robova Naih koji se bude
gjeha klonio 09/63J, p ko eli nasledsto put je poznat: pokajane,
verovaje i doba posao.
Nasledstvo srodstom ne igra nikavu ulogu, jer neki narodi su
nasliedili t pobone verovesnike i one koje je Al uputo i odabrao, ali
t takvi zanemarl su nama i pribjegli stastma, tako da im nasledsto
srodstom nit nie koristlo, oni e siguro zlo pro (19/69).
Ova cjelina zavrva se sa objelodaenem opeg Boasta i
klajaja Allau, upuivae svoga klaaa i podnoena stplenja zbog
obaveza, odbaivane slinost i prlika Alau.
"i smo u dennet ui samo dobrotom Gosodara tvoga, On je vladar
svega, On zna budunost nau i prolost na i ono to je izmedu toga"
govore. Gosodar tvoj ne zaboravlja (19/6).
DO
On je Gosodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih, zato se
samo Njemu klanjaj i u tome budi istrajan! Zna li da ime Njegovo ima iko!
(19/65).
Dopunjuju se verzije da Allahove rijei i smo u Dennet ul samo
dobrotom Gospodara tvoga 09/64, to je bilo nareeno Dibrilu (alejhi' s
selam) da kae Verovjesniku (alejhi' sselam) odgovarajui na njegovu
pomisao da je Objava usporena izjesno vrijeme i da mu nije dolaio
Dibril, pa se raalosto i jao zaelio da se uspostavi veza sa Allahom. Tada
je zadun Dibril da mu ka: Mi smo u dennet uli samo dobrotom
Gosodara tvoga(19/64J, a On je Taj koji raspolae svim naim djelima.
On je vladr svega, On zna budunost nau i prolost nau i ono to je
izmedu toga 09/64J. On ne zaboravlja nit, On alje Objavu kada Njegova
Mudrost to predvidi da se objavi, Gospodar tvoj ne zaboravlja 09/64J.
Odgovara da se poslije toga spomene i stpljenje m ustajnost klanjanja
Allahu uz priznavanje Boanstva samo Njemu, nikome drugome.
Ono je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih 09/65J,
nema Boanstva za nekoga drugoga nit ortaka Njemu u ovom velikom
Kosmosu .
. . . zato se samo Njemu kalnjaj i u tome budi itrajan 09/6J, klanjaj mu
se i budi istajan na obavezama klanjanja. To su obaveze koje vode
uzdizanju ka horizontu audijencije pred Onim koji se oboava i ustaljenja
na ovom visokom uzdizanju. Klanjaj Mu se i mobiliraj sebe i svoju snagu
radi susret i doeka u tom visokom horizontu. Jasno, to je veoma teko,
teko koncentiranje, mobiliziranje i lienje svih drugih radnji i svih
drugih poziva i osvrt. To je i pored tekoe ugodnost i prijatost koju zna
samo onaj ko je to kuao. To se ne moe posti bez U potekoa, bez
predanja samo tome u cjelini, spreman za to svim svojim unutrnjim
osjeajem i svojom spoljanost. Tajnu toga moe irit i opojnost toga
dopustt sao onaj ko se predao tome i otorio sve prozore svoga osjeaja
i srca.
Zato se samo Njemu klanjaj i u tome budi itrajan! (19/6) . lbadet ili
klanjanje u islamu nisu samo obredi nego je klanjanje i ibadet svaka
aktvnost i svako kretanje, svaki vanjski osjeaj, svaka namjera i svaki
smer. Veoma je teko da se ovek usmjeri u svemu ovome samo prema
Allahu, nikome drugome, to je potekoa koja tai stpljenje da bi srce
bilo upueno u svakoj aktvnosti na zemlji prema Uzvienom bez
D
nagomilanost na zemlji i uet za hvatanje poteba, bez duevne stast i
poloaja u ivotu.
To je cjelokupni program ivota prema kome ovek ivi i osjea i
kod malog i kod velikog pitnja tokom cijelog svog ivota, da se on klanja
samo Allahu, pa da bi se uzdigao u cjelokupnoj svojoj avnost ka istom
i svijetlom horizontu ibadeta. To je program koji od oveka zahtjeva
stpljenje, stlni tud i interesiranje.
Kanjaj mu se i budi stpljiv radi tog klanjanja. On je jedini Taj koji se
oboava na ovom svijetu i kome su skloni i usmjereni i priroda i srca. Zna
li da ime Njegovo ima iko! (19/65). Zna l t da On ima ikoga sebi slinoga?
On je Uzvien Svojim imenom i nema Mu slinoga.
Db
Covjek kae: "Zar , kad umrem, zbilja biti oivljen?" 09/66J.
A zar se ovjek ne sea da smo ga jo prje stvorli, a da nije bio nita?
(19/67).
I tako Mi Gospodra tvoga, Mi emo i njih i ejane sakupiti, zatim
emo ih doveti d oko dehennema na koljenima klee, (19/6BJ
a onda emo iz svake skupine izdvojti one koji su prema Milostivome
najdrkii bili, (I9/69J
(19/71}.
jer Mi dobro znamo one koji su najvie zasluili da u njemu gore (19/70J.
I svaki od vas e do njega sti! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao!
DJ
Zatim emo one koj su se gjeha klonili spasiti, a nevjernike emo da
u njemu na koljenima klee ostaviti 09/72J.
Kada su im se Nai jasni ajeti kazivali, onda su oni koji nisu vjerovali
govorili onima koji su vjerovali: "lli smo mi ili vi u boljem poloaju i ko ima
vie pobornika?" (19/7).
A koliko smo Mi prije njih naroda unitili koji su blagom i izgledom
divljenje izazivali! <19/74).
Reci: Onome ko je u zabludi, neka Milostivi dug ivot da!" - Ali kad
takvi doive d se opomene ostvare, bilo kazna, bilo Smak svijeta, zbilja e
saznati ko je u gorem poloaju i ko ima pobornika manje 09/75J
i Allah e pomoi onima koj su na pravom putu! A dobra djela koja
vjeo ostaju - od Gospodara tvoga bie bolje nagadena i ljepe uzvraena
(19/76).
Zar nisi vidio onoga koji u dokaze Nae ne vjeruje i govori: ''acijelo
e mi biti dato bogattvo i djeca!" (19/77).
Ili je on budunost prozreo ili je od Milostivoga obeanje primio? < I9/78J.
Nijedno! Mi emo ono to on govori zapisati i patnju mu veoma
produiti, 09/79)
a ono to smo mu dali - naslijediti, i sam samcat e Nam se vratiti
(19/80).
Oni kao zagovornike nekakva boanstva, a ne Allaha, uzimaju (19/BV.
A ne valja tako! Boanstva e pore d su im se klanjali, i bie im
protivnici 09/82).
Zar ne vidi da Mi nevjerike ejtanima preputamo da ih to vie na
zlo navraaju? (19/8).
Zato ne trai da to prije stradaju, Mi im polako dane odbrajamo!
(19/84.
Onoga Dana kada estite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo
(19/85)
a kad u dehennem edne grenike potjeramo, (19/86)
OU
niko se ni za koga nee moi zauzimati, osim onoga kome Milostivi
doput (19/87).
Oni govore: Milostivi je uzeo dijete!" - (19/88).
Vi, doita, neo odvratno govorte! (19/89).
Gotovo da se nebesa rasadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe (19/90J
to Milostivom prpiuju dijete (19/9V.
Nezamilivo je d Milostivi ima dijete, (19/92)
ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog
traiti utoite! (19/93).
On ih je sve zapamtio i tano izbrojio, <19/94J
i svi e Mu na Sudnjem dnu doi pojedinano (19/95).
One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti (19/96).
Mi smo Kur'an uinili lakim, na tvome jeziku, d bi njime one koji se
Allaha boje i gjeha klone obradovao, a inadije nepoputljive opomenuo
(19/97).
A koliko smo samo naroda prje njih unitili! Da li ijednog od njih
vidi i d li i najslabiji glas njihov je? (19/98).
U kontekstu ove sure nastavlja s sa kazivanjem o Zekerijjiu,
roenju Jahjia, Mereme i roenju lsia, zatm Ibrihimu i njegovu
povlaenju od oca, zatm se nastvla sa kazivanjem o onima koji su
upueni U zalutali poslije njih, sa pogovorom na ova kazivanja o
objelodanjenju jednog Boanstva koje zasluuje da mu s ljudi klanjaju bez
ikaa oraka, a to je najvea Istna koju iste ovo kazivaje u nekoliko
dogaaja, scena i pogovora.
Ovo je posljednja cjelina u ovoj suri koja nastvlja raspravljat o
doktinama politeista i negiranju proivljenja poslije smr. U njoj s iznose
scene Sudnjeg daa u kojima se govori o sudbinama ljudi u ivim veoma
dinaminim i emocionalnim situacijama. U njima uestvuje cjelokupni
Ko smo s nebesima i Zemljom, sa ludima i dinia, sa onima koji vjeruju
i onima koji ne veruju.
OJ
U kontekstu s prelazi i na scene izmedu ovog i onog svijet tko da
su t dva svijeta meusobno povezani. U ovom kontekstu se pro govori o
ivotu na ovom svietu, a ZU s izlau rezultat ovoga svijeta u sceni
onoga sviet, tako da s skoro ne prijee ni nekoliko ajeta m nekoliko
riei ove cjeline, a ovek osjet da su ova dva svijet meusobno povezai
i da s meusobno dopunuju.
!
(19/84.
Onoga Dana kada estite kao uvanike pred Milostivim sakupimo
(19/85)
a kad u dehennem edne greike potjeramo, (19/8)
O
niko se ni za koga nee mo zauzimati, osim onoga kome Milostivi
d
o
pusti (19/87).
Ovi koji ne veruju u Allahovo zamenje uzimaju mimo Njega drugo
boanstvo, tae kod nih ast, pobjedu i pomo. Medu njima je bilo onih
koji su se klanali melekima i dinima, tali od njih pomo i nastojali da se
njima pojaaju. Ne, nikao! Meleki i dini odbacit e njihovo klajaje i
zaijekat da su s oni njima klanjali, da oni nemau nikave veze s nima,
ivaui to pred Allahom a . . . i bie im protivnici 098), pravdat e s da
nemau nita s nima i svedoit e protv nih.
jtni ih pokreu da griee, oni vladaju njima, jer im je dozoljeno
da zavode od asa od kako je Iblis taio da ima slobodne ruke kod
postupka s ljudima.
Zato ne trai da to prje stradaj C19/84, njima je dozoljeno da
postupaju slobodno do odredenog roka. Sve to oni rade uraunat e s
protv njih i sve je to ogranieno. Ova ia ocrva dete obrauna koji
se da pojmit i osjett. Mi im polako dane odbrojavamo! (19/84. To je zaista
zaplaujue poimaje. Teko onome kome Allah sabire grijena djela i
ostavlja da s obrauna konanim tekim obraunom. Onaj koji osjea da
njegov poglavica na Zemli prat njegova djela i negove greke, osjea s
groznim, plai s i ivi u nemiru jer e polagat raun, a kako e tk bit sa
Allahom, Silnim.
U jednoj od scena Sudnjeg dana ocrava s posledica zbrjaja i
obrauna. to s te vernika, oni dola pred Milostog kao uzanici,
ponosno i sa liepim doekom. Onoga Dana kada estite kao uzvanike pred
Milostivim sakupimo (19/85), a grijenici e bit terani u Dhennem edni,
kao to s tera stoka. . . .a kad u dehennem edne gjenike poteramo
09/86), bez zauzimanja za njih toga daa osim za onoga ko je prethodno
uradio dobro djelo. Taj ima kod Allaha ugovor kojeg e mu Allah ispunit,
jer je Allah obeaa svakom ko veruje i radi dobro djelo da e ga obilato
nagradit.
U kontkstu s dalje po drugi put navode rune riei politeista, a to
je kada su govorli: Meleki su eri Allahove, a politeist Jevreji istcali:
O
Uze jr je sin Allahov, a politist krani: Mesih je sin Allahov. Cijeli Kosmos
se zatese zbog ovih odvratih rijei, koje osuuje i nijee njegova priroda.
Oni govore: Milostivi je uzeo dijeter- (19/88).
Vi, doista, neto odvratno govorte! 09/89J.
Gotovo da se nebesa rasadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe 09/90)
to Milostivom pripiuju dijete 09/9V.
Nezamilivo je d Milostivi ima dijete, 09/92) . . .
Zvonkost ovih termina i ritm tksta uestuju u sjeni scene kod
ocrtvanja atosfere srdbe, surevnjivost i podrhtavanja. Srce Kosmosa i
njegovi udovi podrhtvaju i tesu se kada uju tave ogavne rijei. Povreda
Uzienog Bia izaiva nemir i podrhtavanje Kosmosa poput podrhtvanja
svakog organa kada se ovjek rasrdi kada se neko dotakne njegove
plemenitost ili plemenitost nekoga koga on voli i cijeni.
U ovom kosmikom podrhtvanju zbog ogavnih rijei uestvuju i
nebesa, i Zemlja i brda, a termini sa svojom intonacijom ocrtvaju
dinaminost tog potesa i zatesanja.
Ta pogrdna misao skoro nije ni izgovorena. Oni govore: Milostivi je
uzeo dijete!" (19/8BJ, a popraena je stahotom. Vi, doista, neto odvratno
govorite 09/89J, tako da se sve mirno oko njih potese i sve stabilno zadrht,
cijeli Kosmos se naljut zbog istote Allahove, jer osjea da se te rijei
sudaraju sa biem i prirodom Kosmosa, sudaraju se sa onim to je stabilno
u njegovom srcu i ustalilo se u njegovom biu, potesa se osnova na kojoj
poiva i na emu miruje. Gotovo d se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i
planine zdrobe to Milostivom pripiuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi
ima dijete 091992).
Usred kosmike srdbe izdaje se stano saopenje:
ta svi e oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog
traiti utoite! 09/93).
On ih je sve zapamtio i tano izbrojio, (J9J
i svi e Mu na Sudnjem dnu doi pojedinano 09/9.).
Sve to je na nebesima i na Zemlji osim ovjeka dolai i klanja Mu se
skrueno i pokorno, jer On nema ni djeteta ni ortka, jer je to storenje i
rob.
OJ
Ludsko bie svakako se zatest kada pojmi smisao ovog
objanjenja: On ih je sve zapamtio i tao izbrojio (19/94. Nema mogunost
da bilo ko izbjegne nit da bude zboravlen. I svi e Mu na Sudnjem danu
do pojedinao (19. Allah moti na svaku osobu. Svaka osoba doi e
pojedinano, nee joj niko pravit drutvo nit e se ponosit bilo kime, a
i dua drutva i osjeaji njegovi e ga napustt. ovek e tda primiett
da je sam-samcat pred polagajem rauna.
U sredini ove jednote, osaljenost i stahote, kad, eto, vjernici u
svem sjenu visoke ljubavi, ljubavi Milostvoga.
One koj su vjerovali i dobra djela nili Milostivi e sigurno voljenim
uiniti (19/96).
Iaz ljubav i voljeni u ovoj atosferi je ljupki poziv koji dote srca i
ugodna duhovnost koja dote due. To je ljubav koja se iri po gornjim
slojevima, zatm izlijeva po . Zemlji i ljudima, ispunjava tme cjelokupni
Kosmos i prelijeva ga
Ebu Hurejre (Bog mu s smilovao) prenosi od Verovesnika
(alejhi' sselam) da je rekao: "Kada Allah voli nekog ovjeka, On pozove
Dibrila i kae mu: "Dibrilu, ja volim toga i toga, pa i t njega voli" i dodaje:
` Dibril ga voli." A onda poziva stanovnike nebesa i kae: "Allah voli toga
i toga pa i vi volite njega" i dodaje: ` njega vole i stanovnici nebesa." A
onda ga sputa da ga prime i na Zemlji. A kada se Allah rasrdi na oveka,
poziva Dibrila i kae mu: "Dibrilu, ja sa se rasrdio na toga i toga pa i t
se rasrdi na njega." Prenosilac kae:"Dibril s rasrdio na njega." A onda
Allah poziva stanovnike nebesa i kae: "Allah se rasrdio na toga i toga i vi
se rasrdite na njega." I stanovnioci nebesa se rasrde. Zatm ga sput na
Zemlju da s rasrde na njega i na Zemlji.4
Ova radosna vijest za bogobojazne vjernike i upozorenje
svaali cama nevernicima je cilj Kur' ana. Alah je olakao Arapima, pa je
Kur'an objavio preko Poslanika (alejhi' s-selam) da ga oni ue.
"Prenosi Imam-i Ahmed slijedee: Prenio mi je Afn - Ebu Avane Suhejl od svoga oc, a
ova od Ebu Hurejrea. Hadis prenosi i Muslim od Suhejla, a prenosi ga i Ahmed i Buhari
preko Ibni Durejda, Musla - Ibni Utbe - Naja od Ebi Hurejrea.
U
Mi smo Kur'an uinili lakim, na tvome jeziku, d bi njime one koji se
Allaha boje i gjeha klone obradovao, a inadije nepopustljive opomenuo
(19/97).
Ova sura zavava scenom u kojoj srce kao da se dugo nada, a
savjest dugo potesa. U viziji nema kraja ovom izlaganju.
A koliko smo samo naroda prje njih unitili! Da li ijednog od njih
vidi i d li i najslabiji glas njihov je? 09/98).
To je scena koja poinje ruilakim potesom, a onda t prekriva
dubokom utjom kao da t taj potes odveo u poruenu dolinu, ostavio te
to da posmata stadaje minulih naroda u toj dolini koja skoro da ne
ograniava pogled. Tada vizija odlai i pliva sa osobama koje su nekada
milile i kretale se i votom koji je svojevremeno pulsirao i bio veseo, i
nadom i osjeajima koji su nekada ivjeli i kretli se, a kasnije ih tina
prekrila i smrt pritsnula, pa telesa kao da su paralizirana, istuhla i
sruena, bez ikakva tona i unja, ne osjeaju nit, ne kreu s nit imaju
glas. Da li ijednog od njih vidi <I9/98J - pogledaj i okreni se. Da li i najslabiji
glas njihov je a9/9BJ uje pa ut. Eto, puna tina i stana utja
vladaju. Nema nikoga do Jedinoga, ivoga, Koji ne umire.
I
g m ~ m w P ^ ~ ~ ~ ~ ~ * % * M % %
" ^
* ~ ~ ~ ~ ~ m ~ ~ ~ ~ = m ~ ~ m ~ ~ ~
,}~
,,:, J`
=- * ,', _ .,' _')') !| ,
.
w
' ) .'-),,-)_,'}).|
} -. $ j _ /
G !
' ,
. _.| ._Y| > S | * _-|j .
Z
d
4
.. _-.,.|_,, _`. .':
#4 M *
7
~
'
7
" w
- -,- . , J,-^
D
b2
UBANA m&
I3 AA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Ta-ha (2/V.
Ne objavljujemo Kur'an da se mu, r212J
ve da bude pouka onome koji se boji, r2o1sJ
objavljuje ga Stvortelj Zemlje i nebesa visokih, <214J
Milostvi, koji upravlja svemirom svim r2o;sJ.
Njegovo je to je na nebeima i to je na Zemlji i to je izmedu njih i to
je pod zemljom! <20/6J,
Ako se ti glasno moli, - pa, On zna i to drugom tajo rekne i to
samo pomili! <2017).
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima! (20/BJ.
A da li je do tebe doprla vijest o Masau, <20/9J
kada je vatru ugledao pa eljadi svojoj rekao: Ostanite vi tu, ja sam
vatr vidio, moida u vam nekakvu glavnju donijeti ili u pored vatre nai
nekoga ko e mi put pokazati" <2!10J.
A kad do nje dode, neko ga zovnu: o Masa, r2o11 V
b
Ja sam, uitinu, Gosodar tvoj! Izuj, zato, obuu svoj, ti si, doita, u
blagoslovljenoj dolini Tuva (2/12).
Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj! (2/13).
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo
meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! (2/14).
as oivljenja e sigurno do - od svakog ga tajm -, kad e svaki ovjek
prema trudu svome nagaen ili kanjen biti (2/15).
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega
ne veruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude izubljen (2/16).
A ta ti je to u desnoj ruci, o Mast?" (20/17).
"Ovo je moj tap - odgovor on - "ojim se potapam i kojim lie
ovcama svojim skid
a
m, a slu mi i za druge potrebe (2/18).
"Baci ga, o Matr- ree On (2/19).
I on ga baci, kad on - zmija koja mili (2/20J.
"Uzmi je i ne boj ser- ree On -, (Mi emo je vratiti u ono to je bila
prje (2/21).
I uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka e se pojaviti bijela, ali ne bolesna;
i eto - znamenje drugo, (20/2J
da ti pokaemo neka od Naih velikih uda (20/2).
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevrior (2/2).
"Gosod
a
ru moj, - ree Mast - luini prostranim pra moja (20/2J
i olakaj zadatak moj: (2/2J
odrjei uzao sa jezika mog (20/27)
d bi razumjeli govor moj (20/2J
i podaj mi za pomoika iz porodice moje (2/2J
Htrana, brata mog; (2/30J
osnai me njime (20/3V
i uini drugom u zadtku mome, (2/32)
injenica vjerovanja
teba da se ostvari u dui ovjeka, a injenica Istne u njegovu srcu. Tada
te dvije injenice postju jae od injenice materijalne snage kojom
dominira neistna i kojom hodi u njoj nasilje. Ovo se dogodilo i u stvu
Musaa (alejhi' sselam) prema arobnjatvu i arobnjacima uz koje je stajao
faraon i njegove glaveine. Istna je pobijedila na Zemlji kao to to
predoava ova scena u kontekstu ove sure.
! Mi objavimo MUtu: "No izvedi robove Moje i s njima suhim
putem kroz more prodi, ne strahujui da e te oni sti i da e se utopiti"
(2/77).
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora
prekrli; <20/7B).
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo (2/79).
U tekstu se ovdje ne govori ta se zbilo nakon suoavanja vjerovanja
sa nasiljem izmeu arobnjaka i faraona, nit kako je postupio s njima
nakon to su se vrsto prihvatli verovanja suoavajui s sa prijetjom i
patjom vernikog srca koje je vezano za svoga Gospodara, srca onih koji
su prezreli ivot na Zemli i sve ono i one koji su na njoj, nego je ova scena
popraena punom pobjedom kako bi pobjeda srca bila povezana sa
reanom pobjedom i dola do punog izraaja Alahova kompleta i odluna
zatta Njegovih robova vjenika. Zbog istog cilja ovdje s ne zadrava u
sceni izlaska i stajanja pred morem, kao to s to due zadravalo u drugim
surama, nego kao da se uri da s iznese scena pobjede bez duih
prethodnica jer pretodnice toga bile su u svijest i u srcima.
I I4
Sve ovo je samo nadahnue Musau da izvede Allahove robove,
Sinove Israila, nou, da krene s njima suhim putem preko mora bez ikakva
objanjenja i raglabanja, pa emo i m tako izloit kao to je u Kur'anu
dolo, zadovoljavajui s da ih je Allahova panja ttla i da nije postojala
bojaznost da e ih sti faraon i njegova vojska, da nije postojala bojanost
od mora preko koga su krenuli suhim putem. Ruka Moi djelovala je da
s voda neko vrijeme rastupi, sukladno zakonu kojeg je donijelo Njegovo
htjenje, tako da prijeu suhim putem preko mora.
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora
prekrili; (2/78).
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo ' (2/79),
U kontekstu s saeto govori kako se uguio faraon i njegov narod
bez ikakvog detaljiziranja kako bi ovaj dogaaj osto kompletan utsnut u
ljudsku duu zaprepatujui koje ne moe defnirat nikakvo objanjenje.
Faraon je vodio svoj narod u zabludu dok je bio u ivotu isto kao to ih je
vodio u zabludu morem. I jedna i druga zabluda vode u propast
Mi neemo ovdje donosit nikaka objanjenja o onome ta se desilo
na ovom mjestu kako bismo slijedili kontkst na nain njegova saeta
kazivanja nego zadrat emo se pred poukom koju ostavlja ova scena i
pokuat da odsluamo ritam te scene u srcima.
Mona Ruka vodila je tok borbe izmedu verovanja i nasilja i nosioce
verovanja nije opteretla u toj borbi niim do slijeenjem Objave i
putovanjem nou, zbog toga to ove dvije moi nisu bile jednake nit bliske
u svijetu realnost. Musa i njegov narod su bili slabi i bez ikakve moi, a
faraon i negova vojska raspolagali su velikom moi. Otuda nema naina za
stupaje u materijalnu borbu. Mona Ruka ovdje preuzima vodenje borbe,
mtek poto se kompletralo vjerovanje u duama onih koji ne posjeduju
nikau drugu snagu do verovanje i nakon to su to vjerovanje oglasili u
lice nasilnika ne bojei ga s, ne nadajui s od njega nagradi, ne plaei
se niega, nit da m privue ita ime je taj nasilnik raspolagao. Tada
nasilnik kae: fa vam, zacijelo, unakrt ruke i noge vae odsjei i po
stablima palmi vas razapeti (20/71), nato vjernici odgovaraju: "pa ini ta
hoe; to moe da ui samo u ivotu na ovom svijetu (20/72). Kada borba
izmedu vjerovanja i nasilja dostgne, u svijetu srca, do ove granice, onda
Ruka Moi preuzima bajrak Istne da ga digne u visine i rastga bajrak
neistne, bez ikakva napora vernika.
IID
Druga pouka: U vrijeme dok su Sinovi IsrAlovi podnosili udarce
poninja od stane fraona, koji im je ubijao muku djecu, a ensku
ostvlao u ivot, Ruka Moi nije se mijeala i preuzimala vostvo borbe.
Sinovi IsrAla su podnosili ove udarce zbog ponienja, pokornost i staha.
Meutm, kada s uzdiglo vjerovanje u srcima onih koji su vjerovali u
Musaa i postali spremni da podnose i najtee muke sa ponoom
oglaavajui jasno i glasno rije verovanja u lice faraona, bez zamuckivanja
i plaenja, bez uvanja da e bit mueni, tek tada se umijeala Ruka Moi
da preuzme vosto borbe i oglasi pobjedu koja se prije tog oglaavanja
ostvarila u njihovim duama i srcima.
Ovo je t pouka koju kontekst iste ukratko u dolasku dviju scena
jedne za drugom bez remeenja podrobnim objanjenjem kako bi se tme
probudili nosioci ovih poziva i spoznali kada mogu oekivat pomo od
stane Allaha u vrijeme dok su lieni ovozemalske materialne spreme, a
nasilnik raspolae ogromnim sredstvima, vojskom i oruem.
U okrilju ove pobjede i spasa upuuju se rijei spaenima da s
sjeaju i upozoravaju kako ne bi zaboravili, osjetli se umiljenim i liili se
jedinog orua kojim su raspolagali u ovoj borbi i zahvaljujui tom oruju
osigurali pobjedu i uspjeh.
O sinovi Isrtilovi, Mi smo vas od neprjatelja vaeg izbavili, i na desnu
stranu Tiura vas doveli, i manu i prepelice vam slali (2/80).
jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome
obijesni da vas ne bi snala srd"a Moja, a koga snade srd"ba Moja -
nastradao je! (2/81).
]a u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ini,
i koji zatim na pravom putu itraje" (2/82).
Ve su preli zonu opasnost i krenuli prema Turu ostavlajui iza
sebe potopljene faraona i njegovu vojsku. Njihov spas od neprijatela je
bliska realnost koje se sjeaju svakog momenta, kao da nije prolo od tda
mnogo vremena. Meutm, to je oglaavaje registiraja i podsjeanje na
dokazu blagodat kako bi s je sjeali i zahvaljivali.
IIb
Njihovo je mjesto sastanka bilo s desnu stanu Tura, nato se ovdje
ukauje da se to uistnu desilo. Mjesto sastanka Musaa (alejhi' ssela) po
izlasku iz Egipta bilo je nakon etdesetak dana gdje mu je pripremljen
susret sa njegovim Gospodarom, da uje naredbe o vjeri i zakonu
objavljenim na Ploama, propisanim ovom narodu, kome je propisana
uloga koju e vrit u Svetoj zemlji nakon izlaska iz Egipta.
Sputnje "mane" - a to je slata materija koja se skuplja na listu
stabala - i preplica - a to su ptce koje su im dolaile dok su bili u pustnji,
blizu i lahko ulovlive - Allahova je blagodat i odra Njegove panje prema
njima dok su bili u bespuu pustnje, a On ih vodi i svakodnevno olakava
kako da dou do izora te hrae na nalaki nain.
Kur' an ih podsjea na ovu blaodat, da jedu dobra jela koja im je
omoguio da lahko dodu do njih i upozorio ih na grijeene u tome,
grijeenje stomakom i na uivajem u jelu, zanemarivanje obaveze zbog
koje su izali i koju im je njihov Gospodar pripremio da bi se s Njim susreli.
Ovo je nazao nasilem, jer su se sjeali nedavna nasila, nasile isprobati i
okusili ono to su okusili i, na koncu, prmietli ono to su primietli. I ne
budite u tome obijesni da vas ne bi snala srdzoa Moja; a koga snae srdiba
Moja - nastradao je (2/81). Faraon je nedavno propao, izgubio prjesto i
utopio se u more, a padanje odozgo dolje stoji naspram obijest i oholost.
Ovaj izra je suklada ovim susretma u rijei i sjeni prema metodu
kur' anskog primjetlivog sklada.
Ovo je upozorenje ljudima koji su se uputli da obavlaju dunost
radi kojih su izali kako ih ova blagodat ne bi navela na oholost i ivljenje
u izobilu pa da se raspadnu i pored upozorenja i ukazivanja da su vrata
pokajaja otorena ko god grijei i tai pokajanje:
ja u sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ni
i koji zatim na pravom putu istraje" (20/82).
Pokajanje nije rije koja se izgovori, nego je to odluka srcem iji se
smisao ostaruje kroz verovanje i dobar postupa, ije s djelo odraava u
praktnom ponaanju u realnost, pa kada doe do pokajaja i ispravnog
verovanja i to potvrdi praksa, tada ovek kree putm prema uput
verovanja i osiguranja dobrog djela Upuivanje je ovdje plod i rezultat
pokuaja i rada.
JJ
Ovim zavrava scena pobjede i pogovora na t scenu, ovdje se sputa
zavjesa i podie se nad scenom drugog thog ragovora s desne stane
Tura.
Allah je dao Musau roit da se sretu na brdu Tur da se s Njime
srete poslije etdeset dana, da mu preda obaveze i zaduenja pobjede
nakon poraza. Svaka pobjeda ima svoje obaveze, a i vjerovanje ima svoje
obaveze. Zbog toga je nuna duevna priprema za susret.
Musa se ispeo na ovo brdo, svoj narod ostavio nie brda i zaduio
Haruna da ga kod tog naroda zamijeni.
Velika elja i ljubav obuzela je Musaa zbog elje da razgovara sa
svojim Gospodarom i da stane pred Njega. Musa je osjeto t slast jo
ranije, pa zbog toga eljno oekuje ovaj susret, da stane pred svoga .
Gospodara, a on ne zna ta stoji iza njega nit t e se poslije toga dogodit
narodu koga je ostavio u podnou brda.
Ovdje ga njegov Gospodar upozorava ta je u njega, pa da
pogledamo t scenu i ujemo taj dijalog:
'7 zato si prije naroda svoga pourio, o Misa?" (2/&JJ.
Evo ide za mnom" - odgovor on -, a pouro sam k Tebi, Gospodaru
moj, da bude zadovoljan" (20/B4J.
Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u ikuenje dovel- ree On -
, "njega je zaveo Samirija" (20/BJ.
Musa se jao iznanadio, uri svome Gospodaru nakon to se
pripremao etdeset dana da se srete sa Allahom, da primi od Njega
smjernice na kojima poiva novi ivot Sinova Isralovih. On ih je ve ranije
spasio ponienja i ropstva da bi od njih nainio narod koji ima poslanicu i
obaveze.
Meutm, dugo robovanje i dugo ponienje pod vlau totemistkog
faraonizma bilo je ve iskvarilo prirodu tog naroda, oslabilo njihovu
spremnost da preuzmu obaveze i stpljenje nad tm obavezaa, da ispune
dogovor i ustle na njemu, da napuste nestbilnost u svom duhovnom biu
II
i pripreme se za vodenje i ugodno oponaanje. Musa skoro da m nije ni
ostavio pri panji Haruna i malo od njih udaljio kad se njihovo verovanje u
cjelini poremetlo i sruilo pred prm izborom. Stlni izbori su morali bit
i neprekidna iskuenja da bi se izgradilo njihovo duevno zdanje. Pro
njihovo iskuenje bilo je sa teletom koje i je sainio Samirija. "Mi smo
narod tvoj poslije tvog odlaska u iskuenje doveli" - ree On, "njega je zaveo
Samirija" (2/8). MusA nije znao nita o ovom iskuenju sve dok nije sreo
svoga Gospodara, dok nije primio spomenute ploe na kojima je bila
upisana Uput i verozakon za igadnju Sinova Isralovih na nain koji
odgovara zadatku koji im je poveren.
U ovom kontekstu zavrava scena thog ragovora vezaog za tele,
da bi se istaklo reagiranje MusAa (alejhi' s-selam) kada je saznao za ovo
iskuenje i pourio da se vrat, pun tuge i srdbe, svome narodu kojeg je
spasio Allah preko ovog poslanika daljnjeg robovanja i ponienja u sjeni
totmizma, dao im da ostvare opskrbu na lahak nain i zattu punu milost
u pustnji, podsjeto ih na dokaze Svoje i upozorio ih na zablude i posljedice
zabluda, a oni su, eto, t koji slijede totemizam i oboavanje teleta.
Ovdje se ne iste ta je Allah rekao Musau podrobnije o ovoj smutji
ve se uri da se iznese moment Musaovog povratka njegovu narodu, ali
se u kontekstu govori o ovim detljima. Musa se povato srdit i alostan
prekoravajui svoj narod i ukaravajui svog brata, to znai da je on morao
znat grozotu djela kojeg u oni poinili.
!Masa se narodu svome vrati srdit i alostan. "O narode moj" - ree -
"zar vam Gospodar va nije dao lijepo obeanje? Zar vam se vrijeme oduljilo,
ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaeg, pa se zato niste drali
obeanja koje ste mi dali!" (20/86).
"Nimo prekrili dato ti obeanje od volje svoje" - odgovore. "Bili smo
natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili. " A to isto uradio
je i Samirja, (
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mue i oni su onda rekli:
. Ovo je va bog i Masaov bog, on ga je zaboravio!" (20/88).
Zar oni niu vidjeli da im ono ni ri ne odgovara i da od njih ne
moe nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu kort prbaviti? (20/89).
A njima je Harun jo prje govoro: "O narode moj, vi ste njime samo
u iskuenje dovedeni; Gospodar va je Milostivi, zato slijedite mene i sluajte
naredenje moje!" (20/90).
IIJ
'i emo mu se klanjati sve dk nam se ne vrati Mas" - odgovorli s
oni (2/9V.
Ovo je t smutja koju kontekst otriva u momentu suoavanja
MusAa sa svojim narodom. U kontekstu se ovo raotkriva poslije
MisAovog thog razgovora sa Alahom i nie se detaljno govorilo o tome da
bi se istklo u momentu provere i ispitvanja koje je izvrio Mus4.
Mus4 s vraa da bi naao svoj narod kako se klanja teletu od zlata,
dok oni govore: Ovo je va bog i bog MusAa, a Mus4 je to zaboravio pa je
otao da U svoga Gospodara na brdu, a eto, njegov Gospodar je ovdje
prisutan.
MusA odlazi da ih pita u Di srdbi: ao narode moj"- ree - "zar vam
Gospodar va nije dao lijepo obeanje?" (2/86). Allah im je bio obeao
pobjedu i ulaak u Svetu zemlu u sjeni monoteizma. Od ovog obeanja i
ostarenja nije prolo mnogo vremena pa ih prekorava osuujui ih: "ar
vam se vrjeme oduljilo, ili hoete da vas stigne srdba Gospodara vaega?"
(2/86), Pa vas je nauio da ovako postupa onaj na koga s sputa srdba
Allahova, on kao da to eli namerno da .Pa zar vam se vrjeme oduljilo?
- ili ste odluili da s dogodi srdba . . . pa se zato nite drali obeanja koje
ste mi dali <20/86), Bili smo s dogovorili da ete ostat na dogovorenom s
mn on sve dok s ne povratm vama, da neet izmienit svoju vjeru nit va
program bez moje naredbe.
Tada s poee izvinavat tom udnom isprikom koja otkriva tag
dugog robovanja, zauckivanja i slablenja pamet: "Mi nimo prekrili
dato ti obeanje od volje svoje" (20/87). Naredba je bila vea od nae moi:
aBili smo natovareni teretima, nakitom narodnim pa smo to bacili" (2/87).
Nosili su sa sobom gomile zlat Egipanki koje je bilo skinuto sa njihovih
ena. Oni ukaae na te teret rijeima: Mi smo te terete bacili da bi s
oslobodili, jer su t teret haram. Njih je uzeo S4mirija da izlije od njih tele.
Ovaj S4mirija je porijeklom iz Saare. Bilo da ih je prato kako nose ovaj
teret ili je on bio jedan koji je nosio ovaj naziv. N a teletu je napravio otore,
i kada puhne vetar kroz te otvore, izlazili bi glasovi poput rike goveeta u
kome nije bilo ni ivota ni due nego samo telo. Termin diesed
upoteblava s za oznau tjela u kome nema ivot. im su primijetli tele
od zlata da rie, zaboravili su na svoga Gospodara koji ih je spasio iz zemlje
nasilja i predali s oboavaju zlatog teleta ne razmiljajui, glupi i
bezduni, i govorei: aovo je va bog i MUov bog (2/88) , a on je otao na
brdo taei Boga, dok je on, eto, ovdje s nama, i ne sao to, nego je MusA
izgubio put do svoga Gospodara i zalutao.
IZ
Ovo su rijei koje poveavaju glupost i bezost kojima su oni
optuivali svoga Verovesnika koji ih je izvukao i spasio pod Allahovim
okom i Njegovom panjom, spasio svojim usmerenjem i ukavanjem, a
oni njega optuili da nije doao do svoga Gospodara, ak i da je zaluto na
putu, pa nit s on moe uputt nit da ga uput njegov Gospodar!
To su govorili pored jasne obmane: Zar oni nisu vidjeli da ono ni
rje ne odgovara i da od njih ne moe nikakvu nevolju otkloniti niti im
ikakvu korit pribaviti (2/89), Ovim se misli rei da to nije bilo ivo tele koje
uje njihove rijei i odgovara pa makar po obiaju teleta, goveeta. Taj kip
je bio ispod nivoa ivotnje. On, u svakom sluaju, nit moe otklonit bilo
kau tetu nit koristt u najjednostavnijem obliku. To tele nit bode nit
se rit, ono ne okree raj pa ak ni toak za navodnjavanje.
Pored svega toga njih je Harun savjetovao, a i on je bio njihov
poslanik i zamjenjivao njihova Poslanika spasitelja. On ih je upozorio da je
ovo iskuenje govorei: "O narode moj, vi ste njime samo u iskuenje
dovedeni; Gospodar va je Milostivi" (20/9) on ih je savetovao da Njega
slijede i da mu se pokoravaju kao to su se bili dogovorili i obeali Mtsau,
a Mtsa e im s vratt nakon sastka sa svojim Gospodarom na Brdu.
Meutm, umjesto da su mu s odazali, oni su s okrenuli i napustli
njegov savjet Napustli su obeaje dato svome Poslaniku - da e mu se
pokoravat: "Mi emo mu se klanjatu sve dok nam se ne vrati Musa" -
odgovorili su oni (2/91).
Mtsa s vrato svome narodu srdit i oaloen, sasluao je njihov
doka koji mu je otrio dokle su zalutli i t se desilo u njihovim duama,
kakva je smutja pogodila njihovo razmiljanje. Tada se on okrenu svome
bratu krajnje ljut, uzima ga za kosu na glavi i za bradu, razaren i ljutt:
(O Harne, " - povika Masa - (ta te je sprijeilo, kad si ih vidio da su
zalutali, (2/92)
da za mnom nisi poao? Zato nisi nareenje moje posluao?" (2/93).
M tsa prekorava Haruna zato ih je ostavio da se klanjaju teletu zato
im nije poremeto njihovo klanjanje slijedei naredbu Mtsaa (aejhi' s
selam) u kojoj je Mtsa insistrao da se ne dogodi nit poslije njegova
odlaska i da ne dopust neto novo. M tsa je osudio Haruna zato nije to
proveo. Da li je to znailo grijeh i suprotstvljanje njegovoj naredbi?
U kontekstu s tano govori kakav je bio stv Haruna dok posmatra
Musaa i pokuava da ga smiri i izaove milost u njemu.
IZI
"sine majke moje, - ree Harun - "ne hvataj me za bradu i za kosu
moju! ]a sam se plaio da ti ne rekne: 'Razdor si medu sinovima Israilovim
posijao i nii postupio onako kako sam ti rekao" (20/94).
Tako nalazimo HAruna kako smiruje ivce i savlauje se, da ne bi
reagirao na rijei MusAa, dok primjeuje i iznalazi osjetljive tke kod
MusAa, pa mu pristupa kroz rodbinsku vezu, to je najosjetljivije, izlae mu
svoj stav u vezi sa pokornou njegovoj naredbi na nain kako to on misli,
a to je da se HArUn bojao da tetranje neke naredbe stogou moe da
unese podvojenost meu Sinovima Israilovim, da neki budu uz tele, a
drugi uz savet HAruna, a njemu je bilo nareeno da uva Sinove Israilove
i da i se nita ne dogodi. Pa i ovo je, takoer, pokornost naredbi, s jednog
drugog stanovita.
Tada se Musa okree srdito i raareno prema Samiriji, koji je, u
principu, izaziva smutje. MusA mu se nije na samom poetku obrato, jer
su ludi odgovorni da ne slijede sve to rie, a Harun je odgovoran da
rastavi njih i sljedbenike teleta, ako oni budu pokaali panju prema tome,
jer je on njihov voa kome su oni povjereni. Meut, grijeh Samirije
dolazi kasnije, jer ih on nije prisilio nit je insistrao na tome nego je on
zavodio i oni su se zaveli. Oni su bili u stanju i mogli su da ostnu ustajni
na uput svog prog Verovesnika i na osnovu savet svog drugog
Verovesnika. Pro su oni odgovorni, pa iza njih njihovi pastri i tek onda
izaziva smutje i zavoenja.
Musa se okree prema Samiriji:
'7 ta si to ti htio, o Samirja?" - upita Must (20/95) - t. ta je s tobom,
Samirija, i t je tvoja namjera? Ove rijei ukauju na ozbiljnost ovog pitanja
i veliinu djela.
1a sam vidio ono to oni niu vidjeti - odgovori on -, "pa sam aku
zemlje ipod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto taku je u mojoj dui
ponikla zla miao" (20/96).
Brojna su kazivanja oko ovih rijei Samirije.
t je on u tome vidio?
Ko je bio poslanik od koga je on preuzeo neto i to provodio? Kakve su
veze toga sa ovim teletom koje je on izlio?
` l
; L
IZ4
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i
objavljujemo ti od Sebe Kur'an (20/9).
I ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doista teko breme
ponijeti, rz110J
vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem danu biti,
(20/101)
IZD
na Dan kada e se u rog puhnuti. Toga dana emo nevjerike modre
sakupiti (20/102)
i jedan drugom e tiho govoriti: "Nite ostali vie od deset dana" <20/103).
Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazboritiji izmedu njih
rekne: Ostali ste samo dan jedan!" (20/104.
A pitaju te o planinama, pa ti reci: "Gospodar moj e ih u prah
pretvorti i zasuti, (2/IosJ
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, (2/106)
ni udubina ni uzvisina na Zemlji nee vidjeti" (2/107).
Tog Dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti i pred
Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti <21108).
Toga Dana e biti od koriti posredovanje samo onoga kome Milostivi
dopusti i dozvoli da se za nekoga govori (2/109).
On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti (2/110).
Ljudi e se ivome i Venom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim
smatrao svaku nadu e izgubiti, (2/IIIJ
a onaj ko je dobra djela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni
zakidanja nagrade plaiti (2/112).
I eto tako, Mi Kur'an na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu
opomene ponavljamo da bi se oni gjeha klonili ili da bi ih na poslunost
pobudio (2/113).
Neka je uzvien Allah, Vadar Istiniti! I ne ur s itanjem Kur'ana
prije nego to ti se objavljivanje njegovo ne zavri, i reci: "Gospodaru moj, Ti
znanje moje proir!" <20/114.
A Ademu smo odmah u poetku naredili; ali on je zaboravio, i nije
odluan bio (20/115).
A kad smo melekima rekli : Poklonite se Ademu !" - svi su se oni
poklonili, samo Ibli nije htio (2/116).
IZO
O Ademe, " - rekli smo - ovaj je doita neprijatelj tebi i tvojoj eni, zato
nikako ne dozvoli da on bude uzrok vaem izlasku iz denneta, pa d se ond
mu (2/11 7).
U njemu nee ni ogladnjeti, ni go biti, (20/118)
u njemu nee ni oednjeti, ni egu osjetiti" (2/119).
Ali ejan mu poe bajati i govorti: o Ademe, hoe li da ti pokaem
dro besmrnosti i cartvo koje nee nestati?" (2/120).
I njih dvoje pojedoe s njega i ukazae im se stidna mjesta njihova pa
poee po njima lie dennetko stavljati - tako Adem nije gospodara svoga
posluao i s puta je skrenuo (20/12V.
Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom unio, pa mu oprostio i na
pravi put ga uputio (20/122).
Izlazite iz njega svi" - ree On -, "edni drugma ete neprjatelji biti!"
Od Mene e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju nee
zalutati i nee nesrean biti (2/12).
A onaj ko okrene glavu od Knjge Moje, taj e tekim ivotom vjeti i
na Sudnjem danu emo ga slijepa oivjeti (2/124.
"Gospodaru moj, " - rei e - ato si me slijepa oivio kad sam vid
imao?" (20/12).
Evo zato" - rei e On: Dokazi Nai su ti dolazili, ali si ih
zaboravljao, pa e danas ti ito tako biti zaboravljen" (20/12).
I tako emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previe odaju i u
dokaze Gospodara svoga ne vjeruj. A patnja na onom svijetu bie, uistinu,
bolnija i vjena (2/127).
Zar njima nije poznato koliko smo naroda prje njh unitili, onih po
ijm nastambama oni hode! To su, zaita, dokazi za ljude pametne (2/12).
I da nije ranije izreene rjei Gospodara tvoga, kazna bi ve bila
neminovna (2/129).
Zato otri njihove rje i obavljaj namaz, hvale Gospodra svoga,
prje izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj ga u nonim asovima,
i na krajevima dana, - da bi bio zadvoljan (20/130).
IZ
I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao uitak raznim
sortama nevernika pruamo, da ih time na kunju stavimo, ta nagada
Gospodara tvoga je bolja i vjena (20/13V.
Naredi eljadi svojoj da obavlja namaz i itraj u tome! Mi ne traimo
od tebe da se sam hrani, Mi emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha
bojali i grijeha klonili eka lijep svretak (20/132J.
Mnogoboci govore: Uato nam ne dnese kakvo udo od Gosodara
svogar A zar im ne dolazi objanjenje o onome to ima u davnanjim
listovima? (2/13).
A d smo ih kakvom kaznom prje njega unitili, siguro bi rekli:
hGospodaru na, zato nam nii poslanika poslao, pa bimo rijei Tvoje
slijedili prje nego to smo ponieni i osramoeni postali" (2/134).
Reci: hSvi mi ekamo, pa ekajte i vi, a siguro ete saznati ko su bili
sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu" (2/135).
Ova sura poinje kazivanjem o Kur' anu koji nije objavljen Poslaniku
(alejhi' s-selam) da bude nesretan s njim m zbog njega, i o kaivanju o
MusAu (alejhi' s-selam) u kojem dolai do izraaja Allahova panja i zatta
MusAa, njegova brata i njegova naroda.
Poslije toga uslijedio je pogovor u kontekstu na ovo kaivaje sa
povratkom na Kur'an, njegovu ulogu i kaznu svakog ko se suprotstavi
Kur'anu. Ova tka posljedic izlona je u jednoj sceni Sudnjeg dana u
kojoj dolazi do izraaja beznaajnost ivota na ovom svijet, pojavljuje se
zemlja bez brda i postje ravna i gola a glasovi postju skrueni prema
Milostvom i usmeravaju s prema ivom i Monom. Moda ova scena i
prijetja koja dolazi do izraaja u Kur' anu izazivaju osjeaje bogobojaznost
kod ljudi i podsjeaju ih na Allaha i povezivanja s Njim. Ovaj odlomak
zavrava unoenjem mira u osjeaj Poslanika (alejhi' s-selam) koji je bio
uznemiren zbog Kur' ana koji mu se objavljuje, da ne uri kod ponavljanja
Kur' ana bojei se da ga ne zaboravi nit da se osjea tunim zbog toga,
Allah je taj koji olakava i koji uva Kur' an, nego da od svoga Gospodara
ta da mu povea zanje.
U povodu elje Poslanika (alejhi' s-selam) da ponavlja ono to mu je
objavljeno prije zavreta objave, bojei se da ne zaboravi, u kontekstu se
izla zaborav Ademove (alejhi' sslam) obaveze prema Allahu, a zavrava
oglaavajem neprijateljsta izmeu Adema i ejtana Iblisa i posljedicama
djece Ademove koja se sjeaju i uvaju obaveze prema Alahu i onih koji
1Zb
naputju te obaveze. Ova zavrnica ocrtava jednu scenu Sudnjeg dana kao
da je ona kraj putovanja koje poelo u Gornjim sferama, zatm zavrilo
tmo po drugi put.
Ova sura zavrava utehom Poslanika (alejhi' s-selam) zbog
suprotstavlanja onih koji su s suprotstvljali i D onih koji su lagali da ne
tuguje zbog njih, jer oni imaju odreeni rok; da ne obraa panju na njima
dat ugodnost u ivotu na ovom svijetu jer to je sao smutja njima; da se
preda klajanju Allahu i Njegovu spominjanju; da bude zadovoljan sa
sobom i smiren jer su raniji naodi upropateni, a Allah je hto da se ispria
upuujui poslednjeg Poslaika, pa neka Poslaik otese ruke od njih i
prepust ih njihovoj sudbini.
Reci: "Svi mi ekamo, pa ekajte i vi, a siguro ete saznati ko su bili
sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu" (20/13).
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i
objavljujemo ti od Sebe Kur'an (20/9).
I ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu e doita teko breme
ponijeti, (2/10)
vjeno e u muci ostati, a jeziv tovar e im na Sudnjem danu biti,
(20/101)
na Dan kada e se u rog puknuti . . Toga dna emo nevjernike modre
sakupiti (20I102J
i jedn drugom e tiho govorti: ite ostali vie od deset dana (2/103).
Mi dobro znamo o emu e oni govoriti kad najrazbortij izmedu njih
rekne: "Ostali ste samo dan jedanr r211o4.
Tako kazivanje koje smo t objavili o MusAu govori U o vijestma
protklih vremena, kaujemo t u Kur'anu i Kur' an to naiva zikrom, a to
znai sjeanje na Allaha i Njegove dokaze i podsjeanje na ove doka i ono
to je bilo sa minulim narodima.
Ovdje se ocrtava to sjeanje onima koji su odbijali, a koji se nazivaju
grijenici, scena o Sudnjem danu tako da ovi grijenici nose terete kao to
IZJ
putik nosi svoj teret. O, Bo, kakvog li loeg tret! A kada se puhne u
rog da s sakupe, onda s ovi grijenici okupljaju a lica i poplavila od tuge
i bola. Polako govore meusobno ne podiui glas i staha i zebnje i
stahot koja se natla nad prostorom gdje s okupljau. O emu oni tko
tho govore? Oni govore o vemenu koje su proveli na Zemli. ivot na
ovom svijetu je u njihovom osjeaju bio beznaajan, i t dani su bili veoma
krati, kao oni primeuju, tko da pomilaju da su bili na zemaljskom
svijetu samo malo vremena. fNiste ostali vie od deset dana (2/10). A oni
koji su bili upueniji i koji imaju ispravnije miljenje istu da su proveli na
Zemli daleko daleko krae vrijeme pa kau: Ostali ste samo dan jedan!"
(2/10). Tao se povlae t ivot koje su oni iveli na Zemlji, prolae i
nestju. A uivanje i briga tog ivota je krajnje siuna. Igle da da je to bilo
sao jedno kratko vrijeme i sasvim neto beznaajne vrijednost. Kkva je
vrijednost deset dana, pa i kad bi ovek sve to proveo u uivaju? Kkva je
vrijednost jednog dana, pa i kad bi njegove minute i tenuci bili ispunjeni
sreom i veseljem? Ka je vriednost ovoga ili toga pored vemena koje
nema kraja i koje ih oekuje poslije skuplanja i protee se s njima bez
prekida i prestanka?
Scena staha poveava se sa povratom na pitanje kada budu pitai
o ovom svijetu i brdima ta je bilo s njima, i odgovor kada uslijedi, on e
predstavljat poseban nivo staha s kojim bit suoeni.
A pitaju te o planinama, pa ti reci: Gospodar moj e ih u prah
pretvorti i zasuti, (2/105)
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, (2/10)
ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne vidjeti (2/107).
Tog Dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti i pred
Milostivim glasovi e se stiati i ti e samo apat uti (2/10).
Toga Dana e biti od koriti posredovanje samo onoga kome Milostivi
dopusti i dozvoli da se za nekoga govori (2/109).
On zna ta su radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega
obuhvatiti (2/IIOJ.
Ljudi e se ivome i Venom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim
smatro svaku nadu e izgbiti, (2/IIIJ
a onaj ko je dbra djela inio, a vjernik bio, nee se nepravde ni
zakidanja nagrade plaiti (2/12).
IdU
Scena staha dolazi do punog izaaja jer su visoka i vrst brda
potuno sruena i sravnjena tako da je sve ravan, nakon to je bilo i
uzienja, ravna ledina na kojoj nema nijednog breuljka nit krivine.
Zemlja je potpuno izravnata tao da na njoj nema uzisine nit uvale.
I kao da se oluja smirila poslije ruenja i ravnanja, okupljena i
skuplena grupa s uljukala, svaki pokret i glas opao i umirio se tako da
oni uju onoga koji poziva na odredeno mjesto, slijede njegovu uputu kao
mirno i predato stado. Oni nit se osvru nit zaostju, a bili su ranije
pozivai na Uputu pa su se tome suprotstavili i odstpili. Ovo govori o
njihovoj predaji da Tog dana e se oni glasniku odazvati, morae ga slijediti
(20/10). Sna srca i tjela je u skladu scenom planina na kojima nema
nikavih krivina nit breuljaka.
Grobna tina i pusta utja nadvle se, i pred Milostivim glasovi e se
stiati i t e samo apat uti rzo110BJ . . . Ljudi e se ivome i Venom pokoriti
(20/11) .
Ovako su se Allaova svojstva nadvila nad cjelokupnom situacijom i
prekrila poprite koje oko ne moe sagledati, strahom, utnjom i
skruenou. Govori se samo apatom i tho pita. Skruenost je prisuta.
Svi ludi su se okrenuli Allahu, Uzvienom,