Nikola Vranjkovic - Za Ovde Ili Za Poneti (2001)

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 96

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i
Naslov 1 Sadraj 2
4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48

Saraj
49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 O slobodi Pleonazam U krtogu

Godina je promenila ime 3


Sretenje Armatura II Majdan I ljubav i moda i... O prijatelju uspelom u ivotu Batrganje Razgovor Koma Ka zelenoj obali Ja ne elim da ode Gledam kao... Osam i trideset Jarina 17. XI 98 Ofsajd 1. XII 98 Pokuaj Seanja Grip Bedem Izmeu dva zla O sebi opljakanom April u Beogradu Digitron Kao da postoji jo jedan ja 1228 Raskorak Manastir Nedostupna polja Samo droga Srbina spasava Tri korne penal Sekira Neki moji drugovi Kad hodam Vertikalno gledano Mali pas Oboljenjce Bar na kratko Saznaj tajni odgovor Teak sluaj pakla Vladar Kraj zablude Neznani junak Kandidat Cena demokratije

Tu je negde bio put

Sa smislom bez smisla

Sve dobija drugu boju i miris


Vegetarijana Gusari Fototapet U meuvremenu U ekanju Boini naper uvar Eutanazija Galeb Najdui je poslednji sat Armatura Godina sirotinjske zabave Vei me Protiv sebe Finansijska konstrukcija Trenje Svako putuje za sebe Recenzija - prvi deo Recenzija - drugi deo Tekst na zadnjoj korici

Sve je pod kontrolom Kradljivci mladosti Fijasko Smrtni sluaj Ako ima s kim i gde Ledeni Jedan sekund bez krvi za slobodu Marketing agencija za skromne 5. I 98. Eho maina Kraj rata Iznad magle San koji srean sanja sam Zvezdane staze Sudopera Zorka Blentostamin arobni akord Potar Roendanska pesma Deponija Leto na Adi

Nekropolis

Godina je promenila ime

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

-3-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SRETENJE
Brod ti tone ispred luke jo iz vode vire ruke. Meri ivot svoj na sate i to hoe da ti skrate. Sati prolaze, ko dim kroz vetar lete pa se razbiju u dane. Osmeh udan, oi lude, vazduh mirie na ljude. Oni tuno troe dane, vreme nikako da stane. Dani prolaze, ko list po vodi plove dok ne potonu u seanje. Kraj je zimskog sna i java poinje. Nit se budi, niti spava, plai se. Kraj je zimskog sna, a java ne obeava. Kao da ceo svet spava. Ispod tebe gola stena ali tvoje senke nema. Sve je jasno kao dan a dan je umoran i tmuran, jer je isto ko i jue, samo godina je promenila ime. Probij zakljuana vrata, skini okove sa vrata, shvati to ko ispit vere i okreni propelere, barem probaj, stvarno nema ta da izgubi na ivici, dok klizi. Kraj je zimskog sna...

-4-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

ARMATURA II
Ti eli da ne zaboravi san koji plai te, a nema rei da opie njegove zvuke, a uju se. Nisu ko zemlja kad drhti na sekund pre smrti, ni vetar kad odnosi umrlo lie to truli i mirie na topli miris to cedi ti suze iz oiju, oi mu svetle, strah tri od srca do kostiju. Vriti. Crn je taj ogromni pas, skae, napada, brani se rukama, nema ti spasa, probudi se, oteraj svog avola iz sna.

-5-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

MAJDAN
Velika soba kod kue na zemlji i majinski osmeh i glas. Otvara oko po oko i uti u nas. Ruka na ruci i suza na usni, a tuga odaziva se, iv, ti se vraa u ivot ko zna odakle. I sam veruje u muk istine. Sea se, sanjao nisi, a bio si gde? I sam veruje u muk istine, svu svoju snagu ti dajem da pogleda me. Trim i prosipam pesak po vodi ko ptica to slee na sneg. Sklopljene oi drugaije gledaju svet. Sever mi sledio kosti, ta vredi to vidim kad neu da znam. I dugo ve etiri godinja doba su dva... Ja verujem u muk istine. Dunav e postati more, podavie sve. Ja verujem u muk istine, umoran, tuan, opijen, prepoznaje me. Seti se kako smo gledali majdan ko pakao da je na dnu. Uli smo jednom u njega i skratili put. Vetar ti ukrao kanap iz ruke, u nebo ti pobego zmaj, trai ga pogled po svodu, al krije ga sjaj. Ja verujem u muk istine. Moda se sve ovo deava jo nekome. Ja verujem u muk istine, ili smo samo zalutali u seanje...

-6-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

I LJUBAV I MODA I...


Oseanja - bez bola. Samo ti zna koliko si... Nisam mislio glupa... Zar je bitno? Ja te samo gledam. Nervozan sam. Svi ste ista balega u odelima od folije... I ja vas gledam, a niko me ne tera. Jadan sam, leguro seljaine. Uivam u nervozi svojoj, derem se i gojim se. Jadan sam... ... Pobegli ili poginuli mnogi pravi i pogreni. Ili je nestalo mnogo pravih ili je nestalo malo pogrenih. Mrzim te tvoje crte lica, bez bola, bez sree i suza. Levo seljaka stoka, desno gradske seljaine. Stvarno ste odvratni i ti i ta tvoja emisija.

-7-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

O PRIJATELJU USPELOM U IVOTU


Titulo, nemoj priati svima ko si, jer nisi to. I ne poveruj lai svojoj velikoj, pusti ljude da se prevare sami i gotovo, mrak u svoj toj tami. Precrno... Titulo, ne mui se, sagni se, svi stojimo. Zato daje odgovor, a nisi pitan? Koji je to heroj ikom bitan, a nisi ak ni heroj? Pretuno. Titulo, ispria nam vic i svi se smejemo. Grokemo ko prasii pred klanje, besramno, nae postdupelizako stanje, to smo mi, odgovorni kao buni burii. Titulo, lupi akom, prekini taj nerad, odluno, nerviraj se malo da svi vidimo, precizno, otpad kao kriterijum uspeha. Ura! apni pravi potez da te sledimo, u bunar.

-8-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

BATRGANJE
Lo start. Loe prolazno vreme. Daleko od cilja. Previe guve ni oko ega. Poslednje atome snage troi na batrganje. Jedu te godine i dosada dok oekuje priznanje bez stida, bez kajanja. EEE, uitelju moj, nita ti vie ne govorim u lice, i to ti vezuje ruke.

-9-

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

RAZGOVOR
E, onaj to prelazi ulicu, kakav je to imbecil i glupak. to? Ma mogu da ti priam do sutra... ta, to ti je ale? Jebiga, nisam znao... Mislim, nije on lo, nego je teak ovek. ta? I ti kae da je pijana seljaina? Kako moe tako o svom ocu? Treba da se stidi.

- 10 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KOMA
Dugo ja ivim u epruveti, neko me mrzi, pa mi se sveti. Moje su rei koferi prazni, ne znam ta elim. I niko sada ne moe da zna ta stvarno oseam ja. Ti se boji. Ti se boji da ne povredi glavu. Ja te molim da mi pokloni jedan osmeh pre odlaska. I niko sada ne moe da zna ta stvarno oseam ja. Sunce odavno prepreke lomi, oblaan dan je korak ka komi, curi niz lice jeftina suza. Voz u daljini, vetar ga vodi, odlazi neko drag, ka svojoj srei. Slobodan ovek u svojoj vrei. Budi se. Budi se dugo...

- 11 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KA ZELENOJ OBALI
Danas je praznik, divan dan, svi ljudi etaju po ulici. Ti sedi sam i razmilja, al nema snage to da uradi. Pogledaj me, ja sam jedini kome veruje, to znam. Ja mrzim kada uti, pokuaj bar da mi objasni. Ne elim da ti priam sve to znam, jer znam da odlazim, ja idem da se pomolim, da probam da zaboravim. Ti, ako hoe, poi sa mnom, ja te neu ekati. Jo malo vremena je ostalo, odlui se, ja idem... ka zelenoj obali... Kad god zamurim vidim ogradu to deli nas i njih. Ja nisam bio, ali verujem ta drugi priaju. im no se spusti, kupim stvari, ustajem i odlazim. Ti sedi, uti kao mrak, jer ne moe da odlui.

- 12 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

JA NE ELIM DA ODE (DEVOJKO MALA)


Devojko mala, elini pogled dal si ti... i laka nervoza u tebi. Nagradna igra, tri dana bez vode u pustinji i popust za decu do esnaest godina. Kai koliko godina ima, kai mi da li je belo u boji, kai mi da li uopte postoji... ta e ti pesnik mranih ideja i irokog srca, kada te to ne zabavlja? Kad proe bakljada i navijai odu s tribina, ti ostaje sama. Znam, tvoji su krivi, nisu ti dali da izlazi i onda je puklo u tebi odjednom. emu se nada sutra ti, kad ima jo etiri zuba i tri mia u depu? Ima vas mnogo, svi ste vi potrona roba, svi ste vi melem za dravni budet. Samo se smeje, lepo je, nije te briga, lepo je, pa kolko traje, lepo je. U tvojoj glavi areni svet, koliko je samo lepe tu nego kad ue u tramvaj! Prastara pria o oveku i konju na njemu (u njemu?), svi to znaju, na kraju ne pobeuje dobro... Dobro bi bilo da odmori mozak i otvori oi i krene u ivot ko ena. Ja ne elim da ode.

- 13 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

GLEDAM KAO...
Koraci te vode blatnjavom stazom, hoda tvrdoglavo, na putu si pravom, i gde je mirno tu i buka postoji. Jesenji sumrak je poprilina bajka, znae ta priam samo ako ti se desi, senka se ljulja, beli kamen se beli, znae ta priam samo ako ti se desi. Gledam kao da ne bole me oi...

- 14 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

OSAM I TRIDESET
Zatvori oi sada zadnji put, i seti se ta je sve prolo dok si utao. Pronai me. Ulice nema s tvojim imenom, gde je vrt seanja, mesta su sva bez rezervacija u osam i trideset. On zna da crveno bledi vremenom, proi e, mladost je neka sasvim druga stvar, ne poznaje. On dobro zna kad boli istina, ostrva crna su, i dobro pamti gde te poslao u osam i trideset. Slomljeni krst u mutnoj vodi pamti sve, gvozdeni zvuk u gluvoj sobi... Odlaze... Odlazi no, vampiri bee, zauvek, nikada vie doi nee u osam i trideset. On nije iveo kao kralj, u osami, on nije iveo kao kralj, u osam i trideset.

- 15 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

- 16 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

JAR INA 17. XI 98.


Otro novembarsko jutro. Sedim pored trske, itam novine, sluam vetar i ptice. Uzak put uz kanal. Dobar dan, jel se javlja? Ne - odgovor. Nemam pojma - misao... Sunce konano ne pri. Sunce konano greje, koliko moe u ovo doba. Mirie zima iz tvrdog blata. Kako je lepo ovde gubiti vreme...

- 17 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

OFSAJD 1. XII 98.


Ne smem. Ne umem. Ne kaem da ne elim, ali kako? Ne znam. Neu da znam ako je loe. Progutau la kao lek. Prevariu nemo svoju, nemam ime da je ubijem. Prespavau dan koji ne svie. Sanjau vetar kako prebacuje kiu sa krova preko oluka. Sanjau strme staze i bujicu. Sanjau poluiv Dunav kako tee kao moj poluiv ivot. I sa kim da se borim kad ne postoji, kad vie ne postoji, kad nikad nije postojao? Moda ja uzalud troim svoje bogatstvo dok skupo plaam budue dane, ako ih bude...

- 18 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

POKUAJ
Buenje mi stie glasno, zvone telefoni, satovi. Akademskih pet minuta, evo idem, trim, polazim. Ma u oi, kratak bljesak, plazi mi se dan sa prozora, minut straha, hladna voda, valjda nema drugog naina. Moja kua zamrziva, stide se i radijatori, obeanje - silovanje, saekau smrt u postelji. Bog je smislio roletne, dovienja srene ptice, ja sam vrlo vredan ovek al imam i drugo lice. Ispod jorgana od perja nema jakog razloga za strah, nema nade, nema elja gotovo je, pojeo me mrak.

- 19 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SE ANJA
Sedeli smo do kasno i seali se mladosti. Kao da je bilo pre sto godina... I jo se ponekad osetim blesav kao tada i vrati mi se snaga za koju sam mislio da je vie nema. I bude mi ao to jo vie nisam beao iz kole, i bude mi smeno to sam se stideo dugakih gaa ispod pantalona i smejem se u sebi dugo... Napijam svoja seanja i blaenog osmeha i zatvorenih oiju posmatram davne dogaaje.

- 20 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

GRIP
Lepo sam osetio da dolazi. Probudio sam se malo ranije, otiao sam u kupovinu, kupio sam aj, keks, vitamine, sportske novine i vratio se u krevet. I on je doao, ve posle pola sata.

- 21 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

BEDEM
Bedem, Ni glas ne ostaje. Re, re gori, u meni je strah, strah klizi niz moj dlan, znam, sad znam sve. Sve to nisam razumeo ranije, sve, gazim svoj gorki osmeh ko istopljen sneg. Stojim sam kao putokaz za glad - i gladan ostajem, sam, od umora umoran. Kraj je blizu, oseam, bol, bol ivi, ne prestaje, pretvara oaj u bes. On produava ivot dok gleda u zid. On ti ne da da sebi ulepava snove. Tvoja srea je tu, oslobodi se, zovi je...

- 22 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

IZME U DVA ZLA


Izmeu dva zla stojim, ekam bez nade i straha da saznam adresu svog pakla. Izmeu dva zla bez sna. Umor mi sklopio ruke. Dal sam se predao ako zaurlam od muke? Izmeu dva zla gledam. Obian ovek se bori, da ne poludi pre smrti, da ne poludi od bolesnih ljudi.

- 23 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

O SEBI OPLJA KANOM


Bio sam bogat ovek, danas, od trenutka isplate do trenutka krae. Pola sata, recimo, bio sam sigurno bogat pola sata. Ali, da sam pokraden saznao sam dosta kasnije, tek poto sam se vratio kui i otvorio novanik. Recimo da sam bio ubeen da sam bogat barem jo tri-etiri sata. Bio sam pametan kao klinac, i niko mi nije ukrao pamet. Sam sam je negde zaturio... I, od tad sam glup. Ko kurac, i ini mi se da bih uskoro ponovo mogao biti bogat.

- 24 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

APRIL U BEOGRADU
Tuna neka srea kuca na prozor, a nikad lepe prolee. Tek jue ujutro sam ga primetio. Bilo je divno, tiho jutro, ptice su cvrkutale, mlado lie ukalo na vetru i gorela je velika, polusruena zgrada. Stajao sam na bregu, gledao, utao i puio. Ponekad uasne stvari izgledaju sasvim drugaije... Boli me stomak od tuge. Nemona zgrada se gui i umire kao topola ispred drvosee. ...a ja kao da jo ekam prolee...

- 25 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

DIGITRON
Krut i trom, smirujem sam sebe sporim mislima. Bez dalje elje za dokazivanjem, prepun straha. Napraviu da lii na druge. Napraviu da me ne otkriju, a da misle da sve znaju. Ne kao sad, bez reda, sa smislom bez smisla. Bie to hit dana, nedelje, meseca, godine... Samo jo neto da izraunam.

- 26 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KAO DA POSTOJI JO JEDAN JA


Kao da postoji jo jedan ja, ali kontrolisan i pristojan, pa mi se javi tek onako ponekad da pita dal sam normalan. I ja ko da mu odgovaram: Sve je dobro i nema razloga za preozbiljna pitanja i grube opise mog stanja.

- 27 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

1228
Vrebam ko smuk iznad grotla. Neujno provodim sate. Crveni rez ispod oka, sve glupe rane se pamte. Miluje svetlost sa neba, miholjsko cedi se leto. Ukraden plen s dna dubine, kida ga mravo pseto. Seanja naviru sama, brzo, ko zeevi beli... Stoji na kaljavom drumu, bori se s jaim od sebe. U mestu hoda maina. Smeje se klizava glina. Mesec mu sija na muku, eka na red, pa nek traje. Sipam mu duvan u ruku, produen ivot klima, odlazim dalje... Seanja naviru sama, brzo, ko zeevi beli... Stiemo. Teret se sputa. Vesela kapija uta. ... I sitan kamen pod gumama krza... ... I lie kree da uti. Zastajem, lea me bole. Izuvam bokal pun vode. Svaki put isti ritual. Igra zavrava ovde... ... gde seanja naviru sama, brzo, ko zeevi beli...

- 28 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

RASKORAK
Stojim mesecima kriom i posmatram nebo - ne zove me. I ne uri sat, nego ne stiem ja d zakasnim bilo gde. A ako ostanem, morau dalje... Pozdravljam sudbinu, nehajno maem i znam - kasno je. Teko je prei tu crtu, izgriene usne brane se utanjem. A ako ostanem, morau dalje... Nehajni graanin posluje s toliko volje. Krade presitne novce i stee svoj sluzavi osmeh. Sujeto dvopolna, lae da enskog si roda. Gadim se. Nemoan, pljujem na sve svoje snove. A ako ostanem, morau dalje...

- 29 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

MANASTIR
Crtei i humoreske menjaju mi stil, moj glas danas odlazi u manastir. Dobar dan - ja klimam glavom - prolee je hir, moj glas danas odlazi u manastir. Crtei i humoreske... Plave reke, ptice lete, sloboda i mir, moj glas danas odlazi u manastir. Urlam, nemam glas a usta preduboki vir, moj glas danas odlazi u manastir. Plave reke, ptice lete, visoko je... Siva masa se talasa, mozak kao sir, moj glas danas odlazi u manastir. Imbecili i debili ogroman je zbir, moj glas danas odlazi u manastir. Crtei i humoreske... Gori more, tope se planine od lepote i blizine. Nemoan sam, to me brine, gori more, tope se planine. Umrla je ekologija.

- 30 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

NEDOSTUPNA POLJA
Moja ena spava kraj mene. Ona sanja, ona moe da misli, im se probudi neto smera, kud da krene, triput ura za bombardera iznad mene... Iznad mene tua je volja. Hou da skoim, to su nedostupna polja, visine, irine, koliko hoe, tebe ne treba da brine... Ja ne plovim, danas ne lovim...

- 31 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SAMO DROGA SRBINA SPASAVA


Mievi vladaju loptom okruglom, a gvoa im slue da iscede gnoj. Ja sam se rodio ispod gusenica, zamiljam elju, a ti grad i broj. Knjiga pod jastukom - vera sa naukom, verujem, nije mi potreban bog. Jede me mirno ta mala ivotinja, da li da poginem ili da uginem? Ako me voli, pomozi mi, pucaj u elo. Ako me voli, pomozi mi, dajem ti telo. Ja duu nemam, ili ne znam da je dam. Stii e glasnik iz daleke prolosti, znau to nisam ni visok ni plav. Koagulacija ponosnih nacija, telo mi truli, moj mozak je zdrav. Pristajem, nevin sam, pristajem, kriv sam, ja pristajem - bacam palamar na stene. Prihvati ga, vei me, buan sam, tonem, i uzalud pumpa svu vodu iz mene. I jo sam zaljubljen u svoj mali san. Evo ti rei, ti sklopi reenicu, ja nemam snage da izbacim dah. Ljubav, sloboda, i osmeh, i srea, i suza, i mrnja, i tuga, i strah... Mievi vladaju loptom okruglom, a gvoa im slue da iscede gnoj. Ja sam se rodio ispod gusenica, zamiljam elju, a ti grad i broj.

- 32 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

TRI KORNE PENAL


Polako prolazim korakom tihim, da ne remetim mir - grad je divan dok se budi. I jo sam neodluan, ruka mi drhti, pognuta glava, ja... da li imam prava na to? Ja sam nezreo, i nespreman da ivim usamljen. Ja sam nezreo, i nespreman da ivim. Sve mi je jasno, sad su slike kristali, ko mi je prijatelj i ko mi to nikad bio nije. Tue me iza oka, mui me i stee me, u meni ljubavi jo ima, ali kome se to jebe za mene - za nas... Ja sam nezreo, i nespreman da ivim usamljen. Ja sam nezreo, i nespreman da ivim. Ja letim. Zato moji roditelji znaju sve? Zato moji roditelji znaju sve a nita ne razumeju?

- 33 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SEKIRA
Sa jedne strane sekire - on, otac i brat. Sa druge strane, pancir i kruna, nezvani svat. Bez boca i maske, hrabro lei, i uti na dnu. Do grla u mulju, negde gore iznad nas. Nije umro mali bog. Nije umro, no se uutio. * Ni on ne voli slanu deiju krv. Moderan svet je izvan kontrole, a starci su dosadni, glupi i odani. Trojan je sam sebi zasrao carstvo, ljudi su gubili glave zbog njegovih uiju. Nije umro mali bog. Nije umro, no se uutio.* Ni on ne voli slanu deiju krv, ali ne voli ni krst.

Iz epske narodne pesme Mali Radojica

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

NEKI MOJI DRUGOVI


Neki moji drugovi su uvek imali love, neki moji drugovi su uvek imali sve. Oni koji nikad nisu, nikad nisu sanjali snove, oni mi danas kau da u ostati veno mlad. Neki moji drugovi su zauvek otili odavde, neki moji drugovi su otili da ivot trae. Neki moji drugovi su otili na neko vreme, otili na neko vreme, da se nikad ne vrate. Neki moji drugovi su odluili da postanu tate. Neki moji drugovi su imali seljake svadbe. Neki moji drugovi su shvatili da mogu bez njih. Neki moji drugovi su neki moji drugovi. A ja, jo uvek prljam gradske ulice, pitaj me kako mi je.

- 35 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KAD HODAM
Trzaj. Budim se, neko me vue. Gubim se, ceo sam mokar, u svome znoju, noas, noas ja moram da odem Da traim, da pronaem oprotaj, zaborav, senke Noas, neko je rekao. Noas, ljubav je mrnja. Kad hodam, ja gledam. Pamtim, zaboravljam, smejem se, voli decu, a ne voli ljude, dosada, navika, trzaj, budim se, neko me vue Izgrieni jastuk kraj mene, tresem se, jako je vrue, perje se sputa na krevet, ne bojim se vie Kad hodam, ja gledam. Mislim na staricu koja se sea, koja se kaje zbog svega to je izgubila, ona je tuna i plae. Ja hodam i gledam...

- 36 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

VERTIKALNO GLEDANO
Vertikalno gledano dole sve, sve u redu je. Voda crna se ne menja, voda crna se ne menja. Vertikalno gledano hodanje je stvar navike. * Samo prostaka konvencija.* Samo prostaka konvencija. Vertikalno gledano malo traje, malo prestaje, prijateljsko ubeivanje. Sad nosim kamen na plivanje. Vertikalno gledano sve je srueno i sjebano. Vesele fizionomije veruju i jedu pomije. Vertikalno gledano sve je totalno drugaije. Sinonimi gube smisao. Sinonimi gube smisao. Vertikalno gledano ja sam prokleti ateista. Bog mi je svedok - to je istina. Bog mi je svedok - to je istina. Ja vidim sve to ne bi trebalo da vidim, sve, odavde...

Svetislav Basara

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

- 38 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

MALI PAS (POMRA ENJE SUNCA)


Ti si kao mali pas, ne zna ni da laje, sere gde god stigne ili nogu digne. Pa svet isti za tobom, krv i znoj i mleko, stvarno nije smeno... Suvie daleko, daleko si krenuo, ne ume da stane, odlazim u friider, javie mi neko ako padne. Blejimo u nebo, pomraenje sunca, kakva divna predstava - skini nam se s kurca. Garavimo stakla, jako nam je stalo, moda ne oslepimo, moda samo malo. Ako te nadivimo, priaemo deci: prozori su leteli mostovi u reci... Mora da smo prokleti, ista nam je sudbina, svaki dan ti psujem majku, enu, erku, sina. Ti si kao mali pas, grize tue stvari, kreni sam polako, kreni, ekaju te bolniari. Blejimo u nebo...

- 39 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

OBOLJENJCE
Moda ja stvarno imam oboljenjce. Ma, nita strano, samo se malo smejem. Ja i moj televizor u stanu, jue je bio na ekranu jedan to ima pare za hranu. Ponekad se sunam na terasi. I herojski hrabro prkosim ozonskoj rupi. Pa ja sam pobedio i NATO pakt, odbranio svoj kontejner i aht - civilni objekat. Redovno njupnem leki za smirenjce, i moram da kaem - oseam se bolje. Nisam gladan, nije mi hladno, moda je malkice dosadno, al jebiga, ne moe sve, s tabletom il dve. A moda ja stvarno imam oboljenjce. Moj televizor je poeo da bunca. Retko ga zalivam, fali mu sunca... a i vetako ubre. Oboljenjce, tako mu tepam, jer od njega u da krepam.

- 40 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

BAR NA KRATKO
Neno, sivi trotoar se kvasio i plakali su svi od tuge. Zato, zato je sve skupa moralo da ispadne ba tako: da je on taj koji je svoj otrov popio a pojma nije imao o tom? Sam si kriv, prijatelju moj, sam si kriv... Sam si kriv za sve to se dogodilo. Za igre iza scene. Tvoje tuno oko malo se uvredilo i ti si se naljutio na sve. Ja i ti, mi smo ivot glumili. Zvono, poziv poslednji za ovaj let, pa drago mi je bilo, bar na kratko, ja sam opet progovorio, i gotovo je, moramo na put.

- 41 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SAZNAJ TAJNI ODGOVOR


Nisam, nisam lud to irim ruke, srean, srean to ne lomim vrat. Ko je razbio i sakrio sve to je nekad bilo moje? Gledaj Prokletije ispred sebe, ekaj, prohodali nismo. Hvala, dobrovoljni davaoe krvi za sreno detinjstvo. Bol i oaj, mrtva tajna od pre... Frizer, nema aku - ima kuku, ne staj, nes taj mu na muku. Bajka, tuna bajka, grobnica je plava, hrabro i badava. Saznaj tajni odgovor. Saznaj tajni odgovor od pre. Sve da imam mo, da imam snagu, ne bih krenuo na takav put. Vreme prolazi i gazi nas i svako ide na svoj sud. Da sazna tajni odgovor. Da sazna tajni odgovor od pre.

- 42 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

TEAK SLU AJ PAKLA


Mozak miruje, al ispod mora tee vreli kamen. Grob podriguje, prodrae mi kosti ako stanem. Istetovirani strah na tvojim obrazima jeca, ti si samo njegov podstanar. Smrtno ozbiljan, bez oca i bez prijatelja. Prazne godine, oko tebe tuno lete. ta e ti sa njima i ta e one s tobom takvim? Ti si revidirao stav sto pedeset puta. as si roen kao muko, as ko ensko, koga je to briga? Sam zna, roen si ko pika. Gde je granica? Nisam siguran ni da postoji. ta je cilj? Ili trimo u krug bez cilja. Put od tebe do mene, sa hiljadu rupa, ko Kumodraka ulica. Nemam vremena da ekam da se ubije.

Skloni me, ja neu inat tvoj ivotom da platim. Slomi me, eto nisam uspeo da shvatim. Ubij me, ti to moe da uradi sa svakim. Ako sve vidi, to se pravi blesav, to ne otera sva govna u nebesa? Zadah osvete krui iznad moje glave. Zar da ubijem, da se prestrojim u tvoje pleme? Ljudi gutaju suze, vau sopstvene zube, lije krv sa krova ruske crkve. Teak sluaj pakla, teko da ima ita stranije. Budi me, pre nego poelim da umrem u snu. Ubij me, svima za primer raskomadaj moj trup. Skloni me, ja znam tvoj strah, to niko ne sme da zna. Ako sve vidi to se pravi blesav, to ne otera sva govna u nebesa?

- 43 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

VLADAR
Preesto govori iste rei. Govori glasno da nadvie seanje. Isuvie dugo pliva u tuoj krvi. Moe da bira, da se udavi ili da izae krvav. Isuvie prazno je postalo tvoje lice, ni osmeha, pa ak ni mrnje na njemu. I s previe suza si oprao svoje smrdljive noge, a suze su slane i peku te rane... Isuvie voska se sliva na tvoju glavu. Gri se, koi, postaje bedna figura. I nikoga nije briga kakav e biti tvoj kraj, ljudi se mole da bog to pre pogleda dole i zavri posao taj.

- 44 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KRAJ ZABLUDE
Kraj zablude se blii. Umire kralj, i on zna. A ta emo mi, naivni, bez njegovog hladnog pogleda? Lutaemo ulicama kriom, mrzeemo decu koja slave, umiremo svi sa njim, umorni od pravog puta. Umire kralj, lagano, lica nam gube boju. Ko e sada da brine o nama? Ko e da nas uva od zla? Ostavlja nas nejake i tune, ostavlja nas nespremne za ivot. Bez pozdrava i suza, i bez stida. Javie nam spiker grubim glasom.

- 45 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

NEZNANI JUNAK
Potpuno slobodan, ja ne primeujem ljude. Oni ne plau za tuom decom, ne cure im suze zbog hrabrih rei to odvode druge u smrt. Spreman sam. Pretvori me u deaka od devetnaest godina. Naui me kako da poginem asno, stidim se zato to ne znam zato ne elim da ginem. Strpaj moje sakato, ispeeno telo zajedno sa drugima u grob neznanog junaka, uutkaj glasove neme, izbij svu snagu iz kostiju naih to kipi. Nek bude mirno i tiho, dok predsednik polae vence. Posle mi ubrizgaj ivot. I oi podari, da vidim sav mermer nad sobom. I vrati mi duu da mogu da patim za ivotom svojim bivim, i roditeljima starim to cvile nada mnom. Za devojkom svojom i svojom slobodom, to mi je otee kad me poslae da je branim. Uini da veno plaem za tuom decom a njihovim starima san miran podari.

- 46 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KANDIDAT
Malo tiine, molim. Trebalo bi neto udno da se desi u sali. Sa e vatra, dim il slino sranje da razdrma vaa ukoena tela... ... i ta bi se moglo desiti pa da odustane od potrage svoje... itav ivot stucao u te gluposti, pravi umetnost od svoje bolesti... Postoje uvek fanovi lelemudi, kurcem-ne-mrdai da posvedoe da je on u pravu i da ga niko osim njih ne razume. Svi se smejemo iz neznanja dok se iznad deavaju uda. Potrebno je neto opipljivo, novo, svea krv u indisponiranoj vojsci prostaka. Novi pogled sa dna tegle ka providnom celofanu. Moda i treba krenuti za njim, mali je rizik. Tolike smo sledili do smrti... ovek ipak odie razumom ako zanemarimo sitnice... Mi uvek prerano donosimo zakljuke. Dajmo oveku mesta da se razmahne... i nisu njegove rei nerazumljive nego je stanovnitvo slabo pismeno pa ih loe tumai. Izvolte mikrofon je Va. Kate ta imate, al nemojte predugo, ima jo kandidata...

- 47 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

CENA DEMOKRATIJE
Reci mi da znam koliko kota jedan dan, bez vae borbe za reenje svih problema kojih nema. Da se stisnem da pritedim sav ut jo i da ubledim, reci kolko kota jedan dan bez vas.

- 48 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

O SLOBODI
Tu je ona, eka iza ograde. Ne mora vie ni da se bori. Dolazi polako i sigurno. To se vidi na osmesima. Ne mora je zvati. Ne mora joj pesme pevati. Razumi je i uzmi. I nemoj brzo da je potroi.

- 49 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

PLEONAZAM
Jebem ti mater u piku. ist pleonazam. Ili moda nije, jebem li ga (u dupe).

- 50 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

U KRTOGU
Gue se ljudi zbijeni u krtogu i ekaju da sunce sine, da im snagu da da ive. Al nikog nema da im kapke otvori, da pokae im oblak to im sunce zaklanja, da kae da nije spas u njemu. Sve im je brige nemi strah pokosio, navijaju da ivot proe da sam spadne teg od tuge. Sam bog da doe ne bi ih ubedio da svaki put je bolji od tog polumrtvog sna. Da nije spas u njemu, da nije spas u njoj. Samo se deca smeju jer jo ne znaju da treba da porastu, i da drugi izbor nemaju. A mrak je prepun potpune izvesnosti i moda potrebna je la da poveruju, kad ve znaju Da nije spas u njemu, da nije spas u njoj.

- 51 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

- 52 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SVE JE POD KONTROLOM

Ispod planine curi voda ponornica. Bljuzga i blatite, vie aba od Kineza. Zatita od poplave stie u etvrtak, moda. Nestao je potoi, tiho tee ispred kue. Vode podzemne, obala je razuena. Trista ostrva, viri ito kao trska, i ljudi veslaju, od kupatila do sobe. Ptice pevaju, one se, u stvari, mrze. Sve je pod kontrolom trljamo se alkoholom, nema mesta panici kau gnjurci u vatrogasnoj stanici. Sve je pod kontrolom bavimo se rokenrolom, sviramo po talama i po ciganmalama. Budalama. Lije, ne staje, septike se jame iste. Rano ustajem, irim mreu ispred kue, svinje plivaju, i na drveu su make. Prole godine tu je negde bio put. Ptice pevaju, one se, u stvari, mrze. Kie padaju, posle kie kia opet. Mestimino je, delimino malo manje. Problem sudbine, drugo agregatno stanje. Sve je pod kontrolom...

- 53 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KRADLJIVCI MLADOSTI
Bezglavo, po kavezu jurcaju u krug. Tuan spori kraj se odvija, ko ekrk kripi smrt. Poznat redosled, i raspored, u minut precizan. Bratska sudbina sa ljudima to kradu godine. Crni flor i velik krst i paljba poasna, ja se nerviram, ja ne igram nikome na grobu. ivot brz i prebogat a malo rei u fondu, ja se nerviram, ja ne igram nikome na grobu. Kradljivci mladosti lagano umiru. Sve raune plaaju, mrtvi ive svaaju. Kradljivci mladosti polako nestaju. Tamne fleke na odelu i na srcu i na elu. Ponosni i prkosni a drhte kao prut, jo par stranica i sliica ko ekrk kripi smrt. Mali ovek se prekrstio, u udu posmatra, kako vetar udara, talas stene razbija. Sunce kri put kroz oblake i deli osmehe, ali ne vraa nam godine, ne vraa nam godine. Kradljivci mladosti lagano umiru. Sve raune plaaju, mrtvi ive svaaju. Kradljivci mladosti polako nestaju. Tamne fleke na odelu i na srcu i na elu. Bedni kradljivci mladosti lagano umiru. Sve raune plaaju, mrtvi ive svaaju. Bedni kradljivci mladosti polako nestaju. I ovako nesreni, mi, jo uvek smo bar sreniji od njih.

- 54 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

FIJASKO
Tek pokoja suza na ponekom licu od sedam glava, tiha re sa usana, horski pozdrav nemoj publici: Nisam vanzemaljac, ja sam samo runi pajac. Besna deca, udni ljudi, ne vide dalje od nosa, prestali su da se boje, ive svoje paranoje. Zovu intere da zakljue moj problem. Dobri stvor u obliku zmaja krvari na ulici. Ljudi su stigli do kraja, niko mu ne prilazi. Gledam list na tunoj zemlji suv i lak, vetar ga vrti, kao da mi govori: Ne plai se svoje smrti, raduj se, nikada vie ih nee videti. Besna deca, udni ljudi, ne vide dalje od nosa, prestali su da se boje, ive svoje paranoje. Ogledala nemaju da ne bi sluajno pucali.

- 55 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SMRTNI SLU AJ

( Tata brada )

On ustaje potpuno svestan situacije. Neko je ubio oveka usred bela dana, ispred kue. Tata-brada je vrteo olovke i izneo mu dnevni red, ulazi u bune cipele i izlazi na sneg i led. Pre jutra, u redu, ekae est da potroi svoju bedu. uti i stenje, hladna su jutra u decembru, kupuje sve, iznosi nekakve velike kese i dakove, kupuje sve, ne veruje nikome, al potuje mo navike. I zna da ne moe ovako dugo i zna da nema drugog izlaza i zna da nije on taj, nije on taj i zna, a voli ga... Dri pitolj u ruci, a ne zna ta e s njim, zna ko je kriv za sve i to glasno kae, opametio se, srean je. Kui ga eka topla supa i iste arape, prvo e da se kupa, a posle e hranu da pojede. On sedi i uva neku razjebanu zgradu. Gleda me kao da sam mu ba ja pobio decu. A ja samo lutam po svom unitenom gradu. Besan sam isto kao i on, al nije to isti bes. Neko me zove, neko me trai, nekome trebam a ne vidim ga. Spokojno spavaj, ja drhtim na strai, slobodno ruaj, ja sam smrtni sluaj.

- 56 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

AKO IMA S KIM I GDE


Svie. Sam dim i praina. Eto ta je ostalo od krika pobednika. Tuna jutra su bez ptica, kao da je neko iskljuio ton. Naa pria nema kraja. Jednostavno tee kao mrtva reka. Samo teko bolestan sebe vidi ko oveka. Ako ima s kim i gde ti se nastani. Nemoj da ti kao meni prou dani. Ja ne umem da ti kaem ko sam. ... Trudni nafta krsti popa. Godinji je odmor, pa trenutno nema boga. Curi znoj - to zove obnova, sa pet kraka, a sa etri slova. Ispred tuge ui sumnja. Zagrizi je i preseci. Ordenje na mrtva tela, jel to mora, ti mi reci. Ako ima s kim i gde... ...

Preko glave leti sama. Heroje nebesa zovu. Pogled cedio kroz prste, sedeo sam sam na krovu. Novi dan i novi loto. Svaka nagrada je pepeo i prah. Ne kockaj se sa ivotom, gaji ljubav, potuj strah. Ako ima s kim i gde...

- 57 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

LEDENI
Klema na klemu. I gle, svie zora. Pod prozor padaju bele kuglice od stiropora. Mi moemo sami da stvorimo sneg. I pravimo sneka, figure u snegu i grudve od snega zbog njega... hladnog oveka od stega. Pritiskam dugme za informaciju, tano je, sutra nam dolazi prolee, ali koga je briga za prolee, padae sneg. Padae sneg na plastino cvee u prolee. Listaju biljke. Mi kidamo lie da hranimo glave, ideje su bitne, ne ivi od slave na ledeni... Svi njegovi snovi postaju java beli sneg pada, mora su plava, uto je sunce, zelena trava al nije prava... I nije badava... Istina je relativna, stvarnost je bitna. ta li je pisalo u spaljenim knjigama? Neitak rukopis, a slova sitna... I glupo je ikome priati snove, jer sve ve postoji i sve se ve zove. Sve osim pameti. - 58 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

JEDAN SEKUND BEZ KRVI ZA SLOBODU


Mi ne ekamo sreu. Samo se dobro krijemo. I molimo se da nam vrate mladost ili bar ono to je od nje ostalo. Makar jedno prolee bez buke, jedno vee sa preivelim i zdravim prijateljima. Jedan sekund bez krvi za slobodu. Mi ne ekamo sreu, samo je dobro krijemo, jo od prvog dana kad smo se sreli. uvamo je za nau decu i ne verujemo nikome.

- 59 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

MARKETING AGENCIJA ZA SKROMNE


Gasi se svetlo ime. Nesreno i neiskreno. Veruje iz straha. Nevidljiv, a svi te vide.

- 60 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

5. I 98.
Divan pogled sa brda iznad banje, divan pogled na veliku reku. Spori hod u mukloj tiini. Vetar odnosi pla i donosi huk iz doline. Jo malo i stiemo. Sve je spremno. Nova postelja od blata eka. Stie i onaj tupi zvuk. Od njega zemlja drhti. Zvuk to ga zemlja pravi kad udara u drvo. Tihi jecaj, umor, stie i glas. Nade nema, nudi se vera po nioj ceni, u zadnji as. Teko je kad ljubav nestaje, a tee kad mora dve da uva u utrobi. Kraj predstave. Odlaze ljudi bez pouke. Odlaze istei svoju blatnjavu obuu o tue grobove. Goji se Lee.

- 61 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

EHO MAINA
Iza zvuka ima mnogo toga. Ima vetar. Ima reka. Ima kua. I u kui eho maina. Vetar duva, reka kljua. To je boja svakog zvuka, koja igra u uima. To to umi je tiina. Tek iza nje nalazi se nita. Tek nita se nit vidi, nit uje.

- 62 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

KRAJ RATA
Smiruje se vetar. Nemirna voda se polako pretvara u ogledalo. Svako ko bude imao hrabrosti moi e da sazna tunu istinu. Ono to su pretpostavljali vie nije pretpostavka. Runi su ljudi sa rogovima. Jedni imaju male, avolske, drugi velike koji i dalje rastu. Oko njih lee mrtvi ljudi bez rogova. Njihove se due ogledaju u vodi i bezbrino, lagano lete iznad rogatih, pobednika i pobeenih. Jo malo, i svako kree svojim putem. Do novog susreta posle oluje.

- 63 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

IZNAD MAGLE
U osvit zore, mi ivimo iznad magle. I svet pod nama kao da ne postoji. Tih pisak tuge, u snu da li uje zvuke. Bez putokaza, zraci su svetla staza.

- 64 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SAN KOJI SRE AN SANJA SAM


Sve kao da je ivo, svi kao da su tu, sve ko da nije tiho, nek je to prvi put. Sve kao da je staro, i sva ostrva su tu, i da nije to je bilo, kao - ti ima san. San koji srean sanja sam. Jutro je. Teka no. Olovne noge nose poluivu stvar kroz dvorske odaje. Jutro je. Privatan posed mrtvog trgovca u rukama tog zlikovca bez oseanja. Jutro je, srebrni znoj na elu gospodara. Budi svoga psa uvara. Jutro je, i spremljen mali oglas prodajem il menjam sebe davi se i lice grebe. Jutro je. Ljudi bez imunosistema pale vatre, greju svoja gola mokra tela. Jutro je. Hrabar si - ubij sebe, podro si sve tue grehe. Sve kao da je ivo, svi kao da su tu, sve kao da nije bilo, kao - ti ima san. San koji srean sanja sam.

- 65 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

ZVEZDANE STAZE
Laganim tempom proces truljenja hoda. Hrabri heroji preko leeva gaze zvezdane staze. Milina pogledati vesela lica, lutaju psi, a nigde intera nema. Raspad sistema. Mizantrop uti, nema nita da kae, satira umire u bedi i jadu - potpuni stranac u roenom gradu. Samo se mrtav ovde ne plai nikog, ali se ne sea ni imena svoga. Sa verom u koga? U rezervatu, ali ne blizu kraja. Kuje se plan za vaskrs. Simbol se ljubi. Umri il ubi. irenje optimizma tee po planu, ene su trudne - bie sveih vojnika. Predivna slika. Da li je jebeno mogue?

- 66 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SUDOPERA
Ba je tuan ovaj dan. Iza mene lee seanja. Ispred stoji ovek sam. Okrenut je leima. Tako tih i spokojan. Tako jak i opasan. Svetloplavi okean. Prljava sudopera. I po njemu ljuska plovi. Ala gladna novih lutanja. Gde e stii, ta e biti? Raste voda - tone obala. ivot je izleiva bolest. Treba samo malo napora. Iznad neba plae zvezda. Uzalud je sijala. Ba je tuan ovaj dan. Iza mene lee seanja. Ispred stoji ovek sam. Okrenut je leima. Pored njega ena klei. Ona plae, on je veto tei. Moralo je da se desi. To je proces, nije sudbina. On zna. On ubija. Dok pali cigaretu sveom, uiva.

- 67 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

ZORKA
Mali grad, u njemu udna fabrika i dve-tri ulice to seku se kod pote. Dim iz usta, hladno je, vrele ruke tresu se. Od straha ja zaustavljam korake. edni krvi, mladi divovi u uniformi i okovan u gvoe izlazi moj drug... Prilazi mi ovek ut od besa. Trai, ja mu dajem, pita, ja mu kaem. ao mi je, ja te stvarno ne razumem. utim, mislim, teko vreme, male plate... ... ljuti su na sebe same, pa sve biju bez koncepcije... Ma nek rade svoje, iv da ostanem ja samo. Ima dana, proi e i vreme mladih partizana. Ne tuci me, iko. Nai u te kad porastem. Ne tuci me, iko. Nai u te kad porastem, sigurno. Urlaj... Ja te stvarno ne razumem.

- 68 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

BLENTOSTAMIN
Nedelja. Ne jedem, ne pijem, smrdim, trulim, raspadam se, diem, dakle - iv sam. Javio se avo da ne dolazi po svoje, alje glumca amatera koji upravo mi ulazi u stan (da se setim da postoji). - Zdravo - Dobar dan gornjom polovinom tela ja ga pozdravljam, ali se ne seam odakle ga se seam (ima vremena). Moj prijatelj, ljubomorni pas po zanimanju, mi dri krai kurs o pristojnom ponaanju. Sedim na krevetu, utim i vrebam, lovim davno pobegle reenice po vazduhu i ekam. ekam odjavnu picu sa grem na licu, u nadi da smo konano isplatili raune jedan drugome. Zdrobio sam flaicu od lekova i pojeo je kaikom u slast, za predjelo, za ruak imam sebe, za veeru ta ostane od ruka. I sad ekam radni uinak. Onaj ko preivi priae mi ta se stvarno desilo u nedelju. Doi e dan kad u prestati da brinem zato bolnice su pune finog sveta... - 69 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

AROBNI AKORD
Mi miriemo na smrt. Ti i ja, i ovaj trei, moni stvor to guli krst, smeje nam se, ve smo kupljeni. Mi miriemo na smrt. Bolesni i besni, ponosni, a svesni. Mi miriemo na smrt. I iveemo veno u pesmi. Mi miriemo na smrt. Ili nam se samo tako ini... Mi miriemo na smrt. Ja vie ne kontroliem pokrete. Ja mogu da te ubijem. Ja mogu da se ubijem. Mi miriemo na smrt. Ili nam se samo tako ini... Koji je arobni akord za sreu potreban...

- 70 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

POTAR
Nekad se znalo sve, ja krenem ulicom, a deca mi tre u susret. I sad tre, al bee od mene i viu: Mama, ne otvaraj, ide potar. Ko da je od tad prolo dvesta godina... Bilo je kafa, dobar dan, i rakija... Dve crvene od svake penzije, za sreu. I - srean rad, domaine. Sad hodam ko kreten, sam, ljudi okreu glavu, a poznaju me svi. Jue su me napali, i oteli torbu punu rauna za struju. Neu da delim deci pozive u rat. Ja zvonim, zvonim, niko mi ne otvara... Kod kue ena sa mnom ne razgovara. Ne mogu vie da budem potar. Prolo je dosta godina, ja konano shvatam ta se desilo. Bio sam strano glup, al i ja danas uspeno beim od svog potara. Nova je godina, ja nemam estitke, telegram sauea, sitne penzije... Ja sam ko gavran koji doziva nevolje, strah me, svi imaju pse. Neu da delim deci pozive u rat. Ja zvonim, zvonim, niko mi ne otvara... Kod kue ena sa mnom ne razgovara. Ne mogu vie da budem potar.

- 71 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

RO ENDANSKA PESMA
Kad pike pokradu vence, kai mi, ja ne razumem - dal je to greh il realnost. Proda mi neiju tugu, pa je ukrade ko moju... Ja samo utim i plaem. Uplati groblje na vreme. U zemlji u kojoj ivi ne sme da umre bez para. A ako umrem pre tebe, okuj mi cvee u lance, nek seku, neka se mue. Ljubav i smrt isto bole, ivot je izmeu negde. To znaju oni to vole... Predivna eno iz senke, polako prolazi vreme, starim i uvam ti sebe. Srean ti roendan. Srean mi roendan. ... Da li lae, il se igra, ili ti je sad svejedno, nije bitan poklon, ukras, ene stvorene za crno. Ti okreni klju unazad, ne daj da ti kradu vence, daj mi dokaz da postoji, bilo ovde, bilo tamo. Moji snovi nisu moji, ti ih stvara, kida, lomi, gledao si kako plaem, dok ti telo zemljom solim. Ti si prvi u mom svetu, uti vosak to se topi, neki put mi krade vreme, i ja spavam sve do etri. Sve to vreme s tobom priam stare prie iz dvorita, sve je isto, sve je tiho, ko u snu sam u snovima. Ko u snu sam u snovima...

- 72 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

DEPONIJA
Prijatan dan na prigradskom ubritu. Cigani trae veliki plen. Veselo tinja na prigradskom ubritu, uslovi za rad su idealni. Prijatan dan na prigradskom ubritu. Reka je niska jo koji dan. Kada se digne, odnee dalje... Prigradsko ubre ide u grad. Kini dan na prigradskom ubritu. Nikoga nema, kerovi laju. Dovukli su le mlade ene i pobegli. Odnee ga voda, ako stigne pre kopaa. Prijatan dan na prigradskom ubritu. Kiseli miris privlai ptice. Ovo je raj za ozbiljne razgovore. Ovo je hektar novih ideja. Zaroni u vodu i pogledaj gore...

- 73 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

LETO NA ADI
Ne uri, ionako vie nema mesta u hladu, uz drvo. Idemo, polako idemo na nae jezero, na Adu. Ljudi se kupaju. Jue se jedan udavio. Nema veze, bio je pijan, on nije ni shvatio. Nai slavni pevai se smenjuju, na splavu, pevaju, u kamere gledaju... Vitke lepotice, iz ratom zahvaenih podruja, etaju, one se takmie sa naim mesom. A dan je lep, i sunce je. A dan je lep, i sunce je na zalasku.

Mi gledamo. Veselo tapemo, i uivamo. Ja bi da pozdravim strinu i strica u Nemakoj, preko satelita. I maemo. Gledaj gore, iz aviona nas slikaju. Nita nam ne mogu monici. Pevamo. Refren novog hita ovekolike figure sa velikim sisama. A dan je lep, i sunce je. A dan je lep, i sunce je na zalasku. Kako je samo toplo u pliaku. Svi se smeju... I piaju. Pozdrav iz Beograda. Jedan veliki, veliki... pozdrav, iz Beograda...

- 74 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

- 75 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

VEGETARIJANA
Ve dugo u leru, vozimo u mestu. Mrzi nas, pijemo, priamo i plaimo se. Ponesi kese, torbe, dakove, ormare, jer nikad ti bol u ake ne stane. Formulu jo niko nije saznao, a jutro i onako odlazi polako. Koliki je put pred nama? Pa, da svi se skupimo i ne krenemo... ... jer valjda znamo ta nas eka, ako stignemo... Ja mogu da probam da poklonim ti umor. Meni to pomae, ja spavam i ne mislim. Zatvara svoje smeebraonutozelene oi, spajamo se i letimo kao insekti. Tvoj bol nije jedini, a i ne vidi ga svako. Preesto plae, a ne zna to radi to. Ja smirujem te i drim ti paleve, al izgleda da sam zaboravio da sve ima svoj kraj. Na raskrsnici utimo dok bije nas vetar. I sigurno nismo jedini...

- 76 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

GUSARI
Svetlost na mom dlanu, potreban je lek za slobodan minut. Kreni-stani, idemo natrag na put. Lepraju kose, vetar nam krade eire. I nizvodno, pa gde stignemo. Obaveze stalno prekidaju bajku. Neu vie da znam koliko je sati kod nas. Otvori flau s vinom i poeli nam sreu. Polako,ne juri, imam u glavi vrlo precizan plan. Podigni au, zamuri, ovo je samo prvi obian dan. I moda niko nee ni znati, i moda nikog neemo sresti. I moda niko nee ni zvati, upomo. Dolazi no. A no blaga, smiruje vetar, srebrne vile nam mau sa neba. Umor, poetak velikog sna. Kapetan vezuje brod. I niko ovde nee da nas trai. I ako elim biu pijan do smrti. Nema pravila i zakon ne vai, trim u krug, a sve se igra, sve me vrti. Srean sam, to je udesan dar. Hiljadu zvukova, a ni z od zla. Jo samo korak i savladau strah, sve je prolo, sve je iznad nas.

- 77 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

FOTOTAPET (ZAPISI IZ OKOLINE SOKO TARKA)


Prosta tuga, so plus voda. Kroz nju ronim, pipam, traim dno od dna. Pokvareni svetionik. Princ bez konja, ko avo bez registarskog broja. Tvoje ruke nekog grle. Grle mene, al to vie nisam ja. Ja sam nestao odavde. Probio sam zid i skoio u fototapet. Kamioni brdo prave. Ispred kue mene eka pas. Teak miris okolade sputa se na tuni Vodovac kroz mrak. Hodam, stepenike brojim. Hiljaditi put na peti sprat. Nieg vie se ne bojim. itav ivot - jedan momenat, il dva... A dan prolazi, kao vetar iznad nas...

- 78 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

U ME UVREMENU
Na svu sreu, ja ti ne mogu pomoi i umoran sam od traenja reenja, koje je uvek na dohvat naih kratkih ruku. I prolazi vreme, ruke nam jaaju, ali ne rastu. A da zakorai? Ne, ne sme prva, a ja ne mogu biti ispred tebe. Da krenemo skupa? Ko bi se toga setio? Ne kradi mi meuvreme, ako ve ne osea svoje. Postau hladan i promeniu se, ali kad-tad u eksplodirati. Ko e da skuplja parie? Ti? Pa ti ne moe da me skupi ni sastavljenog. Ne kradi mi meuvreme. Ono nije nae. Ono je moje. I nije izmeu nas. Ono je izmeu mene i mene. Ne kradi mi meuvreme, bojim se - upae u njega. Ne kradi mi sebe od mene, budalo glupa. Postae meuvreme i ostae zauvek sa mnom bez mene.

- 79 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

U EKANJU
Oprostie mi, nadam se, ako odluim da pobegnem od nas. Ja kad pogledam u seanje vidim ekanje i ekam i ekam. ekam tvoj glas. Reci mi to to elim da ujem. Bez suza i bez pitanja, tako tup i trapav stojim i diem nae utanje, a ono mi i oi zatvara. A kad ih zatvorim, vidim tune oi tvoje i kao bedni crv na udici ekam da me ujede i skrati moje muke. Nita od nas. Kao da smo ukrali lo sekund iz sna i ivimo ga ivot ceo.

- 80 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

BOI NI NAPER
Nejasni snani zvukovi na ivici limana. Boija snaga. Velike bele kreste na povrini, dok koava gura maglu. Kotrljamo stene do ivice reke. Vetar nam sui kou na licu. Oi i usta nam puni peska. Pravimo malu branu da usporimo majsku vodu. Sretaemo se dok god budemo postojali. Gledaemo se dok god nas bude sluio vid. Moj tajanstveni svet, moja druga kua, moj strah, moj ponos, moja hrabrost, moja strast, moj ivot. Moj ivot pluta po toj vodi.

- 81 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

UVAR
Jedno oko spava, drugo straari. Budan sam, uvam tvoj san. Ujutro u biti umoran, ali srean to sam sauvao tvoj mir i poluosmeh na usnulom licu.

- 82 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

EUTANAZIJA (MACROPODAS)
Koliko moram jo da hodam po staklu, ne mogu vie da se savladam, doi po mene ako misli da moe, objasni meni ako ne moe sebi. Ne smem da umrem, mada mislim da mogu, samo zatvori geometrijsku sliku, donesi vatru, pa me spali do nogu, ili bar vrati sedam dana unazad. Dau ti tvoje ime - Makropoda, kad svane prvi dan u proleu, tvoje su oi moje oi su voda, i stalno gledamo u nesreu. Rairi prste i otvori mi akre, to je problem koji hou da reim, magija, urok i prokletstvo su varke, ili me uzmi il pusti da beim. Promeni sve.

- 83 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

GALEB
Besno korito je u meni. Bistrim misli, malo zbunjen sam. Mnotvo pitanja ne veseli te. Osmeh vrea - kao uvreda. Kreni, uvam te. Objasni mi ta elim. Galeb nije samo ptica to se nebom hrani. Svet na dlanu, dlan u kandu, krik u glasu. Mir u bes, a bes u krv, u pravom asu. Besno korito je u meni. Probie me, rodie se Dunav plavi. Digni glavu kad ve moe, izvan sebe. Vrati se u sobu kad ti vetar krila slomi. Lutam besciljno, nosim tit u telu. Verujem ti svaku re, duboku. Besni korito, polako gubim glavu. Tui strah da poklonim svome oku.

- 84 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

NAJDUI JE POSLEDNJI SAT


Bledi, eka, slike su brze, tvoj maleni ekran sve njih ne moe da primi. Najdui je poslednji sat. Nervozno se trza, lomi prste i bilo bi ti lake sve da zna da nee biti. Al moda se i dogodi... Tvoj poraz nije ogroman, a povratak je realan, precrtavao ili ne sve svoje zakletve i slike. Najdui je poslednji sat. Putevi su predugi, seku se i sreemo se, nasmei se, pokloni se i reci da se kaje. A moda se ne dogodi... Ja nisam bitan lik u tvojoj ver(e)nikoj prii i ko je koga stvorio i ko na koga lii... Najdui je poslednji sat. Svi mi ovde nekog ekamo da nam kae koga ekamo. Pa moda taj i pogodi... I uzalud eka, tvoj prevoz nee doi. On je odavno bio ovde, mi se rodili nismo. Bio, video, pobegao. I svima je jasno - put zavrava jamom, duboko u nju tonemo, al smrdimo do neba. Ni on nee da nas izvadi... Ja ne mogu da pobegnem od tebe.

- 85 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

ARMATURA
Ko beton tvrd, tvoj ivot mlad a sed. Ispod inije za bedni, polovni svet. Kosom preko lica krije pogled svoj, da ne gleda i da te ne vide. Sanjam te, gorim, sanjam te, bojim se. Spasi me. Urlik koji vetar nosi ko zna gde, a znam da me niko ne uje. Hrabar, taj od straha postajem. Telo moje snagu grudi spoznaje. Sanjam te, doi, sanjam te, bojim se. Spasi me. Ispod kolena mi gori grad. Oruje je sveto orue, njime ovek menja reljef. Temelj armiranih dua klati se, curi pesak, tonemo u podrumu pustinje. Sanjam te, molim, sanjam te, topim se. Spali me. Iznad prozora crni dan je.

- 86 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

GODINA SIROTINJSKE ZABAVE


ta ti je to na ruci, kako dubok trag, zar e noktima da rei problem, uzmi ilet, draga. Ima sluha, nisi glupa, zar je hobi to to radi, kad ti drebad njiti pored uha - zar tu ima strasti? Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj to ga voli. Ti samo hoe da ti sviram, da se opusti i ne misli na prolost to ti hrani ir i trai novu rtvu. Ja to nisam, dobro zna, i nemam razloga da budem samo jedan od mornara tvoje vlane utrobe. Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj to ga voli. Sad se trese, pije kvasac, misli proi e, al nee, nema krvi, nema je, i teko e da potekne... Meni tebe nije ao, teko mi je i da mislim ta e sve da proe jo kroz tebe dok se ne sredi. Zaboga, zaljubi se u bogalja i saznaj to ga voli. Ja lijem, a ti pije krv, pucam od zdravlja na samrti. Trepni i kreni u novu prazninu, ovo je kraj jedne pogrene ljubavi. Tvoj stil ivota je sramota koju ne osea, jer tako se zove. Ostavlja tragove po zidu da se i drugi gue u tvom stidu... Ovo je godina sirotinjske zabave.

- 87 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

VEI ME
Vei me, kanapom koji vuem. Vei me, za bolje sutra - loe jue, vei me, i ja u ljubav da ti dam. Vei me, ne daj da pobegnem. Vei me, ta mogu, vode me, vei me, i ja u ljubav da ti dam.

- 88 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

PROTIV SEBE
Teak san, tihi korak mrtav mrak, curi oblak, beskunik koji trai zbir znakova po praumi. A tvoje ruke su nene, lako sputa ih na mene, tvoje rei su jasne, samo treba da ti verujem i proi e. Ja ih nikad ne bih sanjao, ali neko tera me na to. Nemam izvor svetlosti, na vidiku samo mrak. Crna krpa preko oiju, ja se plaim da je skinem. Nema razloga za bolji svet, sve to smislim stvorim ga za sebe, al protiv sebe... Ja dobro znam ta radim, al ne znam zbog ega sve dobija drugu boju i miris. Koliko puta sam krenuo iz poetka i stigao do istog prokletog mesta. Moje vreme prolazi i nemam ga jo mnogo. Moje vreme prolazi, a nita nisam stigao da naplatim. Strah ili strepnja, kradem ti misli, radim protiv sebe.

- 89 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

FINANSIJSKA KONSTRUKCIJA
Nestajem i to je sve. Sekundara se mui. Gutam trokraku bez straha, sasvim siguran u sebe. Ne budi me dok umirem, jer smeta mi kad plae. Tvoje suze osmeh trae, ja ne mogu da ga naem. Poseti me, podseti me na prie iz davnina, dok sam verovao ljudima i plaio se neba. Finansijska konstrukcija je pogrena, sve pada. Poraz preplaenog stiha, dve-tri rei, jedan ton, i zbogom...

- 90 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

TRENJE
Svako jutro kad se budim, ja siguran sam samo da sam promaio pistu i sleteo na njivu. Obui u se brzo i krenuti na posao, tamo imam sedam sati svog slobodnog vremena. I sea li se kada smo se zadnji put poljubili i milovali neno da nam drhte usne, ja ne bih bio ljubomoran da te vidim s drugim, pusti me da plaem, ja sam uniten i umoran. Trenje, to je sve to nam je ostalo od ljubavi. Mata mi se srozala duboko ispod nule, potencija je udna stvar kad pree ti u naviku, dri me jae i pribij me u sebe, krae e da traje i bie manje znoja. Onanija je divna i kad pomislim na drvo, i nek me samo misli vode to dalje od tebe, ja sam bio tako mlad dok sam pravio prvo, sad ih imamo troje... i volimo ko svoje... Samo trenje, to je sve to nam je ostalo od ljubavi. Ti slua divnu muziku, ja povraam po stanu, ije predivne goblene i kai ih po zidu, ja odlazim na pecanje, na fudbal, u kafanu, i uvek sam se pitao ta trpa mi u hranu. Odavno sam izlizao svoj daljinski upravlja, proito sve novine i zaspao pod njima, ja sam mrtav ve odavno, al niko ne primeuje, ja nikom nisam potreban i sve, ba sve to imam to je trenje. Trenje, to je sve to nam je ostalo od ljubavi.

- 91 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

SVAKO PUTUJE ZA SEBE


itav dan pored prozora, gleda vetar mlad. eka re koja samo njemu znai. I njen korak lak ko san, isto ko volim te zvui dobar dan. Kvaka kripi pod prstima. To je srean zvuk. Njena kosa je crvena kao svea krv. On svoje lice pretvara u osmeh koji jede bol. Pomozi mi da razumem, koliko treba snage da pogledam u smrt. Pomozi mi da razumem, koliko treba snage da se pogledam. Pogled tuan ga ubija, nemo jo vie boli. Za jo jedan sat bezbrian ako treba dae sve, a nema snagu ni za tren, svako putuje za sebe. Rekvijem nije muzika, dugo kipi ta zver u njemu. Ako je stvarno voli rei e to deset puta. I... ja... obeavam... neu jo umreti zbog tebe.

- 92 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

- 93 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i

OD IRONIJE DO SARKAZMA
Razlika izmeu pojmova pesma i tekst za pesmu, tj. izmeu pojmova pesnika zbirka i tekstovi za album sasvim sigurno se ne tie samo formalne strane problema - toga da li su oni objedinjeni koricama u knjigu sa naslovom. Ponekad se, dodue retko, prava poezija zaista i moe nai u tekstovima rock stvaraoca. Rock kritiari, ne samo kod nas, voeni znaajem odreene linosti ili grupe koji nije knjievni, mnoge su tekstopisce silom smetali meu pesnike, pravei antologije rock poezije (koju je, zapravo, jako teko definisati i ograniiti) neverovatno neujednaenog pesnikog kvaliteta, gde je dominantan kriterijum bio muziki a ne poetski. U naoj sredini prazninu prouzrokovanu neinteresovanjem knjievnih kritiara za ovakvu poeziju iskoristili su talentovaniji i manje talentovani rock kritiari za stvaranje sasvim nevalidne vrednosne skale. Ukoliko se stanje u naoj rock poeziji bude merilo relevantnim kriterijumima, visoko mesto na vrednosnoj lestvici sasvim sigurno e pripasti Nikoli Vranjkoviu iz grupe Block Out, i to je injenica koja ne bi trebalo da bude sporna. Vrednovanje Vranjkovieve poezije, meutim, ne bi se smelo vriti samo u uskim okvirima tzv. rock poezije, jer je u tom prostoru lako dodirnuti vrh - dovoljno je podii ruke. Toga je svestan sasvim sigurno bio i sam Vranjkovi, te se opredelio za korak ispred - objavljivanje pesnike zbirke u kojoj nisu sakupljeni iskljuico tekstovi sa albuma grupe Block Out, ve i prvi put objavljene pesme. Sadrinski ukomponovane u celine i (barem delimino) liene muzikoga konteksta, Vranjkovieve se pesme doivljavaju na drugaiji nain no prilikom presluavanja pojedinih pesama ili albuma u celini. Poeziju Nikole Vranjkovia, dakle, valja sagledavati u okviru mlaih srpskih pesnika (ne samo rock pesnika!) modernog senzibiliteta. Ono to Nikolu Vranjkovia ini pesnikom takvog senzibiliteta nesumnjivo je nezadovoljstvo okruenjem dovedeno do granica gaenja prema svetu u kome ivi, to je i uslovilo i prigodan ironian i samoironian ton, tako svojstven mnogim afirmisanim savremenim srpskim pesnicima. Kontinuitet u (samo)ironiji opaa se u Vranjkovievom opusu od prvih do najnovijih pesama. Njegova poezija prepuna je skrivenih aluzija na kulturnu i politiku situaciju u Srbiji, esto odvie skrivenih. Takav tekst oekuje vrlo paljivog itaoca, spremnog na odgonetanje mnogih znaenjskih rebusa. Svestan tekoa pred koje stavlja itaoce, Vranjkovi je jezik svoje poezije oslobodio nepotrebnog eksperimentisanja i udaljavanja od standarda, tako da se jezika transparentnost i povremena pesnika hermetinost nalaze u poziciji meusobnih neutralizatora. Efektan izuzetak predstavlja neuobiajeni naslov ZAOVDEILIZAPONETI, u kome odstupanja pogaaju i gramatiku i pravopisnu normu. Ironija u naslovu je prozrana: u sintaksikom varvarizmu (za poneti) ogleda se autorov pogled na svet oko sebe kao na globalnu kafanu, dok se stapanjem u jednu re konstrukcije suprotnog znaenja, vezane za kafansko-pekarskomekdonalds terminologiju dovode u stanje jednakosti: sve je to isto. Dodajmo,

- 94 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i
Vranjkovi, pomalo neoekivano za rokerski senzibilitet, potuje u zbirci pravopisne norme standardnog jezika, o koje se savremeni srpski pesnici mahom ogluuju, nalazei u tom postupku poetsku motivaciju. ini se da i Vranjkovieva potinjenost jezikim i pravopisnim normama predstavlja vid specifine samoironije pesnikoga subjekta koji, oigledno, ruei mnoge norme okolnoga sveta, potuje samo one koje ine tkivo sveta pesme. Vranjkovi, koji vie nema poverenja u savremeni svet, okree se u svojim pesmama sopstvenome mikrosvetu, emocijama i kvaziemocijama koje ga okruuju i koje sam pesniki subjekt emituje. Ponekad, dotuen ispraznou malograanskog stila ivota, pesnik gotovo neosetno sklizne ak do sarkazma, ne bi li pojaao efekat na itaoca. Levitiranje izmeu ironije i sarkazma tako predstavlja dominantan Vranjkoviev stilistiki postupak Nikola Vranjkovi nametnuo se svojom prvom zbirkom ZAOVDEILIZAPONETI kao novi pesniki glas koji valja paljivo sasluati. Vranjkoviev prvenac meu pesnikim ostvarenjima ponegde isijava oekivanom neujednaenou odabranih pesama, meu kojima (naroito u ranijim) promakne i poneka naivnost sasvim neprimerena sveprisutnom ironijskom tonu. Oekujemo da e zreliji Vrankovi tek ponuditi pesniku zbirku kojom e potvrditi nesumnjivi pesniki talenat i moderni senzibilitet. Do tada, najbolji stihovi ove zbirke neka nam budu garancija da jo bolju neemo dugo ekati. mr Aleksandar Milanovi

- 95 -

z n a i o k v o d l e a i v l r i a z n a j p k o o n v e i t i
N I K O L A VRANJKOVI

ro en je 1970. g o d i n e u B e o g r a d u, gde je ........... ............... ....... i ......... .......... Poslednjih d e s e t godina vodi beogradsku rock grupu BLOCK OUT. Radi kao ........ .......................... ................... i ..................... u .......... ........ u ..................... lan je ............ ........... ............ ............... iz ............ u ijim je ............ ....... desetak ......... ......... i ........ Ovo mu je prva kniga ........................

- 96 -

You might also like