tefsirske teme

mr. ahmed adilovi

karakteristini poeci kuranskih sura

(Tajanstvena slova slovni poeci)

Na poetku 29 kuranskih sura nalaze se karakteristini poeci, tj. od jedan do pet harfova koji ne ine rijei i koji se prilikom uenja moraju izgovarati zasebno, kao samostalni harfovi. Budui da oni samim uenjem, odnosno recitovanjem, ne ukazuju na odreeno znaenje, od njihova objavljivanja pa sve do danas mnogi su se pitali zato su oni objavljeni, kakva je njihova svrha i ima li neko znaenje na koje oni ukazuju. Shodno tome, u skoro svim komentarima Kurana i djelima koja se bave kuranskim znanostima pokuava se odgovoriti na ta pitanja. Mnogi uenjaci odgovarali su na to pitanje, pisali studije itd., ali se ipak ne moe sa sigurnou utvrditi koji je odgovor taan. Na kraju odgovora obino ti uenjaci kau: ) A Allah najbolje zna. ( U svakom sluaju, komentatori Kurana te harfove smatraju oblikom kuranske nadnaravnosti (idaz), jer se ta pojava moe nai samo u Kuranu, to je jedan od pokazatelja da njegov autor nije mogao biti ovjek. I, zaista, piscima i autorima raznih djela nije palo na pamet da neto slino urade, tj. da pojedina poglavlja svojih djela ponu pojedinim slovima alfabeta, traei da se ona prilikom itanja izgovaraju kao prilikom nabrajanja slova alfabeta, npr: a-be-ce-de-ef-ge-ha itd. U literaturi na arapskom jeziku za ta slova, odnosno za te poetke sura, najee se koriste slijedei nazivi: , ili: , to bi se moglo prevesti kao pojedinana, samostalna ili odvojena slova;

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.213

, to znai slova koja se cjelovito izgovaraju; , tj. poeci sura. U orijentalistikoj literaturi na evropskim jezicima ti poeci uglavnom su nazivani tajanstvenim slovima (the misteryious letters).1 Na naem jeziku za njih su uglavnom koriteni slijedei nazivi: kuranski inicijali, kratice, tajanstvena slova, poeci sura i slovni poeci. Pored tih, miljenja smo da bi vrijedan panje bio i naziv karakteristini poeci sura. Struktura karakteristinih poetaka sura U tim karakteristinim poecima navedeno je etrnaest harfova u etrnaest oblika, odnosno kombinacija: 1. Sad (), naveden na poetku istoimene sure Sad; 2. Kaf (), u istoimenoj suri Kaf; 3. Nun (), u suri El-Kalem; 4. Ha-Mim ( ), u est kuranskih sura: El-Mumin, Fussilet, Ez-Zuhruf, Ed-Duhan, El-Dasija i El-Ahkaf; 5. Ta-Ha ( ), u suri Ta-Ha; 6. Ta-Sin ( ), u suri En-Neml; 7. Ja-Sin ( ), u suri Ja-Sin; 8. Elif-Lam-Mim ( ), u est sura: El-Bekara, Alu Imran, El-Ankebut, Er-Rum, Lukman i Es-Sedda; 9. Elif-Lam-Ra ( ), u pet sura: Junus, Hud, Jusuf, Ibrahim i El-Hidr; 10. Ta-Sin-Mim ( ), u dvije sure: E-uara i El-Kasas; ), u suri El-Eraf; 11. Elif-Lam-Mim-Sad ( 12. Elif-Lam-Mim-Ra ( ), u suri Er-Rad; ), u suri Merjem, i 13. Kaf-Ha-Ja-Ajn-Sad ( ), u suri E-ura.2 14. Ha-Mim-Ajn-Sin-Kaf ( Iz navedenog se vidi da, kad je rije o broju harfova u kombinacijama, postoji pet razliitih oblika: u prva tri sluaja radi se o navoenju samo po jednoga harfa, u slijedea etiri
1 Vidi: A. T. Welch, Al-Kuran, prijevod s engleskog: Enes Kari, Islamski teoloki fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1986., str. 65. 2 Budui da su u suri E-ura prva dva harfa navedena kao poseban ajet, odvojeno od ostala tri harfa, neki autori ta dva harfa ubrajaju u grupu kombinacija s dva slova, a preostala tri u kombinacije s tri slova, zbog ega proizlazi da u Kuranu ukupno ima trinaest kombinacija tih harfova. Vidi npr.: Subhi es-Salih, Mebahis fi ulumi-l-Kuran, Daru-l-ilm li-l-melajin, Bejrut, 2000., XXIV izd., str. 234, 235.

Str.214

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

sluaja (4.-7.) navedena su po dva harfa, zatim u tri sluaja (8.-10.) po tri harfa, u dva sluaja (11. i 12.) po etiri, te u dva sluaja (13. i 14.) po pet harfova. Pored toga, vidljivo je da su u tim poecima sura najvie zastupljena slova Elif, Lam i Mim, a najmanje puta se spominju Kaf i Nun. Radi lakeg pamenja tih harfova, u literaturi se navodi nekoliko izreka koje obuhvataju svih etrnaest harfova, od kojih je najpoznatija: Nass hakim kati ).3 Ukupno, ukljuujui i ponavljanja, lehu sirr ( u tim poecima sura navedeno je 78 harfova. Kad je rije o mjestu objave tih poetaka, odnosno tih sura, 27 ih je objavljeno u Meki, a samo dvije u Medini. Radi se o surama El-Bekara i Alu Imran, koje su prve sure objavljene u Medini. Razlozi objavljivanja tih harfova Interesantno je da nema ni jednog ajeta ni vjerodostojnog hadisa koji objanjavaju razlog zato su ti harfovi objavljeni. Kao odgovor na pitanje zato su oni u toj formi objavljeni, odnosno ta se njima eli rei, islamski uenjaci ponudili su oko trideset odgovora, od kojih emo neke spomenuti u daljem tekstu. 1. To je izazov idolopoklonicima, kao i svima onima koji ne vjeruju u Kuran kao Allahovu objavu. Tim harfovima kao da im Allah poruuje: Evo, Kuran je napisan obinim harfovima arapskoga jezika, tj. od istih harfova koje i vi koristite, pa izvolite napisati neto slino Kuranu, ako tvrdite da ga je ovjek napisao! Dakle, ti harfovi su u kontekstu ajeta koji pozivaju nevjernike, ako tvrde da je Kuran ljudsko djelo, da sami napiu slino djelo, nekoliko njegovih dijelova, ili samo nekoliko ajeta koji bi bili ravni kuranskim. To je jedan od najfrekventnijih odgovora, a ponudio ga je, pored Ibn Kesira, Zamaherija, Ibn Tejmije i ostalih, i Sejjid Kutb, koji je imao izuzetan osjeaj s aspekta arapskoga jezika za ono to se hoe rei kuranskim tekstom. Kutb ukazuje na injenicu da je ovjek stvoren od zemlje, te da ovjek od zemlje moe napraviti ciglu, crijep, posudu ili neku spravu, dok Uzvieni
Poto se radi o reenici formiranoj da bi se zapamtili ti harfovi, njeno znaenje nije bitno. Ipak, ona znai: Mudar i kategorian tekst ima tajnu.
3

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.215

Allah od te iste zemlje stvara ovjeka, kao ivo bie. Zatim, ovjek od slova pie prozu i poeziju, koje su prolazne i manjkave, dok Uzvieni od tih istih slova objavljuje Kuran, koji je vjean i savren. Dakle, razlika izmeu ljudske i Allahove tvorevine jeste kao razlika izmeu mrtvog tijela i due.4 2. To su imena sura na ijim se poecima nalaze. Taberi navodi predanje od Zejda ibn Eslema, iz kojeg se vidi da je on zastupao taj stav. U okviru toga miljenja Taberi navodi pitanje: Kako to mogu biti imena sura kada nekoliko sura poinje istim harfovima? Zatim on odgovara da kod toga treba postupiti isto kao i kod imena ljudi, kada se desi da dva ili vie njih imaju ista imena u tom sluaju razlikujemo ih po njihovim prezimenima, ili nekim drugim karakteristikama. Tako isto, kae Taberi, druga sura u Kuranu moe se zvati Elif-Lam-Mim El-Bekara, ili Elif-Lam-Mim zalike-l-Kitab, a trea Elif-Lam-Mim Alu Imran, Elif-Lam-Mim Allahu la ilahe illa Huve-l-Hajju-l-Kajjum itd.5 Pored Taberija, jo su neki uenjaci obrazlagali taj odgovor na slian nain. Meutim, prema opeprihvaenom nainu nazivanja kuranskih sura, po tim harfovima, odnosno po svojim poecima, nazvane su samo slijedee sure: Ta-Ha, Ja-Sin, Sad i Kaf. 3. To su imena Kurana. Naime, poznato je da Kuran ima vie imena: Kitab, Furkan, Tenzil, Zikr itd, pa zagovarai ovog stava kau da su i karakteristini poeci sura ustvari neka od brojnih imena posljednje Allahove objave, ili da ukazuju na neka od njenih imena, npr. Kaf na El-Kuran. U tefsirima se navodi vie predanja o toj temi, a Taberi u svome komentaru Kurana navodi predanja od Katade, Mudahida i Ibn Durejda, u kojima oni za Elif-Lam-Mim kau da je jedno od imena Kurana. 4. Ti harfovi simboliziraju Allahova imena. Npr., Elif je simbol imena Allah, harf Lam simbolizira ime El-Latif (o Svemu Obavijeteni), harf Mim ime El-Melik (Vladar), harf Ra Er-Rahim
4 Vie o tome vidi na poetku Kutbova tumaenja sure El-Bekara u njegovom tefsiru Fi zilali-l-Kuran. 5 Vie o tome vidi na poetku Taberijeva tumaenja sure El-Bekara u njegovom tefsiru Damiu-l-bejan an tevili aji-l-Kuran.

Str.216

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

(Milostivi) itd. I u prilog ovoj tvrdnji postoji vie predanja od prvih generacija. Tako npr. Sujuti u Itkanu navodi predanje od Ibn Abbasa da se harfovima Elif-Lam-Ra, Ha-Mim i Nun ukazuje na Allahovo ime Er-Rahman ( Svemilosni). Zatim imamo predanje od Muhammeda ibn Kaba el-Kurezija u kojem stoji da je Elif-Lam-Mim-Sad kratica za imena: Allah, Er-Rahman i Es-Samed (Utoite svemu), te drugo predanje od Ibn Abbasa da Kaf-Ha-Ja-Ajn-Sad ukazuje na sljedea imena: El-Kerim (asni), El-Hadi (Onaj Koji upuuje), ElHakim (Mudri), El-Alim (Koji dobro poznaje) i Es-Sadik (Istinoljubivi).6 5. Ti harfovi su Allahovo najvee ime, ili ukazuju na njega. U prilog tome Taberi navodi dva predanja u kojima stoji da je Ibn Abbas za te harfove rekao: To je Allahovo najvee ime.7 Sujuti takoer navodi dva predanja od Ibn Abbasa i Abdullaha ibn Mesuda, prema kojima su obojica dali sline izjave o tome pitanju.8 6. To su znakovi za poetak sura na ijem elu se nalaze. Sujuti navodi dva predanja, od Mudahida i Ibn Durejda, u kojima se navodi da su oni tako protumaili te harfove. Tu se, takoer, ukazuje na slian postupak kod nekih kasida iz predislamskoga perioda.9 Meutim, uenjaci koji ne prihvataju to objanjenje kau da se kod kasida navodilo samo bel, ili la bel, za razliku od karakteristinih poetaka sura, gdje ima etrnaest raznih oblika. 7. To su zakletve kojima se Allah zaklinje na poetku odreenih sura. Poznato je da se Uzvieni u Kuranu kune raznim stvarima, kojima ukazuje na njihovu vanost, pa bi ti harfovi, prema tom miljenju, takoer bili zakletve koje Uzvieni koristi u Objavi. U prilog tome stavu navode se predanja od Ibn Abbasa i Ikrime.10 8. To su skraenice odreenih iskaza, ili reenica. Tako se u tefsirima navode predanja od Ibn Abbasa i Seida ibn Dubejra
6 Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, Daru-t-turas, Kairo, bez god. izd., III dio, str. 21, 22. 7 Vidi poetak Taberijeva tumaenja sure El-Bekara. 8 Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 24. 9 Vidi: isto, III dio, str. 24. 10 Vidi npr. poetak Taberijeva tumaenja sure El-Bekara.

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.217

da je Elif-Lam-Mim skraenica, te da Elif ukazuje na zamjenicu Ene (Ja), Lam na ime Allah i Mim na glagol alemu (znam), te da njome Uzvieni poruuje: Ja, Allah, znam ( )!11 U drugom predanju navodi se da je, po istom principu, Ibn Abbas rekao da Elif-Lam-Ra, ustvari, znai: Ja, Allah, vidim ( )!12 9. To su ifre kojima se ukazuje na broj godina koliko e neto trajati ili kada e se neto desiti. Naime, poznato je da u semitskim jezicima svako slovo ima svoju brojanu vrijednost, tj. da se njime ukazuje na odreeni broj. Tako se u nekim tefsirskim djelima, dodue sa slabim nizom prenosilaca, prepriava navodni dogaaj s medinskim Jevrejima, koji su se zadivili tim harfovima i pretvarajui ih u njihove brojane vrijednosti dobili iznos godina, odnosno period u kojem e egzistirati muslimanski ummet. Prema toj verziji, prvo su uli samo za neke harfove, pa su izraunali da se radi o 71 godini, pa su taj broj poveavali kako su saznavali za ostale harfove, te su doli do perioda od 704 godine. Ali, kada su uli da ima jo harfova, onda su rekli da je to nejasna stvar. Poret toga, navodi se da su neki uenjaci iz poetka sure Er-Rum: Elif-Lam-Mim. Gulibeti-r-rum (Elif-Lam-Mim. Bizantijci su pobijeeni) izraunali godinu kada e muslimani osloboditi Jerusalem od krstaa, tj. 583. godinu po Hidri, to se stvarno i dogodilo.13 Meutim, Sujuti, kao i neki drugi uenjaci, navode rijei Ibn Hadera, koji kae da to miljenje, tj. predvianje dogaaja na osnovu pretvaranja slova u njihove brojane vrijednosti, nije tano, jer je u vjerodostojnom predanju navedeno da je Ibn Abbas to miljenje osudio i ubrojio ga u varku i sihr. 10. Svaki od tih harfova ukazuje na vie znaenja. Zastupnici toga miljenja ukazuju na to da Allah nije bez razloga te harfove objavio na taj nain, tj. tako da ukazuju na vie stvari, pa ih u tome smislu treba i tumaiti. U prilog tome stavu Taberi navodi dva predanja, od kojih je prvo od Rebia ibn Enesa, u kojem stoji da je on, izmeu ostalog, rekao: Svaki od tih harfova jeste klju za jedno od Njegovih imena, svaki od tih harfova ukazuje
Vidi: isto. Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 21. 13 Vie o tome vidi: isto, III dio, str. 25, 26.
11 12

2 - Glasnik Rijaseta . . .

Str.218

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

na Njegove blagodati i iskuenja, i svaki od tih harfova govori o duini ivota nekog naroda i terminu njihovog kraja.14 Taberi se opredjeljuje za taj stav, s tim to dodaje da ta slova, pored spomenutih, mogu ukazivati i na druga znaenja. Zatim on postavlja pitanje kako jedan harf moe imati vie znaenja, pa odgovara da je ista stvar kod rijei, jer ima puno rijei koje imaju vie znaenja, kao to je npr. sluaj s rijeima ummet, din i sl. Pored toga, on kae da je najvei dokaz da ti harfovi ukazuju na vie znaenja to to Poslanik, s.a.v.s., koji je bio zaduen da tumai Objavu, nije rekao da ti harfovi imaju samo jedno znaenje, ime je ostavio otvorenom mogunost da oni ukazuju na vie znaenja. 11. To su nejasni (muteabih) ajeti, ije znaenje zna samo Uzvieni Allah ( ). U prilog tome miljenju obino se navodi predanje od E-abija, u kojem stoji da je upitan o karakteristinim poecima sura, pa je rekao: Svaka knjiga ima svoju tajnu, a tajna Kurana su poeci sura.15 Neki mufessiri navode i predanje u kojem stoji da je Ebu Bekr rekao: U svakoj knjizi Allah ima Svoju tajnu, a Njegova tajna u Kuranu jesu poeci sura.16 Poto nema kategorikog dokaza o znaenju tih harfova, zastupnici toga miljenja smatraju da je bolje ne uputati se u njihovo tumaenje nego vjerovati u njih takve kakvi jesu, a znanje o njima prepustiti Allahu.17 Ibn Kesir u svome Tefsiru navodi da su toga stava, izmeu ostalih, bili: prva etverica halifa: Amir e-abi, Sufjan es-Sevri i Ibn Hibban.18 Pored njih, uveni Sujuti se takoer opredijelio za taj stav kao najispravniji, pa karakteristine harfove obrauje u okviru teme o muteabih-ajetima. Islamski apologetiari (mutekellimun) pobijaju taj stav, govorei da nema smisla da se u Allahovoj knjizi nalazi neto to ljudi ne mogu razumjeti, jer im je On objavio tu knjigu da
Vidi poetak Taberijeva tumaenja sure El-Bekara. Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 21. 16 Vidi poetak Razijeva tumaenja sure El-Bekara u njegovom tefsiru Mefatihu-l-gajb. 17 ...poboni muslimani, koji su smatrali uzaludnim pokuaje da se prodre u te tajne, bili su, nema nikakve sumnje, jedini mudri. Vidi: Nerkez Smailagi, Uvod u Kuran, Zagreb 1975., str. 115. 18 Vidi poetak Ibn Kesirova tumaenja sure El-Bekara.
14 15

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.219

bi je oni razumjeli i radili po njoj. U prilog tome oni zatim navode ak etrnaest ajeta, jedan hadis, izreku od hazreti Alije i logike dokaze.19 12. To je nain skretanja panje onome kome se Kuran ui / recituje. To miljenje, izmeu ostalih, zastupaju Ibn Atija i El-Huvejji. Obrazlaui taj stav, El-Huvejji kae da je sasvim logino da je Poslanik, s.a.v.s., znao biti zauzet nekim stvarima, pa bi mu Dibril izgovaranjem tih harfova (kao dijelova Objave) na neuobiajen nain privukao panju, a na taj nain je i on kasnije privlaio panju ljudi. Zatim El-Huvejji kae da pri tome Uzvieni nije objavio uobiajene naine privlaenja panje (rijeima ela, ili emma), jer je Kuran iznad ljudskog govora, pa je privlaenje panje neuobiajenim citiranjem odreenih harfova interesantnije i efektnije.20 Pored toga, normalno je da ovjek skree panju sluaoca na momenat kada hoe iznijeti vane detalje svoga govora, to je isti princip i u Kuranu, jer se nakon tih harfova govori o Kuranu, objavi i poslanstvu Muhammeda, s.a.v.s.21 13. Poto mnogoboci nisu htjeli sluati kuranske ajete, ti harfovi su bili iznenaenje za njih, pa bi ih poeli sluati, nakon ega bi onda sluali i ajete koji su slijedili, odnosno poetke sura u okviru kojih se ta slova nalaze. To je mogao biti razlog da neki od njih ponu sluati i ostale ajete i tako shvate istinu i prihvate Pravi put. Neki uenjaci ovo miljenje navode kao posebno, a neki u okviru prethodnog miljenja.22 14. Ti harfovi matrica su za ouvanje arapskoga pisma, jer je Kuran na taj nain sauvao sve harfove u arapskom jeziku. Interesantno je da je u tim harfovima zastupljena tano polovica harfova arapskoga jezika, tj. 14,23 te da se svi ostali iz
Opirnije o tome vidi poetak Razijeva tumaenja sure El-Bekara. Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 27. 21 Subhi es-Salih, Mebahis fi ulumi-l-Kuran, str. 244-246. 22 Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 27. 23 U mnogim djelima navodi se da je u arapskome jeziku ukupno 28 slova, dok se u nekim navodi da ih je, ustvari, 29. Razlika je u tome da li Lam-Elif uzeti u obzir kao zaseban harf, ili kao spoj Lama i Elifa. Tako npr. uveni Zamaheri i Zerkei smatraju da ih ima 29. Vidi poetak Zamaherijeva tumaenja sure El-Bekara u njegovom tefsiru El-Keafu an hakaiki-t-tenzili ve ujunu-l-ekavili fi vuduhi-t-tevili. Vidi, takoer: Muhammed ibn Abdullah ez-Zerkei, El-Burhan fi ulumi-l-Kuran, Daru-l-fikr, Bejrut, 1988., I, str. 226.
19 20

2*

Str.220

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

njih mogu izvesti. Npr. iz harfa Sin upotrebom taaka dobije se harf in, iz harfa Sad ( )dodavanjem take dobije se harf Dad ( )itd.24 Dakle, budui da je u tim poecima sura navedeno 14 harfova, time se htjelo ukazati na svih 28 slova arapskoga jezika. Zatim, neki navode i podatak da je u tim poecima sura navedena tano polovica svih harfova po grupama: grlenih, usnenih, zvunih, bezvunih itd.25 Pored toga, u injenici da se u tim karakteristinim poecima nalaze od jedan do pet slova, mnogi vide aluziju na rijei arapskoga jezika, koje su, takoer, sastavljene od jednog do pet harfova.26 15. Ti harfovi, naroito Elif-Lam-Mim, ukazuju na poetak, sredinu i kraj svega: svijeta, ljudskog ivota itd. Naime, Elif, odnosno Hemze, jeste grleni glas, i on je na poetku ishodita glasova, Lam je glas jezika i nepca, a dolazi iz sredine usta, a Mim je usneni glas. Dakle, oni dolaze s poetka, iz sredine i s kraja ishodita glasova, ime se aludira na poetak, sredinu i kraj svega na ovome svijetu. Dodatan argument za to miljenje jeste to to se u surama koje poinju tim harfovima govori o tajni ivota i smrti, o poetku i kraju ivota, te proivljenju nakon smrti.27 16. Ti harfovi su pohvala Allahu, d.. Naime, prema jednom predanju Ibn Abbas je rekao da je Allah te harfove objavio kao vid iskazivanja pohvale samome Sebi.28 Iz dosadanjih odgovora vidi se da se mnoga, razliita miljenja prenose od Ibn Abbasa, to je nelogino. Pri tome treba imati u vidu da je u tefsirskoj literaturi poznata pojava da se Ibn Abbasu, zbog njegova autoriteta, pripisuju stavovi koje on nije zastupao. Da bi
24 Poreenjem tih 14 harfova s drugom polovicom arapskog alfabeta dolazi se do zakljuka da tri ili etiri slova u drugoj polovici nemaju svoje parnjake u prvoj polovici, zbog ega ta teorija izgleda manjkava. Meutim, objanjenje za to jeste to da u poetku nije bilo taaka na harfovima i ispod njih, te da su se mushafi pisali kufanskim pismom, kod kojeg je ista slovna oznaka bila za slova Kaf, Fa i Vav, a druga slovna oznaka bila je za slova Kaf, Dal i Dhal (). Dakle, u oba sluaja drugo i tree slovo predstavljeno je prvim. Vidi: Encyclopaedia of the Quran, Brill, Leiden-Boston, 2003., III, str. 472. 25 Vie o tome vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 28. 26 Vidi: Subhi es-Salih, Mebahis fi ulumi-l-Kuran, str. 236. 27 Vie o tome vidi: Prijevod Kurana s tefsirom i komentarom na bosanskom jeziku, SKD Bavario Verlag Mnchen, prijevod s njemakog: Ramo Ataji, Mnchen, 2001., I, str. 7. 28 Vidi poetak Razijeva tumaenja sure El-Bekara.

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.221

se pokualo doi do njegovih stvarnih stavova, potrebno je, kao i u hadiskoj znanosti, provjeriti nizove prenosilaca tih predanja. 17. Paljivim promatranjem sadraja sura na ijim se poecima nalaze ti harfovi moe se uoiti da postoji slinost u sadraju sura koje poinju istim harfovima. Tako npr. u surama koje poinju harfovima Ha-Mim govori se o Knjizi koja se objavljuje od Allaha, u surama koje poinju s Elif-Lam-Ra govori se da su to ajeti Knjige, u surama koje u poetku imaju harf Mim odbacuje se sumnja onih koji ne vjeruju u Kuran itd. Toliko nai umovi mogu dokuiti, a, pored toga, to su simboli koje je Allah poslao Poslaniku, koje mi ne moemo shvatiti.29 18. Ti harfovi dokaz su da autor Kurana nije Muhammed, s.a.v.s., nego Allah, d.. Naime, opepoznato je da Poslanik nije znao ni itati ni pisati, pa ne bi bilo udno ako bi on izgovarao odreene rijei i reenice. Meutim, iznenaujue je da on na poetku 29 sura jedan broj harfova nije izgovarao kao dijelove rijei, nego njihovim nazivima, to prilii samo onome ko je obrazovan, odnosno ko je nauio itati i pisati, budui da nepismen ovjek ne zna nazive slova. Zato je i to jedan od dokaza da Kuran nije izmislio Poslanik, nego da mu je objavljen od Allaha.30 19. Ti harfovi znak su koji je Allah najavio Jevrejima. Naime, budui da je Muhammed, s.a.v.s., i u Tevratu najavljen kao poslanik, prema zastupnicima toga stava, Bog je Jevrejima najavio da e u objavi koja bude objavljivana putem toga poslanika biti ti karakteristini harfovi. To im je trebao biti znak da prepoznaju istinitost Poslanika i Kurana.31 20. Sedamdesetih godina prolog stoljea Read Halifa iznio je interesantnu teoriju da u Kuranu postoji savren sklad matematikih operacija, te da se ti harfovi uklapaju u te operacije. On polazi od ajeta: Nad njim je devetnaest. (El-Muddessir, 30.) Iako se u tom ajetu govori o Dehennemu, on smatra da se taj ajet moe odnositi i na Kuran i matematike operacije
Vie o tome vidi: Muhammed Husejn et-Tabatabai, El-Mizan fi tefsiri-lKuran, Muessetu-l-Alemi li-l-matbuat, Bejrut, 1997., XVIII, str. 8, 9. 30 Opirnije o tome vidi poetak tumaenja sure El-Bekara od Muhammeda Mutevellija e-aravija u njegovom tefsiru. 31 Vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 28.
29

Str.222

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

u njemu, sve u vezi s brojem 19, koji je izuzetno teak za matematike operacije. Izmeu ostalog, on ukazuje na to da bismilla ima devetnaest harfova, to je djeljivo s brojem sura u Kuranu (114:19=6), te da je zbir karakteristinih harfova u suri na ijem poetku se nalaze uvijek djeljiv s 19. O tome je na naem jeziku objavljen prijevod djela Kuran najsavrenija mudiza, koje je napisao Ahmed Deedat.32 Potaknuti tim otkriima, jedan broj intelektualaca irom svijeta nastavio je takvo istraivanje matematikih relacija u Kuranu, pa i harfova na poecima sura.33 Na naem jeziku u tome smjeru svoja istraivanja objavljivali su: Kasim Hadi,34 Zulfikar Resulovi35 i Lutvo Kuri.36 Ipak, treba rei da u vezi s teorijom o savrenom skladu matematikih operacija u Kuranu i elektronskim prouavanjem Kurana postoji odreen broj prigovora. Naime, analizirajui takve pokuaje, neki istraivai su doli do zakljuka da u njima ima odreenih nedosljednosti i zanemarivanja odreenih injenica da bi se dolo do eljenih rezultata.37 21. Pored tih objanjenja u vezi sa svim sluajevima karakteristinih poetaka sura38 postoji poprilian broj miljenja u vezi sa znaenjem pojedinih poetaka, od kojih izdvajamo:
Vidi: Ahmed Deedat, Kuran najsavrenija mudiza, prijevod s engleskog jezika, Starjeinstvo Islamske zajednice, Sarajevo, 1989. 33 Vidi, izmeu ostalog: Abdurrezzak Nevfel, El-Idazu-l-adedi li-l-Kuranil-kerim; Ahmed Abdulvehhab i Mustafa Ebu Sejf Berdan, El-Menzumatu-l-adedijje fi-l-Kurani-l-Azim, Mektebetu Vehbe, Kairo, 1998. 34 Vidi, izmeu ostalog: Kasim Hadi, Poetne rijei i inicijali u Kuranu, Takvim 1981., str. 76-87. 35 Vidi: Zulfikar Resulovi, Skladnost brojnih vrijednosti kuranskih inicijala bazirana na broju trinaest, Islamska misao, novembar 1989., br. 131, str. 44-47; Kuranska sigla A.L.R., Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFRJ 1986., str. 18-20; Sigle kao naslovi sura integralni dio Kurana, Glasnik VIS-a u SFRJ 1986., str. 529-539; Inicijali (skraenice) u Kuranu, Preporod, 1981., 5/III itd. 36 Vidi: Lutvo Kuri, Mudrost Boijeg stvaranja svijeta: kuranske ifre devetnaest i sedam, Emer, Travnik, bez god. izd. 37 Vie o tome vidi: Fahd ibn Abdurrahman ibn Sulejman er-Rumi, Ittidahatu-t-tefsir fi-l-karni-r-Rabi aer, Saudijska Arabija, bez izdavaa, 1986., II, str. 697-702. 38 U vezi s tim harfovima Alusi biljei jednu anegdotu o nadmudrivanju nekih iija i sunija. Naime, elei potvrditi iijske stavove kuranskim tekstom, neke iije su od tih 14 harfova iskombinovale reenicu koja ide njima u prilog: (Alijin put je istina i trebamo ga se drati). Kao odgovor na to, neke sunije su od istih harfova sastavile reenicu koja ide sunijama u prilog: (Tvoj put je ispravan sa sunnetom / sunijama). Pored toga, Alusi navodi jo neke anegdote i kae da se udesne i zadivljujue stvari u vezi s tim harfovima ne mogu izbrojati i da im nema kraja. Opirnije o tome vidi poetak Alusijeva tumaenja sure El-Bekara u njegovom tefsiru Ruhu-l-meani.
32

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.223

Harfovi Ta-Ha i Ja-Sin su skraenice, a znae: O ovjee (Ja redul, ja insan); O Muhammede (Ja Muhammed); Harfovi Ta-Ha i Ja-Sin imena su Poslanika, s.a.v.s.; Harfovi Ja-Sin skraenica su od: O prvaku poslanika (Ja sejjide-l-murselin), a harf Sad ( )skraenica je od reenice: Istinu je rekao Allah (Sadekallah); Harf Kaf skraenica je od reenice: Ustraj (Kif ala), Muhammede, u svojoj misiji i izvravanju onoga to ti je nareeno;39 Harfovi Elif-Lam-Mim ukazuju na Allaha, Dibrila i Muhammeda, tj. na put Objave od Allaha, preko Dibrila do Poslanika, s.a.v.s. U tome sluaju Elif i Mim ukazuju na prva slova rijei na koje se odnose, a Lam na posljednje: Dibril.40 Stavovi orijentalista Orijentalisti na Zapadu u posljednjih 250 godina iskazali su veliko interesovanje za karakteristinim poecima sura. Pored objanjenja klasinih islamskih uenjaka, oni su ponudili nove odgovore i napisali vei broj studija o toj temi. Treba naglasiti da su oni Kuranu, pa i tim harfovima, pristupali na svoj nain, polazei za pretpostavkom da je Kuran ljudsko, a ne Boije djelo. Evo istaknutijih odgovora koje su oni ponudili. 1. Theodor Nldeke je 1860. godine objavio djelo u kojem iznosi miljenje da su ta slova inicijali vlasnika rukopisa iz kojih je Zejd prepisivao tekst Kurana prilikom prve kodifikacije, za vrijeme halife Ebu Bekra. Prema toj teoriji, ta slova ne spadaju u tekst Kurana, nego ih je Zejd upisao kako bi oznaio od kojeg je ashaba preuzeo rukopis s tom surom, ili dijelom Kurana. Tako npr. Elif-Lam-Mim-Ra ukazuje na nekog El-Mugiru, Elif-Lam-Ra (kao: za) na El-Zubejra, Ha-Mim na Abdurrahmana itd. Kasniji prepisivai kuranskog teksta nisu znali znaenje tih slova, tako da su ona nenamjerno ula u sadraj Kurana. Ovo gledite bilo je iroko prihvaeno od tada u Evropi, a ponovno je bilo prihvaeno i branjeno 1901. godine
39 Vie o tome vidi: Delaluddin es-Sujuti, El-Itkan fi ulumi-l-Kuran, III dio, str. 28-30. 40 Vidi poetak Razijeva tumaenja sure El-Bekara.

Str.224

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

od H. Hirschfelda, koji, meutim, smatra svako slovo inicijalom razliitog vlasnika...41 Meutim, teoriju Nldekea su i sami orijentalisti odbacili kao naivnu, jer bi bilo apsurdno da se inicijali vlasnika rukopisa nau u temeljnoj islamskoj knjizi. Pogotovo je ova teorija naivna ukoliko se na temelju hadisa Allahova Poslanika zna da je on u namazu ova slova izgovarao kao integralni tekst Kurana.42 Kasnije je Nldeke napustio taj stav i zakljuio da su ta slova dio kuranskog teksta, ali da su ona samo mistina aluzija na Nebesku knjigu. 2. Orijentalista Loth primijetio je da se ta slova pojavljuju u kasnim mekanskim i ranim medinskim surama kada se Muhammed primicao blizu judaizma, te zbog toga zakljuuje da su ta slova kabalistiki simboli koji stoje za naroite kljune rijei i fraze u surama ispred kojih se nalaze.43 To je miljenje, takoer, neutemeljeno, najmanje iz dva razloga. Prvi je injenica da je te harfove sam Poslanik izgovarao prilikom uenja Kurana, a drugi je to to je iz Poslanikovog ivotopisa poznato da on nije imao priliku, a ni potrebu, upoznati se s jevrejskom kabalom. 3. Hans Bauer je 1921. godine iznio teoriju prema kojoj su ta slova kratice za kljunu rije u suri u kojoj se nalaze. Tako npr. Ja-Sin kratica je od rijei jesa (urno), u 20. ajetu te sure, Sad ( )je kratica od rijei safinat (rasni konji) u 31. ajetu sure Sad, a Kaf je kratica rijei karinuhu (njegov drug) u 23. i 27. ajetu sure Kaf.44 Meutim, i ova teorija Hansa Bauera ne moe nai potpuna rjeenja za svaki sluaj pa se uzima kao proizvoljna.45 4. James A. Bellamy izaao je 1973. godine sa stavom da su ta slova, ustvari, skraeni oblici bismille (besmela), da su ih pisari Objave stavljali pred poetak nekih sura kao skraenu bismillu, te da to kasniji prepisivai Kurana nisu prepoznali, nego su bismillu u cijelosti pisali ispred tih slova. Da bi se to miljenje primijenilo na sve karakteristine poetke sura, Bellamy
A. T. Welch, Al-Kuran, str. 67, 68. Enes Kari, Uvod u tefsirske znanosti, I dio, Islamski teoloki fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1988., str. 74. 43 A. T. Welch, nav. djelo, str. 68. 44 Isto, str. 69. 45 Enes Kari, nav. djelo, str. 74.
41 42

Br.3-4

Karakteristini poeci kuranskih sura

Str.225

je morao neka slova zamijeniti drugim, npr. Ta ( )i Kaf () promijenio je u Ba, Sad ( )i Kaf u Mim itd.46 Meutim, sama injenica da on sebi uzima za pravo mijenjati odreene harfove otvara mogunost greke u kuranskom tekstu, to je neprihvatljivo. 5. A. T. Welch te harfove prihvata kao sastavni dio kuranskog teksta, ali za njihovo tumaenje ukazuje na nekoliko detalja. Kao prvo, ukazuje na to da se veina tih grupa slova slae s rimom vlastitih sura. Npr. grupe slova na poetku sedamnaest sura zavravaju se na im, in, ili un (Elif-Lam-Mim, Ha-Mim, Ja-Sin itd.), to je u skladu s rimom u tim surama. Pored toga, Welch izraava simpatije za ve navedeni stav da ti harfovi predstavljaju arapski alfabet, to detaljno obrazlae.47 Ipak, iz nekih detalja moe se zakljuiti da on Kuranu prilazi kao ljudskom, a ne Boijem djelu. Miljenja orijentalista naveli smo radi stjecanja uvida u njihova razmiljanja i odgovore o pitanju slova na poecima sura. Iz navedenog se moe vidjeti da su eljeli dati nove odgovore, zbog ega su uloili znaajan trud u prouavanju tih harfova. Meutim, budui da oni Kuran posmatraju kao ljudsko djelo, te da ni jedan od njihovih odgovora ne nudi cjelovito rjeenje, ne moemo ih prihvatiti. Zakljuak Od navedenih odgovora na pitanje ta je svrha tih harfova na poetku 29 kuranskih sura, kao posebno interesantne, izdvajamo sljedea tri: 1., 10. i 11. Pored injenice da ga zastupa veliki broj mufessira, prvi nam se odgovor ini logian. Naime, poznato je da su idolopoklonici upuivali brojne prigovore Poslaniku, s.a.v.s., da Kuran nije Boije djelo nego da ga on izmilja, da je opsihiren, da ga preuzima od nekog drugog ovjeka itd. Kao odgovor na te tvrdnje Uzvieni objavljuje nekoliko ajeta u kojima ih poziva da, ako je istina to to govore, oni sami napiu neto slino Kuranu, ili samo dio Kurana, pa neka u pomo pozovu i dine, ali to nikada nee biti u stanju! S obzirom na to, ini nam se razumnim objanjenje da su ti harfovi
46 47

A. T. Welch, nav. djelo, str. 70, 71. Isto, str. 75-77.

Str.226

Mr. Ahmed Adilovi

Br.3-4

bili u funkciji podsjeanja idolopoklonika, pa i ostalih, na njihove tvrdnje, te na izazov da napiu neto slino Kuranu. Deseti odgovor zasluuje posebnu panju jer se njime ukazuje na to da se funkcija tih harfova ne moe svesti na samo jedan razlog, nego da postoji vie razloga zbog kojih su u toj formi objavljeni. Zaista je interesantno da ti harfovi nisu objanjeni drugim ajetima, kao ni jednim vjerodostojnim hadisom. Ako se jo uzme u obzir da je njihova forma i nain uenja / izgovaranja drukija u odnosu na ostatak Kurana, to upuuje na zakljuak da oni imaju vie razloga objavljivanja i vie funkcija. Naime, da je razlog njihova objavljivanja samo jedan, vjerovatno bi na njega ukazao sam Poslanik, s.a.v.s. S obzirom na sve, miljenja smo da se ti harfovi mogu odnositi na veinu navedenih stavova i objanjenja. No, i pored svega toga, ne moemo sa sigurnou tvrditi koje sve odgovore ti harfovi obuhvataju, te nismo sigurni da se u budunosti nee pojaviti neki novi interesantni odgovori. Zato moramo istai jedanaesti odgovor, priznajui, kao i mnogi islamski uenjaci, da je konaan odgovor kod Allaha, )! odnosno, da On najbolje zna (