Vuk Stefanovi Karadi

Crna Gora i Crnogorci

1837
SADRAJ Uvod Zemlja Ljudi Pregled istorije Nain praviteljstva ivot sa susjedima Nain ivota Zakon (vjera) i nauka Naravi i obiaji

Uvod
Malena Crna Gora ve od vie stoljea zauzima vano mjesto u istoriji Turske Carevine, i s pravom zasluuje da se Evropa njome pozabavi radi vitekog odupiranja njenijeh stanovnika protiv pokuaja sto puta nadmonijih Osmanlija da je pokore. Zato drim da e dobro doi opis ove zemljice, njenijeh stanovnika, njene starije i novije istorije, oblika vladavine, odnosa prema pograninijem susjedima, naina ivota, stanja crkve i kole, i opis naravi i obiaja, opis istina kratak ali izraen po vlastitom promatranju i crpen iz nesumnjivo pouzdanijeh originalnijeh izvora. tavie, laskam sebi da u ovijem popuniti jednu prazninu poznavanja i istorije ovijeh krajeva, i u isto vrijeme pruiti itateljima ove zbirke Opisa putovanja i zemlja tivo ako i ne ba vrlo privlano, a ono u svakom sluaju zanimljivo. Naa je pri ovom tenja da opisujemo prosto, jasno i istinito bez svakog romantikog kienja.

I Zemlja
Malu ali u istorijama esto pominjatu brdovitu zemlju, koju Mleani u prijevodu nazivaju Montenegro, zovu tako isto i njeni slavenski stanovnici; Crna Gora (Schwarzgebirge). Ona se granii sa sjevera turskijem paalukom Hercegovinom, sa istoka i juga Zetom i turskom Arbanijom, a sa zapada austrijskom Arbanijom, koja se uskim pojasom protee izmeu Jadranskog mora i Crne Gore do Turske Arbanije, i koja je samo nekoliko sati hoda dijeli od mora, a kod Kotora samo na pukomet[1]. To je jugozapadni dio nekadanje srpske kraljevine i carevine, ije je granice pod carem Stefanom Duanom oko polovine 14. stolea zapljuskivalo Jadransko i Crno more, Arhipelag i Dunav. Veliinu Crne Gore sami mjetani cijene da se za tri dana moe prijei u svakom pravcu. Zbog divljijeh kulturnijeh prilika do danas nije bilo mogue postaviti odreenije granice u tijem krajevima. Pogranine turske varoi i gradovi jesu: Nikii, Kolain, Spu, Podgorica, abljak i Bar. K njima se moe pribrojiti i Skadar, do koga se od pograninijeh nahija Rijeke i Crmnice moe preko Skadarskog jezera (blata) doploviti za osam sati. Da bi izbjegao docnije ponavljanje, olakao shvatanje cjeline i doveo sve u skladnost, ovdje moram biti malo prostraniji, te molim itaoce da se ne umore. Sadanju crnogorsku oblast ine prava Crna Gora, sastavljena od etiri nahije i Brda. Nahije se zovu: 1. katunska (najvea od svijeh), 2. rijeka, 3. ljeanska, i 4. Crmnica (koju mjetani, istina ree, zovu i Crnica, a jo ree pridjevom, kao ostale, crnika i crmnika). Svaka se nahija dijeli na plemena[2], koja imaju zasebne nazive. Tako nahija katunska ima ovijeh devet plemena: Cetinje, Njegui, eklii, Bjelice, Cuce, Ozrinii, Komani, Zagora i Pljeevci. Nahija rijeka ima pet: Graani, Ljubotin, Ceklin, Dobarsko Selo i Kosijeri. Ljeanska ima samo tri: Draovina, Gradac i Buronje, a Crmnica ih ima sedam: Boljevii, Limljani, Gluhi Do, Brele, Dupilo, Sotonii i Podgor, Brda neki broje sedam[3], i to: Bjelopavlii, Piperi, Rovci (i Rovca), Moraa, (gornja i donja), Vasojevii, Bratonoii i Kui. Drugi dijele Brda na: 1) Bjelopavlie sa plemenima Petuinovii, Pavkovii i Vraegrmci; 2) Pipere s plemenima Crnci, Stijena i urkovii; 3) Morau s plemenima gornja i donja Moraa i Rovci; i 4) na Kue s plemenima Drekalovii, Bratonoii, Vasojevii, Orahovo i Zatrijeba.

Osim Bjelopavlia i nekijeh neznatnijeh krajiaka sva je zemlja vrlo brdovita i kamenita. U cijeloj katunskoj nahiji, koja ini gotovo polovinu cijele Crne Gore, nita se drugo ne moe vidjeti do velike gomile stijena, i po njima je, po svoj prilici, i zemlja tako prozvana. Crnogorci vele u ali da se bogu, kad je iao po zemlji i sijao kamenje, u Crnoj Gori prodrla vrea, i sve se tu sruilo. - Prije Turaka vei dio od ove etiri nahije po svoj prilici nije ni bio naseljen; bar za katunsku se nahiju kao pouzdano pripovijeda da su tu bili samo ljeti stanovi (baije, katuni) to i samo ime nahije svjedoi. Pravijeh ravnica ima u Crnoj Gori vrlo malo. Najvea je ona u Crmnici oko rijeke istoga imena do Skadarskog blata. Zatijem Cetinjsko polje u katunskoj nahiji oko 500 hvati iroko i oko 3000 hvati dugo, opkoljeno visokijem brdima, i za koje se po prilici sluti da je nekad bilo jezersko dno. Ali na tom tobonjem jezerskom dnu sad ima malo vode; samo na junom kraju, koji je manje kamenit, ima nekoliko kladenaca; a na sjevernom, gdje se nastanilo pleme Cetinje, sam je kamen, i nita se ne moe sijati. Od rijeka mogu se pomenuti: 1) Crnojevia rijeka, izvire u rijekoj nahiji, kojoj je i ime dala, i poslije kratkog toka u pravcu jugoistonom utie u Skadarsko jezero. Ve na samom izvoru tako je jaka da na njoj melje vie vodenica, a od uspora jezerskog toliko je duboka da manje laice mogu gotovo do izvora njome ploviti. Na mjestu dokle se moe na laama uz vodu veslati podignuto je nekoliko kua, i tu se svake subote dri pazar, na koji dolaze ne samo Crnogorci iz sve etiri nahije nego i susjedi iz turskijeh i austrijskijeh oblasti. - 2) Crmnica, koja izvire u crmnikoj nahiji i s jugozapadne strane takoer se uliva u Skadarsko jezero. I po njoj se na prilinoj duini uz vodu moe ploviti, i na mjestu dokle dolaze laice dri se takoer svake nedjelje pazar. - 3) Zeta, izvire iz hercegovakijeh planina i protiui kroz neke krajeve crnogorskijeh Brda uliva se u Morau, koja takoer izvire u hercegovakijem planinama i uliva se u Skadarsko jezero sa severne strane nedaleko od crnogorske granice. Pred utokom Moraa se cijepa u dva rukava izmeu kojijeh je na jednoj uzviici turski grad abljak. Gotovo sve ove rijeke su na granici. U unutranjosti mnogi su krajevi veoma oskudni vodom, i ima mjesta gdje ovjeku treba itav dan da jednom donese vode kui. Ovo je osobito teko za stoku; esto je kakav izvor bio povod krvavijem svaama i ubistvima. Zato se stoka ljeti esto goni u planine, pa se po dubodolinama skuplja snijeg i kravi na vatri, te se stoka poji. Od ruda nije se dosad nalo nikakva traga. Vazduh je vrlo zdrav, ali je klima veoma raznolika. U katunskoj nahiji, na priliku, neobino je hladno (na Lovenu, koji dijeli katunsku nahiju od primorja, ima snijega i u juniju i u juliju, a po dubodolinama cijelo ljeto), dok je u Crmnici i u nekijem krajevima rijeke nahije, osobito oko Skadarskog jezera, i u ljeanskoj nahiji toplo gotovo kao u primorju. Tamo raste loza, smokva, ipak i maslina; ali od svijeh krajeva odvaja Crmnica i ljepotom i proraem.

Crnogorci krstare po cijeloj zemlji u svijem pravcima, i ako puteva u pravom smislu rijei nema nikakijeh. Kad su Francuzi zauzeli Dubrovnik i Kotor, vele, da je maral Marmon nudio Crnogorcima da o francuskom troku napravi pravi drum kroz Crnu Goru od Kotora do Nikia (u Hercegovini), ali da su Crnogorci iz vanijeh razloga tu ponudu odbili. U Crnoj Gori nema nikakve prave varoi niti grada, a u nekijem nahijama nema tavie ni sela. Tamo se zna samo za plemena, pa i ako pojedina bratstva ili porodice, koje ine pleme, i grade (ponajvie od kamena) kue na jednom mjestu, to se takva gomila kua ne moe nazvati selom, jer nema ni svoga imena ni atara. - Od dva nekadanja grada vide se jo razvaline. Jedan je bio u rijekoj nahiji na jednom brijegu, pored koga protie Rijeka, i vele zvao se Obod, a drugi opet na jednom visokom brdu u Crmnici i zove se Bes (i Besac), i vele da je iz ifutskijeh vremena. Obje razvaline su u blizini Skadarskog jezera.

II Ljudi
Svi su Crnogorci Slaveni srpske grane grkog zakona. Samo u Kuima ima nekoliko hiljade Arnauta katolika. Za udo je kako je u Evropi dosad malo napredovalo znanje o ovome narodu. Veina naunika i diplomata bolje znaju ta se dogaa na Nilu i na Eufratu, kako narodi tamo ive i kako se zovu, nego npr. u Hercegovini i u Crnoj Gori. Francuski pukovnik Vijala, koji je 1813. godine obiao Crnu Goru, veli za crnogorski jezik (kojim je, veli, za nevolju i govorio) da je dijalekat grkoga! Jamano su bili toga mnijenja i oni Francuski diplomati, koji su (kao de Pradt) dijelei tursku carevinu razmakli granice Grke do na Dunav. Oni ovijeh ideja ne bi mogli imati, da su znali da izmeu Grke i Dunava ivi jedan narod mnogobrojniji od Grka, i koji se od njih oito razlikuje ne samo jezikom, poreklom i karakterom nego i narodnosnom mrnjom i preziranjem. Ovom prilikom ne mogu da ne pomenem da lanak Serbien" u mnogo itanom Konverzacionom rjeniku zasluuje prijekor zbog mnogijeh istorijskijeh netanosti. Tome se ovjek mora utoliko vie uditi to pisac navodi i upuuje na u tome pogledu odlino djelo Rankeovo. Treba eljeti da u novom izdanju ovoga daleko rasprostranjenog renika ovaj lanak nanovo prerade ljudi znaoci kao Ranke, afarik i dr. Toga radi mislim da nee biti izlino ako ovdje napomenem da se prava domovina Srba, u kojoj i danas na milione ive, prostire preko dananje Srbije do Prizrena i Pei s one strane are[4], i obuhvata cijelu Bosnu, Hercegovinu, Crnu Goru, kraj oko Bara, austrijsku Arbaniju, Dubrovnik, Dalmaciju, Tursku i austrijsku (vojniku) Hrvatsku, Slavoniju, Srijem, gotovo cio Baki komitat i du Dunava do Sv. Andrije (iznad Budima) i jedan veliki dio Banata. U ovijem krajevima ivi preko pet miliona Slavena jedne grane i jednog jezika, koji se jedino razlikuje po zakonu. Oko tri miliona (i to jedan milion u dananjoj Srbiji, jedan u Ugarskoj i jedan u Bosni, Hercegovini, Zeti, Crnoj Gori, austrijskoj Arbaniji i u Dalmaciji), grkog su zakona; od ostala dva miliona moe se priblino uzeti da su dvije treine (u Bosni i u Hercegovini) muhamedanskog a jedna treina (u Slavoniji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Dubrovniku) rimskog zakona. Tako dakle izmeu Srba koji ive u Kragujevcu, prijestonici sadanje srpske kneevine i onijeh iz

Dubrovnika nema druge razlike nego npr. izmeu Drezdenaca i Belija, i to samo po zakonu, a po jeziku razlika je jo manja. - Pa i sami Morlaci u Dalmaciji, za koje se u Grundriss-u der Erdbeschreibung fr die erste Grammatikalclasse der k. k. csterreichischen Gymnasien (Wien 1831) veli, da su pastirski narod tatarskog porekla, nijesu nita drugo do Srbi isto kao i stanovnici Crne Gore, Hercegovine i Srbije. Provincijalni Hrvati oko Zagreba itd. govore jednijem dijalektom koji je mjeavina slovenakog sa srpskijem, ali ima vie zajednice sa srpskijem, i od njega se jedva toliko razlikuje kao saksonski dijalekat od austrijskog. Bugari su sa pravoslavnim Srbima jednoga zakona, i jednog crkvenog jezika (koji je u ruskoj crkvi); ali narodni jezik je osobiti slavenski dijalekat, koji se, osobito u unutranjosti Bugarske, dosta razlikuje od srpskog kao i od ostalijeh slavenskijeh dijalekata.

III Pregled istorije

Prije nego to ponem opisivati sadanje stanje Crne Gore, da pregledamo njenu stariju istoriju. U vrijeme srpskijeh kraljeva Crna Gora je bila dio oblasti Zete, kojom su vladali kneevi zavisni od srpskog prijestola. Zna se iz istorije da je u drugoj polovini 14. stoljea vladao Zetom ura Bala (po mjesnom govoru i Baoa) on je bio oenjen jednom od keri posljednjeg nezavisnog srpskog vladaoca Lazara, koji je pao u po Srbiju tako nesrenom boju s Turcima na Kosovu 15. junija 1389. godine. S vojskom pokupljenom u svojoj oblasti Bala je poao u pomo svome tastu, ali ga u putu srete glas o nesrenom svretku, i vrati se natrag. Junaki postupak drugog zeta Lazareva, Miloa Obilia, koji je otiao u neprijateljski logor i rasporio sultana Murata, izazvao je bitku, koja je Srbiju stala njene nezavisnosti, ranije nego to se mislilo da se pone, i prije nego to je Bala mogao stii. - Bala je imao jednoga sina po imenu Stracimira, koji je po svom crnpurastom licu dobio nadimak Crnoje. O njemu iz istorije malo znamo, a vie o sinu mu Stevanu, prozvanom po ocu Crnojevi. On je vladao u prvoj polovini 15. vijeka, kad i slavni arbanaki junak ura Skenderbeg Kastriot, kome je poslao u pomo protiv Turaka hrabru vojsku pod zapovjednitvom svog brata Boidara[5]. Iza Stevana su ostala tri sina: Ivan, Boidar i Andrija, prozvan hrabri Arvanit (Arbanas), i najstariji poslije oeve smrti primi vladu. Kad Turci, poto osvojie Arbaniju poslije smrti Skenderbegove, a zatijem i Hercegovinu, napadoe i Crnu Goru, Ivan se u svojijem planinama hrabro branio protiv Turske jae sile. Ali je brzo uvidio da e se njegova snaga na kraju krajeva morati iscrpsti protiv takog neprijatelja, pa se lino obrati za pomo i potporu Mleiima. Ali se Mleii ne odazvae, i on se bez utjehe i pomoi morade vratiti u Crnu Goru. S toga puta donio je doma alosno uvjerenje, da nema drugog lijeka protiv sve eijeh i sa sve veom snagom napadaja turskijeh, do da borbu izdri sam dokle je god mogue uzdajui se u boga, u sebe i u svoj narod. Odluivi se na to, napusti svoju i svojijeh predaka stolicu abljak, koji je blizu Skadarskog jezera, da bi jai otpor mogao dati veoj sili u prirodnijem gradovima, crnogorskijem planinama. Na obali rijeke Oboda (koja se sad zove Crnojevia rijeka) na jednoj kamenitoj uzviici sazida gradi. Dublje u unutranjosti prema zapadu na cetinjskoj ravnici podie crkvu i manastir za mitropoliju,

koju prenese iz abljakog kraja. Da bi i narod oduevio i ohrabrio utvrdi sve klance zgodne za odbranu i plemenitijem pregnuem i linijem naporima pripremi sve za borbu. I narod obuze isto osjeanje. S arkijem oduevljenjem zaklinjao mu se ovjek po ovjek da e braniti zemlju do posljednje kapi krvi, i odmah jednoduno bi utvreno, ko bi odreeno mu mjesto bez zapovjesti starjeine napustio i uzmakao, da se obuen u enske haljine i s vretenom i preslicom preda enama da ga preslicama gone iz mjesta u mjesto. Ili to su bili uli za ove pripreme Crnogoraca, ili to su bili zabavljeni na drugoj strani, tek Turci odgodie za neko vrijeme svoje napade. U jednoj od najduijeh i najljepijeh srpskijeh narodnijeh pjesama o enidbi sina Ivana Crnojevia, dok je jo u abljaku sjedio, veli se, da mu se drava prostirala od tog mora do zelena Lima". Ne moe se rei da je ovo pretjerano, to od Kua, sadanje granice crnogorske, do rijeke Lima nema vie od dana hoda, i to su ti krajevi na jugoistonoj i junoj strani mogli biti od Turaka tek docnije zauzeti. Na zapadnoj strani ostala je neprestano granica morem, jer i ako se Kotor poslije propasti srpske carevine predao Mleiima ostale su neposredno u njegovoj dravi optine Brajii, Maine, Pobori i velika i plodna dolina, koju Nijemci i Talijani nazivaju upa, a Srbi Grbalj, gdje su bila solila crnogorska. Vele, tavie, kako ima dokaza da je tada bila crnogorska i lijepa dolina Konavlje, s one strane Novoga, koja sad spada u dubrovaku dravu, i da ju je Ivan zaloio Dubrovanima za nekolike hiljade perpera (novac, nekad vizantijski, i tada obian i u Dubrovniku). Po ovome bi se moglo nagaati da je u Ivanovo vrijeme pripadalo crnogorskoj kneevini sve ono u primorju to docnije Mleii nijesu mogli odrati, ve su morali ustupiti Turcima. Kao dokaz velikog uvaenja i ugleda koji je Ivan jo u Crnoj Gori imao neka je ovdje pomenuto da se jedna od dviju keri Arvanitovijeh, brata Ivanova, za vrijeme vladanja svoga strica udala za vlakog kneza Radula (po svoj prilici onoga to je vladao izmeu 1472. i 1477. godine). Druga, Anelija, udala se za srpskog kneza Stevana Brankovia, sina poznatog srpskog despota ura I. O udaji prve, pjeva 35-ta pjesma II-ge knjige Srpskijeh narodnijeh pjesama (Lajpcig 1824), za koju ueni beki recenzent veli da je jedna od najljepijeh u cijeloj zbirci, samo ali to se o ovoj nevjesti nita blie ne zna, ali na zavretku dodaje da e se moe biti nai docnije kakva druga osobito s prostranijim poetkom. Sa zadovoljstvom moemo mu sad kazati da u Crnoj Gori ima sasvim prostranijeh narodnijeh pjesama o ovome dogaaju.[6] Uspomena na Ivana Crnojevia u Crnoj je Gori jo i sad tako svjea, kao da je jue vladao. Jedan izvor na planini Lovenu zove se Ivanbegova korita. U blizini se jo nalaze razvaline njegova ljetnjikovca. Dobra, kojima je obdario svoj manastir, zovu se Ivanbegovina. O potomstvu Ivanovu gore pomenuta i po svemu narodu poznata narodna pjesma razlikuje se u neemu od predanja koje se pripovijeda u Crnoj Gori. Po narodnoj pjesmi Ivan je imao samo jednog sina, po imenu Maksima, za koga je prosio ker u duda mletakog. Kad je dud pristao, od velike radosti Ivan na pohodu iteti", rekavi dudu da e mu doi, s najmanje hiljadu svatova, i neka i on prikupi toliko Latina, pa meu svima nee biti ljepega od njegova sina Maksima. Dudu to bude milo, i obea

skupocjene darove zetu, ali ujedno ozbiljno poprijeti, ako tako ne bude. Kad Ivan doe doma (u abljak), a to Maksima izmorile kraste, i tako mu nagrdile lice da grdnijega u hiljadi nema". To mu bude vrlo teko, ali se ne dade odvratiti od svoje namjere, i poslije dugog razmiljanja smisli da se lukavstvom izvue. Pozove cijelu zemlju u svatove, i mjesto svoga sina poturi kao mladoenju Miloa Obrenbegovia, vojvodu barskog, da djevojku prevede preko mora. Milo pristane, ali doda: to god bude dara zetovskoga, da mi dara nitko ne dijeli". Ivan ne samo to to prihvati ve mu i sa svoje strane obea mnoge darove. I tako se krenu. Milo u Mlecima dobije mnoge i skupocjene darove i meu njima od matere nevjestine zlatnu koulju: Koja nije kroz prste predena, al' u sitno brdo uvoena, ni na razboj ona udarana, no koulja na prste predena, u kolijer upletena guja, a pod grlom izvedena glava, -------------------------------------na glavi joj alem kamen dragi kade ide lomak sa evojkom u lonicu, da ne nosi sv'jee Kad je sve svreno, i kad su pri povratku bili blizu abljaka, otkrije Ivan djevojci prijevaru, i pokae joj pravoga mladoenju. Zauena djevojka ustavi odmah konja, prekori Ivana za prijevaru, ree da nita ne mari to su Maksima kraste nagrdile i odluno izjavi da se nee mai s mjesta, dok se darovi ne oduzmu od Miloa i predadu Maksimu. Milo se ustee, pozivajui se na prvu pogodbu, ali ipak pristane da vrati jedan dio darova, osim, izmeu ostalijeh, zlatne koulje. Djevojci je meutim najvie ao ba koulje Kojuno sam - veli - plela tri godine, a sa moje do tri drugarice, dok su moje oi iskapale," i vikne Maksimu: O Maksime, nemala te majka; majka nema do tebe jednoga, a po danas ni tebe ne bilo! Od koplja ti gradili nosila! A od tita grobu poklopnice! Crn ti obraz na boem divanu! Kako ti je danas na megdanu

sa vaijem vojvodom Miloem ---------------------------------------Bre vraaj sa jabane blago." Ovim rijeima razdraeni Maksim poleti na Miloa i na mjesto ga ubije (jedni pjevaju da ga je izazvao na megdan i ubio). Tada nastane meusobno klanje meu roacima jedne i druge strane, u kome izgine najvei dio svatova (cvijet zemlje). Maksim sa sedamnaest rana dovede samu djevojku u abljak i itavu godinu dana vidali su mu rane vidari koje mu je tast poslao. Meutijem Miloev brat Jovan iz osvete ode turskome caru u Carigrad da se ali i pomoi trai. Maksim se nae u velikoj opasnosti, i videi da je doao kraj njegovu gospodstvu i vladanju, vrati djevojku ocu ni ljubljenu, ni omilovanu", pa i on ode u Carigrad da se odgovara i brani. Sultan im se vrlo obraduje i obojicu poturi. Jovan dobije ime Mamut-beg Obrenbegovi, a Maksim Skender-beg Ivanbegovi. Poto su devet godina vjerno posluili, car im da u nasljedstvo paaluke, Jovanu Pe, a Maksimu Skadar. Po narodnoj prii od Maksima se vodi porodica Buatlija, koja je do u nae dane nasljedno vladala Skadrom, i iji je poslednji poglavica, Mustafa paa, prije nekolike godine lien (i on i porodica mu) tog nasljednog prava. Tako isto od Jovana se vodi porodica pekijeh paa. - Tako veli narodna pjesma! Ali po crnogorskom predanju Ivan je imao dva sina, ura i Stevana prozvanog Stania. Kad je ura, koji je bio oenjen Mleankom od porodice Moeniga, po smrti oevoj primio vladu, njegov brat Stania skupivi neto Crnogoraca ode s njima u Carigrad da moli sultana da mu da Zetu u dravu, a on da mu plaa godinji danak kao kneevi moldavski i vlaki. Sultan ga lijepo primi, ali ga prinudi da se poturi zajedno sa cijelom pratnjom, i dobije ime drugi Skender-beg. Kad se poslije nekog vremena zajedno sa svojim poturenim pratiocima vrati u Crnu Goru stane ga koriti brat i roaci, te se pokrsti i povue se u manastir, gdje kao monah i umre. Ostali pak Crnogorci koji su se s njim iz Carigrada vratili ostanu kao poturenjaci. Drim da je vrijedno pomenuti da ima jedna crnogorska narodna pjesma koja ovo pria slinije gore pomenutoj pjesmi. Po toj pjesmi Stania je, poto se sa svojom pratnjom poturio i sedam godina (vele protiv Bagdada) sluio cara, dobio od njega paaluk od Skadra do mora, i osim svojijeh pratilaca jo i jednu tursku vojsku, da zavojti na Crnu Goru. Njegov brat sretne ga kod Ljekopolja, potue mu do noge vojsku i zarobi mnogo poturenijeh Crnogoraca, Stania pobjegne ka Skadru, ali kako ga Skadrani ne pustie unutra, ode u selo Buate, i po tome je, vele, njegova porodica dobila poznato prezime Buatlije. Ele bilo ovako ili onako, tek ostaje kao pouzdano da se jedan sin Ivanov poturio, i da se neki broj s njim poturenijeh Crnogoraca vratio u domovinu, a nastanio se meu svoje na starijem sjeditima i vremenom se namnoio. eni urevoj kao da se nijesu sviale surove stijene crnogorske. Jedno to, a drugo i zbog sve eijeh napadaja turskijeh, odlui se ona da napusti Crnu Goru. Kako su i ona i ura ve bili u godinama, a nijesu imali poroda, stane ga ona nagovarati da se presele u Mletke i da u miru zajedno provedu ostatak svoga ivota. I to joj poe za rukom. ura prenese na tadanjeg cetinjskog mitropolita i svetovnu vlast, preporui ga glavarima

narodnijem kao poglavicu mjesto sebe, i ispraen od sviju do Kotora napusti naslijeenu dravu. Ovo se, vele, dogodilo 1516. godine ili negdje u prvoj etvrtini 16 stoljea. - U potvrdu svega ovoga i u veu slavu ovog posljednjeg kneza crnogorskog ura Crnojevia neka je ovdje pomenuto i to da su se u njegovo vrijeme i pod njegovijem imenom tampale crkvene knjige, koje se broje meu najstarije tampane spise irilskijem slovima. Na njima istina stoji, da su tampane po zapovijesti zetskog vojvode ura Crnojevia godine 1494., ali se ne kae gdje, ve se po predanju u Crnoj Gori zna da je to bilo u zgradi koju je za to podigao Ivan na rijeci Obodu. Tako je u ovo doba postala u Crnoj Gori duhovnika uprava (teokratija), i njome poinje novo doba u crnogorskoj istoriji. Novome duhovnom poglavaru najpree je bilo da narodu preporui da ivi u slozi i da se uva ako bi ga Turci napali, i u isto vrijeme da se mirno vlada i pazi da im ne bi dao nikakva izgovora za neprijateljstva. Sandak-beg pak videi da se poturenjaci sve vie namnoavaju i postaju sve vaniji, i nadajui se da e se Crnogorci, ostavi odlaskom ura Crnojevia bez poglavice, sami potiniti, obustavi napade, i samo je s poturenjacima sijao intrige po narodu. Tako proe neko vrijeme bez neprijateljstva. Po starom obiaju preanje zetske a sad cetinjske mitropolite posveivao je peki patrijarh koji je obino u sedam godina jednom dolazio radi kanonske posjete u ovu eparhiju. Kad Nikodim, trei mitropolit poslije ermana, naprasno umre na nekolike godine prije patrijarhove posjete, niko se ne usudi ii kroz Turke u Pe, i tako ostade cijela zemlja bez mitropolita. Sandak-beg, videi da se u svojim nadama prevario, upotrebi ovu priliku da uini jedan ozbiljan korak, i pomou poturenjaka zauze grad Obod. Tijem poturenjaci dobie jo veeg ugleda i vanosti, a Crnogorci izgubie jedan trg, koji im je bio vrlo potreban. Tako ostade do Visariona, po redu sedmog mitropolita, koga Mletaka Republika nagovori da prekine dotadanje mirno dranje, i on 1620. i 1623. godine napadne na Turke. Sulejman, skadarski paa, krene 1623. godine s velikom silom na Crnu Goru, i poslije krvavo savladanog oajnog otpora prodre do na Cetinje, i spali crkvu, manastir i druge graevine koje je podigao Ivan Crnojevi. Ali kako za Turke, koji su voljeli ugodnost i uivanja, u ovoj siromanoj i divljoj kamenitoj zemlji, koju je narod napustio, nije bilo nikakvijeh varoi, i uopte nikakve prilike da bi svoje navike mogli zadovoljiti, to se vrate natrag. Ovijem upadom utvrena je u Crnoj Gori prevlast poturenjaka, tako da su i hriani ve morali plaati hara. Poslije toga nastalo je neko vrijeme primirje. Krajem 17. stoljea, i kako vele protiv njegove volje, bude izabran za mitropolita Danilo Petrovi Njego ili Njegu, iz plemena Njegua. Njega je 1700. godine posvetio u Seuju, u Ugarskoj srpski patrijarh Arsenije III, koji je tamo izbjegao za vrijeme austrijskog rata s Portom. Za njega se pria da su ga Zeani pozvali da im osveti novu crkvu poto su mu za dolazak izradili dopust u pae skadarskoga, i on oslanjajui se na datu mu vjeru, ode da izvri svoju vladiansku dunost. Ali tek to je stigao, Turci ga vjerolomno uhvate, veu i dovedu u Podgoricu, i nesumnjivo bi ga nabili na kolac, da se nije iskupio za 3000

dukata (1000 su skupili Zeani, a 2000 Crnogorci, to su dobili od prodaje skupocjenijeh crkvenijeh odeda). Jedno zbog ovoga, a drugo to je vidio da muhamedanstvo sve jaeg korjena hvata u Crnoj Gori, stane mitropolit Danilo nagovarati svoje zemljake da sve poturenjake, koji se ne htjednu pokrstiti, pobiju, ili iz zemlje istjeraju, prijetei im da e ih ostaviti, ako to ne uine. Crnogorci pristanu, naprave plan, i jedne noi, uoi Boia, i izvre. Svi, koji se nijesu mogli spasti bjekstvom, budu isjeeni, sem maloga broja onijeh koji se pokrstie. Od ovijeh ima i danas u Crnoj Gori turskijeh prezimena kao Ali (od Alija) Husejinovi (od Husejina) itd., itd. Tako se Crna Gora oslobodi opasnog zla koje se u njenoj sredini irilo, i bar katunska nahija povrati svoju potpunu nezavisnost. Ostale nahije, blie Turcima, plaale su istina ovda-onda Turcima neki mali danak, ali su se u svemu inae drali sa svojom braom. Ovo se moglo dogoditi u prvijeh pet godina 18. stolea, jer ve 1706. godine napadnu Turci iz Hercegovine na Crnu Goru. Time se na ovoj strani otvori mali rat, koji s kratkijem prekidima traje do naijeh dana. Mi emo ovdje izreati ukratko glavnije napade turske i poinjemo s ovijem iz Hercegovine. Pripovijeda se da su tada Turci suzbijeni s velikijem gubicima, i da su Crnogorci zarobili mnogo uglednijeh begova. Vele da su Crnogorci ;zarobljene begove, da bi im se narugali, izmijenjali za svinje; za svakoga bega po jedan krmak. - Svakome je Crnogorcu sad jasno bilo da nita ne pomae drati se mirno, ve se mora braniti otadbina, vjera i svoje roeno ognjite. Razumljivo je da su se Crnogorci pored toga osvrtali na sve strane po ostaloj Evropi ne bi li meu neprijateljima turskijem nali sebi prijatelja i saveznika, iji bi interesi bili s njihovijem zajedniki, i sebe pomogli. Njihovu osobitu panju morali su privui tadanji odnosi izmeu Rusije i Porte, koji su doveli do rata. Na prve vijesti o ratu izmeu Rusije i Turske napadnu i Crnogorci na turske granice. Oni su ve bili jako razdraili Turke protiv sebe sjeom poturenjaka, a naroito pokrtavanjem njihovijeh ena i djece (to je bio najvei zloin za tursku vjeru), i moe se zamisliti koliko se ovo razdraenje sad popelo zbog skoranjeg pretrpljenog poraza, a naroito zbog ovog neoekivanog napada. Zato preduzmu da im se sad ljuto osvete. Kako je mir s Rusijom brzo zakljuen, krene se ve 1712. godine serasker Ahmet-paa s velikom vojskom (Crnogorci vele sa 60000) na Crnu Goru. Ali Crnogorci su bili potpuno spremni za borbu, i paa se poslije vie uzaludnijeh napada morade povui s velikijem gubicima. Ovijem Crna Gora dobi jo vei znaaj u oima Porte, i ona odmah skupi kako Crnogorci vele - dvaput veu vojsku, da je pokori i kazni. Godine 1714. krene se Numan[7]- paa uprili sa 120000 vojske na Crnu Goru. Ali su Crnogorci zadali Turcima toliki strah, da se turski glavni zapovjednik nije nadao lakoj pobjedi i pored sve svoje velike sile, a znajui kako je proao njegov prethodnik, pribjegne lukavstvu. On ponudi Crnogorcima povoljan mir, i ovi to utoliko prije prihvate, to su ve bili uli s kolikom silom na njih ide, i to su bili oskudni u prahu i olovu. Po njegovu traenju polju mu na vjeru 37 glavara da pregovaraju. Ali lukavom pai ni na um nije padalo da se miri, ve da ih lii njihovijeh glavara i tako lake pokori. im su ovijeh 37 glavara doli u njegov logor, on ih pohvata, i odmah naredi napad. Ova prijevara skupo je stala Crnogorce. I ako su se hrabro branili, moradoe zbog nestanka debane, podlei. Turci

prodrijee do na Cetinje, spalie crkvu i manastir, koji je Danilo obnovio, opljakae i opustie sela i itava plemena. Jedan dio naroda pobjee u gore da se s enama i djecom bori na ivot i smrt; drugi pobjegoe u primorje, nadajui se da kod Mleia nau zatite i sklonita. Ali na alost i tu ih stignu Turci, isijeku na hiljade zajedno sa enama i djecom i oko 2000 zarobe. Crnogorci misle da su ova nedjela Turci poinili na Mletakom zemljitu u sporazumu s Mleanima, ali prije e biti da ovi nijesu sprijeili ovu grubu povredu svoga zemljita to su bili vrlo slabi i jako se bojali rata s Turcima. To se vidi i iz daljeg prianja Crnogoraca da je ista vojska koja je zavojevala Crnu Goru produila put obalom prema Moreji, koja je bila Mletaka. Poto ovako svu zemlju unakrst opustoe, popale i opljakaju, napuste je, i Crnogorci, koji su ostali u ivotu, siu s planina, podignu kue i stanu ivjeti kao i prije. Pogranini su Turci istina produili da svakom zgodnom prilikom upadaju u Crnu Goru, ako nita a ono pljake radi, ali su se najee s krvavijem glavama vraali. Oko 1767. godine naini veliku uzbunu u ovijem krajevima neki skita, po imenu Stjepan Mali. Jedni vele da je bio austrijski vojniki bjegunac rodom iz Like u Hrvatskoj, a drugi, da je bio Kranjac. Isprva je iao po Crnoj Gori kao tobonji ljekar, a poslije se najmi kao sluga kod jednoga ovjeka u optini mainskoj (u primorju kod Budve), bavei se i dalje lijeenjem. Odjednom objavi svome gazdi kao najveu tajnu da je on ruski car Petar III". Lakovjerni gazda povjeruje, i stane svakom prilikom ukazivati osobito potovanje svome sluzi. Tako jednom kad su bili na jednoj svadbi na Njeguima u Crnoj Gori, kad je sluga uzeo au da pije, gazda ustane na noge i skine kapu. Crnogorci uzmu to u podsmijeh, i stanu zbijati alu i s jednijem i s drugijem. Poznavajui ih dobro bojicu jedan upita gazdu: "Kad taku potu odaje sluzi, to ga nijesi ljepe odenuo? Ako nema haljina, to nijesi doao k meni da ti pozajmim?" Drugi ga podrugljivo pitahu: "to ga nijesi naoruao? Ako nema maa, to mu nijesi pripasao jednu kanu dugu?" Itd. Meutim sve se vie irio glas kako po mletakom primorju tako i po Crnoj Gori, pa i po pograninijem turskijem krajevima: "Tu je ruski car", i nalo se mnogo svijeta koji je to vjerovao. Stjepan se Mali sad sasvim preseli u Crnu Goru. - Da ne bi opet nastupio sluaj da zemlja ostane bez poglavara, u Crnoj su Gori uobiajili da se jo za ivota mitropolitova posveti nasljednik mu. U ovo vrijeme na elu zemlje bio je mitropolit Sava, a za nasljednika mu bio je posveen Vasilije. Koje zbog duboke starosti, koje iz udnje za mirom. Sava je predao upravu zemlje svome nasljedniku Vasiliju, i povukao se u manastir Stanjevie, gdje se zanimao ekonomijom. Vasilije pak bio je tada na putu van zemlje, i to oboje dobro dolo je bilo ovom skitau. Nita nije pomagalo to je Sava oglaavao Stjepana Malog za varalicu; on je nalazio sve vie pristalica, i priznali su ga ak i za poglavicu zemaljskog. Srpski patrijarh iz Pei polje mu na dar skupocjenog konja, zbog ega je, kad su Turci za to doznali, i sam morao pobjei u Crnu Goru. Pria o caru u Crnoj Gori uzbunila je svijet i u primorju tako da su se Mleani morali orujem umijeati. U Risnu[8] doe i do krvoprolia. Jedan od najuglednijih Rinjana, neki Petar Daja polje takoe na dar Stjepanu Malom oruje i odijelo s jednijem pismom. Ovo je bilo od toliko veeg znaaja, to je Petar sam bio

ranije u Rusiji, i zato mletake vlasti ukore Petra i jo dva risanska kapetana (elovia i Kordu). Ove to toliko naljuti da doe do otrijih rijei, i zato ih pozovu u Kotor na odgovor. Kad ovi na tri poziva ne htjedoe doi, polju jednog majora sa 40 vojnika da ih poto-poto dovedu. Kapetan je tajio radi ega je doao, i kad ga pri povratku, nita ne slutei, kapetani ispratie do lae, namignu on vojnicima da ovu trojicu uhvate i ubace u lau. Ovi zaviu za pomo, i Rinjani, koji i dan-danji ive pod orujem, dotre, i stignu na vrijeme te oslobode svoje sugraane, a major pobjegne s laom praen vatrom iz puaka. Radi toga mletaka vlada bi prinuena da uzme ozbiljne mere. Brzo dooe mletake ratne lae pod Risan, i izbace na suvo nekolike hiljade ljudi, i kad nekoliko poziva ostae bezuspjeni, napadnu varo. Ali se Rinjani iz kua tako hrabro branjahu, da se trupe moradoe povui izgubivi nekoliko stotina mrtvijeh (dok su od Rinjana pali samo jedan ovjek i jedna ena). Tada pozovu na vjeru u Kotor Kordu, tadanjeg optinskog kapetana. Kad su ga zapitali zato je potukao dudevu vojsku, on odgovori da oni nisu bili nikakvu dudevu vojsku, ve da je neka neznana vojska dola na varo da je pokori, pa su se djeca s njima posvaala i tako dalje. Na taj se nain on odgovori, i kad je na posljednje pitanje: da li bi se tako i za duda borili, odgovorio da bi, bude sve svima oproteno. U ovo vrijeme polje - kako vele po nagovoru Mleana i Turaka - ruski dvor u Crnu Goru jednog punomonika (u licu nekog kneza Dolgorukog), da narodu kae da je Stjepan Mali varalica. Kad ovaj doe, na mitropolitov poziv iskupe se na Cetinju svi glavari zemaljski (osim onijeh iz Crmnice, gdje je u jednom manastiru boravio Stjepan Mali, i tada tu se bavio), i tu na skuptini bude im objavljeno da je Petar umro, i da je Stjepan Mali varalica. Izgledalo je kao da je skuptina ovo povjerovala, i obeae jedni drugima da o Stjepanu Malom kao vladaocu nee vie nita da uju. Ali kad sjutradan pucanje iz puaka sa susjednog brda objavi njegov dolazak, potrae mu svi u susret, meui puke i viui: "Blago nama danas i dovijeka! Eto naeg gospodara!" - Doavi na Cetinje zatvori ga Dolgoruki i mitropolit u jednu eliju na gornjem podu. Stjepana to nita ne zbuni. On stade svojim straarima govoriti: "Vidite da me i sam Dolgoruki priznaje za cara, jer me inae ne bi zatvorio iznad sebe ve ispod sebe", i drugo kojeta, ime sve vie utvrdi u Crnogoraca zabludu da je on zaista Petar III. - Dolgoruki videi da ih ne moe razuvjeriti, i da su mu svi vrlo odani, napusti Crnu Goru ne svrivi nita. Ovi dogaaji dadu Turcima novoga povoda da zarate s Crnom Gorom. Sluti se ne bez razloga da su Portu na to podboli Mleani, jer u isto vrijeme i oni isture vojsku du cijele crnogorske granice, da bi - kako se govorilo - sprijeili prelazak Crnogoraca na svoje zemljite, ako bi ih Turci pobijedili, i da tako sa svoje strane pripomognu da ih konano istrijebe. Mnogobrojna turska vojska napadne Crnu Goru s tri strane: sa sjevera bosanski paa (od Nikia), s istoka rumelijski paa (od Podgorice), i s juga skadarski paa (od Crmnice). Razvie se krvavi bojevi. Crnogorci su se borili kao lavovi, jer je bilo biti ili ne biti; ali je turska sila bila i suvie velika. Kako se s mletake strane s udvojenom panjom motrilo da se u Crnu Goru ne unese nikakav ratni materijal, to se brzo pokaza osjetna oskudica u prahu, i Crnogorci su se morali boriti s onijem to su od Turaka otimali. Tako su se tukli dva mjeseca. Turci opustoie i popljakae mnoga sela po granici, i prodrijee donekle i u unutranjost, ali do Cetinja ne mogoe doprijeti. Kad nastupi jesen, mnogi se

vratie. Crnogorci kau da im je u ovom boju i sam bog pomagao, jer istoga dana upali grom barutne magacine i u turskom logoru na Crmnici i u mletakom kod Budve. O Stjepanu Malom, zbog koga se i vodio ovaj rat, malo se to pripovijeda u ovijem bojevima. Samo se veli da je podigao prema Hercegovini nekoliko aneva, koji do dananjeg dana nose njegovo ime. Svakojako nije se pokazao onakav kako se hvalisao. Kako su Turci traili da im se Stjepan izda, a Crnogorci niti su mogli to uiniti, niti onako prosto odbiti, to reku da je u boju poginuo, i za veu tvru polju im njegova konja koga mu je poklonio srpski patrijarh, a njega samoga sakriju. Stjepan Mali vladao je u Crnoj Gori u svemu oko etiri godine, i Crnogorci su ga u svemu i svaemu sluali i pokoravali mu se. Pripovijedaju da je strijeljao dva ovjeka zbog krae, pa je metnuo na jedan kamen kraj puta iz Crne Gore u Kotor, kojim je svaki dan prolazilo mnogo naroda, 10 dukata i jedan srebrnjak, i te su stvari mjesecima leale na svom mjestu, i niko se nije usudio da ih se dotakne. Ipak je svojijem dranjem za vrijeme rata s Turcima mnogo izgubio od svog preanjeg ugleda. alostan je njegov svretak. Pri paljenju neke mine rani se i izgubi oi. Dok je tako slijep ivio u manastiru, skadarski paa potkupi njegova slugu, po roenju Grka, koji ga je u bolesti sluio i njegovao, da ga smakne. Ovaj uluivi zgodnu priliku zakolje Stjepana na spavanju. Zatvori sobu i ree ukuanima da ne prave larmu, jer je gospodaru metnuo neto na oi, pa treba u miru da lei, i da ne ulaze u sobu dok se on ne vrati. Kad ovaj poslije vie sahati ne doe, obiju vrata, i nau Stjepana mrtva u krvi u krevetu. 1785. godine podigne se opet Mahmud-paa skadarski s velikom vojskom na Crnu Goru. Uinilo mu se da je zgodna prilika, jer se poglavica zemaljski, 1777. godine u Karlovcima u Srijemu posveeni mitropolit Petar Petrovi Njego, tada bavio van Crne Gore. Ovo je po Turke bilo zaista vrlo povoljno, i paa s velikom silom prodre do na Cetinje, i spali i opljaka mnoga sela. Ali kako se u ovoj i inae siromanoj zemlji vojska nije mogla odrati, to je naskoro morao pomiljati na povratak. Ne usuujui se da se vrati istijem putem, uputi se, kao prije uprili, preko primorja. U Crnoj se Gori opet povrati stari ivot. U vrijeme posljednjeg rusko-austrijskog rata s Turskom (1787-1791) Crnogorci s austrijskijem majorom Vukasoviem napadnu na Turke, i tako ponovo navuku na sebe gnjev Portin. Poto je mir s Austrijom zakljuen, krene se 1796. godine Mahmud-paa ponovo na Crnu Goru. Bio je i drugi povod ratu: to su pogranine nahije prestale od ovoga rata da plaaju Turcima danak, koji su dotle plaali. Ali Mahmud-paa nae Crnogorce ne onako kao prije 10 godina. Meu njima je bio mitropolit Petar, koji ih je s krstom u jednoj i maem u drugoj ruci lino predvodio. Tek to je paa uao u planine, bude sa sviju strana napadnut, do noge potuen, i jedva se i sam ranjen bjekstvom spase. Oholog pau, koji je potukao sultanovu vojsku i o sebi mislio da je nepobjedan, ovo jako zaboli. edan osvete skupi na brzu ruku dvaput veu vojsku, i ve poslije tri mjeseca ponovo navali na Crnu Goru. Ali s istom sreom. Ne samo to mu vojska bude potuena

ve i on sam u boju pogine. Njegova glava zajedno sa sabljom i fieklijama i danas se uva na Cetinju i pokazuje kao znak pobjede. Od ovoga vremena poinje novo doba za Crnu Goru. Otad poinje njena nezavisnost. Nikakav danak niti je traen niti davan, i pogranini Turci ve se navikoe da na Crnu Goru gledaju kao na tuu dravu. Kako ova nezavisnost nije priznata nikakvijem ugovorom o miru s Portom, ve je stvarno sama od sebe postala, to su Turci i dalje polagali pravo na Crnu Goru. Delaludin, paa bosanski, koji je groznom sjeom i vjeanjem uspostavio sultanovu vlast u Bosni, naumi 1821. godine da pokori i Crnu Goru, i polje jednu vojsku na Morau. Crnogorci namamivi je u klance onijeh krajeva, napadnu je i odre pobjedu. Poznati veliki vezir Reid-paa, koji je pokorio Arbaniju i Bosnu, preduzme 1832. godine da pokori i Crnu Goru. Ove dogaaje emo ispriati po Rankeu (v. njegov Politische Zeitschrift 834. 2. Bd. 2. Heft). Izgledi na uspjeh bili su za Reida vrlo povoljni. Stari vladika, koga su u po nekijem putopisima opisivali, uven u cijeloj Evropi, bio je umro 1830. godine u dubokoj starosti. Za nasljednika svoje vlasti ostavio je svoga sinovca, i bilo je sumnjivo, da li e se ovaj umjeti isto tako braniti, kao to je stari umio. im je savladao Mustafu, Reid pozove nasljednika Petrova da se pokori. On je kao obino i prijetio i obeavao. Zahtijevao je da poglavar Crne Gore izie pred velikog vezira, i on e ga s dobrijem preporukama poslati u Carigrad, gdje e dobiti kneevski berat, kao to ga je dobio i poglavica Srbije. Ne htjedne li to uiniti, napae ga stranom vojskom i konano unititi. Ali njega prijetnje ne uplaie, obeanja mu ne polaskae. Odavno ima poglavica crnogorski veu nezavisnost nego srpski knez. Berat mu ne treba, dok njegov narod moe braniti svoju slobodu; a kad to vie ne mogne, nee mu pomoi nikakav berat. On nije drao ni da je potrebno da ozbiljno odgovara. Crnogorci pak zaueni ovakvim traenjem, smijali su se. Turci sad napadnu orujem. Po zapovijesti velikog vezira novi skadarski paa Namik-Ali polje protiv Crnogorskijeh klanaca 7000 ljudi. Sin pain ih je predvodio. Crnogorci su bezbrino uvali ovce u planinama, i nijesu se ni poslije one opomene nita spremili. Turci navale iznenada, i prvo selo na koje su naili - Martinie - nau gotovo sasvijem naputeno. Samo 24 ovjeka bila su kod kue. I ako ih je tako malo bilo, oni se oduprijee. Deset ih izginu, a svi se ostali ranie. Izgledalo je da je bar ovo selo izgubljeno, i ve neke kue bjehu u plamenu i nekoliko ljudi bez oruja pohvatano, kad stigoe ostali ljudi s planina. S brda na brdo odjeknu pokli za pomo. Susjedne optine dotrae. Radovan Puljev, strani glavar ovijeh krajeva, dovede sto ljudi od Brnice (Bernitza); gotovo toliko isto doe od Laa (?Lacse) i od Brajovia. Sve je to istina bilo malo, ali ipak u onakijem brdima dovoljno da se otpone krvava borba. Skadarski paa propade, jer ga iznevjerie njegovi Arbanasi; Bonjaci bie pobijeeni, jer se razdvojie. Crnogorci, ma koliko da su bili mali brojem, naroito u ovijem selima, bili su svi kao jedan ovjek. O izdaji nije bilo

ni pomena. I ovaj put polo im je za rukom da otjeraju Turke. Turci odvedoe sobom zarobljenike, ali Crnogorci pokazae 50 odsjeenijeh glava. Ali ovom hrabrom narodu nije bilo dosta to su se odbranili od neprijatelja; oni su htjeli da se osvete. Jedno od plemena - Kui - napade tursko selo Tuze, i vrati se tek poto ga je opljakalo i popalilo. Ali i Namik-paa nije se tako brzo zadovoljio. Rat poe na cijeloj granici. Na po neko selo napadali su Turci ali su uvijek bili odbijeni. Moemo raunati da se ovi ratovi bar od 1604. godine tako ponavljaju. Jo tada je bio jedan paa u Skadru, koji, kad mu je odbijen uobiajeni dar, prodre u Ljekopolje i opustoi nekoliko sela. Kako su mu onda njegovog aju i neto ljudi pobili i sreno se odbranili, tako su stoljeima esto morali initi! Koliko li su puta na svojim anevima podizali oltare, i kad je pred njima svetenik kleei vrio slubu boju, morao je nositi opasan ma, da bi mogao skoiti na odbranu, ako bi bio napadnut. Koliko li e puta to i ubudue morati initi. I tada bi veliki vezir jo jedan opti i silan napad protiv njih preduzeo, da nije izbio misirski rat. Sultan se nadao da e mu i Aziju utvrditi onaj koji mu je Evropu potinio; on posla Reida i njegovu pobjedonosnu vojsku protiv Ibrahima. U poetku ovoga stoljea dobie Crnogorci neoekivano novog neprijatelja na zapadnoj strani - Francuze. I pored svijeh pohvala, koje Crnogorci i danas odaju francuskoj upravi, i pored svijeh obeanja i prijetnji, oni se s njima ne mogoe sloiti. Iako su zakljuili prave ugovore o miru Crnogorci nikako ne mogoe pristati da prime francuskog konzula u svoju zemlju, ve tavie pomogoe Ruse i Engleze da ih pobijede, i otjeraju iz njihova susjedstva. Zavravajui ovijem opis ratne istorije crnogorske, sad da vidimo kakav im je.

IV Nain praviteljstva
Cijeni se da u Crnoj Gori ima na 100000 dua sa 15000 puaka. U Crnoj Gori ima tragova svijeh oblika uprave, pa i opet je ovo u Evropi moda jedino drutvo ljudi koje nema nikakva praviteljstva u pravom smislu te rijei. Ja u to pokuati da prostranije izloim, pa neka itatelji presude da li je tako. Najvea je linost meu Crnogorcima mitropolit ili vladika. Njemu se obraa rijeima: "Sveti vladiko"; a inae u meusobnom govoru zovu ga i gospodar. Njegova je obina titula: vladika crnogorski i brdski; esto se uz rije vladika dodaje: i upravitelj, U javnim pak duhovnim aktima pored ove ima titula: mitropolit skenderiski (skadarski paaluk) i primorski. Vijala u gore pomenutom opisu putovanja po Crnoj Gori nepravo kae "da je ova titula samovlasno uzeta". Ona je istorijska, jer se povlai jo iz onog doba kada su prethodnici crnogorskijeh vladika zaista bili duhovni pastiri tijeh krajeva. Poznato je da ima vie takijeh sluajeva. Osobito rimske vladike esto nose titule takijeh krajeva, gdje se danas o njima nita ne zna. Nije tako s crnogorskijem vladikama. Oni su do naijeh dana upravljali duhovnijem poslovima u primorju od dubrovake oblasti do turske

granice. Skoro sve danas ive tamonje popove rukopoloio je, prije pet godina umrli, vladika crnogorski Petar, i do 1808. godine on je rukopolagao popove i za Dalmaciju, kao to je to reeno u Wiener Jahrbcher (g, 1826). - Izgleda da su Mleani promijenili docnije svoju politiku prema Crnoj Gori, jer su uvidjeli (kao i druge s turskom granine drave) korist za sebe od jednog takog naroda, i rado su ostavljali crnogorskom vladici vrenje duhovne vlasti, to su mnogo drali do toga to su Crnogorci s primorcima bili srodni vjerom, jezikom itd. Otkako su Francuzi zauzeli ove krajeve, crnogorski je vladika izgubio to pravo, jer se, kao to je reeno, nije mogao s njima sloiti u politici, i oni mu zabrane da vri dotadanju duhovnu vlast u tijem krajevima. (Docnije su Francuzi naimenovali naroitoga vladiku za Dalmaciju i Boku). Kao to smo vidjeli poetkom 16. stoljea uvedena je s mitropolitom ermanom duhovna uprava (teokratija) u Crnoj Gori, a od mitropolita Danila prelo je ovo dostojanstvo u nasljee na porodicu Petrovia iz plemena Njegua u katunskoj nahiji. Od ovoga vremena vladika je imao prava da iz svoje porodice izabere sebi nasljednika. Sadanji crnogorski vladika sjedi na Cetinju, kao i njegov prethodnik, osniva duhovne uprave. Otkako su Turci 1623. godine spalili manastir koji je podigao Ivan Crnojevi, sjedili su mitropoliti ponajvie na planini Lovenu ili na njegovoj istonoj strani u ljetnjikovcu Ivanovu, ili na jugozapadnoj strani u manastiru na Stanjeviima, i po drugijem mjestima s ove strane. Narodne skuptine s mitropolitom okupljale su se uvijek na Cetinju. Posljednji vladika Petar (umro 18. oktobra 1830. g.) ivio je u Stanjeviima dok se nijesu pojavili Francuzi u Kotoru i Budvi. Kako on, kao to je reeno, nije bio dobro s Francuzima, a taj manastir je bio udaljen od Budve samo nekoliko sahati, to se on, bojei se da ga Francuzi kao papu ne uhvate i odvedu u Francusku, preseli na Cetinje. Na Stanjeviima ostane samo toliko ljudi, koliko je bilo potrebno da obrauju polja i vode ekonomiju. U najnovije vrijeme, a osobito od smrti vladiine, austrijska vlada polae pravo na Stanjevie, ali Crnogorci protestuju protiv toga. - Oba manastira o kojima je rije, daleko izostaju iza obinijeh manastira u Srbiji i u Srijemu; i sam vladika ivi vrlo prosto, da ne reem sirotinjski. Njegovi glavni i gotovo jedini dohoci su od zemlje koju je zavjetao Ivan, od manastira Stanjevia i nekoliko drugijeh u okolini Budve, i od udjela u dobiti od ribolova na Skadarskom jezeru. Osim vladike svaka nahija ima jednog serdara, a svako pleme jednog vojvodu, kneza i barjaktara, i sva ova zvanja su nasljedna u nekijem porodicama. Osim ovijeh ima u svakom plemenu znatnijih ljudi koji uivaju neki ugled i zovu se glavarima. Pored vladike bio je do 1832. godine i svjetovni poglavar, koji se zvao guvernadur. I ovo zvanje bilo je nasljedno u porodici Radonjia iz plemena Njegua. Po svoj prilici ovo je zvanje u Crnoj Gori odskora, ali kad je i kako je postalo, ne zna se.[9] Posljednji guvernadur protjeran je zajedno sa porodicom pomenute godine (1832) iz zemlje, jer je optuen da je pokuao poslije smrti vladike Petra da sebi prisvoji i duhovnu i svjetovnu vlast.

Ali sva ova zvanja, koja lijepo zvue, u Crnoj su Gori proste titule i nita vie. Nijedno nije skopano s kakvijem dohotkom, niti daje ikakva prava nad drugijem Crnogorcima. Ovdje vlada najvea jednakost kojoj ravne moda nema u cijelom svijetu. I najsiromaniji moe svakome odgovoriti: "Ja nijesam ni manji od tebe ni od gorega roda." Ako Crnogorac za dan ubije deset ljudi, niko nema prava da ga za to uhvati i zatvori. Ni vladika to ne moe nikome narediti; on moe samo ovo ili ono savjetovati na osnovu vjere, i prijetiti vjerskim kaznama. Nije rijedak sluaj da darovima mora pridobijati za svoje miljenje ljude od veeg uticaja. Radi dogovora o javnijem poslovima skupljale su se skuptine kako u pojedinijem plemenima i nahijama, tako i iz cijele zemlje na Cetinju. Ali i tu je svaki, naroito ako je bio iz jake porodice, protiv stotinu glasova mogao rei: "ovo ili ono ja neu", iz prostog razloga, to mu se to nije svialo; ili mogao je i obeati, a poslije ne voditi rauna da rije odri. Nita nije lake nego Crnogorce nagovoriti na rat - jedno stoga to su s orujem odrasli, i to im je rat prijatno zanimanje kao i drugo; i drugo zbog pljake. Oni su za njom tako poudni da i imuan ovjek, samo da bi kakvu sitnicu upljakao, izlae svoj ivot oiglednoj opasnosti. Kako je meu njima nemogue zavesti strogu poslunost ni u ratu, to se ne moe oekivati od Crnogoraca takvijeh uspjeha u napadu, kao to su u odbrani toliko puta pokazivali veliku hrabrost, neustraivost i potcjenjivanje ivota. Meusobne svae obino raspravljaju sudom, koji zavaene strane po svom nahoenju biraju. Pri izboru sudija gleda se samo na linost, na njegovu rjeitost i pamet, a da li e on biti npr. iz plemena onoga s kojim je u svai, na to se nita ne gleda; Crnogorac se ne boji, da e mu krivo presuditi. U osamnaestoj srpskoj narodnoj pjesmi u 3. knjizi pjeva se o raspri zbog diobe nasljedstva meu poturenjacima na Obodu, i kako su pozvali za sudije da im presude hriane iz Crne Gore i primorja. Iako je to poetski opis, uzet je vjerno i istinito iz ivota narodnog.[10] Ni odijelom ni nainom ivota ne razlikuju se glavari od ostalijeh Crnogoraca. Ni sam otac i braa vladiina ne odlikuju se nonjom od drugijeh. Jedina prava glavara bila su da sjede u elu sofre i prvi da piju; da se uzimaju za sudije pri rasprama, zato su im zavaene stranke plaale nagradu; da rukovode vijeanjima na skuptinama, ali i u ratu da su na elu vojske i primjerom i rjeitou da je na borbu podstiu. - U Crnoj Gori rjeitost ima vrlo veliki znaaj. Jedan glavar bez nje nije nita. I najsiromaniji i najneznatniji moe se pomou rjeitosti umijeati meu glavare, i cijela e ga nahija sluati. Kao god to Crnogorci ne trpe nikoga da im zapovijeda i dri ih u stezi, isto tako nee da plaaju nikakav danak. Sadanji vladika pokuao je da uvede da svaka kua plaa 2 for. sr. radi pokria najpotrebnijih javnijeh izdataka, i da o tome danku sam narod vodi raun, ali nije mogao. "Ako emo plaati danak - govorili su ljudi - dajimo ga Turcima, pa se ne moramo s njima biti." Dva su uzroka to su Crnogorci dobili ovako udno pojimanje o

danku. Prvo to je ranije u Turskoj samo raja plaala danak, a ne i Turci, pa su hriani mislili da i oni ne bi plaali da imaju svoje carstvo i upravu; i drugo, dok su ranije plaali Turcima danak, vladike i drugi glavari da bi ih podstakli na osloboenje govorili su im da je plaanje danka jedna sramota. Kad ovako, kao to smo pokazali, u Crnoj Gori nema nikakve vlasti, koja bi zatiavala od nasilja i nepravdi, to je svaki ostavljen samom sebi, i zato je ovdje krvna osveta postala sveta dunost. Ne samo najblii srodnici ve itava sela, plemena i nahije osjeaju dunost koje se ne mogu odrei, da osvete ubistvo ili uvredu svoga ovjeka. Ako neko iz jedne nahije ubije koga iz druge, nahija ubijenog kae: "Ta nam je nahija duna jednu glavu, i taj e dug nesumnjivo platiti." Isto je to ako se u jednoj nahiji desi ubistvo izmeu dva plemena, i isto tako izmeu dva sela istog plemena, i izmeu porodice istog sela sve do najbliijeh krvnijeh roaka. Tako npr. ako bi od dva brata jedan ubio svoga oca, to bi drugi bio duan da smrt svoga oca osveti na svom roenom bratu. Takav dug mora se platiti (glavom ili novcem) makar poslije sto godina. Roaci imaju obiaj da krvave haljine ubijenoga uvaju, i iznose ih pred svoje da bi ih podsticali na osvetu. Ovo naroito ine matere maloljetne djece, da im ih, kad odrastu, pokau. Pripovijedaju mnoge sluajeve da starjeina porodice i na smrtnoj postelji ostavlja kao amanet izvrenje osvete. Ako neko iz jedne optine ubije nekog iz druge u nekoj treoj optini, to optina ubijenoga stupa u krv ne samo sa drugom nego i s ovom treom optinom to je dopustila da se ubistvo izvri. Pri osveti krivac se mnogo ne trai, ve prvi koji padne aka iz te nahije, plemena, sela ili porodice mora to platiti. Samo osveta ne smije biti manja od uvrede, tavie, ukoliko je ova vea, utoliko je vea ast za osvetnika. Ako je krivac kakav neznatan ovjek, to se na njemu osveta naroito ne vri; ve se za to bira kakva uglednija linost. Ima istina stari zakon da se osveta ne vri, ako se neko uhvati u krai i bude ubijen; ali se to ne dri, ve se obino sveti i najvei zlikovac, i najneznatnija linost isto kao kakav serdar ili najestitiji pop. esto se na alost deava da kad jedan ovjek ovako padne kao rtva osvete, njegovi tee da ga opet osvete, i tako dalje. Zato su neke nahije, plemena, sela i porodice godinama u zavadi. Nekad se ta zavada sastoji u tome to se uvaju od svoga protivnika; a nekada se izvodi pravi graanski rat, tako da se na stotine ljudi danima izmeu sebe biju, jedni drugima pale i rue kue i druge zgrade, otimaju stoku, sijeku voke, unitavaju plodove, usjeve, izvore i bunare; samo se tede crkve. Tako jedno ubistvo esto povue za sobom pedeset do sto drugijeh. - Ako se vidi da je jedno jae pleme nadvladalo slabije i hoe da ga uniti, tada se umijeaju druga plemena da zatite slabije. Uostalom zbog toga se jo odavno manja plemena i sela meu sobom udruuju, da bi se u danom sluaju izjednaili s veima. Ako se desi da neko iz manje porodice ubije nekog iz velike, to se nekad dogaa da se roaci iz straha odreku ubice, i da bi bili na miru moraju pri tom neto platiti. Tada je samo ubica izloen osveti i prinuen je da bjei. On obino ode u drugu optinu. Deava se nekad i to da onaj koji ima pravo i dunost da se osveti, ako je iz slabe porodice, a krivac iz jake i u susjedstvu, pobjegne u drugu optinu i otuda gleda da se osveti. - esto se za neki odreeni rok utvrdi mir, naroito ako npr. zavaene optine imaju zajednike njive, ili u susjedstvu, da bi ih mogle obraditi. Ako je jednoj strani vie stalo do mira nego drugoj, to ta strana mora drugoj neto za to platiti. Kad napadne spoljni neprijatelj, mir sam po sebi nastaje za sve unutranje zavade. U svima ovijem krvavijem zavadama ene ne uzimaju nikakva uea; one mogu bez ikakve opasnosti i u svima prilikama ii kud god hoe.

Ako se neprijateljske optine ili porodice umore da ive u svai, ili ako se po traenju jedne ili druge strane umijea neko trei (a na prvom mjestu vladika dri da mu je to dunost), onda se pristupa mirenju. Obje strane izaberu sudije, koji paljivo izbroje mrtve i ranjene, kao i drugu poinjenu tetu, uporede sve i onoj strani, koja je gore prola, druga strana mora dati novanu naknadu. Glava se obino cijeni 132 dukata, 4 cvancika i 1 paru, koja se raspolovi i jedna polovina privee na ugovor o miru. Odsjeena ruka ili noga i druga rana od koje se ostaje nemoan za tei rad, cijeni se polovinu glave, druge rane su srazmerno jeftinije. Neobina je hladnokrvnost kojom govore parnine strane zastupajui svoju stvar. Moe tu biti na stotine ljudi, nikad govornika ne prekidaju; ne prekidaju ga ni onda kad on, kao o se esto deava, to prekidanje izaziva pitajui: "Zar nije tako, brao?" Ili; "Zar nije ovako bilo?" Tek kad svri svoj govor, i poto na izrino pitanje protivne strane izjavi da je sve kazao, pone jedan od druge strane da govori. Pri ovakom mirenju iznose se esto stvari od prije sto godina, i koje se samo po predanju znaju. I ne moe im se tano odrediti vrijeme kad su uinjene, ja u ovde spomenuti primjera radi samo jedan sluaj. Pripovijedaju da je nedavno u primorju (kod Kotora) u ovakom sluaju jedna optina traila od druge 50 dukata, to je jedna njihova djevojka, koja je ila kroz njihovo selo, bila psovana od mletakijeh vojnika, a oni se nijesu za nju zastupili. Da bi doznali kad se to dogodilo, zapitaju najstarijeg ovjeka u selu, starca od blizu 70 godina, ta on o tome zna. On im odgovori da se opominje kako je u ranoj mladosti sluao da se o tome govori. Ono to se ne moe dokazati mora se utvrditi zakletvom. Osobitijem nainom vri se ovo zaklinjanje. Svi koji treba da se zakunu, sjednu po redu u crkvi, a protivna strana ostane stojei. Jedan od njih koji je dobar govornik stupi s krstom u ruci i poljubivi ga prui ga prema onima to sjede, i stane ih ovako proklinjati, ako su krivo govorili, npr.: dabogda vau djecu ne podigli; dabogda vam se skamenilo sjeme u njivi, plod u stoci, djeca u enama; dabogda vas guba razgubala, a svaki ovjek bjeao od vas; dabogda nikake sree ne imali itd. a oni to sjede neprestano viu "amin". Protivna strana ima pravo traiti ne samo koliko se ljudi mora zakleti nego i koji to treba da budu. esto se odreuje i koliko djece roditelji treba da dovedu i pored sebe metnu. Da bi itatelji dobili jasnu sliku ovoga koliko osobitog toliko i zanimljivog obiaja zaklinjanja, neka mi dopuste da prikaem neke sluajeve koje sam sam svojim oima gledao i uima sluao. Otprilike prije tri godine sluilo je jedno mome iz plemena Graana (u rijekoj nahiji) u jednoga seljaka u Patroviima u primorju. Kad je jedne noi spavao s oba gazdina sina u nekoj zgradi u polju, pojavi se vatra i on pogine, a oba sina gazdina se spasu. Austrijske vlasti iz Budve pregledaju mrtvaca i ne naavi nikakva uzroka da posumnjaju drugo to, nego da je sluajno u plamenu poginuo, odmah ga sahrane. Poto je sahranjen, dou njegovi saplemenici, otkopaju ga, uzmu mu glavu i odnesu sa sobom u Crnu Goru, i objave da je namjerno lien ivota, i da su im Patrovii duni jednu glavu. Patrovii nijesu mogli mirno obraivati svoja polja, jer je svaki bio u opasnosti da izgubi glavu. Kad im se dosadi tako u strahu ivjeti, zatrae da se mire. Izaslanici oba plemena sastanu se na Cetinju i poslije obostranog ispitivanja i razgledanja poluspaljene lobanje, koja je bila razbijena po svoj prilici od kamena kojim je zgrada bila pokrivena, bude odlueno da odreenog dana dou na Cetinje 24 Patrovia sa dvanaestoro djece, da se kunu, da je ovjek izgubio ivot bez njihove krivice. U sluaju da na to ne pristanu, duni su za

ubistvo platiti jednu glavu, i jo polovinu vie, to su ga tako spalili. Patrovii se zakunu, i svaa prestane. - Drugi sluaj desio se u isto doba. Jedan ovjek iz jednog plemena naen je mrtav blizu jedne kue drugog plemena. Njegovi saplemenici odmah objave da je ubijen, utoliko prije, to su, vele, na leu nali i druge znake povrede. Ali ljudi iz ove kue i njihovi saplemenici kau da je on htio da ubije pseto, i sluajno sebe pogodio. Pleme ubijenoga s ovijem se ne zadovolji. Ono je jo ranije bilo duno jednu glavu drugom plemenu, i htjelo je novijem traenjem da odui stari dug. Da bi se utvrdilo koja je strana u pravu, moralo se po traenju protivne strane pleme ubijenoga kleti da je njihov ovjek zaista ubijen od drugog plemena. - Iz ovoga se primjera vidi da se ljudi nekad kunu i ako nijesu sigurni (to je esto i nemogue) da su u pravu, ve prosto to ine na vjeru i povjerenje drugijeh ljudi. Zbog toga glavari, a osobito popovi prvo pozovu u crkvu one ljude po ijim se iskazima zakletva polae, i objasne im vanost zakletve i opomenu ih da laju ne gube spas due i kau pravu istinu. Tek poslije toga pristupa se zakletvi. - Ti su ljudi u prvom sluaju bili vazda sa sinovima, a u drugom oni koji su poginulog gola vidjeli i razgledali. Moe ovaj nain zakletve i dokazivanja krivice ili nevinosti i izgledati neobian, ali se ne moe porei da je ovaj obiaj i potreban i koristan zbog osobitijeh prilika u Crnoj Gori, jer su njime mnoga zla prekraena. Na svretku izmirenja stanu obje strane jedna prema drugoj, i jedan sudija, koji nije u stvar umijean, privodi jednog po jednog s jedne strane k jednom po jednom s druge strane da se poljube. Pri tome se naroito pazi da se poljube jednak s jednakijem, tj. najbujniji s najbujnijim, mirniji s mirnijim. Vrei to on izvadi svakom iza pojasa puku ili veliki no, metne sve oruje na gomilu, i vrati svakom svoje kad obje strane isplate sudijama nagradu, koja se obino s glavnom stvari utvrdi i objavi. Poslije toga dobiju strane pisanu presudu (akt izmirenja) na koju se, kao to je reeno, o konac objesi pola pare, i koju obino vladika potvrdi. Tee je i s mnogo je vie formalnosti skopano mirenje porodica i pojedinijeh ljudi. Pri mirenju itavijeh optina ne gleda se mnogo ni na ubicu ni na osvetnika; opta stvar potiskuje linu. Strasti koje pri mirenju ljudi stvar oteavaju, ne uzimaju se u obzir pri mirenju optina. Cijena je glavi istina utvrena i poznata, ali zbog astoljublja nije uvijek lako uvrijeenu stranu privoljeti da se primanjem novca izmiri za izgubljenu glavu. tavie esto se deava da poloeni novac godinama lei kod kakvog posrednika, i svaki put, kad se uvrijeenom ponudi, on odgovara da za novac ne prodaje glavu svoga brata, sina itd. Ponekad uvrijeeni trai preko toga kao pogodbu za izmirenje i dare, koje znaju da im protivna strana i pored najbolje volje ne moe dati, npr. kakvu haljinu od ovoga, ili komad oruja od onoga (kao to je u 23. i 24. narodnoj pjesmi 4. knjige Ban Zadranin traio je od Vuka Anelia izmeu ostaloga tri konja turskijeh junaka[11]. Znaajan je obiaj da ubilac uz izmirenje moli protivnika da mu bude krteni kum. To je svakojako jedno zbog toga da bi ga lake na mirenje privolio, a drugo da bi od dotadanjeg neprijatelja nainio iskrenog prijatelja. Ponekad po vie dana uzastopce idu ene, dvanaest na broju, s malom djecom u kolijevkama, i kume ga bogom i svetijem Jovanom da se izmiri. Na zavretku kad se izmirenje svri obino mora ubilac pojaviti se

na koljenima pred uvrijeenim, s ubilakijem orujem o vratu i zakumiti ga bogom i svetijem Jovanom da mu oprosti. Uvrijeeni ga podigne, skine mu s vrata oruje (koje ostavi na stranu, i poslije obino zadri sebi), poljubi ga i kae da mu prata. Od toga trenutka prestaje svako neprijateljstvo, i dotadanji protivnici esto postanu taki prijatelji kakvi moda nikad ne bi bili da nije bilo meu njima ovog neprijateljstva. Svako ovako izmirenje zavrava se zajednikom gozbom o troku ubilevu zajedno s posrednicima obiju strana. esto se deava da oni koji su prije s krajnjim uporstvom protivili se izmirenju, i svaki prijedlog oholo odbijali, ili nemogue uslove postavljali, kad su na izmirenje pristali, odmah poslije toga sve su kumu poklonjali. Uostalom pri ovakijem sluajevima nije se plaanje uvijek u gotovom novcu inilo, ve su primali i druge stvari, a naroito oruje, koje su prilagali i prijatelji i roaci krivevi, a protivna strana primala je esto u dvostruku i trostruku vrijednost. Iako iz drugijeh obzira, ali u Crnoj se Gori isto tako uvaju da ne izvre ubistvo, kao i u ostaloj prosvijeenoj Evropi. A to je zato to se krvna osveta vrlo strogo primjenjuje, pa ne samo to je ubiev ivot u stalnoj opasnosti nego je on i jako stijenjen u radu i kretanju, i ako mu poe za rukom da se toga oslobodi, mora u svakom sluaju dobro platiti. Zato kad se u drutvu posvaaju, i kad se u svai prihvate oruja, svi, osobito stariji i pametniji, poviu: "Ne u krv, bog ti i sveti Jovan!" Bez sumnje i radi krvne osvete Crnogorci mnogo dre (vie nego Srbi u Srbiji) do toga da se zovu po imenu porodice. Oni se zovu ne samo po oevu imenu i po imenu porodice ve i po imenu plemena, npr. Savo Markov Petrovi Njegu. Ako bi sad neko ovoga ubio, ubilac bi bio duan krv ne samo roacima sina Sava i njegova oca Marka ve i cijeloj porodici Petrovia i plemenu Njegua. Ako pleme ima grane sa naroitijem imenima, kao npr. to se Cetinje dijeli na Bajice i Donji kraj, to se i ono dodaje; npr. iko Milov Martinovi Bajica Cetinjanin. Nije nikako udo to u ovakom bezvlau koje vlada u Crnoj Gori niko nee ni koraka uiniti bez oruja. I sve domae poslove (kao noenje vode i drva) Crnogorac vri s pukom i noem za pojasom i nikad bez duge puke o ramenu. Djeca od desete godine poinju nositi oruje, i puka je uvijek puna sa zrnom (drukije se u Crnoj Gori i u Turskoj i ne nosi). Stanovnitvo se jedne optine samo broji brojem puaka (ljudi koji mogu nositi oruje). enske oruja ne nose, ali ipak su mi priali da je jedna djevojka u Piperima osvetila svoga brata, i od tada nije ostavila oruja. Svako e bez daljeg razlaganja priznati da ovako stanje nikako nije ugodno, niti mu se moe zavidjeti, ve tavie da je vrlo alosno. To su uvidjele i crnogorske vladike, naroito oni iz novijega vremena, i eljeli su da to stanje poprave. Od sviju najvie je na tome radio skoro preminuli vladika Petar. Odmah poslije pobjede nad Mahmud-paom, kad je time obezbijeena crnogorska nezavisnost, mislio je on na ureenje najpotrebnijih osnova za graanski poredak u zemlji. On je sam sastavio neto zakona, trudei se da ga to je mogue vie dovede u sklad s navikama Crnogoraca. On se trudio da u svakoj nahiji uvede neku vrstu andarmerije pod turskim nazivom kuluk, i od najuglednijih glavara da sastavi vrhovni sud zemaljski.

Ali kao to su od vajkada i svuda svi pokuaji preobraaja nailazili na tekoe, tako je i ovaj ovjekoljubivi i patriotiki vladika naiao na najvee prepreke, i nita nije mogao uiniti. Ali i sami pokuaji rijetko su kad bez ikakve koristi, a vladika nije bio ovjek koga su tekoe mogle brzo odvratiti od njegovijeh namjera. On je neprestano inio sve nove pokuaje da ostvari svoje prosvjetiteljske planove, i vrlo je mogue da bi naposljetku i uspio, da bog nije drukije odredio. Doe smrt i uini kraj ovom neumornom vladiinu radu, koji bi za Crnu Goru bio od neocijenjene koristi. Zaista je vrijedno koju vie rei o posljednjim danima ovog znamenitog ovjeka. U oktobru 1830. godine on je osjetio da jako slabi, i pozove uglednije zemaljske glavare k sebi na Cetinje. On im objavi da je njegov poslednji as doao, i preporui im slogu i dobru volju za uvoenje zakonskog poretka. Zatijem im preporui svoga nasljednika, sina jednoga od svoje brae, kome je tada bilo jedva 18 godina, i koji je jo nosio svjetovne haljine. Zakle sve Crnogorce kako usmeno tako i pismeno u svome testamentu da na njegovu kovegu uhvate vjeru da e drati mir meu nahijama, plemenima, selima, porodicama i izmeu pojedinijeh ljudi za est mjeseci, da bi za to vrijeme mogli provesti unutranje ureenje, i navikli se na promjenu upravitelja. Poto je sve uredio i po zakonu se pripremio za smrt, 18. oktobra poslije podne ogrije se u kujni (jer na drugom mjestu u kui nije bilo vatre), i ue s glavarima u svoju eliju, gdje je kao pravi pustinjak ivio, legne na postelju i razgovarajui se izdahne mirno, bez bolova i bolovanja. Bilo mu je preko 80 godina. Odmah sjutradan glavari obuku njegova nasljednika u sveteniko odijelo i sa pokojnikovim tapom u ruci prikau ga narodu kao novog upravitelja na guvnu Ivana Crnojevia. Tek to se vijest o smrti vladiinoj raznijela, navale na Cetinje Crnogorci sa sviju strana da se isplau i iskukaju na kovegu vladiinu, koga su kao sveca[12] potovali, i koji je njima pola stoljea tako mudro i tako sretno upravljao. Po zavjetu vladiinu ostavljenom u testamentu utvrde mir u cijeloj zemlji i za veu tvru bratski se izljube u crkvi na kovegu njegovu predstavnici nahija, plemena, sela, porodica kao i pojedini ljudi. Po doputenju Mustafa-pae skadarskog doe vladika prizrenski na crnogorsku granicu i rukopoloi mladog nasljednika u in jeroakona, jeromonaha i proizvede ga za arhimandrita. Svjetovno ime bilo mu je Radoje, a u kaluerstvu dobi ime svoga prethodnika - Petar. Tek 1833. godine posveen je za vladiku u Petrogradu (6. avgusta). To je ovjek talentovan, veliki patriota i vrlo obrazovan; svakojako to je najueniji vladika koga su Crnogorci ikad imali. On je ve dao nekoliko pjesama koje ni u emu ne ustupaju drugima to ih ima u novijoj srpskoj poeziji. Po spoljanjosti to je moda najvii i najljepi ovjek u Crnoj Gori, a Crnogorci visinom rasta ne ustupaju moda nijednom narodu u Evropi. S vrstom voljom prihvati novi upravitelj civilizatorske planove svoga prethodnika, i u proljee 1831. godine koraknulo se znatno naprijed. Po nareenju umrlog vladike mjesto preanjeg vrhovnog suda sastavljen je senat od najuglednijih glavara, a mjesto kuluka gvardija od 135 ljudi. Jo se prikupljalo 15 perjanika iz raznijeh nahija na slubu vladici i

senatu. Senat je imao da vri najveu vlast u zemlji, gvardija da raspravlja sitnije sporove (o veima da izvjetava senat) i da vodi brigu o izvrenju senatskijeh zapovijesti i odluka. Senatorima je odreeno 80 for. sr. godinje plate, i brana za hljeb; lanovima gvardije samo po 60 for. sr. a perjanicama neto vie, jer su slubom odvojeni od svojijeh kua. Ali je sad htio svaki da dobije po jedno tako mjesto, a zato je odlueno, da se sva ova mjesta svake godine zamjenjuju novijem ljudima. Tako je bar neka vrsta vlade osnovana, i njen je prvi posao bio da izmiri dotadanje zavade, a budue krivce senat da kanjava. I zaista jedan je lopov objeen, a jedan ubilac strijeljan. Iako su se poslije ovoga ubistva i drugi zloini umanjili, ipak se pojave nove tekoe za pravo vrenje vlasti. Prvo zato to su se optine protivile da svoje krivce izdaju. Njima se tavie inilo sramota da tuijem ljudima dopuste da krivce meu njima trae i silom hvataju. Oni su vie bili skloni da ga tite, nego da ga izdaju. I drugo, nije bilo mogue sve stare zavade izmiriti. Ovo je bilo utoliko tee to se od uvrijeenog trailo da se odree krvne osvete bez dotadanjeg naina mirenja novcem itd. Protiv ovoga su se naroito bunili Crmniani. Oni malo po malo odbace sve nove uredbe i sasvijem se vrate preanjem nainu ivota, to toliko naljuti vladiku da silom svoje duhovne vlasti odlui nekoliko plemena od crkve. Ja sam o ovome prologa ljeta razgovarao s nekoliko najuglednijih glavara ove nahije, i gotovo jednoglasno su mi rekli: "Kad bi vladika k njima lino doao, oni kao pouzdano dre da bi time sve zavade, osim moda dvije-tri porodice, bile umirene, i da bi se i kod njih kao i po ostaloj Crnoj Gori mogle uvesti popravke. Onaj mali broj porodica koje se jo usteu da prime izmirenje koje se od njih trai, neka slobodno odmah odlui od crkve, pa e oni onda nesumnjivo sami odmah traiti izmirenje." Prema ovakvom raspoloenju vjerovatno je da ovo uporno odupiranje nee due vremena trajati, i moda je ve za ovo godinu dana i Crmnica pristupila novom poretku. S ubicom se ovako postupa. Kako optina nee da ga uhvati i preda, jo manje doputa da ga senat trai i hvata, to ga je nemogue dobiti u ruke. Naposljetku se toliko uspjelo da optina dopusti da se njegova kua moe razoriti i spaliti, a stoka (u ponajvie sluajeva jedino imanje Crnogorevo) uzeti u globu. Time se njegovi roaci osloboavaju od krvne osvete protivne strane; sam pak krivac iskljuuje se iz drutva, i svak ga moe bez odgovornosti ubiti. Njegovu stoku dijele meu sobom izvrioci senatske odluke. Na Cetinju to vre sami senatori sa svojijem perjanicama, a u udaljenijim plemenima gvardija. Iako se za izvrenje presude mnogi nameu, i glavari kao i ostali, ipak podue traje dok se prvi korak uini, i kua zaista pone ruiti. Svaki se boji da on bude prvi. Na Cetinju se desio sluaj da je izvrenje jedne takve presude odgaano od dana do dana itavu nedjelju, to niko nije htio poeti bez vladike i njegova linog poziva. Kad se ubica ovako lii kue i imanja, on samo s orujem, kao kakav razbojnik, trai kakvo sklonite, gdje misli da e biti bezbijedan. Poneki pobjegne u Tursku, a za njim katkad ode i porodica mu. Inae ena i djeca, ako ih po nesrei ima, mora traiti sklonita kod najbliih roaka. Liiti ovako nevinu enu i djecu krova, imanja i svaega najpotrebnijeg za ivota svakojako mora izgledati kao najvee varvarstvo. Ali kad se uzme naum da se samo na

ovaj nain moe sprijeiti mnogo najveijeh zala u budunosti, i da se samo ovako mogu postaviti osnovi kulturnog poretka potrebnog za svako drutvo prema sadanjem vremenu, to se mora zamuriti i preko srca odobriti i ovake mjere. Kad bi bilo mogue dobiti u ruke krivca, to bi on svojom glavom platio uinjeno ubistvo, njegova bi porodica ostala mirna u kui i na svom imanju. - Na Cetinju su prole godine pogubili dva krivca, ali nain na koji je to izvreno, pravi je crnogorski. Radi toga se iskupilo vie stotina ljudi iz raznijeh nahija i plemena, i svi su odjedanput opalili iz puaka na krivce, i to samo zbog toga da ne bi roaci i saplemenici mogli docnije kazati ovaj je ili onaj je naega N. ubio. Vrijedno je rei i kako je ispalo ovo strijeljanje. Iako je ovako veliki broj ljudi pucao, iako je bilo kratko rastojanje, gdje tako vjeti strijelci nikad ne bi promaili, samo je jedan pao mrtav, a drugi je samo ranjen. Kako se smatralo da je presuda izvrena, on se izvidao i ostao u ivotu. Kako u ovako zajednikom izvrivanju presude nema nikakve opasnosti od krvne osvete, to ovaj sluaj moe posluiti kao dokaz da Crnogorac, iako je tako udan osvete za uvredu ne ubija rado, ako ne misli da je to duan uiniti. Druge krivice i graanske sporove presuuje kako senat i gvardija, tako i izabrani sud po starinskom obiaju. Glavne su krivice poslije ubistva krae. Po starom crnogorskom obiaju lopov mora sedmostruko platiti ukradenu stvar (u Srbiji samo dvostruko, jednu cijenu onome ija je stvar, i jednu dravi). Neobian je (kao i sve u Crnoj Gori) nain kako se lopov trai. Kad je neko pokraden, on objavi na sve strane ta mu je ukradeno i koliko e dati onome ko mu lopova pronae. Ako neko trei zna lopova, on se ne javlja odmah, ve polje lopovu etvrtog, koji mu kae da neko zna da je on to i to ukrao, ve neka pohita da se sa pokradenim izravna. Ako lopov vidi da je zaista uhvaen, on odmah pohita te se s gazdom pokradene stvari izmiri. U tome sluaju moe ukradena stvar doi gazdi u ruke, a da ni lopov ni on ne znaju ko je prokazao, jer prokaziva obeanu nagradu dobije preko svoga posrednika. Ako je osumnjieni lopov nevin, ili ako misli da se njegovo djelo ne moe otkriti, ili ako se uzda u svoju jaku porodicu itd., on odrie i nee o tome nita da zna. U takom sluaju pokradeni povea obeanu nagradu prokazivau. Ako je prokaziva siguran za lopova, on mu preko svoga posrednika ponovi poruku. Ako ovaj i opet stane odricati, obeana se nagrada opet povisi, i to se esto tri i etiri puta ini, tako da obeana nagrada nekad prijee vrijednost ukradene stvari. Naposljetku, ako lopov i dalje odrie, mora se prokaziva javiti i pred lopovom svoje tvrenje dokazati. Ako dokae, lopov mora platiti pored uobiajene naknade za stvar, jo i sve ostale trokove; a ako ne dokae, i osumnjieni lopov se opravda, to mora on mesto njega snositi trokove. Prokaziva se srpski sove sok, njegov posrednik sokodrica, a obeana nagrada sodbina. Kraa s obijanjem i napada na kue (kao to se npr. u Srbiji pod turskom vladom esto dogaalo) u Crnoj Gori nema nikako. To bi bilo veoma teko i izvesti, jedno, to je svako gotovo stalno pod orujem, i drugo, to su este kue, pa i na najmanji znak dotre svi ljudi. I priroda zemljita jako tome smeta, to su naselja ponajvie postavljena na takijem mjestima da ine prirodno utvrenje i moe im se prii kroz pojedine tjesnice izmeu strmenitijih stijena. Zato je pri takoj uzbuni npr. kad opaze lopova uobiajeni pokli: "Ko je vitez na drijelo!" I zaista obino, im se taki pokli uje, vie ljudi poleti na drijelo, nego onamo odakle pokli dolazi, jer se zna da se neprijatelj tamo nee odupirati, ve e

odmah pobjei. - Otimanje na drumu dogaa se ovde-onde, ali i to rijetko, jedno zbog toga to je to mogue izvesti samo iznenadnijem prepadom, jer bi se svaki prije branio na ivot i smrt, nego to bi doao kui bez odijela i oruja, to se to smatra kao velika sramota; i drugo, to takav postupak vie nego ita drugo izaziva krvnu osvetu meu plemenima. Svaki Crnogorac moe initi to hoe i to je kadar izvesti, a ne mora se, kao npr. razbojnici u Italiji, kloniti drutva, pa se ipak ove vrste zloini zbog gornjijeh uzroka rijetko dosad deavaju; ali bojati se da novi postupci vladini prema ubicama ne prinude ga da stane ivjeti pravijem razbojnikijem ivotom. Rije senat u evropskijem dravama mnogo znai, pa je ovdje na svom mjestu rei koju vie o njegovu znaaju i ureenju u Crnoj Gori. itatelj je po kulturnom stanju ove zemlje ve unaprijed mogao sebi predstaviti da to ovdje nije nita veliko, ve vrlo prosto. Na 50 koraaji otprilike od manastira nalazi se jedna duguljasta kamena zgrada na jedan pod pokrivena slamom, to je senatska kua, i obino se zove kratko Senat". U nju se ulazi na dvoja vrata. Jedna vrata vode u odjeljenje u kome se zatvara rogata stoka i magarci. Kad se ue na druga vrata nailazi se na dvoja druga. Kad se otvore desna ulazi se u prostor u kome je vie postelja napunjenijeh slamom; tu spavaju senatori; o zidovima im vise duge puke. Lijeva vrata vode u odjeljenje u kome je pored zida jedna kamena klupa; na sredini na podu vidi se jedno mjesto koje predstavlja ognjite, i na kome se loi vatra; oko njega se dre sjednice. Tu jedan sluga gotovi jelo za senatore, i tu se griju kad je hladno vrijeme. Kad vladika dolazi u senat, obino sjedne na kamenu klupu, po kojoj se iz potovanja prostre jedan pokrovac. Koliko jo ima mjesta, pored njega sjednu senatori; ostali kao i parniari posjedaju oko ognjita na niske, jedva stopu visoke drvene stoliice i na kamenje, i tako s dugijem ibucima u ustima ili u ruci poinju savjetovanje. Ako treba to napisati, pozove se sekretar vladiin, koji to treba ili napie u manastiru i donese gotovo u senat, ili mora tu po turskom obiaju na koljenu pisati. Ve smo rekli kolika je senatorska plata; njima pripada i ono to parnine strane na ime trokova moraju platiti. Jelo - osim brana - donose od kue (kao sir, varivo, itd., a pomau se i stokom koja se od krivaca oduzima). Odijelom se senatori ne razlikuju od ostalijeh Crnogoraca. Kako senatori ne dovode svoje porodice na Cetinje, ve one ostaju kod kue po plemenima i nahijama, to su rijetko svi na okupu; samo u izvanrednijem sjednicama skupljaju se svi. Vano je pitanje da li e se ovi prvi poeci preobraaja odrati i usavriti, ili e se moda sve malo-pomalo vratiti u staro stanje. Ja mislim da e prije biti ovo drugo. Drukije bi bilo kad bi vladika pored svoje patriotske revnosti imao i novanijeh sredstava. Tada bi se moglo nadati boljem uspjehu. Ali uteevina njegova prethodnika gotovo je sasvijem potroena na izdatke novog ureenja, a Crnogorac ne samo to nita nee da radi dok mu se ne plati nego na svaki preobraaj krivo gleda, i o danku nita nee da zna, te prema tome ne moe se nita drugo oekivati ve da i ova sjenka preobraaja opet iezne. I tada nee biti drugoga sredstva da se Crnogorci, dajbudi i poslije nekoliko pokoljenja, uzdignu iz njihova sadanjeg niskog stanja, do podizanja zgodnijeh kola. Iako se na ovaj

nain sporo napreduje, ali utoliko je on pouzdaniji, i eljeni plodovi e se nesumnjivo javiti. Kad u zemlji bude vie ljudi, koji imaju pojma o pravoj religiji, o asti i o ljubavi prema otadbini, o geografiji i istoriji, tada e im se lako moi otvoriti oi da vide kako je bijedan njihov varvarski nain ivota, i nee se, kao sad, protiviti popravkama, a zakonitost i red sami e od sebe tada doi. Tad e se sigurno nai ljudi koji e htjeti da dravi i bez plate poslue, i nee se niko protiviti da prema svome stanju plaa da se najpotrebniji izdaci pokriju. Ali se zato mora to obrazovanje vriti u samoj zemlji, a i dalje zadrati prosto odijevanje, iste naravi i to je dobro od dosadanjijeh obiaja. Ako se pak obrazovanje pone unositi sa strane, i mladi ljudi se radi toga budu slali u tue kole, ponovie se van svake sumnje staro iskustvo da ti ljudi sa znanjem donesu u zemlju navike ugodnijeg ivota i luksuza, i nemogui ih u Crnoj Gori zadovoljiti, oni e se u svojoj zemlji neugodno osjeati, i mjesto da se trude da ono to su nauili i u svome narodu raire, voljee biti u Kotoru posljednji piljar, nego u Crnoj Gori prvi senator.

V ivot sa susjedima
Kako, kao to je reeno, crnogorska sloboda i nezavisnost od Porte nije priznata niti kakvijem ugovorom obezbijeena, ve se onako sama od sebe dri, to su Crnogorci s pograninijem Turcima stalno u ratu. Ovaj se susjedski rat istina ne vodi radi kakva osvajanja s jedne ili s druge strane, ve gotovo jedino radi ubijanja i pljakanja. Ovaj se rat zove eta i etovanje, i u velikoj je asti kao junako djelo. Obino u etu idu 10 do 20 ljudi, i gledaju da koga od neprijatelja ubiju ili da to otmu i ukradu. Ali ponekad pou i na stotine, i napadaju itava sela, ali ee samo obane sa stokom na pai. Napadnuti se uvijek odupre, pa makar bio samo jedan protivu stotine, da odbrani svoju imovinu. Na prvu puku i pokli dolete susjedi, i otpone prava bitka, iji je zavretak uvijek sumnjiv. esto se napadai s gubicima povuku, a ponekad im poe za rukom da to upljakaju. To je obino stoka. Jedan dio ete odmah zajmi stoku i tjera ka granici, dok drugi vei dio ostaje iza njih da ih brani od pristigle potjere. Ako eta vidi da nije u stanju pretjerati pljaku preko granice, i da je potjera moe oteti, onda gledaju da je upropaste, ubijaju je iz puaka ili kolju noevima, da ni protivniku ne ostane od nje koristi. Glave ubijenijeh neprijatelja najslavniji su triumfi, i zato gledaju uvijek da je odsijeku i odnesu, pa makar to bilo skopano s najveom opasnou, pa ak i po cijenu ivota. Turci obino nabijaju glave na kolje po gradskijem zidovima; Crnogorci ine to isto na kuama svojijeh glavara ili na drvetima u blizini kue. Rijetko kad ima zarobljenika; ako se i to desi, iskupe se docnije novcem. Oni koji tako ostanu bez svoga stada prose od svojijeh ljudi, i u takijem sluajevima svako im rado pokloni od svoje- stoke, tako da poneki opljakani vie naprosi nego to je prije imao. Mnogi Crnogorci na turskoj granici ive gotovo jedino od etovanja. Ali u velike ete idu i imuni ljudi, koji ne trae koristi, jer je sramota ostati kod kue, osobito kad se tie kakve osvete, dakle kad je narodna ast u pitanju. Ponajvie srpsko-

crnogorskijeh narodnijeh pjesama pjevaju o ovakvom etovanju, kao npr. 19. pjesma III knjige.[13] Gdje su velike planine granica (kao npr. Sutorman izmeu Crmnice i Bara) te dijele Crnogorce od Turaka, tu nije tako nesigurno i opasno; ali zato je utoliko gore po drugijem krajevima, kao npr. kod Spua, gdje Crnogorci ive tako blizu s Turcima da jedni druge mogu uti kad pjevaju, pa opet tu ostaju, i niko ne misli da na drugom mjestu trai vee bezbijednosti za svoj ivot i imovinu. Turci tu dre toliko orae zemlje koliko mogu sa grada braniti. U polju oru udaljeni jedan od drugog na pukomet, i svaki s pukom o ramenu. Ako se uzme naum da bi i za jednog i za drugog bila najvea ast kad bi jedan ubio drugoga i volove mu upljakao, onda se moe zamisliti, kakvo je tu stanje. Zato se ovdje esto deava da jedan sije, a drugi bere, ili jedan anje, a drugi kui odnese ili zapali. Ali ipak ovo se posljednje rijetko deava, jer se to dri upravo kao protivno ratnom pravu. Meutim jeseni 1834. godine Turci su zapalili Crnogorcima kukuruz, i time ih neobino razdraili. Ponekad se zakljui meu susjedima i mir na neko vrijeme, i oni se istina sastaju i mijeaju, ali i to s najveom opreznou, jer je bilo dosta sluajeva povrede mira i s jedne i s druge strane. U ove pogranine sukobe mijeaju se i ene, te nemaju one slobode kretanja kao u plemenskijem zavadama. Turkinje istina mogu mnogo slobodnije ii u Crnu Goru, nego Crnogorke u Tursku, jer je Crnogorcu odvratno oeniti se ma i pokrtenom Turkinjom, dok je Turcima najvee junatvo i zasluga za vjeru da hrianku[14] privole da se poturi i da s njome oeni. Hriani oko turskijeh gradova dre se s Turcima; oni udaljeniji gledaju da budu neutralni, ali vole Crnogorcima nego Turcima. Zapadni kraj Hercegovine, Grahovo, koje je na tromei (austrijskoj, turskoj i crnogorskoj) ima taku neutralnost; tamo se mogu sastajati Crnogorci i Turci, a da se jedni drugijeh ne boje. Ako Turci gone kakvog hrianina u svojoj zemlji, ili ako hrianin sluajno ili hotimice ubije kakvog Turina ili hrianina, ili uopte ako uini kakvu krivicu da nije vie u svom mjestu siguran sa ivotom, on bjei u Crnu Goru. Mnogi to ine zato da bi kao slobodni ljudi mogli ivjeti, ili da bi iz zadovoljstva mogli ratovati s Turcima. Takav bjegunac zove se uskok. Moe se rei da su uskoci vei dio sadanjijeh Crnogoraca, koji su se malo-pomalo tamo nastanili. Najuglednije crnogorsko pleme Njegui nosi svoje ime od Hercegovake planine Njego (kako se vladike i sad potpisuju). Uskoci se obino nastanjuju na granici, da odatle diu ete na svoju preanju postojbinu. Zbog nemira i nasilja nad hrianima u Bosni i u Hercegovini u novije vrijeme se toliko nagomilalo uskoka u Morai, da meu stijenama nijesu imali vie mjesta da se nastane, i preko stotine porodica prelo je preko planine Javorja na Hercegovaku oblast i tu se nastanilo. Kad Turci u ovaj kraj dolaze da pokupe godinji hara, oni dosad obino naputaju svoje kue i povlae se u Morau, pa se opet vraaju kad Turci odu. Ali 1835. godine smisle drukije: pokupe izmeu sebe od svakog koji puku nosi po dva cvancika i preko dva izaslanika polju turskom starjeini, koji ih rado doeka, i obea im zatitu da mogu mirno ivjeti. Ovi uskoci uinili su velike usluge 1831. i 1832. Ali-agi Stoeviu (sadanjem pai Hercegovakom) protivu bosanskijeh odmetnika; ali im je zlo vraeno, kao uopte svima hercegovakijem hrianima, koji su mnogo pomogli i svakojako

odluili bosanski poraz. Mnoge je docnije isti Ali-aga, za koga su se borili, muki poubijao itd. Ali uskoke imaju ne samo Crnogorci ve i Turci. Kad se kome Crnogorcu uini kakva nepravda, a on se ne moe osvetiti, ili kad on kome to uini, a ne moe se braniti, on uskae u Turke, koji ga obino veoma rado primaju i svaku mu pomo ukazuju, kao osloboavaju ga od haraa, pomognu mu da podigne kuu itd., ali pod uslovom da se nastani malo dalje od granice, i da die etu na Crnu Goru (inae bi ga drali za pijuna, ili se boje da se sa svojima ne izmiri i ne vrati natrag, pa bi im, poznavajui zemljite, mogao mnogo vie nakoditi, kao to se i deavalo). Ipak Crnogorci imaju mnogo vie uskoka nego Turci, jer im je bolje u Crnoj Gori nego ovima u Turskoj, to Crnogorci ne trae da uskok mora dizati etu na Turke. Priaju za nekog uskoka Karimana, koji je uvrijeen pobjegao Turcima, poturio se, i jednu po jednu 27 crnogorskijeh glava odsjekao i odnio. Hriani ovijeh krajeva imaju znatne povlastice jedno zato to zajedno s Turcima imaju da se brane od Crnogoraca, i drugo zato da ne bi imali uzroka da uskau u Crnu Goru. Tako izmeu ostaloga njima je doputeno da svuda mogu ii s orujem, da mogu nositi najljepe duge puke i srebrnjake s noem za pojasom, to inae u cijeloj Turskoj hrianima nije doputeno. Kad je 1820. godine doao u Niki tufekdibaa Delaludinpae da predvodi vojsku protiv Crne Gore, i naao hriane da obaka logoruju u polju, zapita nikikog kapetana, kakva je ovo vojska. Kad mu je kapetan odgovorio: "To su Hriani", on u udu gnjevno povie: "Kako se moe trpljeti da je raja tako naoruana?" Kapetan mu odgovori: "Mora se trpljeti, to bez njih ne bi se ni mi tu mogli odrati; oni mi pomau da uvam granicu." I Crnogorci iz istog razloga, tj. da ne bi bjeali u Turke, moraju svojim ljudima mnogo to-ta kroz prste gledati. Kad se neko od njih nae pritijenjen, on javno govori: Dok mi je Spua i Nikia ne bojim se ni senata ni ikoga drugoga." Sadanji vladika im je preuzeo vladu poeo se starati da jednim mirom uini kraj ovom klanju po granici. Toga radi obrati se poetkom 1834. godine hercegovakijem ; kapetanima i skadarskom pai. Hercegovci prime prijedlog i nekoliko najuglednijih Turaka sastanu se s vladikom na granici da se o ostalom usmeno sporazumiju. Turci su prije svega traili da se jedan dio toga kraja, upa, koja se nedavno pridruila Crnoj Gori, vrati njima. Vladika pristane, ali je traio obeanje da ljudi toga kraja plaaju samo odreeni godinji hara, i da im se ne nameu nikakve druge dacije, niti da im se Turci mijeaju u njihovu unutranju upravu, na to se i Turci saglase. Tako se utvrdi kao neka vrsta mira, kojim se osigura obostrano spokojstvo i meusobni saobraaj. Ali je trebalo i upljane na to skloniti, i rjeiti vladika, zabranivi ostalijem Crnogorcima da ih od toga odvraaju, skloni ih te i oni pristanu. Od tada se ponu s Turcima mijeati i svoje proizvode nositi u varo na pijacu, a Turke meu se primati. Ali je ovo stanje vrlo kratko trajalo. Kad su upljani, nita ne slutei, bili kod svojijeh stada i po radovima u polju, najedanput napadne na njih nekoliko hiljada Turaka. Tako iznenaeni neki izginu, i Turci

upljakaju vie hiljada ovaca, koza i goveda, i opet uspostave potpuno tursku vlast u upi. Razumije se da je time prestao i ugovoreni mir. - Skadarski paa nije htio nita uti o miru s Crnogorcima. On odgovori vladici da je Crna Gora turska oblast i njeni stanovnici turski podanici, i zatrai da mu se odmah pokore. Tako su se svaki dalji pokuaji pokazali kao besplodni, i vladiina staranja za mir osujeena, i stanje na ovoj strani ostade kao i do tada. Da bi se dobio pojam kako su vratolomni ovi pohodi vrijedno je izmeu mnogijeh iznijeti nekoliko primjera. Jedan takav primjer saoptio je Ausland"[15] u decembru 1834. godine, kako su Crnogorci u proljee iste godine ukrali sa turskog grada Spua jedan petofuntovni top dugaak etiri lakta. - U poetku 1835. godine utvrde Kui s pograninijem podgorikijem Turcima mir. Oslanjajui se na to priu pastiri sa svojim stadima bezbrino ka podgorikoj granici. Jednog dana vjerolomno ih napadnu iznenada Turci, petnaestoricu ubiju i upljakaju vie hiljada ovaca. Ovo, razumije se, nije moglo ostati bez osvete, i svi se Crnogorci pozovu da u osveti uzmu uea. Kako Podgorianima nije bilo lako nita uiniti, to oni napadnu nou (u martu 1835) grad abljak, osvoje ga, pobiju vie graana, popale ga i opljakaju, i stanu se praviti kao da e to mjesto da zadre pod sobom. Kako Crnogorci idu u etu bez znanja i doputanja vladiina (isto kao to ni Turci ne misle da li za to treba traiti doputenje od njihovijeh starjeina), to vladika dozna za taj napad poto je ve bio izvren. Vladika pak, cijenei svu ozbiljnost ovoga dogaaja, koji je mogao izazvati Portu na rat protiv Crne Gore, morao je upotrebiti sav svoj ugled i vlast da Crnogorce nagovori da bar napuste grad; i oni to i uine. Kako se sadanji vladika trudi da mir zasnuje, i kako se (a ne kao Turci) svakom prilikom mudro koristi da to postigne, neka poslui ovaj primjer. Dva Crnogorca odbjegnu u Tursku i stupe u slubu kod jednog uglednog Turina u Nikiu. Jednog dana (krajem 1834. godine) nagovore petnaestogodinjeg gazdina sina da ode s njima u selo kod nekoga poznanika da se poaste. Tek to su se malo udaljili od varoi, napadnu mladia, veu mu ruke i dotjeraju vladici na Cetinje. Vladika ih po obiaju obdari, i to vie to mladiu nijesu nita uinili, nego to su mu ga doveli, odrijei mu ruke, dobro ga ugosti i polje ga njegovu ocu bez otkupa. Ovaj radostan, i da bi vladici pokazao svoje potovanje i zahvalnost, polje mu po istom svom sinu na dar jednog lijepog konja. Sa zapadnijem susjedima Crnogorci ive mirno, osim ako se - kao i sami meu sobom pojedinci to posvade; i kako obino nema nikakva kontumaca, koji spreava saobraaj, to se gotovo svaki dan mijeaju. Crnogorci silaze u Kotor i u Budvu da prodaju i kupuju, i Primorci isto tako bez ikakvijeh smetnji idu u Crnu Goru. Crnogorske djevojke udaju se u Primorje, i obratno primorske u Crnu Goru. Ali ovo posljednje ree biva, jer nain ivota u Crnoj Gori nije tako privlaan. Mnogi Crnogorci imaju u Primorju i imanja. Sam vladika ima kod Budve jedan manastir sa znatnim imanjem. Primorci ive, kao i Crnogorci, stalno pod orujem. U 16. i 17. vijeku, kada je vei dio ovoga kraja (od Kotora pa na jug) bio pod Turcima, Primorci su se zajedniki s

Crnogorcima bili s Turcima. I sad se ne razlikuju od Crnogoraca gotovo ni u emu. Jo i danas meusobne raspre ureuju izbornim sudom kao i u Crnoj Gori to je obiaj, i presude austrijske vlasti samo potvrde. Na taj nain u malo dana svravaju se sporovi koji redovnim putem moda nikad ne bi bili svreni. Krvna se osveta vri i ovde kao i u svoj okolini crnogorskoj[16]. Za zloinca, je ovdje meutim gore, jer ne samo to je on duan krv roacima ubijenog nego ga i vlasti gone za zloin, i on se mora, ako mu je ivot mio, dvostruko uvati. Takijeh krivaca ima na stotine pod imenom bandiani (od mlet. bandire). Oni se uvaju da ne dou u domaaj vlasti, i da ih sud ne uhvati. Neki od njih moda se povlae jo od mletake vlade. To meutijem nisu razbojnici kako bi se po nazivu moglo suditi. Meu njima ima mnogo dobrijeh ljudi koji imaju kuu i porodicu, i ive kao poteni ljudi obraujui zemlju. Razumije se da nikad ne dolaze u varo da ne bi pali aka sudu, ve ive u stalnom strahu s pukom u ruci. Kad se ne osjeaju sigurni u svom mjestu, kao to je sluaj kod nekijeh, oni najvei dio ivota, kao zaplaena divlja ivotinja, provode napolju bez krova. Ja sam prole godine bio svjedok kako je jedan inovnik iziao etvrt sata od Budve i pregovarao s jednom grupom bandianih. U Risnu sam tavie vidio neke od njih i u varoi. Prole godine na zapovijest serdarevu (andarskog kapetana) htjeli su jednog da uhvate, ali se ovaj odupre, ubije jednog napadaa, i sreno umakne. Ljudi jednog kraja iznad Risna meu planinama koji se zove Krivoije, idu u etu na Turke kao i Crnogorci. U ovim krajevima obina je rije: "Da nema Krivoijana i Rinjana, cijela bi Boka morala hara Turcima plaati." Ako ovo i nije ba tako, ali je sigurno da bi se austrijska vlada, da njih nije, i na ovoj strani alila na turske upade, kao to se zna da se ali na hrvatskoj granici.

VI Nain ivota
I politike prilike i samo zemljite upuuju Crnogorce vie stoarstvu nego zemljoradnji i zapatima. Kako je Crnogorcu glavno i najpotrebnije zanimanje rat, to mu je lake, kreui se za stokom, upotrebiti oruje; dok bi ralo i drugi poljski alati u ovom kamenitom zemljitu gutali svu njegovu i moralnu i fiziku snagu. Zato je Crnogorcima imanje poglavito u ovcama i u kozama. Svinja i goveda ima manje, pa i konji su rijetki; umjesto njih slue se u Crnoj Gori mazgama. Iako najvole da se bave stoarstvom, rade i zemlju. Glavno je ito kukuruz; osim toga siju gdje se moe neto penice, ali vie ra, jeam, zob i ostala brdska ita. Najvee blagostanje za ljude je krompir, i umrli - vladika stekao je besmrtnu zaslugu to ga je unio u Crnu Goru. Od povra najobinije je: pasulj, soivo, graak, crni i bijeli luk, a u nekim krajevima i kupus. U ovom ili onom kraju ima i raznoga voa npr.: jabuka, kruaka, dunja, smokava, ipaka, ljiva, oraha itd. Neki krajevi imaju i dobra vina, osobito Crmnica, ali ga nema dovoljno ni za domau potronju. Ovdje-onde bave se i pelarstvom. Plemena koja ive pored Skadarskog jezera, a osobito ona u rijekoj nahiji, imaju znatan prihod od ribolova. Jedna vrsta riba selica, veliine izmeu sardele i haringe, koju mjetani zovu ukljeva, talijanski skorance, dolazi u jesen iz Bojane u neobino velikijem koliinama u ove krajeve. Du jezerske obale vide se neka mjesta, ija se povrina jasna razlikuje od ostale vode, jamano zbog izvora koji se tu u dubini nalaze. Takvo mjesto zove se oko (u mnoini oka). im nastupi hladnoa nakupe se na tim mjestima (jamano to je tu toplija izvorska voda nego u ostalom jezeru) tako neobina mnoina ukljeva, da ponekijih godina meu njih zabodeno veslo stoji upravo. Oko ovijeh oka, koja neki ljudi smatraju kao svoju svojinu, namjeste se

mree i druge sprave i hvata se koliko se hoe. Ovaj ribolov, koji je gotovo jedino imanje plemena Ceklia u rijekoj nahiji, vri se poslednja tri mjeseca u godini. Samo nekoliko ljudi, meu njima i vladika, imaju svoja oka, ali svaki Crnogorac, koji tu doe za vrijeme hvatanja, dobije bogat dar. Osim onoga to se u zemlji pojede i u primorju proda, veliki dio uhvaene ribe sui se i prodaje u Italiju; naroito je kupuju puljski mornari. U jezeru ima i druge ribe naroito arana i mladica (truta). Mladice se naroito hvataju meu ukljevama kojima se hrane, i "bude poneka od preko trideset funti". Crnogorci se istina bave i trgovinom, ali je to uvijek kao sporedno zanimanje, i zato tamo nema ni velikijeh trgovaca, niti uopte moe biti kakve znatne trgovine. Ona je ograniena samo na izvoz i poglavito je riba, suvo ovije i kozje meso (talijanski kastradina), stoka i sir. Crnojevia Rijeka izvozi svoju ribu najveim dijelom u Kotor; kastradinu spremaju najvie Njegui. Kad se kao to treba spremi (a Crnogorci su tome vjeti) moe se dugo odrati, a nije ni rava ukusa. Poneki kupuju stoku u Hercegovini, i ovako spremljenu izvoze velikijem koliinama u Trijest i u Mletke. Sem ovoga donose Crnogorci tri puta nedjeljno (utornikom, etvrtkom i subotom) u Kotor na pijacu i: vunu, razline koe, drva, suvo meso, slaninu, mast, loj, med, vosak, kornjae, povre, raznu pernatu ivinu, divlja, jaja, mlijeko, ito, brano (naroito kukuruzno) krompir itd. Trite je pred sjevernijem gradskijem vratima na jednom niskijem zidom ograenom prostoru. Prije nego to e u njega stupiti, Crnogorci moraju ostaviti oruje u jednu naroito za to spremljenu zgradicu. Ni austrijskim podanicima nije slobodan pristup pod orujem u Kotor i u druge gradove po ovom kraju, osim ako ko hoe samo da proe, i tada ga propraa jedan vojnik. Ko od Crnogoraca ima posla u gradu, uzima ulaznicu s kojom moe ui. Slino se postupa i u Budvi i Kastel Lastvi. Uvoz u Crnu Goru mnogo je manji nego izvoz, i poglavito je u vinu, soli, rakiji, zejtinu i nekijem tkaninama. Samo mali dio ove robe prenosi se mazgama, i skoro sva trgovina prenosi se na ljudskijem, a najvie na enskijem leima. Obina plata je za teret otprilike 45 funti od Crnojevia Rijeke do Kotora 40 krajcara srebra, od Cetinja 20, a od Njegua 10 krajcara. Od onoga to se uvozi obino svako kupuje u Kotoru ili u Budvi to mu treba. Samo na Crnojevia Rijeci neki trgovci, iseljenici iz Podgorice, otvorili su duane, gdje prodaju: barut, svilu i pamuk za vez, ivit za bojenje, ivae igle i dr. Ali uopte moe se rei da u cijeloj zemlji nema ni duana ni torbara. Rijetke su i mehane, ali se bez njih najlake moe proi, jer je gostoljublje u Crnoj Gori odomaeno vie nego igdje. Nedjeljne pijace dre se u zemlji, kao to je ve reeno, na Crnojevia Rijeci i u Crmnici na Viru. Tu dolaze ne samo Crnogorci i primorci, ve i ljudi iz turskijeh oblasti, koji najvie donose na prodaju ito. Tako ponekad i pojedini Crnogorci, kad su s Turcima u miru odlaze u turske pogranine varoi da to kupe, ali vie da to prodadu. Novac je ponajvie austrijski i to svake vrste, ali se rauna po turski: dva cvancika u gro, kao to je i u cijeloj Turskoj jo dugo vremena poslije austrijskijeh ratova bilo.

Sa zanatima je jo gore nego sa trgovinom. Ne samo da ih sada u pravom smislu nikako nema nego ih nee biti ni u bliskoj budunosti, jer se oni preziru i ismijavaju. Za krojaa npr. kau da radi enski posao; svakog kovaa zovu Ciganinom, pa ni pukari, koji su im tako potrebni, nijesu u velikom uvaenju, jer i oni moraju kovati. Za uenje zanata Crnogorci imaju i dara i okretnosti, a mogli bi u tome i neke narode bez sumnje nadmaiti, ali oni hoe da budu samo ratnici i junaci, i svako im je drugo zanimanje ispod njihova dostojanstva. Najpotrebnije sudove teu sami, i esto bez potrebnog alata. Neki prave vrlo lijepe drvene lule i spolja ih oblau icom i divno ukrase, ali samo kao sporedni posao, ili iz zabave. U Rovcima se spravlja barut, pa i ta njima tako potrebna stvar radi se aljkavo i u sasvijem malijem koliinama.

VII Zakon (vjera) i nauka

Vjera crnogorska (grka) jamano je rasprostrta u ovijem krajevima u 9. stoljeu kad i meu ostalijem Srbima i Bugarima. Iako Srbi nijesu uopte nikad imali pravijeh kola i nauka, ipak su njihovi svetenici imali nekijeh znanja da su bar u vjerskijem stvarima mogli pouavati. Izmeu ostaloga to dokazuju mnoge crkvene knjige pisane i od kaluera i od popova, koje se na sve strane nalaze. Ali otkako su Turci zagospodarili ovijem krajevima, neznanje je opet sve vie uzimalo maha i svako znanje se tako izgubilo, da se onaj dri za najuenijeg koji zna dobro itati i pisati; pa i ti, osobito oni koji znaju dobro pisati, rijetki su. Tamo se ne zna ni za koju drugu knjigu osim aslovca i Psaltira na staroslovenskom jeziku, koje Crnogorac ili nikako ne razumije, ili najvie razumije toliko kao npr. latinski jezik sadanji prost Talijan. O kakvoj gramatici, geografiji, istoriji, bogoslovlju i drugijem naukama, ne zna se ni po imenu. Ni za samu prostu nastavu u itanju i pisanju nema dosad nikakve kole u cijeloj zemlji, i oni koji hoe da postanu popovi, moraju ii da se ue u manastir, ili svaki pop obuava za to svoga sina. Nema ni nikakvijeh knjiga ni zgodnog metoda za nastavu, i ko ima sree i prilike da to ui, mora se godinama muiti da samo itati i neto pisati naui, i presrean je ako u tome uspije, da se uzalud toliko vrijeme nije muio. Trebnik je jedina knjiga koju svaki pop ima, i mora imati. Ako uz to ima jo i aslovac i Psaltir, onda ima cijelu biblioteku, koja mu je potrebna. Pri takom obrazovanju svetenika nije udo da se hrianska vjera i kod popova i kod naroda vie sastoji u vrenju crkvenijeh obreda (kao krtenje, vjenanje, post itd.) nego u vrenju hrianskijeh vrlina. U cijeloj Crnoj Gori ima na 200 popova, a nema nikakva ogranienja koliko ih moe biti, jer nikakvom Crnogorcu niko ne moe zabraniti da ne postane pop, ako samo vladika hoe da ga rukopoloi. Tako rukopoloeni svetenik ne moe vriti nikakvu slubu do nove godine. Tada se rasporeuju kue prema broju popova, tako da ako ih se uvelia, svaki dobije manje kua, a ako se smanje, dobije vie. I u Crnoj Gori, kao i svuda, popovi naplauju istina neku odreenu taksu za slube koje vre, ali je od toga zbog velikog broja njihova tako neznatan prihod, da oni od njega ne mogu ivjeti, zato moraju kao i ostali Crnogorci raditi i zanimati se obinijem poljskijem radovima. Neki su popovi i svjetovne starjeine, kao serdari, vojvode, kneevi, ali se svi, koji nemaju naroitog ina, raunaju u glavare. Moglo bi se uopte rei da je popovstvo u Crnoj Gori nasljedno, jer obino svaki pop sprema svoga sina za to; a u samoj stvari in

protojerejski je nasljedan u nekijem porodicama, kao npr. serdarski ili drugi koji. Popovi se ni inae ni po emu ne razlikuju od ostalijeh ljudi. Oni ne samo to ne nose bradu, nego kao i drugi briju veliki dio kose. Oni nose oruje kao i svaki, i idu u boj kako na Turke tako i izmeu sebe; ali kako vjera zabranjuje vrenje crkvene slube onome ko ubije ovjeka, to se, koliko je mogue, od toga uvaju, ve kao glavari predvode vojsku, sokole je itd. Kad slue u crkvi moraju otpasati oruje i fieklije. Ova spoljanja jednakost popova s ostalijem ljudima ima tu dobru stranu to se ljudi iz najuglednijih porodica nadmeu da se zapope, dok u drugijem krajevima, npr. u Srbiji i u Ugarskoj, u popove esto idu samo taki ljudi, koji u drugijem granama javnoga ivota nemaju izgleda da mogu napredovati, i nije rijedak sluaj da i najsiromaniji mladi voli kako-tako da ivi nego da se zapopi i da mora nositi bradu i odijevati se drukije od ostalijeh ljudi. U Srbiji je tavie bilo primjera da su se za vrijeme ustanka na Turke mladi popovi raspopljavali samo zato da bi mogli nositi oruje i lijepo i bogato odijelo, to hrianima u Turskoj nije doputeno. U Crnoj Gori pop ne gubi nita ni u kom pogledu, a dobija poast i prihod, koji ma kako da je mali ipak nije na odmet. Grkog zakona popovi svi se ene, i moraju se vjenati prije rukopolaganja. Oni to obino tako i ine, a zapope se docnije, kad im se ukae zgodna prilika. Tako je i u Crnoj Gori, ali s nekom razlikom. Tamo roditelji vjenaju sina, koji e biti pop, s djevojkom koju izberu jo kao dijete. Mlada ostane kao djevojka kod svojijeh roditelja, a mladoenju vladika zapopi, i on onda pone uiti to mu kao popu treba. I kad tako uei se odraste, na uobiajeni nain dovede kui mladu (upravo enu, koja je dotle ivila i odijevala se kao djevojka, samo su je zadirkujui je u ali ponekad zvali popadijom). Ako u meuvremenu mlada umre, mladi pop mora ostati udovac, jer se, kao to je poznato, po grkom zakonu popovi samo jednom mogu oeniti. A ako umre mladoenja, ne smeta mladi nita da se kao djevojka opet uda. Izgleda da je ovaj obiaj postao zbog toga to se boje da ne nastupi sluaj da docnije ne bude prilike da ih vladika zapopi. Zato su 183233. godine kad je stari vladika bio umro, a novi jo neposveen, doveli mnogo takve djece jednome vladici iz Srbije, koji je sluajno doao u Crnu Goru, da ih zapopi, pa su poslije, kao to sam ih i sam gledao, u cetinjskom manastiru uili itati i pisati. - Kad novi svetenik odslui prvu slubu zae s bardakom u jednoj a aom u drugoj ruci po sobama manastirskijem i asti sve rakijom. U Crnoj Gori ima dosta crkava; svako pleme ima ih po nekoliko, a svako selo bar po jednu. I manastira ima u svakoj nahiji, ali nema u svakom kaluera, ve su ili vladiini ili nahijski. Upravu nad njima i imanjem vode ili popovi (to je ponajvie sluaj po nahijskim manastirima), ili svjetovni ljudi, a popovi dolaze ovda onda da slue slubu. U samom cetinjskom manastiru ima samo jedan kaluer, i to stranac, koga je vladika nedavno zakaluerio. Najvaniji manastiri u kojima ima kaluera jesu manastir pod Ostrogom i Moraa. U oba ima oko desetak kaluera i igumani su im arhimandriti. Osim ovijeh ima jo na tri razna mjesta manastira sa po jednijem ili dva kaluera, od kojijeh je samo jedan s jednijem kaluerom u pravoj Crnoj Gori (u rijekoj nahiji). U svemu bie dakle u Crnoj Gori oko 25 kaluera. Oni obino ne prose, ve ive od poljoprivrede i od onoga to im ljudi kao milostinju sami dragovoljno donesu. O crkvenijem slavama npr. prilau veijem manastirima volove, ovce, koze pa i novac. - Kalueri se nose drukije od ostalijeh Crnogoraca. Osim kape odijelo im je vrlo slino grkijem kaluerima, ali po

crvenom fesu, oko koga je kao mala alma opletena usukana svilena marama, sasvim lie na Turke. Sadanji vladika odijeva se kao kalueri u iji red i on spada, samo su mu haljine od bijele svile. Kalueri nose bradu kao to je po pravilima, ali sam ja vidio jednoga kaluera ispod Ostroga obrijanog, i po spoljanjosti izgledao je kao kakav hrianski trgovac iz kakve turske varoi. Neki mlai kalueri, koji to vole, nose i oruje, to oni objanjavaju i pravdaju time to su svi manastiri, osim onoga u rijekoj nahiji, na granici, sasvim u blizini Turaka, i nijesu sigurni ivotom. - Poznata je stvar da Crnogorci nijesu tako poboni kao ostali Srbi, npr. oni u Srbiji, i to se objanjava raznim uzrocima, od kojijeh nee biti najnevaniji i taj, to ovdje kalueri ne idu po zemlji, kao u Srbiji, i narodu predikuju iako samo o paklu i avolima. - Pod Turcima u Srbiji nije bilo ni u desetom selu crkve, pa ipak tamo je bilo malo ljudi koji se nijesu bar jednom u godini prieivali (uz veliki post u manastirima), ovo su naroito inili oni koji se zbog velikog grijeha nijesu usuivali ii svome popu, ili kojima je pop za nekolike godine zabranio prieivanje. A u Crnoj Gori rei su oni ljudi koji se bar jednom u godini prieuju, nego oni koji to nikako ne ine. U onakijem prilikama ne moe se drugaije ni oekivati, poto zakon zabranjuje prieivanje ubicama za 20 godina za koje vrijeme ima da izdri razne pokore, a svaki Crnogorac mora biti svakog trenutka gotov i na ubistvo, ako ne namjerno a ono iz odbrane. A pri njegovu nainu ivota nemogue mu je i obinu pokoru izdravati. U Srbiji se obino mole bogu triput na dan: ujutru kad ustanu, uvee kad hoe da veeraju i poslije veere kad hoe da spavaju. Ujutru se mole bogu kad koje ustane, poslije veere kad koje dospije da spava, a pred veeru svi se mole zajedno. Starjeina porodice stane naprijed, za njim mukarci, a ene i djeca za njima. Starjeina poinje molitvu i niko ne smije prestati ni sjesti dok starjeina ne svri. Oni se ne mole bogu jednako (od hiljade moda nijedan ne zna oenaa), nego to koje zna ono govori (apuui; samo starjeina moe govoriti malo pobolje da se uje), i to eli ono i ite, i molitva je ovdje ili ondje, dua ili kraa. Crnogorci imaju obiaj da nedjeljom i praznikom idu u crkvu, ali ovake molitve u kui nijesu u obiaju. Moe biti da je turski jaram u Srbiji uinio da se bolje dri zakon, ali jamano i kalueri za to imaju zasluga, emu je izmeu ostaloga dokaz i to da je poturivanje najee bilo onamo gdje nije bilo manastira, kao npr. u Bosni. Sadanji vladika otvorio je na Cetinju jednu malu kolu, u kojoj se oko 30 mladia (meu njima i gore pomenuti mladi popovi) ue osim itanja i pisanja jo i raunu i crkvenoj istoriji. Neka bi bog dao da ova kola i dalje napreduje i da se i drugijem naukama umnoi! Isti vladika podigao je i jednu malu tampariju.

VIII Naravi i obiaji

Ni u jednoj knjizi ne nalaze se opisani obiaji nekog naroda potpuno i do najmanjijeh sitnica, pa to itatelj ne moe ni ovdje oekivati. Mnogo to-ta, to je ve kazano spada ovamo, i zato emo se ograniiti jo samo na ono to je najinteresantnije, i to je od njemakijeh obiaja najrazlinije. Crnogorci su obino veliki, stasiti, jaki i zdravi ljudi; nain ivota i priroda zemljita ine moda da su vie mravi nego gojazni, da su vrlo okretni i laki. Po vrletima uz koje bi se stranac s tekom mukom puzao, oni tre i skau kao divokoze. Prema prijateljskijem

tuincima pokazuju se predusretljivi, uitivi, pa ak i laskavi, iako su inae obino ozbiljni. Obino se uzima da su Srbi na jugozapadu vjetiji u lijepijem i glatkijem rijeima i laskavom ponaanju nego oni na sjeveroistoku. U Srbiji se dre kao uitivi i laskavi stanovnici Hercegovine, u Srijemu i u Bakoj Hrvaani i Dalmatinci. Ali Bokelji u tome pogledu prevazilaze sve, a Crnogorci, i pored sve svoje surove prirodnosti, prevazilaze ak i ove. Oni ne samo to umiju uroenom rjeitou togod lijepo kazati ve se umiju preporuiti i dopasti se i time to nee da protivrjee, iako su u stvari drukijeg miljenja. Ja sam se razgovarao s mnogijem Crnogorcima iz raznijeh krajeva, osobito o preobraajima vladiinim, hvalio ih po svome pohoenju, i trudio se dokazati im da je nesumnjivo mnogo bolje da praviteljstvo vri osvetu, nego da to svaki pojedinac ini; da je mnogo vea sramota tititi krivca nego ga predati praviteljstvu da ga ono kazni; da u cijelom svijetu nema nigdje ljudske zajednice gdje se ne plaa danak, i da se to ini na optu korist i za zajednike potrebe itd. i uvijek su me paljivo i prijateljski sluali. Nikad mi nijesu grublje odgovorili nego otprilike ovako: "Sve je to tako, imate razlog, ali mi smo zli i nesreni ljudi, mi volimo zlo nego dobro." Gostoprimstvo se dri u Crnoj Gori jo u potpunom znaenju te rijei. Svaki se veoma raduje i dri za ast da doeka i ugosti gosta. Ako gosti, polazei od kue gdje su noili ili ruali, izbace koju puku, da pokau kako su doekom zadovoljni, domain je presrean i pun radosti. Nije rijedak sluaj kad putnik zaite vode da ugasi e, da mu iznesu vina. Uopte strance u Crnoj Gori veoma potuju. Ako neko uzme mjetanina za vou, moe bezbrino proi itavu zemlju. Pripovijedaju da je jednom takav voa ubio nekog stranca koga je pratio, pa ga je njegov roeni brat ubio, to je osramotio porodicu i zemlju. I Crnogorci istina vole pie, vino i rakiju, ali se vrlo rijetko moe vidjeti pijan ovjek. Svaki se uva da se ne opije, da mu pijanom ne bi mogao nauditi kakav neprijatelj, ili da ne bi sam u pijanstvu to uinio to bi njemu i njegovijema moglo navui krvnu osvetu. Grijesi u ljubavi gotovo su jo rei. Ako se ipak kadgod desi da kakva neudata enska ostane brea, a krivac bi se opirao da je uzme, to je bio potpuno dovoljan uzrok za krvnu osvetu. Najvei su crnogorski poroci zavist, udnja za novcem i potkupljivost. Oni se sami svakom prilikom otvoreno na to ale, i dre da je to najvea smetnja njihovoj zajednikoj srei. U Crnoj Gori nema nikako rave navike da runo psuju i grde, kao to je to kod Srba u Madarskoj vrlo obino (kome ne pada na pamet ravo izgovoreno husarsko Baszamalelka?). I to moe posluiti kao dokaz da su Srbi ovu naviku primili od Madara. U Srbiji do ustanka 1804. drali su za najveeg grjenika koji bi u psovci pomenuo duu ili zakon; u Madarskoj psuju naroito prosti ljudi, to vuku lae i slini, i ne pominjui nikoga poimence, ve onako, i nije im sveto ni dua, ni zakon, ni sveti krst, ni sveci pa ni sam bog.

Gotovo svi Crnogorci pue duvan, koji sami sade, na dugake debele kamie sa drvenim velikim lulama. Nekad se desi da jedan drugoga njime i udari, ali se to dri za veliki prijestup, i moe biti vrlo opasno za onoga koji to uini. U zakonu koji je sastavio pokojni vladika kae se: "Ako koji udari brata Crnogorca nogom ili kamiem, takovi da plati za onaj udarac cekinah pedeset, i toliko kao globu Crnogorcima (sudijama); ako li ga oni ubije, poto bude udaren, za njega da pogovora nije, koliko li za lupea, koji u krau pogine."[17] Mnogi Crnogorci i mru burmut (navika koju su prije u Srbiji imali samo kalueri i po varoima Turci i Grci; kod naroda pak u Srbiji i sad je velika rijetkost). Burmut spravlja svaki sam sebi i dre ga umjesto u kutijicama u konim kesicama. Velika je rijetkost u Crnoj Gori pravi prosjak. Neki slijepci koji se mogu sresti da pjevajui prose, ponajvie su iz susednijeh zemalja. Ali nije rijedak sluaj da i siromani i bogati trae pod vidom zajma od ovoga ili onoga, od koga znaju da mogu to dobiti. Neki docnije i vraaju to su ovako dobili, ali mnogi na to vie i ne misle. Naroito dosauju vladici s ovakijem potraivanjima, i kako on niti moe svakome dati, niti uvijek odbiti ga, to on ima obiaj (kao to se i o Savi pripovijeda) dati jedan dio od traene sume s rijeima: "Vie nemam, a ovo ti poklanjam." Kako se dugovi uopte vrlo teko naplauju, to Crnogorci vrlo rijetko jedan drugome daju zajam bez zaloge, a zaloga je obino oruje. Ovu zalogu povjerilac javno upotrebljava kao da je njegova stvar, dok je dunik ne iskupi. Ja sam kod nekijeh trgovaca u primorju vidio mnogo skupocjenijeh dugijeh puaka i drugog oruja, koje je najveim dijelom na ovaj nain prelo u njihovu svojinu. I samom vladici i senatu daju zaloge kako pojedinci tako i plemena, npr. prije nekoliko godina dala su neka plemena ovake zaloge umjesto danka. Crnogorci ive patrijarhalno kao Srbi uopte. Ima kua u kojima ive po 20 po 30 dua zajedno. Ovake kue imaju starjeinu koga svi sluaju u svima poslovima. Starjeina ne mora biti najstariji po godinama, ve ova ast dopada redovno najrazumnijem i najpametnijem. A enu ovakog starjeine, ili koju drugu koja je odreena, sluaju sve ostale ene u kuevnim poslovima. Kad u taku kuu doe gost, kuni starjeina obino jede s njim sam, a ostali ljudi zasebno, zatijem ene i djeca. Glavna hrana Crnogoraca je osim proje (kukuruznice) uz post varivo, crni i bijeli luk, krompir i riba, koja se dri u ovo vrijeme kao najbolje jelo; uz mrsak, sir, mlijeko i meso (ovije i kozje). Za goste i o velikijem godetima pee se na drvenom ranju na vatri van kue cijela ovca ili koza. U uglednijim kuama mijesi se za goste i penini hljeb, pogaa. Ni penini ni kukuruzni hljeb ne pee se u pei, ve se tijesto metne u ugrijanu crepulju i ozgo se pokrije pepelom i arom, i ako treba, nekoliko se puta prevrne, dok se hljeb dobro ne ispee. Ako nema crepulje, onda se razgrne vatra i tijesto se metne na vrelo ognjite i pokrije se pepelom i arom. Pepeo se ne pomijea s tijestom, ve hljeb dobije lijepu koru; i ako gdje malo pepela prione, ili ovdje ondje malo nagori, opere se ili noem ostrue. I u Srbiji se tako pee hljeb, ali se obino pokrije usijanim saem, i ozgo se pospe pepelom i arom. Kue su crnogorske obino ozidane od kamena, istina prosto, ali vrlo tvrdo. U nekijem krajevima kao u Crmnici, pokrivene su eramidom, a u drugijem indrom ili slamom; ovdje-ondje ima kua pokrivenijeh i ploama. U sasvim vrletnijem mjestima kue nijesu

u jednom redu, ve su s tri strane jedna uz drugu prizidane da izgledaju kao prava gomila. Mnoge kue imaju pukarnice. Na strmenijem mjestima neke su kue na dva poda, i u donjem dre krave i drugu stoku. U svima kuama, bilo da su na jedan ili na dva poda, samo je jedna prostorija u kojoj svi ive. U sredini ili u uglu gori vatra gdje se gotovi jelo i gdje se, kad je hladno, griju. Kod uglednijih imaju u tome prostoru nekolika odjeljenja, tako da bar svaka oenjena glava sa enom i djecom, odijeljeno moe spavati. Prozori, gdje ih ima, a tako i vrata stoje preko cijele godine cio dan, a esto i nou, otvoreni; pravijeh soba s peima nema nikako. Svakojako ima pojedinijeh ljudi koji nijesu nimalo sujevjerni, ali se to za itav narod ne moe rei, utoliko manje, to je teko odrediti granicu ta je sujevjerica, a ta nije, koja bi se na sve narode mogla primjeniti. Ja ovo istiem koliko radi opravdanja to meu Crnogorcima i Srbima uopte ima sujevjerica, toliko i da odbranim Crnogorce od onijeh koji ih opisuju kao mnogo sujevjernije nego to su. Za Crnogorce se moe uopte rei da su manje sujevjerni, ali i manje poboni nego Srbi u Srbiji. Svadbeni obiaji su u srpskom narodu tako mnogobrojni i po razlinijem krajevima tako raznoliki da bi se o njima itava knjiga mogla napisati (osobito ako bi se navele i sve pjesme koje se u ovijem prilikama pjevaju i na ove obiaje odnose, i to bi tek dalo potpunu predstavu o njima). Ja u ovdje pomenuti samo ono to je najvanije i to je najosobitije. Ali drim da moram poznati itatelje s crnogorskijem susjedima Patroviima zato to u pri opisivanju svadbenijeh i drugijeh obiaja morati pominjati neka znatnija odstupanja kod njih. Patrovii (ili Patrojevii) zovu se oni primorci to ive juno od Budve izmeu mora i Crne Gore do turske Arbanije; oni su dakle najjuniji podanici Austrijske Monarhije. Ovaj komad obale du mora dugaak je oko est, a irok izmeu mora i crnogorske oblasti tri sahata. Zemlja je vrlo kamenita, ali je romantino lijepa, i ljudskijem trudom nainjena plodnom. Svi su stanovnici Srbi grkoga zakona i ima ih otprilike 3000 dua i 700 puaka. Oni ive u 37 sela i dijele se na 12 plemena. Umjesto popova crkvene obrede im vre kalueri iz etiri manastira. Neobine su proskure na kojima se slui kod njih liturgija, i koje ljudi svake nedjelje i praznika donose manastirskoj crkvi; najmanja je od 5, a mnoge od 10 i 15 funti. Inae ovi hljebovi koji se za to spremaju nisu vei od obine zemike, ali ovdje oni ine sastavni dio prihoda kaluerima, koji od njih za liturgiju isijecaju mali etvrtasti djeli na kome je drvenim peatom utisnuto IS HS. NIKA, a ostalo upotrebljuju za svoju hranu. Ali se ovi hljebovi donose u tolikom broju da je ne samo dovoljno kaluerima za njihovu potrebu ve se veliki dio od toga sui i kao peksimet prodaje mornarima. - Oni sami pripovijedaju da su Patrovii od najstarijih vremena bili nezavisni; u poetku pod zatitom rimskijeh i grkijeh careva, docnije pod srpskijem carevima i kraljevima, i najposlije pod Mletakom Republikom, dok 1797. nijesu doli pred Austriju. Oni vele da su od rimskijeh careva izmeu ostalijeh privilegija, koje su i docnije vlade potvrivale, imale i taku "da iz njihovijeh 12 plemena i car moe biti izabran". Od Mleia vele da su imali privilegije da se Patrovi moe oeniti prvom mletakom vlasteokom, a svaki mletaki vlastelin moe uzeti za enu Patrovku. Zato do dananjeg dana nikakav Patrovi nee da nose opanke ve prave cipele, i ako ih nema, radije ide bos.

Pod Mleiima u Patroviima je bilo ovako ureena uprava: Svake godine biraju se redom izmeu plemena etiri sue, dvije vojvode, dvanaest vlastela i est starjeina. Svi su oni sjedjeli u gradu Sv. Stjepanu (na jednom malom ostrvu, gdje su sad gotovo sve same magaze) i upravljale odatle zemljom i narodom. Dobijali su od Mleia i neku malu platu. Stanovnici nijesu plaali nikome nikakva danka, ve su samo imali da uvaju granicu od neprijateljskijeh upada, i na poziv Mleia da idu u rat, i tada su dobijali platu. Pored svojijeh starijeh privilegija oni se ponose da nikad nijesu Turcima plaali haraa, dok su ak i njihovi sjeverni susjedi (u Mainama, Poborima i Grblju) to morali initi. Oni su na glasu sa svoje hrabrosti kao i Crnogorci, ali kao primorci bogatiji su od njih, i nijesu tako primitivni kao oni, iako u pogledu kola i nauka ne stoje niukoliko ispred Crnogoraca. - I oni su ponajvie lijepi i prijatni, i teko je odluiti da li su u tome bolji ljudi ili ene. Nigdje nijedno srpsko pleme nema obiaje tako razliite kao Patrovii. Poslije ovog najpotrebnijeg opisa ovog narodia da nastavimo o svadbenim obiajima Crnogoraca. U Crnoj Gori kao i svuda kod Srba enidba i udadba ne zavisi ni od mladia ni od djevojke ve jedino od roditelja, a oni gledaju mnogo vie na glas porodice, nego na linost nevjeste ili mladoenje. Roditelji vjere svoju djecu, a ona se nijesu ni vidjela, i ne samo da nije obiaj traiti uz djevojku miraz, nego se mora za nju platiti i njenu rodbinu darivati. U poetku ovoga vijeka u Srbiji su tako mnogo iskali za djevojke, da se siromah ovjek nije mogao oeniti, te je Crni orije izdao zapovijest da se za djevojku ne smije iskati ni uzeti vie od jednoga dukata. Djevojku prosi otac ili brat mladoenjin, a moe se poslati i ko drugi, i za to se biraju obino rjeiti ljudi. Obino uvee (kad su ljudi sigurno kod kue i nijesu u poslu) upute se prosci djevojinoj kui s nakienom uturom rakije ili vina, i ponesu sobom za obiljeje djevojci, ako je isprose, srebrn ili zlatan novac ili prsten. Poto prosci kau zato su doli, prue ocu djevojinom uturu da pije. Ako je on primi i napije se, znai da pristaje; a ako djevojku nije voljan dati, on je ne primi. Pristanak, koji se proprati metanjem nekoliko malijeh puaka, moe se dobiti, a da se djevojka i ne vidi; tek docnije, kod ugovaranja svadbe, obino se ona pokae. Ako roditelji djevojku nee da dadu, oni to lijepijem nainom i utivo odbiju, ili da sad imaju preijeh poslova i da ne mogu na udaju misliti, ili da e se razmisliti, i tako to slino. Ponekad se docnije proenje obnovi, i ako roditelji djevojku nikako ne pristaju da dadu, onda se proscima kae: za svaki drugi posao uvijek su dobrodoli u njihovu kuu, ali u ovoj stvari neka ih potede, itd. Ponekad se roditelji sporazumiju o zaruivanju svoje djece jo dok su sasvim mala; u Srbiji to biva bez ikakvijeh naroitijeh pripremanja, ve kao u ali, i onda se za djevojku rekne da je poklonjena. Pripovijeda se da su roditelji ugovarali dok su im ene bile trudne da e se oprijateljiti, ako jedna rodi muko, a druga ensko. Ako u kui ima vie djevojaka, dralo bi se za veliku uvredu prositi mlau, dok se starija nije udala. - Ako je djevojka jednom obeana, to se nijedna strana ne smije vie odrei: to bi se dralo za najveu sramotu, i bio bi to dovoljan povod za neprijateljstva. Kad jedan prosi djevojku nije dobro da to ini i drugi, prije nego to prvi bude konano odbijen. - Po grkom zakonu ne smije se djevojka udati ispod 12 ni mladi oeniti ispod 14 godina. O ovo se pravilo u Srbiji rijetko grijei: tavie pridaju se jo tri godine, ali u Crnoj Gori vjenavaju se prava djeca. U Srbiji prose djevojku kad je u oevoj kui odrasla i zrela za udaju; i ako je isprose, ure se da je poslije nekoliko nedjelja ili najvie

poslije nekoliko mjeseca u kuu dovedu. U Crnoj Gori esto prose djevojku dok je jo dijete, i ako se roditelji saglase, mogu je odmah odvesti od kue. Neki tako i ine, a drugi je ostave da u roditeljskoj kui odraste i tek kad bude zrela za udaju dovedu je kui. Nekad se deava da za mukarca od tri godine isprose djevojku od deset godina, i kad ih poslije nekoliko godina svedu, nevjesta je odavno zrela za udaju a mladoenja jo nije. Ali se ee dogaa obratno, tj. da je momak za toliko godina stariji od djevojke. U svakom sluaju mlada spava sa svekrvom, ili s kakvom djevojkom dok ne doe u zrele godine. Jamano su zbog prvo pomenutijeh sluajeva i postale one smijene prie u Srbiji kako ena die kraj vatre zaspalog mua i na rukama ga nosi u postelju, a on kenjka i plae. - Ako su oboje istijeh godina, to ih puste da zajedno igrajui se odrastu. Naprijed se mora ugovoriti ne samo kad e se doi po djevojku nego i koliko e svata od mladoenjine strane doi, da bi se sve spremilo da se kako valja ugoste i daruju. Svaki svat se naroito mora pozvati. Meu svatovima mora biti stari svat, kum, prvijenac, barjaktar, vojvoda i djever. U Srbiji ima jo i au, prikumak (kao sluga kumov) i gadljar. au zbija alu, kapa mu je nakiena drvenijem kaikama i lisijim ili kurjajim repovima, a ponekad je sav obuen u kurjaju ili jazaviju kou; u ruci mu je nadak ili buzdoven, kojim lupa. Prikumak je umjesto barjaktara. Ali u Srbiji nema prvijenca, i samo se to ime u narodnijem pjesmama spominje. U Patroviima imaju jo dvije zastave, koji sjede na donjem kraju trpeze prema starom svatu, i njegove zapovijesti (kao autanti) saoptavaju u kui djevojinoj. U Crnoj Gori kao i po susjednijem krajevima djevojka ima dva djevera, koji idu jedan s desne, drugi s lijeve strane. To su obino braa mladoenjina, a ako nema njih, onda najblii roaci i prijatelji. U Srbiji i u Bosni po varoima, a u Madarskoj i po selima idu u svatove nekolike ene (da djevojka nije sama meu ljudima), koje se zovu jenibule, i po tom turskom nazivu moe se nagaati da je ovaj obiaj pozajmljen od Turaka. Zet je obino vojvoda svome uraku, a ujak prvijenac neaku. - Svi ostali svatovi zovu se pustosvatice ili (kao u ali) nabiguzice. U Crnoj Gori i u primorju i meu svadbarima kod mladine kue ima stari svat i djeveri, a zovu se stari svat i djeveri od doma, za razliku od mladoenjinijeh koji se zovu od puta. Pri trpezi sjedi stari svat od puta s desne, a od doma s lijeve strane. Sve naredbe upravlja stari svat od puta starom svatu od doma. Djeveri od doma (obino braa ili roaci djevojini) izvedu kad treba mladu i predaju je djeverima od puta. U nekijem primorskijem krajevima svatovi imaju i domaina, da bi tako bilo podjednako glavnijeh linosti i s mladoenjine i s mladine strane. Svatovi su obino odjeveni i naoruani to ljepe moe biti, zato se u narodnijem pjesmama i kae "kieni svatovi". Ko nema lijepijeh haljina, taj i ne ide u svatove, ili pozajmi haljine i oruje od drugoga. U Srbiji idu svatovi po djevojku obino na konjma, a u Crnoj Gori gdje nema ni konja ni puteva pjeke. Svatovi idu obino s barjakom, kao u rat, a na to opominju i nazivi kao: vojvoda, au, itd. U velikijem svatovima uglednijih ljudi moe biti i vie barjaka. Ponekad u Crnoj Gori nekoliko svatova od doma izau sa barjakom u sretanje svatovima da ih pozdrave dobrodolicom. U Risnu barjak se vije samo kod mladine kue. U ovoj se varoi pripovijeda da su nekad svatovi umjesto barjaka nosili maslinovu granu, o emu ima traga i u narodnijem pjesmama, Danas to biva samo ako je mladoenja u alosti, i na granu se samo privee jedna marama. Obino i mladoenja ide sa svatovima po mladu, ali u Srbiji nije to svuda u obiaju, ve zavisi od

volje; on moe mladu i kod kue doekati (kao to se takoer u narodnijem pjesmama to kazuje). To nije od velikog znaaja, poto se i u Srbiji i u Crnoj Gori i gotovo po svima susjednijem krajevima vjenanje vri u mjestu gdje ivi mladoenja. U Srbiji se mladoenja poznaje u svatovima po marami koja mu je iglom pridjevena na kapi i visi mu niz lea; u povratku s mladom ima vie takijeh marama, koje mu je rodbina mladina pridjenula. Od poetka svadbe pa do svretka i kod mladoenjine i kod mladine kue, tako i putem od jedne kue do druge, pucaju iz malijeh i dugijeh puaka. Svatovi koga god sretnu na putu aste ga hljebom, peenijem mesom i vinom; a gdje kroz selo prolaze, aste njih: iz oblinjijeh kua iznose im jelo i pie, prazne uture napune im za dalji put. Kad budu blizu mladine kue, polju im mutulugdije da im jave dolazak. Njih obdare maramama, i oni se opet vrate k svatovima. To u Srbiji ine vojvode, a u Crnoj Gori djeveri. Kao to je kazano, u Srbiji i u Crnoj Gori glavna je svadba kod mladoenjine kue; kod mladine kue aste ih samo dobrijem rukom, ili ako su iz daleka ugoste ih dobro i na prenoitu. U Patroviima, naprotiv, biva svadba kod mladine kue. Izmeu ostaloga tano se utvruje i kako e se svatovi ugostiti; za svakoga svata mora biti spremljen etvrt peenog brava, i kako u Patroviima, kao gotovo svuda kod Srba, brave peku cijele na drvenom ranju, to se tako peeni cijeli i iznesu i pred svatovima se sijeku na etvoro. Interesantno je da se u Patroviima na svadbi brav ne pee s glavom, kao to se to obino ini. Pripovijeda se da je ovaj obiaj postao otuda, to su jednom tako peenu glavu metnuli pred starog svata i kao u ali rekli: glava pred glavu, a ostali se svatovi nali tijem uvrijeeni i pokrvili se. Od toga vremena, vele, za svatove se peku bravi bez glave. Jo tanije je u Patroviima odreeno pie za svakoga svata. Ima sedam zdravica, i im se sedma izgovori, moraju ustati. Zdravice su ove: 1) u slavu boiju; 2) u slavu svijeh svetijeh; 3) u zdravlje domainovo; 4) u zdravlje svetenika; 5) u zdravlje kumovo; 6) u zdravlje carevo; 7) u zdravlje cijelog drutva. Svaka se zdravica (kao neka molitva) prije pijenja izgovori, i ispjevaju se kratke pjesmice uz to. Ove su zdravice u obiaju kod sviju Srba, ali izgleda da nigdje nisu tako usavrene kao kod ovijeh primoraca, a naroito kod Patrovia i Rinjana. Odvelo bi me suvie daleko ako bi se na njima due zadrao. U Srbiji se obino obeani novac za djevojku daje prije svadbe, a u Crnoj Gori kad su svatovi za trpezom iznese se lijepo naarana pogaa i stari svat od doma trai od starog svata od puta da pogau pozlati. On odmah umjesto mladoenje izvadi novce i narea po pogai koliko je za djevojku pogoeno, i iz pristojnosti metne neto vie, ali rijetko je manje od 12 talira, ili 24 for. sr., i potom prui pogau zajedno s novcima domainu. Ovaj opet da odgovori pristojnosti mladoenjinoj ne uzme onoliko koliko je ugovoreno, ve neto manje, a ostatak zajedno s pogaom preda mladoenji, a svatovi mu svi uglas zahvale. Dok svatovi jedu i piju djevojka se oblai u zatvorenoj kamari, obino plaui, a oko nje njena svojta i prijateljice te je tjee. Kad se priblii vrijeme polaska, izvede je pokrivenu velom njen brat ili koji roak (djeveri od doma) i predadu djeveru. U Patroviima iznesu hljeb (penian), i na njemu na mjestu u mijeanju za to nainjenom au napunjenu vinom. U nju baci mladoenja prsten, a mlada ga izvadi sa oba srednja prsta i metne pred mladoenju. To se ponavlja tri puta, zatijem mladoenja uzme prsten i nametne ga mladi na prst izmeu maloga i srednjega desne ruke. Kad su svati ve gotovi da ustanu i povedu

djevojku, daje joj se dobra molitva. Prostre se nasred kue struka i djevojka klekne, pa prui od sebe ruke, na koje joj natrpaju malijeh puaka i noeva, koliko god drati moe, a dva zastave uzmu joj veo s glave i drei ga rairena iznad nje jedan od njih govori: "Pomozi, boe, i namjeri se veliki dobri as! Moja erice, bog ti dao mjesto poroda devet sinova i desetu kercu za milost; dva kao dva stara svata; dva kao dva zastave; dva kao dva prvijenca; dva kao dva djevera; jedan dobar i poten kao tvoj otac; a erka bila dobra i potena kao tvoja majka."[18] Uza svaki ovaj blagoslov svatovi viu: "Amin". Kad svatovi ve ustanu da pou, onda opet na kunome pragu prostru struke, i djevojka kleknuvi na njih, otac joj, ili ako ga nema, koji srodnik koji ga zastupa, drei u rukama bokaru vina ovako daje dobru molitvu: "Pomozi, boe, i namjeri se veliki dobri as! Ajde zbogom moja kerce! Iz ovoga doma iljegla u dobri as, a u drugi uljegla u bolji as! Da bog da, moja kerce, da ti krei i reui (tj. raste i napreduje) svaka tvoja rabota, kako voda o Boiu[19], a list i trava o urevu dne. I da ti svaki tvoj brat i prijatelj zavidi na dobro! I da ti u ovi dom povratka vie ne bude, ve ako gostom kad doe!" A tako je otprilike blagoslovi i svekar samo drugijem rijeima, kad doe u njegovu kuu. - I po drugijem srpskijem plemenima ima tragova "dobre molitve", ali s drukijim obiajima. U Crnoj Gori i u Risnu, kad svatovi od mladine kue hoe da pou, iznesu jedan penini hljeb ("somun" ili "kola") i na njemu u sredini na mjestu u mijeenju za to nainjenom au s vinom, i svi svatovi poinju od starog svata od doma iz nje pomalo pijnu ne dodirujui ae ve drei hljeb u rukama i blagosiljajui mladu. Naposljetku doe hljeb u ruke djeveru, koji iskapi au i daje je mladi, koja je uva do vjenanja, pa se onda svatovi njome obrede srknuvi pomalo vina. aa ostane poslije mladi za spomen i zove se molitvena aa. U Dubrovakom kraju kod katolikijeh Srba, gdje je obiaj da au s vinom s jednijem vijencem od cvijea nosi djever zove se nevjestina aa, ili molitva. Kad svatovi pri povratku s mladom budu blizu mladoenjine kue, opet alju mutulugdije, i prije nego to djevojka stupi u kuu, vre se razni obredi. U nekijem srpskijem krajevima izie joj iz kue u susret jedna ena s mukijem djetetom na desnoj ruci, a u drugoj s krpom platna. Dijete se doda djevojci na konja, koja ga opae crvenijem koncem ili slinom pantljikom, a platno se prostre ispred nje u kuu. Zatijem joj se doda sito s raznijem itom iz koga ona rukom baca preko sebe na sve strane. Naposljetku se skine s konja i po prostrtom platnu ue u kuu; u nekijem krajevima nosi sobom i ono muko dijete. U Bakoj u Madarskoj prikumak digne mladu s kola i unese je u kujnu; to joj dadu preslicu s kudjeljom i vreteno, i ona njima dodirne sva etiri zida; zatijem joj dodadu pod oba pazuha po jedan hljeb, u usta komadi eera a u ruke jednu bocu s vinom a drugu s vodom, koje ona unese u sobu i metne na sto. Kao to je reeno, prava svadba poinje u Srbiji (kao i po veini drugijeh krajeva) tek kad se mlada dovede u kuu;[20] ali u Patroviima dadu tada svatovima samo pogae ili hljeba namazana medom, to se zove masaonica, i svi pustosvati idu kui, i samo se za asnike i najblie roake iznese ruak. Mlada mora darivati sve svatove, i zato djevojke godinama provedu spremajui darove. U Srbiji se ovi darovi zajedno s mladinijem haljinama ponesu iz roditeljske kue i na dan

svadbe se javno razdaju naroitijem nainom. Dva svata metnu darove na motku od zastave, i s pucanjem iz puaka nose se ka trpezi, i ine se kao da pod teretom moraju posrtati, pa ih razdaje javno au kako je ta kome ranije namijenjeno i svakome predaje. I to biva u ali i u veselju, jer o svakoj stvari ree au to zgodno i aljivo. Za to vrijeme stoji mlada pored djevera i klanja se poslije svakog aueva govora. U Srbiji daruju se obino kouljama kum, stari svat i djever, a i svekar ako ga ima; ostali gosti dobiju najee po pekir. U Crnoj Gori i u cijelom susjednom primorju svatove daruju kod mladine kue (kao to se i u narodnijem pjesmama pjeva), a koulje su vrlo rijetke kao darovi, pa i sam mladoenja moe biti zadovoljan ako dobije par koulja, jer u ovim krajevima nema ni konoplje ni lana, i platno je uopte vrlo rijetko; ak je nestalo i pekira u nekijem krajevima. U Crnoj Gori dobije ga samo kum i za vrijeme vjenanja objesi ga preko ramena; ostali se daruju novcem prema stanju (svaki najmanje jednom cvancikom); ali se pripovijeda da je ranije svaki dobijao maramu, koja se zvala lakat svite, iz ega se moe zakljuiti da je dar prvobitno zaista bio arin ohe. U Patroviima su i ovi pokloni utvreni i to: svakom pustosvatu mora se dati 10, a asnicima 20 krajcara; osim toga mora mlada donijeti svome buduem svekru i svekrvi svakome po dva talira (etiri forinte). U ovom kraju svatovi ne uzimaju sobom haljine mladine, ve ih docnije ponesu srodnici; u nekijem mjestima ljudi jo iste noi a u nekijem ene poslije nekoliko dana. Sve to mlada donese u kuu, izbroji se pred svekrom i pred svekrvom, na sluaj da mlada ostane udovica bez poroda. U tome sluaju dou njeni roaci, obuku je u crninu i sa svijem to je donijela vrate je opet kui. Sjutradan rano ujutru mlada uzme sudove za vodu i s djeverima uz pucanje iz puaka ide na izvor odakle njeni novi ukuani nose vodu. Tamo poaste koji se dese hljebom, mesom, vinom i rakijom, pa se isto tako s pucanjem puaka i mlada s punijem sudovima vode vrate kui. Sad mlada uzme legen i ubrus i poliva svatovima da se umiju, i svaki joj baci po jedan novac u legen. Osim toga svaki koji je na svadbu doao koliko god puta se sretne s mladom i djeverom, i ona ga poljubi u ruku, mora je darivati parom (otprilike jedna krajcara). Uopte svatovi se trude na razne naine da skupe mladi novaca. Jedan npr. uzme pseto i veli da je jagnje i hoe da ga zakolje, ako ga ne otkupe; drugi uzme prase pod pazuho kao gajde, i ko nee njegovu ciku da trpi, mora ga otkupiti; neki osedlaju vola i dovedu ga u kuu, da bi ga darivali; neki se opet obuku kao kalueri prosjaci, ili kao djevojke pa ljube svakome ruku da im to daruje itd. Sve to se ovako skupi dobija mlada. U nekijem krajevima u Srbiji jau svatovi (osim asnika) na konjma od kue do kue i pozivaju na svadbu, govorei kao u ali da svaki ponese ta e jesti, to uostalom i inae biva. Kod svake kue mora se privezati kudjelje na uzdu konju, to oni donesu mladi. Kod imunih ljudi svadba traje u Srbiji po nedjelju dana. Dva dana prije nego to se poe po mladu poinje gozba i traje dan i no dok kum ne ode.[21] Neprestano se i igra i pjeva. Svatovi igraju kolo i pred mladinom kuom i pred mladoenjinom kad je dovedu. U Crnoj Gori i u susjednijem primorskijem krajevima gdje su kue u vrletnijem mjestima da se ne moe igrati, igra se na gumnu koje je obino poploano kamenom i opervaeno oniskijem kamenijem zidom, da se na njemu moe udobno sjedjeti kao na klupi.

im se djevojka izvede iz njene sobe, ona se gotovo neprestano klanja, a naroito kad koga poljubi u ruku, i poto ga poljubi; kad svatovi nazdravljaju i piju; na putu dok idu kroz selo; i ovako se ponizno mora drati cijele prve godine, ili bar dok se primjetno ne vidi da je u drugom stanju, tada je svekrva od toga oslobodi. Za vrijeme svadbe mlada je prava muenica: ona za cijelo to vrijeme mora biti na nogama, posljednja legne spavati, a prva ustane. Ako joj se desi kakva potreba, ona dolazi u veliku nepriliku, jer bez djevera ne moe se ni koraka mai, a stidi se da mu tako to kae, a naroito to i au i drugi veseli ljudi i bez toga pjevaju djeveru pjesme, u kojima se jasno nagovjetava gdje treba da je vodi. Na putu, pa makar on cio dan trajao, bila bi najvea sramota kako za nju tako i za sve svatove, ako bi morala svriti prirodnu potrebu, i da bi se od toga sauvala jede vrlo malo i to samo vrstu hranu, npr. tvrda jaja. Za trpezu ne smije sjesti, i uopte jesti da se vidi. Djever se zato trudi da joj krijui to doda, i ona isto tako krijui pojede. Radi toga u Srbiji djever je vodi u zasebnu sobu, a u Crnoj Gori, gdje u kui nema takijeh soba, u jedan ugao, koji je zavjeen prostiraima, da je sakrije od oiju svatovskijeh dok ona neto pojede. Ve je reeno da se mlada dovede u kuu mladoenjinu prije vjenanja, i pop je tek sjutradan tamo vjena. Prvu no, ili ako put due traje i vie noi prije vjenanja, a najee i prvu no poslije vjenanja, mlada spava sa djeverom. Iako se za djevera biraju mladi i neenjeni (istina ponekad i oenjeni) ljudi i, u rijetkijem sluajevima, i koji i nijesu rod mladoenji, opet se ne zna ni za jedan sluaj zloupotrebe ovoga koliko znaajnog toliko i neobinog povjerenja, to bi uostalom bio najvei grijeh kao i rodoskvrnjenje, jer se djever i mlada smatraju kao brat i sestra. Kad se naposljetku mladenci svedu otvori se velika pucnjava iz puaka, i au obino povie: "Svreno je s djevojkom, svatovima valja ii kuama." Sjutradan uz pjesme i druge obrede oeljaju mladu kao enu. U Biogradu a i po drugijem varoima istone Srbije, pokazuju poslije prve noi javno mladinu koulju, i ako nau kakvijeh tragova, svi su radosni i aste sve goste i roditelje mladine medenom rakijom, a ako ne nau, sve je mirno i oaloeno. Po svoj prilici ovaj obiaj je doao iz Bugarske, gdje se, kako priaju, u tome jo dalje ide. Ako ne bude nikakvijeh tragova, onda pri sluenju rakijom roditeljima mladinijem naslue u uplju au, i onaj koji slui zatisne je ozdo prstom, i im je preda i odmakne prst, sve se prospe, i roditelji mladini imaju da izdre veliko ruganje, i moraju se starati da zeta umire, to obino biva poklonima, ako nijesu radi da im njihovu erku vrati. Po starim predanjima i poslovicama mladenci u Crnoj Gori i u Hercegovini nijesu spavali zajedno preko cijele prve godine, ve mlada spava sa svekrvom, a mladoenja kod stoke. U Crnoj Gori i sad se jo deava da se mlada od stida nedjeljama ne moe skloniti da spava s muem. Taj pretjerani stid objanjava se time to u kuama u Crnoj Gori, gdje nema zasebnijeh odaja, i to su pored toga uvijek otvorene, mladenci moraju u kom uglu usred ostale porodice prostrijeti svoju postelju. Nekad mora doi mati mladina da je nagovara da se pokori dunosti novoga ivota. Ona obino legne izmeu zeta i kerke, pa kad opazi da je ona zaspala, polako se izvue i ostavi mladence same. Kod svijeh Srba je obiaj da srodnici mladini poslije izvjesnog vremena idu mladi u pohode, a njima se opet po pozivu ide u prvie ili prvije. Mi smo ve pomenuli da u Patroviima i u Crnoj Gori dou prijatelji odmah u pohode s haljinama mladinijem. U

Crnoj Gori mlada ide u pohode svojima s dva djevera, ali ne smije vie od dvije noi noiti kod svojijeh srodnika. U Patroviima pozivaju obino uz mesojee na poboinu ast za sedam godina uzastopce, i pozvani ostaju u gostima po est-sedam dana; a poslije sedam godina ide se i bez poziva. Osim toga u Patroviima je uslov da prve godine mlada mesojenu nedjelju provede u roditeljskoj kui, ili, ako ih nema, u kui svojijeh srodnika. U Srbiji za vrijeme Turaka nije rijetka bila otmica djevojke. Kad je mladi neku djevojku uzalud prosio, ili ako naprijed zna da mu je roditelji nee dati, on skupi nekoliko svojijeh drugova i ide u otmicu. Kato otmiari dovrebaju djevojku kod stoke, ili kad poe na vodu, pa je uhvate i odvedu; a kato udare na kuu nou (kao hajduci), pa obiju kuu i sveu djevojakoga oca i brau, dok nau djevojku i odvedu. Kato se pobiju djevojaka braa i roaci s otmiarima i bude mesa dosta. Zato otmiari ne smiju lasno da udare na kuu gdje znaju da ima mnogo roda u djevojke, a osobito gdje je selo slono; jer i seljaci, kako stanu puke pucati i uini se buna, spopadne svaki svoju puku pa tri u pomo. Svemu je selu sramota kad se iz sela otme djevojka, a otmiarima jo vea kad se vrate jalovi. Kad otmiari dokopaju djevojku u ruke, onda je ve nee ostaviti, makar svi izginuli. Ponekad je djevojka voljna i ide rado s otmiarima; ako li se stane otimati i nee da ide, onda je vuku za kose i deru tapom kao vola u kupusu. Otmiari ne smiju ii s djevojkom momakoj kui, jer pou kato seljaci s rodom djevojakijem za njima u potjeru; nego je odvedu u umu, i tamo je vjenaju u kakvoj kolibi (pudarskoj ili pastirskoj). Pop mora vjenati, ako mu se i nee, jer hoe da ga biju. Kad doe potjera u selo, otmiari i njegovi roaci se sakriju, ovi otkud su otmiari, iziu preda njih lijepijem nainom i grade mir. Ako se tako pomire, dobro; ako li rod djevojaki ode kadiji na tubu, onda moraju doi i otmiari s djevojkom. Kad ugleda mati djevojku na meemi, a ona se stane busati rukama u prsi, i jaukati: "Kuku mene! Evo roba moga." Kad se ponu suditi, kadija najprije pita djevojku: "Ili je sila, ili draga volja?" Ako ree djevojka da je sila, i da ona nee s onijem momkom ivljeti ni danas ni sjutra, makar je svu isjekli na komade, onda je zlo za otmiare; moraju leati u apsu i plaati globu, a roditelji uzmu svoju ker natrag. Ako li djevojka ree (kao to ponajvie biva): Nije sila, vee draga volja; ja u za njim i u goru i u vodu", onda otmiari dadu togod kadiji, pa se pomire s djevojakijem rodom, i odvedu djevojku kui te ine svadbu. Djevojke otimaju ponajvie momad koja nemaju roditelja, ili ako ih imaju, a oni ih ne sluaju, nego se skiu kojekuda; a za potena momka i od potena roda slabo e kad oteti djevojku, niti e takovi momak otii s drutvom u otmicu, a za to ih ima dosta koji su voljni to uiniti, i pitaju: Hoe li da ti se otme ova ili ona djevojka?" Crni je orije bio zabranio otimati djevojke: izdao je zapovijest da e svakoga momka za koga otmu djevojku pogubiti; popa koji vjena otetu djevojku obrijati (raspopiti); kuma djevera i staroga svata udariti na ibu, a ostalijem otmiarima svakom po 50 batina udariti. Poto Turci 1813. godine obladaju Srbijom, otmica se opet povrati, ali je posle knez Milo Obrenovi, sudivi nekolicini po zakonu Karaorijevu, istrijebi sasvijem u podruju svojemu. U Crnoj Gori i danas biva otmica, i ako se pri tom ne prolije krv, ili djevojka nije za drugog isproena, obino se vremenom izmire; a ako li je jedno od ta dva sluaja, onda

nastupa krvna osveta. uo sam od ljudi kojima se moe vjerovati da je bilo primjera da se i ene otimaju od mueva. To biva npr. ako se neko vjena sa enom koja je pobjegla od mua iz druge nahije. Ostavljenom muu ili njegovijem roacima i saplemenicima dunost je da se za ovu nanesenu im sramotu osvete time to iz one nahije, u koju se odbjegla ena udala, otmu ma koju enu, i vjenaju je i preko njene volje za ma koga meu njima. U grkoj crkvi moe se mu od ene razdvojiti ako ima razloga za to u graanskom zakoniku na osnovu kanonskog prava. U onijem krajevima gdje crkvene vlasti vode nadzor nad svetovnijem, razdvajenje je oteano; a u onijem, gdje se svetenik malo za to pita, razdvajanje je vrlo esto. Pod preanjom turskom vladom razdvajanje je bila stvar vie turskijih sudija, nego hrianskijih svetenika, i moe se zamisliti kako se pri tome malo vodilo rauna o zakonskijem propisima, i to u toliko manje to ove sudije, koji su to zvanje esto skupo kupili, moraju ivljeti od naplaivanja za suenje, i radi su da ma ta sude, da bi to zaradili. Oni bi se samo smijali kad bi mogli sve ljude razdvojiti od njihovijeh ena, kao to se uopte raduju svakom zloinstvu od koga mogu to zaraditi. U Crnoj Gori vladika, kao duhovni i svjetovni poglavar, treba svaki raspust da vri, i obino on daje presude. Ali i u ovome rade Crnogorci bez ikakijeh obzira, kako im je volja. U ovijem sluajevima osveta zastupa praviteljstvo, i ona je jedina brana neogranienoj samovolji na enidbu i razdvajanje, jer je dovoljan povod za krvnu osvetu, ako ko otjera enu, ili ako nee da je vrati, ako je od mua pobjegla i otila u rod. Ono istina lake je i manje opasno onima koji su od jakijeh porodica da se razdvoje od ene i enu otjeraju ili napuste, a s drugom da se oene, nego onijema od slabijih porodica. Mora se priznati dobra strana krvne osvete i s ove strane, kad nema pravoga praviteljstva. - Svuda je obiaj da kad se mu razdvoji od ene sudom, da joj za raspust neto, prema svome stanju, plati. Osobiti je obiaj, koji ve izumire, da ovjek razdvojenoj eni odsijee komad od kakve njene haljine, npr. od pojasa, ili od kecelje, ili od marame kojom pokriva glavu, ili od gornje haljine. Moe biti da ovo treba da znai da je veza raskinuta, i da razdvojeni nita vie meu sobom nemaju (kao npr. kad se dva djeteta, poto su se dugo kao prijatelji igrali, posvaaju i raskinu izmeu sebe slamku ili dlaku s glave i raziu se u protivnijem pravcima); ili se moda ovo inilo da se ena osramoti. Ovo se obino ini pred sudijom, poto se rasprave izmeu njih jo neka sporna pitanja; ali razjareni Crnogorac kato ovo uini i kod sebe u kui, i odmah je otjera. Kod sviju Srba ene su jako potinjene muevima, a u Crnoj Gori dre ih gotovo kao robinje. Osim svojijeh enskijeh poslova, kao da predu, tku, kuvaju, muzu itd. one rade i najvei dio poljskijeh i drugijeh poslova, koje inae ljudi rade. esto se moe vidjeti kako se ene s tekijem teretima vuku preko stijena i planina, a mu ide prazan s pukom o ramenu i ibukom u ruci. I pri svem tome ena je srena ako dobije mua koji je pored toga ne tue bez ikakva povoda, samo to mu se tako prohtije. Mladi ovjek i ena ne smiju nita jedno s drugijem govoriti pred drugijem ljudma, jer bi to bilo nepristojno. Isto tako ena ne smije svoga mua nazvati imenom, ve kae samo "on". Muevi istina nazivaju ene imenom, ali i oni obino reku samo "ona". Kad Srbin pred kakim uglednim ovjekom mora pomenuti svoju enu, to najee ree "s oprotenjem moja ena". Mnogi misle da je ovo dolo zbog prezrivog poloaja ene; ali

prije e biti da se "s oprotenjem" pri sluajnom pomenu ene odnosi na ono to je namijenjeno eni, to je njen zadatak. S ovijem izgleda da je srodno to se i za roenog sina ree "po grijehu sin", u 21. pjesmi 2. knjige[22] uz rije otac (roditelj) stavljena je rije po grijehu. Ovo e po svoj prilici biti dolo od poznatog kaluerskog miljenja da je odnos izmeu mua i ene grijeh. - Iako se Crnogorac tako prezrivo ponaa prema svojoj eni i tiranie je, ipak ne trpi da je ko drugi vrijea; najmanja uvreda najee se ivotom plaa. Crnogorke, kao i Srpkinje uopte, a osobito po Hercegovini, Bosni i Srbiji ne mijenjaju ni u emu svoj nain ivota za vrijeme trudnoe do samoga poroaja, koji je esto iznenadi na poslu. Priaju da se ene porode u umi kad su otile po drva, ili uopte van kue, uzmu dijete u kecelju, i vrate se mirno kui kao da nita nije ni bilo. One uopte raaju bez iije pomoi i bez jaukanja. Najstarija ena u kui obabii je, tj. odsijee pupak djetetu. esto porodilja poslije nekoliko dana uzme dijete s kolijevkom na lea i ide za svojim obinijem poslom. U nekijem krajevima vie ili manje obiaj je da roake i susjetke alju porodilji jela i pia, npr. pogau, kolaa, bocu rakije i tako to. I novoroeno dijete daruje se kouljom, sitnijem srebrnijem novcem ili drugom kakvom sitnicom. Darovi se alju ili lino donesu, i tada gosti sjede kod porodilje, aste se, pjevaju i vesele se. Ovo je u nekijem krajevima, a osobito u varoima, vrlo esto. Susjedi za sedam dana dolaze svako vee u kuu porodiljinu, jedu, piju i pjevaju cijelu no; kad im se zadrijema, smjenjuju se, tako da je jedan dio uvijek budan, jer se vjeruje da se porodilja za sedam noi od, poroaja mora uvati, inae bi djetetu vjetice ili zli dusi mogli nauditi. U Srbiji majke doje djecu obino dvije godine; treijeh uskrnjijeh posta ne smiju ga vie dojiti bez doputenja popova. U Crnoj Gori doje ih tri godine, i tek etvrte moraju imati dopust od crkve; neke, kad to dobiju, doje djecu i pet do est godina. U Crnoj Gori nema ljekara, ili bolje rei nema ih uenijeh, ali nema ni bolesti kojijeh ima kod obrazovanijeh naroda. Najobinije su bolesti u Crnoj Gori zimi nervna groznica, od koje je jedna vrsta, osobito u Crmnici, vrlo opasna, i zove se poalina; ljeti, osobito oko Skadarskog jezera i u Zeti, nastupa groznica. Protivu ovijeh kao uopte protiv sviju unutranjijeh bolesti upotrebljavaju samo nekoliko domaijeh lijekova, ili nita, ve ostavljaju samoj prirodi da bolest savlada. esto zovu popa bolesniku da mu ita molitvu. Od osobite pomoi dre vladiinu molitvu, ali kako svuda ne moe vladika biti, to nose obino kapu bolesnikovu i mole da na njoj oita molitvu, i to im se uvijek ini. Bolesnike koji dugo boluju nose u manastire, osobito zgranute, koji bjesne, koje kalueri veu i lancima i nemilosrdno tuku, da bi npr. kazali ime avola koji je u njih uao. Onda napiu to ime na jednoj ceduljici i bace u vatru. Kako pri ovom neobinom nainu lijeenja ima po koji sluaj da je neko ozdravio, to su se neki manastiri npr. Studenica proslavili kao udotvorni tako da i sami Turci ponekad take bolesnike tamo dovode. U lijeenju spoljnjijeh povreda Crnogorci su mnogo vjetiji. Mnogi se razumiju da izlijee kakvu ranu, ili da namjeste uganutu ili slomljenu ruku ili nogu. Razumije se da nemajui nikake nauke i potrebnijeh sprava ponekoga otprave na onaj svijet koga bi ueni evropski ljekari makar i sakatog odrali u ivotu; ali i ja smijem tvrditi da su oni mnoge potpuno izlijeili, kojima bi i evropski ljekari spasli ivot, ali bi ostali bogalji. Oni sami prave melem za

rane od maslinova zejtina, kozjeg loja i voska, a lijee i travama. Meutijem nikakav Crnogorac to ne radi kao zanat od koga bi ivio. Iako svaki prema stanju u zemlji mora imati nekoga znanja o ranama, ipak ima pojedinaca koji vae kao majstori u tome, i obino to znanje prelazi s oca na sina. Za vrijeme srpskog ustanka za osloboenje takvi su prirodni ljekari, lijeili ranjenike. Znaajno je i neobino da ovaki ljekari nikad ne doputaju ranjenicima da piju vode, a daju im rakije[23] koliko god hoe. - Crnogorci umiju i kalamiti boginje, emu ih je, kako tvrde, nauio umrli vladika; ali kako nemaju vjetaki spravljene maje, to uzimaju od prirodnijeh krasta, i, razumije se, rezultat nije uvijek onakav, kako bi se elelo. Mrtvaca obino umiju, ili cijelog okupaju, i to ljudi ljude, a ene ene; zatijem mu obuku istu koulju, okite cvijeem i poloe na ugled; ljudma obuku najljepe haljine, i oko njega metnu oruje. U grobu ga pokriju pokrovom. Ako je umrli tako siromaan da nema iste koulje ili pokrova, to dadu dragovoljno imuniji, i dre da su uinili jedno dobro djelo. Pravi mrtvaki koveg rijetko upotrebljavaju, ve le obino metnu na jednu prostu dasku, i dvije nad njim sastave sa strane. - Mnogi stariji ljudi, koji su blizu smrti i oekuju je, spreme jo za ivota takve daske, kao to i ene spreme pokrov i odrede koulju koju e joj obui. Inae stanovnici sela spreme i daske i iskopaju grob, i to sve besplatno. im se uje da je neko u selu umro kune starjeine ostave posao, i idu da mrtvaca zakopaju, a dou i prijatelji iz susjednijeh sela. Ako je tu pop, i on prati mrtvaca do groba, a ako nije kod kue, izvedu ga poslije na grob da ga opoji. - Roake umrloga nariu iza glasa koliko imaju snage, tako da sluajui izdaleka izgleda da pjevaju. One veliaju i hvale umrloga, njegovu hrabrost, pravinost i mudrost, i oplakuju jad i alost onijeh koji su poslije njega ostali. uje se npr, gdje uzvikuju: "Ko e tvoga konja jahati?! Ko e tvoje haljine nositi?! Ko tvoju majku hraniti?! Ko e tvoju djecu zagrliti?! U koga e se tvoja sestra kleti[24]?!" itd. Ovo naricanje nastaje od asa smrti, prati mrtvaca do groba, i traje jo due vremena. Najglasnije je kad ga ponesu od kue i kad ga sputaju u grob, i svojtu i muku i ensku moraju esto silom zadravati da i oni ne skoe za mrtvacem u grob. Najtunije je naricanje majke za sinom i sestre za bratom, i kad su same kod kue ili u polju, moe se uti i poslije dvije i tri godine. Na visokom drvenom nadgrobnom krstu od nekoliko hvati izrezano je onoliko kukavica koliko rodbine, a osobito sestara za njim ali. Ovaj obiaj jamano je postao od narodne prie, da je kukavica bila nekad djevojka koja je za izgubljenijem bratom tako dugo tuila da se i gospodu bogu dosadilo, i pretvorio je u kukavicu. Otuda biva da djevojka koja je izgubila brata ne moe uti kukavicu, a da joj ne udare grozne suze na oi, a otuda je i postala rije "kuku mene". U sadanje vrijeme bila bi sramota ako bi ena naricala za muem, a jo vea ako bi vjerenica naricala za svojim vjerenikom, po svoj prilici iz istoga razloga iz koga se ree "s oprotenjem" kad ovek pomene svoju enu; ali u narodnijem pjesmama ima da i ena narie za muem i vjerenica za vjerenikom, pa ak i djevojka za svojim draganom. U Srbiji se pripoveda da u Crnoj Gori ima narikaa koje za platu nariu za svakijem mrtvacem; a u Crnoj Gori se opet pripovijeda da je to obiaj u Hercegovini. Meutim ni to nije istina, i moglo bi se rei da je pria o tome postala otuda to se kakva sirota ena, kojoj je imuni umrli, dok je bio iv, pokato po togod darivao, pridruivala onima to nariu da bi to od svojte umrloga dobila, i rijetko joj je ova nada bila naprazno[25]. Kad u

Crnoj Gori prijatelji i poznanici dolaze k mrtvacu; obino idu jedan za drugijem s naopako zaturenijem pukama na ramenu, i jedan za to odreeni glasno narie. A kad se priblie kui ili groblju, potre svi bez reda, i svi glasno zakukaju. esto se umijeaju u ovu zajedniku kuknjavu i tui ljudi, koji se poslije toga zato smiju. Mnogi izgrebu u znak alosti i lice, da krv potee, i da bi se to vidjelo, ne umivaju se, ve se krv na licu osui, i tako nedjeljama idu s nagrenijem licem. alost traje najmanje godinu dana. Za to vrijeme ne pjevaju i ne igraju, ljudi se mjesecima ne briju, a ene u poetku odsijeku kosu ili idu gologlave, a docnije meu na glavu crnu ili plavu maramu. Kako u Crnoj Gori nijesu rijetka ubistva, to obino im se uje naricanje, pita se "od koga?" (tj. ko ga je ubio), i obino se odgovara, ako je umro prirodnom smru: "od boga, od starog krvnika". Pravi Crnogorci rugaju se sad Branima za tako pitanje i odgovor. U Patroviima svaki se smrtni sluaj, ako je umrli od sedam i vie godina, objavi po cijeloj oblasti i kae da li je umro od prirodne smrti ili je ubijen, i pozove se na pogreb. - Kad dou u kuu poaste sve vinom i rakijom, ta ko hoe, i pri tom se esto naroito nudi da pije: "da ne bi ko sjutradan rekao, da nije dovoljno imao piti". Na groblju poto je mrtvac zakopan razdijeli jedan iz kue pratiocima koji posjedaju po votanu svijeu, a za njim ide drugi te ih kupi. Prije nego to se svijea vrati, svaki je poljubi i ree: "Za duu pokojnikovu; neka mu je mir i pokoj u carstvu boijem." - Zatijem se poslue malo osoljenom kuvanom penicom, i svaki dobije po tri ae vina. U drugijem krajevima obiaj je da se cijela pratnja vrati s groblja kui pokojnikovoj, i tu se pije za duu mu. Na ponekijem mjestima trei i sedmi dan idu opet na groblje, i poto se dobro isplau i iskukaju, poaste se hljebom i rakijom, i siromani ljudi daruju novcem. U nekijem varoima dri se u crkvi sluba za duu umrloga, i svaki se pri izlasku iz crkve ponudi hljebom i rakijom. U Srbiji se za duu daju obino tri dae (i to u subotu uvee, i u nedjelju ujutru), etrdesnica (poslije etrdeset dana), polugodinjica i godinjica. Na dau zovu sve seljake redom od kue do kue, i obino poinju ovako: "Doite dovee da spomenemo mrtve." Na dau doe i vie eljadi iz jedne kue, to za druge sveanosti ne bi bilo pristojno, tako da se skupi po stotinu dua. Tu treba da doe pop da oita koljivo, i druge molitve. Od koljiva uzme svako samo po nekoliko zrna. Na dai napijaju: "Za ispokoj due brata (kako mu bude ime, ako li je ensko, a ono sestre)! Bog da mu duu prosti! Vjeni spomen i blaeni mu pokoj!" A ostali svi u glas zaviu: "Bog da ga prosti!" U nekim krajevima idu drugoga ponedjeljnika po uskrsu na groblje te pobuavaju grobove, osobito od one godine, dijele sirotinji za duu i popovi itaju molitve i spominju mrtve. Druga subota ispred velikog posta zove se zadunice. Na ovaj dan obiaj je da svaki domain svima mrtvima svojijem, koje on pamti ili ima zapisane u itulji, naini po svijeu votanu, pa sve te svijee sastavi u jednu rukovet i zapali te izgore mrtvima za duu, ali najprije valja svakome da namijeni, npr.: ova ocu, ova materi, ova babi itd. Ako li je blizu manastir ili crkva, onda se te svijee odnesu onamo, i svaki svoju itulju da sveteniku te sve mrtve spomenu na slubi, i tu onda kad svetenik stane spominjati svaki svoje svijee zapali. Poto svetenik spomene sve mrtve, zau aci (ili sluitelji crkveni) s leenom vode i s kotaricama, te svijee pogase i pokupe, pa poslije kalueri ili popovi prave od njih druge svijee i pale u crkvi. Na gdjekojijem mjestima idu na zadunice i na groblje s popom, te i ondje spominju mrtve, itaju im molitve, pale

svijee i dijele za duu, dajui prosjacima i siromasima koji se onde skupe jela i pia, a pomalo i novaca. I Crnogorci imaju kao i ostali Srbi obiaje o raznijem praznicima, samo su kod njih manje znaajni i oskudniji. Ja u ovdje pokuati da opiem samo obiaje o Boiu, koji raznovrsnou i punoom prevazilaze sve ostale. Dan roenja Hristova zove se srpski Boi (to znai mladi, mali bog), a dan uoi Boia Badnji dan (tj. dan kad se bdi, od staroslavenskog bdjeti = biti budan). Pred ovim danom posti se est nedjelja, i to tako, po pravilima grke crkve, da se ne jede ne samo meso ve ni maslo, ni jaja; i sama riba se smije jesti samo u neke dane. Kod najveeg dijela. srpskoga naroda za Boi se pee jedno cijelo svinje, koje u Srbiji zovu peenica a u Crnoj Gori i u primorju pecivo (a tako se zove i svako ucijelo peeno brave); u Hercegovini pak, gdje nema svinja, pee se ovca, i zove se zaoblica. Peenica obino mora tolika biti da svi ukuani itavu nedjelju dana mogu jesti, a i goste da mogu doekati. Zato se najmanje na mjesec dana prije izabere jedno svinje i bolje se hrani nego ostala. Imuniji ljudi poklone siromanima po jednu peenicu, koji nemaju svinja niti imaju novaca da kupe. U Srbiji se u velikijem kuama pored svinja zakolje i ovca. Peenica se kolje uoi Badnjeg dana i zato se zove Tuindan ili Tucindan, a pee se na Badnji dan; kato se na Badnji dan i kolje i pee. Gdje je mala kua da se u njoj ne moe naloiti tolika vatra kolika je potrebna da se cijelo svinje ispee, peku ga u umi pored kakvog posjeenog drveta. Rinjani i drugi varoani koji ne vole hladno peenje, i zato ne pripremaju tako velike, peku ih na Boi rano (poslije pola noi); neki imuniji i raskoniji seljaci peku pored velike peenice i jedno prase. - Na Badnji dan za svaku se kuu posijeku dva ili tri mlada hrasta u umi, okreu se i podsijeku i donesu kui. Ove se oblice zovu badnjaci. Kad se svre svi spoljnji poslovi i kad padne vee, domain unosi badnjake u kuu i naloi na vatru. Kad s prvim badnjakom stupi preko praga ree: "Dobar vee i estit vam Badnji dan!", a neko ga od ukuana pospe itom i odgovori: "Dao bog dobro, sretni i estiti!" U Risnu i po drugijem primorskijem mjestima, djevojke i ene iz kue obaviju badnjake crvenom svilom, koncima i ikom i okite lovorovim liem i razliitijem cvijeem. Dok se unose u kuu, zapale se s obje strane vrata svijee. - U Crnoj Gori umjesto posipanja itom drugi je obiaj. Domaina s badnjacima susretnu s jednijem hljebom i kragom s vinom, i kad ih metnu na vatru, nazdravi im i poto se napije, napoji i njih (polije ih). Zatijem se pije u slavu boiju i sva eljad srknu iz kraga. Poto su badnjaci ve naloeni, uzme domaica slame i kvoui (a za njom djeca pijuui) prostre po sobi, ili po kui, ako nema sobe. Potom uzmu nekoliko oraha i bace po slami. - U Risnu je obiaj da se prostirui slamu vie: kuda slama, tuda slava. Poslije veere pjeva se i veseli, priaju se aljive prie da se no prekrati (i po poslovici se za ovu no kae da je najdua, jer se s nestrpljenjem oekuje da svane). U Risnu je uvijek jedan budan kod vatre da polije badnjak vinom kad pregori. Sad niko ne zna prvobitni uzrok i znaenje ovom obiaju. Poslije ponoi na sve se strane zauje pucanje iz puaka, i pozdravlja se nastupajui dan, i to se vie zora pribliuje, pucanje je sve jae. Ko prvi iz kue izie (veinom jo za noi) i ode na vodu, uzme sobom ita i pospe izvor, bunar ili rijeku. Ovom vodom se umijesi prijesan hljebac, koji se zove esnica i u nju se umijesi novac (koliki, to zavisi od imunosti) i ispee se. Pri ruku se ovaj hljeb razlomi na onoliko komada koliko je lica za trpezom za svakoga po komad. U ijem se komadu

nae novac, njegov je, i to se dri kao predznak da e u nastupajuoj godini biti srean. U nekijem kuama esnicu mijesi sam domain, u drugima domaica. U Crnoj Gori esnica se mijesi na Badnji dan i uvee se jede. Velika se vanost pridaje tome ko e prvi na Boi doi u kuu, i taj se zove polaznik ili poloajnik, i obino se za to neko ranije odredi i pozove; i da ne bi neko kao nepoznat doao, to toga dana obino niko ne ide u drugu kuu sem poloajnika. U Srbiji poloajnik dolazi rano, im svane. On nosi sobom u rukavici ita, pa kad nazove s vrata: Hristos se rodi", onda pospe iz ruke itom po kui (a iz kue ko pospe njega, i odgovori mu: Vaistinu rodi); pa onda skree badnjake, tj. uzme vatralj pa udara njime badnjake gdje gore (da skau varnice) govorei: "Ovoliko goveda, ovoliko konja, ovoliko koza, ovoliko ovaca, ovoliko krmaka, ovoliko konica, ovoliko sree i napretka" itd.; potom razgrne pepeo pokraj ognjita i metne onde nekolike pare ili ukrupno kakav novac (kako koji moe). U Risnu metne se novac na badnjak. - Gdjekoji donese i povjesmo te prevjesi preko vrata. Poto na odreeno mjesto sjedne, ene ga ogrnu guberom ili ponjavom, da im se hvata debeo skorup. Poto mu dadu te zaloi to i napije se rakije, onda otide svojoj kui, pa doe opet poslije ruka, te ga aste do mraka. Kad ve poe kui, onda ga daruju maramom ili arapama, a nekad i kouljom, ali svakojako osim toga i kolaem. Ako se sluajno desi da neko drugi doe prvi mjesto odreenoga poloajnika, pa makar to bilo i drugi dan, i s njim se radi kao s poloajnikom. esto imuniji ljudi idu kao poloajnici siromanima i donesu jela i pia, ime se cijela kua asti. U Risnu poloajnik dolazi obino poslije podne s kragom vina u ruci, okienim cvijeem ili voem. Doavi pred kuu, javi se izbacivi puku, a pri odlasku pored ostalijeh poklona opet mu krag napune vinom. Kad se podjutri, poto namire stoku, onda sjedu za ruak. Ali prije nego sjedu za ruak izbace po nekolike puke (tako i ujutru rano kad ustanu). Na Boi se obino rua s vree (prostre se prazna vrea mjesto arava ili po aravu). Prije nego to ponu jesti, skupe se svi oko sofre te se mole bogu, (drei svako po jednu votanu svijeu u rukama) i mirboaju se, tj. izljube se svi redom govorei: "Mir boji, Ristos se rodi, vaistinu rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovu roanstvu"! Ovom prilikom moe se vidjeti da se poljube mu i ena, to bi se inae dralo da je sramota i nepristojno. U Risnu ljubljenje poinje u crkvi, poslije jutrenja; pop izljubi prvo ikone, pa se poslije izljubi sa svima u crkvi; ljudi takoe izljube ikone, pa poslije meu sobom. Koji se ne izljube u crkvi, ljube se poslije pred crkvom; tom prilikom se neki koji su bili u zavadi izmire, i obino mlai prie starijem. - Poto su se u kui sa zapaljenijem svijeama izljubili, domain pokupi sve one svijee u jednu rukovet i usadi u ito, koje stoji na sofri u kakvoj karlici ili u anku (svakojako ito pomijeano zajedno; u tom itu stoje i kolai kojekakvi). Kad ponu ruati, neki najprije okuse sira, neki peenice, a neki (kao po Srijemu i po Bakoj), prije svega sru varenik (vrue zameeno i zabibereno vino). U Risnu prvo okuse peene bijele digerice "da sve jelo u stomaku bude lako kao bijela digerica". Oko pola ruka ustanu u slavu. Tada domain izlomi esnicu, ako to prije nije ve uinjeno; zatijem pogase svijeu onijem itom, a na dim od fitilja pospu vinom; ito poslije dadu ene kokoima "da mnogo jaja nose". Sofra se ne die tri dana, ve se samo pokupe kosti i mrve, i ponovo se donese peenje i druga jela; ni kua se ne isti za tri dana. Do malog boia govori se, kad se dvojica sretu na putu, ili kad koji doe u kuu, ristos se rodi (mjesto dobro jutro, pomozbog i dobarvee), i odgovara se: vaistinu rodi. U Srbiji ne

izgori se cio badnjak, ve se kraj digne s vatre, ugasi se i metne meu grane mlade voke, da bolje napreduje. Ovdje-ondje ima raznijeh drugijeh obiaja koji ve prelaze u vraanje. Tako npr. u Crnoj je Gori obiaj kad obanin na badnji dan doe kui da ga njegova ena udari vratilom preko lea "da stoka napreduje". U Hercegovini i u Bosni obiaj je da se na Boi sjae, tj. domain rano ujutru vie: Sjaj, Boe i Boiu, naemu ili naoj" (po imenu svijem kuanima redom). Ovaj obiaj dobio je svoje ime sjakati i sjaknuti (od viknuti sjaj). U Risnu poto se pecivo skine s ranja, tjera domain ranjem djevojke (ako ih ima) po kui viui: "Bjei zlo iz kue!" i dri se da e se brzo razudati. Igre su u Crnoj Gori najvie tjelesno vjebanje, npr. gaanje kamenom u kakav nian, ili bacanje s ramena ko e dalje baciti, skakanje, i slino tome; isto tako gaanje u nian iz puaka. Ali zimi, osobito nou kraj vatre, imaju i drugijeh veselijih igara, koje su nalik na njemake igre "fote". Tada se i zagonee, i imaju veliku mnoinu zagonetaka. Crnogorci igraju ili kolo, kao i ostali Srbi, ili udvoje, jedno prema drugom, i kad mijenjaju mjesta i prolaze jedno pored drugog, dre ruke prema glavi, kao da se brane od napada. Svirka im je nekad gadlje, ili prosta svirala: ali igraju i bez svirke. Ali za pjevanje najobinije su gusle. Gotovo u svakoj crnogorskoj kui imaju gusle, i malo ima Crnogoraca koji bar malo ne umiju gudjeti. Kako su one po sebi proste, tako je prost jednostavan i njihov glas, ali kako se uz njih najvie pjevaju junake pjesme, to na junatvo ponositi Srbin i ne slua glas gusala, ve ono to se pjeva i to ga oduevljava. To je za Crnogorca najmilija zabava. Oni istina imaju i starijeh pjesama, koje su u cijelom srpskom narodu poznate, ali ih mnogo vie ima novijeh, o njihovu ratovanju i etovanju protiv Turaka. Zanimljivo je da ove novije pjesme daleko izostaju pjesnikom ljepotom iza starijeh narodnijeh pjesama; mnoge su prosto reanje dogaaja u stihovima, bez pjesnikijeh ukrasa. Ovo bi se moglo protumaiti to su Crnogorci svojim stanjem kao u svemu tako i u ovome bili prinueni da se ogranie na ono to je najpotrebnije. Oni istina imaju i ljubavnijeh ili enskijeh pjesama, koje pjevaju enske obino u dva glasa, i koje pjesnikom ljepotom ne ustupaju ostalijem srpskijem narodnijem pjesmama, to pokazuje da im je poreklo starije. Odijelo Crnogoraca je uska do koljena dugaka haljina s uskijem rukavima, od grubog bijelog sukna, koje sami prave. Na prvi pogled reklo bi se da se zakopava, ali se ne zakopava, a ne bi bilo ni mogue jer je suvie uska. Dalje, poiroke akire do koljena, koje na austrijskoj granici prave od prostog plavog sukna, zvanog raa, i koje se gradi u Dubrovniku; dalje u unutranjosti prave se od jo grublje materije, kao sukna neuvaljanog. Od koljena do lanaka su dokoljenice od iste materije kao i gornja haljina. One se pod koljenom veu, i du listova se stegnu kovama. Na nogama nose kratke vunene arape, koje jedva pokrivaju dokoljenice, i opanke, isprepletene oputom i privezane za nogu. Na glavi nose kape od crvene ohe posuvraene do vrha, i spolja

posuvraena strana postavljena je crnijem platnom; kad se platno pocijepa, ostaje sva kapa crvena. Za kapom dre novac i druge sitnice, a u ratu fieke, da ih lako dohvataju. Oko kape mnogi nose marame razne boje, koje su kod mladijeh i imunijeh ljudi esto svilene, i tako omotane izgledaju kao mala alma. U Crnoj Gori koulje se rijetko nose; mnogi nemaju ih nikako, a ono malo to ih nosi, ponajvie imaju samo jednu, i kad je u nekoliko nedjelja valja prati, idu za to vrijeme bez koulje. Mnogi nose pod gornjom haljinom, ohani demadan ponajvie crven, koji se presamiuje, a preko gornje haljine nose bogatiji ohani, obino crven jelek bez rukava. I demadan i jelek obino su od fine ohe i esto izvezeni zlatom i gajtanima, i jeleci su ukraeni srebrnijem i pozlaenijem pucetima i kopama. Preko haljine po slabinama se opasuje vunenijem obino crvenijem pojasom, a preko ovoga pripasuju silaj za koji zadjenu malu puku i veliki no. O kajiu na silaju (ili o zasebnom) vise dvije male fieklije okovane cinkom i jedna kesa za novac ili druge sitnice, dalje, mazalica da oruje podmazuju i uvaju da od kie ne zara, i kresivo, koje je tako napravljeno da moe posluiti i kao izvojac, i kao ilo da proaka falju na puci. Pored toga svaki Crnogorac nosi struku sive boje od grubog domaeg tkiva, bez koje se nikad nikud ne mie. Kad je lijepo vrijeme nosi je preko ramena, kad je kia zaklonja se njome i uva, koliko moe, oruje da mu ne zakisne, a nou mu je prostirka. To je crnogorsko odijelo i ljeti i zimi. Oni uvijek idu golovrati, i oni koji nemaju demadana i golijeh grudi. Kod mnogijeh, koji nemaju silaja ve puku i no zadijevaju za pojas ili za kai od fieklija, vidi se i go trbuh od pojasa dokle vezuju akire. Ovo pravo odijelo crnogorsko razlikuje se dosta (kao i sve ostalo) od odijela susjednijeh krajeva osobito od onijeh na istonoj strani. Ovi npr. na glavi nose pravu almu; mjesto jedne puke za pojasom, nose dvije, itd. - Svaki Crnogorac nosi brkove, a bradu i kosu oko glave do polovine briju. Ali se ne briju redovno, ve ili o velikijem praznicima, ili kad im brada prilino naraste, ili uopte kad se desi prilika za to. Briju jedan drugog, ili jedan uini time drugom uslugu. Uopte Crnogorcima nije stalo do toga da budu lijepi, i kad bi ko na to gledao, prezirali bi ga i rugali bi mu se. enske nose od platna ili vune areno izvezenu po rukavima i grudima koulju; preko nje dugu haljinu od istog bijelog sukna kao i ljudi s uskijem rukavima. Preko nje se opasuju tri prsta irokijem kajiem, okovanijem mesingom s crvenijem kamenjem, od koga sprijeda na utom lancu visi britva, a sa strane s cinkom okovana kesa kao kod ljudi. Preko te gornje haljine drugu bez rukava od istog sukna. Ljeti skidaju haljinu s rukavima i nose samo onu bez rukava. Sprijed pokriva koulju arena vunena kecelja s resama. Na nogama nose duge arape do koljena i opanke. Svaka enska ima kao i ovjek struku, i mlae obino od crvenog ili arenog tkiva. ene pokrivaju glavu maramom, a djevojke nose kapu kao i ljudi, i gotovo samo se time razlikuje to se na nju priivaju razni novci, vie ili manje, prema imunosti. ene pletu kosu u dvije pletenice koje su u dnu sastavljene, i vise sprijed niz ramena; djevojke je obavijaju oko glave. Neke se kite i obocima. Mlade ene, osobito kad se prazniki obuku, nose na glavi razne lanie, igle i druge stvarice koje izgledaju kao evropski nakit, ali je od mesinga i bakra sa lanom pozlatom i lanijem kamenjem od istog metala esto nose i prstenje. I enskoj djeci za neko vrijeme briju glavu. Najpotrebnije odijelo, i muko i ensko, svaki pravi sebi, i samo kapu ovjek kupuje.

Obino oruje Crnogorevo je osim male puke i noa i duga puka. Kundak u male puke je od jednostavnog tua i vrlo iljast, a u druge puke je vrlo tanak i samo okovan tuanom ili gvozdenom tenekom. Takvi kundaci u Srbiji se zovu arnautski. Lijepo i dobro oruje jedina je stvar do ega Crnogorac mnogo dri, i u emu on gleda svoj nakit. I kod njih se zaista i nalazi tako oruje koje se moe nazvati pravim "nakitom". esto se moe vidjeti kod prosto odjevenog Crnogorca najistijim srebrom okovane male puke i vjetaki izraene, koje se zbog svoga sjaja zovu ledenice. Isto tako se mogu vidjeti u Crnoj Gori najljepe damaske duge puke sa srebrnijem karikama i u srebro okovanim kundakom. Najvei dio ovog divnog oruja Crnogorci su upljakali u raznijem bojevima s Turcima. Ve je pomenuto da je Crnogorcu najmilije zanimanje rat, i za svakoga bi bila najvea sramota da u njemu ne uestvuje. I sami starci i djeca od dvanaest godina tre kad zatreba veselo i radosno, i nije rijedak sluaj da se djeca, kad ih roditelji nee da puste, neobino rastue. Ima primjera da su i sakati traili da se odnesu pred neprijatelja i iza kakve stijene namjeste, odakle su pucali na neprijatelja. Kao to je sramota u ratu ostati kod kue, tako je i ast u boju poginuti. Kako gotovo svi najugledniji ljudi ne umiru prirodnom smru, ve ili u boju s neprijateljem ili u unutranjoj svai, to je moda i postao obiaj da se dri za najosjetljiviji ukor ako ko kome kae: Poznajemo mi tebe i tvoju porodicu; svi su tvoji preci umrli na postelji kod ena. Isto je tako pomenuto da se u etovanju odsijecaju glave neprijateljske. Isto to biva i u pravom ratu. Obino take glave donose se glavarima, koji moraju donosioca obdariti. Po tome obiaju oni su i Francuzima, bez obzira na in, sjekli glave, kad su bili s njima u susjedstvu. U ratu se hrani svaki Crnogorac sam. Kad poe, on ponese u torbi jela (hljeba, sira itd.) koliko moe ponijeti a da mu ne smeta; a poslije donose im ene od kue. I municiju kupuje svak sebi; ali kako je se ne moe uvijek imati koliko treba, to vladike moraju imati neku koliinu u pripravnosti, da je kad se ukae potreba razdadu ljudma.

Napomene
Docnije je pod vladikom Radom izvreno razgraniavanje, i granica je pomaknuta dalje u brdo. - Prev.
[2] [1]

Crnogorsko pleme bez obzira na etimologiju rijei, ne znai sad nita drugo do dio nahije, kao kneevina. [sada srez] u Srbiji, samo su ove i po prostoru i po stanovnitvu mnogo vee nego crnogorska plemena. - Prev. "Crna Gora i sedmoro Brda". - Prev. U originalu Balkana (Hoemus). - Prev. Da ne bude neka pometnja: sina mjesto brata? Vidi vie. - Prev.

[3] [4] [5]

[6]

To je pesma enidba Vlaia Radula, koju je Vuk pretampao u bekom izdanju (S. N. P. II-u br. 87. str. 512) s napomenom da se u Crnoj Gori "ova enidba i pjeva i pripovijeda mnogo prostranije", i da mu je vrlo ao to nije mogao dobiti itave pjesme po redu. - Prev. U originalu pogreno Duman. Prev.

[7] [8]

Rinjani su svi, kao i Crnogorci, grkog zakona. U cijeloj varoi ima samo jedna jedina katolika kua, pa ipak je za to u pravoslavnoj crkvi postavljen jedan oltar, gdje katoliki svetenik iz okoline nedjeljom i praznikom slui misu. Ovaj u ostaloj Evropi neobini sluaj da pod jednijem istijem krovom vre slubu boiju dvije vjere, nije bio rijedak pod Mleanima u ovijem krajevima. Npr. u Kotoru, gdje katolika ima manje nego pravoslavnijeh, ipak katolici imaju 10 crkava, a pravoslavni su imali samo jednu vrlo malu. Pa i u toj maloj crkvi sve do dolaska Francuza na jednom oltaru sluili su katolici. Francuzi su ovaj oltar uklonili, i ustupili su pravoslavnima jo jednu crkvu.
[9]

Pripovijedaju da je ovo zvanje bilo prije nasljedno u porodici Vukotia iz Keva, i da ga je jedan guvernadur prodao ili po ugovoru ustupio porodici Radonjia za neku malenkost. To je pjesma Dioba Selimovia, u IV knj. beogradskog izdanja na str. 489. - Prev. U III knjizi beogradskog izdanja str. 390. i 395. - Prev.

[10] [11] [12]

On je sahranjen u manastirskoj crkvi, i kako je njegov grob u i onako tijesnoj crkvi zauzimao mnogo mjesta, to ga prilikom opravke crkve otvore 18. oktobra 1834. godine u namjeri da kosti vladiine prenesu na drugo mjesto. Ali mjesto kostiju nau ga cjelokupna i narod ga proglasi za sveca. Njega je narod kao sveca jo za ivota potovao zbog njegova ista i besprijekorna ivota koji je provodio strogo po manastirskom pravilu. Od tada njegovo tijelo lei u otvorenom kovegu pred oltarom u crkvi, i dolaze mu na poklonjenje ne samo Crnogorci ve i primorci i ljudi iz turskijeh. oblasti.
[13] [14]

Perovi Batri, prva pesma u IV knjizi beogradskog izdanja. - Prev.

Iako u Srpskijem narodnijem pjesmama ima dosta primjera da je i za srpske junake bila zasluga i ast da Turkinju pokrste i za se vjenaju; sada pak o tome vlada sasvijem drugo miljenje kod sviju Srba hriana. Oni Turkinju, zato to nije krtena, dre za tako neistu, da je nee ni pokrtenu uzeti za enu. To se najbolje pokazalo pri osvojenju Biograda 1807. godite, da se malo ko od pravijeh Srba oenio turskijem enama i pored sve njihove ljepote i njenosti. Oni su to ostavili Grcima i Cincarima koji su se rodili i odrasli meu Turcima po varoima.
[15]

Napisao ga Vuk. - Prev.

[16]

U cijeloj Arbaniji vri se krvna osveta na isti nain i u istim prilikama kao i u Crnoj Gori, tako da se pomiljalo da su je Crnogorci od Arnauta, ili ovi od Crnogoraca primili. Ali je mogue da je kod oba naroda u istim prilikama sama od sebe postala.
[17] [18]

Ovo drugo 50 dukata nema u izdanju toga zakona od D. Medakovia. - Prev.

Ovako se obino kae, a ako se za majku ne moe ba to dobro rei, to dade povoda za alu i smijeh.

[19]

Zima je tamo obino kiovita, i voda, koje zbog zime u ovo doba u drugijem krajevima nema, ovdje tee potocima. Svaki svat, kao i svaki drugi koji je pozvat donese od svoje kue raznoga jela i pia. Neki asnici npr. donesu ivoga ili peenoga ovna, drugi prase, kuvana mesa, kolaa itd. a svaki donese i pogau i vina ili rakije. Sve ono prikazuje javno au pri trpezi u ali. Kad npr. hoe da prikae ivoga ovna, kome su obino na rogove nabijene jabuke, a elo mu navarakleisano, on se kao uplai, i straljivo pita kakva je ovo ivotinja? - prase prikae kakvijem drugijem smijenijem imenom npr. vodeni pacov itd. Kod turske vlastele u ovijem krajevima, koja je gotovo sva od isturenijeh Srba, traje svadba tri do etiri nedjelje; ali se ne igra i ne pjeva, osim ako to ne ine hriani koje od svojih podanika esto u velikom broju pozivaju. Njihove najmilije zabave u ovakijem prilikama jesu trke na konjma, o emu se i u narodnijem pjesmama pjeva, i trke pjeke. Nekad se prireuje i puzanje uz drvo. Za to se izbere najvia jela ili bukva, oguli se kora i namae se sapunom i lojem. Na vrhu se pritvrdi nekoliko arina crvene ohe, i ko bude sretan da se uspue i skine ohu, dobija je kao nagradu. Radi toga se iskupe iz itave okoline ponajvie Turci i Cigani. Svaki objesi o vrat obino torbu s pepelom kojim od vremena na vrijeme posipa ruke. Svatovi posmatraju do koje se visine najbolji puza mogao uspeti. esto biva da tako drvo ostane jo dugo poslije svadbe, dok se ne nae kakav koji se mogne uspuzati do vrha.
[22] [23] [21] [20]

U 50. str. 306 II knj. beogradskog izdanja. - Prev.

Ovo pie, koje se u Srbiji najvie pee od ljiva, istina je slabo, ali ipak opija, i ranjenici su od njega prvijeh dana tako opijeni, da nita za sebe ne znaju, i po njihovijem ranama brljaju, trae zrno, i vre svakojake operacije, i da oni ne daju od sebe nikakva znaka bola.
[24] [25]

Najsvetija zakletva Srpkinjama je: "Tako mi iv bio brat!"

Docnije je Vuk naao prave ovake narikae u Kastelima (kod Spljeta); v. Rjenik z. v. narikaa. - Prev.