Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 4

E s k u l a p 2008;3(1-2):50-3

Studentski radovi UDK 616.33-002:579.84

UESTALOST HELICOBACTER PYLORI INFEKCIJE KOD BOLESNIKA SA ULKUSNOM I NEULKUSNOM DISPEPSIJOM FREQUENCY OF HELICOBACTER PYLORI INFECTIONS AMONG THE PATIENTS WITH ULCER AND NON-ULCER DYSPEPSIA
Autor: Milena Ljevaja1 Mentor: prof. dr Zoran Mra2
Univerzitet u Novom Sadu, Medicinski fakultet1 Medicinski fakultet, Katedra za internu medicinu 2

Saetak
Uvod: Helicobacter pylori je najznaajniji uzronik duodenalnog i gastrinog ulkusa. Prema rezultatima seroepidemiolokih studija, vie od 50% svetske populacije je inficirano ovom bakterijom. Uestalost infekcije u razliitim sredinama varira u zavisnosti od geografskih, rasnih i socioekonomskih faktora, a poslednjih 10-20 godina u nekim sredinama se uoava znaajno smanjenje uestalosti infekcija kako u optoj populaciji, tako i meu bolesnicima sa peptikim ulkusom. Cilj rada: Cilj rada bio je da se utvrdi uestalost Helicobacter pylori infekcije kod bolesnika sa peptikim ulkusom i neulkusnom dispepsijom i rezultati uporede sa rezultatima studije koja je pre 10 godina sprovedena u istoj sredini. Materijal i metode: Istraivanje je obuhvatilo 163 bolesnika (72 ene i 92 mukarca) ivotnog doba od 19 do 86 godina koji su u periodu od januara do maja 2007. godine zbog dispeptinih tegoba endoskopirani na Klinici za gastrenterologiju i hepatologiju Klinikog centra Novi Sad. Svim bolesnicima su uzete rutinske biopsije antruma i korpusa za patohistoloku analizu, a prisustvo Helicobacter pylori je utvreno bojenjem preparata modifikovanom Giemsa metodom. Rezultati su poreeni sa rezultatima dobijenim 1997. godine kada je H. pylori infekcija utvrena kod 85,84%. bolesnika sa ulkusom duodenuma, 69,56% bolesnika sa ulkusom eluca i 72% bolesnika sa neulkusnom dispepsijom. Rezultati: Od ukupno 163 bolesnika, kod 76 (46%) utvren je pozitivan nalaz na Helicobacter pylori. Na osnovu endoskopskog nalaza formirane su tri grupe bolesnika. Prvu grupu inilo je 75 pacijenata sa neulkusnom dispepsijom. Drugu grupu 40 bolesnika sa ulkusom eluca, dok je treu grupu inilo 48 bolesnika sa ulkusom duodenuma. Prisustvo Helicobacter pylori infekcije dokazano je kod 24% bolesnika sa neulkusnom dispepsijom, 50% bolesnika sa dijagnozom eludanog ulkusa i 80% bolesnika sa ulkusom duodenuma.

Zakljuak: Helicobacter pylori je i dalje najznaajniji faktor u nastajanju peptikog ulkusa u naoj sredini. Kljune rei: Helikobacter pylori + epidemiologija; Dispepsija; Peptini ulkus; Duodenalni ulkus + etiologija; Gastrini ulkus + etiologija

Abstract
Introduction: Helicobacter pylori is the most important cause of duodenal and gastric ulcer. According to the results of seroepidemiological studies, more than 50 percent of the worlds population is infected with these bacteria. Frequency of this infection in various areas varies depending on geographical, racial and socioeconomic conditions, and in the last 10 to 20 years, in some areas, a significant decrease in this frequency has been noted, in general population, as well as among the patients with peptic ulcer. Goal: To determine the frequency of Helicobacter pylori infection among the patients with peptic ulcer and non-ulcer dyspepsia, and to compare the results with the results of the study that was carried out 10 years ago in the same area. Materials and methods: The research covered 163 patients (72 women and 92 men), aged from 19 to 86 which were endoscope at The Clinic for Gastroenterology and hepatology in Novi Sad for dyspeptic disorder. All the patients underwent the routine antral biopsy and the corpus for pathological analysis, and the presence of Helicobacter pylori was determined by the coloring in the modified Giemsa method. The results were compared with those of the 1997 study, when this infection was found in 85.84% of patients with duodenum ulcer, 69.56% of patients with stomach ulcer, and 72% of patients with non-ulcer dyspepsia. Results: Out of 163 patients, 76 (46%) were detected positive with Helicobacter pylori. Based on endosco-

Adresa autora: Vaska Pope 5, 21000 Novi Sad; E-mail: milenaljevaja@yahoo.com

E s k u l a p 2008;3(1-2):50-3
pic findings, three groups were formed: first group, with 75 patients with non-ulcuer dyspesion, second group of 40 patients with stomach ulcer, and third group of 48 patients with duodenal ulcer. Positive findings for Helicobacter pylori were made for 24% of patients with nonulcer dyspersion, 50% of patients with stomach ulcer, and 80% of patients with duodenum ulcer. Conclusion: Helicobacter pylori is the most significant factor of emergence of peptic ulcer in this area. Key words: Helicobacter Pylori + epidemiology; Dyspepsia; Peptic Ulcer; Duodenal Ulcer + etiology; Stomach Ulcer + etiology

Studentski radovi
infekcije kod 84,85% bolesnika sa ulkusom duodenuma, 69,56% sa ulkusom eluca i 72% bolesnika sa neulkusnom dispepsijom [8].

Cilj rada
Cilj rada bio je utvrivanje uestalosti Helicobacter pylori infekcije meu bolesnicima sa ulkusom duodenuma, ulkusom eluca i neulkusnom dispepsijom i poreenje dobijenih rezultata sa rezultatima studije koja je sprovedena pre 10 godina u istoj sredini.

Uvod
Helicobacter pylori infekcija je jedna od najuestalijih infekcija savremenog oveanstva. Prema seroepidemiolokim studijama, vie od 50% ukupne svetske populacije je zaraeno, a distribucija infekcije je neravnomerna i ee se javlja u zemljama u razvoju i sredinama sa niim stepenom ekonomskog i socijalnog razvoja. Helicobacter pylori je najvaniji etioloki faktor u nastanku ulkusne bolesti. Prema ranijim podacima 90% svih duodenalnih i 70-80% ventrikularnih ulkusa je posledica ove infekcije [1]. U poslednjih 10-15 godina u nekim zemljama Zapadne Evrope i Severne Amerike uoava se smanjenje uestalosti infekcije, kako u optoj populaciji, tako i meu bolesnicima sa peptikim ulkusom, to se objanjava poboljanjem ivotnog standarda, masovnom primenom eradikacione terapije i estom primenom antibiotske terapije. Prema engleskim autorima seroprevalencija Helicobacter pylori infekcije je manje zastupljena poslednjih dvadesetak godina [2]. Takoe, grupa grkih autora je u svojoj studiji ukazala na znaajan pad zastupljenosti H. pylori infekcije tokom desetogodinjeg perioda meu grkim stanovnitvom [3]. Estonski autori su objavili, da je uestalost H. pylori infekcije meu decom 2002. godine u njihovoj zemlji bila 28% u odnosu na period pre deset godina, odnosno 1991. godinu kada je uestalost infekcije H. pylori meu decom iznosila 42,2% [4]. Tendencija opadanja incidencije H. pylori infekcije potvrdili su i kineski autori koji su uporeujui podatke iz 1993. i 2003. godine, pokazali pad uestalosti infekcije od 13% u optoj populaciji [5]. Prema seroepidemiolokim istraivanjima sprovedenim u naoj sredini 2000. godine, uestalost infekcije u optoj populaciji je oko 50% to nas pribliava epidemiolokoj situaciji u zemljama Zapadne Evrope [6]. Joytheeswaran i saradnici su u svojoj studiji utvrdili uestalost H. pylori infekcije od 61% meu bolesnicima sa ulkusnom boleu duodenuma, a kod bolesnika sa ulkusom eluca 61% [7]. Studijom koja je 1997. g. sprovedena na Klinici za gastroenterologiju i hepatologiju u Novom Sadu utvreno je prisustvo Helicobacter pylori

Materijal i metode
Ovo istraivanje je obuhvatilo 163 bolesnika (72 ene i 92 mukarca) ivotnog doba od 19 do 86 godina koji su u periodu od januara do maja 2007. godine zbog dispeptinih tegoba endoskopirani na Klinici za gastroenterologiju i hepatologiju, Klinikog centra Novi Sad. Prilikom pregleda uzimane su biopsije antralne i korpusne sluznice eluca ija patohistoloka analiza je obavljena u Zavodu za patologiju Medicinskog fakulteta. Prisustvo Helicobacter pylori u patohistolokom preparatu utvreno je bojenjem modifikovanom Giemsa metodom. Rezultati su poreeni sa rezultatima studije koja je 1997. godine sprovedana na istoj klinici a iji su rezultati objavljeni u asopisu Medicinski pregled iste godine. Podaci su obraeni korienjem programa Excel iz programskog paketa MS office. Statistika znaajnost izmeu ispitivanih obeleja odreena je 2 testom.

Rezultati
Od ukupno 163 bolesnika, prosene starosti 59,52 15,12 godina, kod 76 (46%) utvren je pozitivan nalaz na Helicobacter pylori dok je negativan nalaz imalo 87 (54%). Na osnovu endoskopskog nalaza formirane su tri grupe bolesnika

48

75 neulkusna dispepsija ulkus zeluca ulkus duodenuma

40

Grafikon 1. Podela bolesnika u odnosu na endoskopski nalaz

51

E s k u l a p 2008;3(1-2):50-3
Prva grupa formirana je od 75 bolesnika (41 ena i 34 mukarac) sa neulkusnom dispepsijom, prosene starosti 54,68 14,98 god. Druga grupa od 40 bolesnika (13 ena i 27 mukaraca) sa ulkusom eluca, prosene starosti 67,07 11,02 godine, dok je treu grupu inilo 48 bolesnika (18 ena i 30 mukaraca) sa ulkusom duodenuma, prosene starosti 60,87 15,66.god. Tabela 1. Distribucija bolesnika po polu u razliitim dijagnostikim grupama
Pol Mukarci ene Neulkusna dispepsija 34 (45%) 41 (55%) Ulkus eluca 27 (68%) 13 (32%) Ulkus duodenuma 30 (63%) 18 (37%)

Studentski radovi
Kod bolesnika sa ulkusom duodenuma smanjenje uestalosti infekcije nema statistiku znaajnost (p>0,05).

Diskusija
U Zapadnom razvijenom svetu Helicobacter pylori infekcija iezava iznenaujuom brzinom. Prema Bentovalu i saradnicima brzina opadanja incidencije Helicobacter pylori infekcije u optoj populaciji vea je od 26% za period od deset godina [9]. Da incidencija Helicobacter pylori infekcije znaajno opada potvrdila je i grupa finskih autora koji su u svojoj studiji pokazali pad incidencije ove infekcije sa 38% na 12% za period od 12 godina [10]. Prema ranijim podacima, ulkus duodenuma je u 90% sluajeva posledica Helicobacter infekcije [1]. U novijim istraivanjima u nekoliko studija u Amsterdamu je povezanost ove infekcije i ulkusne bolesti svedena na minimum. Razvoj ulkusne bolesti pripisuje se brojnim drugim faktorima meu kojima su najznaajniji NSAID [5]. Joytheeswaran i saradnici su u svojoj studiji utvrdili prisustvo H. pylori infekcije kod 61% bolesnika [7]. Rezultati nae studije pokazuju uestalost infekcije kod bolesnika sa duodenalnim ulkusom od 80%. U odnosu na period pre deset godina kada je na istoj klinici verifikovano 84,85% Helicobacter pozitivnih pacijenata sa duodenalnim ulkusom nije dolo do znaajnih promena u zastupljenosti infekcije u ovoj grupi bolesnika. Kod bolesnika sa ulkusom eluca verifikovano je 50% Helicobacter pozitivnih bolesnika u odnosu na period od pre deset godina kada je uestalost kod ovih bolesnika iznosila 69,56 %. Uoen je znaajan pad uestalosti H. pylori infekcije sa signifkantnom statistikom znaajnou (p<0,05). Kod bolesnika sa neulkusnom dispepsijom uestalost infekcije je mala, svega 20% u odnosu na uestlost od 72% pre deset godina [3]. Ovi podaci odgovaraju onima u zemljama Zapadne Evrope i Severne Amerike. Manja zastupljenost infekcije meu gastroskopiranim bolesnicima sa neulkusnom dispepsijom mogla bi se objasniti primenom neinvazivnih testova u dijagnostici H. pylori infekcije i eradikacionoj terapiji kod mlaih pacijenata sa dispeptikim tegobama i pozitivnim nalazom u okviru Nacionalne strategije zbrinjavanja dispepsije.

Pozitivan nalaz na Helicobacter pylori utvren je kod 18 (24%) bolesnika sa neulkusnom dispepsijom, 20 (50%) bolesnika sa ulkusom eluca i 38 (80%) kod bolesnika sa ulkusom duodenuma. Uestalosti Helicobacter pylori infekcije u studiji sprovedenoj 1997. godine na istoj klinicu kod bolesnika sa ulkusom duodenuma bila je 84,85%, kod bolesnika sa ulkusom eluca 69,56%, a kod bolesnika sa neulkusnom dispepsijom 72%.
85% 72% 69.56% 50%

80%

24%

N.U.D 1997

N.U.D 2007

U.Z 1997

U.Z 2007

U.D 1997

U.D 2007

Grafikon 2. Uestalost Helicobacter pylori infekcije kod bolesnika sa neulkusnom dispepsijom, ulkusom eluca i ulkusom duodenuma 1997. i 2007. godine.
Legenda: N.U.D - neulkusna dispepsija, U.Z - ulkus eluca, U.D - ulkus duodenuma

Analizirajui grupu bolesnika sa neulkusnom dispepsijom od pre deset godina i grupu bolesnika 2007. godine sa istim tegobama verifikovano je znaajno smanjenje uestalosti Helicobacter pylori pozitivnog nalaza meu bolesnicima sa neulkusnom dispepsijom koji su gastroskopirani (p<0,05). Kod bolesnika sa ulkusom eluca takoe je dolo do znaajnog pada uestalosti H. pylori infekcije sa signifikantnom statistikom znaajnou (p<0,05).

Zakljuak
Helicobacter pylori je i dalje najznaajniji faktor u nastajanju peptikog ulkusa u naoj sredini. Smanjuje se uestalost Helicobacter pylori pozitivnih nalaza meu bolesnicima sa neulkusnom dispepsijom kojima je uraena endoskopija.

52

E s k u l a p 2008;3(1-2):50-3 Literatura
1. Marshall BJ. Helicobacter pylori. The etiologic agent for peptic ulcer. JAMA 1995;274:1064-6. 2. Banatvala N, Mayo K, Megraud F, Jernings R, Deeks JJ,Feldman RA. The cohort effect and Helicobacter pylori. BMC Gastroenterol. 2002 May 16;2:1. 3. Apostolopoulus P, Vafiadis-Zouboulis I, Tzivars M, Kourtessas D, Kostilambros N, Archinmandritis A. Helicobacter pylori (H pylori) infection in Greece: the changing prevalence during a ten-year period and its antigenic profile. Helicobacter. 2004 Jun;9(3):233-4. 4. Oona M, Utt M, Nilsson I, Uibo O, Vorobjova T, Maaroos HI. Helicobacter pylori infection in children in Estonia: decreasing seroprevalence during the 11-year period of profound socioeconomic changes. Helicobacter. 2007 Apr;12(2):164-9. 5. Chen J, Bu XL, Wang QZ, Hu PJ, Chen MH. Decreasing seroprevalence of Helicobacter pylori infection during 1993-2003 in Guangzhou, southern China, Epidemiol Infect. 1997 Aug;119(1):29-34.

Studentski radovi

6. Mra Z. Kliniki i socioekonomski aspekti infekcije Helicobacterom pylori (doktorska disertacija). Novi Sad: Medicinski fakultet; 2000. 7. Joytheeswaran S, Shah AN, Jin HO, Potter GD, Ona FV, Chey WY. Prevalence of Helicobacter pylori in peptic ulcer patients in greater Rochester, NY: is empirical triple therapy justified? Am J Gastroenterol. 1998 Apr;93(4):574-8. 8. ivanovi M, Mra Z, ivanovi B, Hadnaev Lj, Trbojevi S, Damjanov D, et al. Oboljenje gornjih segmenata gastriintestinalnog trakta i infekcija Helicobacterom pylori, Med. Pregl. 1997; 50(11-12):465-8. 9. Tytgat G, Helicobacter pylori- reflections for the next millenium. Gut 1999;45 (Suppl 1):145-7. 10. Rehenberg- Laiho L, Rautelin H, Koskela P, Saran S, Sarna S, Pukkala E, et al. Helicobacter antibodies in 1973 and 1994 in the adult populatioR of Vammala, Finland Epidemiol Infect. 1997 Aug:119(1): 29-34.

53

You might also like