Drago Plecko-Droge Bic Novog Doba

DROGE
BI NOVOG DOBA
Drago Pleko
======================================= www.narkomanija.com
Uvod
Ova je knjiga niz podataka kombiniranih sa saznanjima i dojmovima
koje sam stekao u kontaktima s ljudima koji pripadaju amerikom narkomanskom podzemlju, austrijskim, vicarskim, danskim, nizozemskim i njemakim intelektualnim krugovima koji godinama eksperimentiraju s drogama, kao i indijskom mistinom i amanistikom krugu. Knjiga je pisana bez ambicije da bude znanstvena i ona je odraz moje elje da neke informacije i razmiljanja prenesem veem broju ljudi. Jer, ini mi se da e upravo takva, rekao bih ulina saznanja, koristiti i naoj sredini kad jednom shvati koliko joj je problem droge blizak i opasan. Dugi sam niz godina gomilao podatke o razliitim narkoticima. Bio mi je to u neku ruku fah, jer sam teoretski dio svog magistarskog rada iz organske kemije posvetio uglavnom halucinogenim drogama. Ipak, nisam ovdje iznosio sve to znam i to sam vidio. To bi katkada preduboko ulazilo u privatne ivote ljudi koji su mi se povjeravali i kada bih i sam osjetio nelagodu piui o nekim sudbinama, odustajao sam od toga da priu ukljuim u ovu knjigu. Ovo skromno djelce nema ambicije sugerirati rjeenja za problem narkomanije, jer ni ne vjerujem da nekakva konana rjeenja postoje. Osvijeivanje stanovnitva glede opasnosti od pada u kande neke droge, kuni odgoj, usmjeravanje mladih ljudi prema ivotnim vrijednostima koje proizlaze iz duhovne discipline, stvarno razumijevanje okoline za pritiske pod kojima se u dananje vrijeme pojedinac moe nai i pomo u svladavanju strahova koje svaka generacija ivi kao rtva projekcija svojih predaka ukratko su bitne smjernice borbe protiv droge kako ih vidim u ovom trenutku i na osnovu dosadanjih spoznaja. Dakle, prije svega prevencija. Kada kokain ili heroin jednom dohvate nekoga u pravom smislu te rijei, oni e postati sav smisao njegova ivljenja. Vjerovati e da mu ivot ne moe pruiti nita to se moe mjeriti s ushienjem koje nastaje kada se molekule narkotika zalijepe u podruja mozga iz kojih dolazi taj gotovo nepodnoljiv uitak. I kada uitak prijee u patnju, on e odbijati ideju o naputanju svog prokletstva nadajui se da e romansa starih dana ponovo doi. Najee nee eljeti drugaiji ivot, jer e mu ono obino ljudsko sada izgledati kao depresivno sivilo bez ikakva dubljeg smisla. Ta ce tmina beznaa potrajati satima i danima i svaka e stanica ovisnikova tijela eznuti za maginom tvari. Kada se ta tvar konano razlije njegovim ilama, vie nee osjeati onaj orgastiki vrhunac u svakoj stanici svoga tijela. On e si samo kupiti predah do slijedee krize. Predah koji e biti ispunjen praznom tupou. Droge donose desetine milijardi dolara zarade godinje. Javna je tajna da su u ovaj izuzetno unosni i siguran biznis umijeane mnoge banke, ali i monici iji pipci u nekim zemljama dopiru do samog vrha struktura vlasti. Iz mnogih se primjera moe vidjeti da novac okree svijet i kada je u pitanju profit, moralne norme odjednom postaju prilagodljive potrebama onih koji iza zastora povlae konce. Prodaja je narkotika nesumnjivo u interesu previe onih to imaju utjecaja na upravljanje ovim svijetom, a da bi akcije koje se poduzimaju na suzbijanju jednog od najveih zala koja su zadesila ovjeanstvo dale bitne rezultate. Kao to ete vidjeti kasnije u samoj knjizi, u igri
================================================ 1
su i obavjetajne slube sa specifinim stratekim interesima u nekim regijama. Prema Alfredu McCoyu, sprega podzemlja i obavjetajnih agencija poznata je u povijesti od suradnje amerike mornarike obavjetajne slube sa sicilijanskim mafijaima koji su Amerikancima pomogli kod iskrcavanja na svoj otok 1943. godine do uloge korzikanskih klanova iz Marseillesa u suzbijanju "crvene opasnosti" 1947. i 1949. godine. pijuni su stvorili i antikomunistiku armiju od pripadnika plemena Hmong iz dananjeg "Zlatnog Trokuta". U sluaju potrebe gortaci su se trebali suprotstaviti Kinezima i njihovim marionetama unutar Laosa. Kasnije su, zatieni svojim zaslugama i kao potencijalno dobro doli saveznici, Sicilijanci, Korzikanci i Laoani postali glavni uzgajivaci opijuma i preraivai ove sirovine u heroin. Igre svjetskih sila su uspjele uspostaviti ravnoteu straha meu blokovima, ali uz cijenu iju emo visinu tek vidjeti. Oni koji su u podzemnom obraunu sudjelovali nekoliko su godina iza toga dobro naplatili svoje usluge. Tko zna tko danas naplauje sline usluge na isti nain. Velike igrae ne zanimaju vaa djeca niti kako e ona izgledati nakon to ih usie paklena navika. Oni ni ne znaju kako ona izgledaju i vi ste moda taj koji jedini moe jednostavno izbjei da vae dijete bude rtvom tekih narkotika. Recept je samo jedan: ne uzeti drogu. Suprotstaviti se savrenom marketingu i onoj bolesti od koje svi bolujemo - znatielji. Vae dijete niti vi neete postati oznojeni drui ovisnik s unitenim ilama od jedne cigarete marihuane. Problem je u tome da ta jedna cigareta ne mora, ali moe dovesti do onih teih droga. Paniku ne treba stvarati, ali nemojte zaboraviti ono to si nerado priznajemo. Naa djeca su linosti, ona nisu kopija nas samih niti projekcija naih elja. Odgoj koji sam spomenuo ranije prijateljsko je prenoenje saznanja o ovom svijetu i ivotu. Silom nee ii, jer s druge strane postoji dobro utemeljena subkulturna propaganda koja diskretno u svijest ovjeka uvlai uvjerenje da je "joint" potpuno bezopasan, "ecstasy" ne moe nikoga ubiti, a "horse" i "kokica" se "... mogu uzimati ako ih dri pod kontrolom...". Za nekoga je moda to zaista tako, ali onome na koga e pasti kocka u ovom ruskom ruletu statistike vie ne vae. Nemojte se zavaravati na nain na koji to obino inite razmiljajui "... meni se to ne moe dogoditi..." i osjeajui onu laganu ugodu i oputanje kada proitate da se to dogodilo nekom drugom, a vas je ovoga puta zaobilo. Za mene, narkomanija je bolest, a osoba koja je ovisna o nekom teem narkotiku spada u nadlenost adekvatnih medicinskih ustanova. Sigurno je bolje sprijeiti nego lijeiti, ali ako ve nastane situacija da je ovjek zahvaen opasnom poudom, najbolje je obratiti se ustanovama koje se profesionalno bave rehabilitacijom ovisnika.
Autor
================================================ 2
MESKALIN, PSILOCIBIN mystica psychodelica

ko 1909. godine u Be je iz provincije dolunjao mladi soboslikar u ranim dvadesetima, prazna depa i opsesivne vjere u vlastiti umjetniki talent. U dva se navrata nije uspio upisati na studij arhitekture, pa je ivotario prodavajui male akvarele i naslikane razglednice ispred brojnih bekih povijesno-turistikih lokacija. Slobodno je vrijeme provodio jedui kremnite, politizirajui po zadimljenim, jeftinim bekim kavanama i prouavajui germanski misticizam i mitologiju. Ova ga je posljednja i najjaa strast dovela do Ernesta Pretzschea, vlasnika male knjiare u starom dijelu grada u ijoj se stranjoj kancelariji satima diskutiralo o moi sv. Graala i tzv. Longinusova koplja, metalnog iljka kojim je, navodno, istoimeni rimski vojnik probio tijelo Isusa Krista i koji se kao osobito atraktivna relikvija uvao u glavnom gradu imperije bogate prolosti. Pretzsche je svog mladog tienika, ije je ime bilo Adolf Hitler, snabdijevao literaturom, pomagao financijski, ali i indoktrinirao tezama o superiornosti arijevske rase koja je imala pravo koristiti i najokrutnije metode u realizaciji temeljnog ciljadominacije itavim svijetom. Dakako, da za tako maglovite, dalekosene i bolesne ambicije siromanog soboslikara nije moglo kvalificirati samo uivanje u Wagnerovim djelima i pangermanskoj mistici, pa ga je Pretzsche postupno uvodio u tajne alkemije, astrologije i onog emu se sam posvetiocrne magije. Beki knjiar, ije je lice neodoljivo podsjealo na ablje, bio je dijete farmaceuta Wilhelma Pretzschea koji je dobar dio ivota proveo u Mexico Cityju i tamo dobro prouio ritualnu magiju Asteka. Njegov je sin Ernest, po povratku u Austriju 1892. godine, ve odlino poznavao djelovanje malog modrozelenog, psihodelinog kaktusa pejotla (lat. Lophophora williamsii), kojim su se drogirali meksiki domoroci, doivljavajui tako, za europske pojmove spektakularna proirenja svijesti. Uskoro e to znanje postati mono oruje u rukama negdanjeg stanovnika Meksika. Zadojen antisemitizmom, germanskom veliinom i sotonskom bezobzirnou, Pretzsche se prikljuuje okultnoj loi na ijem se elu nalazi stanoviti Guido von List, prva osoba koja u ritualima umjesto kranskog koristi kukasti kri. List, kojeg neki usporeuju s uvenim Aleisterom Crowleyom, bjei iz Bea nakon skandala u kojem u javnost izlaze detalji o srednjovjekovnim ritualima punim seksualnih perverzija. Meutim, demonsko je sjeme ve posijano. Sotonistiko vienje sv. Graala, uvjerenje da je Germane stvorila izvanzemaljska superrasa i predanost Tamnoj Strani daju Pretzscheu novi ivotni smisao. Tako i njegovu duhovnom sljedbeniku, Adolfu Hitleru. Kako je to kasnije napisao povjesniar dr. Walter Johannes Stein, koji je u to vrijeme osobno poznavao Adolfa Hitlera, a za vrijeme Drugog svjetskog rata postao savjetnikom Winstona Churchilla, mladi se soboslikar ve tada nalazio na putu kojim ga je usmjerio dijabolini knjiar. Kasnijim je istraivanjima ustanovio da je Pretzsche Hitleru konani "kozmiki smisao" dao uvoenjem u koritenje pejotla, pri emu je pomogao jedan bizarni lik. Rije je o Hitlerovu prijatelju Hansu Lodtzu, stariu razbaruene sijede kose, travaru koji je usamljen ivio u skromnoj kolibi na obali Dunava. Po svemu sudei, on je buduem Fuhreru zamijeao prvu smjesu koja je sadravala magini kaktus. Ve do 1913. godine Hitlera je redovita uporaba, tada jo uvijek slabo poznate droge, dovela do mesijanskih vizija o predodreenosti izabrane rase i osobnoj misiji.
================================================ 3
Zapadna je znanost ustanovila da je aktivni princip pejotla alkaloid meskalin, no ova je misteriozna droga meu bijelce ozbiljnije prodrla tek koncem prolog stoljea, u SAD, preko Quanaha Parkera (1839-1911), posljednjeg poglavice plemena Comanche. Njegovi opisi djelovanja malog kaktusa koji ga je "povratio od mrtvih" dovoljno su poticajni za stanovnike surova amerikog podneblja i religija se pejotla nezadrivo iri. Ve 1918. godine u Oklahomi je osnovana Native American Church, crkva iji se obred zasniva na uzimanju pejotla, dakle na djelovanju na ivani sustav njegova glavnog sastojka meskalina. U Europi se prvom detaljnijom studijom utjecaja meskalina na ovjeju psihu smatra djelo dr. Kurta Beringera na 400 stranica, a pod naslovom "Der Meskalinrausch". Rije je o 1919. godini, prije koje su u zavodljive vizije pejotla uvid imali samo rijetki pojedinci, uglavnom skriveni pod platom tajnih okultnih udruenja. Gotovo je sasvim sigurno da je farmaceut Pretzsche bio svjestan prvih opisa pejotla, od Francisca Hernandeza iz 1651. godine, kojim ovaj panjolski kraljevski lijenik upozorava na mo vienja budunosti koju kaktus navodno daje, do povremenih izvjea antropologa koji opisuju ivot i obiaje pripadnika plemena Tarahumara. Domoroci s vremenom mijeaju kranstvo i drevnu religiju baziranu na djelovanju maginog kaktusa, pa literatura biljei opise mentalnih kontakata s osobom Isusa Krista u onih koji se nalaze pod utjecajem meskalina. Zanimljivo je da se postupno razvija vjerovanje u postojanje sveca zatitnika pejotla, imenom El Santo Nino de Peyotl, koji moda ima neke veze s likom Meskalita kojeg uvodi mnogo godina kasnije Carlos Castaneda, a radi se o kaktusolikom humanoidu kojeg ovaj antropolog navodno redovito kontaktira za vrijeme transa induciranog tajanstvenim alkaloidom. Obzirom da neki strunjaci procjenjuju kako je djelovanje pejotla ljudima poznato ve oko 3.000 godina, a Asteci su oni koji su njegovu primjenu razvili do savrenstva, teko je povjerovati da Pretzsche nije raspolagao znanjima o nadnaravnim moima koje kaktus prua i koja su bila vie nego dovoljna da mu osiguraju povlateni status u bekoj okultnoj komuni. Hitler i meskalin Hitler odlazi u Njemaku gdje ga zatie Prvi svjetski rat, u koji se ukljuuje bez oklijevanja i stjee reputaciju sluena fanatika koji se ne moe pomiriti s neumitnou vojnog poraza. Postaje kaplarom, dobija eljezni kri drugog reda, ali zavrava u sjevernonjemakoj bolnici Pasewalk, navodno oslijepljen bojnim otrovom iperitom upotrijebljenim na francuskoj fronti. Upravo taj dio Hitlerova ivotopisa daje naslutiti da se on ponovo, igrom sluaja, sree sa svojim starim prijateljem meskalinom. Bar ako je vjerovati povjesniaru psihijatrije dr. Rudolphu Binionu, koji je svoju smjelu pekulaciju objavio u strunom asopisu "History of Childhood Quarterly". Naime, pri prijemu u vojnu bolnicu, kod Hitlera je prvobitno dijagnosticirana "psihopatska histerija", jer su neki njegovi suborci tvrdili da nije mogao oslijepiti od iperita, obzirom da se njihova jedinica nalazila na povienoj lokaciji do koje otrov nije ni mogao doprijeti. Kako nagaa dr. Binion, psihijatar koji je tretirao kaplara, dr. Edmund Forster, odluio se za novi, jo neispitani pristup. Radilo se o induciranju mistino-religijskih vizija uz pomo meskalina, to je, nakon nekoliko mjeseci sljepila, rezultiraloozdravljenjem. Kakve argumente navodi Binion u korist svoje naizgled fantastine teorije? Dr. Forstera je jo 1933. godine, odmah po dolasku Hitlera na mjesto njemakog kancelara, likvidirao Gestapo. Sva dokumentacija o Fuhrerovoj bolesti netragom je nestala, ali je ostalo jedno neobino svjedoanstvo. Radi se o knjizi jednog idova, dr. Ernesta Weissa, objavljenoj 1939. godine. Njen je naslov "Der Augenzeuge" ("Svjedok"), a autor opisuje
================================================ 4
sluaj nekog "A. H." koji je nakon transa izazvanog drogom u bolnici Pasewalk progledao. Tako je bar uo od svog kolege, a to bi mogao biti upravo nesretni dr. Forster koji se poetkom 1933. godine doista nalazio u Parizu, gdje je Weiss cijelu priu i uo. I sam je Hitler u kasnijim godinama u svezi sa svojim sljepilom davao udne izjave, koje su uglavnom ukazivale na neobino mistino-politiko ludilo koje je psihodelina droga poput meskalina mogla lako izazvati. Izmeu ostalog, priao je kako je u to vrijeme "... ekao poruke iz drugog svijeta...". Neposredno nakon poraza Njemake, Hitler je ve nadahnut idejom povratka starog sjaja posrnulom imperiju. Da su okultizam i narkotici u tome igrali znaajnu ulogu tvrdi i ugledni pisac i istraiva Trevor Ravenscroft u svojoj knjizi "Spear of Destiny" (Koplje sudbine): "... Hitler je jo u mladosti iskusio via stanja svijesti izazvana drogama nakon ega je neprekidno prouavao ritualnu magiju i srednjovjekovni okultizam, to je kasnije u znatnoj mjeri utjecalo na formiranje nacistike ideologije i svjetonazora...". Bilo je podosta onih koji su u minhenskim pivnicama podlegli maginom armu veterana tankih bria i prodornih plavih oiju, ali u to je vrijeme samo jedan od njih sagledao njegov pravi potencijal. Bio je to Dietrich Eckart, drugi u nizu Hitlerovih mranih okultno-politikih gurua. Eckartu ga je predstavio Ernst Rohm, okorjeli homoseksualac i budui voa SA odreda ("smee koulje"), jedini koji je uz Rudolfa Hessa, s Hitlerom bio na ti. Usprkos tome, Adolf ga je 1934. godine, kada se osilio, skratio za glavu. Eckart, kojeg smatraju spiritualnim ocem nacizma, bio je neka vrsta zloinakog genija. U mladosti je spavao u berlinskim parkovima dokazujui da je neshvaeni pjesnik i pisac kazalinih komada. Postao je odlian student prava, ali ga to nije odvie zanimalo jer se nevienim arom posvetio ritualnoj magiji, o kojoj je znao toliko da su ga kao neprikosnoveni autoritet priznavali nacistike glaveine koji su praktino svi bili lanovi tajnih magijskih drutava. Eckart je bio praktikant neopoganske magije, a prva je iskustva stekao kroz uporabu droge. Veina se upuenih slae da je, izmeu ostalih, morala biti u pitanju i neka od psihodelinih droga koje izazivaju snane duhovne doivljaje, najvjerojatnije meskalin. Eckart je do kraja ivota bio teki ovisnik o morfiju. Pokuavao se lijeitijednom je proveo vie mjeseci u nekoj berlinskoj ludnici gdje je ubijao vrijeme postavljajui komade u kojima su glumili luaci ! Mnogo je putovao i itao i, poput Nietzschea, cijenio Islam i njegovu umjetnost i kulturu. Ipak, prava mu je ljubav bila ritualna magija koju je smatrao sredstvom za pokretanje "viih sila" koje je trebao kako bi utaio e za moi. Glavni instrument u ostvarivanje ovog sna bila je tajna udruga "Thule", koju je osnovao samozvani grof Heinrich von Sebottendorf, zapravo tip imenom Rudolf Glauber, sin vlakovoe iz Dresdena. Zadrti antisemit, on je propovijedao dolazak "nadovjeka" koji e u krvi njemakog naroda probuditi zaspalu snagu i pokoriti svijet. Thule je, prema legendi, hipotetiki otok na dalekom sjeveru, slian Atlantidi. Bio je magijski centar iezle civilizacije, nestale u katastrofi. S njome, meutim, nije umrlo znanje o tome kako kroz okrutni i perverzni crnomagijski ritual privui nadnaravne sile koje e novom Mesiji omoguiti stvaranje arijevskog kraljevstva na Zemlji. Eckart je imao ogroman utjecaj na Hitlera koji to priznaje u svojoj knjizi "Mein Kampf" ("Moja borba"). Kako to vjeruje i ranije spomenuti Stein, labilnog je veterana, podlona magiji i drogama, Eckart uveo u tehniku seksualne magije nalik onoj koju su prakticirali pripadnici loe Astrum Argentinum, nezaobilaznog Aleistera Crowleya, a kasnije i u krvoloni ritual "astroloke magije" s ljudskim rtvama koji se propisuje Landalfu II, magu-ubojici iz 9. stoljea. Prema Ravenscroftu, Hitler,
================================================ 5
pod utjecajem Eckarta, poinje vjerovati da najjeziviji sadistiki rituali omoguuju obinu ovjeku razumijevanje nedostupnih inteligencija Zla, pomou kojih je mogue dosei svaki ovozemaljski cilj. Do koje je mjere budui Fuhrer osobno sudjelovao u pononim magijskim orgijama danas vie ne moe sa sigurnou nitko rei, ali nema sumnje da je Dietrich Eckart, koji je upravljao instrumentaliziranjem jedne male radnike stranke od koje e kasnije Hitler stvoriti svoju Nacionalsocijalistiku partiju, znao: Antikrist je roen ! Znakovita je njegova izjava neposredno prije smrti, koja je nastupila kada se za vrijeme neuspjela pokuaja pua 1923. godine na ulicama Munchena nagutao previe suzavca: "Nemojte me aliti. Nijedan Nijemac do sada nije utjecao na svjetsku povijest poput mene...". Jedan od prvih sedam nacista Njemake, ivua enciklopedija magije i mrani vizionar svijesti zamuene drogama, Dietrich Eckart, bio je mrtav. A njegov je najbolji uenik, sada ve sasvim jasnih ideja, zavrio u zatvoru, u tvri Landesberg, gdje e uz asistenciju Rudolfa Hessa i napisati bibliju nacizma, "Mein Kampf". U njoj, kao to sam ve naveo, nee zaobii ni svog uitelja Eckarta. Nijemci, zastraeni komunistikom opasnou i skloni ratnim herojima, nisu Hitleru u zatvoru zagoravali ivot, pa e on ovdje umjesto pet godina ostati samo devet mjeseci, uglavnom uivajui u pogledu s prozora udobne sobe i smiljajui kako se dokopati vlasti u razjedinjenoj i ponienoj Njemakoj. U to ga vrijeme poinje posjeivati ugledni general iz Prvog svjetskog rata, geopolitiar i poliglot Karl Haushofer, koji e uskoro postati trei u nizu Hitlerovih gurua. Haushofer je roen 1869. godine u Bavarskoj. Napravio je solidnu vojniku i diplomatsku karijeru za vrijeme koje je slubovao u Indiji i Japanu. Tamo je upoznao istonjaku mistiku, prouavao hiduistike i budistike tekstove, ak ovladao japanskim jezikom i sanskrtom. Napisao je stotine geopolitikih studija koje su se bavile Lebensraumom (ivotni prostor) za buduu njemaku naciju superljudi, koju je mislio stvoriti mutacijom arijevske rase. Smatra se da je time zapravo postao idejni zaetnik kasnijih monstruoznih eksperimenata po konclogorima. Stvorio je tajnu lou "Vril", ustvari neku vrstu eklektikog mistino-politikog reda koji je u svom stoeru u Berlinu okupljao japanske budiste, tibetanske lame, zapadne hermetiste, Rosenkreutzere, sljedbenike Gurdjieffa i uope, sve one koji su posjedovali znanja o ovjejoj psihi za koja je Haushofer vjerovao da mogu posluiti razvoju osobitih sposobnosti u izabranih. O "Vrilu" se prvi puta ulo izvan Njemake kada je raketni strunjak dr. Willi Ley 1933. godine izbjegao nacistikom metku i priao o osobitim vrstama meditacija koje su ukljuivale neobine tehnike kao, recimo, koncentraciju na jabuku presjeenu napola. Haushofer je doista bio enigmatska figura, ovjek za kojeg su povjesniari sasvim ozbiljno tvrdili da je u vrijeme Prvog svjetskog rata mogao predvidjeti pokrete neprijateljskih trupa, tono vrijeme njihova napada, ili neto drugo to je ukazivalo da je posjedovao udnovatu sposobnost zavirivanja u budunost. Zna se da je bio jedan od dvojice stranaca koji su jedini uspjeli postati lanovima supertajne japanske drube Zelenog Zmaja, koja je poduavala metode kojima se navodno moglo stvoriti svojevrsni "tunel u vremenu" ili koncentracijom ubrzati klijanje biljnih sjemenki nekoliko tisua puta. Okruje u kojem se kretao, vrlo iroko obrazovanje i e za okultnim nisu Haushoferovoj panji dopustili proputanje informacija o psihoaktivnim supstancama koje su mogle ovjeka prekopati u dimenzije izvan poznatih, u nekoliko minuta i bez dugotrajne i zamorne vjebe. Mada je nedvojbeno bio svjestan Hitlerove sklonosti narkoticima i vjerojatno znao za njegova iskustva s pejotlom, diskutabilno je je li i sam koristio ista sredstva. Radilo se o asketu eljezne samodiscipline koji je pazio na svoj "image", pa ga je danas nemogue povezati s meskalinom. Haushofer je Hitlera upoznao s onime to se naziva Tajnom doktrinom i Fuhrer je, kao uostalom i tijekom ivota, veselo prihvatio novu avanturu u podruju okultnog. U Njemakoj
================================================ 6
se za vrijeme uspona nacizma o ovakvim stvarima govorilo sasvim ozbiljno, ak e godinama kasnije Himmler uspostaviti Ahnenerbe, Okultni biro, koji e staviti svoju apu na sve sline aktivnosti. Na elu e mu biti pukovnik SS Wolfram von Sievers, ali ova ustanova nee najmonijim magom Treeg Reicha smatrati Haushofera ve stanovitog Friedricha Heilschera, kojega neki nazivaju "najmisterioznijim ovjekom 20. stoljea". Mada nije bio lan nacistike stranke, pred njegovom su reputacijom drhtali monstrumi poput Reichsfuhrera SS Heinricha Himmlera, efa Sicherheitsdiensta Reinharda Heydricha, Kaltenbrunnera, a nakon pada Haushofera u nemilost ovaj e ovjek, o ijoj se sudbini ne zna nita, postati glavni Hitlerov okultni savjetnik. On e nakon nirnberkog procesa zadnji posjetiti von Sieversa u eliji smrti i pred zapanjenin uvarima obaviti cijeli ritual sotonistike Crne Mise i tako ga ispratiti na vjeala. Izgleda da je prije svog pada Haushofer uvidio kuda je dovela njegova opsesija okultnim. Konano, ne treba zaboraviti da je Haushoferov sin Albrecht smaknut svega nekoliko dana prije njemake kapitulacije, zbog sudjelovanja u atentatu na Hitlera 20. srpnja 1944. godine. Zbivanja na bojitima postupno su mutila planove o superrasi, pa se Hitler opet okretao opipljivim pomagalima koja mu je nudio prof. dr. Theodor Morell, njegov osobni lijenik koji ga je kljukao kokainom, morfijem, strihninom i nizom drugih slinih sredstava. Ispadi paranoje i teke depresije, koji su sve ee uzdrmavali mranog Mesiju nisu do posljednjeg trenutka njegova ivota satrli vjerovanje u nadnaravne sile, koje e poslati pomo njegovim ve davno desetkovanim armijama. Magina droga Meskalin se nije na optuenikoj klupi za droge koje izazivaju religijsko-mistina uzbuenja naao sluajno. Ova kemijski jednostavna molekula, 3,4,5-trimetoksifeniletil-amin, sastojak je osuena kaktusa koji se javlja u koliini od 4-7 posto. Stajanjem se u krikama kaktusa ne raspada, pa je domorocima dovoljna jedna berba godinje kako bi namirili svoje potrebe za rituale kod kojih se od kaktusa naprave kuglice, to se mijese rukama navlaenim slinom i gutaju. Uslijed gorkih glikozida pejotl u pravilu izaziva povraanje, a cijeli ritual treba proi uz uzimanje veih koliina vode, o emu se brine posebno educirani ovjek koji cijelonono haluciniranje prati pri punoj svijesti, kako bi mogao opsluivati one koji putuju daleko izvan sustava omeenog obinom ljudskom svijeu. Krike pejotla su za pripadnike ve spominjane Domorodake amerike crkve sakrament umjesto krvi i tijela Isusova. Pejotisti opisuju intenzivne duhovne doivljaje koji ih, prema njihovim tvrdnjama, dovode do transformacije koja podrazumijeva svakodnevno ivljenje onih vrijednosti koje su proklamirane u raznim religijama. Po svemu sudei, ono to e droga osloboditi iz dubina ovjejeg nesvjesnog ovisi o tome kako se onoga tko je pod utjecajem narkotika usmjerava. Kao to sam ve spomenuo, tonom se doima postavka jungovske psihoanalize: "... Svi strahujemo strahove svojih predaka...". Nai nam roditelji odgojem nesvjesno usauju strahove koje su i oni primili od svojih roditelja, pa se kroz generacije gomilaju strahovi, predrasude i jo tota to moe pod utjecajem droga isplivati iz nesvjesnog. Halucinacije u sluaju pejotla voene su specijalnim pjesmama koje za vrijeme seanse s drogom treba pjevati uz ritmiko udaranje bubnjeva. Drugim rijeima, ako je okruje u kojem se droga uzima nabijeno pozitivnim intencijama i iskustvo koje se iekuje isto religijskog karaktera, uslijediti e pozitivna transformacija. Ako je onaj koji vae pejotl ili uzima sintetski meskalin inspiriran mranim eljama i silama skrivenim od naih oiju, vjerojatno e njegovo iskustvo biti obojeno na isti nain. Ljudi su pod utjecajem gotovo svake droge hipersugestibilni, pa e se iz nesvjesnog osloboditi ono to svojim pristupom potaknu. Koliko mali kaktus znai amerikim starosjediocima moemo vidjeti iz injenice da je broj od 13 tisua pejotista do
================================================ 7
1992. godine narastao na etvrt milijuna, to je preko pola svih danas ivuih amerikih Indijanaca. No, ovdje treba istai bitan faktor koji se ve nazire motivacija. Ve spominjani Ruben koji je sa 16 godina u svom podrumu uzgojio 600 kaktusa pejotla, te ga svakodnevno vakao godinu i pol, misli da je shvatio bit djelovanja ove neobine droge. Prema njemu, meskalin kod snano motiviranog ovjeka potie iskustvo koje je u osnovi svih religija. Motivacija se kroz duge godine zlouporabe pejotla na Zapadu izmijenila. Rekreativno uzimanje droge ne moe dati ono to opisuju eksperimentatori iji je cilj bilo koritenje kaktusa u svrhu duhovna uvida. Da su neke ritualne droge u korijenu svjetskih religija teza je koja iritira predstavnike najutjecajnijih svjetskih vjera, ali joj to nije smanjilo popularnost. Upravo je meskalin droga koja se, uz "maginu gljivu", najee spominje u tom kontekstu. Iako je pejotl i u SAD stavljen izvan zakona, indikativan je sluaj suca Yalea McFatea koji je u Arizoni 1960. godine dopustio koritenje pejotla sjevernoamerikim Indijancima, jer ga uzimaju u sklopu vjerskog rituala, pozivajui se na 14. Amandman Ustava SAD, koji govori o vjerskim slobodama. U pejotlu ne nalazimo samo meskalin, kojem se pripisuje karakteristino djelovanje neugledna kaktusa, ve ak etrdesetak alkaloida poput anhalina, anhalamina, anhalonina, anhalonidina, lofoforina, pejotlina, pejotina, O-metil meskalina, N-acetil meskalina, O-metil anhalonidina i drugih. Nakon 1919. godine, od kada je poznat nain kojim se meskalin moe dobiti sintetiki, ovaj se alkaloid najee koristi u obliku sulfata, u lijepim bijelim kristalima. Tijelo ovjeka u prvi tren nije oduevljeno krikama kaktusa, jer je okus pejotla doslovce jeziv. Uz povraanje koje izaziva, kaktus pokazuje djelovanje slino onome drugih droga nalik amfetaminu: tremor, znojenje i stezanje eljusti. Zanimljivo je da oni koji prolaze razne oblike proiavanja poput gladovanja rijetko kada pokazuju znakove munine ili druge negativne reakcije na drogu. Te rekacije dolaze od molekula alkaloida slinih strihninu i prva su iskustva s kojima se pejotist sree, da bi pravo djelovanje meskalina nastupilo tek za dva sata. U poetku se radi o stanju svijesti koje podsjea na sanjanje, a osam do deset sati nakon prvih znakova intoksikacije pejotlom, ukoliko se seansa nastavlja i poslije inicijalnih iskustava, sudionik e pojesti oko 12 kuglica nainjenih od mesa kaktusa i doivjeti stanovitu promjenu u sadraju onog to se zbiva u njegovoj glavi. Nain bubnjanja e se izmijeniti, kao i raspoloenje, a ujutro, nakon nestanka svih simptoma trovanja drogom, obino nastupa ugodno i relaksirano, smireno stanje. Huxleyeva vrata Zapadnjaci koji su afirmirali meskalin u javnosti, a tu prije svega mislim na Aldousa Huxleya, koji je svoja iskustva iznio u ve klasinom djelu "The Doors of Perception" ("Vrata percepcije"), Alana Wattsa i Allena Ginsberga, nisu primjeivali bitnu razliku u efektima izazvanim uzimanjem LSD-a i meskalina. Vizije izazvane meskalinom, uz bljetave i intenzivne boje, esto sadre opise susreta s Isusom Kristom, Velikim Duhom ili nekom znaajnom spiritualnom figurom. Zanimljivo je da odreene boje dominiraju u vizijama razliitih istraivaa. Indijanci govore o utoj i crvenoj, Havelock Ellis o plavoj i ljubiastoj, a Heinrich Kluver o crvenoj i zelenoj. Vizije su karakterizirane geometrijom tipinom za meskalinsko iskustvo i izvjea razliitih ispitanika se u tom pogledu savreno slau. Kako to u svojoj knjizi "The Drug Experience" ("Iskustvo droge") navodi Ebin, jedan je Indijanac iz
================================================ 8
plemena Menomini tvrdio kako mu je pejotl "... vratio vid nakon to je prethodno privremeno oslijepio...". O okantnoj podudarnosti sa sluajem Adolfa Hitlera ne treba ni govoriti ! Vrlo je tipino iskustvo u trajanju od dva sata koje opisuje Weir Mitchell: "Predstava koja se odigrala u ta dva sata bila je takva da mi se ini beznadnim pokuaj njena opisivanja jezikom koji bi drugima trebao prenijeti ljepotu i sjaj onoga to sam vidio. Zvijezde, sloeni filmovi boja, a zatim iznenadna provala bezbrojnih toaka bijele svjetlosti u vidnom polju, kao da nevieni milijuni Mlijenih staza plutaju u svjetlucajuoj rijeci pred mojim oima... cik-cak linije svjetleih boja... prolaz divnih ljupkih, zavijenih oblaka jo ivljih boja prije no to sam im stigao nadjenuti ime. Bijelo je koplje od siva kamena naraslo do golemih visina i postalo visoka, bogato ureena gotika kula precizna i jasna dizajna, s mnogo izlizanih statua u prolazima i kamenim niama. Kako sam zurio iz svih moguih uglova, vidio sam da su i kameni na spojnicama ureeni vodopadima neeg to se ini dragim kamenjem, ali neobraenim, koje se vie doima kao masa prozirnih plodova. Bili su zelene, purpurne, crvene i naranaste boje, nikada jasne plave ili ute. Svi su posjedovali neku unutranju svjetlost i sasvim je iznad mojih mogunosti objasniti savreno zadovoljavajui intenzitet i istou tih velianstvenih obojenih plodova. Sve boje koje sam ikada vidio naprosto su dosadne u usporedbi s time...". Huxley s nekritikim oduevljenjem opisuje doivljaje koji nisu, kako sam kae, vizualno spektakularni. On vie naglaava ono transcendentalno, duboko znaenje svakog naizgled nevanog predmeta u koji gleda pod utjecajem meskalina. Tako pregrt rua otkriva smisao cijele Kreacije, pa Huxley govori kako je"... vidio svijet oima Adama...", jer sve to vidi otkriva svoj duboki, unutarnji smisao. Petar Stafford smatra Huxleyeve opise boja i "Drugog svijeta", kako prekapanje u druge realnosti naziva isti autor, najboljima u povijesti knjievnosti, osobito pasuse iz knjige "Heaven and Hell" ("Nebo i pakao"), objavljene 1965. godine. Crvene i smaragdne knjige, rubini, topazi, akvamarini, bijeli ad, sve to u halucinacijama pod utjecajem meskalina govori svojim intenzitetom koji nadmauje iste doivljaje u normalnom stanju svijesti. Interesantno je da uivatelji pejotla esto govore o glasu koji im govori, a i Castaneda o kaktusu ne govori kao o Savezniku, ve Uitelju. Za vrijeme intoksikacije odvija se ta neka unutarnja komunikacija za koju moemo pronai razliita tumaenja. Uz glas koji govori, nerijetko dolazi do vantjelesnih doivljaja, drogirani vidi svoje tijelo kao prozirno, ima osjeaj lakoe, a katkada mu se ini da mu tijelo svjetluca. Zanimljivo je jedno od ranih iskustava Carlosa Castanede, koji opisuje psa kojem je kroz prozirno tijelo mogao vidjeti vodu kako ulazi i putuje unutranjou organizma ! Neki opisuju kako im bljeti plavi plamen, ili se pak osjeaju poput svjetiljki s obojenim staklom. U pedesetima, kada je interes za meskalin doivio svojevrsni vrhunac, nainjen je eksperiment kojem se dragovoljno podvrgnuo lan britanskog parlamenta, Christopher Mayhew. On je pristao uzeti drogu pred televizijskim kamerana BBC-a ! itava se stvar odigravala pod nadzorom znanstvenika, a Mayhew opisuje svoje iskustvo slijedeim rijeima: "to mi se dogodilo izmeu 12,30 i 16 sati u petak, 2. prosinca 1955. godine? Nakon mozganja od nekoliko mjeseci jo uvijek mislim da je prvo, zapanjujue uvjerenje ispravno da sam u mnogo prilika tog popodneva postojao izvan vremena. To ne mislim metaforiki, ve doslovce. Mislim da je bitni dio mene, ona esencija... egzistirala sasvim svijesna sebe... u vanvremenskom redu stvarnosti, izvan svijeta kakav mi znamo...".
================================================ 9
Usprkos entuzijastima poput Huxleya, koji su dokazivali da su alkaloidi poput meskalina i psilocibina droge koje slue za proirenje ljudske svijesti i kao takve su u osnovi pozitivne, meskalin je u SAD 1966. godine definitivno stavljen izvan zakona. Kemijska je struktura meskalina izazvala prilina uzbuenja kod biokemiara kada je u urinu izofreniara otkriven psihiki inaktivni spoj DMPEA. Slinost s drogom potakla je pekulacije da ova duevna bolest zapravo nastaje tako da tijelo bolesnika grekom proizvodi supstancu nalik meskalinu, dakle halucinogen koji izaziva izmijenjena stanja svijesti kod oboljelih. Iako je na to ukazivala i slinost meskalina s adrenolutinom i adrenokromom, spojevima koji nastaju razgradnjom adrenalina, ova uzbudljiva teza nikada nije potvrena. Uobiajena doza meskalina jest 200-600 mg., a sintetizirani su halucinogeni koji su nalik amfetaminskoj strukturi meskalina, poput TMA i STP, koji je poznat i pod kraticom DOM. STP je snana droga, 80 puta jaa od meskalina, a njeno djelovanje traje preko 24 sata. Brojna klinika ispitivanja meskalina i halucinogena koji su mu nalik strukturom ostavljaju dojam da je ova droga moda u osnovi mnogih za ovjeka vanih zbivanja, od manipulacije svijeu raznih tajnih udruenja, preko induciranja stanja religijske iluminacije, do nastajanja najteih mentalnih oboljenja. Po tom shvaanju, minimalne promjene u koncentraciji molekula koje su psihoaktivne, a proizvodi ih na vlastiti organizam ili ih unosimo izvana, mogu dovesti do dramatinih promjena u ponaanju ljudi oko nas. Od mistino-politikog ludila do dubokog unutarnjeg zadovoljstva izazvanog duhovnim uvidima ili tekog duevnog oboljenja samo je mali korak koji moemo izraziti u mikrogramima jedne psihoaktivne supstance. Iz iznesenog se vidi da je meskalin glavni osumnjieni za ovu uzbudljivu, zavjereniku ulogu. Medicinska primjena Medicinska je primjena pejotla u tradicionalnom lijeenju vrlo iroka, a hvalili su ga i neki ameriki lijenici. Djeluje povoljno na oboljenja poput astme, bronhitisa, ivanih smetnji, facijalne neuralgije, a neki mu autori, poput Franka Takesa Guna, pripisuju zanimljiva svojstva. Tako Gun spominje iskustva s jednim djeakom iz indijanskog rezervata u Montani, gdje je taj progledao nakon viegodinjeg sljepila, to daje nove argumente u korist tvrdnji dr. Steina, prema kojima je meskalin vratio vid njemakom Fuhreru. Iz pejotla je ak izoliran jedan antibiotik, pejokaktin, koji moe uspjeno suzbiti na penicilin otporni Staphylococcus aureus. Obzirom da znanost ipak uzimanje pejotla smatra intoksikacijom, legende o efikasnosti kaktusa kao lijeka vezane su uz sredine u kojima je on prihvaen kao svojevrsna kemijska veza s Bogom. Istraivanja su pokazala da su loi tripovi i mentalne tegobe nastale uzimanjem pejotla daleko manje kada se droga uzima u sklopu uhodana rituala u nekom indijanskom rezervatu. Intoksikacija, koja prema nekima ima etiri razliite faze, predstavlja izrazitu opasnost ako je ovjek prethodno konzumirao alkohol, pa su tako zabiljeeni sluajevi psihotinih epizoda kod nekih stanovnika rezervata, koji su se prije seanse natoili "vatrenom vodom". Izvan toga, rijetko se nailazi na ozbiljnije duevne smetnje izazvane uzimanjem meskalina, osobito ako se narkotik uzima u dozvoljenim dozama. Razloge za kriminalizaciju pejotla treba traiti u vjenoj dilemi: da li kasniji ovisnik o tekim drogama poput heroina i kokaina poinje svoju smrtonosnu avanturu s blaim psihotropnim supstancama poput meskalina? Tu je i opasnost koja spada u standardne argumente onih koji odbijaju svaku pomisao da neke od halucinogenih droga dozvole makar u sklopu kontrolirane psihoterapije i to u sluajevima koji su za takav pristup indicirani. Radi se o moguem aktiviranju latentne psihoze, ili oslobaanju intenzivne anksioznosti koju kasnije vie nije lako obuzdati. Sigurno je da intoksikaciju meskalinom prate neugodni
================================================ 10
subjektivni doivljaji u vidu munine, drhtavice, valova topline i hladnoe i glavobolje, a moe se javiti i osjeaj panike. Rije je, prije svega, o avanturi unutar vlastite svijesti, koja moe dati opjevane i oekivane zanimljive uinke, ali do izraaja moe doi i druga strana medalje. Za duhovni su rast ovjeku potrebna sva iskustva, ugodna i neugodna. Poeljno je da ona dou postupno, u kontroliranim uvjetima. Meskalin je tip droge koji ih moe donijeti vrlo brzo i samo je pitanje spremnosti pojedinca da li e ona biti dobrodola. Ono to je za nekoga ludilo, bolest i zastraujue, za drugog moe predstavljati prodor prema viim kvalitetama u ivotu. Ulina je droga uvijek opasna, kao i njeno uzimanje izvan kulturolokog miljea iz kojeg dolazi. To je uvijek istina za droge koje su poznate milenijima i koriste se u ritualima koji imaju usku vezu s duhovnim ivotom onih koji su ih osmislili. Po svemu sudei, putevi meskalina daleko od oiju neposveenih postojali su dugo vremena, a povezivali su meksike domoroce i tajne zapadnjake mistino-okultne udruge. Nepoznata i nepriznata strana povijesti uvijek je palila matu obinih smrtnika dajui romantini okus eksperimentima poput onih s meskalinom. Praksa je, meutim, pokazala da se takvi eksperimenti lako pretvaraju u moru. Halucinogene gljive Rauna se da znanost poznaje oko pola milijuna razliitih biljaka, od ega na gljive otpada nekih 5.000 vrsta, karakteriziranih nedostatkom klorofila. Gljiva ima hranjivih, ak vrlo ukusnih, ali i otrovnih, meu koje spada i zloglasna zelena pupavka (lat. Amanita phalloides), podmukli umski ubojica, koji izaziva sporu i stranu smrt. Kada se pojave prvi simptomi trovanja, a to je oko deset sati nakon uzimanja, ve je u principu kasno. U posebnu kategoriju spadaju psihoaktivne gljive, dakle one koje sadre halucinogene droge i uglavnom imaju uzbudljivu povijest vezanu uz religijske rituale starih naroda, ali i grozniava istraivanja tragaa za kemijski induciranim, izmijenjenim stanjima svijesti. Takvih gljiva ima izmeu 80 i 90 vrsta i od tridesetih su godina ovog stoljea meta intenzivnog istraivanja znanstvenih institucija, ali i nekih entuzijastikih pojedinaca koji su njihovim djelovanjem nastojali tumaiti neke povijesne dogaaje. Jedna od najzanimljivijih takvih gljiva svakako je Psilocybe mexicana, koju su zadnjih godina osobito popularizirala braa Terence i Dennis McKenna, tvrdei da se radi o "maginoj gljivi" koja dolazi iz dubine Svemira i omoguava onome tko uzme, kako to Terence McKenna zove, "herojsku dozu", kontakt s civilizacijom koja je spore gljive odaslala kozmikim prostranstvima ili ih jednostavno za vrijeme boravka na Zemlji ovdje ostavila. Naravno, zato da nam ostavi sredstvo komunikacije sa sobom samom. U jednoj smjelijoj i racionalno teko prihvatljivoj varijanti, ta je "magina biljka" entitet s razvijenom svijeu koja je nama na ovom stupnju razvoja znanosti jo uvijek nedostupna. Prva su se dva autora koja su psilocibinskoj gljivi Stropharia cubensis ve ranije, jo 1975. godine, pripisala vanzemaljsko porijeklo potpisivala kao Oss i Oeric. McKenna je mnogo eksperimentirao s drogama iz Amazonije i June Amerike uope, te kao svoj konani zakljuak navodi tvrdnju da se radi o sredstvu za interstelarnu komunikaciju. Uz to misli da se pod utjecajem ove ritualne gljive moe iskusiti spoznaja o tome da vrijeme stoji, da ne tee u naem smislu rijei, pa je prihvatljiva teza da je ono zapravo iluzija. No interes mnogih u svijetu za ovu udnovatu gljivu nije prvi izazvao McKenna. Dapae, prva istraivanja idu u prilino daleku prolost. Jedan je meksiki lijenik, inae pasionirani mikolog amater, 1919. godine napisao knjigu "El Mexico Antiguo" ("Stari Meksiko"), u kojoj iznosi podatak da u bespuima Meksika jo uvijek ive ljudi koji se koriste halucinogenim gljivama kako bi izazvali religijske i prekognicijske vizije. Ime lijenika bilo je dr. Blas Pablo Reko i on je, usprkos otporima u znanstvenoj
================================================ 11
komuni, vrsto ostajao kod svoje tvrdnje. Tek je 1936. godine jedan antropolog austrijskog porijekla doao u posjed manje koliine svete gljive koju je naao u uporabi u gradiu Huautla de Jimenez, u meksikoj saveznoj dravi Oaxaca. Pablo Reko ju je oduevljeno poslao na Harvard. Na Harvardu su se stvari u meuvremenu promijenile, prije svega zahvaljujui briljantnom istraivau Richardu Evansu Schultesu, koji je obranio doktorsku tezu na upotrebi kaktusa pejotla u rezervatu Kiowa Indijanaca u Oklahomi. Schultes je znao cijeniti Rekovo otkrie, ali se poslani uzorak raspao do te mjere da se s njime nije moglo mnogo uiniti. Meutim, Schultesu je ovaj signal iz Meksika bio dovoljan da na tapetu stavi jedno staro pitanje: na to su mislili panjolski osvajai kada su opisivali oboavanje gljive nazvane teonanakatl"meso bogova", rasprostranjeno meu Astecima ve stoljeima? Naime, to je pitanje skinuto s dnevnog reda tvrdnjom botaniara Williama Safforda, koji je napisao da su panjolci osueni pejotl zamijenili s gljivom. Prouavanje raspadnutih ostataka iz Rekove poiljke pokazalo je da se definitivno radi o nekoj vrsti gljive, a ne pejotlu. Schultesovu je potragu za istinom u svezi s "mesom bogova" omeo Drugi svjetski rat, kada je on poslan u podruje Amazonije, u potragu za izvorima gume. itavih je 12 godina proveo meu amazonskim plemenima, od ega je 8 godina svakodnevno vakao koku i kako sam kae, uivao u prirodi otkrivajui nove biljne vrste i njihovu primjenu meu divljim plemenima, za koje do tada jedva da je tko i znao. Svoju ljubav prema ljudima iz kinih i djevianskih amazonskih prauma prenio je u mnoga svoja djela, meu kojima vrijedi istai fotomonografiju "Where the Gods Reign" ("Tamo gdje Bogovi kraljuju"). Misteriozna je gljiva opet na neko vrijeme pala u zaborav. Njome se ipak, kao i drugim ritualnim gljivama, cijelo vrijeme bavio uveni brani par mikologa, Valentina i Gordon Wasson. Upozorenje Roberta Gravesa i Hansa Mardersteiga da je u Guatemali i Salvadoru otkriven povei broj kamenih figurica koje predstavljaju neku gljivu, a u statuu je ukomponiran i ljudski lik, dolo je 1952. godine. Neke su figurice bile starije od 3.000 godina, pa se oito moralo raditi o drevnom kultu. Za R. Gordona Wassona bila je to samo potvrda teze koju je godinama nosio u glavi. Moda su nai preci, mogue i prije 6.000 godina, oboavali gljivu kao boanstvo. Gljiva je postala simbolom jedne davne religije isto kao to je kri postao simbolom kranstva, polumjesec Islama i Davidova zvijezda judaizma. S time da su antropolozi olako kamene figurice tumaili kao falusne simbole. Wasson je prouio sva dotadanja razmiljanja, od Reka i Schultesa do onog antropologa koji je ritualnu gljivu pronaao u Meksiku. Tako je doao do saznanja da je ker istog antropologa bila nazona religijskoj ceremoniji na kojoj se uzimala sveta gljiva i to jo 1938. godine. Njoj dodue nisu ponudili da uzme gljivu, ali su joj dozvolili da itav ritual promatra. Osoba koja je neka vrsta majstora rituala i poznavatelj priprave i naina uzimanja gljive naziva se meu poklonicima kulta gljive curandero. Brani je par Wasson poduzeo osam uzastopnih ekspedicija u podruje drave Oaxace, uz pratnju vodia koji je znao da je cilj jedanidentificirati "meso bogova" i znati emu moe zahvaliti taj svoj laskavi naziv. Sudbina se na udan nain poigrala s Wassonovima. Tri godine su uzaludno lutali od jednog do drugog vraa, proplancima, selima i gradiima Meksika, bez ikakva rezultata. Nitko nije mogao rei to je to "meso bogova". Neki su nauli neto, drugi znali za kakvu legendu, ali konkretnih tragova do boanske gljive nije bilo. A, onda je legendarna gljiva odluila odati svoju tajnu. Wasson je sluajno posjetio administrativnu zgradu ve spominjanog malog meksikog gradia Huautla de Jimenez i usput, gotovo nervozno, upitao jednog mlaeg
================================================ 12
inovnika je li sluajno neto zna o ritualnoj gljivi koju zovu "mesom bogova". Odgovor je bio okantan. ovjek je gljivu koristio, uzgajao je u vlastitom vrtu, a istu je veer Wassonove i neke njihove prijatelje pozvao na ceremoniju uzimanja svete gljive koju je vodila tada najuglednija curandera, Maria Sabina. Kada su prevladali strah, Wasson i njegov fotograf Allan Richardson postali su prvi Zapadnjaci za koje se zna da su uli u svijet teonanakatla. Viesatne halucinacije Wasson opisuje kao snane vizije koje su poele neobinim bojama i geometrijskim oblicima, da bi se zatim pojavile ogromne palae s vrtovima. Za vrijeme seanse imao je iskustvo naputanja tijela, kada mu je svijest izala iz tijela i putovala na udaljena mjesta. U svojim opisima nagaa da su Grci mislili na isti doivljaj kada su koristili rije ekstaza. Kroz nekoliko mjeseci iza ovog otkria, Wasson, njegova ena i njena ker nastavili su u New Yorku uzimati osuene primjerke gljive i uvjerili se da ova neobina stanovnica Srednje Amerike izaziva iskustva koja su nerijetko religijskog sadraja. U razdoblju od 1955. do 1968. godine, kada Valentina Wasson umire od raka, brani je par mnogo uinio na poticanju znanstvene komune da pone istraivati biljku koja je simbol moda najstarije religije na svijetu. Gordon Wasson je bio toliko opinjen novootkrivenom gljivom da je tvrdio kako je staroindijska mitska biljka soma, opisana u najstarijem dijelu Veda, Rig Vedi, kao ona koja uivatelju daje besmrtnost, zapravo neka od gljiva iz porodice Psilocybe. U novije vrijeme, negdje 1984. godine, u Bengalu se javlja ista ideja, prema kojoj je psilocibinska gljiva Stropharia cubensis ustvari soma, a starost se rituala iz prvog dijela Veda procjenjuje na vie od est milenija. No, to nije vrlo vjerojatno, jer u Rig Vedi nalazimo opis some, koji niime ne ukazuje da se radi o gljivi. Ne treba zaboraviti zasluge dr. Reka, koji nikada nije prekinuo traganje za maginim gljivama Meksika, pa je do svoje smrti 1953. godine ostao aktivan u toj potrazi. I Schultes je zasluan za identifikaciju Stropharie cubensis i jo dvije druge psihoaktivne gljive. Ipak, zvijezda je ostala "magina gljiva" kojoj su dali ime Psilocybe mexicana, a vrlo joj je bliska, praktino ista i po efektima, Psilocybe cubensis. Negdje 1958. godine, za udesnu se gljivu zainteresirao i dr. Albert Hoffmann, baselski kemiar, koji je otkrio, odnosno sintetizirao najjau do danas poznatu psihodelinu drogu LSD-25. Roger Heim mu je iz Pariza poslao dovoljne koliine gljive iz koje su on i njegovi suradnici iz laboratorija Sandoza izolirali psihoaktivne elemente, odredili im kemijsku strukturu i sintetizirali ih, dakle nainili umjetnu drogu koja bi po svom djelovanju trebala biti jednaka originalnoj gljivi. Spoj za koji je utvreno da izaziva vizije nazvan je psilocibin. Jedini problem je bilo to da nitko nije mogao odgovoriti na ono kljuno pitanje: djeluje li psilocibin doista potpuno jednako kao i gljiva? Hoffmann je doao na genijalnu zamisao. Pridruio se ekspediciji u Meksiko, tamo posjetio curanderu Mariu Sabinu, koja je maginu gljivu uzimala itavih 35 godina, i zamolio je da isproba sintetiki psilocibin. Usprkos poetnoj skepsi, curandera je pristala na eksperiment, nakon kojega je potvrdila da su efekti tableta koje je uzela identini onima koje izaziva originalna gljiva ! ak je rekla da tablete imaju prednost jer se mogu uzimati cijele godine, dok su gljive mali problem jer uspijevaju samo za vrijeme kine sezone. ovjek koji je od psilocibina i halucinogenih gljiva openito stvorio itavi pokret na Zapadu bio je harvardski profesor psihologije Timothy Leary. Irski katolik kojeg su izbacili iz elitne vojne akademije West Point, sin Eisenhowerova osobnog zubara i ovjek koji je napisao najbolji udbenik psihologije svog vremena, Leary je bio neto izmeu genija i ekscentrika. Kada se, igrom sluaja, naao na ljetovanju u Cuernavaci, nedaleko Mexico Cityja, tamonji
================================================ 13
ga je kolega poastio sa sedam malih suenih gljiva, koje je on progutao uz bazen iznajmljene vile i zapao u stanje koje opisuje kao "... poplavu transcendentalnih vizija i halucinacija i pet sati najdubljeg religijskog iskustva koje je ikada imao...". Magina ga je gljiva obuzela toliko da je odmah zapoeo program testiranja psilocibina nabavljenog od Sandoza na grupi dragovoljaca. Harvardske vlasti su imale odreene rezerve spram ambicioznog projekta, pa su imenovale njegova kolegu dr. Richarda Alperta, Learyjeva redovitog partnera u ispijanju litara wisheya u okolnim pubovima, da pripazi kuda vodi ono to njegov prijatelj radi. Alpert, guru i homoseksualac koji je danas poznatiji pod indijskim duhovnim imenom Ram Dass i koji e kasnije svjetsku slavu postii svojom knjigom "Be Here and Now" ("Budi ovdje i sada"), u kojoj opisuje ivot s jednim indijskim svecem, uskoro je postao Learyjev sljedbenik. Ta se transformacija dogodila 1961. godine kada je Alpert u Learyjevoj kui prvi puta uzeo psilocibin. Kao dobar psiholog, Alpert je znao da je odgoj u supresivnom okruju stroge idovske obitelji ostavio traga na njegovoj osobi. To se pokazalo i kroz njegovo inicijalno iskustvo s psihodelikom iz magine gljive. Osjetio je kako se u njemu oslobaaju druge, potisnute osobe, glazbenik, pilot, ljubavnik i hedonist. S osjeajem jeze je primjetio da nakon toga postupno nestaje njegova tijela, prvo noge, pa polako i svi drugi dijelovi, tako dugo dok nije ostalo niega ! Prvobitni je strah zamijenila euforija. Shvatio je da postoji i izvan tog oklopa koji zovemo tijelom, da, kako je to opisao, postoji mjesto iznad ivota i smrti, te da se umrijeti ni ne moe. U pet ujutro, napustio je Learyjevu kuu i odluio po toj zimskoj noi proetati do roditeljske kue gdje je ivio. Dok je vijala snjena oluja, on je hodajui ulicom piao i naglas urlao od smijeha, ispunjen nekom beskonanom radou. "Boja mo" Godina koja slijedi je godina velikih igara. Prihvaa se Learyjev program rehabilitacije mladih robijaa iz kaznionice Massachusetts Correctional Institution uz pomo psilocibina. Leary vjeruje da duboka mistina i psiholoka iskustva koja izaziva droga mogu od tih relativno mladih ljudi nainiti normalne graane. Javljaju se 32 dragovoljca, a slini pokuaji poinju i u nekim drugim kaznionicama. Dr. Stanley Krippner, strunjak za rehabilitaciju robijaa, pohvalno se izraava o Learyjevim pokuajima, ali je neto ipak krenulo krivim putem. Dok su s jedne strane njegovi kritiari tvrdili da su nagla poboljanja u ponaanju okorjelih zloinaca bila rezultat povlastica koje su oni kao sudionici pokusa imali, on je nagli prekid eksperimenata tumaio injenicom da zatvorskim vlastima uope nije bilo u interesu smanjiti broj svojih muterija. Kako je rekao, za jednog je posjeta kaznionici primjetio da je u izgradnji itav ogroman novi blok koji je trebao zaposliti trostruki broj straara u odnosu na postojee. Razoaran ovakim razvojem dogaaja, Timothy Leary se okrenuo svijetu za koji je pretpostavljao da e imati vie sluha za nove prodore u ljudskoj svijesti koje je oivljavanje jedne drevne religije najavljivalo. To je bio svijet umjetnika, pisaca, slikara, filmadija i filozofa, koji su rado prihvatili novu avanturu. Popularizaciji psilocibina, psilocina i gljiva koje ih sadre (ovdje sam se namjerno zadrao samo na Psilocybe mexicana, mada tih gljiva ima podosta, uz rod Psilocybe tu su i Stropharia, Conocybe, Panaeolus i Copelandia, a kao zgodan kuriozitet ovdje bih izdvojio Psilocybe yungensis iz zapadne Amazonije, iju uporabu meu danas ve istrebljenim plemenom peruanskih Indiosa Yurimagua opisuju isusovaki misionari jo krajem 17. stoljea) dao je obilan doprinos i Aldous Huxley kojeg smo ve spominjali. Huxley, koji je na sebi isprobao i psilocibin, traio je, neposredno pred smrt od raka, da mu daju manju koliinu halucinogene droge, u uvjerenju da to omoguuje laki prijelaz na "drugu stranu".
================================================ 14
Leary i Alpert do 1963. godine postaju oevi psihodelinog pokreta koji ostavlja traga u kulturi i umjetnosti, a pridruuju im se tisue entuzijastiki raspoloenih sljedbenika, mahom studenata. Kasnije se iz toga razvijaju razliite varijante hippyjevskog pokreta, a drava pod hitno sve psihodelike stavlja izvan zakona. Usprkos svemu, psihodelici se razlijevaju Amerikom, u svojim hitovima mjesta im daju pop grupe, ak "Beatlesi" i "Pink Floyd". Na scenu stupaju i drugi psihodelici, mnogi od njih mnogo opasniji i riziniji od psilocibina i stvari poinju uzimati neoekivane tijekove. No, to je jedna druga pria. Dobra ilustracija svojevrsne euforije koju su izazvale psilocibinske gljive u tim godinama je knjiga s poetka sedamdesetih u kojoj autor, dr. John Allegro, pokuava dokazati da Isus kao povijesna osoba nije stvaran, ve je to samo simbol za "maginu gljivu" ! Ova teko odriva teza dolazi iz uma ovjeka koji je godinama pripadao uglednoj grupi znanstvenika, istraivaa i prevoditelja uvenih Qumranskih svitaka s Mrtvog mora. Ipak, ini se da se, inae vrlo nadareni Allegro, prenajeo gljiva ili potrefio krivu vrstu. I psilocibin je podruje otrog sukoba izmeu onih koji mu pripisuju vrijednost supstance to uklanja prepreke ljudskog uma na putu duhovnih spoznaja i onih koji u prvi plan stavljaju ideju da se, prije svega, radi o trovanju psihotropnom tvari ije su posljedice promjene u pulsu, ritmu disanja, osjeaju ravnotee, krvnom tlaku i rektalnoj temperaturi. Psihiki se doivljaji ocjenjuju kao misaono rastrojstvo, lutanje misli, globalno osiromaenje svijesti, umanjenje osjeaja za kritinost, a navode se pokusi sa slikarima koji svaki puta slikaju nekim drugim stilom, slijedei hirovite i automatske impulse iz svoje svijesti. Osjeaj da je vrijeme stalo definira se kao poremeaj u radu ivanog sustava, navode se sluajevi kod kojih nastupaju stanja depresije, razdraenosti, emocionalne napetosti i krize smijeha ili plaa, katkada doivljaji straha ili euforije koja se smatra patolokim stanjem, ili pak poveane zabrinutosti. Psilocibin je triptaminska droga koja ima djelovanje oko 200 puta slabije od LSD-a. Svojom kemijskom strukturom, ova je tvar nalik vanom ljudskom neurohormonu serotoninu, ali i halucinogenu bufoteninu, koji je prvi puta pronaen u koi nekih aba. Oko efekata i doziranja takoer je oduvijek bilo velikih polemika. Sam je Hoffmann uzeo visoku dozu od 2,4 grama osuene gljive i halucinirao est sati. Doao je do zakljuka da doivljaji uivatelja psilocibina ili gljive ovise o dva bitna faktora: prvo, o uzetoj dozi i drugo, o njegovim oekivanjima. Isto kao to je Hoffmann cijelo vrijeme pokusa imao vizije vezane uz Meksiko jer za njega vee gljivu, onaj tko od psilocibina oekuje euforino, mistino iskustvo, vjerojatno e ga i imati. Lijenik koji je Hoffmannu mjerio tlak, u njegovim se vizijama pretvorio u astekog vraa, a istraiva Henry Munn, koji se oenio neakinjom jednog curandera tvrdi da Indiosi uju kako im gljiva govori. Dapae, mnogi se od njih, pod utjecajem tzv. ekstatikog jezika, osjeaju pozvani govoriti kada su pod utjecajem gljive. aman koji u takvu stanju govori, rijei izgovara melodinim glasom, kao da ih recitira, one iz njega izlaze lako i poruke su sasvim jasne. On duboko vjeruje da je u tom trenutku u vezi s izvorom cijele Kreacije. Prema Wassonu, gljiva se kolektivno konzumira kada treba za bolesnika pitati da li e preivjeti bolest, te to uiniti da se oporavi, ako mu je tako sueno. Ako je ukraden novac, izgubljen magarac, ili se dugo ne zna to je s nekim roakom koji je otiao u Ameriku, opet se "pita gljivu" i ona daje odgovore. Wasson je raspoloen vrlo navijaki kada je u pitanju "meso bogova", jer je i sam napravio eksperiment, kada ga je za vrijeme seanse Maria Sabina pitala eli li neto saznati preko gljive. Da, odgovorio je, zanima me to je s mojim sinom koji se nalazi u Cambridgeu u SAD. Meksikanka dakako nikada nije ula za Cambridge, ali je vrlo brzo odgovorila na upit: mladi Wasson sada nije u Cambridgeu, ve kod kue. Ima
================================================ 15
emocionalnih problema zbog djevojke i sprema se javiti u vojsku. Naknadnom je provjerom Wasson ustanovio da je sve to je Sabina rekla bilo do u detalje tono. Bar je tako kasnije tvrdio. Ve spominjani dr. Krippner misli da je za vrijeme jedne seanse s gljivom imao viziju smrti Johna F. Kennedyja, odnosno uo je glas koji je vie puta ponovio: "Predsjednik je ustrijeljen...". To je bilo 1962. godine. Svog se doivljaja sjetio 19 mjeseci kasnije, 25. studenog 1963. godine, kada je na ulici u Dallasu doista puanim metkom ubijen predsjednik Kennedy. Odreenu sjenu na njegovu tvrdnju baca to to je on, navodno, u periodu kada se nalazio pod utjecajem halucinogena vidio kip pokojnog predsjednika Lincolna, koji je takoer ubijen vatrenim orujem. Carlos Castaneda u svojim knjigama govori kako je njegov mentor Don Juan tretirao psilocibinsku gljivu. Zvao ju je humito, "mali dim", jer je obiavao puiti, pa strunjaci zakljuuju da je tako aktivirao neke kemijske spojeve koji se ne javljaju ako se gljiva uzima oralno. Castanedi je rekao da je gljiva "... saveznik koji omoguava da vidi i razumije stvari koje ti nijedno ivo bie ne moe razjasniti...". Nije sasvim jasno o kojim se stvarima radi. Psilocibinska gljiva ima suvie zanimljivo djelovanje, a da bi bila tako dugo nepoznata Zapaduzakljuuje Terence McKenna. Uzmemo li u obzir relativno nove spoznaje o tome da Stropharia cubensis raste u austrijskim umama, nije daleko do zakljuka da je vrlo vjerojatno za njena neobina svojstva morao znati netko, moda i pred vie stoljea, a nije iskljueno da je i u Europi bila dio tajne okultne tradicije. McKenna navodi studiju o sluajnom unosu gljive koja je, kako tvrdi, bila iz porodice Psilocybe, a objavljena je u prestinom znanstvenom asopisu "Science" jo 1914. godine. Autor A. E. Merrill sa sveuilita Yale opisuje kako su on i njegova neakinja u okrugu Oxford u Maineu grekom na putu isprili nepoznatu gljivu i pojeli je. Halucinacije koje opisuje savreno se poklapaju s iskazima korisnika Psilocybe, ali su njeni pratei efekti izrazito neugodni, na granici podnoljivog. Neki opisi iz romana Lewisa Carrolla "Alica u zemlji udesa", koji je objavljen jo 1865. godine, daju naslutiti da je autor poznavao djelovanje psilocibinskih gljiva. Glavni lik romana, Alica, doivljava fantastine promjene nakon to pojede nekoliko komadia gljive, a o istoj gljivi vjerojatno govori i Mordecai Cooke u svojoj knjizi iz 1852. godine, "The Seven Sisters of Sleep" ("Sedam sestara sna"). Vrlo detaljno izgled i djelovanje psilocibinske gljive opisuje i uveni H. G. Wells u svom djelu "The Purple Pileus". Ova je izmiljena pria objavljena krajem 19. stoljea, a navodi niz preciznih podataka po kojima je lako zakljuiti da je enigmatini Wells mnogo znao o psihoaktivnim tvarima. A izgleda da se njima bavio podosta, jer u svom romanu "New Accelerator" ("Novi akcelerator") opisuje ovjeka koji je uzeo drogu koja toliko ubrzava metabolizam da mu se ini da je itav svijet oko njega nepomian. To "zaustavljanje vremena" jedan je od vrlo karakteristinih efekata koje izaziva "magina gljiva". Wellsov suvremenik, ugledni farmaceut, ali i oboavatelj svega okultnog, John Uri Lloyd, sakupio je, zajedno s bratom, golemu kolekciju gljiva amerikog Juga. Svoja iskustva sa Strophariom cubensis ovaj ovjek, po kojem danas nosi svoje ime struni asopis "Lloydia", opisuje u knjizi "Etidorpha", objavljenoj 1895. godine. Posrijedi je traktat o gljivi bogatoj psilocibinom, to je jasno iz niza pasusa. McKenna razvija jednu doista fantastinu tezu, koristei se potpisom pod jednom ilustracijom u knjizi. Slika kao da ne spada u sadraj samog djela, a potpisana je tekstom "Monstrous Cubical Crystals" ("Monstruozni kubini kristali"). Iako Stropaharia cubensis svoje latinsko ime dobiva tek 1906. godine, kada je na
================================================ 16
Kubi identificira Earle, McKenna je uvjeren da je Lloyd unaprijed znao kako e se "magina gljiva" jednoga dana zvati ! Naime, kao to je cijelo djelo "Etidorpha" pisano u nekakvim iframa (i naslov je naopako od "Aphrodite"), tako se, prema McKenni, kratica za naziv gljive o kojoj je u knjizi rije moe izvui iz potpisa pod navedenom ilustracijom: Stro Cub ! Samo udnovata koincidencija ? McKenna se iz petnih ila trudi dokazati da je rije o neemu to nadilazi puku sluajnost i uvodi nas u moi koje gljiva moe dati svom oboavatelju. I svibanjski broj "Irish Ecclestical Record" iz 1915. godine donosi tekst iz pera stanovitog A. Newmana, a naslov mu je "Monsieur Among the Mushrooms" ("Gospodin meu gljivama"). Paljivijim itanjem dijelova ovog teksta, koji je netko potpisao pseudonimom, pokazuje da su mnogi bili svijesni svojstava psilocibinske gljive puno godina prije njene svjetske promocije u hippyjevskom razdoblju. Nema nikakve sumnje da su neki mistini redovi sufija poznavali gljivu koja je moda, poput pejotla, igrala vaniju ulogu u povijesti okultnog no to mi to danas pretpostavljamo. McKenna napominje da bi se eljanjem literature ranije od spomenute zasigurno takoer moglo nai djela koja bi ukazivala na to da je "magina gljiva" bila poznata starim narodima izvan June Amerike. Prema nekima, 8 milenija stari crtei naeni na platou Tassili u Aliru predstavljaju ovjeka koji nosi u rukama gljive, koje bi mogle biti roda Psilocybe. Peter Stafford iznosi pekulaciju prema kojoj je moda krava sveta ivotinja u Indiji zato to psilocibinska gljiva odlino uspijeva na njenu izmetu, a u Novom je Svijetu svoje preivljavanje duna istom proizvodu jelena, zbog kojeg su ga navodno mnogi domoroci smatrali svetim. Zacijelo je u pitanju pretjerivanje koje, meutim, pokazuje popularnost "magine gljive" meu onima koji se bave izuavanjem halucinogena. Neto se ipak promijenilo svih ovih godina u kojima su u SAD razvili pravu malu industriju zasnovanu na primitivnoj opremi pomou koje gotovo svatko, bez obzira na struno znanje, moe uzgojiti psilocibinsku gljivu. Cijeni se da takvih privatnih uzgajivaa ima u Americi najmanje pet tisua, a izgleda da se to odrazilo na kvalitetu doivljaja pod utjecajem udnovate gljive. Naime, Maria Sabina, curandera koja je Zapadu otkrila tajnu "magine gljive", pod kraj svog dugakog ivota u kojem je bila progonjena od vlasti, ali i domorodaca, koji smatraju da nije trebala odati njihovu vjekovnu tajnu, govori o tome kako "... gljiva vie nema svoju snagu otkada se nairoko koristi...". Biljka koja je ovjeka nekada povezivala "... sa svijetom bogova i mrtvih...", danas postaje sredstvo drogiranja i vie ne daje ona iskustva kakva je davala dok je jo bila dio skrivenog kulta poznatog samo izabranima. Iako moemo ovu tvrdnju otpisati kao praznovjerje, jedan mi je indijanski vra rekao: "Magina gljiva nije uvijek njena, iskustva koja daje mogu biti vrlo surova i neugodna. Maria Sabina je znala to govori kada je tvrdila da se ud gljive izmijenila posljednih desetljea. Ili su se moda izmijenili ljudi. Na gore...". Psilocibin je alkaloid s indolskom jezgrom i jedini u cijelom svijetu halucinogena u svojoj molekuli sadri atom fosfora. Ako je u sintetikom obliku, potrebno je 510 mg droge da proizvede eljeni uinak. Efekti sintetike droge i gljive praktino su identini, to je, kao to smo ve rekli, potvrdila i sama Maria Sabina. Prema nekim istraivanjima, "maginu" su gljivu poznavali i koristili jo u doba Sumerana, to se navodno moe zakljuiti iz filoloke analize, a osim drevnih Veda, njome se vjerojatno bave i jo neizueni rukopisi koje pripisuju Majama. Zanimljivo je da Palenque, duhovni centar Maja izgraen u 7. stoljeu, danas doslovce obiluje psilocibinskim gljivama poput Psilocybe mexicana, ali i Psilocybe aztecorum i Psilocybe maytecorum. Uope, nemogue je i nabrojiti sve mogue teze o utjecaju "magine gljive" na razne civilizacije koje su se javile nakon prvih istraivanja njenih efekata. Antropologija,
================================================ 17
mistika, botanika i arheologija isprepliu se u pokuaju pronalaenja dokaza da je psilocibinska gljiva odigrala neku presudnu ulogu u povijesti ovjeanstva, no za to jo nema definitivnog dokaza. Psilocibinsku gljivu koja je u SAD zakonom zabranjena ipak nije mogue iskorijeniti. Andy Weil je eui rezidencijalnom etvrti Seattlea pokupio hrpu gljiva ispred kua vlasnika koji nisu imali pojma o emu se radi. Time je htio pokazati da se gljiva ovako neobinih svojstava nalazi praktino na svakom koraku. Uoljivo je, zadovoljenje puta uzimao toliko da si supstance. meutim, da sklonost eksperimentiranju ovom drogom ujedno ne znai svjetovnih i duhovnih aspiracija. ivot mog prijatelja Rubena, koji je nebrojeno psilocibin i meskalin, danas je sve prije no idealan. Droga mu nije pomogla ni pristojno organizira ivot. Danas vie ne pokazuje interes za psihoaktivne
Glad za instant spiritualnim iskustvima u amerikom podzemlju halucinogena izbacila je u prvi plan halucinogen, ija je strukturna slinost s psilocibinom i psilocinom zapanjujua. Rije je o N, N-dimetil triptaminu, DMT-u, koji je pronaen u ak tridesetak biljaka u prirodi. To je neke halucinogenoljupce potaklo da ga promoviraju kao neku vrstu cerebralnog vitamina, koji bi ljudi trebali uzimati kao dio svakodnevne prehrane. Jer, on, kako kau, daje najjaa duhovna iskustva. Pomnijim prouavanjem djelovanja DMT-a na psihu ovjeka upada u oi injenica da veina onih koji su ga uzimali ima jednu primjedbu glede njegova ponaanja. Nakon nekoliko tripova, DMT najee poinje davati zastraujua iskustva koja toliko uzdrmaju onog tko ga uzima da on ubrzo odustaje od maginog vodia u vie svjetove. Obzirom da se uzimanjem droga nitko nije prosvijetlio, ali je zato prilian broj onih koji su nastavili eksperimentirati u prslucima koji se kopaju na leima, jasno je da ovakav nain duhovnog sazrijevanja ne treba preporuivati nikome. Ovdje vai onaj Murphyjev zakon: "Preica je najdui put izmeu dvije toke". Do svega to ima trajnu vrijednost i daje stabilno samopouzdanje dolazi se iskrenim duhovnim naporom, koji je uvijek na kraju, makar i nakon vie godina, nagraen.
================================================ 18
MARIHUANA Varljivi prijatelj s istoka

grad Varanasi, kojeg zovu jo i Kashi, a Englezi su mu nadjenuli ime Benares, jedan je od sedam "svetih gradova" Indije. Hindusi vjeruju da onaj tko umre na obalama rijeke Gange, u Benaresu, odnosno na glavnom od njegovih 365 gatova, ne mora natrag u novo tijelo na Zemlji. Drugim rijeima, takav se sretnik oslobaa "kruga raanja" ili reinkarnacije. Za njega prestaju beskrajne patnje koje ivot donosi, pa umirui danonono preplavljuju ovaj grad. Dolaze najee vlakovima, ali i u zrakoplovu moete zamijetiti pokojeg jainistikog sveenika ili bolje stojeeg Indijca na kome se vidi da mu kraj nije daleko. Dok amcem plovite rijekom, kraj vas prolaze mali zaveljaji u kojima su ostaci onih koje su spalili, nakon to su ih ujutro pronali mrtve na gatu, ili su ih donijeli lanovi njihovih obitelji. Uz obalu su brda drva, za one bogatije sandalovina. Ni u smrti jednakosti nema, mada je nezainteresiranost neposrednih korisnika posve jasna. Benares je budan 24 sata dnevno. Prljavim, pranjavim ulicama glavinjaju prosjaci, beskunici, samozvani astrolozi iz ijih usta bazdi jeftini alkohol i, dakako, turisti eljni uzbuenja u gradu za koji je netko uporno dokazivao kako je davno ugostio i samog Isusa Krista. Kau, tada se zvao Issa. Bajka pomae turizmu kojem je ovdje podreeno sve. Valjda je zato Benares grad u kojem moete u dravnoj trgovini, koja se zove "bhong shop", kupiti sve ono to se moe dobiti iz biljke koja se latinski zove Cannabis. Rije je o marihuani, koju, osim ovdje, legalno moete kupiti vjerojatno samo u Nizozemskoj. Susretljivi, ve dobrano oamueni prodava pristaje nas uvesti u povee skladite skromne trgovine u kojem sjede neobrijani Indijci koji ovdje pripremaju i pakiraju proizvode koje zovu bhang, ghanja i charas. Moj je ameriki prijatelj Richard zbunjen. Toliko droge na jednom mjestu tjera ga na kalkuliranje kolika bi joj bila vrijednost na ulicama nekog od amerikih gradova. Izbacuje cifru od preko 300 tisua dolara. Pomiljam da je moda prekardaio nekom nulom, no on inzistira. Znam da se u koli jedva provlaio zbog matematike i ipak mu ne vjerujem. Deki se oko nas blaeno krevelje, dok mi impresionirani naputamo prostor u kojem se nalazi tisuama puta vea koliina marihuane od one zbog koje su mnogi na Zapadu osueni na dugogodinje robije. To ti je teorija relativnosti u podruju vrijednosti koje diktiraju dravne institucije. U Indiji se moe napuiti do besvjesti za par dolara, dok su te jo nedavno za istu stvar u SAD mogli skloniti i na deset godina. Danas se u veini amerikih saveznih drava posjedovanje marihuane u koliinama organienim na osobnu uporabu kanjava novanom kaznom, jer vie protok ove droge nitko ne moe kontrolirati. Rauna se da je u SAD ak 40 tisua osoba godinje kanjavano globom, privoeno na sasluanja ili zatvarano zbog marihuane. Izvjee Europske Zajednice iz 1991. godine pokazuje da je u zemljama lanicama promet ostvaren od prodaje marihuane 7,5 milijardi dolara godinje, prema nekima ak tri puta vie nego od heroina. Godinu dana ranije, zaplijenjena je koliina od 2.200 tona marihuane, a da, prema vlastitom priznanju vlasti u tim europskim zemljama, "... na tritu uope nije nedostajalo te vrste droge...". Zakoni se i u Europi razvodnjavaju kada je u pitanju marihuana, odnosno onaj njen dio koji ima nadimak "trava". Kasnije emo razjasniti razlike u proizvodima koji se dobivaju iz
Prastari
================================================ 19
razliitih dijelova iste biljke. Pritisci za legalizacijom ove zacijelo najblae droge, koja se ipak, uz amfetamine i barbiturate, nalazi u klasi B britanske liste narkotika, traju ve desetljeima. Dok njeni zagovornici istiu njenu blagost u djelovanju na organizam, oni koji su za njenu zabranu podsjeaju na ono najopasnije: da nas beba moe odvesti vukovima. Statistikama se stalno pokuava dokazati da su ovisnici o tekim drogama poput heroina i kokaina esto poinjali svoju narkomansku karijeru s marihuanom. Oito tu neega ima, pa i mimo vrstih dokaza, svjetske vlade oklijevaju kada je u pitanju legalizacija marihuane. Izvjea i anketa o tome da je marihuana opasna ili nije opasna ima na stotine. Ako je samo u Europi promet od marihuane mjeren u milijardama dolara, svakome je jasno da je najmanji problem pribaviti istraivanje koje potvruje ovu ili onu tvrdnju. Jer, kako su me upozorili neki dobri poznavatelji ove problematike, ope uvjerenje da legalizacija marihuane odgovara onima koji je prodaju na crnom tritu nije tono. Kada bi dolo do legalizacije kanabisa, to bi najvie pogodilo upravo one koji ga proizvode i prodaju na crno. Prema toj tezi, svaki bi promet ovom drogom vrlo vjerojatno postao monopolom drave, koja bi ujedno kontrolirala kvalitetu, pa bi razraena podzemna mrea botaniara amatera, koji beru milijarde dolara godinje, ubrzo usahnula. Zato je u toj magli interesa u kojoj u prvoj liniji stoje nepopravljivi optimisti, entuzijasti "marice" koji su od njene legalizacije napravili itavu ideologiju, nemogue razabrati tko je zapravo taj koji povlai konce. Nesumnjivo gigantski kapital koji se oko marihuane vrti mora imati debelog utjecala na sve sfere ljudskog ivota, od medija do visoke politike. Najpopularnija teza koju zagovaraju maricoljupci jest ona da je marihuana zdravstveno neuporedivo manje tetna od alkohola, pa stoga nema razloga da se ne legalizira. Jer, dobra je stara "pira" ne samo legalna, ve se ak nalazi na popisu prehrambenih namirnica ! To to je "vatrena voda", zbog uroene neotpornosti sjevernoamerikih Indijanaca tu itavu rasu upropastila, dakako uz pomo dobrih bijelih ljudi, nikoga osobito ne zanima. Povijest pie pobjednik, koji danas iznalazi opravdanja za stanje u indijanskim rezervatima gdje je teki alkoholizam jedan od glavnih razloga za siromatvo i neobrazovanost ljudi kojima je jednom pripadao itav kontinent na kojem su sada svedeni na turistiku atrakciju i proizvodnju suvenira. Marihuana je biljka koju biljee prastari spisi, a arheoloka su istraivanja potvrdila da je bila poznata, dakle vjerojatno u uporabi, ve prije 8.500 godina. Postoje tri glavne vrste marihuane, oznaene latinskim imenima: Cannabis sativa, Cannabis indica i Cannabis ruderalis. Prva je od njih najrairenija, ima je mnogo u Kini, a zna se da je ve u 16. stoljeu bila rasprostranjena po cijelom sjevernoamerikom kontinentu. Karakteristika je ove vrste konoplje slabija narkotina djelovanja visoka stabljika iz koje se izvlae jake vlati, ali i mala koliina smole, koja zapravo sadri najveu koliinu THC-a, tetrahidrokanabinola, jednog od glavnih sastojaka koji ovu biljku ine drogom. U tom 16. stoljeu Cannabis sativa, konoplja zanimljive budunosti igrala je na amerikom kontinentu jednu drugu ulogu. Naime, od nje su se proizvodili papir, tkanina za odjeu, jedra za jedrenjake i brodska uad. Britanske potrebe za uadi i jedrima bile su, prema Staffordu, tolike da je sve do polovice 18. stoljea postojao propis kojim se u Virginiji predviala kazna za farmere koji nisu uzgajali kanabis ! Poznato je da su ovu biljku uzgajali i Washington i Jefferson, a iz dnevnika prvog od dvojice moe se samo nagaati da li je bio upoznat s njenim oaravajuim kvalitetama, koje e dva stoljea kasnije poharati dravu kojoj je udario temelje. Thomas Jefferson je posebna pria. Vrhunski intelektualac koji je u svojoj kuerini na brdu Monticello u Virginiji imao kolekciju od, za ono vrijeme fantastinog broja knjiga, njih sedam tisua, putovao je u Francusku i sa
================================================ 20
sobom vodio dva Crnca kako bi nauili kuhati francuske specijalitete. Vrt ispred kue "oca Amerike Deklaracije Nezavisnosti" imao je gredice na kojima je raslo ak 250 vrsta povra, koje je Thomas odlino poznavao. Naravno, nikada se ne bih usudio uzrujati Ujaka Sama teorijom da je u veernjim satima Jefferson frkao "jointove", mada se ini da je taj ovjek bio suvie znatieljan i pametan, a da bi propustio uti neto o neobinim kvalitetama biljke koja se uzgajala u tako ogromnim koliinama. Cannabis indica klasificirana je 1783. godine, a kako je mogue zakljuiti iz njena imena, potjee iz Indije. Tamo ne samo da je lako moete kupiti, ve i nabrati, dakako izaete li malo izvan nekih naseljenih mjesta. Intelektualci koje sam sretao u Indiji nisu pokazivali nikakvo oduevljenje za marihuanu, oni okrenuti duhovnim vrijednostima smatrali su da se radi o grijehu kojim se gazi tradicionalni zavjet neuzimanja ivanih stimulativa. Kod niih slojeva, recimo vozaa rike koji nas je razvozio Benaresom, uoio sam da je esto pod utjecajem marihuane. Moda je to samo moje iskustvo, ali imao sam osjeaj da sredina u kojoj je marihuana ipak neto svakodnevno ne pokazuje za drogiranje pretjerani interes. S druge strane, ova je biljka zabiljeena u Atharva Vedi kao jedna od "pet svetih" biljaka hinduistike religije. Puenje haia kao neto uobiajeno meu nekim indijskim sadhuima i aghori jogijima odlino opisuje Robert Svoboda u svojoj knjizi "Aghora". Botaniki gledano marihuana je vrlo zanimljiva biljka, koju su godinama trpali u razliite porodice, da bi na kraju netko ak ustvrdio da je roakinja smokve. Marihuana se u svom razmnoavanju ne oslanja na kukce, ve postoji enska i muka biljka, a kada to zahtijevaju prilike, kanabis moe biti i dvospolac ! To znai da na jednoj biljci postoje "enske" i "muke" grane i ona se moe sama oploditi i tako nastaviti s razmnoavanjem. Odnos mukih i enskih biljaka varira, ovisno o kraju u kojem biljka raste, odnosno koliini svjetla kojoj je izloena. Time se prilikom uzgajanja moe manipulirati i odrediti brojani odnos enskih i mukih jedinki. Ova indijska verzija kanabisa nema kvalitete kojima bi zadovoljila potrebe za uadi i papirom, ali ima one druge. Ona, naime, sadri vie smole psihoaktivnih svojstava, pa je vrsta koja je naprivlanija i ilegalnim uzgajivaima upravo Cannabis indica. Tu sad ima raznih trikova, pa e biljka imati vie narkotikih svojstava ako joj se omogui vie svjetla dnevno, a bit e i via ako se sadi u guim redovima. Ovdje je majka Priroda nepravedna, pa je enska verzija skoro dvostruko tea od muke. S time da ak 20 posto njene teine otpada na lie, koje e jednog dana zavriti u cigareti nekog sjetnog ostarjelog hippyja na obalama Arapskog mora, u staroj portugalskoj koloniji Goi, gdje je sve poelo jo u tim glasovitim ezdesetima naeg stoljea. Goa je i danas mjesto gdje moete dobiti ono ime je Bog obdario Indiju u neogranienim koliinama, ali to vie nije mjesto na ijim se prekrasnim plaama skupljaju desetine tisua Amera zadojenih kozmopolitizmom i slobodnom ljubavi. Stari je san mrtav, ezdesete ostaju slatka iluzija na koju podsjeaju jo jedino stari naputeni samostani Goe u kojima su hippyji znali potraiti malo hlada za vruih indijskih mjeseci zamagljenih dimom kanabisa. U nekim dijelovima Indije poljem kanabisa krui ekspert kojeg zovu "ganga doktor" i istrebljuje "mukarce" meu biljkama, pa ostaju smolom bogatije "enke". Sadraj se smole u biljci moe poveati i tako da se ona u odreenom smislu traumatizira, odnosno da se u ranoj fazi uzgoja izgradi osobita koara koja ometa biljku u rastu. U podruju Himalaja, gdje se i najvie primjenjuje, ona ima nadimak "koara za muenje".
================================================ 21
to vie smole, to vie dolara logika je koja udesno pokree umove gladne profita, pa Amerikanci svako malo otkriju kakav ilegalni pogon ili farmu opremljenu vrlo efikasnom tehnologijom za uzgoj marihuane. Dobar je primjer jedan "poduzetnik" iz savezne drave Vermont, koji je izgradio gigantski pogon opremljem umjetnim svjetlima i osvjeivaima zraka. Kada je FBI stigao na vrata zgrade u kojoj su bujale zabranjene biljice, ovjek je ve bio odmaglio u nepoznatom pravcu, pa ga sada trae i preko televizijskih emisija. Kuna je produkcija narkotine biljke vrlo razvijena, to nije ni udno ako imamo u vidu injenicu da je ameriko trite krcato prirunicima koji daju detaljne upute kako se to moe provesti u djelo. Od iste se biljke, dakle, dobivaju tri glavna proizvoda: prvi je nainjen od lia biljke pri njenu dnu, najjeftiniji je i najee se javlja kao standardna "trava" ili ono pod ime mi obino podrazumijevamo marihuanu. U Indiji ga zovu "bhang". "Bhang" neki zovu produkt nainjen od lia i stabljike biljke, a prema nekima je to lie marihuane mljeveno u prah, mijeano sa zainima i pripremljeno kao napitak. Zatim je tu "ghanja" ili "ganja", koju verceri nude na svakom uglu u veim indijskim gradovima. "Ghanja" bi trebala zapravo biti marihuana, ali po svemu sudei ima niz raznih dodataka. esto je zamjenjuju s "gunjom", Abrus precatorius, koja je takoer psihoaktivna. Openito, veu trinu vrijednost imaju produkti od lia s vrha stabljike, jer sadre veu koliinu smole. Cvjetni pupoljci donose jo vei sadraj aktivnih tvari. Konano, tu je i sama, ista smola, koja je poznata kao charas ili, nama na Zapadu hai. Ova je droga oko 10 puta jaa od obine "trave", koja moe znatno oscilirati u kvaliteti. Tako je, recimo, iz osobite vrste sjemena mogue dobiti biljku iji se "enski" predstavnici obrauju prije no to se na njima pojave sjemenke. Ova se vrsta marihuane smatra najpotentnijom, a poznata je pod imenom "sinsemilla", to na panjolskom znai "bez sjemenki". Uzgajivai koje je u nekim dijelovima svijeta nemogue kontrolirati, a to je na mnogim mjestima jer se marihuana lako prilagoava u gotovo svim okolnostima, doveli su itav biznis do savrenstva. Usprkos stoljeima uporabe, ova droga skriva jo mnoge tajne. Tako nije nikada objanjeno zato oni koji pue marihuanu uzgojenu na razliitim mjestima u svijetu tee razvijaju toleranciju prema narkotiku nego oni koji stalno pue marihuanu istog porijekla. Produkti nastali iz ove konoplje uglavnom se pue, ali se mogu i vakati. Kanabis se u Sjevernoj Africi konzumira kao mjeavina sa zainima i voem poznata kao "majoon", a postoje i tamne, mekane kuglice poznate kao Tibetan Temple Balls, te tzv. "tajlandski tapii", odnosno osuena "trava" vezana u tapie vlaknima iste biljke koja je vrlo jaka i pui se. Postoji dugaki niz pripravaka iz svih dijelova svijeta, poput Nepala, Afghanistana, Kolumbije, Meksika, Havaja itd. Ulje nainjeno od haia moe dati vrlo jake psihodeline efekte, koji mogu trajati i vie sati. Povijest je pokazala da iskustva s ovom drogom imaju niz neoekivanih aspekata, koji podrazumijevaju probleme s kojima emo se pozabaviti kasnije.
================================================ 22
Od Skita Dylana Trea vrsta kanabisa, Cannabis ruderalis, otkrivena je tek 1924. godine i to u junom Sibiru. Vjerojatno je njen otkriva imao u rukama prastare zapise Herodota, koji se neko vrijeme pridruio nomadskom plemenu Skitima. Stanovnici stepa koji su bili u stalnom pokretu imali su neobian obiaj. Naime, nakon to bi sahranili nekog vanijeg lana plemena, Skiti bi se proiavali tako da bi konstruirali improvizirani ator koji je zapravo predstavljao parnu kupelj. Ulazili bi u prostor na ijem se podu nalazilo uareno kamenje i na njega bacali sjemenke biljke koja je stoljeima kasnije identificirana kao jedna vrsta konoplje. Herodot je zamijetio narkotino djelovanje dima nastalog od sjemenki, jer su sudionici u ritualu zavijali od zadovoljstva nakon to su unutar ovakva atora proveli odreeno vrijeme. Ovaj je zapis zaboravljen do kasnih etrdesetih ovog stoljea kada je u zabaenim i slabo istraenim planinama Altaja otkriveno itavo groblje Skita ija se starost procjenjivala na 400. godinu prije Krista. Niske su temperature pomogle ouvanju tijela pokojnika, uz koje su pronaeni mali atori u kojima su se nalazile bakrene posude ispunjene sjemenkama konoplje. Analiza je pokazala da se radi o vrsti Cannabis ruderalis, pa je legenda da su Skiti jo davno poznavali sva svojstva kanabisa time dobila svoju definitivnu potvrdu. Izgleda da je ova vrsta poznata iskljuivo u ovom dijelu svijeta, odakle se nije irila najvjerojatnije zbog toga to kao droga nije bila posebno atraktivna. Naime, sadri relativno malo tetrahidrokanabinola, nia je, s neto debljim liem od svoje za meunarodno podzemlje privlanije roakinje. Kanabis je u raznim dijelovima svijeta poznat pod raznim imenima, a opisan je u irokom rasponu djela, od perzijske "Zend Aveste" do pria iz tisuu i jedne noi. Neka su iskapanja u Grkoj potakla pekulacije da je naeni komad haia dokaz da je ovu drogu kod proricanja koristila delfijska proroica Pitija. Teza ima konkurenta u prii da se lokacija na kojoj je proroica vraala nalazila na movarnom tlu iz kojeg su izbijali podzemni plinovi, pa se proroica trovala na taj nain, a ne haiem. Dakako, ostaje nam i mogunost da je ona odista imala proroke sposobnosti, pa joj nisu trebala nikakva trovanja. Najbizarnija legenda vezana uz kanabis zacijelo je ona o Redu Asasina (Ubojica), a potjee od Marka Pola, venecijanskog putnika koji se 1273. godine naao u dolini Alamut u Perziji. Tamo je sreo Starca s Planine, poglavara perzijskog ogranka ismailitske sekte poznate pod imenom Asasini. Dva stoljea stari red e uskoro pomesti jedan od rijetkih koji ga je nadmaio okrutnou Dingis kan. Porijeklo je reda dosta nejasno, ali prema nekima radi se o sekti koja je nastala u povijesnom raskolu unutar Islama, kada je dolo do podjele na sunite i iite. U borbama oko Muhamedova nasljednika ak je ubijena i Prorokova ker Fatima, a poele su nastajati razliite sljedbe na ijem su elu bili "sveti ljudi" iz pustinje, meu kojima su neki vjerovali u reinkarnaciju, drugi u potpune seksualne slobode, a tako je nastao red "otpadnika od otpadnika", koji je propovijedao ubijanje kao vjersku dunost ! Radi se o pretei budueg Reda Asasina kojeg sredinom 11. stoljea osniva Hasan bin Sabbah, koji je ujedno prvi Starac s Planine. Radilo se o tipu kojeg Colin Wilson opisuje kao "... ovjeka vjerske discipline poput Sv. Augustina i politike nepopustljivosti jednog Lenjina...". Uskoro Hasanovi ubojice, koji po potrebi rtvuju vlastiti ivot da bi smaknuli nekog tko je smetao njihovom gazdi, postaju strah i trepet za velmoe tog dijela svijeta.
================================================ 23
Hasan ubrzano okuplja sljedbenike i postupno zauzima dvorac Alamut, ije ime u prijevodu znai "Orlovsko gnijezdo". Tu e provesti ostatak ivota upravljajui intrigama u tadanjem jo vrlo podijeljenom svijetu Islama. Pisao je i knjige, a oni rijetki koji su ga mogli sresti i osobno, osjetili su njegov bijes ako bi sluajno prekrili neki od kodeksa kojih se on fanatino pridravao. Konzumiranje vina je bilo zabranjeno, pa je Hasan dao ubiti i vlastita sina koji je to pravilo prekrio. Nazanimljiviji je dio prie onaj o tome kako se pripremalo Asasine za akcije u kojima bi ubijali u ime vjere, a na temelju Hasanovih prosudbi. ovjeka bi se uvjerilo da e zbog onoga to e uiniti zavrijediti Raj, dapae, dobio bi doputenje da mjesto gdje e se kasnije preseliti za vjenost posjeti na tri dana! Naime, u dubokoj kotlini iza dvorca, u koju je svaki pristup bio strogo zabranjen, napravljen je raskoan vrt s fontanama i prekrasnom palaom. Kandidata za ubilaku misiju bi drogirali haiem i, izgleda, opijumom. Tada bi ga prenijeli u imitaciju Raja koja je morala za ove ljude iz pustinje biti fascinantna. Tri dana on bi uivao u lijepim enama koje je imao na raspolaganju, raskonoj palai i obilnim koliinama haia. Zadnji bi ga dan drogirali do besvjesti i vraali u Hasanov zamak. ovjek, koji je bio uvjeren da je doista zavirio u Raj, pun je entuzijazma primao zadatak koji bi mu povjerio Starac s Planine. Hasan je imao vojsku svojih fanatika koja je bila premala za voenje bitaka, pa je to nadoknaivao atentatima na svoje neprijatelje, u emu su njegovi sljedbenici dostigli zavidan nivo efikasnosti. I oni najzatieniji suparnici esto bi padali kao rtve Asasina. Dovoljno je rei da su uspjeli likvidirati Nizama AlMulka, Velikog Vezira turskog sultana, ali i mnoge druge. Brojni su dokazi da pria o ovom jedinstvenom "pranju mozga" uz pomo haia nije samo legenda. Hai, koji je, kao to sam ve napomenuo, zapravo smola sastrugana s biljke, pronaen je i na jednom kartakom brodu potonulom za vrijeme Punskih ratova, spominje ga kao sredstvo za poticanje dobrog raspoloenja u vrijeme Rimskog Carstva i sam Galen, dok je u Baselu otkriven crte botaniara Leonhardta Fuchsa iz 1542. godine, na kojem se vidi ova biljka koja se postupno proirila po cijelom svijetu. U poetku 16. stoljea, kanabis kao biljku koja neobino djeluje na ljudsku psihu opisuje i francuski knjievnik Francois Rabelais. Ne treba ni naglaavati da su drogu oduevljeno prihvatili i drugi umjetnici. To je dodue bilo tek 1844. godine, kad je Theophile Gautier u Parizu osnovao "Le Club des Haschischins" ("Klub prijatelja haia"), koji je jednom mjeseno okupljao ljude poput Baudelairea, Hugoa, Balzaca i Dumasa. Tada vodei pariki minkeri odabrali su za svoja redovita mjesena drogiranja hotel "Pimodan". Hai je pristizao iz Alira, a neki smatraju Gautierove opise djelovanja narkotika prvima te vrste u Europi. No, ima i onih koji osporavaju njihovu autentinost vjerujui da je pjesnik obilno pretjerivao fantazirajui na nain koji nije karakteristian za produkte dobivene iz narkotine konoplje. Izgleda da je od cijele drube kanabis najvie strefio Baudelairea, ija su djela vrlo esto obojena tamnim raspoloenjem, a to se nerijetko pripisuje njegovom prekomjernom uivanju u zavodljivoj biljci. Trovanje haiem u kasnijim godinama u umjetnikom svijetu ne predstavlja nikakav raritet. Marihuana jo manje. U svojim je songovima otvoreno zagovaraju Beatlesi, Rolling Stonesi, Bob Dylan i mnogi drugi, a u ezdesetima i sedamdesetima se u aktivnu borbu za njenu legalizaciju ukljuuju Allen Ginsberg, ali i ironini Lenny Bruce, koji javno izjavljuje da e marihuanu legalizirati onda "... kada ponu uhiivati djecu politiara i studenti prava osjete njene efekte prije no to postanu suci ili tuitelji...".
================================================ 24
Uporaba "marice" Obzirom da je kanabis najrairenija droga, uz bezbroj oblika u kojima se pojavljuje na tritu, mogue ju je u organizam unositi na razne naine. Oni koji ele jae efekte, obino pripravke kanabisa pue. To moe biti u obliku cigarete, koju tada zovu "joint" ili "spliff". Mijea se s duhanom, a u istoj formi moe se nai i hai. Puiti se moe preko razliitih lula ija je funkcija najee to da dim droge prevedu preko vode. Najpoznatije su takve sprave, ija je namjena zapravo ista, tzv. "chillum" i nargila. Neki ak narkotinu smolu stisnu izmeu dvije uarene otrice noa, a dim zarobe u obinoj boci za mlijeko. Taj se dim naglo udie i zadri u pluima to je dulje mogue. Time se osigurava ubrzani prodor tetrahidrokanabinolnih molekula u krvotok, a tako i u mozak, gdje e izazvati senzacije zbog kojih se droga i pui. Za nenaviknutu osobu iskustvo moe biti vrlo neugodno, praeno osjeajem guenja ili estokim kaljem. To e ponovnim uzimanjem droge postupno nestati. Jedenjem proizvoda na bazi kanabisa nee nastupiti gotovo trenutni efekti kao to je to sluaj s puenjem, dapae, moe proi i sat i pola dok nastupe uinci konzumirana narkotika. A taj nain unoenja u tijelo haia ili marihuane predstavlja poveanu opasnost zbog toga to onaj koji ga uzima ne zna je li uzeo koliinu koja e postupno dovesti do iskustva iznad eljenog, ali ne u pozitivnom, ve negativnom smislu. Naime, dok itava kroz usta unesena koliina droge pone djelovati, korisnik moe vidjeti da je uzeo previe, kada e se nerijetko poeti gubiti u tekim i neugodnim emocijama koje nee moi kontrolirati. Pua e, kad osjeti neto to mu se ne svia, smjesta prestati uvlaiti omamljujui dim i time iskustvo kolikotoliko staviti pod kontrolu. Od kanabisa se mogu spravljati i alkoholature, a stvari su se razvile do te mjere da postoje itave kuharice u kojima pie kako kanabis moete ubaciti u kulinarske specijalitete! Raireno uvjerenje da je kanabis najblaa droga samo je, prema nekima, djelomino tono. Iskustvo s marihuanom i haiem prije svega e ovisiti o kvaliteti droge, ali i mentalnom stanju korisnika. Hai e ovjeka uiniti tromijim, a marihuana veselijim. Veina korisnika marihuane opisuje svoje stanje kao oslobaanje od psiholokih konica u prometu s okolinom, sanjivost i poveanu osjetljivost na zvuk i boje. Glazba dobiva osobito znaenje i zvui grandioznije nego u normalnim okolnostima. Uvid u znaenje mentalnih procesa prostaje otriji, osoba moe biti dobre volje i osjeati potrebu za smijehom. Radi li se o drogi snanija djelovanja, moe doi do halucinacija sa zatvorenim, ali i otvorenim oima. esto te halucinacije izgledaju kao ivi crtii, mogu podsjeati na iskustva s LSD-om. Puno se pekuliralo s afrodizijakim efektima kanabisa, koji doista, prema nekima "... poveava seksualnu privlanost i osjeaj sigurnosti u odnosima s partnerom...". To se osporava tezama da je u pitanju vea podlonost sugestiji uslijed suenja svijesti izazvanog drogom, pa ovjek doveden u specifinu i stimulativnu situaciju reagira poveanim interesom i, eventualno, potencijom. No, treba upozoriti da su iskustva nekih upravo obrnuta. Droga ih ini nezainteresiranima za druge ivotne radosti. To je vjerojatno sluaj s onima koji uzmu vee doze droge, kada, kako to dobro formulira Andrew Tyler, dolazi do "paralize mate" i bezvoljnosti koja rezultira gubitkom elje za micanjem udova. Pred dosta godina, kada sam s nekoliko prijatelja usred zime zaglavio u malom danskom otonom mjestancu Oster Kippinge, grupa se mladih Nijemaca napuila haia u lokalnoj birtiji. U nedostatku opreme i zarobljeni snijegom koji je blokirao sve puteve, koristili su pivsku bocu, zapravo njen grli u koji su nagurali hai pomijean s duhanom. Bilo mi je jasno da su doze koje su inhalirali bile daleko vee od standardnih. To je bilo jasno i iz injenice da su satima nepomino piljili u jednu toku. Jedan je od njih redovno povraao,
================================================ 25
nakon to bi odteturao kroz stranji ulaz iz birtije van. Ostali su se osjeali "high" do te mjere da uope nisu imali elje komunicirati s okolinom. Dodue, i to je drukije ako je euforino stanje izazvano manjim dozama droge. ovjek osjea potrebu za odnosom s okolinom, ali nerijetko zaboravlja zapoeti s konverzacijom! Dr. Charles Tart je svojedobno nainio opirno istraivanje efekata marihuane, koje je, prema njegovim tvrdnjama, kroz osobite upitnike, obuhvatilo iskustva ukupno 37.000 popuenih "jointova". Uinke je podijelio na uobiajene i rijetke (poznati su i sluajevi u kojima kanabis uope ne djeluje na korisnika odnosno ne izaziva nikakve promjene u njegovoj svijesti). Istraivanje otkriva da je Tart vrlo vjerojatno osoba sklona ideji legalizacije marihuane koja objektivno nije pridala jednaku vanost ugodnim i loim uincima droge, za koju su do njegova vremena mnogi strunjaci tvrdili da nije ba bezazlena. Tart, koji se kasnije bavio i parapsihologijom, kao glavni efekt marihuane navodi osjeaj dubljeg znaenja u dogaajima iz okoline, te ivlje slike okolia. Osjeti se profinjuju, pa ovjek bolje razumije rijei neke pjesme, a njene tonove percipira detaljnije. Katkada dolazi do poveanog apetita, uglavnom zbog toga to se izotrava osjet okusa. I percepcija vremena se mijenja. Ono kao da se usporava, prolazi sporije, pa ovjek osjea "sada" i "ovdje" mnogo intenzivnije. Ovo istraivanje tvrdi da se kvaliteta orgazma djelovanjem narkotika mijenja, a osjet dodira poprima neka nova svojstva. Nastupa osjeaj oputenosti i razumijevanje za druge osobe, koje se oituje i u poveanom interesu za humor. Drogirani nije buan kao osobe pod utjecajem alkohola, ali se niti ne moe usredotoiti na intelektualne zadatke koji zahtijevaju okretanje prema vanjskom svijetu. Svoje obveze ne smatra prijeko vanima i pokazuje znakove neodgovornosti. Panja mu bjei i oteano ita. Osjea se dobro i nezainteresiran je za probleme koji zahtijevaju bilo kakav napor. Ne pokazuje interes za kontrolom nad situacijom, ve se djejom naivnou preputa procesu okretanja prema unutra, pri emu ima osjeaj da poinje bolje upoznavati vlastitu linost. Nema komplikacija sa spavanjem, a olako izbjegavanje obveza jedan je od razloga zato se ovu drogu smatra drutveno tetnom. Bad Doivljaji mogu biti i vrlo neugodni. Zvukovi postaju razvueni i nejasni, boje udne, svijet nezanimljiv i besmislen. Drogirani se moe osjetiti okruenim neprijateljskim silama ili ak od njih opsjednutim, a nerijetko poinje osjeati energetske centre na tijelu poznate u joga tradiciji kao chakre. To moe pratiti osjeaj strujanja energije u kimenom stubu. Cjelokupni period djelovanja kanabisa moe proi u neugodnim emocijama, uz nejasan osjeaj magijskih sila na djelu. Vanjski izgled drogiranoga moe podsjeati na robota i itavi periodi iz sjeanja mogu biti izbrisani. Javlja se osjeaj munine i neugodne tromosti, nakon ega moe uslijediti povraanje, ak i u sluaju uzimanja manje doze narkotika. Neki mislima odlutaju, a kasnije se ne mogu prisjetiti koliko je vremena proteklo. Moe se javiti fenomen poznat kao "deja vu", a u nekim situacijama dolazi do nekontroliranog pokretanja udova. esto tada nastaje panika od potpunog gubitka kontrole nad ivotnim procesima, nastupa drhtanje ruku, a ovjek postaje nemiran. Sve to prate problemi sa spavanjem. U onim teim sluajevima dolazi do dugotrajnijeg gubitka interesa za seks i opasnog ponaanja u drutvu drugih osoba. To se moe manifestirati kao verbalna agresija prema ljudima koje korisnik droge od prije smatra neprijateljima, ali i onima s kojima je ranije odravao korektne odnose. Dolazi do zahlaenja u odnosima s drugim ljudima i teih ispada. Kako to priznaje Tart, osoba pod utjecajem kanabisa moe osjetiti snaan impuls koji je tjera da nekoga fiziki povrijedi. To je sluaj kod korisnika s duljim staem i onih koji uzimaju vee
================================================ 26
doze ove droge. Dakako, pravila nema jer netko s odgovarajuom predispozicijom moe "puknuti" od relativno niske doze bilo koje droge. Imao sam prilike sresti mladia u ranim dvadesetima koji je odavao smirenu i stabilnu osobu koja je redovno uzimala marihuanu iz rekreacijskih pobuda. Jednog se dana naao u psihijatrijskoj bolnici, opsjednut idejama o tome kako su na njega baeni uroci i snanim, nekontroliranim strahovima od ludila. Bez jakih medikamenata i odricanja od svih vrsta narkotika oporavak nije bio mogu, dapae, prijetila su mu psihotina stanja i doivotni psihiki poremeaji. I njemu je postalo jasno da i beba meu vukovima katkada moe progutati ovjeka. Ameriki dravni rat protiv marihuane poistovjeuje se s Harryjem J. Anslingerom. Zakleti protivnik droge, Anslinger nije alio truda u javnosti iznositi sluaj za sluajem ubojstva u kojima je navodno presudnu ulogu odigrala konzumacija vjerojatno najblaeg narkotika marihuane. U periodu od 1932. do 1937. godine kampanja protiv kanabisa razmahala se toliko da je 46 od 48 amerikih saveznih drava ovu drogu stavilo izvan zakona. Objavljivane su prie o onima koji su pod utjecajem marihuane skakali s prozora viekatnica, a spominjano je i seksualno nasilje kao patologija koja se polako razvija ako ovjek u organizam unosi tetrahidrokanabinole. Nije mnogo pomogla ni injenica da je postojalo 28 razliitih medicinskih preparata na bazi kanabisa. Kutije cigareta s marihuanom koje su se prodavale kao sredstvo u borbi protiv astme povuene su iz prodaje, kao i ostali proizvodi koji su imali bilo kakve veze s kanabisom. Iz dananje je perspektive jasno da je Anslinger u mnogo emu pretjerao i rat protiv marihuane pretvorio u svoju opsesiju. Ipak, odreene injenice kojima je baratao nije lako osporiti. Neki autori knjiga o drogama i njihovim efektima mrzili su ga toliko da je jedan od njih napisao doslovce: "Anslinger je umro 1975. godine konano !" Bila je to slaba utjeha, jer je neumorni ameriki birokrat uspio neke ideje proturiti i u Ujedinjene Narode, ve u tim ranim ezdesetima skreui panju na dolazeu poast. Shvatili su ga vrlo ozbiljno i, kada je umro, njegova je vizija Amerike liene legalnih narkotika praktino bila ostvarena. Posljedice Kanabis i njegove efekte na ovjeka, kao to je pretpostaviti, istraivali su mnogi. Medicina opisuje bolest psihoze (ima onih koji postojanje prave psihoze izazvane kanabisom osporavaju tvrdei da se radi o privremenom poremeaju) izazvane ovom drogom, a neki su ak kao relativno estu pojavu registrirali paranoju koja se javlja ako pua marihuane nije oputen, napet je ili boluje od neke kronine psihike bolesti. Zanimljivo je da neki takve patoloke strahove, koji se povremeno javljaju kod onih koji troe ovu drogu, pripisuju uinku samog narkotika, dok drugi vide problem u kvaliteti "robe" koja dolazi sa svih strana svijeta. Primjerice, ustanovljeno je da smola marokanskog porijekla zna sadravati kravlji izmet, a junoafrika "trava" dodatak vrlo otrovne dature. U oba sluaja, spomenuta oneienja mogu imati udjela u nastajanju nekog tekog sindroma poput ovih prije navedenih. To, naravno, nije dovoljno utemeljeno objanjenje da bi na bazi njega netko potpuno legalizirao kanabis. Stjee se dojam da su amerike dravne institucije svele kanjavanje zbog posjedovanja marihuane na globe vie zbog oite nemoi da uporabu ove biljke stave pod kontrolu, nego zbog uvjerenje da ona ipak ne predstavlja opasnost za fiziko i duevno zdravlje ljudi. No, gotovo svi oni s kojima sam razgovarao, a mogu ih svrstati u grupu vie-manje redovitih potroaa kanabisa, iskreno vjeruju da ih ova droga ne moe ugroziti.
================================================ 27
Cijeli rat oko legalizacije, koji se stalno pojaava kako se gomilaju medicinska istraivanja koja ukazuju na dobre ili loe strane marihuane koja je od svih narkotikih sredstava najblia vraanju u legalne vode, izgleda da ima malo ansi za kraj. Prije svega zato to se itava scena vezana uz drogu neprekidno zatamnjuje, broj korisnika zabranjenih sredstava raste, pa to ne pridonosi raspoloenju u kojem bi dolo do neega tako senzacionalnog kao to je legalizacija jedne droge protiv koje su u ovom stoljeu napisani kilometri tekstova i radi koje su ljudi, kada se sve zbroji, sjedili u zatvorima stotine godina. Bez obzira na to je li istinita ona uvena i bezbroj puta ponovljena tvrdnja da je alkohol mnogo opasniji od marihuane. Svoj stav kroz sabrana istraivanja o kanabisu najbolje iznosi Svjetska Zdravstvena Organizacija, pa istinu o ovoj drogi moemo saznati najobjektivnije upravo iz izvjea ove institucije u kojem se bavi narkotinom konopljom i njenim derivatima. Manje doze kanabisa uzimane povremeno ne izazivaju vidljive oblike trovanja, ali izloenost ovoj drogi u duljem vremenu i u veim dozama dovodi do kroninog trovanja, koje moe zahtijevati i nekoliko tjedana oporavka kako bi se stanje pacijenta normaliziralo. Kanabis ima vrlo negativno djelovanje na dine puteve, a ustanovljeno je da je dim marihuane opasniji od duhanskog, dok je onaj haia jo razorniji. Nakon nekog vremena moe izazvati bronhitis, ali i karcinom plua, ako izloenost sastojcima iz dima potraje dovoljno dugo. Upravo je to neugodno svojstvo kanabisa i njegovih derivata esto spominjani argument protiv legalizacije. Moj prijatelj Mario, koji je eksperimentirao s mnogim drogama, pa tako uzeo i podosta haia, komentira svoje odustajanje od ove droge na zanimljiv nain: "... Sami efekti su znali biti ugodni, no relativno sam brzo osjeao probleme s disanjem nalik onima puaa cigareta, ak u odreenom smislu i gore. Imao sam osjeaj da mi se smola haia lijepila na plua. Bio je to, uz fiziki, i psiholoki neugodan doivljaj...". Vrlo opirna ispitivanja koja su pokuala povezati kanabis sa sranim oboljenjima nisu pokazala da takva sveza postoji. Izneseno je miljenje da kanabis moe pogorati stanje ovjeka koji ve boluje od neke srane bolesti. To ni ne mora biti uzrokovano izravnim djelovanjem narkotika, ve moe biti posljedica stresa koji droga izaziva na organizam. Mada nije utvreno da kanabis oteuje kromosome, ima indikacija da moe biti faktor u nastajanju malignih oboljenja u tijelu korisnika. Radi se o smoli koja moe utjecati na metabolizam na vie naina, a najugroeniji su, dakako, kao to smo to ve ranije spomenuli, dini putevi. U svezi s nastajanjem stanica raka u tijelu puaa kanabisa su i neka istraivanja koja se bave utjecajem droge na funkcioniranje imunolokog sustava u ovjeka. Izvjee navodi da neki dobiveni podaci upuuju na mogue poremeaje imunosustava, pa je to vjerojatno povezano s pojavom alergija kod puaa marihuane i haia. Ipak, naglaava se da te alergije nisu uobiajene. Testovi na ivotinjama dokazali su da kanabis utjee na produkciju spermija kod mukih takora, ali to nikada nije dokazano na ljudima. Navodno marihuana kod ena moe poremetiti menstrualni ciklus, ali izgleda da nema utjecaja na plodnost. to se tie intelektualnih funkcija, jasno je da kanabis izaziva najrazliitije varijacije promijenjenih stanja svijesti koje se odraavaju na intelektualne sposobnosti tijekom i nakon djelovanja same droge. O negativnim se psiholokim efektima govori s dozom opreza, ali se jasno istie da stanja paninog straha i paranoje mogu nastupiti koristi li se ovaj narkotik. Kada se govori o psihozi, dakle ludilu izazvanom kanabisom, psihijatri najee spominju epizode koje "... traju do etiri tjedna...", ime se zapravo daje na znanje da formiranje trajne
================================================ 28
psihoze nije dokazano kao mogunost vezana na potronju kanabisa. Tu se znanost nalazi na skliskom terenu, jer postoje osobe kod kojih je psihoza latentna, dakle prikrivena i bilo je koji okida moe pokrenuti. Zasigurno to moe biti i kanabis, iako se u naelu ne vjeruje da droga sama moe izazvati ovaj teki psihiki poremeaj. Barem ako je suditi po spomenutom izvjeu Svjetske Zdravstvene Organizacije. Stvara li kanabis ovisnost? Prema novijim pogledima na ovaj problem koji se pred javnost stalno vraa ve desetljeima postoje dokazi da moe nastati barem manja fizika i psihika ovisnost o nekom od derivata kanabisa. Mogu se pojaviti i znaci apstinentske krize, slino kao kod opijata, nikotina i alkohola. Dolazi do znojenja, munine i grenja miia. Uz to, onaj koji pokazuje znakove krize zbog neuzimanja kanabisa moe pokazivati znakove nervoze i esto lako plane zbog esto nevanih vanjskih izazova. Nakon pregleda dokumentacije sakupljanje od strane DEA (Drug Enforcement Agency), u razdoblju od 1986. do 1988. godine, ameriki je sudac Francis J. Young dao izjavu koja je proizvela pravi politiki potres u Americi: "... Gotovo svi lijekovi imaju toksino, potencijalno smrtonosno djelovanje, ali marihuana ne spada u takve supstance. Marihuana je u svom prirodnom obliku jedna od najneopasnijih aktivnih supstanci poznatih ovjeku. Mjereno racionalnom analizom, marihuana se moe pod strunim nadzorom koristiti u medicinske svrhe...". Ova je izjava dana krajem 1988. godine, a cilj joj je bio skretanje panje na podatak da je kanabis potencijalni lijek protiv mnogih oboljenja. Tradicionalna ga indijska medicina koristi u borbi protiv ak 100 razliitih bolesti i simptoma, a kao takav je opisan i na Zapadu. I, do zabrane, koriten. U zemljama poput Indije, on se jo uvijek nalazi na popisu sastojaka dodanih razliitih tradicionalnim lijekovima, u ruralnim ga sredinama ljudi koriste bez predrasuda, osobito tamo gdje je alternativa nedovoljno razvijenoj primarnoj zdravstvenoj zatiti. "... Ova je prirodna droga daleko bezopasnija, kako mi je to energino objanjavao indijski lijenik dr. Sharma, od niza alopatskih lijekova iz donacije, meu kojima je mnogima istekao rok trajanja ili daju vrlo neugodne popratne efekte. To da se ona ne zloupotrebljava za masovno, nemedicinsko koritenje, stvar je kontrole koju nad njome treba uspostaviti...". Trava kao lijek Nakon Napoleonova i britanskog pohoda na Indiju i Egipat stanoviti W. B. OShaughnessy, profesor kemije i prirodne filozofije, potrudio se jo 1839. godine poeprkati po starim indijskim zapisima na koje je nabasao u Calcutti, pa ak provesti inicijalna ispitivanja na ivotinjama. Zakljuio je da se kanabis moe rabiti kao sredstvo za stiavanje bolova, protiv reumatizma, jakih napada epilepsije kod djece i u jo neke druge svrhe. Francuski je psihijatar J. J. Moreau vjerovao da marihuana moe pomoi osobama koje pate od mentalnih problema, a droga se uskoro nala i u Americi, gdje je postala sastavni dio niza preparata, od kojih je bio osobito popularan alkoholni "Tildenov ekstrakt". U drugoj polovici 19. stoljea jedan je 16-godinjak uzeo malo preveliku dozu ljekovitih kapi. Njegovo je ime bilo Fitz Hugh Ludlow, a prvi je opisao to to znai biti "high" od kanabisa. Smatrao je da je pomou udne droge, koja ga je kotala svega 6 centi, putovao u mistine regije opisane u uzbudljivoj istonjakoj literaturi. Time je zapravo otvorio vrata marihuani i haiu kao rekreacijskim drogama. Ili, bolje reeno, on je prvi jedan medicinski preparat iskoristio kao narkotik, to opisao i tako otvorio put za neto to e u narednom stoljeu na Zapadu postati prava nona mora.
================================================ 29
S vremenom se lista oboljenja koje se moglo tretirati s kanabisom postupno proirivala, pa je tako obuhvatila niz psihikih problema poput melankolije, histerije, migrene, delirium tremensa, neuralgija, nesanice i nonih mora. Prema jednom popisu iz 1923. godine, kanabisovi su preparati koriteni i kod gonoreje, prostatitisa, cistitisa, dismenoreje, a u formi cigareta protiv emfizema, astme i kroninog kalja. Ve sam ranije spomenuo da kanabis uklanja bolove, pa su ga lijenici u to doba rabili u sluaju bolova u crijevima i elucu, bez obzira radilo se o karcinomu, iru ili nekoj drugoj komplikaciji. Imao sam se prilike u Indiji uvjeriti da njihovi lijenici, osobito ajurvedski, rado kod bolova u utrobi preporuuju kanabisove pripravke. Kada sam jednom putovao preko Dehra Duna prema himalajskom lancu, dan prije no to sam napustio Delhi i krenuo na sjever, spopali su me neugodni bolovi u podruju abdomena, koje sam olako pripisao prolaznim smetnjama izazvanim jakim indijskim zainima. Pitao sam lijenika ashrama u kojem sam prespavao to mi je initi obzirom da nije bilo naina kako odgoditi put. Kada sam mu opisao podmuklu bol s lijeve strane i udan pritisak odozdo prema gore, odnekuda je izvadio malu plastinu boicu ispunjenu smeom tekuinom. Objasnio mi je da ne smijem uzimati previe kapi, moda 10 ili 15 u malo vode, najbolje prije spavanja. Nije mi rekao o kakvu se preparatu radi, niti sam ga ja o tome bilo to pitao. Ve u Dehra Dunu u veernjim sam satima osjeao da mi se stanje pogorava, udan je pritisak popraen nekom neobinom nelagodom rasao. Uzeo sam kapi i stanje se smirilo. U razdoblju od 11 dana koliko sam proveo na putu koji je zavrio u Delhiju, stalno sam odravao nekakvu ravnoteu uzimajui kapi koje mi je dao doktor iz ashrama. Znao sam da neto nije u redu, ali su kapi uvijek na kraju potisnule simptome. Po povratku u glavni grad Indije pitao sam o kakvim se kapima zapravo radi i saznao da su bazirane na kanabisu. Vrativi se u Europu iz nalaza urina i krvnog seruma postalo je jasno da sam, ustvari, imao problema s guteraom, koja se valjda uzrujala zbog junoindijske kuhinje. Moj je put na sjever predstavljao nerazumni rizik, kojega cijelo vrijeme uope nisam bio svijestan. I danas sam uvjeren da su mi kanabisove kapi pomogle. Uz navedene bolesti, kanabis se pokazao efikasnim u borbi protiv herpesa, raspuklina na povrini koe, groznica, tetanusa i kolere. Od svih nabrojenih bolesti kojima su se suprotstavljali kanabisom u tim ranim dvadesetima ovog stoljea, lijenici izdvajaju migrenu kao onu kod koje je droga uzimana u kontroliranim dozama dala najbolje rezultate. Jamano je sudac Young imao vrste argumente kada je dao malo prije citiranu izjavu o korisnu djelovanju kanabisa, ako se on koristi u medicinske svrhe i pod kontrolom strunjaka. Meu njih sigurno spadaju spoznaje o tome da kanabis pomae osobama oboljelima od teke i neizljeive autoimune bolesti oznaene sa slovima MS multiple skleroze. Ovo oboljenje izaziva grenje miia i oboljeloga postupno vee uz invalidska kolica. Neki ameriki pacijenti oboljeli od ove opake bolesti tvrdili su da im je marihuana pomogla koji puta ak do te mjere da su mogli ustati iz kolica. Dr. Lester Greenspoon u jednoj publikaciji koju je objavilo Sveuilite Stanford, opisuje mladog ovjeka koji pati od potpune paralize nastale uslijed ranjavanja zbog nespretnog rukovanja orujem. Jaki bolovi koji se javljaju u miiima nestaju u roku od nekoliko minuta nakon popuenog "jointa", tvrdi Greenspoon, a iznosi i vlastitu tragediju. Njegov je sin Danny sa 14 godina obolio od leukemije i patio od jakih munina i povraanja nakon provedene kemoterapije. Nakon primjene kanabisa munine su gotovo nestale i djeak je mogao normalno jesti. Naalost, njegova se bolest na kraju pokazala fatalnom. Poznato je da su amerike vlasti iznimno dopustile puenje marihuane bolesnicima oboljelima od neizljeivih bolesti, a prema mnogima, kanabis je pomogao i kao sredstvo za uklanjanje neugodnih simptoma koji se javljaju nakon kemoterapije i slinih zahvata.
================================================ 30
Glaukom, teka bolest oiju, po svemu sudei najbolje se moe kontrolirati upravo kanabinolima iz marihuane. Radi se o oboljenju kod kojeg oni tlak raste i tako oteuje oni ivac. Jo 1976. godine, tada 28-godinji Bob Randall uao je u ameriku povijest kao prva osoba kojoj je slubena medicina propisala uzimanje marihuane. ovjek koji je bolovao od glaukoma i vie nije reagirao na nijedan poznati lijek protiv ove bolesti, dobio je preporuku svog lijenika da uzima marihuanu, koja je jedina, osobito u veernjim satima, mogla kontrolirati njegov oni tlak. Puio je oko est "jointova" dnevno, a taj je primjer potakao brojna istraivanja, s ciljem da se utvrdi na koji nain marihuana moe pomoi osobama oboljelima od ove bolesti. Po svemu sudei, zagovornici legalizacije marihuane imaju podrku nekih oftalmologa koji misle da ova droga doista moe uiniti ono to nije u stanju nijedan do sada poznati lijek. Kemiari su nastojali identificirati koji spoj iz konoplje djeluje ozdravljujue kod spomenutih bolesti. Naime, jedini sintetski kanabinoid, komercijalna imena "Nabilone", koji je legaliziran u Velikoj Britaniji, povuen je iz prodaje jer je vrlo negativno utjecao na laboratorijske ivotinje, a pokazivao je i loe strane u primjeni na ljude. U konoplji su pronaeni mnogi spojevi, njih osamdesetak, koji bi mogli igrati neku ulogu u njenoj biolokoj aktivnosti. Izgleda da su u normalnim dozama korisni i, uvjetno, bezopasni samo onda kada su zajedno, dakle u biljci. A to je za znanost teko prihvatljiva istina, jer je u takvu sluaju nemogue, ako govorimo o medicinskoj primjeni, odrediti tonu dozu koju treba primijeniti u pojedinim situacijama. Da o razliitom kemijskom sastavu koji nalazimo u kanabisu razliita porijekla ni ne govorimo. Usprkos opirnim i ambicioznim istraivanjima u kojima se iz kanabisa eljelo odvojiti ono to ozdravljuje, u ovom trenutku se ne ini da je mogue proizvesti kanabis u tabletama. Djeca cvijea Vratimo se u ezdesete, preciznije u 1966. godinu, kada se poinje odvijati proces ponovnog otkrivanja Istoka, koji u povijesnim valovima fascinira Zapadnjake. Stari autobusi odlaze iz Europe, preko Turske sve do Indije, katkada i dalje i "djeca cvijea" upoznaju egzotinu civilizaciju nimalo nalik vlastitoj. Ovdje nema one disciplinirane strke i bolesne ambicije od koje mladi Zapadnjaci ele pobjei. Neki u potrazi za misticima i asketima Indije, budistikim redovnicima Cejlona ili Tajlanda ili sufijima Pakistana, drugi za "kemijskim Rajem" u kojem ne treba meditirati godinama da bi se razgovaralo s "viim silama". Hai postaje dio subkulture koja e u narednim godinama konzumirati tone psihoaktivne smole. Ona e postupno doprijeti do Europe, uglavnom iz Afghanistana i Libanona, u manjim koliinama i za osobnu uporabu. Kanabis u svim svojim oblicima i jo uvijek nezamijeen, za razliku od SAD gdje je rat protiv Learyja i Alperta ve poeo, postaje zanimljiv europskom podzemlju. U ilegalni uvoz se poinju ukljuivati sicilijanska i napolitanska Mafija, korzikanski gangovi u Francuskoj i turski trgovci drogama. Europa e uskoro dobiti samostalnu mreu ilegalnih snabdjevaa, koji e razviti posao nevienih razmjera. Richard se smije i prisjea tih ezdesetih, kada je s kolonama ostale mlaarije dospio u San Francisco: "... Jednom smo se tako napuili haia, ini mi se da smo uz to jo uzeli LSD, ili neto slino. Nismo mogli ni govoriti. Bilo nas je pet ili est. Lunjali smo parkom u Friscu i skinuli se do gola. Odnekuda su se stvorili murjaci i htjeli nas legitimirati to je bio apsurd, jer smo bili goli, a nitko nije imao pojma gdje smo ostavili odjeu. Bili smo tako drogirani da nismo mogli nita drugo nego se glupo ceriti. Odveli su nas u policijsku stanicu. Kanjeni smo s globom zbog "nepristojna ponaanja". Uope nisu shvatili da smo bili totalno drogirani ! To su bili poeci, zlatno doba eksperimentiranja, kada jo ni policajci nisu bili svijesni koliko je stvar uznapredovala. Romansa se brzo pribliila svom kraju i igre su postale surovije. Danas,
================================================ 31
kad gledam unatrag, to mi se eksperimentiranje s drogom ini nekako blesavim... Mislili smo da mijenjamo svijet, droga nam je davala osjeaj da moemo sve. Bila je to djeja iluzija...". "Trava" postaje uobiajeni stimulativ za koji jedan bivi igra rugbyja iz Londona kae: "... Marihuana me pomalo odvojila od porta. To je interesantan proces. U tebe se uvlai neka udna lijenost, dok si napuen ini ti se da ti nita drugo nije potrebno. Kada sam gledao masnice i ogrebotine s treninga, poeo sam razmiljati to mi sve to treba, samo u pod stare dane imati s time problema. Polagano, ali sigurno, marihuana me preuzela. Nije mogao proi nijedan dan, a da nisam popuio "joint", koji me ufurao u stanje kada sam vjerovao da je sve u najboljem redu. Ako nisam popuio svoju dnevnu dozu bio sam uasno nervozan i napet. Na kraju sam ipak uspio dokuiti kuda sve to vodi. Promatrao sam svoje prijatelje koji su danima ispijali litre pive u pubovima i ivjeli u nekom svom svijetu lanog zadovoljstva i sree. Znao sam da ja inim isto i odluio sam se suprotstaviti svojoj navici. Rijeio sam se marihuane, ali je, to se tie porta, za mene bilo kasno...". Uz spomenute, marihuana ima i druge uline nadimke u zapadnim zemljama, kao "draw", "blow", "grass", "dope", "weed", "bush", "puff" itd. Prema nekim procjenama, jedna treina kanabisa koja dolazi u Europu stie iz Maroka ali, kako smo ve spomenuli, uzgaja se diljem svijeta. Kao hai takoer ima niz imena u "slangu", poput afghanistanskog "kifa", pakistanskog "Pakija" i drugih. Najbolje ete sve sorte kanabisa upoznati ako sjednete u neku kafeteriju u Nizozemskoj gdje e vam prii vlasnik i ponuditi vas itavom paletom "trava" i haia. Uz struno tumaenje, dakako. U to sam se i sam uvjerio u Amsterdamu i to ne samo u kafeterijama i slastiarnicama, ve i na cesti gdje su mi na glasovitom trgu Damu prilazili crnoputi deki iji su roditelji ovamo oito stigli iz Surinama. Nudili su najkvalitetniji hai. Nije mi jedino bilo jasno da li je ovakva ponuda takoer legalna. Psihoterapija i ovisnost Kanabis, kao uostalom i veina drugih droga, naao je svoj put do psihoterapije. Neki su terapeuti u ranoj fazi propagiranja kanabisa na Zapadu pokazivali izraziti entuzijazam kada je u pitanju ova droga. Jedan od njih je i dr. Harry Harmon, koji je smatrao da kanabis nema samo onaj otupljujui efekt, koji je mnoge uljuljao u ljenarenje i samodostatnost bez osnova u realnosti. Kako je tvrdio, marihuana deblokira ovjekov um i on lake moe svoje dileme komunicirati terapeutu. Osoba pod utjecajem marihuane moe iz droge crpiti inspiraciju za umjetnika djela i rjeavanje raznih problema, tumai Harmon. Poveava joj se kreativnost, dolazi na originalne zamisli i ima uvid u ono to se dogaa s drugim ljudima s kojima je u kontaktu. Iskreno reeno, gotovo da se pokazalo pravilom da su psihoterapeuti prvi pokazivali interes za neku novu drogu, pa da bi to inicijalno oduevljenje splasnulo kada su izbile popratne pojave koje prate dulji tretman nekim narkotikom. Marco je psihoterapeut koji ima privatnu praksu u jednom od veih gradova vicarske. Vrlo je originalan u pristupu i ne krije svoje oduevljenje LSD-om i drugim drogama. Na pitanja je li to njegov privatni ili slubeni stav ovjeka koji od psihikih tegoba lijei druge ljude kratko odgovara: privatni. Droge, dodue, u nekim sluajevima mogu pomoi ljudima koji pate od psihikih tegoba. Takvu reputaciju ima i marihuana, ali je to opasna igra u kojoj efekt moe biti upravo obrnut od onog oekivanog, tumai mi ovaj sredovjeni poklonik uvoenja mistike u lijeenje psihikih oboljenja. Sam je eksperimentirao s drogama, no svojim ih pacijentima ne preporua. Kae, rizik je ipak prevelik. Razgovarao sam s nekoliko drugih, konzervativnijih vicarskih psihoanalitiara jungovske orijentacije, koji su svi odreda odbili i samu pomisao na koritenje droga u analizi. Procese
================================================ 32
koji se moraju odvijati pri punoj svijesti ne treba ubrzavati, jer se oni odvijaju upravo onom brzinom kojom trebaju. ovjeji psihiki razvoj je dinamian tijek u kojem trebamo neto prepoznati i na intuitivnom planu, a uvjet da to doista bude korisno jest da budemo pri punoj svijesti, da jedan prirodni hod ne ometamo sredstvima za njegovo ubrzavanje ili usporavanje. Snovi nas ue, ali oni snovi koji dolaze sami u trenucima kada su nam potrebni kao svojevrsni uitelji. Ako ih samoinicijativno induciramo oni e biti umjetni i nee odraavati realno stanje nae psihe. Jungovci rezoniraju poput praktino svih duhovnih kola Istoka i Zapada, koje, ako izuzmemo rijetke iznimke, obeshrabruje uzimanje droge kao sredstva duhovnog razvoja. Droge se istiu meu prvima kao opasna prepreka spiritualnom sazrijevanju, a tumaenja su razliita, od onih etike prirode do onih koje govore da droge veu duh "... uz nie astralne sfere...". Zanimljivo je da se upravo duhovni doivljaji koje opisuju korisnici narkotika, meu njima i kanabisa, otro kritiziraju od strane duhovnih adepata. Fragmentarno zavirivanje u vie razine za koje ovjek jo nije sazrio opasna je igra koja kulminira potpunom blokadom bilo kakva napretka, upozorenje je svima onima koji trae savjet od nekog sveenika, jogija, sufija ili budistikog monaha. Paradoks je u tome da mnogi do droga dospiju u potrazi za dubljim ivotnim smislom. U jednom im se trenu uini da su ga pronali, da bi on izblijedio kako se iz organizma isele molekule koje su maginu iluziju stvorile. Moe ostati ovisnost, e za varljivom arolijom, koja jo vie udaljava od duhovnosti iji je cilj postizanje neprivrenosti prolaznim vrijednostima ovog svijeta. Svojedobno sam u poznatoj klinici Waldau, nedaleko Berna, promatrao tinejdere koji su ovamo doli na odvikavanje od heroina, morfija ili kokaina. Muvali su se izgubljeno restoranom klinike dok mi je jedan psiholog za vrijeme jutarnje pauze objanjavao sve aspekte svog nezahvalnog posla. Zanimalo me kakva je veza izmeu ove djece koja su ve u ranoj mladosti zaglavila na jednom od maginih bijelih praaka i marihuane, koja se smatra najdobroudnijom drogom na zapadnom tritu. "Ne mogu ti to sa sigurnou rei", odgovorrio je nakon kraeg razmiljanja, "ali imam dojam da su barem neki od njih poeli svoje putovanje u narkomanska nebesa nekim od derivata kanabisa. Ne tvrdim da bi se stvari razvijale drukije da nisu nabasali na marihuanu, moda bi se ipak nali ovdje. Navodi li marihuana doista na tee narkotike jedno je od kljunih pitanja dananjice, kada je u pitanju legalizacija kanabisa koju mnogi trae. Odgovara za sada nema...". Legalizacija ili postroenje propisa kada je u pitanju marihuana nedvojbeno je neto to zadire u politike vode. Drava koja bi u potpunosti legalizirala derivate kanabisa zacijelo bi s jedne strane dobila jednu novu i unosnu industriju, koja bi mogla utjecati i na turizam, ali i komplikacije s drugim zemljama koje nisu oduevljene idejom stavljanja u granice zakona bilo kakva narkotika. U zapadnim zemljama su pitanja poput ovog uvijek na tapeti u vrijeme predizbornih kampanja, pa je moda i ranije citirana izjava suca Younga zapravo bila paljivo isplanirana sonda koja je trebala izmjerili puls javnosti kada je u pitanju marihuana i njena legalizacija. Takva mjerenja obavljaju i razna udruenja "za" i "protiv" marihuane, ali i drugi, skriveni interesenti koji tu i tamo izreiraju kakvu eu polemiku u medijima ne bi li postupno stvorili teren za budue promjene, koje mogu iznenaditi i one koji veruju da im je, bar to se tie marihuane, sve jasno. Alkoholizam je jedno od zala koje je postalo dio nae kulture. estoka pia koja definitivno djeluju loe na ljudsko zdravlje prodaju se svuda, nikome ne bi ni palo na pamet da ih zabrani. Pogotovo nakon iskustava s prohibicijom u Americi, kada su se na ilegalnoj prodaji alkohola obogatili ljudi poput Al Caponea, Johnnyja Torria i drugih, a lokalo se kao nikada prije.
================================================ 33
O marihuani su govorili da je strahovito tetna i potie ljude na zloine, da je zdrava i lijei 100 bolesti, da je potpuno bezopasna i djeluje povoljno na psihu, da je daleko bezopasnija od alkohola, da izaziva paranoju i psihotine epizode, da profinjuje i uzdie, da potie na seksualno nasilje, da je sjajno sredstvo za psihoterapiju, da izaziva munine i povraanje, da je najbolje sredstvo protiv munina i povraanja izazvanih kemoterapijom, da duhovno uzdie, da zaustavlja svaki duhovni napredak. Rekli su da je treba legalizirati i da onaj kod kojeg nau "joint" treba guliti deset godina u tamnici s maksimalnim osiguranjem. Sve su to rekli ugledni znanstvenici i oni koji donose zakone. I, kada sam ve spomenuo alkohol: marihuana, kako tvrde neki, ide uz svaku drugu drogu osim alkohola. Promotrimo li problem ovisnosti o raznim drogama, a to je osobito vano za one tee, sa stanovita freudovske analize, odnosno zaglavljivanja linosti u razvoju uslijed onog to se u argonu naziva fiksacijom, vidjeti emo da moda postoje dublji razlozi za skretanje ovjeka u vode narkomanije od onih koji se u glavama pogoenih obitelji svode na "utjecaj loeg drutva". Ugledna psihoanalitiarka Christa Robinson me upozorila da je okretanje drogama esto znak nemoi pojedinca da uspostavi odnos s Jastvom u sebi. Osobe koje su fiksirane u tzv. oralnoj fazi (za detaljnije razumijevanje koritenih termina preporua se bilo koji udbenik koji se bavi Freudovom psihoanalizom op. a.) okrenuti e se nekoj pasivnoj ovisnosti, npr. prekomjernom gledanju televizije, alkoholu, a meu jakim drogama one e izabrati heroin. Oni koji su fiksirani u tzv. analnoj ili narcisoidnoj fazi, biti e skloniji poticajnim, stimulativnim narkoticima poput, recimo, kokaina. Prema Freudu, razvoj ega u ovjeka odvija se u periodu od 1,5 do 3 godine starosti, a bude li to bolno, ili se poine nesvjesne greke u odgoju, to se kasnije moe na vrlo dramatian nain odraziti u njegovu ivotu. Eva Sigg, vodei europski ekspert za tzv. Sandplay terapiju, odlino govori o emociji koja nerijetko gura prema rjeenju koje zapravo predstavlja najgoru moguu varijantu. Emocija je strah, a rjeenje katkada postupno skretanje prema kemijskim agensima. Strahujemo li mi danas vie od naih predaka? Moda i da, jer, kako tumai ova ena strunjak za uenja Carla Gustava Junga, nai roditelji u nas projiciraju svoje strahove, pa mi ne strahujemo samo vlastite, nego i roditeljske strahove. A oni su ih nagomilali od svojih roditelja, a ovi opet od svojih. Dakle, mi u naelu strahujemo strahove naih predaka. Dakako, to se razlikuje od osobe do osobe, jer nije svaija ivotna pria ista, niti su roditelji projicirali iste probleme svojim potomcima u svim sluajevima. Nee svatko zavriti kao teki narkoman ili serijski ubojica. Impulse u svijesti koje moemo okarakterizirati kao negativne, neki e moi kontrolirati pri punoj svijesti ili e krenuti na kakvu terapiju, a moda e sve rijeiti i bavljenjem kakvim oblikom meditacije. Netko strahove nee osjeati na svjesnom nivou, ali e oni upravljati njegovim ivotnim akcijama. Posizanje za drogama, od marihuane do heroina, treba koji puta promatrati i u svjetlu neije nemoi da impulse iz nesvjesnog stavi pod kontrolu. A to ne moemo proglasiti njegovom krivnjom, pa apriorno osuivanje osobe koja je postala rtvom droga stjecajem specifinih okolnosti ne moe biti put k smanjenju opasnosti od ove epidemije. Svaku osobu koja je potpala pod utjecaj nekog narkotika do te mjere da je o njemu ovisna, prije svega treba smatrati bolesnom i njenu dovoenju u stanje kada e moi svoju naviku odbaciti treba dati prioritet.
================================================ 34
LSD kazalite iluzija

ark je psihoterapeut. ivi i radi u Zurichu, a preferira neortodoksne pristupe problemu duevnog zdravlja. Na spomen LSD-a samo se lagano osmjehnuo i komentirao: "L(ove), S(u)rrender, D(e)votion...". Bio je to smijeak kolekcionara kaotinih unutarnjih iskustava i ovjeka koji je oito cijeloga ivota gimnasticirao svojim neuronima, zalijevajui ih poesto solidnim porcijama molekula koje, prema nekim dananjim znanjima, predstavljaju ono to se obino zove najjaom halucinogenom drogom. I, vjerojatno, najpopularnijom. Kada govori, Mark me svojim oblizivanjem usana i jo uvijek bujnom kosom, koja ipak ne moe sakriti srednje pedesete, podsjea na hippijevsko razdoblje u kojem je izgradio ovako tolerantan stav prema drogi koja, meutim, nije nimalo naivna, osobito u rukama pretjeranih entuzijasta. Dok se vozimo prema njegovoj kui u Njemakoj, negdje uz samu granicu, on mi govori o svojim avanturama vezanim uz unutranje svjetove do kojih ga je odveo LSD. "... Jednom sam doslovce p o s t a o I s u s K r i s t. Bio sam pribijen na kri, vidio oko sebe centurione koji su me ereili i osjeao neopisivu bol. to bih tada dao da sam mogao pobjei iz te halucinacije koja se inila toliko stvarnom ! To prolaenje kroz pradavna sjeanja, kao recimo sjeanje na zastraujua iskustva vlastita raanja, kada se probijate kroz poroajni kanal koji vas gnjei i izlazite na svjetlo dana iz sigurnosti mrane majine utrobe, sve je to ono kroz to sam proao. I preporuivao nekima u kontroliranim uvjetima psihoterapijske seanse. Ne svakome, dakako, jer droga moe u mnogo ljudi izazvati upravo obrnute uinke od oekivanih. Strah od gubitka kontrole nad vlastitom svijeu jeziv je i ljudi ga teko podnose, pa mi je jasno zbog ega je LSD stavljen izvan zakona. Ne mogu za sebe rei da sam propovjednik halucinogena i njihova koritenja, ali uvijek ostavljam otvorenu mogunost istraivanja svega onog to moe pomoi modernu ovjeku toliko bombardiranom vanjskim doivljajima da je u psihoterapiji efikasna jo samo kakva metoda koja iz temelja uzdrma ljudsku svijest...". Da bismo bolje shvatili ulogu LSD-a u psihodelinom pokretu koji su Leary i Alpert zapoeli s psilocibinom, moramo se vratiti u ezdesete godine, kada Michael Hollingshead uvodi Learyja u uporabu LSD-a. Nova droga do koje je jednostavno doi pali oca psihodelinog pokreta i on se s oduevljenjem baca na propagiranje dietil-amida lisergine kiseline, kako se kemijski nova atrakcija zove. Isti je spoj sintetizirao Hoffmann jo 1938. godine u svom laboratoriju u Baselu, a njegovo, kako ga kasnije zove "zloesto dijete", pokazuje svoje snano djelovanje tek 1943. godine kada si je ovaj vicarski kemiar sluajno kapnuo vrlo malu koliinu pet godina starog proizvoda na ruku. I ta je minimalna koliina bila dovoljna da je iskusio dvosatne halucinacije po povratku s posla.Vjerojatno se ta mala koliina droge u krv probila preko kakove nevidljive ogrebotine na ruci znanstvenika. Obzirom da je LSD oko tri tisue puta jai od meskalina, rauna se da je djelatna doza bila svega jedna 50 milijuntina grama ! Nekoliko dana kasnije, Hoffmann uzima vrlo malu dozu LSD-a, sa svrhom da namjerno i pod kontrolom ispita njegovo djelovanje. ini se da je i minimalna koliina koju unosi u organizam bila prevelika, jer ono to doivljava zastraujua je slika toga to moe iskusiti korisnik halucinogenih droga ako je nepripremljen ili pak psihike konstitucije kojoj ovakvo poigravanje ne odgovara:
================================================ 35
"Lica nazonih pretvarala su se u groteskne obojene maske, a snana se pobuenost izmijenjivala s parezom, oduzetou. Glava, tijelo i ekstremiteti na trenutke su hladni i odrvenjeni, na jeziku se javlja metalni okus, a grlo je suho i osjetljivo do te mjere da se javlja osjeaj guenja. Konfuzija se izmjenjuje s jasnom predodbom o tome to se zapravo dogaa. Gubim kontrolu nad vremenom. Vrijeme i prostor postaju sve dezorganiziraniji i preplavljuju me strahovi da u poludjeti. Najgore je to to sam svijestan svog stanja, a nita ne mogu promijeniti. Povremeno osjeam da sam izvan tijela. Mislim da sam umro. Moj je ego raspren negdje u prostoru, dok moje tijelo beivotno lei na sofi. Jasno primjeujem da se moj "alter ego" kree sobom mumljajui...". Na svom putu do Learyja i svjetske promocije, nova droga prolazi kroz nekoliko klinikih ispitivanja u svojoj domovini. Iz turog se i suhoparnog znanstvenog jezika moe naslutiti da e LSD eventualno postati korisno pomono sredstvo u psihoterapiji. Do 1959. godine LSD je toliko zanimljiv da se odrava prva meunarodna konferencija o njegovoj primjeni u psihijatriji. Neki misle da je ova supstanca idealna za izazivanje "modela shizofrenije", odnosno psihotinog stanja u zdravih ljudi, ime se omoguava normalnu pojedincu da zaviri u bolesno stanje i po povratku ispria kako ga je subjektivno doivio. To se smatra osobito vanim korakom k boljem razumijevanju bolesti od koje pati oko 1 posto stanovnika nae planete, a moglo bi biti presudno i u pronalaenju lijeka. Istovremeno, znanost dolazi do spoznaje da lisergidi nisu samo djeca laboratorija, ve ih ima i u prirodi. U sjemenkama meksike jutarnje slave, Rivea corymbosa, poznatih pod imenom o l o l i u q u i, pronaeni su tzv. ergot alkaloidi, a slian je sluaj i s nekim niim gljivicama poput onih roda Claviceps. Kasnije e se pokazati da itav niz puzavica iz porodice slakova sadri roake sintetikog LSD-a. Tu spadaju one oznaene latinskim imenima Ipomoea, Argyreia i Stictocardia. Psihoaktivni spojevi poput ergina, izoergina, te uterotonik ergotamin, jako strukturom podsjeaju na molekulu koju podrazumijevamo pod imenom LSD-a. Na ilegalnom su tritu vjerojatno najpoznatije sjemenke biljke Argyreia nervosa koja sadri liserginu kiselinu i potjee iz Indije, a nosi naziv male havajske umske rue. Prirodni e izvori spojeva nalik LSD-u postati zanimljivi tek nakon kriminalizacije LSD-a. A u toj ranoj fazi interesa za drogu to i nije predstavljalo problem, pogotovo nakon to se LSD pokazao prilino efikasnim u lijeenju tekih oblika alkoholizma. ovjek koji je pokrenuo takav oblik terapije u Kanadi bio je Abram Hoffer. Nakon tretmana 800 tekih alkoholiara, on tvrdi da je LSD-om mogue izlijeiti treinu pacijenata, dok treina ima barem nekakve koristi od primjene halucinogena. Hoffer s mnogo entuzijazma preporua niske doze LSD-a u kontroliranom tretmanu alkoholiara, izraavajui pri tome uvjerenje da je, kada bi se itav postupak usavrio, mogu gotovo fantastian uspjeh od 50 posto izlijeenih. Ve spominjani eki prebjeg iz 1968. godine, Stanislav Grof, donosi svoja iskustva s pokusima koje je nainio na pacijentima u Pragu tvrdei da je LSD izvanredno pomono sredstvo u dubinskoj psihoanalizi, no u kasnijim godinama o LSD-u pie s mnogo manje oduevljenja, priznajui meu recima da je pomalo razoaran u onome to je shvatio kada su kroz njegove ruke proli rezultati tretmana LSD-om nekih tri tisue osoba s razliitim psihikim smetnjama. Ipak, u ranijoj fazi LSD poinju koristiti mnogi psihoterapeuti, a ve tada razlikuju tzv. psiholitinu i psihodelinu terapiju. Prva je svojevrsno "omekavanje" pacijenata s niskim dozama LSD-a, u visini od otprilike 0,025 mg, dok je druga tretman s visokim dozama psihoaktivne droge, kod kojega je zahvat u svijest mnogo dublji. Primjenjivala se kod
================================================ 36
psihoza, ali je bilo mnogo prigovora koji se svode na to da uporaba droge samo pogorava stanje bolesnika. Dr. Eric Kast u ranim ezdesetima provodi ispitivanje djelovanja LSD-a na 50 pacijenata jedne ikake bolnice, koji boluju od raka u poodmaklom stadiju i gangrene. S iznenaenjem komentira uinke droge koje je uoio ve nakon kratkog vremena: "Kod 50 pacijenata, veina njih s uznapredovalim karcinomom i nekolicina s gangrenom, LSD je smanjio bol na osjetno dulje razdoblje nego tako jaki analgetici kao meperidin i dihidromorfinon. U prosjeku, bol je izostala 2 sata nakon distribucije 100 mg meperidina, tri sata s 2 mg dihidromorfinona i 92 sata sa 100 mikrograma LSD-a...". Proirena svijest LSD je pokazao jo jednu dodatnu prednost. Neizljeivi bolesnici nisu nakon halucinogena osjeali apatiju, depresiju i strah od smrti, jer su kraj svoje fizike egzistencije doivljavali na filozofski nain, kao poetak jedne nove egzistencije ili prirodni nastavak fizikog postojanja. Govorili su o jedinstvu svog bia s cijelim Svemirom, a o svojoj bliskoj smrti kao normalnom dogaaju u krugu vjenog postojanja. Takav su poeljan stav prema vlastitoj nezahvalnoj ivotnoj situaciji zadravali i do dva tjedna nakon uzimanja jedne jedine doze LSD-a. Ovdje vidimo tu religijsku dimenziju koja se javlja i kod LSD-a, a o emu emo rei neto kasnije. Dietilamid lisergine kiseline djeluje na ljudsku psihu na vrlo dramatian nain. Utjee na vizualne, slune, taktilne, olfaktorike i druge doivljaje, a mijenja i osjeaj za vrijeme i prostor. Droga utjee na misaoni proces, njegovu brzinu, ali i sadraj. Javljaju se ivo obojene vizije koje se vide zatvorenim oima, a izotrava se i osjeaj za boje. ovjek postaje podloan sugestiji, pa su neki tako tumaili izvjea istraivaa o osobama koje su za vrijeme seanse s LSD-om putovale svijeu izvan tijela ili se sjeale davne prolosti, neki, navodno, ak vlastita roenja. esto dolazi do depersonalizacije odnosno rasprivanja ega, to moe prouzroiti snanu euforiju, ali i panini strah. Neki ispitanici spominju uvide u funkcioniranje unutarnjih organa i tjelesnih procesa, a razvija se i osjeaj da je mogua neverbalna komunikacija s drugim osobama. Koji puta je rije o pravoj telepatiji, a nerijetko dolazi do stanja kada ovjek direktno percipira psihodinamike procese u svojoj svijesti. Raspon raspoloenja koje izaziva LSD vrlo je irok, od ekstremnog zadovoljstva do jake anksioznosti. Upravo se u tome i krije opasnost, jer ovjek katkada ne moe prekinuti haluciniranje koje moe potrajati i 8-12 sati. Istovremeno, on ima iskustvo uasnog straha koji ne moe otresti sa svoje svijesti. Dolazi i do sinestezije, fenomena kod kojeg se zvukovi mogu doivljavati kao boje i obratno. Okolni se objekti mogu initi izoblienima kao na slikama Salvadora Dalija, ovjek moe osjeati da se istovremeno nalazi u tijelu i izvan njega, a za vrijeme djelovanja vidi cvijee, zmije, ivotinje i druge ljude. Iako je svijestan da se radi o halucinacijama, ovjek ih se ne moe rijeiti. Dugo se vremena vjerovalo da je LSD afrodizijak, no detaljnija su istraivanja pokazala da se njegovo djelovanje na potenciju zasniva na podlonosti sugestiji osobe koja se nalazi pod njegovim utjecajem. U nekim se sluajevima uje unutarnji glas koji drogiranome nareuje da neto napravi, a iz nesvjesnog se mogu osloboditi potisnute emocije i to u obliku razliitih simbola ili unutranjih filmova koji u mnogo emu nalikuju snovima. Pjesnik Allen Ginsberg vrlo je plastino u "Playboyu" opisao djelovanje LSD-a, pa taj opis citiraju i drugi autori:
================================================ 37
"Kako izgleda trip? Tijelom vam prolaze trnci... Zatim dolazi spoznaja da ste duh koji nastanjuje golemo ivotinjsko tijelo to sadri gigantske otvore, rupe, cirkulatorne sustave, unutarnje kanale i tajanstvene stranje uliice uma. Svaka se od tih uliica moe istraivati vrlo dugo, poput one koja vodi do sjeanja na djetinjstvo ili ide u budunost zamiljajui sve vrste promjena u tijelu, umu ili vanjskom svijetu i izmiljajui imaginarne svemire ili se sjeajui onih koji su jednom postojali. Onda poinjete shvaati da svi oni postoje u vaem umu istovremeno. Polako se poinjete pitati: ako sve ove povijesti i svemiri doista postoje, to je s onim u kojem "stvarno" jeste ili mislite da jeste? Je li i to postoji samo u vaem umu? Sada dolazi saznanje da to doista postoji samo u vaem umu, um je sve to stvorio. Pitate se: tko je taj um ? Na vrhuncu iskustva s "acidom" shvatite da je va um isti onaj um koji je uvijek postojao u svim ljudima u svim vremenima i na svim mjestima: to je Veliki Umonaj isti um koji ljudi zovu Bogom. A zatim nailazi fascinantna sumnja: je li taj um ono to zovu Bogom, ili ono to su obiavali zvati avlom ? Tu moe poeti opaki tripako odluite da je to demonski Kreator. Uhvatite se u razmiljanju bi li on trebao postojati ili ne. Kako biste se iskrcali iz tog vlaka misli, moete otvoriti oi i vidjeti kako sjedite na sofi u dnevnoj sobi, dok vam na kunom ogrtau rastu zelene biljke. Kroz prozor vidite kako vjetar pue u svim svojim oblicima dok ljudi hodaju ispod drvea, svi u jednom ritmu. I to vie promatrate sinkronistike, ivotinjske, osjetne detalje oko sebe, poinjete shvaati da je sve ivo. Postajete svijesni biljke iji golemi celularni listovi vise s kamina kao ogromno neprimjeeno bie i tada moete osjetiti iznenadno suosjeanje i tijesnu vezu s tim jadnim velikim listom pitajui se: kakvo iskustvo savijanja i padanja s kamina ima ova cvatua biljka u ovih nekoliko tjedana ? I tada uviate da sve ivo percipira svoje postojanje kao enormno bitno, kao to je vae bitno vama. Odjednom postajete suosjeajni i osjeate bratsku bliskost sa svim tim entitetima... Tako proireno podruje svijesti pod utjecajem "acida" sastoji se u tome da postajete svijesni onoga to se odvija u svemiru u vaoj glavisvih onih koridora koji vode u snove, sjeanja, fantazijei onoga to se odvija izvan vas. Ali ako idete dovoljno duboko prema unutra moete biti suoeni s konanim pitanjem: je li sve ovo zapravo san ? Veliko drevno pitanje je: to je ova naa egzistencija ? Tko smo mi ? A onda moe doi ono to Timothy Leary zove iskustvom "iste svjetlosti"..." Stvari su se odvijale povoljno za Learyja i Alperta, ak su psihijatri podravali tezu o tome da LSD moe na ljudsku svijest djelovati ozdravljujue, dakako ako se uzima pod strunim nadzorom. Meutim, Leary poinje pokazivati politike ambicije i eli se kao protukandidat Ronaldu Reaganu kandidirati za guvernera Kalifornije. Nimalo naivna ambicija, ako se zna da su do tada ve na njegovoj strani ljudi poput harvardskog nastavnika Ralpha Metzera, popularnog "Beatla" Johna Lennona, koji za predizbornu kampanju komponira pjesmu "Come together", glumca Carya Granta, jazz glazbenika koji je danas vjerni sljedbenik Sai Babe, Maynarda Fergussona i mnogih drugih ija bi popularnost mogla biti vrlo neugodna za konzervativca Reagana i kalifornijske milijardere, iji e ga novac kasnije i dovesti do Bijele Kue. LSD se nezadrivo iri Amerikom, uzima se u formi tableta, ali i na eernim kockama, ak ga nakapanog na poleini potanskih maraka alju robijaima koji sjede u kaznionicama. Politiku platformu Learyjevu pokretu dao je Aldous Huxley, uz sponzorstvo nekih farmaceutskih tvrtki iji su interesi ovdje jasni.
================================================ 38
"... U slijedeoj ili nekoj od buduih generacija moi e se ljude farmakolokim sredstvima navesti da zavole svoj podreeni poloaj i time e se moi, da se tako izrazim, ostvariti diktatura bez suza. Ostvariti e se neka vrsta bezbolnih koncentracijskih logora za cijele zajednice i ljudi e zapravo uivati u tome da su im slobode uskraene. Farmakoloka e sredstva ukloniti svaku elju za pobunom. Biti e to neka vrsta konane revolucije...". Huxley u svome djelu "Vrli novi svijet" konstatira da je vrijeme diktatura poput one Hitlera i Staljinaprolo. Teror nije produktivan i prije ili kasnije dovede do pobune. Posebno dizajnirane droge pruiti e ljudima sva zadovoljstva koja mogu poeljeti i to e biti kraj surovih politikih razraunavanja i borbe za vlast. Bilo je to vrijeme kada su neki vjerovali da je i to mogue. Eliminacija psihodeliara Imperija uzvraa udarac i Leary i Alpert dobivaju nogu s Harvarda. Sada ve oarani drogom mnogo ne mare za akademsku karijeru. Vjetar u jedra psihodelinog pokreta daje i istraivanje dr. Johna Lillyja, strunjaka za delfine i ovjeka koji uzima razne doze LSD-a u izolacijskom tanku u kojem mu tijelo pluta osloboeno gravitacije i u totalnoj tiini. Lien vanjskih podraaja, ljudski organizam udesno reagira na halucinogen. Lilly pie "The Center of the Cyclone" ("Centar ciklona"), bestseller u kojem otkriva itave unutarnje svemire koji pale matu mlaariji odanoj neumjerenom uzimanju droge, koja stjee sve vie neprijatelja. U San Franciscu se inspirirani psihodelicima vie ne okupljaju samo hippyji i "djeca cvijea", ve i patoloki tipovi poput onih koji osnivaju sotonistike kultove kao "P 4" i "Proces". Sunanom Kalifornijom poinju haraiti ljudi poput biveg robijaa Charlesa Mansona, koji e kasnije potai na ubijanje lanove svoje komune koja je i funkcionirala na osnovu velikih koliina narkotika i grupnog seksa. Konano, u samo tri tjedna oujka i travnja 1966. godine dolazi serija udaraca psihodelinom pokretu. U Laredu uhiuju Learyja, kod ije keri pronalaze manju koliinu marihuane i osuuju ga na 30 godina robije ! Sredstva javnog priopavanja objavljuju priu o petogodinjoj djevojici kojoj su ispumpali eludac nakon to je igrom sluaja progutala kocku eera natopljenu LSD-om i ostala dva dana na "kritinoj listi", a svega nekoliko dana kasnije i o Stephenu Kessleru, bivem studentu medicine koji je umorio svoju punicu tako da joj je zadao ak 105 udaraca noem. Po vlastitoj tvrdnji, danima se nalazio pod utjecajem LSD-a. Provedena je racija na vie lokacija, gdje su se sastajali Learyjevi istomiljenici i bilo je samo pitanje vremena kad e vlasti definitivno eliminirati psihodelini pokret. Argumentacija s kojom je to konano uinjeno postala je predmet brojnih svaa kasnijih autora koji su se bavili psihodelinim pokretom. Jedan od najupuenijih svakako je ve spominjani Peter Stafford, koji u svojoj knjizi "Psychedelic Encyclopedia" ("Psihodelina enciklopedija") itavu priu razlae do u detalje. Godine 1967. genetiar iz Buffaloa u saveznoj dravi New York, dr. Maimon Cohen, objavljuje u prestinom asopisu "Science" rezultate svog testiranja kromosoma pacijenta hospitaliziranog petnaest godina. ovjeku je u etiri navrata davan LSD, uz standardnu terapiju s "Librium"-om i "Thorazin"-om. Nalaz je katastrofalan. Cohen tvrdi: LSD oteuje kromosome ! Kako to zlobno tvrdi Stafford, sve su novine prenijele ovu senzaciju, iako je poznato da lijekovi koje je isti pacijent uzimao ve godinama oteuju kromosome, da bi se kasnije ak pokazalo da na isti nain in vitro djeluje i obino mlijeko ! Sline nalaze nakon testiranja nekih korisnika ulinog "acida" objavljuju dvojica lijenika iz Portlanda u Oregonu. Sudbina LSD-a je zapeaena, usprkos oajnikim primjedbama Stafforda da su isti klinci
================================================ 39
uzimali povee koliine amfetamina, za koje se od ranije zna da oteuju te vitalno vane dijelove stanica. Zagovornik psihodelika Stafford ne posustaje i svoju obranu LSD-a potkrepljuje iskazom Hermanna Liscoa, lijenika iz Instituta za istraivanje raka u Bostonu, koji je nainio analizu kromosoma samog Timothya Learyja. Ako se zna da je veliki sveenik psihodelinog pokreta uzeo, bar kako je sam tvrdio, enormne koliine ove droge, zanimljivo je uti to govori Lisco: "Timothy Leary, na nae veliko iznenaenje, pokazuje od 200 stanica aberacije kromosoma samo u dvije, po jednu u svakoj. To je otkrie spektakularno kao vjerojatno i koliina LSD-a koju je on uzeo u posljednjih osam godina. Ne mogu razumijeti ni objasniti ovaj negativni nalaz...". U pisanju zagovornika uporabe halucinogenih droga kao neeg to moe pomoi samorealizaciji ovjeka, osjea se gorina i uglavnom je prihvaena teza o zavjeri politikomedicinskog lobbyja koji se htio rijeiti nepoudna Learyja i njegovih pristaa, iji se pacifizam nije uklapao u neke planove Johnsonove administracije. Kada se danas osvrnemo unatrag, teko se oteti dojmu da je ipak postojao vrst razlog za stavljanje halucinogena izvan zakona. Poznato je da LSD kod nekih stvara iluziju da mogu letjeti, ili su boanstva pa stoga i nepovredivi. Uzrok smrti nekih korisnika LSD-a bio je skok s prozora viekatnice koji je imao fatalan ishod. Drugi su pak lijegali na otvoreni autoput vjerujui da im se nita ne moe dogoditi. Do 1967. godine ameriku javnost zapljuskuju brojne informacije o tetnosti LSD-a, dobro orkestrirana propaganda podastire dokaze o izrazito krvavim ubojstvima na koja do juer oboavani i slavljeni halucinogen potie. Sve je vie rezerve u glasovima onih koji su jo juer mahali s LSD-om kao maginom panacejom za sve duevne i neurotske smetnje. Sada se spominju psihotini ubovi, paranoja, potpuni gubitak ivotnih kriterija, valovi depresije, ak teka oteenja modane kore, sve kao rezultat uzimanja LSD-a. Learyjeva je sudbina nalik onoj likova iz avanturistikih filmova. Donedavno ugledni sveuilini profesor sada bjei po cijelome svijetu, od vicarske dospijeva u Alir, zatim Afghanistan, gdje ga, eljni osvete, hvataju ameriki agenti. Neko vrijeme lei u jednoj amerikoj kaznionici da bi ga 1976. godine konano oslobodili. Za razliku od Alperta, koji se sasvim posveuje istonjakoj meditaciji, Leary nastavlja propovijedati halucinogene, pie knjige, a 1996. godine umire u svojoj losaneleskoj vili, od raka prostate, u 75. godini ivota. Izlizani se i nepopravljivi stari hippy ne boji fizike smrti. Kada shvaa da je kraj blizu govori: "Sada ekam ono konano i najvee iskustvo...". Da je bio legenda moemo zakljuiti i iz toga to je njegov pepeo nedavno raketom lansiran u Svemir. Pelin i impresionisti Nesueni guverner Kalifornije i prorok halucinogena zadnjih je godina doprinosio popularnosti nekih amerikih "underground" magazina koji detaljno opisuju naine kako u kupaonici uzgojiti psilocibinsku gljivu, jednostavno sintetizirati halucinogenu drogu CB-2, ili nabaviti neki od jo uvijek legalnih ukrasnih kaktusa koji sadre psihoaktivne supstance. U istoj je kuhinji nastala knjiga "Legal Highs", koja opisuje 200 prirodnih produkata koji nisu na listi zabranjenih, a sadre narkotine tvari. Tako puenje vraka jedne i u nas vrlo rairene biljke daje iste efekte kao kanabis, a zgodna je pria o obinom pelinu (lat. Artemisia absinthium). Ova gorka ljekovita biljka sadri eterino ulje s nizom kompleksnih organskih spojeva i tvarima poput absintina, artemisina, anabsintina, te jabune, taninske i jantarne kiseline. U listovima se nalazi zeleno-plavo eterino ulje, tujon, a biljka se koristila za proizvodnju vrlo
================================================ 40
popularnog pia "Absinth", koje su rado pili francuski impresionisti. Taj je pelinkovac danas izvan proizvodnje, jer su znanstvena istraivanja navodno pokazala da ekstrakt ove bilje oteuje mozak. Pelin ima narkotino djelovanje, a neki su smjeliji povjesniari ljudskog ludila tvrdili da su impresionistike slike dobrim djelom izobliene upravo zahvaljujui djelovanju ovog pia ! Dakako, ovakve tvrdnje treba uzimati s rezervom, iako je injenica da se danas u literaturi pelin spominje kao jedno od najrairenijih narkotinih sredstava, koja jo uvijek uspjeno izbjegavaju paragrafe to su se ve nadvili i nad nikotinom. Neki misle da je ljekovitost pelina, koji se moe uzimati u malenim koliinama bez ikakve opasnosti, jedan od glavnih razloga da se ova biljka ne nalazi na listama zajedno s drogama izrazitija narkotinog djelovanja. Dr. Sidney Cohen, ovjek koji je ispitivao LSD i traio naine njegove primjene u psihoterapiji ipak ne odustaje od tvrdnje da je ta droga, primjenjuje li se pod nadzorom strunjaka, potencijalno korisno sredstvo u lijeenju neuroza, moda i psihoza. Cohen navodi etiri glavna svojstva halucinogena koja ga, prema njemu, kvalificiraju kao molekularnog psihoterapeuta: 1. Halucinogeni stiavaju obrambene reakcije pacijenta i dozvoljavaju oslobaanje potisnutih i konfliktnih sadraja iz dubina nesvjesnog. Prizivanje u svijest ovih sadraja se poboljava, to omoguava uinkovitije oslobaanje od njih. 2. Osloboeni se sadraji bolje razumiju, jer pacijent doivljava unutarnji konflikt kroz ive slike ili simbole koji se javljaju na ekranu svijesti. Inae bolni doivljaji sada se prihvaaju sa stanovita promatraa, a takav pristup ini inae neugodni osjeaj krivnje manje razornim. 3. Pacijent osjea neku bliskost s terapeutom i lake mu je izraziti iracionalne osjeaje. 4. Budnost se ne smanjuje i uvidi ostaju ivi u svijesti i nakon prestanka djelovanja droge. Poveanje sposobnosti prizivanja i oslobaanja starih trauma vrlo je koristan poetak promjena u linosti pacijenta. Terapeut ne moe rei sa sigurnou da e do pozitivnih promjena doista i doi, ali LSD je sredstvo koje e pokrenuti unutarnje prestrukturiranje linosti. Neki su terapeuti prekidali terapiju LSD-om prestraeni pravom provalom uvida i brzim promjenama u linosti pacijenta. To su pravdali opasnou od nekontrolirane provale potisnutih sadraja, koja moe biti opasna. Cohen se ne slae s njima i vjeruje da dramatini, brzi skokovi znae napredak prema razrjeenju krize. Neurotiku su njegovi simptomi, kako god to izgledalo paradoksalno, potrebni. Ne zbije li se eljena transformacija u linosti, a doe do nestajanja simptoma koji su pacijenta muili godinama, javiti e se novi simptomi. Zato, katkada spektakularne katarze pod LSD-om donose samo privremene rezultate. Matrica starih navika moe postupno ponovo zavladati ponaanjem pacijenta, ili se neuroza moe nakon nekog vremena manifestirati nekim novim simptomima. LSD, dakle, moe otkrinuti vrata procesu deprogramiranja, ali nema nikakva dokaza da ga moe ubrzati. Za izljeenje je potrebno vrijeme i opetovano djelovanje sugestije, ili nekog drugog terapijskog sredstva. Cohen to priznaje, ali napominje da i nekoliko sati predaha od terora prerevne savjesti prua ovjeku mogunost spoznaje da njegovi strahovi i depresija nisu rezultat stvarne krivnje, ve djelovanja superega i njegove elje za pretjeranim kanjavanjem. ovjek, nakon to je na trenutak pogledao vlastiti ivot izravno, bez izoblienja izazvanih neurotskim simptomima, moe iskusiti barem djelominu promjenu u pravcu prihvaanja sebe onakvim kakav jest. Mnogi pacijenti koji posjeuju
================================================ 41
ordinacije psihoterapeuta imaju daleko slabije miljenje o sebi i svojim mogunostima, pa je zadatak terapeuta da im popravi sliku koju imaju o sebi. Mo i nemo Jackson vjeruje da je to mogue uz pomo LSD-a, za koji tvrdi da moe u cjelini restrukturirati karakter. Ta je tvrdnja zasnovana na iskustvima pacijenata koji su za vrijeme seanse s LSD-om doivjeli smrt i ponovno roenje. Radi se o simbolinom umiranju superega i ovjek se ponovo raa osloboen starih krivnji. Terapija, prema ovom shvaanju, prua novi poetak. Vano je da se pacijent u tom razdoblju ne vrati starim navikama vlastitog uma. Cohen upozorava da ovo snano sredstvo za mijenjanje svijesti nerijetko koriste terapeuti koji nisu razrijeili vlastite probleme, to e se odraziti na pacijente, osobito u osjetljivoj fazi neposredno nakon primjene droge. Ne proputa napomenuti da je pravu analizu djelovanja u ovom trenutku nemogue napraviti, da bi zatim diskretno podsjetio da je ovakav oblik terapije znao povoljno djelovati kod smetnji poput psihogenog bola i impotencije. Ples na ici izmeu slubene znanosti, koja je LSD diskvalificirala kao opasnu drogu to vodi u ludilo i terapeuta koji e se, ako nigdje drugdje onda u sluajevima gdje vie nita ne pomae dohvatiti i droge, danas se svodi na akademske rasprave i diskretne pokuaje vraanja na scenu ve osuenog LSD-a. Neki jo uvijek podsjeaju na istraivanja provedena prije 1967. godine, dakle prije definitivnog stavljanja LSD-a na listu br. 1 zabranjenih narkotika u SAD. Uz Cohena i Jacksona, primjenu je droge zagovarao i Sandison. On tvrdi da LSD najbolje rezultate daje kod onih koji pate od nedostatka samopouzdanja, te osoba koje ne mogu prealiti neki osobni gubitak. Najboljim kandidatima proglaava one koji ne mogu pronai pravi smisao u ivotu. Time se tumai golemi interes za supstance koje proiruju svijest meu amerikim studentima. Sandison u grupu onih kojima bi LSD mogao pomoi stavlja i one koji pate od pretjeranog straha, pasivnosti, agresije ili, pak, psihopatije. Teki alkoholiari spadaju u posebnu grupu, jer je upravo utjecaj LSD-a na dipsomaniju istraivan s posebnim interesom. U vrijeme dok je LSD jo koriten u psihoterapiji, seanse su poinjale sa 25 mikrograma droge, blagom dozom koja je pacijentu trebala pokazati kako otprilike djeluje halucinogen. U narednim je seansama doza obino postupno poveavana, ali nikada nije prelazila 150 mikrograma. Bez obzira na koliinu uzete droge, njeno bi djelovanje trajalo izmeu etiri i osam sati, za vrijeme kojih je poeljno da se pacijent nalazi pod kontrolom medicinskog osoblja. Pacijenti bi reagirali na razne naine, uglavnom pokuavajui izbjei suoenje s konfliktima u svojoj linosti, koji su bili uzrok njihovim tegobama. Zadatak je terapeuta bio da ih vraa na ono bitno. Pod LSD-om pacijenti su znali intelektualizirati, ili su uinili ono to se zove "bijegom u ljepotu". Naime, halucinacije su postale vizualno toliko ugodne da je panja pacijenta prirodno skretala s doivljaja koji su vodili razrjeenju njegove unutranje krize. Stare traume mogu isplivati brzo, katkada kao sjeanje na konkretan dogaaj, drugi puta u obliku simbola. Depersonalizacija i status promatraa trebali bi drogiranom omoguiti uvid bez emocionalne nelagode koja bi inae trebala popratiti cijeli proces. Meutim, kao to smo ve rekli, depersonalizacija moe biti vrlo neugodna i nestajanje ega, odnosno njegovo rastakanje pod utjecajem halucinogena, moe proizvesti stanje panike. Entuzijasti izmjenjenih stanja svijesti lakonski zakljuuju da je cijeli ivot pribliavanje i udaljavanje od emocionalne zrelosti, pa i neugodni uinci jednog eksperimenta koji moe biti koristan, ne mogu nita bitno promijeniti. Ipak, izgleda da mogu, bar ako je suditi po ishodu bitke za uporabu LSD-a u psihijatriji. Jer, i najvei pobornici LSD-a priznaju da se
================================================ 42
najpovoljniji efekti droge gube u pacijentovoj okolini, ako ona nema razumijevanja za njega. Kada ovjek osjeti olakanje kroz terapijski postupak, a zatim se vraa u staro stanje apatije, psihodelino e iskustvo samo produbiti njegovu depresiju. Drugim rijeima, nema arobnog tapia kojim se razrjeavaju psihike tegobe, pa makar se on zvao i LSD. S druge strane, isti moe pokazati i svoje vrlo otre zube. Kod tekih, neizljeivih alkoholiara LSD je navodno efikasan u preko 30 posto sluajeva, dok se spontano ozdravljenje biljei kod svega 4 posto kronikalaca. Tako bar tvrde oni koji su drogu, u dozama od 200 do 600 mikrograma primjenjivali u suzbijanju ovisnosti koja u SAD ve godinama predstavlja vrlo ozbiljan problem. Kako kau, cilj je postizanje transcendentalnog iskustva koje e cugera nagnati da potrai smisao koji ide dublje od dna njegove ae. Sidney Cohen na slijedei nain objanjava iznenadna ozdravljenja tekih alkoholiara, koja se u nekim sluajevima navodno zbivaju ve nakon jedne seanse s LSDom: "Na vrhuncu iskustva granice se ega gube i javlja se jak osjeaj jedinstva s vanjskim svijetom. Svijesnost povezanosti s drugim ljudima i Svemirom jaa, jer ovjek u cjelini prihvaa realnost ovih osjeaja. Njegovo vienje jastva drastino se mijenja. Beznadeni i grijeni pojedinac sada je jedno sa znaenjem i vrijednou. Lomi se veza s mizernom prolou i stvara budunost puna nade. To je uskrsnue, ponovo roenje i novi poetak. ivotna se pravila iznenada mijenjaju. to se dogodilo ? Oito je "loi ego" raspren i zamijenjen "dobrim egom", onim koji ne kanjava, to je urodilo rastereenjem. Jak osjeaj pripadanja i vlastite vrijednosti daje novo znaenje novom svijetu, a mijenja se i nain na koji ga ovjek doivljava...". Cohen se obratio ezdesetdvojici istraivaa u SAD i Europi koji su ispitivali djelovanja meskalina i LSD-a na ljudsku svijest. etrdesetetvero je odgovorilo na poslani upitnik, pa su sakupljeni podaci o nekih 25 tisua seansi u koje je bilo ukljueno oko 5 tisua osoba. Ispitanici su primili meskalin i/ili LSD jednom do 80 puta. Doze su bile od 50 do 1.500 mikrograma za LSD i 200 do 1.200 miligrama za meskalin. Tee fizike smetnje, osim jednog sumnjivog sluaja koronarne okluzije, nisu zabiljeene, ak ni kod kroninih pijanaca, kod kojih je postojala bojazan glede funkcije jetre. U nekim je sluajevima droga izazvala fiziku nelagodu, muninu, povraanje, glavobolju i bolove u tijelu. Strah i stanje panike uglavnom su registrirani u fazi borbe pacijenta za odranje kontrole nad doivljajima koji naviru iz svijesti pod utjecajem droge. Neki su uslijed poremeena osjeaja za vrijeme pokazivali znakove jakog straha od moguih komplikacija i dojma da se nee nikada vratiti u normalno stanje. Napadaji panike, koji su proizlazili iz nemoi pacijenta da ovlada situacijom prijetili su moguim tjelesnim povredama, koje su sprijeene tako da je ispitanik ostao pod stalnom paskom lijenika. Valovi paranoje znali su se izmijenjivati s ekstatinim stanjima u kojima su se pacijenti nerijetko razodijevali. Neeljeni se efekti javljaju i u danima nakon same seanse. Halucinogeno stanje moe potrajati i 48 sati nakon isteka djelovanja droge. Bljesak sjeanja na iskustva pod utjecajem droge, tzv. "flashback", moe se javiti i mjesecima, ak i godinama iza senase, sasvim neoekivano, u raznim okolnostima. To se, dodue, najee dogaa onima koji su u ivotu uzeli znatnu koliinu LSD-a, a literatura biljei i one koji su s druge strane ovog, normalnog stanja svijesti, ostali trajno. Spominju se i "horror" tripovi karakterizirani zastraujuim vizijama, a smatra se da LSD djeluje tako da inhibira monoaminooksidazu (MAO), glavnog cenzora u ljudskom mozgu, koji odluuje o tome to je za nas normalno, a to "izvanosjetilno" iskustvo. MAO filtrira doivljaje, pa, kada ga neto izbaci iz stroja, u podruje nae svijesti prodiru i ona najnevjerojatnija sjeanja poput onoga jednog hippiyja koji se
================================================ 43
sjetio to je primalja govorila kada se on raao. Zapanjujui je podatak da do modanih struktura kroz sve mogue prepreke dopire samo 1 posto molekula LSD-a unijetih u organizam, a halucinacije nastupaju kada su one ve napustile mozak ! Jesu li sjeanja o vlastitu raanju stvarna ili su konstrukcija naeg uma jo je uvijek upitno. Izvjea o tretmanu LSD-om navode nekoliko primjera zapadanja u psihotina stanja, a u dva je sluaja droga po svemu sudei dovela do samoubojstva korisnika. Ranije spomenuta sjeanja na vrlo su dramatian nain ukazala na opasnost od LSD-a u sluaju mladia koji se pod utjecajem droge sjetio kako je u dobi od etiri godine usmrtio svog brata, tada jo dojene. Paranoja je otila tako daleko da se natjeran savjeu prijavio policiji. Istraga je ustanovila da se spomenuti zloin nikada nije zbio, a psihijatri su vrlo uvjerljivo sjeanje mladia objasnili njegovom eljom za nestajanjem djeteta koje je privuklo svu panju roditelja. kolski je primjer psihoze i ena koja je u tri godine uzela 200-300 tripova LSD-a, a kombinirala ga je s drugim drogama i nekim sedativima. Viegodinje nekontrolirano uzimanje psihoaktivnih sredstava rezultiralo je tekim oblikom psihoze i potpunom nemoi u kontroliranju iracionalnih strahova i halucinacija koje redovno nadiru i bez posredstva LSD-a. Statistike bazirane na spomenutim istraivanjima pokazuju da je jedan na svakih 830 pacijenata neuspjeno pokuao samoubojstvo, dok je ono polo za rukom jednome od svakih 2.500 ispitanika na kojima je provedena terapijska primjena LSD-a. Dugotrajnija psihotina stanja izazvana drogom zabiljeena su ee, jednom u 550 sluajeva, dok su krae psihotine epizode relativno uobiajene. Ricks misli da su droge sredstvo proirenja, ali i suenja svijesti, to otvara vrata raznoraznim manipulacijama lidera nekih sekti, ali i obavjetajnih slubi, o emu emo rei neto vie malo kasnije. Na opasnost upuuje ve i sama injenica da osobe pod utjecajem LSD-a postaju hipersugestibilne. Fantastina je, iako navodno tona, tvrdnja da halucinogene droge ne pogaaju samo onoga tko je njima tretiran, ve i samog terapeuta ! Seanse s LSD-om na neobjanjiv nain djeluju na podsvijest onoga tko ih vodi, pa je nemali broj psihoterapeuta koji zavravaju s psihikim tegobama nalik onima svojih pacijenata, koje su tretirali halucinogenom. Cohen opisuje simptome koji se javljaju u ovakvim sluajevima: neki terapeuti nakon svega nekoliko kontakata s drogom doivljavaju psihotini slom, a znaju se javiti megalomanske ideje i opsesija vlastitom veliinom. Nastupaju depresije, a nekoliko je praktikanata narkoterapije navodno zavrilo svoj ivot samoubojstvom. Loi tripovi Konano, kada ve govorimo o negativnim efektima LSD-a, treba imati na umu da je kemijski isti "acid" danas dostupan samo rijetkim istraivaima, dok ulina droga u pravilu pokazuje nazonost znaajnih oneienja. Upravo ti neeljeni dodaci mogu biti uzrok loim tripovima i katastrofalnim posljedicama uzimanja droge, koja se u ilegalnoj prodaji nalazi u obliku pilula, ampula i nakapana na eerne kocke. Prosjena doza u ovim ilegalnim pripravcima je 100 mikrograma, a djelovanje droge poinje 30-45 minuta nakon unosa u tijelo. Dick, pedesetgodinji ameriki biznismen iz Masachussettsa, nekada je redovito uzimao LSD. Rauna da je u ivotu uzeo nekoliko stotina razliitih doza droge. Jednom se radilo o maksimalno doputenoj koliini "acida", ali se ne sjea kolika je ona bila: "Kada je trip zapoeo shvatio sam da e biti drugaiji, bitno razliit od svih ranijih. Mene je naprosto nestalo. U slijedeem sam trenu imao osjeaj da sam bog, ili bar neko boanstvo. Teko je opisiva ta opasna iluzija svemoi koju ovjek u takvoj situaciji doivljava. Vidio sam pet Buddha kako se rotiraju oko moje glave, a spontano su mi kroz usta izlazile mantre, svete
================================================ 44
rijei hinduistike religije. Bilo je to jedno od mojih posljednjih iskustava s drogom. Sant Kirpal Singh, moj indijski duhovni uitelj, rekao mi je da se okanim ovakvih poigravanja sa zdravim razumom i ja sam ga posluao. Nisam dirnuo drogu jo od 1974. godine i ne kajem se. Mislim da oni koji ele duhovno napredovati to ne mogu pourivanjem procesa koji ima svoju dinamiku i zahtijeva napor pri nepomuenoj svijesti...". Dok znanstvene raspre preteno spominju nekoliko desetina tripova kao maksimalnu izloenost LSD-u, u podzemlju droge nisu rijetki oni koji su uzeli daleko vee koliine. Zvijezde show-businessa to nisu ni tajile, pa je, recimo, poznato da je John Lennon iza tekih zavjesa na prozorima svog uvijek zamraenog apartmana u njujorkoj zgradi Dakota, ispred koje je i ubijen, redovito uzimao velike koliine LSD-a. "Yellow Submarine", hit "Beatlesa" od mnogo godina ranije, zapravo je opjevao utu kapsulu koja sadri toliko popularni halucinogen. Za Lennona tvrde da je jednom pod stalnim djelovanjem LSD-a proveo itava tri tjedna, a za to se vrijeme mogao kretati samo etveronoke. ivani mu je sustav pretrpio toliko dramatine promjene da vie uz pomo LSD-a nije ni mogao halucinirati! Prema Philipu Normanu, goleme su koliine droge kod najpopularnijeg "Beatla" prouzroile osobito degutantan oblik antireligijske histerije. On bi jo u ranim danima u Hamburgu sa balkona urinirao po asnim sestrama i, smijui se luaki, vjernicima koji su ili u crkvu pokazivao kip Isusa preko kojeg je bio navuen prezervativ. I Hunter Thompson svojim iskustvima potkrepljuje tezu da LSD vodi u ludilo. Kako kae, nakon trodnevnog je "tripa" osjeao kako mu je mozak doslovce spren i imao je dojam da mu funkcioniraju jo jedino osnovni instinkti. Ubojstvo 18-godinjeg Crnca na uvenom koncertu "Rolling Stonesa" u Altamontu vrlo je vjerojatno rezultat djelovanja loeg LSD-a kojim je bila drogirana veina od ak 400 tisua posjetilaca, a kontinuiranom se trovanju ovom tvari pripisuje elja za oivljavanjem poganskih kultova i mitova poput onoga o "ocu magije", Aleisteru Crowleyu, koji je u 72. godini starosti umro u jednoj engleskoj ubonici. Bio je teki ovisnik o alkoholu i heroinu. Teoretiari psihodelinog pokreta tvrdili su da je "vatra sv. Antuna" zapravo srednjovjekovni naziv za trovanje liserginom kiselinom, a vjerovali su da je Hieronymus Bosch svoje jezive kreature slikao intoksiciran halucinogenom koji je proizvodila gljivica Claviceps purpurea na itarici odstajalog kruha. Kroninim trovanjem halucinogenom gljivicom, koja je izrasla na starom kruhu, tumaen je misterij broda-fantoma "Marie Celeste", koji je pronaen naputen usred oceana. Na brodu nije bilo ive due, a s tanjura se jo dimila nedavno pripremljena hrana. Vrijeme je bilo lijepo, na palubi nije bilo tragova borbe i, openito, nije bilo nikakva vidljiva razloga da posada napusti brod. Tu uskau teoretiari psihodelika i tumae da su lanovi posade, kronino zatrovani starim kruhom, kolektivno povjerovali u to da mogu letjeti i poskakali s palube ! Moda nemogue, ali svakako zabavno. Mistino-religijsko iskustva Kada su u pitanju izleti u svijet halucinacija izazvanih velikim koliinama psihoaktivnih droga moramo se ponovo vratiti nezaobilaznom dr. Johnu Lillyu. Njegova znanstvena biografija "The Scientist" ("Znanstvenik") opisuje podvige ovog putnika po unutranjim svjetovima. Prema nekima, rije je o jedinstvenom svjedoanstvu ovjeka koji se potrudio neizrecivo pretoiti u znanstveni, ali razumljiv jezik. Lilly se javlja na sceni u trenutku kada neurofiziologija pekulira o tome to se dogaa s ljudskim mozgom kada se on nae potpuno izoliran od svih vanjskih podraaja. Prevladava
================================================ 45
uvjerenje da e nae vijuge utonuti u dubok san bez snova, ili se iskopati na neki drugi nain, naemo li se u situaciji kada ih vanjski podraaji ne tjeraju na rad. ovjek koji je u NIMH-u (National Institute of Mental Health) negdje oko 1954. godine konstruirao tzv. izolacijski ili flotirajui tank bio je upravo John Lilly. Tank je plastina ili metalna kutija koja podsjea na lijes, a kada se zatvori ne proputa ni najmanju koliinu svjetla, to je iskljuivalo sve vizualne podraaje. U samom je tanku tridesetak centimetara vode zasiene tzv. Epsomovom soli, pa e tijelo onoga koji u njemu lei slobodno plutati, ime e se u potpunosti osloboditi znatni dijelovi mozga koji se bave upravljanjem tijela na koje djeluje gravitacija. Toplina je vode slina onoj ljudskog tijela, pa ispitanik uskoro nee ni osjeati da lebdi u otopini soli, dok e mu ui biti zaepljene gumenim epovima koji e spreavati prodiranje vode, ali i zvuka. Ventilacija je u tanku diskretna i neujna. Glava korisnika ovog mjesta vjene tiine je iznad vode i on u vrlo kratkom razdoblju doivljava stanje potpune oputenosti. Ve su prva iskustva s izolacijskim tankom pokazala da se s ljudskim mozgom dogaa neto sasvim suprotno, no to je do tada veina istraivaa pretpostavljala. ovjek, naime, putuje u unutranje svjetove svoje svijesti upoznajui sve one skrivene tajne svog bia do tada tako dobro prikrivene vanjskim aktivnostima i informacijama. Zabiljeena je poveana kreativnost i sposobnost rjeavanja ivotnih problema, a sustav samoregulacije RAS navodno pokazuje zadivljujuu fleksibilnost i, prema Michaelu Hutchisonu, neposredno nakon izlaska iz tanka podie osjetljivost ispitanika na zvuk za ak dvadeset tisua puta ! Tankom se poinju sluiti znanstvenici, knjievnici, glazbenici i mnogi drugi kojima je kreativnost uvjet opstanka, a uz tankove koji se nalaze u slobodnoj prodaji otvara se sve vie specijaliziranih centara u kojima svatko moe, uz minimalnu naknadu, odleati par sati u totalnoj izolaciji od vanjskog svijeta. Lilly tvrdi da je cijela stvarnost, kakvu je vidimo, zapravo dogovor izmeu nae svijesti i prirodnih zakona, pa je ona relativna. Svijet vidimo zasnovan na prihvaenu vjerovanju, koje se u tanku, kako to on objanjava, moe razgraditi. Oito je da su to svi prihvatili kao izmijenjeno stanje svijesti, jer uskoro nakon toga, po djelu Paddyja Chayefskog, Ken Russell snima film "Altered States" (u nas je prikazivan pod imenom "Korijeni privienja", s Williamom Hurtom u naslovnoj ulozi). Romantizirana istraivanja Johna Lillyja postiu veliki uspjeh, a osobiti interes izazivaju neobina ispitivanja kojima se ovaj osobenjak bavi tijekom 1963. i 1965. godine, u svom usamljenom laboratoriju na otoku St. Thomas, u sklopu Djevianskog otoja u Karipskom moru. Lilly tamo uzima LSD i pod utjecajem droge lijee u tank, ne bi li doivio njeno djelovanje nepomueno vanjskim izazovima. Prvi puta ubrizgava koliinu od 300 mikrograma droge i u uvjetima potpune izolacije doivljava kompletno otcjepljenje od vanjske stvarnosti to kod njega proizvodi panini strah, pa e u kasnijim eksperimentima biti oprezniji. U St. Thomasu ga zatie zahtjev vicarske tvrtke "Sandoz" za vraanjem 100.000 mikrograma LSD-a, kojeg ova industrija povlai s trita pod pritiskom amerikih vlasti. Od 1967. godine on nastavlja iste pokuse, ali koristei halucinogenu supstancu kojoj ne eli u knjizi otkriti identitet, pa je naziva "vitamin K". Iz tog su razdoblja dvije krivulje kojima Lilly eli pokazati da unutarnji svijet koji emo pod halucinogenom drogom iskusiti prije svega ovisi o njenoj koncentraciji u krvi. Tako kod 30 miligrama "vitamina K" Lilly putuje onime to zove Unutranjom Stvarnou, a vrhunac iskustva nastupa nakon desetak minuta. Iskustva se opisuju u terminima "ja". Kod 75 miligrama droge, nakon etvrt sata kulminira iskustvo onoga to Lilly opisuje Vanzemaljskom Stvarnou, kod 150 miligrama Mreom Stvaranja, a doza od 300 miligrama vodi u podruje svijesti koje Lilly oznaava Nepoznatim.
================================================ 46
Medicinski gledano, ovo je zadnje podruje krajnja toka koju teko da je Lilly i mogao percipirati, jer se nalazi na granici kome. Ostala su vezana uz fantastine opise i bia sazdana od svjetlosti pomou kojih se istraiva trudi dokazati da u tim unutranjim svjetovima postoji sistematizacija doivljaja, da su oni bar donekle predvidivi i da je mogue vie puta uzastopno otii na "isto mjesto". To bi, dakako, dalo tim nivoima postojanja legitimitet stvarnih, kao to je to, uostalom, sluaj u religijama, osobito orijentalnim. John Lilly je ostao marginalac s reputacijom ekscentrika to se pola ivota bavio izuavanjem glasanja delfina, koji su, po njemu, visokorazvijena bia s gigantskim mozgom u ije tajne mi jo nismo kadri zaviriti. Mada se jednom i sam navodno odravao ak tri tjedna pod stalnim djelovanjem droge ubrizgavajui si odreenu koliinu psihoaktivne supstance svaka dva sata, uz pauzu od tri sata dnevno kada je spavao, bio je svijestan da je previe njih zavrilo u ludnici igrajui se razumom poput njega. Religijski doivljaj jedna je od najprieljkivanijih stvari koju ovjek moe dobiti od LSD-a. Neki ak smatraju da je iznenadni uvid pod utjecajem droge zapravo jednak uinku trenutne duhovne iluminacije, nakon koje ljudi bez tekoa naputaju svoje loe navike, sklonost nasilju, drogama, malodunosti i alkoholu. Dakle, po tom shvaanju u korijenu je transformacije izazvane LSD-omreligijski doivljaj. Masters i Houston biljee uinke LSD-a na 206 ispitanika, a posebnu panju posveuju upravo duhovnim doivljajima. Iz tabele se vidi da je transcendentalni faktor kod ove droge vrlo bitan: N = 206 ispitanika Religijske vizije Bilo kakve religijske vizije Religijska arhitektura, hramovi i crkve Religijske skulpture, slikarije, obojena prozorska stakla Religijski simboli: jin-yang, Davidova zvijezda itd. Mandale Religijske figure: Krist, Buddha, sveci, boanstva avoli, demoni Aneli udesne vizije, stupovi svjetla, gorui grmovi, Bog u kovitlacu Kozmoloke vizije: galaksije, nebeska tijela, nastajanje Svemira, Sunevog sustava, Zemlje (doivljeno kao religijsko iskustvo) Vjerski rituali: scene iz suvremenih kranskih, idovskih i muslimanskih rituala Suvremeni orijentalni rituali Drevni grki, rimski, egipatski, mezopotamski i slini rituali Primitivni rituali Postotak 96 91 43 34 26 58 49 7 60 14 8 10 67 31
ak e tri etvrtine onih koji iskreno tee prema mistinom iskustvu takvo i imati pod utjecajem LSD-a, tumai dr. Huston Smith, profesor filozofije s MIT-a. To e iskustvo biti
================================================ 47
praktino jednako spontanom religijskom iskustvu, a ve spomenuti Masters i Houston napominju da je svega nekolicina od 206 ispitanika imala duboko mistino-religijsko iskustvo. Svi su oni bili viegodinji praktikanti razliitih meditativnih tehnika, stariji od 40 godina i intelektualno visoko iznad prosjeka. Radilo se o kreativnim i stabilnim linostima, koje su, kako sugeriraju autori ove studije, bile u odreenom smislu zrele za takvo iskustvo, pa je LSD odigrao ulogu okidaa. Treba, meutim, napomenuti da svi uitelji meditativnih tehnika upozoravaju kako mistina iskustva ne treba poticati ovakvim sredstvima. Drugim rijeima, drogu ne treba uzimati ni u kom sluaju ! Nije u igri samo puko moraliziranje, ve postoji realna mogunost da unoenje halucinogenih supstanci izvana potiskuje proces proizvodnje molekula koje su biokemijski korelat duhovna iskustva u organizmu ovjeka. Isto kao to uzimanje insulina na neki nain uljenjuje guterau, onaj organizam koji se oslanja na egzogenu stimulaciju spiritualnog razvoja zapravo blokira svoj napredak. Posljednjih se godina mnogo govori o pinealnoj lijezdi kao "treem oku", a neki autori, poput dr. Ricka Strassmana, misle da se "kemija Prosvjetljenja" svodi na konverziju hormona te lijezde, melatonina, u spoj 6-metoksi ili 10-metoksi harmalan, kojem se pripisuju halucinogena svojstva. Zanimljivo je da u devedesetima interes za droge kao sredstvo stjecanja duhovnih iskustava postupno pada i ustupa mjesto razliitim supstancama koje e zablokirati enzim MAO i time endogenim psihoaktivnim tvarima, dakle onima koje proizvede nae vlastito tijelo, omoguiti djelovanje na nau svijest. To bi bilo najblie spontanom, prirodnom mistino-religijskom iskustvu potaknutom kemijskim djelovanjem na ivani sustav ovjeka. Iako nedvojbeno postoji neka vrsta neurofizioloke osnove Prosvjetljenja, poruka duhovnih majstora je nedvosmisleno jasna: nemojte uzimati nikakve droge, jer ete si time u zamjenu za umjetno iskustvo uskratiti prirodni i spontani prijelaz u via stanja svijesti ! Izgleda da unos psihoaktivnih i slinih tvari izvana doista potiskuje proces proizvodnje vlastite baze za duhovnu iluminaciju. A to se ne odnosi samo na teko objanjiv metafiziki koncept konane Spoznaje, ve i one svakodnevne sitne pomake u naem ivotu. To je shvaanje u otroj suprotnosti s onime propovjednika psihoaktivnih supstanci, a i ini se da je na Zapadu vrijeme nekritikog oduevljenja halucinogenim drogama nepovratno prolo. U razgovoru s nekoliko amerikih umjetnika koji su u ezdesetima i sedamdesetima oduevljeno eksperimentirali halucinogenima shvatio sam da govore u prolom vremenu. Svi su spontano prestali uzimati droge pred jednu do dvije decenije, ali se i dalje bave razliitim duhovnim disciplinama koje zahtijevaju odricanje, vrijeme i napor. Nakon zadovoljenja prvobitne znatielje, vie nisu osjeali da im droge mogu pruiti trajne i istinske vrijednosti u ivotu. "Serum istine" Tu se treba osvrnuti i na problem ovisnosti vezane uz LSD. Taj halucinogen ne izaziva ovisnost poput heroina ili kokaina, ali i sam Sidney Cohen priznaje da vrlo vjerojatno postoji odreena psiholoka ovisnost koja se razvija kod onih koji su LSD uzimali mnogo puta, odnosno iskustva s halucinogenima ugradili u svakodnevni ivot. Njihov nagli izostanak moe izazvati depresiju, ili simptome dijelom sline apstinentskima. Dakako, uz LSD ide i kriminalistika pria koja ukljuuje sve, od obavjetajnih agencija i poznatih gangstera do tajnih odjela vezanih uz vojsku. "Serum istine" oduvijek je bio san pijuna koji nisu mogli slomiti protivnike igrae. Nijemci su upotrebljavali skopolamin, Rusi
================================================ 48
na Maarima 1956. godine meskalin, a "ispiranje mozga" obavljali su uz pomo haloperidola. Najpoznatija droga koja tjera ljude da govore istinu vjerojatno je natrijev pentotal, tvar sintetizirana jo 1911. godine. Zasigurno je dosta pria plod mate, no o sovjetskim eksperimentima na politiki nepoudnim Maarima svjedoi i nobelovac, ovjek koji je iz horgoke paprike izolirao vitamin C, dr. Albert Szent-Gjorgji. A, za pentotal iz filmova zna svaki klinac. U novije su vrijeme obavjetajne slube eksperimentirale sa jakim i pogubnim halucinogenom kinuklidinil benzilatom ili, kako ga skraeno zovuBZ. Na "meniju" se, kao potencijalni kandidat za "serum istine" naao i LSD, a prvi puta je postalo jasno da je ova droga itekako zanimljiva kada je 1953. godine tadanji ef CIA-e, Allen Dulles, odobrio kupovinu ak 10 kilograma istog LSD-a. Solidna doza s kojom bi se moglo potrovati oko 100 milijuna ljudi, pa se netko gazdu sjetio pitati to e mu to. Odgovorio je da treba s trita ukloniti sve ono to bi mogli kupiti Rusi i kasnije uporabiti kao kemijsko oruje. Prie su zamrle da bi se opet aktivirale negdje 1975. godine, kada je otvoren jedan od brojnih tajnih dosijea i na svjetlo izmilila istina o tome kako su vojska i pijunaa intenzivno istraivali efekte LSD-a na ponaanje ljudi. Neki autori teko terete Nixona, koji je navodno jo 1971. godine izdao nalog Huntu i Liddyju, buduim vinovnicima afere "Watergate", da LSD-om drogiraju kandidata za amerikog predsjednika, Andersona. Ispostavilo se da to nije izvedivo, pa se nastavilo s planovima kako na trip poslati bradatog kubanskog vladara Castra i Gamala Abdela Nasera. Isti izvor tvrdi da je vei dio dosijea, koji su se odnosili na moguu uporabu LSD-a kao sredstva za izazivanje masovnih halucinacija, dao unititi jo 1973. godine Richard Helms. Mnoge su stvari ipak izbile na vidjelo, pa su neke slube optuivane da su davale LSD studentima bez njihove privole, a esto i da oni to nisu ni znali. Posebno su obuene prostitutke odvodile "muterije" u stanove snabdjevene ogledalima, iza kojih su se nalazile skrivene kamere. Istima bi davali odreene doze LSD-a, njihove bi se reakcije snimale, a bilo je i rtava. Ljudi nisu znali to se dogaa i u panici su se znali ozlijediti, ili pak skoiti s prozora. Za osobito rizine eksperimente na ljudima optuen je jedan ugledni strunjak, dr. Harris Isbell, a kao onaj koji se bavio istraivanjima LSD-a kao mogueg "seruma istine" najee se spominje jedan ekscentrik, dr. Sidney Gottlieb. Znanost je izgubila nevinost u oima obinih ljudi, osobito kada je postalo jasno da se kao naknada za dragovoljno sudjelovanje u ispitivanju LSD-a narkomanima davao heroin ! Edward Kennedy je dobro kapitalizirao ove grijehe CIA-e i zapoeo s otrom javnom kampanjom protiv prevelikih ovlasti koje neke obavjetajne slube imaju. Pokusi na Amerikancima bez njihova pristanka, o kojima se govorilo i pred posebnom komisijom amerikog Senata, okirali su javnost. U igru su bili ukljueni i neki ameriki gangsteri, poput Ronalda Starka, koji je na ilegalno trite u SAD bacio ak 50 milijuna doza LSD-a, navodno bar dio u dogovoru s CIA-om. Tipovi poput Starka vjerojatno su trebali odreenim, nepoudnim drutvenim katerogijama uvaliti drogu, kako bi ih diskreditirali i otupili otricu njihova drutvenog djelovanja. Stark se muvao po cijelom svijetu, poesto gostovao u zatvorima, a da nikada nije rasvijetlio svoju ulogu u lansiranju golemih koliina LSD-a na ameriko trite. Umro je 1984. godine i tajnu uloge podzemlja u igrama oko halucinogena ponio sa sobom u grob. Kemijsko oruje Da je vojska detaljno istraila sve mogunosti glede primjene LSD-a u operacijama na terenu postaje oito proitate li analizu pod naslovom "War Without Death"("Rat bez smrti"),
================================================ 49
nezaobilaznog Sidneya Cohena. U kasnim ezdesetima amerika vojska s mnogo entuzijazma traga za oblikom u kojem bi droga bila najupotrebljivija kao kemijsko oruje, za koje se govorilo da "nije smrtonosno, a moe na 8 do 10 sati onesposobiti neprijatelja". Generali su impresionirani podatkom da je dovoljno svega 20 kilograma droge da se na trip poalje cjelokupno stanovnitvo Sjeverne Amerike. Ista je droga bez boje, okusa i mirisa, pa ju je,ako se upotrijebi u obliku rasprenih kapljica, nemogue otkriti u vodi ili zraku. Dodue, u kloriranoj je vodi efikasnost droge neto umanjena, a i ona se uz pomo vode u kojoj je topiva moe ukloniti s kontaminirane hrane. Kroz kou e prodirati tee, no naie li i na najmanju ranu, djelovati e kao da je unesena u organizam preko hrane ili vode. Iako je vodovod kao posrednik kod masovne intoksikacije stanovnitva upravo idealan, teko je vjerovati da bi se droga tamo dala lako ubaciti. Uspije li to, scenarij koji opisuje efekte uistinu je dojmljiv. Otpora ulasku stranih trupa praktino ne bi bilo. Svaki bi grad izloen ovakvu napadu prestao funkcionirati, nestalo bi svake organizacije koja bi ustupila mjesto posvemanjem kaosu, koji bi trajao jo dugo nakon to bi se stanovnici otrijeznili od utjecaja halocinogena. Bio bi to zapravo vrlo humani rat, tvrdili su generali. Bez ljudskih rtava, samo s pokojom glavoboljom. itava bi pria zavrila prije no to bi uope i poela. Cohen je oito dobro upuen, jer u jednom dijelu teksta koji je mnogo puta citiran, govori: "... Prikazan je jedan film o jedinici koja je bez svog znanja izloena halucinogenoj drogi. Vojnici uope nisu bili svjesni abnormalnog stanja u kojem su se nalazili. Nisu mogli obavljati ni najjednostavnije zadatke, niti su mogli shvatiti nareenja. Narednik koji nije volio kavu (droga im je podvaljena u kavi, op. a.) ponaao se normalno, ali je jedinica bila u rasulu. Nakon pauze za kavu, dvojica se vojnika nisu mogla prestati smijati i bespomono su kikotali cijelo popodne. Ostatak ljudi je bio neupotrebljiv za bitku. Pokuali su slijediti sloene narednikove naredbe, ali je discipline i preciznosti sasvim nestalo. Situacija je podsjeala na komediju, vojniku farsu koju bismo mogli nazvati "Dan kada se vojnici nisu mogli prestati smijati"...". Kod ovakve vrste primjene droge nemogue ju je dozirati, pa bi zacijelo bilo dosta onih koji bi primili visoku dozu, to bi, prema saznanjima amerike vojske, rezultiralo panikom i strahom od ludila. To bi dovelo do masovnih ubojstava, ali i samoubojstava. Kod prilinog broja osoba ova bi intoksikacija LSD-om dovela do trajnije psihoze, a primjedbama da bi zapravo ipak bilo teko drogu dovesti do krvotoka tih zamiljenih protivnika suprotstavljaju se podaci poput onoga da bi bilo dovoljno da neiji prsti stignu u pripadna im usta samo na tren, pa bi to moglo dovesti do haluciniranja uslijed malih i nevidljivih koliina droge koja se na prstima moe zadrati i danima nakon to su oni doli u dodir sa aerosolima spravljenim iz narkotika. Po ludilom zahvaenom gradu zaredale bi pljake trgovina, bijegovi iz zatvora i nezapameni zastoj prometa, dok bi vlasti oajniki pokuavale dokuiti to se zapravo dogaa. Bolnice bi se punile ranjenim i sluenim ljudima, a u mrtvanice bi pristizali oni koji nisu imali sree da preive nezapameno kolektivno ludilo. Bio bi to vrhunac morbidne vizije arhitekata masovne destrukcije izazvane djelovanjem jedne od najjaih poznatih halucinogenih droga. Romantino doba "crvene opasnosti" nepovratno je prolo, pa je strah od Rusa naoruanih drogama danas bez ikakve osnove. A i izgleda da je LSD kao kemijsko oruje odbaen jo poetkom sedamdesetih, po svemu sudei zbog nekih nedostataka zbog kojih se ovaj otrov nije mogao, usprkos svojoj djelotvornosti u iznenaujue maloj koncentraciji, dobro rasporediti na mnogo ljudi. Ono to je ostalo prie su o globalnoj zavjeri, prema kojima iza zasipavanja trita halucinogenim drogama stoje nevidljive, podle i nama teko dokuive sile.
================================================ 50
Za neke su to obavjetajne slube, za druge centri financijske moi koji prema danas popularnim teorijama, iz sjene upravljaju itavom naom kuglom. Oni tako odluuju koliko nas treba poandrcati i koga treba neutralizirati ako se suvie priblii istini o pravoj povijesti ljudske vrste. Teorije se zavjere danas uzimaju sasvim ozbiljno, ima autora koji tvrde da iza svega toga stoji, nitko drugi dovanzemaljci. Oni su nam, kako to moemo proitati u New Age literaturi, podarili razna uda tehnologije, a mi im dozvoljavamo mutilacije ivotinja i otimanje ljudi. U nae ime taj su "deal" dakako napravile svjetske vlade, a jedna je od najee spominjanih manipulacija masom i lansiranje na trite stalno novih psihoaktivnih supstanci koje pruaju nove, sve snanije i uzbudljivije iluzije. To e jednog dana dovesti do takve gladi za izvanosjetilnim doivljajima da e budua svjetska vlada uspostaviti kontrolu nad Zemljanima servirajui im juhu od koje e imati halucinacije 24 sata na dan. U teim sluajevima izvanzemaljce okrivljuju i za silno razvijenu kemiju halucinogenih droga. Psihotropne tvari trebaju otupiti na intelekt i sprijeiti nas da iza odreenih suptilnih promjena oko nas uvidimo zavjeru nezamislivih razmjera, koja e u biti razrijeiti sukob ak sedam raznih vanzemaljskih civilizacija, koje vode bitku na naoj planeti, s razliitim motivima. Isto tako kao to su nekada San Franciscom jurili hippyji golih guzica propovijedajui slobodnu ljubav zainjenu LSD-om, ili kako su to vjerovali, "vitaminom ljubavi", danas neki drugi klinci jure okolo upozoravajui svijet na to da droge nisu ispale iz torbe vraga, ve leteeg tanjura dinoida, reptoida, "sivih" ili kako ih sve ve zovu. Suludo, ali ljudi dananjice, bar na Zapadu, uglavnom ne uzimaju halucinogene droge iz znatielje, ve u potrazi za smislom. Kada u izmijenjenoj kemiji vlastita mozga ne nau ono to su traili, najee odustaju. Katkada to objanjavaju iznenadnom svijesti o manipulacijama kozmikih ili bar planetarnih razmjera, drugi puta eljom za buenjem, proiavanjem od molekula koje kreiraju stvarnost koja se ipak ini nestvarnom. I sam je bivi "Beatle" George Harrison, sjeajui se starih dana, rekao: "Imao sam tu tvar u jednoj boici (LSD, op. a.), bila je to tekuina. Jednog sam je dana jednostavno bacio i rekao si da vie to ne elim unositi u svoj mozak...". Dakako, entuzijasti halucinogena jo ni izdaleka nisu izumrli. D. M. Turner u svom priruniku za korisnike halucinogena drogama tepa, dajui im zgodne nadimke, pa tako LSD naziva "molekulom savrenstva", aludirajui prije svega na njenu negdanju slavu kao sredstva za uklanjanje svih psihikih tegoba. Vrhunac je slave dietilamida lisergine kiseline nedvojbeno proao i sve je manje umjetnika koji svoja nadahnua javno zahvaljuju ovoj supstanci. Tu i tamo ona ipak zabljesne, kao recimo iz usta nobelovca Karya Mulisa, koji je kao ekspert za DNA svjedoio na maratonskom procesu O. J. Simpsonu, negdanjoj amerikoj portskoj zvijezdi optuenoj da je priklala svoju bivu suprugu i ovjeka koji se kod nje sluajno naao. Mulis se pred kamerama CNN-a pohvalio da je esto uzimao LSD, koji je poticao njegovu kreativnost. Ta je izjava prokomentirana kaoekscentrina. Howard Stern, najotkaenija amerika radijska megazvijezda iju emisiju slua ak 18 milijuna Amerikanaca, u svojoj skandaloznoj knjizi "Miss America" zajedljivo opisuje kako se s drogama prvi puta sreo u srednjoj koli, kada je netko drao predavanje o tetnosti narkotika i pri tome pokazivao uzorke istih. "Kada sam ga sluao, poelio sam isprobati svaku od njih" tumai Stern, ismijavajui zastraivanje javnosti kao posve neefikasno sredstvo u suzbijanju narkomanije. Uskoro je to i uinio, da bi jednom, igrom sluaja, uzeo preveliku dozu LSD-a. Nakon to su mu prijatelji bezuspjeno pokuali pomoi, odteturao je do kupaone i pogledao se u ogledalu:" Vidio sam kako mi lice postaje tamnocrveno, a zatim crno. Meso je otpadalo s
================================================ 51
mog lica, dok nisam vidio samo kosti. ile u mojoj glavi pretvorile su se u crve i ti su crvi izlazili kroz moje one duplje. Uz sve to, spopadale su me jezive misli i u nosnicama sam osjeao uasan smrad. Zapalio sam cigaretu. Dim koji sam ispuhnuo bio je crn. Pogledao sam svoje ruke i vidio da mi dlake na njima rastu. Zatim su se pretvorile u insekte koji su etali gore dolje...". Stern pokuava sprijeiti navalu panike,a li dolazi do zakljuka da mu je vid toliko slab da ne moe sa zidnog sata oitati koliko je sati. Pomilja da se radi o trajnom oteenju mozga i odluuje odagnati moru lijeganjem u krevet. Iskrivljena percepcija ostaje i kod zatvorenih oiju. Moli svog prijatelja Lewa da ga odvue na obalu rijeke Charles u Bostonu, gdje se sve i odigrava. Uz svjei povjetarac s rijeke, pred jutro zapada u san. Halucinacije nestaju, ali Stern jo dva tjedna pati od teke upale grla i oteenih lijezda. Povremeno se vraaju bljeskovi gadnog iskustva sa halucinogenom i ova danas ekstremno popularna zvijezda vie nikada nee uzeti drogu. No, ni to nee biti kraj. Howard Stern e jo godinama patiti od opsesivnih misli i depresija, koje pripisuje opisanoj avanturi sa LSD-om. Tako je ovaj mag radijskih valova, koji je slavu stekao pozivajui u studio upravo ljude koji su sa sobom inili najvee ludorije, najbolja opomena onima koji na eksperimente sa drogama gledaju potpuno nesvijesni moguih trajnih i traginih posljedica svoje mladenake znatielje.
================================================ 52
KOKAIN aneo smrti s Anda

otovo svako pisanje o kokainu u pravilu poinje ispovjestima konzumenata dugoprugaa, kako bi se doarala jedna relativno slabo poznata injenica. Heroin i kokain djeluju na ljudski mozak tako da stimuliraju osjeaj ugode u odgovarajuim modanim centrima, koje laiki moemo zvati "centrima za uitak". Dok to heroin ini u odreenom smislu zaobilaznim putem, kokain je jedinstven po tome da na te centre djeluje izravno, punom silinom, osobito ako se uzima u obliku "cracka", svog najzloudnijeg oblika. Ovo jedinstveno svojstvo ini kokain kraljem meu narkoticima, a njegove oaravajue moi toliko privlanima da lako "zakvae" svakoga tko se s njime poigra. John C. Flynn u svojoj knjizi "Kokain" opisuje sluaj stanovite Helen, ene sreene obiteljske situacije i materijalnog stanja, i njena zarunika Charleya. Mladi par bez oiglednih ivotnih problema i s obeavajuim karijerama, jo uvijek bez roditeljskih obveza, poinje se poigravati s "maginim prakom" na coctail partyjima prireivanim uglavnom u kuama prijatelja preko vikenda. Uskoro obilje alkohola i raznih, relativno slabijih stimulativa, ne prua dovoljno uzbuenja i netko u igru uvodikokain. Prema nekim autorima, prvi je susret s kokainom u pravilu neugodan i moe izazvati nervozu, nesanicu, gaenje i osjeaj slabosti. Meutim, prvo je iskustvo mladoga para prava bomba, eksplozija uma u neobjanjivom valu radosti u kojem se tope svi strahovi, nedoumice i monotonija svakodnevnog zgrtanja dolara. Podmuklo molekularno boanstvo postupno postaje jedini motiv vikendakih iivljavanja u bogatu okruju, a doze svakom prilikom rastu. U kuloarima na glasu kao snaan afrodizijak, kokain dramatino poboljava seksualne odnose mladog para i Charleya ini doslovce neiscrpivim. Vikendima nitko ne spava i intenzitet se orgijanja ne smanjuje. Polako, gotovo neosjetno, uzete koliine skupe droge rastu, da bi Helen i Charley primjetili neto neobino. Seks postaje sve nezanimljiviji, jer ono to im daju bijeli kristalii, gospodari siunih stanica njihova uma, toliko plijeni neopisivom energijom i uitkom da im se i orgazam, uz osjeaj vlasti i moi jedini ozbiljniji konkurent, kada je ugoda u pitanju, ne moe suprotstaviti. Dok drhtavom rukom, uz pomo ileta na poloenom ogledalu, Helen u paralelne redove slae bijeli kristalinini praak, ni ne sluti da je silazna linija ve poela. Bijeli Bog junoamerikih domorodaca e naplatiti kaznu onima koji su preduboko zavirili u kemijski Raj. Helen zna da ostatke kokainskog praka ne valja zbog njegove gorine gutati, ve tek blago njima natrljati desni, koje e malo utrnuti. Glavninu e umrkati u nosnu upljinu. Za to moe posluiti uredno smotana dolarska novanica, a kada su u pitanju monici, kojima je droga ve pomutila um, u uporabu ulazi sto dolara. No, bit e dovoljna i kakva staklena cjevica, ili slini instrument, koji e kokainu omoguiti da spri nosnu sluznicu, to korisnik, mesmeriziran neutaivom ei za iluzornim nebesima, nee ni registrirati. Obino do trenutka kada e, ako uope doivi taj trenutak, njegova nosna hrskavica istrunuti do te mjere da e je trebati kirurkim zahvatom zamijeniti plastinom, ili srebrnom.
================================================ 53
Prije ubojstva Johna Lennona ispred njujorke stambene zgrade Dakota, ukalo se da mu je uslijed oteenja nastalih uzimanjem kokaina bila potrebna spomenuta operacija. Neki manje mu skloni biografi tvrdili su da je i njegova supruga, Japanka Yoko Ono, redoviti potroa visokokvalitetnog kokaina. Ono, to je danas jasno, jest da kokain stvara jaku ovisnost i to vrlo brzo. Autori pak poput Bruna Bisia istiu da "... ne postoji nikakva fizika ovisnost u odnosu na kokain pa, prema tome, nema ni sindroma apstinencije u sluajevima dezintoksikacije...". Ipak, on podsjea da je ona moebitno nazona, kada se uzmu u obzir psihiki i mentalni aspekti. Kokain djeluje na sasvim odreene dijelove mozga i to izravno, a dijelovi o kojima je rije filogenetski su vrlo stari, odnosno nastali su u ranoj fazi ovjekove evolucije. Ti "centri za zadovoljstvo" ili, kako ih neki zovu, "centri za nagraivanje" postoje i kod dosta velikog broja ivotinjskih vrsta. U ovjeka su ostali uuvani kroz milijune godina evolucije, jer igraju vanu ulogu u borbi za opstanak i prilagodbu. Ugoda nam na neki nain daje do znanja da smo uinili neto to je korisno za na organizam. To nam je u evolutivnom procesu bila nagrada za uspjeh, korak naprijed koji smo uinili. Dakako, centre odgovorne za normalan osjeaj zadovoljstva moemo, uz pomo odreenih droga, stimulirati preko svake mjere, to naim osjetilima donosi uitke daleko iznad poznatih nam granica, ali i zastraujuu i potpunu ovisnost, koja e nam ivot pretvoriti u pakao izmeu dvije doze narkotika. Razdoblja sree e se skraivati, a nae mentalno, fiziko i financijsko propadanje ubrzavati. Danas, kada je mehanizam "prikljuivanja" kokainskih molekula na specifine receptore u mozgu vie-manje poznat, strunjaci strahuju da bi znanost u slubi kontrole nad populacijom mogla proizvesti narkotik, koji bi se jo bolje vezao na iste receptore i izazivao ekstazu snaniju i od kokainske. A time i bru i jau ovisnost. Nije iskljueno, dapae, za oekivati je da bi takva tvar mogla biti i znatno jeftinija od trenutno najopasnije droge, a to bi to znailo, bolje je i ne razmiljati. Uz gigantske zarade i apsolutnu kontrolu nad potroaima, bilo bi to jedno od najjaih biolokih oruja sporog djelovanja. Moj ameriki znanac Michael est je godina ivio kao diler kokainom u Kaliforniji. Na napudranim nosevima dokonih gospoa i nervoznim biznismenima eljnim predaha zgrtao je velik novac. "Kokain se tamo prodaje u ogromnim koliinama", govorio mi je. "Ja sam ga raznosio dva, najvie tri sata dnevno. Sve je bilo uhodano, nitko nije pravio probleme. Vidio sam previe ovisnika da bih se u tu vraju stvar upustio i sam. Ali, jedan se od mojih prijatelja zakvaio. Biznis nije iao idealno, uhvatila ga je depresija. Dao sam mu malo, tek toliko da ga podignem. Mislio sam da uzima drogu tu i tamo, ali naalost, postao je tekim ovisnikom vrlo brzo. Biznis mu je opet krenuo i najvei je paradoks da je kokain bio taj koji je gutao lavovski dio zarade. Zadnju je godinu ivota potroio ak 300 tisua dolara, mahom na kokain, manjim dijelom na prostitutke i dilere koji su ga okruivali. Umro je u stanju totalnog rastrojstva, bio je potpuno uniten. Mislim da je smrt nastupila uslijed prevelike doze, pred sam kraj vie nije mogao ni kontrolirati unos narkotika u svoje tijelo." "Prestao sam s tim prokletim poslom i preselio u Chicago. Nitko, tko nije bio upleten u ovako neto, ne moe shvatiti demonsku mo kokaina...".
================================================ 54
I Marc, koji je godinama vozio noni taksi u Anchorageu, na dalekom sjeveru, u Aljasci, potvruje svoja iskustva s dilerima i ovisnicima o kokainu koje je sretao silom prilika. Danas oenjen i otac jednogodinje djevojice, prisjea se dana kada je noima razvozio crne dilere, a ujutro na posao odvozio imunije ene, koje bi na stranjem sjedalu taksija vadile puderijere snabdjevene liicama i umrkavale kokain. "Bio je to odvratan ivot, svakoga sam jutra sa stranjeg sjedita mrkom ispirao bljuvotine, spermu i injekcijske price, pa zatim opet, popivi dvostruku kavu, bez sekunde odmora, sakupljao muterije, koje sam razvozio na posao, dok su se one, bolje reeno mnoge od njih, drogirale... Tek bih nakon toga odlazio kui i odspavao par sati...". Bijeli ovjek Vratimo se Helen, koja je upravo umrkala dva, tri uredno poslagana retka kokaina. Silovita ugoda uzdrmala joj je itavo tijelo, milijuni su molekula pourili na svoja mjesta, hvatajui krvotok kao brzi vlak, koji ih jedini moe odvesti na mjesto gdje e obaviti jedini posao zbog kojeg su stvoreni. No, ovoga je puta eljeni efekt izostao. Dogodilo se neto drugo, mnogo stravinije od najlueg sna, koji je Helen mogla sanjati. To, to joj se dogodilo, zapravo itekako opravdava izjavu jednog amerikog eksperta za droge: "Mi u ovoj zemlji imamo toliko iskustva s kokainom, koji zaista predstavlja golem problem, ali naalost, moram konstatirati da je tako malo onih koji stvarno shvaaju to je kokain...". Prema izvjeu hitne slube Ope bolnice, u koju je Helen primljena, naena je sklupana iza dijela kuhinjskog namjetaja, s nogama privuenim prsima i obujmljenim rukama. U bolnici su zamjetili da je zgrila ramena, opustila eljust i izokrenula oi prema gore. Izraz uasa na licu i lutajue, izgubljene oi ukazivali su da nije shvaala to se oko nje zbiva. Vidjela je ovjeka u bijelom kako joj govori, no nije njegove rijei mogla pretoiti u misli koje bi joj bile jasne. estoki zvuci, nalik prodornu zviduku, odzvanjali su unutar njene lubanje, dok su joj bljeskovi svjetlosti oduzimali i ono malo razuma to je preostalo u dezorganiziranim stanicama njena mozga zatrovana kokainom. Dok je urlala: "Iskljuite svjetla !", tijelo joj se poelo griti u valovima i netko je povikao: "Grand mal! Grand mal!...". Helen je dobila napad epilepsije i osoblje je hitne pomoi priskoilo, kako se ne bi udavila vlastitim jezikom. Dok su milijarde impulsa grozniavo lutale njenim mozgom u borbi za uspostavom nove ravnotee, ona je pregrizla svoj jezik, usprkos tome to su joj lijenici bezuspjeno pokuavali odvojiti gornju od donje vilice. Ona se nee sjeati gotovo niega, tek e bolna rana na jeziku ukazivati da se dogodilo neto grozno. Kada se epileptini napad konano smirio, pregled je pokazao da je 26-godinja Helen dobro uhranjena osoba opasno poviena tlaka, proirenih zjenica, izraene groznice, poviene tjelesne temperature i pulsa od 125 otkucaja u minuti. Elektrokardiogram je pokazivao poremeaj u radu srca, koa je pacijentice bila izrazito crvena i ona se intenzivno znojila. Pregledom nosne upljine uoena je perforacija hrskavice, to je jasno ukazivalo na osobu koja dulje vrijeme uzima kokain. Dijagnoza: toksina reakcija na kokain ili, jednostavnije, trovanje kokainom. Kao to smo ve ranije spomenuli, prvi susret s kokainom moe biti neugodan, da bi kod drugog uzimanja osoba, ako je doza mala, ve osjetila karakteristino euforino stanje,
================================================ 55
katkada popraeno i halucinacijama. Otrovnost je kokaina velika i neki autori navode da je unos od svega pola grama droge u organizam dovoljan za smrtni ishod. Dakako, za nekoga tko ve nije stekao naviku. Oni iskusniji uzimaju jedan gram dnevno, jai ovisnici tri, a ima i onih, koji u organizam unose ak 10 grama u jednom danu ! Treba napomenuti da ovdje govorimo o obliku kokaina koji se mre, dakle o kokain hidrokloridu. On se, meutim, moe uzimati i intravenozno, kada je znatno opasniji. Kod onih, koji su zaglibili dovoljno duboko, nisu nepoznate injekcije iji je sadraj kombinacija heroina i kokaina, ubitani koktel koji izaziva katastrofalne posljedice. Faze i uitak U poetku kokainoman otkriva drogu kao prijatelja, koji mu daje dovoljno snage kako bi ustrajao u prevladavanju nekog nerjeivog problema. Opisane su razne iluzije i halucinacije, koje drogu u poetku ine ugodnom, da bi postupno nastupilo trovanje, jedno od najjezovitijih poznatih u svijetu narkotika. Kada djelovanje kokaina popusti, nastupa bezvoljnost i depresija, nastaje psihiki komar, ali rob droge i dalje trai drutvo, esto da bi odagnao paniku koja ga u pauzama izmeu dvije doze zahvaa. S vremenom se razvija psihopatija, koja je opasna za okolinu, jer ovisnik o kokainu lako moe poiniti ubojstvo u nastupu nekontroliranog bijesa ili osvetnikog impulsa. Droga dovodi i do prostituiranja, uglavnom radi dobavljanja novca. Bez obzira kako kokainoman moralno propadao, on ne nalazi snage oduprijeti se tome zlu. Sve navedeno ini onu tvrdnju da ne postoji organska ovisnost o kokainu, jer se pri odvikavanju navodno ne javlja tipina apstinentska kriza, vrlo sumnjivom. U kasnijim fazama trovanja kokainom nastupaju halucinacije, kod kojih rtva vidi insekte kako puu ispod njene koe. To mogu biti stjenice, crvi i slino, a tipina je reakcija pokuaj da se odstrane, prvo ekanjem, a kada to ne daje rezultata, fantomske se potkone crve pokuava ieprkati iglama, karama i noevima. Pri tome, dakako, dolazi do tekih tjelesnih povreda. Kokainoman pati i od neugodnih iluzija da mu je usna upljina ispunjena otrim predmetima, poput zdrobljena stakla, ili nekih drugih sitnih objekata koje pokuava pod svaku cijenu izbaciti iz usta. I to nerijetko dovodi do tekih ozljeda. Usprkos svemu ovome, to smo ovdje naveli u skraenoj formi i to prosjena itatelja zastrauje, broj je potroaa kokaina u stalnome porastu. Nikakve naturalistike televizijske emisije o tragedijama ovisnika o "cracku" ili iroke drutvene akcije, koje zahvaaju sve, od medicinskih ustanova do religijskih organizacija, oito ne mogu smanjiti priliv dolara u depove kolumbijanskih i bolivijanskih mafijaa crne namatene kose, kao ni njihovih amerikih ispostava, koje izgleda mogu kupiti dovoljan broj politiara i drugih monika i time osigurati miran protok bijelog praha u Sjedinjene Drave. Netko je dobro rekao da nije bit u tome da shvatimo zato kokain ovjeka upropasti, ve da on naem umu oduzima svaku mo prosuivanja to je dobro, a to loe za njega. Obrisi odgovora na ovo kljuno pitanje, koji treba razjasniti sasvim osobitu poziciju kokaina prema drugim drogama svjetskog narkomanskog podzemlja, naziru se ve iz onog ranijeg naputka, kojim se slue i neki istonjaki propovjednici meditacije : ovjekova e panja ii za stanjima vee sree.
================================================ 56
Zadovoljstvo je, ako je vjerovati nekim biolozima, najjai motiv svih ivih bia. Jo 1954. godine eksperimentalni je psiholog dr. James Olds zapoeo s pokusima na takorima, u kojima je, ugraujui im elektrode u starije dijelove mozga, tragao za onim to kod njih izaziva negativnu reakciju, za onim to ne vole. Otkrio je neto sasvim suprotno, neto od bitne vanosti za nae razumijevanje izravnog djelovanja kokaina na odreene, ve spominjane centre u mozgu. Kratkim elektrinim impulsima, Olds je mogao kontrolirati ponaanje takora, jer za neku jednostavnu obavljenu radnju, oni bi bili "nagraivani" blagim elektrinim udarom u odreenu modanu zonu, u emu su oito uivali. ivotinjice su jurile u kuteve kaveza odakle je stimulacija dolazila, traei udare iznova, i to sve ee, kako bi osjeali zadovoljstvo. Olds je shvatio da postoji dio mozga, koji je odgovoran za itav niz ugodnih iskustava, bilo tokada je u pitanju ovjekuivanje u dobrom obroku, uspjeh u poslu, javno priznanje, ili kupanje u moru. Nagraivanje ovim ili onim oblikom ugode vaan je dio svakodnevice, koji esto uspostavlja gotovo potpunu kontrolu nad naim ponaanjem. To je, prije svega, pripisano specifinoj organizaciji mozga i o tome postoji vrlo velik broj znanstvenih studija, koje ovdje nisu za nas od neposredna interesa. No, ovoj prii postoji dodatak. Stimulacija mozga daje neto vie od puke nagrade za odreeno poznato nam ponaanje. takori, kojima su bile ugraene elektrode, na taj nain da su mogli, pokretanjem osobite ruice unutar kaveza, izazvati elektrine udare u odreenim dijelovima mozga, podredili su taj uitak svemu drugom, ukljuujui osnovne nagone za preivljavanjem. Tako su pritiskali ruicu koja je aktivirala elektrode u mozgu sve ee i sve veom brzinom, traei podraaj ponovo i ponovo. Hrana i seks su ih prestali zanimati, ak i u trenucima kada im je gladovanje ugrozilo ivot. Potpuno izgladnjeli, radije su pokretali mehanizam elektrine sree u svojim mozgiima, nego uzimali hranu koja im je bila na dohvat ruke. "Nagrada" koja je gotovo kao na lutriji dolazila iz unutranjosti takorova mozga, podredila je ivot ivotinje samo jednom ciljuuitku, koji je ignorirao i samu smrt. Ali, uitku kakav u normalnim okolnostima ovjeku nije pojmljiv, jer su "nagrade" unutar ljudske glave dozirane i intenzitetom ipak manje od onih, koje mogu ugroziti i sam opstanak jedinke. Na kraju krajeva, kakva bi to bila evolucija koja bi kreirala jedinku to e unititi samu sebe, sjedei negdje i voljom pokreui paralizirajuu ugodu u vlastitu umu ? Netko je ubrzo zakljuio da bi se, slino kao u eksperimentu, mogle upotrijebiti i svoj posao obaviti siune elektrode smjetene u ljudskom mozgu i to tako da pritiskom na dugme uklonimo bol, tugu, depresiju, ili bilo koju drugu neugodnu emociju. Zna se da su slini pokusi obavljani uglavnom na osobama u terminalnoj fazi neke bolesti, kako bi im se olakale muke. No, mada su efekti bili barem bliski oekivanima, nastali su ozbiljni otpori ovoj praksi. U pitanje je, prije svega, dola sloboda pojedinca, koji bi lako u ovakvim okolnostima postao igraka onoga tko bi u rukama drao daljinski upravlja za aktiviranje elektroda u tuem mozgu. Nadalje, nitko ne moe predvidjeti to moe nakon duljeg vremena donijeti pretjerana stimulacija modane kore, nee li to postati prepreka evoluciji, koja za svoje kretanje naprijed moe uporabiti i nelagodu za onog tko joj se opire? Konano, ne bi li to, gledano naim dananjim perspektivama, bilo stvaranje svojevrsnih "elektrinih narkomana" ? Sve te dileme postale su bespredmetne, a da toga znanstvenici nisu ni bili svijesni. Dok jo nisu vidjeli svezu izmeu izravnog i selektivnog podraavanja elektrinim impulsima i
================================================ 57
mogunosti da to naini neka kemikalija, ulice su svjetskih megapolisa ve bile preplavljene svim verzijama magine supstance. Kokain je osvajao svoje "fanove". Kemija uitka poznata je danas veim dijelom, a lijepljenje kokainskih molekula na prava mjesta na receptorima unutar ljudskog mozga ve smo objasnili ranije. Obzirom da je kokain gotovo nepobjediv saveznik u pokoravanju neije pameti i pranjenju njegova depa, ameriki ultradesniar Lyndon LaRouche otvoreno tvrdi da iza goleme proizvodnje kokaina, kojeg treba ipak dobiti iz biljke koke, o emu emo rei neto vie kasnije, stoje u svijetu vrlo ugledne banke ! On, vjerojatno pretjerujui, ide tako daleko da u svojim knjigama imenuje amerike, hongkongke, vicarske, austrijske i druge banke, ak i obitelji, koje su im vlasnici, koje ne samo da peru kokainski novac, ve, prema njegovim tvrdnjama, izravno ulau kapital u njegovu proizvodnju. Izjavio je ak da bi, kada bi netko iz sustava odmaknuo tu ciglu, cijeli svjetski bankarski sistem mogao jednostavno kolabirati. Jer, radi se o milijardama dolara investicija, koje donose brzu i ogromnu zaradu. On je navodno inicirao ispitivanje novanica od 20 dolara pokupljenih nasumce u dijelovima Sjedinjenih Drava, za koje se sumnja da su najvei potroa kokaina. Novanice su paljivo oiene specijalnim minijaturnim usisavaem za prainu, a dobivena je praina analizirana. Kako to tvrdi LaRouche, kokain je naen na ak 50 posto analiziranih novanica ! Biznis stoljea U ovom poslu prste imaju mnogi monici, a kolumbijanski narko-efovi poput Pabla Escobara, koji je za svoje pomilovanje kolumbijanskoj vladi nudio 19 milijardi dolara za otplatu cjelokupnog vanjskog dravnog duga(!), Gache i drugih, koji su loe zavrili, samo su rtve nunih istki, kada pritisak javnosti postane opasan za one koji stvarno iza svega stoje. Tako se zapravo nije dogodilo nita drugo do toga da je slavu tzv. medellinskog kartela, preuzeo onaj iz Calija. U Kolumbiji je stopa smrtnosti u mlaih ljudi vrlo visoka, ljudski ivot ne vrijedi mnogo i vrlo je lako regrutirati siromane mladie, koji e za relativno bogate naknade uiniti sve to se od njih trai. Ipak, nakon prijetnji s amerike strane, laboratoriji za preradu koke navodno su mahom preseljeni u nedostupna podruja u susjednoj Boliviji. Prije par godina o problemu kokaina sam razgovarao s ataeom za kulturu kolumbijanske ambasade u Delhiju, Carlosom Lozanom. Sreli smo se na koktelu kod poznate indijske filmake porodice Kapoor. Ispriao mi je zanimljivu storiju o tome kako su kolumbijanski agenti uhvatili ve tada legendarnog narkobossa Pabla Escobara, koji je zbog svoje ljubavi prema meksikoj glazbi imao nadimak "El Mexicano". Prikvaili su mini-predajnik na njegova 18-godinjeg sina i tako doli do oeva sklonita. No, Lozano mi je doarao i drugu stranu medalje. Kolumbijanci tvrde da bi prestali s uzgojem koke, kada bi im bogate zemlje omoguile da se bave nekom drugom vrstom poljoprivrede. "Taj je narod vrlo siromaan i jedino to im je Bog poslao jest koka", rekao je Lozano, koji se kasnije u Bogoti kandidirao za senatora i problematiku oito dobro poznavao. "Neka im bogate zemlje, u kojima se troe milijarde dolara na kupovinu kokaina, omogue sadnju neke druge kulture od koje e moi ivjeti. Nai ljudi ne ele nikoga trovati, no nema ba mnogo onih, koji pokazuju vrstu namjeru zamijeniti koku neim drugim i investirati u kolumbijanske seljake. Zakljuak zato je to tako, preputam tebi...".
================================================ 58
Na elu danas vladajueg "kartela iz Calija" nalazili su se Gilberto i Miguel Rodriguez Orejuelo, te bivi novinar, Alberto Giraldo. Uz njih, itavim kokainskim biznisom upravljale su jo etiri osobe od kojih je jedna 11. sijenja, 1996. godine pobjegla iz jednog, navodno odlino uvanog kolumbijanskog zatvora. Rije je o Joseu Santacruzu Londonu, koji je zapravo iz robijanice ietao u vrijeme predvieno za protezanje nogu u dvoritu povezanom s parkiralitem za vozila civilnih slubenika. Mnogi su se pripadnici ovog kartela nali onkraj brave, uslijed jakog pritiska amerike administracije na kolumbijansku vladu. Tamo se ba nisu napatili, jer im je u elijama sluen kavijar i ampanjac, a imali su i sve mogue druge pogodnosti. Osim toga, mada se radi o fantastino bogatim ljudima, koji su svoja golema imanja stekli na prodaji kokaina, nije poznat sluaj da je bilo kome od njih oduzeta imovina niti ima nekih naznaka da e biti izvedeni pred sud. Ipak, Kolumbija postaje poprite sukoba izmeu onih, koji pokuavaju kokainsku mafiju istrijebiti i onih, koji daju velike donacije organizacijama koje se, vjerovali ili ne, javno zalau za legalizaciju kokaina ! Pritisci da se kokainske bossove izrui Sjedinjenim Dravama do sada nisu urodili plodom, valjda zato to je politiarima jasno kakvu bi ulogu mogao igrati golem novac koji kartel okree, nae li se njegov makar manji dio na raunima stranaka uoi predizbornih kampanja. Izgleda da malu pomutnju u romansu izmeu politiara i preraivaa koke iz Calija unosi vojska. Generali, bar za sada, ne misle da koka Kolumbiji moe donijeti mnogo dobra, pa su sukobi izmeu mafijaa i vojnih snaga sve ei. Politika je, oito, ipak jaa, jer poloaj vladajuih krugova, kao i nekih kljunih banaka vezanih u ovo kolo ne slabi. U 1996. godini zaredale su optube na raun kolumbijanskog predsjednika Sampera, koji je, kako to proizlazi iz jednog bankovnog eka, od kokainskog kartela primio 6 milijuna dolara za svoju predizbornu kampanju 1994. godine. Iako je krivnja prebaena na neke lanove njegova predizbornog stoera, sjena sumnje je ostala. Govorilo se i o onome to se dogodilo Richardu Nixonu, a zove se "impeachment", ranije uklanjanje s funkcije predsjednika. Izgleda da je dogorjelo do prstiju, jer je krenula silovita akcija protiv najmonijeg kokainskog kartela na svijetu. Otkriveno je skrovite odbjeglog Josea Santacruza i on je u sukobu s kolumbijanskim snagama reda ubijen 5. oujka, 1996. godine. Operacijom je rukovodio general Serrano, ija je popularnost u Kolumbiji golema. Nije stao na Santacruzu. Kada su se ostali kokainski bossovi sklonili na sigurno, poela je potraga za Gilbertom Rodriguesom, koji je vien kako ulazi u jednu zgradu, a pratile su ga agentice, pretvarajui se da joggiraju. Najsmjeniji detalj u prii jest to da su ga na trenutak izgubile iz vida i nisu tono znale u koju je zgradu u ulici uao. Sreom, Kolumbijanac se tako namirisao parfemom da su specijalizirane policajke dole do njegova skrovita uz pomo svojih noseva ! Miguel Rodrigues Orejuelo, ef efova, sklonio se u jednom stanu u Bogoti. Uz pomo dounika, Serranovi su ga ljudi pronali i u ovom sedmomilijunskom gradu. Kada su provalili u skrovite, narkoboss je ve nestao. Tako su bar pomislili u prvi tren. Dounik, koji je bio oito odlino informiran, upozorio je Serrana da u stanu postoji nekakav pregraeni prostor, negdje uz WC. Kada su se policajci ponovo vratili u stan, uz samu zahodsku koljku razbijen je zid i pronaen mali prostor opremljen bocama za kisik. Rodrigues je ovdje priekao dok su se pripadnici specijalnih jedinica razili i iskrao se van. Pod je mini skrovita bio pun krvi, a naknadno je ustanovljeno da je builica kojom su u potrazi za upljinama ispitivani zidovi stana probila rame pritajenog gangstera !
================================================ 59
Lov na kralja kokaina preuzela je CIA. Uskoro su pronali njegovu ljubavnicu na desetom katu jedne zgrade u pregrau Bogote. Ovoga puta nije pomoglo ni skrovite unutar stana, u kojem se Rodrigues namjeravao sakriti. Glave kartela pomalo su padale i est se od sedam mozgova kokainske industrije nalo iza brave. Velikoj je akciji uspio pobjei samo stanoviti Herrera, koji je svojedobno bio glavni snabdjeva kokainom dilera u njujorkom kvartu Queens. Ne zadugo, jer se Helmer "El Pacho" Herrera u rujnu 1996. godine predao policiji u Caliju. Nije pobjegao u Sjedinjene Drave, kao to se pretpostavljalo, ve se cijelo vrijeme skrivao u Kolumbiji. Gotovo je sigurno da su novi laboratoriji za preradu koke uspostavljeni u Boliviji i Peruu, to je u igru uvelo i lokalne mafijae. Osjetno se poveao priliv kokaina u SAD iz Meksika, gdje poslom upravlja stanoviti Fuentes, za koga nitko ne zna tko je i kako operira. Kolumbijanski karteli su uskoili i u biznis s heroinom, organizirali uzgoj opijumskog maka i prema nekim tvrdnjama, koje su vjerojatno ipak pretjerane, sada se izgubljeni prihod od kokaina uspjeno nadoknauje prodajom heroina. Spomenuti Fuentes preko duge ameriko-meksike granice ubacuje stotine tona kokaina, mahom u Kaliforniju, pa je jasno da nije dovoljno zaepiti jedan kanal, jer e se praktino istovremeno otvoriti novi. Neobino estoka akcija protiv kartela iz Calija, treeg po veliini grada Kolumbije, inspirirana je politikim interesom, u trenucima velikog amerikog pritiska i unutarnjeg nezadovoljstva izazvanog rastuim nasiljem. rtvovani su svi istaknutiji pripadnici kokainskog podzemlja, ali i neki politiari, bankari i ak tri tisue pripadnika policijskih snaga, koji su primali mito od kokainskog kartela. istka sasvim sigurno, usprkos zapljeni veih koliina kokaina i unitenju nekoliko skrivenih pogona za njegovu proizvodnju, nije iskorijenila ovaj golemi biznis. Vrijeme zahtijeva odreene poteze koji e umiriti javnost u Kolumbiji, ali i u Sjedinjenim Dravama, no, malo tko vjeruje da se radi o toliko radikalnom zahvatu da bi se suzbila trgovina drogom, ija popularnost na zapadnom tritu ne jenjava. Kako sada stvari stoje, kokain i dalje neometano prodire na zapadno trite. U veljai 1996. godine u Americi je u tijeku suenje dvojici Kolumbijanaca optuenih da su jo u osamdesetima u SAD provercali 75 tona istog kokaina ! Obojica su pripadnici spominjanog "Medellinskog kartela". Zanimljiva je uska veza kolumbijanskih dilera kokainom i raznih sotonistikih i crnomagijskih kultova. Kada je policija provalila u dvorac Marroquin, sto godina staru repliku istog panjolskog zamka udaljenu 12 kilometara od Bogote, imala je to vidjeti. Graevina, vlasnitvo Camila Zapate, jednog od vodeih financijera kolumbijanske proizvodnje kokaina, bila je stjecite oboavalaca Sotone, koji su ovdje podignuli golem oltar na kojem su se jo mogle vidjeti ljudske kosti i krvave mrlje. Prema nekim indicijama, u zamku su se obavljali voodoo rituali, mada je sam oltar kopija panjolskog originala iz 10-og stoljea, na kojem se sluila Crna Misa. Nekoliko godina ranije, slino je mrano svetite otkriveno u bunkeru u kojem je kolumbijanska mafija skrivala zalihe droge,a strunjaci tvrde da su jezivi rituali prakticirani na ovakovim mjestima trebali posluiti kao magijska "zatita" biznisu sa bijelim prahom ! Ipak, sve je vie onih koji misle da je sve to rezultat kokainskog ludila, koje ponekad zahvaa i same trgovce smru. Isti je tip praznovjerja vrlo rairen i meu meksikim dilerima kokainom i heroinom. U ovom je dijelu svijeta popularna Santeria,a kultovi se ovdje meu bossovima narkobiznisa osobito ire od 1986. godine, nakon ubojstva Saula Hernandeza, glave ove meksike obitelji koja je u znatnoj mjeri kontrolirala protok svih vrsta droga preko ameriko-meksike granice.
================================================ 60
U igru ulazi stanoviti Adolfo de Jesus Constanzo, dijete kubanskih roditelja s Floride. Okorjeli homoseksualac, koji vjeruje da posjeduje paranormalne moi i bavi se najcrnjim vradbinama neko vrijeme novac zarauje kao muka prostitutka. Uskoro se prikljuuje dilerima drogom, meu kojima iri krvoloni kult zasnovan na transvestitima, homoseksualizmu, junoamerikom praznovjerju iljudskim rtvama. U Mexico Cityu uspostavlja itavu sljedbu, takoer vjerujui da krvavim rtvama koje se prinose na za to specijalno izgraenim oltarima, prua "crnu" zatitu onima koji prenose drogu u Sjedinjene Drave. Ludilo se razmahuje kada policija u Houstonu otkriva sotonistiko svetite u kojem se nalazi kokain ija se "ulina" vrijednost procjenjuje na 20 milijuna dolara! Na posjedu Rancho Santa Elena, nedaleko pograninog gradia Matamorosa, meksike snage sigurnosti dolaze do stravinog otkria. Ran slui za sotonistike rituale za vrijeme kojih se jo uvijek ivim rtvama, nerijetko otetim amerikim turistima, upaju srca, mozgovi, oi i kraljenice. Drogirani i slueni gangsteri svojim rtvama na ivo reu testise i penise, a pri uhienju se smiju, slijepo vjerujui da su potpuno zatieni od djelovanja vatrenog oruja ili zakonskih progona! Pokolj u Matamorosu, u kojem je kao rtva prinesen neutvreni broj ljudi, tek je poetak kraja jednog od vodeih dilera drogom, koji uspijeva pobjei u Mexico City. Constanzo predstavlja preveliki rizik za mnoge, pa uskoro stradava od metka ubojice iji identitet nikada nije utvren. Pripadnici svojevrsnog homoseksualno-sotonistiko-kokainskog podzemlja u ovom dijelu svijeta imaju svoje prste posvuda. U igri su TV zvijezde, djeca politiara i razni monici. Prema nekima, tanki konci izopaenosti prostiru se i do uvenog Antona LaVeya, poglavara amerike Crkve Sotone. Jedan agent FBI-a, koji sudjeluje u operacijama protiv narkomafije na amerikom tlu i ne eli odati svoj identitet, tvrdi da je ono to je poznato javnosti samo vrh ledenog brijega. Ispod vode se, kako kae, krije itav lanac trgovine otetom djecom, djejom pornografijom i bijelim robljem, a iza svega je droga, svemoni pokreta svih moguih perverzija. Zloesti jezici tvrde da se kokainska mafija uputala u financiranje holivudskih filmova koji su notornim gangsterima trebali dati aureolu gotovo simpatinih, benignih lopua. U tom se kontekstu najee spominje "Cotton Club" Roberta Evansa, sa Richardom Gereom u naslovnoj ulozi. Dakako, sva ta maskerada nije mogla prikriti svu zloudnost onih kojima "aneo smrti" donosi enormne profite. Procjenjuje se, na bazi podataka skupljenih i obraivanih tijekom 1988. i 1989. godine, da u SAD ima izmeu pet i est milijuna redovnih korisnika kokaina. Nevladini poznavatelji amerikih prilika misle da je ta cifra vea. Broj onih, koji su svrstani u kategoriju osoba koje su kokain "probale barem jednom", penje se na ak 21 milijun, a posebno dramatino zvui podatak da je najopasniji i najjeftiniji oblik kokaina, "crack", jo tada bar jednom probalo ak 2,5 milijuna osoba ! Privlana koka smrti Smrtnost uslijed kokaina se u razdoblju izmeu druge polovine 1986. i prve polovine 1989. godine udvostruila. Prema jednom izvjeu za 1988. godinu ak je pola milijuna djece u dobi izmeu 12 i 17 godina u toj godini uzelo kokain, dok se za one starije, izmeu 18 i 25 godina, spominje brojka od 3,5 milijuna. I policijski podaci jasno upuuju na strahovit porast potronje "kolumbijanca" u Americi. Naime, u 1989.-toj godini zaplijenjeno je 15 puta vie kokaina nego 1982.
================================================ 61
Netko je nedavno rekao da postoje tri vrste lai: la, prokleta la i statistika. Zgodno, ali kada je u pitanju kokain, bojim se da ni sama statistika ne moe pratiti realnost. Bar ako je suditi po rijeima upuenih s kojima sam se sretao u SAD. Dok smo etali maglovitim obalama Mainea, pokrivenima oblucima, moj mi je prijatelj Richard tumaio: "Zaista ima mnogo onih koji rabe kokain, mislim da ih je vie, no to smo toga svijesni. U jednoj je fazi kokain potisnuo heroin, jer te heroin pasivizira, otupi, dok kokain daje energiju, stimulira i ujedno baca u euforiju. Ja sam u ivotu uzimao sve, najvie LSD... Mislim da sam bio na nekih etiri stotine "tripova". Probao sam i heroin, a vie puta i kokain i to onaj najkvalitetniji. Iskreno reeno, otkvaio sam ga brzo, nije me impresionirao. Bilo je to deset minuta lude euforije i jedan takorei fiziki val enormne energije. Nita spiritualno, puko utaivanje gladi za uitkom. " Trajanje "vrhunca" iskustva razliito je, ovisno o koliini i istoi uzetog kokaina, neurofiziolokim karakteristikama potroaa i razdoblja u kojem je drogu redovito uzimao. Isto vai za ostale fenomene vezane uz intoksikaciju kokainom. "Vie ne uzimam nita, jedini je pravi put ka spoznaji ivotnog smisla onaj duhovni. U ezdesetima smo se igrali kemijom, esto danas razmiljam kako je pravo udo da mi se mozak nije od silnih droga pretvorio u patetu... Ovo to rade klinci, mislim na "crack", gadna je igra... Bojim se, bez povratka... Meni kokain nije znaio mnogo, ali znam da je proklet, jer sam imao prijatelja kojeg je doslovce samljeo. Uzimao je istog "kolumbijanca", ud mu se naoigled svih nas mijenjala. Stalno je ponavljao kako e prestati. Jo samo malo, pa e prestati. I prestao je ! Ubio se pod nejasnim okolnostima. Ima tu nagaanja, ali mislim da se ubio u trenucima teke depresije, kada nije na nonom ormariu imao "kolumbijanca", koji mu je na kraju ostao jedini prijatelj za kojeg je doista mario...". Ova, kao i pria Stevea, Crnca iz Washingtona, pokazuje da ljudi na kokain reagiraju razliito. "Ima ih koji ga mogu drati pod kontrolom godinama", tumaio mi je Steve, koji pozna neke dilere, ali i potroae u glavnom gradu Sjedinjenih Drava. "Dodue, ti su rijetki i izgleda da imaju snaniju linost, to doputa minimalne koliine stimulativa. Znaju se povui kada osjete kako ih preuzimaju kande ovisnosti. U igri je i lova, jer praak za mrkanje udara slabije od "slobodne baze" ili "cracka", koji se pue. U cjelini gledano, kokain je ubojica koji e te dohvatiti prije ili kasnije. Meu nama Crncima, naalost, ima podosta potroaa i to onog smea, "cracka"... Za to ima mnogo razloga, koje je teko shvatiti, ako nisi ovdje roen. Jedan moj susjed, fini momak, talentiran, uspjean i sve to... zaglavio je... Jedne se noi sav isjekao kuhinjskim noem ubijajui nevidljive kukce, koji su mu puzali ispod koe na rukama... Urlao je jezivo, izgleda da je vidio i nekakve bijele zmije, to su po njemu plazile. Tada mi je prisjeo kokain, pa svoga sina stalno drim na oku. Nema toga to ne bih uinio da ga zaustavim na putu u ralje kokaina...". Potroai kokaina su i oni, koji bi trebali posluiti kao primjer ostalimapolitiari,portai i filmski glumci, koji imaju golemi utjecaj na javnost u zemljama poput Sjedinjenih Drava. Gradonaelnik Washingtona, Crnac Marion Barry uhvaen je in flagranti, takorei napudrana nosa. Malo je poznato da u glavnom gradu Amerike ivi 60 posto crnakog stanovnitva, a Barry je uivao ugled popularna, sposobna i korektna gradonaelnika. Uslijed postojeih rasnih tenzija, afera je poprimila okus politike. Crnci uglavnom Barryju nisu previe zamjerali na tome da "se malo zabavio", jer se to u dananje vrijeme, pod datim okolnostima, ne smatra nekim veim grijehom.
================================================ 62
Uslijed prevelike doze kokaina u teku je stanju u bolnicu nedavno dovezen holivudski glumac Garry Busey, a crni komiar Richard Pryor svojedobno si je, uslijed nestruno preraena kokain hidroklorida u oblik pogodan za puenje, tako gadno oprio lice da je morao proi vie plastinih operacija. Komiar Freddie Prinze ubio se pitoljem u dvadesettreoj godini ivota. Bio je ovisnik o kokainu. Njemaki redatelj Rainer Werner Fassbinder umro je u tridesetsedmoj godini ivota. Na ormariu uz njegov krevet pronaen je kokain. Nitko ne krije da kokain redovno uzimaju i pop zvijezde, to ne mogu sprijeiti ni drakonski zakoni, koji otro kanjavaju posjedovanje i najmanjih koliina droge, a o "dilanju" da i ne govorimo. okantan je primjer Olivera McCalla, profesionalna boksaa teke kategorije koji je za vrijeme mea protiv Lennoxa Lewisa, za naslov svjetskog prvaka u WBC verziji, doivio ivani slom. Jedinstven u povijesti porta, ovaj je slom na samome ringu na vidjelo iznio injenicu da je McCall teki alkoholiar i ovisnik o kokainu. Navike ga nisu mogli osloboditi ni nakon poduljeg lijeenja,dapae, potpuno je podivljao i prijetio smru svojoj supruzi i estoro djece. Zato je strpan u ludnicu i njegova je sudbina neizvjesna. Neki tvrde da je u borbu protiv Lewisa uao totalno drogiran,pa sada teko optuuju slabe mjere kontrole u profi boksu,ali i Dona Kinga, koji je navodno pustio McCalla u ring makar je znao za njegovo stanje. McCall, crno dijete ikakih ulica, poeo je uzimati marihuanu sa 11 godina, da bi sa 13 ve bio ovisan o "cracku". Registriran je kao teki ovisnik o narkoticima i pravo je udo kako je 1994. godine dogurao do naslova prvaka svijeta u tekoj kategoriji. Njegova je karijera zavrena i predstoji mu borba koju je malo njih dobilo. Todd ima tridesetsedam godina, dvoje djece i enu. Bijelac je, koji ivi u vili uz Pacifik. Sprijateljili smo se u Indiji, pa sam saznao da je okruni javni branitelj za kalifornijski okrug Ojai. Njegovi su klijenti oni koji si ne mogu priutiti odvjetnika, pa ih on brani po slubenoj dunosti. Taj ga posao, usprkos vrlo solidnim prihodima, frustrira. Branio je mnoge kod kojih je naena droga. S gorinom komentira besmislenost kanjavanja crnog 19-godinjaka desetgodinjom robijom zbog posjedovanja pet doza LSD-a. Kada izae, biti e sociopat, koji e patoloki mrziti sustav koji mu je unitio ivot. A to nije cilj kazne, objanjava mi. "Stalno gradimo nove robijanice, a mnoge se od njih pune onima koji su imali nekakve veze s drogom", objanjava Todd. "Te su robijanice sve opremljenije sigurnosnim sistemima, jer su oni, koji u njih dospijevaju, sve opasniji. Evo, ba u sjevernoj Kaliforniji usavravaju supersigurni zatvor, Pelican Bay... Moramo nai neko drugo rjeenje i pomoi ljudima koji su pogrijeili...". Zanimljiv je njegov odgovor na pitanje o kokainu. "Ima ga posvuda", uvjerava me, "izgleda da se ameriki san pedesetih, o kui s travnjakom, rotilju i dva automobila, pretvorio u onog o televizoru u boji i kokainu...". panjolsko otkrie Gadosti se dogaaju. Imaju i poetak. A poetak gadosti s kokainom see u prilino daleku prolost, preciznije u 1531. godinu. panjolski vojnici, predvoeni Franciscom Pizzarom i gonjeni nevjerojatnom pohlepom za zlatom, prodiru kroz peruanski dio Andi, gdje se, po svim fantastinim priama koje su toliko puta uli, kriju dragulji i predmeti od plemenitih metala neprocjenjive vrijednosti. Usput, pokrstiti e ovdje domoroce zaslijepljene znanjima i hrabrou bijela ovjeka. Pizzaro je stigao u Novi Svijet jo pred dva desetljea i stalno je u
================================================ 63
potrazi za novim podrujima, koja eli staviti pod krunu panjolskoga kralja. Za to je jo pred tri godine dobio blagoslov, zapravo diskretan mig da pokori miroljubivu drevnu civilizaciju Inka. Slijep na duhovne vrijednosti ovog naroda, on hita za blagom i zainima, da bi, povijesno gledano moda prvi, nabasao na biljku prozaina izgleda. To je koka (vakanje koke meu Indiosima s Anda 1830. godine u svojoj knjizi "Putovanja u Peru" dobro opisuje vicarski prirodnjak J. J. von Tschudi, koji navodi da su domoroci mogli pod utjecajem koke, uz minimum sna, pjeaiti par dana i noi op.a.), ije lie domoroci vau, kako bi im dala snagu kada treba prevaliti desetine kilometara neprohodnih terena bez odmora. Biljci, koju e dva stoljea kasnije Jean-Baptiste de Lamarck klasificirati pod latinskim imenom Erythroxylon coca, pripisuju se boanska svojstva, dapae stanovnici beskonanih peruanskih prauma prenose legendu o bogu koji im je podario ovo svemono sredstvo. Prije dolaska konkvistadora koka se koristila manje i izgleda da je bila povlastica kraljevske i drugih, monijih porodica. Vezana uz rituale potovanja i na glasu kao izvor potencije i plodnosti, biljka je privukla panju osvajaa, koje u ono doba nije bilo teko uvjeriti u postojanje njenih skrivenih, nadnaravnih moi. Domoroci su vakali lie koke, kako bi ukloniti umor to se javljao nakon dugih sati napornog fizikog rada na velikim nadmorskim visinama. Prefrigani i pokvareni panjolci shvatili su jo jednu dimenziju koke. Kako bi bolje kontrolirali lokalno stanovnitvo, stavili su distribuciju biljke, koju je ovaj narod koristio stoljeima, pod kontrolu. Uivati su je mogli samo oni koji su bili pokorni i crnili dovoljno za nametnutog im boga i panjolskog kralja. Fama o neobinoj biljci dopire i do Europe. Prva poznata publikacija, koja se bavi uincima koke, jest ona panjolskog lijenika Nicolasa Monardesa. Od te, 1596. godine do kokine slubene znanstvene klasifikacije od strane Lamarcka, interes se za ovaj stimulativ javlja samo s vremena na vrijeme. Misionari su jamano bili upoznati sa znaajem ove biljke za starosjedioce junoamerikog gorja, no za pretpostaviti je da su propovjednici katolicizma nastojali potisnuti prie koje su jednu neuglednu biljicu uzdizale na nivo boga. Postojala je i druga strana istine, a to je da su Europejci s vremenom shvatili kako nova otkria u podruju botanike mogu donijeti i neke nove lijekove za bolesti koje jo tada nisu bile izljeive. Popularna vjerovanja i stvarna efikasnost koke u olakavanju nekih tegoba uskoro su rezultirali jednim vrlo popularnim napitkom korzikanskog kemiara Angela Marianija. Bilo je to vino koje se zvalo Vin Mariani, a s vremenom se proirilo i u Ameriku, da bi kao ljekovito ak dobilo laskava priznanja mnogih lijenika. U ovome su napitku uivali ruski car, princ od Walesa, kraljevi Norveke i vedske, zapovjednik glavnog stoera britanske vojske, a papa Leon XIII ga je nazvao "dobroiniteljem ovjeanstva" i nagradio zlatnom medaljom ! Na tritu su se poeli pojavljivati i brojni drugi ljekoviti proizvodi koji su sadravali koku. Bilo ih je raznih, a meu njima i onaj za tretmanovisnosti o drogama i alkoholu ! Ponaanje domorodaca, koji su svakodnevno vakali lie koke, niime nije ukazivalo na moguu ovisnost, ili neke neugodne popratne pojave. Nakon godina svakodnevnog vakanja koke, domoroci su se znali preseliti u nie krajeve, gdje su bez ikakvih potekoa prestajali koristiti stimulativ koji im je za ivota u planinama toliko pomagao. Veina onih koji su istraivali ovaj fenomen misli da sama koka nije ni priblino opasna kao njen ekstrakt, alkaloid kokain. I jedan od najpoznatijih istraivaa kultnih biljaka tog dijela svijeta, Richard Evans Schultes priznaje da je za vrijeme svog boravka meu tajanstvenim starosjediocima ovih dijelova amerikog junog susjeda redovito vakao koku itavih osam godina. Po povratku u SAD nije osjeao nikakvu potrebu za kokainom, ili nekim njegovim derivatom. Pravog objanjenja koje bi zadovoljavalo sa strogo znanstvenog stajalita zapravo
================================================ 64
jo nema, ali se za njim traga, jer neki vjeruju da se tu moda krije odgovor na pitanje postoje li okolnosti pod kojima kokain nije toliko opasan kakvim ga poznajemo iz dosadanjih iskustava. Kemiari i Freud Kemiari su se pobrinuli da iz lia koke izdvoje ono emu biljka duguje svoje djelovanje na ovjeji ivani sustav. Radi se, dakako, o kokainu, izoliranom negdje oko 1860. godine, ali je ostalo sporno da li je to prvo polo za rukom Albertu Niemannu ili Friedrichu Gaedeckeu. Poela je era euforinog pripisivanja maginih svojstava bijelom prahu nevina izgleda. Koristio se za sve i sva, a ovdje se na kraju pojavila i vojska u liku dr. Theodora Aschenbrandta, koji je sredinom osamdesetih godina prolog vijeka dao kokain trupama koje su sudjelovale u manevrima vojske u Bavarskoj. Vjeruje se da su u Velikoj Britaniji prostitutke davale kokain vojnicima koji su u vrijeme Prvog svjetskog rata dolazili kuama na dopust. Po svemu sudei, takva je primjena poznata i iz razdoblja prije Aschenbrandta, no to nee ostati usamljen primjer u povijesti. Naime, Hitlerovi su kemiari u vrijeme prvih njemakih poraza u Drugom svjetskom satu dobili zadatak koji se svodio na sintetiziranje preparata koji bi deprimiranim ratnicima podigao moral. Tako je nastao benzedrin, jak stimulativ za izazivanje euforije, po nekim svojstvima nalik kokainu. Kemija benzedrina otvorila je put kasnijoj zlouporabi medicinskih korisnih amfetamina. Moda bi kokain ponovo pao u zaborav da se Aschenbrandtove studije nije domogao mladi beki neurolog, kasnije poznat kao otac psihoanalizeSigmund Freud. Prema onima, koji su prema njemu romantino raspoloeni, "Sigi" je zapravo traio rjeenje za svog prijatelja, lijenika Ernsta von Fleischla koji je postao morfinoman. Po jednoj verziji, bolovao je od tumora ivanih zavretaka, a po drugoj od nezacijeljene rane nakon amputacije lanka na palcu ruke. Patio je od estokih bolova koje je potiskivao morfijem, dok mu ta droga nije poela opasno tetiti, pa joj je njegov prijatelj Freud pokuao nai zamjenu. Poetni su uinci kokaina bili izvanredni. Von Fleischl je lako ostavio morfij, a bolovi su nestali kao rukom odneseni. Freuda je nova droga zaintrigirala toliko da je i sam poeo s njom eksperimentirati. Uzimao bi je u manjim koliinama u razdobljima depresivnog raspoloenja, a iao je tako daleko da ju je preporuivao svojim kolegama, tovie, davao ju je i vlastitoj zarunici ! Neka od njegovih ljubavnih pisama pokazuju sasvim nekritiko oduevljenje za jednog od najveih buduih ubojica iz svijeta molekula. Dok on okolo propovijeda kokain kao svemoni eliksir, njegov prijatelj von Fleischl zapada u stravine krize ispunjene luakim strahovima, vizijama, nesanicom i epileptikim napadima. Iako je jasno da je u pitanju kokainska psihoza, izazvana dugotrajnom i prekomjernom uporabom jo uvijek nedovoljno poznatog narkotika, Freud se kokaina odrie teka srca. I sam je 16 godina bolovao od raka eljusti i u tom periodu proao 33 operacije. Usprkos bolovima od kojih je patio, odbijao je uzeti morfij. Prema njegovim biografima, uzeo je samo malu koliinu dan prije smrti. Usprkos svemu tome, njegovi biografi epizodi, kojom je svojim autoritetom dao alibi jednoj od najopasnijih droga, posveuju malo prostora. Tek nakon brojnih znanstvenih radova, koji su pokazali stvarnu opasnost od kokaina, Freud diskretno prestaje zagovarati uporabu droge koja je kroz povijest zavarala mnoge.
================================================ 65
Interesantna je ta, rekao bih, fascinacija nekih velikih umova s pojedinim drogama. Predstavnici nekih slikarskih stilova navodno su stvarali pod utjecajem kokaina, a u tom se kontekstu spominju kubisti, futuristi i dadaisti. Dok Freud ne skriva esto citirano oboavanje kokaina, Jean Cocteau je na slian nain razmiljao o opijumu, Baudelaire o haiu, Aldous Huxley o meskalinu, a u novije vrijeme nobelovac Kary Mulis o LSD-u.. To bi bilo simpatino da bolnice nisu pune onih koji su slian zanos platiti trajnim ludilom, a nerijetko i ivotom. Coca-Cola Kokain moe posluiti kao lokalni anestetik i to mu je bila posljednja legalna uporaba. No i tu je ugrabio rtvu u liku dr. Williama Halsteada, ovjeka kojeg katkada zovu "ocem amerike kirurgije". Halstead si je, da bi na sebi isprobao djelotvornost novog anestetika, ubrizgavao kokain, koji e medicina kasnije zamijeniti kemijski slinim, ali daleko bezopasnijim sredstvomnovokainom. Slavni je kirurg, meutim, uskoro uoio da ne moe bez kokaina, pa se pokuao lijeiti, a kada nije ni to pomoglo, u dva je navrata odlazio na mjesta na kojima mu droga nije bila dostupna. Smatra se da je poslije drugog takvog izleta, kada je dulje vremena boravio na Karibima, uspio ostaviti kokain. Izgleda da je to tono, iako neki tvrde da je pod kraj karijere enju za kokainom nadomjestio morfijem, od kojeg se nije rastao do kraja ivota. Mnogo se ljudi pita je li kokain imao neke veze s jednim od najpopularnijih bezalkoholnih pia dananjice"Coca Colom". Odgovor je: da ! Prvi dio imena ovog pia dolazi od rijei kokain, jer je "Coca Cola", prema jednoj verziji, sadravala kokain do 1903., drugoj 1904., a treoj 1907. godine. Ovo je pie, kao sredstvo za jaanje ivaca i lijeenje svih tipova neurotskih smetnji, lansirao 1886. godine farmaceut iz Atlante, John Pemberton. Mada bez kapi alkohola, pie je uivalo veliku popularnost zbog svog stimulativnog djelovanja. Nije ni udo, kada je uz kofein sadravalo i kokain. Iz sirupa, koji je sadravao kokain, a koristio se za proizvodnju "Coca Cole", droga je izbaena zbog javnog pritiska, ali neki tvrde da je stvarni razlog bio formalne prirode. Lie koke se i dalje koristilo zbog specifinog okusa koje je davalo piu, ali je prije uporabe iz njega uklonjen alkaloid kokain. Navodno se isti ekstrakt lia koristi i danas, a izvor biljke je sjeveroistoni Peru. U vrijeme kada se vrio pritisak na proizvoaa "Coca Cole", zapoela je ubrzana medijska sotonizacija tvari koja zaista ima puno pravo na nimalo laskavu vezu sa simbolom zla. Proui li se paljivije kako su novine donosile fantastine prie o "crnim silovateljima" iz junih drava Amerike, a sve to zbog opaka efekta kokaina na pamet, moe se lako zakljuiti da je netko htio jednim udarcem ubiti dvije muhe. Tekstovi su lukavo politizirani, tako da je kokain ujedno upotrebljen i u neke druge svrhe. Zgodno je ono to mi je rekao dr. Ed, ameriki lijenik s privatnom praksom u sjevernom dijelu SAD, kada sam ga pitao kako to da sva ta medicinska znanost nije ranije shvatila kolika je opasnost od kokaina : "Nema mjesta uenju, dragi moj. Nemoj zaboraviti da su jo 1915. godine vodei ameriki medicinski autoriteti na sveuilitima studentima govorili da ljudsko tijelo ne bi moglo preivjeti brzine vee od 100 km/sat ! Znanost je daleko od svemoi, uvijek se spoznaje plaaju rtvama...". Dananja verzija "Coca Cole", naravno, nema nikakve veze s opakim alkaloidom, osim imena koje podsjea na davnu prolost.
================================================ 66
Nema sumnje da je kokain odigrao stanovitu ulogu i u knjievnosti. Nemogue je rei koliko je pisaca koristilo ovu drogu kao stimulativ u svom radu, ali je zgodno u kakav je kontekst stavlja Sir Conan Doyle u svom djelu "Znak etvorke". Pisac Doyle kokain spominje i u drugim romanima, a istraivai poput, recimo, dr. Davida Mustoa sa sveuilita u Yaleu, u liku profesora Moriartya u kasnijim Doylovim djelima vide utjelovljenje kokainske paranoje od koje je pisac navodno patio. Njegov junak Sherlock Holmes, po iskazu svog vjernog suradnika Watsona, tri puta dnevno u ruku ubrizgava kokain ili morfij. Jednom ga Watson pita to je uzeo, a Holmes odgovara da se radilo o 7 postotnoj otopini kokaina. Dvojica prijatelja polemiziraju o svrsishodnosti uzimanja ovakvih sredstava, a veliki detektiv inzistira na tome da mu kokain prua izuzetnu istou uma i potrebnu koncentraciju. Jasno je da je djelo pisano u vrijeme kada je kokain bio jo samo jedna atrakcija iskoristiva u knjievnosti. Sherlockov entuzijazam, meutim, ukazuje na to da je Doyle o kokainu znao vie od prosjenih itatelja svojih romana. Vjeruje se da je Jack Kerouac, ameriki antiheroj pedesetih godina ovog stoljea napisao svoj bestseller od 175 tisua rijei "Na cesti" pod djelovanjem amfetamina. Prema tvrdnjama jednog amerikog medicinskog asopisa, roman Roberta Louisa Stevensona "Dr. Jekyll i Mr. Hyde" nastao je za svega est dana. Nita neobino da se ne radi o ak 60 tisua rijei ! Stevenson je, kao teki tuberkulozni bolesnik, moda uzimao morfij, a po ovako neshvatljivo brzom pisanju autor ove pekulacije zakljuuje da je jedino sredstvo koje ga je u to vrijeme moglo toliko stimulirati, bio upravo kokain. Ta mu je droga mogla omoguiti i vaan uvid u postojanje skrivene tamne strane ljudske prirode, koju Carl Gustav Jung kasnije naziva "sjenom". Psihoanalitiari jungovske orijentacije esto citiraju upravo ovaj roman kao primjer prepoznavanja "sjene" u knjievnim djelima. Jedino to vjerojatno neemo nikada saznati jest da li je Stevenson do spoznaje o "tamnoj strani" doao zahvaljujui ubrzanim mentalnim procesima, ili trovanju kokainom. Prerada koke Dobiti isti kokain, nije nimalo sloen kemijski postupak, pa se tajni laboratoriji na mjestima gdje ima dovoljno sirovine, lako postave. U otkrivanju pogona za preradu koke u Kolumbiji i Boliviji koriste se najmodernija sredstva, ukljuujui satelite. Posao ipak cvjeta, jer se unitene instalacije obnavljaju brzo. Nije ni udo, ako znamo da je zahtjev trita mjeren u stotinama tona, a neke sasvim proizvoljne kalkulacije pokazuju da je godinji obrt kapitala vezan uz kokain, samo na amerikom tritu, preko 50 milijardi dolara. LaRouche tvrdi da je to znatno umanjena cifra i poziva se na neke statistike, prema kojima bi taj iznos mogao biti i mnogo puta vei. Njegove pristalice su otkrile itav niz novih poduzetnikih zahvata ranije spominjanih banaka, koje su sada, uz kokainski, debelo umijeane i u biznis s heroinom, to se polako ponovo vraa u modu. Kada smo ve kod toga, treba napomenuti da investitori u ovu industriju smrti strogo potuju naela trinog gospodarstva. Naime, pred nekoliko godina, kada je proizvodnja kokaina narasla do te mjere da je ak prezasitila trite u velikim amerikim gradovima, prema promatranjima LaRoucheve organizacije, cijena je najkvalitetnijeg praka iz Kolumbije drastino pala ! Ali ne zbog klasinih trinih razloga. Naime, pad cijena, koji je bio iznenaujui i za one najokorjelije dilere i ovisnike, izazvan je namjerno, kako bi kokain postao dostupniji veem broju ljudi. Naravno, tako je regrutirana nova masa korisnika koji e uskoro postati ovisni do te mjere da nee moi mnogo prigovarati eventualnom poveanju cijena. To se i dogodilo. Cijene su ponovo skoile, zalihe su se kokaina smanjile i posao se normalno nastavio dalje. Dakako, sada uz jo vee zarade. Usput je provedeno i redovno
================================================ 67
ienje, pa su smaknute neke slabije karike u lancu, ali i one koje bi uskoro takvima mogle postati. Tehniki gledano, lie se koke namae u razna organska otapala, kako bi se u vie stupnjeva postupka uklonili svi neeljeni sastojci koje biljka sadri. Poinje se s alkoholom, a zavrava ekstrakcijom s kerozinom, ime se dobiva 60 posto isti kokain. Problem je u tome da svaka droga, koju elimo ubrizgati u krvotok, mora biti topiva u vodi. Grubo ekstrahirana koka, niska stupnja istoe, ne zadovoljava taj kriterij, pa se podvrgava daljnjim zahvatima. Oni podrazumijevaju obradu oksidansima i kiselinama, ime se dobiva proizvod topiv u vodi. To je tada 99 postotni, isti kokain, odnosno kokain hidroklorid, koji se "mre" ili unosi u tijelo intravenozno. To je onaj uveni, bijeli kristalinini prah. Kokain hidroklorid se umrkava tako da se praak slae u retke, obino na povrini ogledala, ili stakla. Svaki redak sadri negdje izmeu 20 i 30 miligrama droge. Ovisno o tome koliko droge korisnik eli unijeti u organizam, on kroz nosnu upljinu udie odreeni broj redaka. Ovaj se oblik kokaina unosi cjevicom, smotanom novanicom ili liicom, tako da se jedna nosnica zaepi, a na drugu naglo udahne bijeli sadraj liice. Hidrokloridna forma je topiva u vodi, pa se tako otopljena moe ubrizgati u ilu, a srednja doza iznosi oko 16 miligrama. Krvotok je put kojim narkotik stie do mozga, pa e efekt biti tim snaniji, to je put do modanih receptora krai. Tako se vakanjem koke unosi vrlo mala koliina samog kokaina, koji prolazi kroz probavni trakt, pa efekt treba ekati najdue. Umrkavanjem kokain u krvotok ulazi kroz sluznicu, pa u sistem ne ulazi cjelokupna koliina droge. Efekt nastupa u razdoblju izmeu 3 i 5 minuta. Kada se koristi injekcija, eljeno stanje nastupa praktiki trenutno. U igri je i intenzitet djelovanja droge, koji je najslabiji kod vakaa lia, jak kod mrkanja, a jo jai kod izravnog unoenja narkotika u krvotok. Brzina kojom kokainoman postaje rob droge ide istim slijedom. U potrazi za sve veim i uzbudljivijim uicima, otkriveni su jo agresivniji oblici kokaina "slobodna baza" i "crack". Postoji i tzv. pasta, poluproizvod izmeu koke i istog kokaina, a uglavnom ga koriste u Peruu. Radi se o smeoj smjesi s raznim dodacima, koja se najee mijea s marihuanom i pui. Netko je zakljuio da je najkrai put do mozga, koji droga treba prevaliti da bi ovisnika prenijela u kemijska nebesa, kroz plua, dakle, puenjem. Hidrokloridna forma nije pogodna za puenje, ve je treba natrag preraditi u oblik, koji ne sadri dodatak molekuli to omoguuje njenu topivost u vodi. "Slobodna baza" zahtijeva neto sloeniji postupak da bi postala pogodna za puenje, a daje efekte poput onoga u krvotok ubrizganog kokain hidroklorida. "Crack" je definitivno, uz neke sintetike halucinogene, najgora droga koja danas egzistira na tritu. Da bi se od standardnog kokaina dobio "crack", dovoljno je u kunoj radinosti primjeniti penicu, vodu i obini praak za pecivo. Puenjem "cracka" u mozak se u najkraem roku unosi maksimalna koliina kokainskih molekula, to garantira doivljaj neusporediv s onima bilo koje druge poznate droge. "Crack" je jeftin i dostupan, zapravo je dovoljna relativno mala koliina samog kokaina u ovom proizvodu, a da se izazove reakcija koja nadmauje sve do sada poznato. To je zbog njegovog munjevitog i izravnog djelovanja na mozak.
================================================ 68
"Crack" je potisnuo "slobodnu bazu", jer je za njenu konverziju iz kokaina potrebna primjena nekih hlapljivih otapala, pa ako se taj postupak ne izvede s dovoljno strunosti, zaostalo otapalo poput, recimo, etera, moe kod puenja opasno opriti lice puaa. Upravo se to dogodilo glumcu Richardu Pryoru, ali i mnogim drugim uivaocima. Ne samo da s "crackom" nema takve opasnosti, ve on djeluje intenzivnije i popularnost mu neprekidno raste, ak meu djecom. Danas nije nita neobino u SAD sresti "crack babies", djecu roenu od majki ovisnica o ovom pravom dinamitu za mozak, koji izaziva navikavanje u rekordno kratkom roku. Te se bebe raaju kao ovisnici o drogi i ve postoje itavi postupci kojima im se pokuava pomoi. Vremena kada je prof. Morell, Hitlerov osobni lijenik, svome gazdi davao, obino nakon svakog vojnog poraza Wermachta, manje koliine kokaina i time ga drao u dobrom raspoloenju, davno su prola. Nema vie amfetamina, koji je bar na neko vrijeme potisnuo zlu koku. Odnosno, ima ga, ali je u borbi protiv "cracka" sasvim posustao. Kada sam s jednim Amerikancem iz industrijskog grada Youngstowna u Ohiju razgovarao o kvartu, gdje se u prvoj petini ovog stoljea rodila moja majka, dijete hrvatskih emigranata koji su tamo ivjeli, on me izvjestio da se tu sada nalaze "crack houses", "kue cracka", nastambe u kojima u stranim uvjetima ive teki ovisnici o "cracku". Mahom se radi o ljudima, koji su vie puta prolazili kroz razne programe rehabilitacije i bezuspjena odvikavanja od paklene supstance, koja je svoj pohod poela u zemlji Inka. I sada naplatilo sva zla, koja joj je u svojoj pohlepi donio bijeli ovjek. Kokain u bilo kojoj formi, a osobito kao "crack", u prodaji "na ulici" neist je i kao takav jo opasniji. Preprodavai, u elji za to veom zaradom, ovoj drogi dodaju sve i sva. Kada se itaju analize napravljene u laboratorijima FBI-a, ovjek se ne moe nauditi to se sve moe nai kao dodatak drogama. One koje ne ubije prevelika doza, moe ubiti loa kvaliteta narkotika, kojeg si pod kraj svoje tragine karijere jo jedino mogu priutiti. Ovisnici su pak najpouzdanije karike u lancu distribucije droge, jer nee nikada odati izvor iz kojeg dolazi ukleti eliksir koji ih odrava u ivotu. Krug je vrlo vjeto zatvoren, od banaka u sjeni, korumpiranih politiara i policajaca do dilera, koji drogom, novcem ili revolverom urazumljuju poneku ovicu to pokazuje namjeru pobjei od pomno uvana stada. Stada koje raste iz dana u dan... Eksplozija nagona Negdanji diler Michael misli da osobu, koja jo nije tei ovisnik o kokainu, moe kao potroaa ove droge prepoznati samo netko tko s time ima iskustva. "To su sitni detalji u ponaanju", objanjavao mi je, "ovjek je nekako nemiran, stalno u nekom "movingu", pali se na nevane stvari, nenormalno je susretljiv i priljiv. Reenice sklapa brzo, one su esto lijepo sroene. Svi mu se planovi ine ostvarivima, gotovo da su samo stvar formalnosti. esto je euforian, gubi kriterije, a katkada se javljaju tikovi, kratki karakteristini pokreti koji se ponavljaju. Uvijek je tu neki blagi nemir i on ne moe pasivno sjediti ili leati. Mora se kretati, pa makar to bilo ritmiko skidanje nepostojee dlake s vrha nosa. Dok kokain djeluje, sve je u redu i mislim da, ako ovjeka ne poznajete od ranije ili vam na pamet ne padne mogunost da neto uzima, neete lako prepoznati onoga tko jo nije vrsto u kandama kokaina. Ja sam snabdijevao biznismene, koji su normalno funkcionirali u svojim sredinama, a da nikome nije sinulo da je njihova neobina radna energija povezana s redovitim porcijama kokaina...". Kokainoman srlja prema kompletnom slomu, dakako, ako na vrijeme ne zatrai pomo i pri tome donese vrstu odluku da se kokainu nee vratiti ni pod kakvim okolnostima. Put
================================================ 69
kokainomana do potpune propasti, od rajskih vizija do pakla potpunog ludila, odlino opisuje Bruno Bisio. Prema njemu, nakon nekog vremena nastupaju halucinacije, koje u sebi imaju neko skriveno znaenje. Obine slike postaju "ive", javljaju se i slune halucinacije, a vizije prate stanje ekstremnog uitka i euforije. Sve to traje tako dugo dok su receptori u mozgu pod okupacijom kokaina. Kada ga ponestane, nastupa bezvoljnost i depresija i ovisnik ne pokazuje interes ni za to drugo doli za uzimanje nove doze, koja e ga vratiti u staro stanje i ponovo mu dati energiju kojom e nastaviti sa svojim poslom. Postupno dolazi do moralne degradacije, udaljavanja od porodice i obiteljskih obveza, a psihiki ivot rtve kokaina postaje komar. ovjek primjeuje poremeaje u mehanizmu pamenja, a nerijetko ga spopadaju nekontrolirani napadi bijesa, ljubomore ili opsesivnog, bezrazlonog straha. Linost mu se pomalo raspada i on postaje rtva naglih promjena u emocionalnim stanjima, manije gonjenja i niza drugih negativnih psihikih stanja, koja se odraavaju i na njegovu vanjsku izgledu. Gubi na teini, nema apetita, zaputen je i neuredan, a nagon za bijelim demonom sve je jai. Ve opisanoj perforaciji nosne pregrade u sluaju ovisnika koji kokain mre, obino prethode teko zaustavljiva krvarenja iz nosa, a katkada i komplicirane gnojne upale. Stvari kulminiraju onim to se zove "kokainskim ludilom". To stanje ima sve karakteristike paranoidne shizofrenije. ovjek u tom stanju moe poiniti svakojake zloine, prema drugima, ali i prema sebi. Neki misle da dolazi do oslobaanja najdublje potisnutih agresivnih nagona, koji eksplodiraju punom snagom, pa kokainoman moe u takvoj situaciji poiniti samoubojstvo, ali i viestruko ubojstvo. Ogroman broj osoba, koji bez znanja okoline, ili medicinskih ustanova, uzima "crack" dulje vrijeme, zacijelo je vaan faktor kada je u pitanju rastue nasilje u pojedinim kvartovima gradova poput Los Angelesa, Philadelphije, New Yorka, Washingtona itd. Sve je vie nasilja za koje ne postoji pravi motiv, a da nitko zapravo nema evidenciju o tome koliko je stalnih potroaa "cracka" meu onim najmlaima i koliko je njih ve zahvaeno "kokainskim ludilom". Evidentno je da su ljudi ovisni o "cracku" pokretne tempirane bombe s kojima je lako manipulirati. Dr Lee Hearn, direktor laboratorija u Metro Dade Centru za medicinska istraivanja, primijetio je da su uestali sluajevi smrtnosti od prevelike doze kokaina, iako su koliine droge naene u krvi umrlih bile znatno ispod onih koje se smatraju smrtonosnima. Uz pomo dr Deborah Mash iz Miamija, ustanovio je da smrt u takovim sluajevima po svoj prilici izaziva derivat kokaina, kokaetilen, spoj za koji se zna da nastaje djelovanjem enzima u jetri osoba koje su sa kokainom uzimale i alkohol. Za kokaetilen, kojem dr Mash pripisuje snanije narkotino djelovanje od samog kokaina, vjerovalo se da ne prodire u krvotok ovjeka, ve svoj put po organizmu zavrava u urinu. Uskoro su istraivanja upozorila da vjerojatno nije tako, te milijuni potroaa ove droge, koji je redovito kombiniraju s alkoholom, zapravo riskiraju iznenadnu smrt od doza kokaina koje su nie od letalnih. Kokaetilen je izrazito opasan, katastrofalno djeluje na srce i potie virus HIV-a, dajui unutar ljudskog organizma kokainu, koji ve i sam moe izazvati teka oteenja poput Parkinsonove bolesti, jo veu ubojitost. Ispitivanja su pokazala da je kriminal, koji ukljuuje nasilje, esto povezan s narkomanskim ludilom, koje se opet, u pravilu, povezuje s "crackom" i drugim oblicima kokaina. Povezanost kriminala s ovisnou o tekim drogama potvrena je brojnim studijama, a neke od najnovijih nainjene su u Nizozemskoj, koja je inae jedna od najliberalnijih zemalja kada je u pitanju potronja zabranjenih sredstava. Prema Martinu Grapendaalu, kokainoman u
================================================ 70
fazama apstinencije u prosjeku od kriminalnih djelatnosti zarauje 30 dolara na dan, dok za vrijeme uzimanja droge ta svota iznosi 85 dolara. Zanimljiva je i jedna opirnija studija, koja pokazuje od ega ive ovisnici o tekim narkoticima u "aktivnoj" fazi svog narkomanskog ivljenja. Tako 29 posto prihoda ovisnik ostvaruje primanjem socijalne pomoi, svega 4 posto od potene zarade odnosno plae, 20 posto od prodaje droge drugim osobama, 15 posto od prostitucije, 24 posto od kriminalnih djelatnosti, na koje je u nedostatku novca prisiljen, a od ostalih djelatnosti zarauje 8 posto od svog ukupnog prihoda. Uzmemo li u obzir da su preprodaja narkotika, te kriminalne aktivnosti, u koje je narkoman uvuen u nedostatku sredstava za ivot i kupovinu droge, zatim i prostitucija, zapravo sve vidovi kriminala, ispada da je rtva neke od teih droga, poput kokaina, prisiljena 60 posto svoje zarade stei nelegalnim sredstvima. To su zastraujua saznanja, koja nas ponovo upuuju na ono temeljno pitanje : je li ovisnik o tekim drogama bolesnik ili kriminalac ? Veina ovisnika, prema spomenutim statistikama, stie prihode kriminalnim aktivnostima, to ih stavlja u kategoriju kriminalaca. Do koje mjere bolesno stanje, izazvano djelovanjem droga, opravdava takav nain ivota ? Apostol smrti Kokain je vrsta droge koja, bez sumnje, nakon nekog vremena od korisnika uini invalida, nesposobna za normalan ivot i velikim se uspjehom smatra ako se netko, tko je ve postao ovisnik, otkine iz njegovih ralja. Osoba ovisna o bilo kom obliku kokaina, a posebice "cracku", nedvojbeno je bolesnik, kojega takvim treba smatrati i tretirati. Smrtnost kod kokainizma moe nastupiti iz raznih razloga, od kojih smo neke ve spominjali. Uz spomenute simptome, to se javljaju kod potroaa kokaina, za koji su neki autori pred dvadesetak godina naivno vjerovali da mu prodaja jenjava, ima i onih, na koje se nismo osvrtali. Tako smrt, recimo, moe nastupiti i od akutnog kardiovaskularnog kolapsa, a postoji i podulja lista tjelesnih oteenja koja nastupaju u razliitim fazama ovisnosti. Uvijek me zanimalo zato svi ti zastraujui podaci ne utjeu na one koji su ve o kokainu ovisni, ili bar one koji bi to mogli postati. Konano, i na one koji ga jo nisu ni iskuali, a eljeli bi to uiniti. Ve spomenuto nizozemsko istraivanje bavilo se i tim problemom, a kao tipino tumaenje izdvaja objanjenje jednog ovisnika: "Uvijek sam mislio: meni se ne moe dogoditi nita. Ja sam iznad svega toga. Vjerovao sam u one prie, koje su stalno ponavljale da se nuno ne mora "zakvaiti". Oni slabi e se "zakvaiti", ali ja ne...". Ovisnost nastupa postupno, obino kada dolazi do prelaska od povremenog uzimanja droge na dnevne doze. Ovisnost se moe izbjei rigoroznom kontrolom uestalosti uzimanja, kako je to sluaj kod "vikendaa", osoba koje preko tjedna imaju sloene obveze, a subotom i nedjeljom se preputaju orgijanju zainjenom narkoticima. Kada su u pitanju "teke droge" ("hard drugs") u koje spada i kokain, tu kontrolu nije lako odrati. Kod osoba, koje u pubertetu naglo prelaze od eksperimentiranja drogom u fazu svakodnevnog uzimanja, u pravilu dolazi do razvoja patoloke linosti, to se moe oitovati i mnogo kasnije. Profil ovisnika o kokainu i drugim tekim drogama u ezdesetim, osamdesetim i devedesetim, po svemu sudei, mijenja se, ali neke karakteristike ostaju iste. Drutveni je status ovdje od velike vanosti, osobito za mlae i neafirmirane osobe. Korisnik e dodatno uzbuenje i
================================================ 71
smisao pronai u statusu, koji mu omoguuje od okoline osuen i izopaen stil ivota. On sebe ne doivljava kao jadnog, ve "otkvaenog", to oni, koji nisu imali njegova iskustva "ne mogu shvatiti". ivot s drogom, s druge strane, naizgled nudi sigurnost, predvidivost ivotnih zbivanja, a krug u kojem narkoman boravi, sve mu ee prua identitet, koji drutvo prepoznaje. Osuuje ga i ali, ali i respektira u negativnom smislu te rijei. Ipak, moja osobna iskustva, u kontaktima s ovisnicima o drogama poput kokaina, govore mi da za kokain moemo lako rei ono to je netko jednom rekao za bolest raka: "Gotovo o niemu ne znamo toliko mnogo kao o raku, a ne postoji nita, pred ime smo nemoniji nego pred rakom...". Usuujem se rei: onaj tko nita ne zna, nepobjediv je. Nema argumenta u diskusiji s osobom koja nije upoznata sa stvarnim "horrorom" prema kojem vodi njena staza posuta bijelim prahom. Bar ne onog koji bi je mogao pokolebati, ako je dobro preparirana od apostola Bijelog Boga s Anda. Oni koji su ve zaglavili, imaju poneto drukiji stav od onih koji jo nisu. Jedan 21-godinji mladi, ovisnik ija mi kasnija sudbina nije poznata, to mi je objasnio vrlo precizno : "... Bolje tri godine ivota u raju i umrijeti mlad, nego sedamdeset samrtno dosadnih godina kao inovnii u kakvoj firmi, kojemu na kraju vie ne dri prostata, pa pia pod sebe i samo maltretira okolinu. Priaju mi o vjeri, mistici, meditaciji... Zato da provedem godine mirei satima svaki dan meditirajui, ili se molei? Za malo svjetla izmeu oiju, osjeaj oputenosti, ili bolju probavu? to e mi taj dave, kada s dva dima doivljavam blaenstvo, koje se ne moe nazvati nikako osim boanskim. to se tie cijene, logino je da je ona visoka kada je u pitanju veliki dobitak, maksimalni uitak..." Osjetio sam kako mi je njegov odgovor podigao tlak i morao sam reagirati : "Radi se o odgovornosti ljudskog bia kojemu je podaren ivot. Svijesno unitavanje ivota i odluivanje koliko e on trajati, bacanje je tog dara Stvoritelju natrag u lice. Da ti Stvoritelj nije podario ovaj ivot, tijelo i osjete, ti ne bi ni mogao iskuavati taj tvoj usrani "crack". Osim toga, koliko mi je poznato, put preko tih nebesa, bez iznimke, zavrava u paklu. Ne samo za tebe, ve i za tvoje roditelje, suprugu, djecu... Cijenu plaaju i oni...". Nisam ga vie sreo, ne znam je li jo uope iv. Svojom mi je vulgarno iskrenom logikom dao misliti koliko je teak zadatak onih, iji je posao otrgnuti ovisnika o kokainu od magine privlanosti kemikalije, koja ovjeku daje iluziju vjenosti, istovremeno mu iza lea ubrzano pomiui kazaljke na satu ivota. ime nadomjestiti neodoljivu enju svake stanice tijela za drogom i tako sprijeiti neizbjeno rastakanje bia, koje je nekad bilo neije nevino, emotivno i toplo dijete? Dok sam sjedio u umi uz obalu sjevernog Mainea, nakon razgovora s ovisnicima, moji su me pokuaji ukazivanja na ljubav i tolike druge divne stvari na ovom svijetu podsjeali na dane kada sam u Sahari u aci stezao pustinjski pijesak. Koliko god sam stiskao, pijesak je ipak pomalo klizio iz svoje zamke. Nemo je ono to sam osjeao. Znao sam da tog istog trenutka tisue milijardi molekula boga Inka hita prema mozgovima stotina tisua ljudi i djece, dok raunala u mnogim bankama biljee priliv novih "zelembaa" na raune nekih potovanih, uglednih i utjecajnih graana svijeta, kojeg ponosno zovemo civiliziranim.
================================================ 72
IBOGAIN drogom protiv droge?

edna je droga, koja se nalazi na listi broj 1 zabranjenih u SAD, u drutvu heroina i kokaina, zaplijenjena u 30 godina zabrane u koliini od svega tri grama ! udno za tvar, koju smatraju halucinogenom to na ljudski mozak djeluje tako da potie vrlo uzbudljive vizije i, navodno, snane psihoterapeutske efekte. Rije je o ibogainu, indolskom alkaloidu izoliranom iz grma Tabernanthe iboga, koji nalazimo u afrikoj dravi Gabonu i na jugu susjednog Zaira. Ovu biljku koristi pleme Bwiti, kao pomo za izotravanje ula lovaca i u veim koliinama kod inicijacije mladih lanova plemena kojom oni postaju ravnopravni, odrasli mukarci. Biljka je, prema legendi, nastala negdje na poetku Vremena. Razljueni je Stvoritelj raskomadao tijelo Pigmejca i razbacao dijelove, iz kojih su izrasli cvjetovi. Udovici, nad kojom se saalio, savjetovao je da, ako kroz nadnaravnu komunikaciju eli razgovarati sa svojim pokojnim suprugom, pojede korijen biljke. Prije no to ga velikim dozama ritualne droge uvedu u stanje preko kojeg e postati odrasli mukarac, pripadnici plemena Bwiti podvrgavaju mladog kanditata viednevnom gladovanju i potpunoj seksualnoj apstinenciji. Prvoga dana ceremonije njegov mu vodi daje gorki korijen iboge, koji e vakati nekoliko narednih dana, kada e svijeu putovati po svijetovima s one strane tjelesnog iskustva i tako potvrditi svoje lanstvo u plemenskoj zajednici. Aktivni se princip iboge ustvari nalazi u smeoj koici korijena, koji e u poetku izazivati povraanje. To se prihvaa kao jo jedan oblik proiavanja. I, kako pie Jan Thatcher Adams "...Kako nastupaju uinci droge, ovjek ima viziju putovanja izvan vremena, kroz simbolinu smrt i ponovo roenje. To podrazumijeva susret s Tokom Biti, starcima, precima, duhovima, Suncem i Mjesecom. Kroz to ga putovanje vode i podravaju njegovi suplemenici, osobito kroz fizike aspekte njegova umiranja i novog raanja. Poslije toga, njegov se ivot zauvijek mijenja i on postaje ravnopravan s ostalim mukarcima iz plemena." Grm biljke iz suptropskih kinih uma zapadne Afrike izaziva neobian tip ludila kod medvjeda, to je privuklo panju istraivaa negdje na poetku ovog stoljea. U etrdesetima i pedesetima farmaceutske su tvrtke utvrdile da ekstrakt iboge djeluje kao stimulativ, a do 1966. godine je prodavan kao sredstvo protiv depresije i kroninog umora. Osobitu je popularnost iza Drugog svjetskog rata uivao kod atletiara. Ovaj grm iz porodice Apocynaceae jedini je u ovoj obitelji od ak 1.700 lanova, koji pokazuje psihoaktivno djelovanje, a moe zbog svojih lijepih utih i ruiastih cvjetova biti i ukrasna biljka. Njegovo su uzimanje kod gabonskih i kongoanskih domorodaca poticali svi. Stranci zato, to je droga domoroce stimulirala na poveane napore kod izgradnje eljeznice (Nijemci su u osamdesetim godinama prolog stoljea gabonskim domorocima davali ibogu za vrijeme izgradnje pruge DonalaYaounde,op.a.), a domai plemenski vraevi zato, to je predstavljala bitni dio religijskih vjerovanja kojima su se suprotstavljali prodoru kranstva i Islama. Ibogi mnogi pripisuju jaka afrodizijaka svojstva i djelovanje na ula lovaca, koji pod njenim utjecajem mogu sjediti u gustiu potpuno nepomino i nekoliko dana. Najee ekajui lava. I to su razlozi redovita koritenja droge meu pripadnicima plemena Bwiti. Kod ritualne uporabe droge iskustva se potiu i plesom, te bubnjanjem, razliitim kod raznih plemena, a postoji i naroiti instrument ngombi, neka vrsta primitivne harfe, iji zvuk ima osobito jako djelovanje na uivatelje iboge. Svirai ngombija potvruju da instrument utjee
================================================ 73
na kvalitetu doivljaja za vrijeme seanse, a neki od njih vjeruju da njihovom svirkom, nakon to su i sami uzeli ibogu, upravljaju vie sile. Melem za teke droge Zanimljivo je da su jo 1956. godine istraivai vicarske kompanije CIBA-Geigy utvrdili da ova supstanca ublaava tegobe izazvane apstinenskom krizom kod ovisnika o morfiju. Taj se podatak nekim udom zagubio, ali je jasno da je opasnost od ibogaina uoilo vrlo mono podzemlje narkotika. Netko je dokuio da bi odvikavanje od kokaina i heroina jednom drugom drogom moglo gadno pokvariti biznis, pa nije udno da je ibogain zaplijenjen na crnom tritu u zapanjujue malim koliinama. Dakle, praktino ga ni nema. Usprkos skeptinom odmahivanju glavom nekih eksperata za borbu protiv ovisnosti, vjerojatno e 1962. godina ui u povijest kao razdoblje u kojem je ovisnik o heroinu i filmadija iz New Yorka, Howard Lotsof, nabasao na rijetku afriku biljku, od koje je oekivao nova, uzbudljiva iskustva. Ono to je dobio nakon 36 sati djelovanja ekstrakta iboge, bila je neka vrsta express psihoterapije. tovie, kako to sam opisuje, primjetio je da mu i vie dana nakon sluajne terapije s ibogainom heroin vie ne nedostaje. Bilo je to pravo udo za tekog ovisnika i Lotsof je odluio istom eksperimentu podvrgnuti jo est tekih narkomana koji su uzimali heroin ili kokain. Navodno je njih pet bez ikakve apstinencijske krize ostavilo drogu i na vie mjeseci, ak godina. Ovakvi isto anegdotalni dokazi bacili su sasvim novo svjetlo na ibogain. Godine 1966. George Buchi, ameriki vicarac i pasionirani planinar, na MIT-u razvija prvu sintezu ibogaina, koja je, meutim, prilino sloena, pa svi oni koji su na sebi isprobali iscjeljujue djelovanje ove droge, kojom se pokuavaju suzbiti ostale droge, zapravo govore o uporabi ekstrakta dobivenog iz gabonske biljke. Howard Lotsof, pionir primjene ibogaina u lijeenju ovisnosti o heroinu, kokainu, morfiju i amfetaminima, ali i alkoholu i nikotinu, odlazi iz SAD i provodi ovu terapiju na svoju ruku u Panami, a kasnije u Nizozemskoj, gdje radi toga nema previe problema. Ekstraktom droge se snabdijeva iz pogona kojeg instalira u Belgiji. Tako je bilo do nedavno, kada su od njegove terapije umrla dva teka ovisnika, pa je Lotsof morao svoje aktivnosti opet nastaviti u neto sigurnijoj Panami. Navodno je smrt dvoje lijeenih ibogainom nastupila zato, to su oboje na svoju ruku za vrijeme djelovanja ibogaina uzeli i heroin. Obzirom da je ovakvo polulegalno lijeenje izvanredno skupo, Lotsof je do sada jednoj ili vie seansi s ibogainom podvrgnuo etrdesetak ovisnika koji su zbog toga putovali iz SAD u Europu ili Panamu. Svojedobno je u nizozemskom gradu Leidenu uspio na suradnju privoliti i nekoliko lijenika, a cijeli je postupak tamo pratila i dr. Deborah Mash, neurolog iz UM School of Medicine s Brains Endowment Bank u Miamiju i ugledni strunjak za Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest. Izgleda da su istraivanja doista neto pokazala, jer je 1986. godine Lotsof utemeljio meunarodnu organizaciju za pomo ovisnicima i patentirao lijeenje ibogainom. Nakon obavljenih ispitivanja na tridesetak narkomana u Leidenu, dr. Mash i njen kolega dr. Lee Hearn, ravnatelj Metro Dade Medical Examiners Department, daju ohrabrujue izjave o djelotvornosti ibogaina. Prema posljednjim informacijama, dr Deborah Mash i dr Juan Sanchez-Ramos zavrili su prvu fazu od Vlade odobrenih ispitivanja iboge, pa se oekuje da slubene institucije pronau sredstva za daljnje testove. Zanimljiva su istraivanja dr. Stanleya Glicka, voditelja Odjela za farmakologiju i toksikologiju na Albany Medical Collegeu. On je uvjebao takore ovisne o morfiju da pritiskom na dugme po elji uzimaju dozu narkotika, ali su oni nakon injekcije ibogaina za to pokazivali daleko
================================================ 74
manje interesa. Glick tumai da glavnu ulogu kod ovisnosti igra neurotransmiter dopamin. Mnoge supstance koje izazivaju navikavanje okida su za luenje dopamina u razliitim djelovima mozga, ukljuujui i specifine jezgre kao tzv. "centar za nagraivanje". Ovdje dopamin izaziva eurofino stanje i stvara jaku ovisnost. Poveana koncentracija dopamina, meutim, nije otkrivena u "centru za nagraivanje" laboratorijskih ivotinja kojima je ubrizgan ibogain prije no to im je doputen pristup morfiju. Glick je zamijetio da je taj efekt razliit kod raznih takora, pa katkada traje nekoliko dana, a u drugom sluaju i vie tjedana. Iako to nije potvreno biokemijskim testovima, Glick nagaa da ibogain u ivanom sustavu ivotinje moe prijei u oblik koji e se u modanim strukturama zadrati due. Dr. Patricia Broderick s CUNY Medical School koja je u mozgove takora ugradila osobite senzore koji prate oslobaanje kljunih tvari, misli da ibogain smanjuje efekte kokaina supresijom proizvodnje dopamina u mozgu. Preciznije reeno, ini se da ibogain potie luenje jednog drugog neurotransmitera, serotonina, koji pak u nazonosti kokaina inhibira stanice koje lue dopamin. Ima pekulacija prema kojima ibogain razara Purkinjeove stanice, ime utjee na proces sjeanja i uenja, u ovom sluaju navodno na mehanizam ovisnosti o narkoticima. Magini metak Da pravog tumaenja za neobino djelovanje ibogaina za sada zapravo nema tumai i dr. Henry Sershan, neurolog s Nathan S. Kline Instituta za psihijatrijska ispitivanja u Orangeburgu u saveznoj dravi New York. Nije jasno na koje se receptore u mozgu hvataju molekule ibogaina, a na jedno neobino svojstvo ove afrike ritualne droge upozorava Eric Taub, uz Lotsofa glavni promotor ibogaina kao sredstva za lijeenje ovisnosti: "... Uzmete li ibogain, on e izazvati vizije, ne halucinacije, samo ako doista imate psihikih tegoba. Ovu su supstancu proglasili halucinogenom, iako za vrijeme njena djelovanja neete, kao kod LSD-a, u kutu sobe vidjeti ruiastog slona koji ovamo ne spada ni u kojem sluaju. Vratiti ete se u sjeanju na ve potisnute i zaboravljene doivljaje koji utjeu na vae dananje psihiko stanje. Potisnute su emocionalne traume mnoge dovele do ovisnosti o narkoticima. Kada u sjeanje prizovete kosture iz svog ormara, moi ete ih se rijeiti i tako suzbiti i ovisnost. Nita vam u tome ne moe pomoi kao iboga. Ne kaem da je u pitanju magini metak kojim iz ponora teke ovisnosti moete izbaviti svakog, ali mislim da je upravo udesna injenica da ibogain, ako ste kroz seanse s njime razrijeili svoje nesvjesne konflikte, ili neku ovisnost, vie uope na vas ne djeluje ! Ja smatram da psihika nestabilnost podrazumijeva i odreene promjene u kemizmu mozga koje ibogain korigira. Kada je biokemija mozga normalna, droga uope ne djeluje...". Ibogain se najlake dobije izolacijom iz korijena iboge, a za jednu srednju dozu od 650-750 miligrama potrebno je oko devet kilograma korjenske mase.. Taub tvrdi da ibogain nikada ne odvodi na loi, neugodni trip, a vizije prolosti mogu biti trodimenzionalne i sasvim realne. to ete proivljavati pod utjecajem droge u znatnoj je mjeri ovisno o koliini uzeta alkaloida. Niskom se dozom smatra 5-6,5 miligrama po kilogramu tjelesne teine, a ta e koliina ovjeku omoguiti uvid u mehanizme koji su doveli do njegova dananjeg ponaanja koje eli promijeniti. Niska doza usporava rijeku unutranjih slika koje kod vee koncentracije droge naviru mnogo bre. Uz upuena psihoterapeuta, ovaj
================================================ 75
doivljaj moe biti izuzetno koristan, a ako osoba eli aktivnije sudjelovati u istraivanju vlastite podsvijesti i u svoje probleme zaviriti dublje, preporua se srednja doza koja varira od 8-11 miligrama po kilogramu tjelesne teine. Visoka se doza od 10-20 miligrama primjenjuje u lijeenju ovisnosti o opojnim drogama. Taub napominje da neki istraivai koriste i dva puta veu dozu kada su u pitanju narkomani, no to je tako u sluaju primjene sintetikog ibogaina ije djelovanje, kako se ini, nije tako dramatino kao ono od ekstrakta iz prirodnog materijala. Stanoviti Frank Roche opisuje svoju seansu s ibogainom kao eksperiment s vlastitom svijeu: "Ibogain me zaintrigirao jer sam uvjebavao lucidno, svjesno sanjanje. Ono to sam o njemu proitao, uklapalo se u ono ime sam se bavio. Privuklo me isto to i domoroce koje je droga vodila natrag do Izvora i pomogla im da postanu majstori sanjanja. Imao sam problema s piem, uglavnom pivom. Kada sam jednom poeo, teko bih prestao, ali sam znao prestati i na vie tjedana, uglavnom onda kada su mamurluci postali suvie neugodni. Piu bih se vraao nakon stanovitih iskustava, ili kad bih se razljutio. Koji puta bih to uinio kada bi se osjeao osobito dobro. Otkada sam uzeo ibogain, uope vie nemam elje za piem. Taj impuls se sasvim izgubio. Vei sam optimist glede svojih akcija u ivotu. Ako me neto uznemiri, vie mi se ne ini da je sve beznadno. Moj je ivot ispunjen s vie samopouzdanja. Uzeo sam srednju dozu ibogaina u 11,30 sati. Nisam osjeao muninu, ili bilo kakvu drugu nelagodu. Droga je poela djelovati nakon dvadesetak minuta i terapeut mi je preporuio da legnem. Uinak ibogaina u prvih sat vremena bio je vrlo jak. Vidio sam kako zrake plavobijelog svjetla prodiru u razliite dijelove mog mozga. Ti bi dijelovi svjetlili poput krijesnica, palei se i gasei.. U tom bih trenutku mogao primati informacije od dijela mozga koji je svjetlio. Sve se odvijalo tako brzo da sam mogao hvatati samo djelie cjeline koje su strujile mojim umom. Na primjer: kada sam pogledao terapeutkinju, istovremeno sam vidio njeno sadanje lice i lice iz njena dva prethodna ivota. Tako sam ih bar ja doivljavao. Kasnije mi je potvrdila da je bila svijesna tih svojih ranijih ivota. Ono to sam vidio, liilo je na golemi dosije kojem sam imao pristup. I druga sam bia u tom dosijeu vidio na isti nain njihova lica onako kako ih poznajem, a zatim i lica kakva su imali neko. Ovakve i sline sekvence odvijale su se za vrijeme vrhunca iskustva, otprilike etiri sata. Prije seanse razgovarao sam s terapeutom o podvojenosti. Osjeao sam da imam dr. Jekylla i Mr Hydea u sebi, da se pretvaram od vrlo drage osobe u najhladniju linost na planeti. Povezivanje elim neto pojasniti: ono to ovdje nazivam snovima bila su apsolutno realna iskustva i nisam osjeao nikakav strah. Doivljavao sam sebe kao malu, nevinu bebu zamotanu u dekicu. Iz dekice je, izlazei iz mog djejeg tijela, izbauljala prikrivena kreatura za koju sam znao da je Mr. Hyde mog bia. Moj je terapet zahtijevao da zagrlim tu kreaturu. Iz svog djejeg tijela ja sam se protegnuo i zagrlio taj odvojeni dio sebe demonska izgleda. Nisam bio prestravljen. Kako sam odvojeni dio svog bia privukao k sebi, mi smo se stopili. Posljedica je bilo povezivanje tih ranije strogo odvojenih dijelova. Osjeao sam da su sada ti dijelovi povezani i isprepleteni. Teko se prisjetiti svih tih budnih snova, jer su dolazili brzo. Treeg dana vrijeme se usporilo.
================================================ 76
Prije nekog vremena imao sam svijesni san, gdje sam se elio lansirati prema zvjezdanom nebu, ali me neto zgrabilo za rame i zadralo, pa sam se probudio. Pod ibogainom sam gledao u to isto zvjezdano nebo s dva velika kvadrata plavobijelog svjetla s moje lijeve i desne strane. Ta su me svjetla lansirala u Galaksiju. Kako sam ubrzavao, moje se tijelo topilo postajui okruglo zlatno svjetlo. Prodirao sam u mnoge galaksije kreui se velikom brzinom. Nakon nekog vremena primijetio sam i druga zlatna svjetla. Dolazili smo iz razliitih smjerova na planetu ili asteroid s mnogo kratera, koji je plutao Svemirom. Ja sam uao u golem cilindrini tunel sa zlatnim svjetlom koje je bilo toliko jako da su me boljele oi. Morao sam gledati u kri. Ispod sebe, u krateru, vidio sam grad okruen plavobijelim svjetlom. Uao sam u okruglu prostoriju, gdje je stajalo mnogo ljudi i drugih bia. Intuitivno sam krenuo prema dijelu gdje je nekoliko bia sjedilo na tronu. Kada god bih pogledao u neije lice, ono bi se pretopilo u ono iz prolog ivota iste osobe. Znao sam da moram gledati u plavobijelo svjetlo koje se nalazilo na jednom od tronova. Bilo je suvie intenzivno da bih se mogao na njega usredotoiti, ali pokuavao sam, jer sam znao da to moram uiniti. Onda sam se okrenuo prema drugim biima u prostoriji i osjetio da moram kleknuti. Jedno mi je bie dodirnulo oba ramena i glavu zlatnim maem ili zrakom svjetlosti. Vidio sam gigantsku figuru, pola ovjekpola zvijer, u oklopu. Pogledao sam prema dolje i vidio da su mi prsa ogromna i pokrivena gustom crnom dlakom. Pomislio sam da sam i ja pola ovjekpola zvijer i osjetio se zbunjenim. U tom se trenutku san rasprio. Otkada sam uzeo ibogain osjeam se bliim Izvoru i drugim ljudima...". Od Erica Tauba sam saznao za vrlo zanimljiv sluaj jedne psihoterapeutkinje koja se svojevoljno podvrgnula seansi s ibogainom. Motiv joj je bio razrjeavanje emocionalnog odnosa prema biolokoj majci koja ju je kao sasvim malo dijete dala na usvojenje jednoj bogatoj obitelji. Iboga ju je odvela daleko u prolost, kako tvrdi, u vrijeme kada je bila stara svega dva dana. Taj kratki bljesak sjeanja, koje je teko racionalno protumaiti, trenutno ju je rijeio traume, jer je osjetila ljubav kojom ju je njena prava majka nosila i hranila. Nestala je svaka mrnja i ogorenje naputenog djeteta, znala je da nedostatak ljubavi nije bio razlog za takav majin postupak. Svjedoanstva koja govore o subjektivnom doivljaju onih koji su proli seansu sa udnovatom drogom rijetka su, pa je ovo posljednje osobito zanimljivo za one koji ele ustanoviti stvarne potencijalne koristi od ibogaina kao terapijskog sredstva. Taub je i sam eksperimentirao s ibogainom, iako nije nikada bio ovisnik. Njegova je motivacija bilo mistino iskustvo, ono to Afrikanci zovu razgovorom s "duhom iboge". Vie seansi u razmaku od pola godine pruilo je ovom istraivau dublje razumijevanje koristi koje pripadnici plemena Bwiti imaju od uzimanja korijena biljke to daje i plodove koji su jestivi, a nemaju halucinogena svojstva. Spiritualni uvidi, ako izuzmemo ovisnike o tekim drogama, jedini su poticaj onima koji uzimaju ovu malo poznatu drogu. Takva uporaba nije ograniena samo na kult Bwitija, ve i druga plemena, meu kojima je najpoznatije Mbiri. U svojoj knjizi "The Healing Journey" ("Iscjeljujue putovanje") pokuse s ibogainom opisuje i ileanac Claudio Naranjo, a govori se da je nekima uspjelo ovu biljku uzgojiti i u Berkleyu. Iako dosta opirna, Naranjova ispitivanja ne daju naslutiti da se alkaloide iz iboge moe koristiti u suzbijanju ovisnosti o opojnim drogama. Glavni sastojak biljke, odnosno njena korijena koji itav ima psihoaktivna svojstva, prvi su 1901. godine izolirali Dybowski i Landrin. Uz glavni sastojak ibogain pronaeno je dvanaestak drugih alkaloida koji ine oko 6 posto teine koice korijena iboge. Domoroci ibogi pripisuju i ljekovita svojstva, pa je koriste u tretmanu neplodnih ena, a ibogain stimulira apetit i probavu, te snizuje tlak.
================================================ 77
Iboga u prevelikim dozama moe izazvati smrt. Prvo nastupaju konvulzije, zatim paraliza udova, a na kraju i dinih organa, to dovodi do fatalnog ishoda. James Fernandez, autor knjige "Flesh od Gods"("Meso bogova"), tvrdi da su vraevi kulta Bwiti katkada optuivani za umorstvo, a kao primjer navodi suenje iz 1950. godine, kada je velikoj dozi iboge podlegao jedan gabonski djeak. Nije iskljueno da je usmren namjerno, jer je kultu za magijske rituale trebao le. To, meutim, nije nikada definitivno potvreno. Glede djelovanja iboge, vrijedno je spomenuti neka Naranjova zapaanja: "Neki osjeaju potrebu za kretanjem i plesom... U najirem smislu moe se rei da su, uz arhetipske slike, ivotinje najei sadraj vizija, a umijeanost u zaplete u situacijama nalik na snove esto ukljuuju destrukciju ili seksualnost...". Ve sam spomenuo utjecaj ibogaina na spolnu mo mukaraca, za koje neki autori tvrde da mogu biti kontinuirano seksualno aktivni i nekoliko sati, pa se droga meu domorocima koristi i u te svrhe. Nije jasno radi li se o stimulativnom djelovanju same droge ili sugestibilnosti onoga koji se pod njenim utjecajem nalazi. U organizaciji Jellinek Clinic iz Amsterdama, od 30. lipnja do 5. srpnja 1996. godine odran je meunarodni skup ICAA 1996 Amsterdam, koji se bavio ovisnostima, a pet je istraivakih radova posveeno djelovanju ibogaina na ovisnike o alkoholu i opojnim drogama. Podatak je znaajan jer su svi referenti s ovog skupa ve spominjani i priznati strunjaci u svojim podrujima. Vie nema sumnje da ibogain pomalo utire svoj put u znanstvene ustanove, mada treba opet naglasiti da Howard Lotsof svoje seanse s ibogainom obavlja u Centralnoj Americi, gdje ministarstva zdravlja nemaju nita protiv toga da se na njihovu teritoriju amerike narkomane pokua odviknuti od droge. U drugoj polovici 1996. godine cijena je terapije u grupi od tri osobe 18.500 dolara, a ta se astronomska svota pravda velikim trokovima boravka u bolnici, a posebno proizvodnje ibogaina. U propagandnim se materijalima za terapiju istie da se radi o neverificiranoj i eksperimentalnoj metodi. Trai se i lista droga i lijekova koje je kandidat za terapiju uzimao posljednjih godinu dana, s naglaskom na antidepresive i sredstva protiv psihoze, kardiovaskularnih oboljenja i epilepsije, a priloena je njujorka adresa organizacije koja cijelu stvar organizira. Koristan prilog razumijevanju tretmana ibogainom dala je dr. Barbara E. Judd, u svom radu na konferenciji o ovisnostima odranoj u prosincu 1994. u Washingtonu. Ona je pratila lijeenje ibogainom trojice tekih ovisnika o heroinu i kokainu u Panami, a sretala se s ovisnicima koji su pokuali istom terapijom u SAD. Njeno je miljenje da metoda ima perspektive zbog ublaavanja apsitentske krize, ali upozorava da se terapeut sree s problemima poput straha pacijenta od detoksikacije, nedovoljnog razumijevanja onoga to ibogain treba pruiti i sklonosti pacijenta da se drogama vrati i nakon to je inicijalna kriza prola. Iz svega proizlazi da ibogain, nakon jedne doze i etiri dana boravka u bolnici, kod prilino velikog broja ovisnika poveava prijemivost za psihoterapiju, a time i anse za oporavak rastu. Bit je svega u tome da pacijent kroz sjeanje na potisnute ali presudne konflikte iz svog ivota shvati to ga je dovelo na put droge. Slike koje naviru esto su doivljaji iz ranog djetinjstva, a psihoterapeut ih zna iskoristiti u svrhu pomaka naprijed u lijeenju ovisnosti. Pri baratanju ibogainom treba biti paljiv. Ova je molekula osjetljiva na svjetlo i dovoljno je da je se nekoliko minuta izloi svjetlu pa da izgubi svoju uinkovitost. Eric Taub upozorava i na komplikacije kod nabave sirovine iz koje e se kasnije izolirati ibogain. Naime, dodirne li ibogu neposveeni stranac, ivot e mu biti u opasnosti, jer pleme Bwiti to smatra smrtnom uvredom. On je sam korijen biljke nabavljao preko uzgajivaa kakaovca, a time zapravo eli
================================================ 78
razjasniti zato je tretman ovom drogom jo uvijek tako skup. Prikupio je povei broj svjedoanstava ovisnika koji su se podvrgnuli lijeenju ibogainom. Pacijent oznaen kao C., bijelac je star 42 godine i ovisnik o kokainu i alkoholu. Kokain uiva kontinuirano sedam godina. Uzimao ga je na sve poznate naine. U trenutku kada je poeo s tretmanom umrcava 3,5 grama droge dnevno. Pored toga teki je alkoholiar koji pije litru votke dnevno. Posljednjih godina povremeno odlazi na usamljena mjesta, gdje mu je kokain nedostupan i apstinira mjesec, dva. Na lijeenje dolazi drogiran, pod utjecajem alkohola. Terapeut njegovo ponaanje procjenjuje kao "izvan kontrole", a stanje kao konfuzno. Tretman je obavljen brzo, C. je tvrdio da je na putu kui jo uvijek bio pod utjecajem ibogaina, ali je ocijenjeno da je terapija dala oekivane rezultate. Ovisnik je apstinirao od kokaina est mjeseci, kada je cijeli tretman ponovljen. Od tada je prola godina i pol i pacijent jo uvijek apstinira od kokaina, a alkohol uzima i dalje, u neto smanjenim koliinama. Vie ne pije estoka pia, ve vino i pivo, a odrekao se i puenja, s izuzetkom jedne cigare mjeseno. Pacijent oznaen slovom F. je 28-godinjak ovisan o tekim drogama vie od deset godina. Pauzirao je samo kada se nalazio u terapijskoj komuni i krae vrijeme u zatvoru. Troio je na heroin stotinjak dolara dnevno, a na lijeenje dolazi sa skepsom. Radi se o intravenoznom ovisniku koji redovito mijea kokain i heroin i ije su ruke pokrivene oiljcima od uboda igle. Prvi puta ne dospijeva na tretman u Europu, jer se nije na vrijeme pojavio u zranoj luci, pa seanse s ibogainom poinje tek est mjeseci kasnije. Po njegovim vlastitim izjavama, nakon tretmana izostaju munine, proljevi, bolovi u tijelu. Apstinentske krize nema i on se vraa u New York gdje ivi i danas, osloboen svoje paklene navike. Vrlo je teak sluaj 34-godinje ene koja je heroin uzimala od svoje 14. godine. U trenutku kada je dola na terapiju uzimala je 1 gram istog nizozemskog heroina dnevno. Nabavljala ga je u Amsterdamu, jer je jai od onog koji je mogla nai u rodnom New Yorku. Nakon tretmana s ibogainom, ostala je "ista" itavih est mjeseci, kada je ponovo osjetila potrebu za narkotikom i obratila se Lotsofu za jo jedan tretman. Slijedi period apstinencije u tri navrata prekidan uzimanjem manjih doza blaih sedativa. Prema podacima koji su dostupni, vie mjeseci nakon zadnjeg susreta s ibogainom ova dugogodinja ovisnica apstinira od tekih droga. Ovdje treba naglasiti da veina tretiranih ibogainom nije nakon provedene terapije pod stalnim nadzorom, pa se informacije o njihovu suzdravanju od uzimanja tekih droga odnose na njihove vlastite tvrdnje. Taubova dokumentacija sadri podatke o 32-godinjem Nizozemcu R., koji je do susreta s ibogainom ovisnik o heroinu, metadonu i alkoholu. Prima invalidsku mirovinu od drave. ak je 25 puta hospitaliziran zbog prevelike doze heroina, a u bolnici u vie navrata zavrava i zbog tekog pijanstva. Po vlastitim izjavama, uhien je bezbroj puta, uglavnom zbog sitnijih prijestupa poinjenih pod utjecajem droge ili alkohola. ivi sa enom koja je takoer ovisnik o opojnim drogama. ele se podvrgnuti tretmanu ibogainom, kako bi mogli putovati u Indiju i Nepal, to ne mogu jer im je svakodnevno potreban "shoot". Prenoenje tekih droga preko granice predstavlja veliki rizik, pa se R., zajedno sa svojom djevojkom odluuje na pokuaj odvikavanja gabonskom ritualnom drogom. Za vrijeme tretmana je agresivan, ima uz sebe price i vee koliine droge, a izvjee o njegovu sluaju spominje "vidno poboljanje ve nakon prve seanse". O kasnijem ponaanju ovog ovisnika nema preciznih podataka. U sklopu izvjea o tretmanu njegove djevojke moe se vidjeti da su oni imali odreenih potekoa neposredno po povratku s lijeenja, ali pria zavrava optimistino. Par se svojim
================================================ 79
terapeutima javlja kartom iz Indije, dva mjeseca kasnije, iz ega oni zakljuuju da je terapija bar donekle uspjela. Ne proputaju, meutim, naglasiti da o kasnijoj sudbini ovog para ne znaju nita. Slino zvue i ostale anegdote kojima se pokuava zainteresirane uvjeriti u djelotvornost ibogaina u lijeenju ovisnosti o opojnim drogama. Ibogainu su danas nedvojbeno otvorena vrata nekih istraivakih centara, to e moda anegdote preobraziti u znanstveno utemeljene statistike i ovoj metodi lijeenja, koja je niknula iz samog narkomanskog miljea, otvoriti vrata legalnih centara za rehabilitaciju ovisnika. Ipak, napominjem da u ovom trenutku to jo nije sluaj, pa se strunjaci s oprezom izjanjavaju o dometima ove "droge koja lijei ovisnost o drogama". Dakako, uz one relativno nove puteve u borbi protiv ovisnosti poput, recimo, primjene buprenorfina i slinih sredstava, redovito se javljaju pokuaji i terapije koji predstavljaju alternativu slubenima. Jedna od takovih neortodoksnih metoda lijeenja ovisnosti o opijatima u posljednje vrijeme dobiva na popularnosti, mahom zbog navodnih dvije tisue bivih ovisnika koji danas ive normalnim ivotom u indijskoj saveznoj dravi Rajasthan, odakle spomenuta metoda i potjee. U tom je vruem dijelu Indije, tonije u Jodhpuru, osnovan centar koji propovijeda tzv. "Manaklao" metodu lijeenja od ovisnosti o opojnim drogama. Propaganda se obavlja preko broure "Drug Free", a njen je tvorac stanoviti Jai Shanker, izlijeeni narkoman koji je ostao ivjeti u Manaklao Rehabilitacijskom Centru. Iz knjiice nije sasvim jasno kako funkcioniraju kampovi u kojima se obavlja odvikavanje u razdoblju od 10 dana. Inzistira se na injenici da je ovisnik izgubio svaki odnos s okolinom, pa to grupne terapije trebaju ispraviti. "Cold turkey" se ne suzbija nikakvom zamjenom tipa metadon ili buprenorfin, ve se u prva tri kritina dana daju sredstva za umirenje, vitamini, voe i dosta tekuine kojom se eli izbjei dehidracija. Sredstva za umirenje nisu opijati, a kampovi su oito zamiljeni kao mjesta sa specifinom unutarnjom dinamikom, gdje ovisnici jedan drugoga ohrabruju kako bi ustrajali do kraja. Kako to tvrdi Shanker, ovisnik ovdje spoznaje da je ivot vrijedan ivljenja. Snaga volje Cijela pria ima jaki spiritualni "tih", jer se ujutro u kampu obvezno itaju molitve iji su naslovi znakoviti: "Pozdrav Gospodaru Nebesa" i "Sada Ti se sasvim predajem". Slijedi nezaobilazna joga, lake vjebe koje u pravilu ne traju dulje od 5 minuta. Cilj je ove rutine dosezanje unutarnje harmonije i mira. Centar navodno naplauje simboline svote novca, kojim se pokrivaju trokovi boravka u Manaklaou. Bar je tako za sada. Dakako, Zapadnjaci su nanjuili i ovu mogunost, pa ih je tamo podosta. Iz svih izvora u Indiji, kao i posrednim saznanjima do kojih sam doao o ljudima koji su Centar posjetili, ne mogu sa sigurnou tvrditi da ova metoda daje dugoronije rezultate u lijeenju narkomanije. Neko sustavnije praenje pacijenata tretiranih u Manaklaou, po svemu sudei, nikada nije provedeno. A ono to bi bilo najzanimljivije je podatak kako dugo traje apstinencija od opijata nakon to Centar Manaklao obavi svoj dio poslova. Dosta pohvala za uspjenu rehabilitaciju ovisnika o tekim drogama dobiva i kontroverzna Scientoloka Crkva danas ve pokojnog Rona L. Hubbarda. Ovaj se istraiva jo ranih pedesetih proslavio svojim bestsellerom "Dijanetika" u kojem nudi neortodoksne naine oslobaanja od posljedica stresova, to postaje osnovom kasnije registrirane religije. Hubbard se bavio i problemom narkomanije, te izradio osobit program za ovisnike.
================================================ 80
Prvi su rezultati ostvareni zahvaljujui naporima stanovitog Williama Beniteza, okorjelog ovisnika o heroinu od 13-e godine starosti, koji je 1966. godine sluio svoju etvrtu kaznu u dravnom zatvoru u Arizoni. Nepopravljivi se narkoman, primjenivi Hubbardove tehnike, potpuno oslobodio droge i inicirao isti program za stotinjak drugih robijaa. Tako je roena organizacija "Narconon", koja danas ima 34 filijale u 11 zemalja, od SAD do Kanade, Danske, Francuske, Njemake, Italije, Velike Britanije, vicarske, vedske, panjolske i Nizozemske. Glasnogovornik "Narconona" je poznata amerika filmska i TV zvijezda Kirstie Alley. Po nekim procjenama, ovaj je scijentoloki tretman do danas prolo tridesetak tisua ovisnika. Kako tvrde u "Narcononu", sa gotovo fantastinim postotkom izlijeenja. U novije se vrijeme ovaj projekt provodi na heroinomanima najuvanije meksike robijanice Ensenada. Tretirani uzimaju preparat Cal-Mag, sastavljen od kalcijeva glukonata, magnezijeva karbonata i jabunog octa. Od te se smjese spravlja napitak, a za njegovu je djelotvornost osobito vaan odnos spomenutih soli u smjesi. Koriste se i velike doze vitamina A, C, D i E, dok posebnu ulogu igraju B vitamini, posebice niacinamid, koji, prema Hubbardu, utjee na mentalnu ravnoteu. U kasnijem se stadiju lijeenja koristi sauniranje, kao sredstvo radikalnog ienja organizma, a i ono se provodi uz uzimanje osobite smjese vitamina i minerala. Razraene su i posebne vjebe panje, nazvane "objektivnim procesima". One trebaju u prvoj fazi odvikavanja ovisnika od droge njegovu panju okretati od eventualnih neugodnih apstinencijskih simptoma prema izvanjskim objektima. U publikacijama Scientoloke Crkve nalazimo opirne opise sluajeva ovisnosti o drogama ije su rtve danas normalni graani, osloboeni ove zastraujue navike. Dobar je primjer brani par dugogodinjih ovisnika o heroinu. Supruga, koja je na rehabilitacijski program Rona Hubbarda dola preko svoje sestre, pria: "...Kada smo suprug i ja zapoeli programom rehabilitacije po R. Hubbardu, oboje smo bili ovisni o heroinu, a uzimali smo i druge droge. ak su mi tri lijenika rekla da mom muu vie nije preostalo mnogo ivota. Imao je epileptine napadaje i tri puta je preivio kliniku smrt. Kroz apstinentsku krizu smo proli iznenaujue lako, obzirom na sta u uzimanju heroina i stanje u kojem smo se nalazili. Nastavili smo programom proiavanja organizma. Iskustva sa saunom su bila teka. Znoj je trebao izbaciti sve one zaostale metabolite narkotika. Kada je to prolo, moj mi je suprug rekao da osjea kao da se s njegova uma podigla nekakva magla. I ja sam se osjeala nekako probuenom i snanom. Na kraju vie uope nisam osjeala enju za heroinom. Mentalne tehnike u sklopu lijeenja pomogle su nam da uvidimo zbog ega smo zapravo krenuli tim putem bez povratka. Bilo je to pravo oslobaanje i danas ivimo sasvim normalnim ivotom...". Naravno, nisu sve prie tako romantine i optimistine. U veini sluajeva, ienje organizma i vjebe "objektivnih procesa" nisu dostatni, pa su scijentolozi razradili sloenije programe rehabilitacije od narkotika. U pravilu se nakon prvih stupnjeva lijeenja provodi osobito prilagoen oblik tzv. auditiranja, Hubbardove tehnike vraanja psihike ravnotee oslobaanjem negativnih sadraja iz svijesti, koji su nedostupni ovjekovu analitikom umu. "Narconon" je u svim zemljama u kojima djeluje legaliziran, a popularnosti scijentolokih uenja i terapije u znatnoj mjeri doprinosi javna podrka slavnih umjetnika i estradnih zvijezda poput Toma Cruisea, Johna Travolte, Dustina Hoffmana, Isaaka Hayesa, Chicka Coreae, Anne Archer, Kelly Preston, Billya Sheehana, Davida Pomeranza, Kate Ceberano, Marka Ishama i drugih.
================================================ 81
Neki su se ljudi uspjeli iupati iz kandi teke ovisnosti snagom vlastite volje, dok drugima katkada nije mogla pomoi ni vrhunska struna pomo. Za ovisnika je najbolje da bude pod stalnom medicinskom kontrolom, jer odvikavanje od droge podrazumijeva odreene zdravstvene komplikacije, to meutim, ne znai da ne treba pokuavati nai i neke nove puteve kojima bi se ljudi mogli bolje suprotstaviti ovoj poasti 20. stoljea.
================================================ 82
ECSTASY Ljubav u prahu
Rijetko je koja droga izazvala toliko unih polemika i pravi rat oko
svog stavljanja van zakona kao to je to MDMA, poznatiji po svojim nadimcima "Adam", "ecstasy", "droga ljubavi", "X" i "XTC" (u zemljama engleskog jezinog podruja zovu ga i Dennis the Menace, Disco Biscuits, Big Brown Ones, Burgers, M 25s, Pink Scuds, Bugeyed Billies, California Sunrise,op.a.). Korisnici ovog sintetikog narkotika, koji svojom strukturom podsjea i na meskalin i na amfetamin, nisu obini "narkii" koji bjee od ovog svijeta prepunog pretjeranih zahtjeva na pojedinca. Ima i takvih, ali se veina poznavatelja X-a slae da je to u poetku bila droga terapeuta intelektualaca, biznismena i spiritualnih tragaa ili onih koji e to sutra biti. Sama injenica da je "ecstasy", 1. srpnja 1985. godine, u Americi stavljen izvan zakona nije naila na jednoduno odobravanje, kao to bi to mogli oekivati u sluaju, recimo, heroina, kokaina ili nekih novijih halucinogenih sintetikih proizvoda koji imaju katastrofalno djelovanje na ljudsku psihu. "Ecstasy" je droga koju u Europi i SAD moete nabaviti lako, a javna je tajna da se masovno koristi na pop koncertima (uz ope zgraanje javno je zagovara i uveni Sting), u disco i slinim klubovima, ali i u intimnom okruju. Nema sumnje da ovaj narkotik, kao uostalom svi slini proizvodi, moe izazvati posljedice na zdravlje korisnika, barata se i podacima o smrtnim sluajevima, o emu emo vie govoriti kasnije. No njegova je privlanost takva da su je uveli i u psihoterapiju. Navodno je to uinio ovjek kojeg Shulginovi u svojoj knjizi "Pihkal: Kemijska ljubavna pria" zovu Adam. "Adam" je nadimak koji su MDMA-u dali psihoterapeuti, legenda kae u ast ve spomenutog pionira uporabe X-a za arheologiju ljudske psihe. Odmah treba upozoriti da su kratice kojima se oznaavaju droge izazvale malu pomutnju oko toga koja je od njih pravi "ecstasy". Naime, postoji MDA (3,4-metilendioksifenilizopropilamin), kojeg jo zovu amfedoksamin i ta je supstanca zapravo prvobitna "droga ljubavi". "Ecstasy" kasnije naslijeuje ovaj obeavajui nadimak. Zatim je tu MMDA, sintetik kilometarska kemijskog imena, kojeg je najbolje u itanju preskoiti. Ali, zbog eventulanih itaa mazohista, evo ga: 3-metoksi-4,5-metilendioksi-fenil-izopropilamin. Konano, tu je MDMA, pravi "ecstasy", ije je jedno od kemijskih imena 3,4-metilen dioksimetamfetamin. Sami je spoj ulje, ali kao hidroklorid postaje kristalinian i topiv u vodi, pa je tada uporabiv kao droga, koju neki trpaju u klasine psihodelike, to ne odgovara stvarnosti. Halucinacije nisu ono to se primarno od "ecstasy"-ja oekuje. Oekuje se kemijski inducirana ljubav. Sam MDMA su sintetizirala dva kemiara njemake farmaceutske tvrtke "Merck" jo 1912. godine, da bi on zbog svojih udesnih uinaka na ljudsku psihu u javnost izronio tek u srednjim sedamdesetima. Prije njega, u srednjim ezdesetima, u San Franciscu, istinskoj Meki hippy pokreta i subkulture zasnovane na drogama, sljedbenike brzo okuplja ve spomenuti roak budue zvijezde narkomanskog neba-MDA. Zna se da je vojska MDA ispitivala kao mogue sredstvo "ispiranja mozga". Ova droga izaziva ugodnu euforiju, potie profinjene emocije i uskoro je veselo prigrle psihoterapeuti. ak nekoliko ozbiljnih istraivanja pokazuje da navedeni narkotik potie suosjeanje s osobama iz okoline i uvide u vlastite ivotne pogreke. Ima i nekih vrlo nezgodnih prateih efekata, postoji sumnja da negativno utjee na mozak i 1970. godine biva zabranjen.
================================================ 83
Koju godinu kasnije tiho na scenu stupa legendarni Adam, vjerojatno ve ostarjeli hippy i terapeut, koji se palio na MDA i valjda zapao u depresiju zbog nerazumijevanja nadlenih. Dok bezvoljno sjedi u svojoj kancelariji prepunoj spisa pokrivenih centimetrom praine i obasjanoj popodnevnim suncem, posjeuje ga stari prijatelj i nudi mu MDMA, kojeg zove "niskokalorinim martinijem". Kao iskusni "junky", Adam ubrzo shvaa da se za vrijeme i nakon ovog unikatnog martinija ne osjea odrvenjeno, a intenzitet je euforine ljubavi daleko snaniji nego kod bilo koje druge droge koja je proetala kroz njegov istroeni organizam. U oi se vraa stari sjaj, zahtjev za penziju zavrava u kou za otpatke i Adam kree u svoj misionarski pohod Amerikom. Profesionalni terapeuti eljni novotarija doekuju ga kao mesiju i uvode drogu nazvanu po njemu u redovnu praksu. Na sprovodu sada ve mitskog Adama, Shulgin je pitao njegovu blisku prijateljicu: "Koliko je onih koje je, po tvojim saznanjima, Adam uputio u kroitenje XTC-a?. Ona, nakon kraeg razmiljanja, navodi broj od etiri tisue osoba. Jasno je da stari hippy u zadnjim godinama svog ivota nije gubio vrijeme, ali psihijatri kojima su se dopali efekti X-a nisu urili u propovijedanju ove droge, po svemu sudei svijesni da e ona, proiri li se previe, doivjeti sudbinu LSD-a. Tako je XTC prohodao ak 60 godina nakon svog roenja i u dvadesetak godina svog legalnog hoda sakupio golem broj oboavatelja. Psihijatri i psiholozi doli su prije subkulturnjaka i narkia, a privuklo ih je jedno neobino svojstvo nove droge. Naime, pacijenti s emocionalnim potekoama i blokadama koje ih spreavaju u otvaranju prema drugima, navodno su, u vrlo kratkom vremenu te svoje otpore rjeavali. Ispovjedi su tekle glatko, a nemo emocionalne komunikacije nestajala. "Treba nauiti dijeliti isti prostor s drugom osobom, klju je u rijei dijeliti-tumaili su efekte profesionalci. Onaj tko uzima XTC ne ulazi u "ne-obinu" stvarnost ili "izmijenjena stanja svijesti", odvajanje svijesti od tijela, gubljenje identiteta, ili pak dramatine doivljaje karakteristine za psihodeline supstance. Terapeuti su svoje pacijente pozivali na nesebinost i razumijevanje da je smisao transforamcije kroz koju trebaju proi sabrana u rijeima poput empatije, njenosti, dijeljenja i ivotne radosti. "Tripovi", ili bolje reeno, seanse, uvijek su organizirane tako da uz tretiranog sudjeluje neka njemu draga ili bar ugodna osoba, a uspjenost je zahtijevala i osobitu scenografiju. Kako uzeti "Adama" Slubeno, farmakolozi navode da XTC postaje psihoaktivan kod doza od 1-2 miligrama po kilogramu tjelesne teine. Dakle, ta je doza za ovjeka tekog osamdeset kilograma negdje izmeu 80 i 160 mg. Terapeuti su zato prosjenu "normalnu" dozu odredili 100-150 mg., za poetnike 50-150 mg. Pacijent ne smije nita jesti barem tri do etiri sata prije seanse, a po mogunosti taj period treba biti 10-12 sati. Alkohol ili bilo kakva druga vrsta droge strogo su zabranjeni najmanje zadnjih 24 sata prije poetka tretmana XTC-om. Praksa je pokazala da je itavu seansu dobro provesti naveer ili preko noi, s obzirom da moe doi do manje osjetljivosti na svjetlost. Rasvjeta treba biti diskretna, najbolje nekoliko svijea. Sat prije poetka seanse dobro je popiti koju tabletu kalcija, eventualno i magnezija, te pripremiti dovoljnu koliinu vode koju treba piti cijelo vrijeme djelovanja droge u organizmu, a osobito nakon seanse. Neki su pri ruci drali manje koliine hrane, najee sir i svjee voe, no to u naelu nije bilo potrebno jer se apetit u pravilu ne javlja do prestanka djelovanja "Adama". Neki su terapeuti upozoravali da nije uputno jesti za vrijeme seanse i zbog toga to se kod nekih osoba mogu javiti smetnje s gutanjem. Obzirom da moe doi do eluanih smetnji, pri ruci treba biti antacid, a zbog relativno este pojave osjeaja vruine ili hladnoe u tijelu, u prostoriji gdje se terapija odvijala uvijek su se nalazili runici koje se moglo namoiti hladnom vodom i prebrisati lice pacijenta. Ako se javio osjeaj hladnoe, tretiranog bi se umatalo u pokrivae. Sama bi se tableta "ecstasy"-ja katkada uzimala s
================================================ 84
malom koliinom pive, zato da se zamaskira njena gorina. Nervoza uoi poetka djelovanja droge ublaavala bi se smirenim razgovorom s ovjekom ili grupom, ako je terapija provoena grupno. Svakoga se upozorilo da vrhunac iskustva dolazi nakon 30-60 minuta, a to razdoblje moe biti i krae smrvi li se vrlo gorka tableta prije uzimanja. Ljude je u terapijskom tretmanu najee zabrinjavalo to da bi ih droga mogla iznenadno "udariti" nekim okantnim doivljajem ili nelagodom. Provede li se sve pod kontrolom strunjaka, dakle terapeuta, svi su uvijek tvrdili da iskustvo dolazi polako i postupno. Ipak, nije se proputalo upozoriti ljude da na svojoj prvoj seansi s XTC-om mogu proi kroz "emocionalnu fazu", te e obino prvo izbiti one loe, potisnute emocije. Ti trenuci uglavnom, navodno, nisu dugi i tretirane su osobe dobivale upute da puste svaku emociju "iz sistema van", da budu promatrai, znajui da svaki takav doivljaj na kraju mora proi i dati mjesta onome to u ovjeku razvija povezanost sa svim ostalim biima i ljubav nezasjenjenu predrasudama-ekstazi. Eventualni neugodni efekti poput napetosti u eljusti, krgutanje zubima, blagi umor, ili munina nastupaju nakon 5-30 minuta poslije unosa droge u tijelo, a vrhunac ili "plato" traje izmeu jednog i dva sata. Poslije etiri sata ovjek osjea potrebu za kretanjem, a efekti same senase potpuno se gube poslije otprilike est sati. Sve to vai u sluaju kontrolirane seanse i, sa stanovita farmakologije, normalne doze XTC-a. "Plato" je karakteriziran osjeajem duboke ljubavi, elje za opratanjem, suosjeanjem, razumijevanjem, toplinom i zahvalnou. ovjek postaje iskren, a iskustvo ponekad postaje doslovce ekstatino stanje euforine sree. To je tako u idealnom sluaju. Druga strana medalje pokazuje da iskustva mogu biti vrlo dramatina, kada je terapeutu bilo potrebno mnogo znanja i uvjerljivosti da seansu privede kraju i pacijenta spasi paninog ludila. Drugi dan nastupa mamurluk, a kod nekih i depresija. Intenzitet je nelagode razliit kod raznih osoba, a profesionalni su terapeuti u vrijeme dok su jo legalno obavljali tretmane s XTC-jem smislili koktel koji uklanja, ili bar bitno smanjuje mamurluk. On se sastoji od dvije smjese koje treba odvojeno umijeati u vodu i popiti. Prva sadri aminokiselinu L-fenilalanin i vitamine B6 i C, a druga kolein klorid i vitamin B5. Kao svaka druga psihoterapija i ona provoena s XTC-om bila je tijekom godina razraena do u detalje. Imala je svoje propovjednike i protivnike. Uzmemo li u obzir da u svijetu trenutno postoji ak 100 priznatih vrsta psihoterapije, a pribrojimo li im i one "alternativne", taj se broj, prema nekima, penje na ak 500. Mnoge od njih baziraju se na prodiranju u nesvjesno, odnosno podsvijest pacijenta gdje lee odgovori na pitanja o uzrocima njegove patnje ili neuklopivosti u okolinu, ali i demoni. udovita iz podzemlja nae svijesti posjeduju savreno oruje u borbi za ouvanje svog teritorija od uljeza. To je oruje najneugodnija poznata emocija, koja crpi energiju, paralizira i tjera ovjeka da odustane od daljnjeg kopanja po mjestima na kojima su pohranjeni svi oni neeljeni, potisnuti doivljaji. Dakako, rije je o strahu. Odkrinemo li, bilo oputanjem, meditacijom ili drogom vrata podzemlja previe, iz tame e izbauljati uasan strah koji e nas u tren oka natjerati da poalimo da smo se u itavu avanturu uope uputali. U jednoj optimistinoj varijanti "ecstasy" e nam omoguiti da kroz negativna iskustva naprosto proletimo, da, kako si to neki zamiljaju, istjeramo loe otiske iz podsvijesti-kao kada prdnemo u kadi, a prdac lijepo uz kimicu proee iz vode van. Sve je to moda
================================================ 85
mogue za studente amerikih sveuilita ezdesetih godina i amerike domaice iz tog perioda, ali je veliko pitanje kako bi ovako, ipak radikalan, zahvat djelovao na ljude koji su proli strahote rata, gledali umiranje svojih blinjih i sudjelovali u tekim ratnim bitkama. Isto tako i na one, ija je podsvijest krcata slikama strahota s ekrana televizora s kojeg nisu silazile mjesecima. Nitko ne moe tvrditi da nekima ta bizarna tehnika terapije ne bi ak i pomogla, ali bi je bezuvjetno trebalo obavljati u strogo kontroliranim klinikim uvjetima. Terapeuti koji su u SAD primjenjivali XTC, koji tek mnogo kasnije postaje rekreacijska droga, odgovorno su upozorili da ova metoda nije sasvim benigna ako ovjek boluje od nekih bolesti. Tako terapiju X-om nisu preporuali ljudima koji su patili od sranih oboljenja i visokog tlaka, poveane titnjae, eerne bolesti, hipoglikemije, epilepsije, glaukoma i oslabljene funkcije jetre. U kategoriji onih koji ne bi trebali dirati u XTC su i trudnice. Pravu je privlanost "ecstasy" zahvaljivao ugodi za koju se vjerovalo da njegove molekule bez osobitih popratnih pojava izazivaju, ali i ljubavi Amerikanaca prema svemu to je instant. Sve mora biti na brzinu, po mogunosti odmah. To vai za ve gotove, smrznute obroke, knjige bez previe stranica, novine tabloidnog tipa i sve drugo. A sve ono to se odvija u podsvijesti jest proces koji traje i u pravilu se ne da ubrzati. Mukatni oraii Korijene konane zabrane uporabe MDMA-a moemo moda potraiti i u onome to znanost zna o drvetu na kojem raste mukatni orai (Myristica fragrans). Hlapiva ulja iz dijelova oraia kemijski su nalik ve spominjanima MDA-u i MMDA-u, a imaju i stanovito psihoaktivno djelovanje. Naime, kemijski je iz ulja safrola koje nalazimo u spomenutom oraiu mogue nainiti MDA. Iz miristicina, koji takoer nalazimo u mukatnom oraiu, gotovo se istim postupkom dobiva MMDA. Obje se tako dobivene tvari, dakle, smatraju polusintetikima, a prvu je od njih na sebi ispitivao Gordon Alles. Doivio je neke senzacije tipine za halucinogene droge, primjerice tzv. astralnu projekciju, izlazak svijesti iz tijela. U drevnoj indijskoj ajurvedskoj medicini, mukatni se orai koristi u lijeenju groznice, astme i sranih bolesti. Indijci ga zovu i "narkotini plod" ili "made shaunda", a poznato je da, uz halucinogene doivljaje,ova biljka izaziva jake munine, tromost i trovanje koje je toliko neugodno da potiskuje one ugodne efekte. Nju kao drogu koriste samo oni kojima nita drugo nije dostupno, a oajniki trebaju nekakav psihostimulans. Zato trovanje mukatnim oraiem sreemo u zatvorima, gdje se on konzumira bez obzira na gadne reakcije koje izaziva. ini se da ga je u zatvoru uzimao i uveni crnaki voa Malcolm X. Izrazita slinost u kemijskoj strukturi izmeu "ecstasy"-ja i spomenutih semisintetikih narkotika nalik prirodnim tvarima iz mukatnog oraia, dala je nekima povoda za pekulacije da negativni uinci svih tih supstanci moraju imati nekakve veze s X-om, koji ih izaziva na suptilniji nain i u duljem vremenskom razdoblju. Moda je vjeto smiljeno ime "ekstaza" takoer iritiralo zakonodavce koji su predviali pravu eksploziju interesa za drogu koja obeava neto tako spektakularno. Koliko su bili u pravu pokazuje podatak da je samo jedna kalifornijska tvrtka 1976. godine proizvela 10.000 doza X-a mjeseno, 1984. 30.000, a 1985. neposredno prije zabrane, ak 500.000 doza mjeseno! Kasnije je i sam Eisner, distributer nove droge, koji je zapravo i autor imena "ecstasy", priznao da je ime odredio vie u interesu dobre prodaje nego zbog efekata koje bi ono trebalo opisivati. "Prije bi odgovaralo ime "empathy" (empatija, suosjeajnost)", izjavio je, "ali bi se tada meu rekreativcima koji nisu imali nikakva interesa za terapijske uinke, droga prodavala daleko slabije...".
================================================ 86
Kada su je zabranile, slubene amerike dravne institucije, protivno opem uvjerenju, izgleda da ipak nisu shvaale koliko su duboki korijeni fenomena zvanog "ecstasy". Pet godina nakon stavljanja XTC-a izvan zakona, u Texasu je provedena velika anketa meu 30 tisua srednjokolaca starijih godita. Pokazalo se da je ak 9,1 posto ispitanika probalo "ecstasy". Kod studenata je utvreno da su korisnici uglavnom bijelci, a od onih podvrgnutih anketi ak ih je 14,7 posto probalo popularni X. Kada su u pitanju droge poput XTC-a, onaj glavni problem vezan uz narkomaniju, ovisnost, predstavlja zanimljivu enigmu. Naime, kao i kod, recimo DMT-a, ovdje ni u kom sluaju ne moemo govoriti o supstanci za koju je dokazano da stvara kod korisnika organsku ovisnost. Kasnije emo se osvrnuti na kokainomane koji pokazuju neodoljivi impuls za uzimanjem velikih koliina XTC-a, to je specifian sluaj i ne moe se ubrojiti u simptome organske ovisnosti o toj drogi. Spominje se psihika ovisnost, koju je zapravo najtee definirati. Svatko od nas je u odreenom smislu ovisan o situacijama i osobama koje nam donose ugodu. A od X-a veina rekreativaca prije svega oekuje upravo to, pa i oni koji uzimaju, u usporedbi sa standardima, goleme doze "ecstasy"-ja, ne mogu biti svrstani u klasine ovisnike koji bez droge ne bi mogli ivjeti u smislu da im njen nedostatak ugrozi ivot fiziki, ili im onemogui normalno psihiko funkcioniranje. To ne znai da nema onih koji se nee htjeti rastati s XTC-om ni pod utjecajem jakih pritisaka, poev od novinskih napisa koji upozoravaju na opasnost od same droge do realnih prijetnji koje dolaze od dravnih institucija. Jer, nemojmo zaboraviti: XTC se nalazi na tzv. listi br. 1, dakle rame uz rame s kokainom i heroinom i bilo kakvo posjedovanje ili trgovanje ovim narkotikom u SAD je kanjivo zatvorom. U Velikoj Britaniji XTC je stavljen izvan zakona jo 1976. godine, a danas se nalazi u najvioj, Klasi A, opasnih narkotika. Slina je situacija i u drugim zemljama, s time da su zakoni kada su u pitanju droge neto blai u Nizozemskoj. to je "ecstasy" Postoje teorije i statistike, koje upuuju na to da se ova droga ne bi smjela istrgnuti kontroli odreenih zdravstvenih institucija i da bi oni, kojima bi jednom eventualno bio dozvoljen tretman X-om, prethodno trebali zatraiti miljenje bilo koje vrste eksperta za ljudsku psihu. Osobno mislim da se najvie o X-u moe shvatiti u kontaktima s onima koji su s njime imali izravna, praktina iskustva. Moj je prijatelj Ruben roeni Belija, 42 su mu godine i pripada krugu humanistike inteligencije koja je u mladosti podravala tezu "da nitko tko nije kao mlad bio ljeviar nije normalan". Mladost, bar ona rana, prola je i traganje je za smislom krenulo nekih drugim putevima. Ruben je nositelj doktorata znanosti, rastavljen je i nema djece. Proitao je golem broj knjiga i briljantni je polemiar, uvijek okruen respektabilnim ljudima. Novac mu je glavni problem, jer vremena su takva da je pamet teko unoviti, a on se ne eli odvojiti od odreenih ideala toliko prepoznatljivih kod generacije koja je poela svojim zamahom poetkom sedamdesetih. Muen je povremenim depresijama, ali u trenucima zanosa, ponesen nekim od svojih utopistikih projekata, pokazuje zavidan elan. Ono to je za mene bilo od posebna interesa jest injenica da je Ruben, bez ikakva pretjerivanja, ivua enciklopedija psihodelinih i slinih narkotika. Ne teoretska, ve
================================================ 87
praktina. On je, recimo, na sebi iskuavao: LSD, STP, DMT, CB-2, MDA, PCP, meskalin, psilocibin, lista tako ide i dalje, a na njoj je, dakako i X, odnosno "ecstasy". Poetak prie jednostavno zvui nevjerojatno. Kada je imao 16 godina, prvi je puta uo za meskalin, odnosno mali meksiki modrozeleni kaktus pejotl koji ga sadri. Kultna biljka meksikih Indijanaca, koju je ba nekako u to vrijeme u svojim sve osporavanijim knjigama opjevao Carlos Castaneda, neodoljivo je privukla klinca iz dobrostojee beke familije koja o onome, to se ve dobrano uvuklo u generaciju kojoj je pripadao njihov sin, pojma nije imala. I tako je mali Ruben jednom odetao do velikog botanikog vrta koji je raspolagao jednom od veih zbirki kaktusa u Austriji. Kada je tamonjim botaniarima, ije je vrijeme protjecalo u potpunom miru i tiini, rekao da ga gotovo opsesivno zanimaju kaktusi, oni su se umalo raspametili od sree. Ruben je imao dovoljno strpljenja uiti o svim onim dosadnim i nezanimljivim kaktusima, jer je znao da e prije ili kasnije netko uprijeti prstom u onaj pravi, modrozeleni, neugledni, s deset kriaka. Postupno su ga nauili kako kaktuse treba uzgajati kod kue, a njegovi roditelji su ponosno susjedima ukazivali na budueg genija za bodljikave biljice. Dobro opremljeni podrumski laboratorij dobio je dugo oekivana, a uskoro i ekskluzivna gosta-kaktus pejotl. Da mali Meksikanac ne bi bio usamljen, Ruben mu je proizveo povei broj roaka, njih par stotina ! Tata i mama nisu vidjeli da su svi kaktusi jednaki, valjda zato to je podrum uvijek bio u polumraku. Nisu primjetili ni to da je mali Ruben redovito drogiran. Kako je to lijepo opisano u brojnim ilegalnim publikacijama, Ruben je gutao dobro savakane krike ("mescal buttons") pejotla, obilno to zalijevao vodom, propisno je pobljuvao i krenuo u kolu ! Putem su, dodue, nastupile stanovite komplikacije, jer se moj prijatelj gotovo svaki puta u tramvaju upiao u gae. To ga nije previe smetalo. Naime, tramvaj je do kole vozio dosta dugo, pa bi se poklonik kultnog kaktusa do dolaska u kolu najee posuio. Kada se sjea tih bizarnih trenutaka, jo mu danas ne ide u glavu kako nisu u koli makar namirisali da s njime neto nije u redu. O tome da je halucinirao i ponekad davao udne izjave da i ne govorimo. Zaudo, bio je izvanredan uenik i njegova stanja izmeu birokratske, srednjeeuropske stvarnosti i obojenog filma koji ju je povremeno prekrivao nisu presudno utjecala na njegove intelektualne sposobnosti. Pri tome treba napomenuti da je eksperiment trajao oko godinu i pol. U tom je razoblju Ruben popapao neutvrenu koliinu pejotla i tako zapoeo dugaak period istraivanja utjecaja narkotika na vlastitu svijest, bez da je to bilo tko iz okoline primijetio. Meskalinske vizije i danas smatra "mistinima", misli da su duboko ugraene u civilizaciju iz koje pejotl dolazi i kao takve zaista predstavljaju neku vrstu prastare, ali sistematizirane religije. Slijedila su iskustva s LSD-om, kojeg je doivljavao kao "dobrog za psihoterapiju", CB-2, koji ima "neto opasno u sebi, jer pod njime ovjek vidi cjelokupno funkcioniranje ljudskog uma, ali lienog emocija, to moe izazvati gadnu depresiju...". Magina je gljiva, Psilocybe mexicana, zabavna, halucinacije su uvijek vezane uz junoameriku koreografiju, ovjek misli da razgovara s "onima s druge strane", pria mi Ruben dok uvlai dim iz cigarete, zagledan kroz veliki prozor jedne beke kavane nekamo u daljinu. Dolazimo i do X-a, za koji je Ruben oduvijek pokazivao stanovito oduevljenje, ali ja inzistiram na tome da nita nije tako idealno kako izgleda. Ne moemo zaobii injenicu da je u posljednje vrijeme, uglavnom u Engleskoj i SAD, zabiljeeno petnaestak smrti izazvanih uporabom relativno normalnih doza "ecstasy"-ja. Tu je i sluaj jedne 18-godinje Engleskinje, koja je iznenada umrla nakon to je prvi puta u ivotu uzela jednu jedinu tabletu "Adama". X moe i ubiti, primjeujem. Ruben se slae samnom. Nijednu drogu ne treba uzimati olako. "Zna, ljudi odlaze u vrue none klubove, kljukaju se MDMA-om, ne unose u organizam
================================================ 88
dovoljno tekuine, kalcija i magnezija i medicinski je, koliko ja znam, objanjivo kako moe doi i do smrtnog ishoda. Osim toga, ima neto to shvati kada "ecstasy" uzima neko vrijeme. Postoji nekakav plato, neka granica kada osjeti da ti je dosta, da si uzeo dosta X-a. Neki tada pauziraju, ali ima ih poprilino koji odustaju sasvim. Kao da je nastupilo neko zasienje i ovjek je svoju dozu za ovaj ivot progutao. Moda ima onih koji progutaju dozu vika, odu samo jedan mali korak naprijed previe i to plate glavom...". Rubenova se razmiljanja poklapaju s nekim anketama provedenim nedavno. Otkad je XTC stavljen izvan zakona, njegovi su se potroai podijelili na one koji tvrde da ipak mora postojati medicinski razlog zato vlade zapadnih zemalja ovu drogu njene reputacije stavljaju rame uz rame s, recimo, heroinom, i one koji ne mare za sva upozorenja, vjerujui da je ova droga u osnovi bezopasna. Samom kriminalizacijom "ecstasy"-ja otvorena su vrata podzemlju, pa umjesto iste droge proizvedene u profesionalnim laboratorijima postupno na crno trite stie roba sintetizirana u improviziranim, ilegalnim pogonima. Usprkos opem uvjerenju da e takvi produkti biti neisti i daleko opasniji od visokokvalitetnog XTC-a, testovi koje je s "ulinim XTC-om" provela kompanija PharmChem Laboratories tijekom kasnijih osamdesetih pokazali su da u kvaliteti ove droge ispadanjem iz igre legalnih farmaceutskih tvrtki nije praktino dolo do nikakvih promjena. To, naravno, samu drogu ne ini manje opasnom. Ima onih koji se ale na smanjeni intenzitet iskustava s ulinom drogom, ali izgleda da objanjenje za to treba traiti u tome da se na zapadnoamerikom i europskom tritu javila povea koliina lanih tableta i kapsula "ecstasy"-ja razrijeenog nekim blaim stimulativom ili jednostavno zamijenjenih nekom drugom supstancom. Ima i, pogotovo u sredinama koje predstavljaju "nova trita", opasnih zloupotreba, jer se zbog vee zarade X razblaava svakojakim dodacima. U sastavu nekih "ulinih" tableta X-a otkrivene su i tvari poput kiseline za baterije i sredstva protiv crijevnih nametnika ! Sve ukazuje na to da samo stavljanje "Adama" izvan zakona nije imalo presudni utjecaj na broj korisnika ove droge kojoj zapravo neprekidno raste popularnost. Meutim, vie je studija na ivotinjama pokazalo da neto vee koliine MDMA-a mogu izazvati degeneraciju ivanih zavretaka u nekim dijelovima mozga. Oni koji su to tvrdili, poput Ricaurtea, Schmidta i drugih, jo uvijek nemaju precizan odgovor na pitanje kakve su posljedice takve degeneracije u ovjeka. Na tim eventualno oteenim mjestima izgleda da nastaje poveana koliina neurohormona serotonina, a u najnovije vrijeme ima pekulacija da je patoloka agresija vezana uz viak istog u mozgu. Veza s XTC-om ipak nije dokazana. Oni koji ne odustaju u obrani "droge ljubavi" ne priznaju ispitivanja obavljena na laboratorijskim ivotinjama, jer se radi o psihodelinim supstancama ije djelovanje ne moe shvatiti niti zec, niti takor. Delikatne emocije koje izaziva X moe vrednovati samo ljudsko bie i zagovornici se ove droge ne libe tvrditi da "... bez obzira i na mogue tetno djelovanje nakon dulje uporabe, XTC daje toliko da je vrijedan i takva rizika...". Opasan nain razmiljanja ako imamo u vidu da broj smrtnih sluajeva stalno raste ! Odvjetnici ekstaze izazvane drogom ista imena nerijetko skreu panju na nezainteresiranost dravnih institucija za iste negativne efekte na ivotinjama koje su proizvela neka sredstva za mrljavljenje koja se, meutim, prodaju i dalje, a istiu i navode neurofiziologa koji su godinama pratili to se dogaa s nekim osobama koje "ecstasy" uzimaju i desetak godina. Navodno one ne pokazuju bitne poremeaje u fizikoj i mentalnoj sferi. No, ni ovaj entuzijazam nije teko ohladiti, uzme li se poneka izjava od korisnika ije se iskustvo zapravo savreno uklapa u Rubenova razmiljanja o tome da bi nekome tko to na vrijeme ne osjeti iice lako mogle pregorjeti.
================================================ 89
Dobar je primjer za to 35-godinji mukarac iju priu citiraju u svojoj knjizi Beck i Rosenbaumova. Tip je uzimao XTC deseti puta. Prvih devet iskustava nije mogao dovoljno nahvaliti, ali mu je deseto prisjelo do te mjere da na ovu vrstu ekstaze vie ni ne pomilja. Naime, prije uzimanja i za vrijeme samog djelovanja droge nije primjetio nita neobino. Nakon to je droga napustila organizam nije nastupila laka depresija, to je relativno uobiajena pojava, ve njen tei oblik, pa je ovjek osjetio totalnu smuenost, estoku potitenost i imao je neodoljivi osjeaj da je neto unutar njegova mozga nepovratno spreno. Njegova je depresija prela u kronini oblik i on se, uvjeren da neto fizioloki nije u redu s njegovim mozgom, oporavljao itavih devet mjeseci. Da bi shvatili ovaj raomon oko MDMA-a, moramo shvatiti to je to "teorija zavjere", za kojom i u novije vrijeme esto poseu oni koji ele pokazati da je nemogue trasirati medijska izvjea o loem djelovanju neke droge do njihova izvora. Time se eli rei da je u pitanju orkestrirana kampanja zainjena svijesnim dezinformacijama, kako bi se opravdala neka restriktivna zakonska regulativa glede neeg popularnog, u ovom sluaju droge. Ali, ne samo u ovom sluaju. Peter Stafford jo 1977. godine pokuava dokazati da nije bilo nikakva medicinska razloga za zabranu LSD-a ! Kako tvrdi ovaj hippy i oboavatelj oca psihodelinog pokreta u SAD, Tima Learya, LSD je stavljen izvan zakona nakon pomne medijske pripreme, to u detaljnije pojasniti u poglavlju o LSD-u. Jasno je da on aludira na namjetaljku koja je za neiji raun iz igre izbacila itav "psihodelini pokret", to jo od svojih poetaka nije skrivao stanovite politike ambicije. Argumenti oduevljenih poklonika legalizacije pojedinih droga u pravilu izazivaju sumnju i osjeaj da iza njihovih paljivo selektiranih navoda stoje daleko manje plemeniti interesi od deklariranih. Staffordov je dosta tanki pokuaj zanimljiv, pogotovo u svjetlu kasnijih spoznaja da je CIA testirala LSD na tisuama ljudi bez njihova znanja. Teza o zavjeri kao iskljuivom razlogu kriminalizacije LSD-a gubi na uvjerljivosti itamo li posljednja djela ovjeka koji je LSD na ljudima testirao jo prije 1968. godine, kada je iz rodnog Praga prebjegao sa suprugom u Ameriku. Rije je o Stanislavu Grofu, koji je dugo zagovarao LSD kao izvanredno psihoterapijsko sredstvo, da bi ga postupno naputao i zamijenio osobitim nainom intenzivna disanja. Danas on u jednoj opirnoj studiji opisuje niz vrlo negativnih efekata koje LSD sigurno moe izazvati. Film nalik onome LSD-a danas se pojavljuje s "ecstasy"-jem, s time da ulogu Stafforda preuzimaju Jerome Beck i Marsha Rosenbaum. Meu studentima amerikih sveuilita, od zapadne do istone obale, proirila se pria o vrlo opasnom defektu koji X moe izazvati na kimenoj modini. Po nekima, ova droga "isuuje" lenu modinu, a drugi su uvjereni da izaziva meningitis. Meu studentima je proirena i fama da "Adam" razara emocije, ovjeka pretvara u pravog zombija, ak se mogu uti naklapanja da "izaziva unitenje corpus callosuma u mozgu", te parkinsonizam. Spomenuti su autori ljuti, jer, kako tumae, za sve to nema opipljivih dokaza, a nitko od onih koji sve te prie raspredaju ne moe navesti njihov izvor. Konfuzija vlada i u pogledu smrtonosne doze "ecstasy"-ja. Dok neki ak navode da "nije poznata letalna doza XTC-a", to se esto potkrepljuje nedokazanom anedgotom o "... djevojci iz Kalifornije koja je odjednom uzela 8 grama (!?) XTC-a i preivjela...", drugi vrlo ozbiljno upozoravaju da ovjek moe umrijeti ve od doze koja je dvostruka od one "normalne". Ako znamo da su neki umrli od te tzv. "normalne" doze, nije teko prihvatiti mogunost da su u smrtnoj opasnosti i oni koji uzimaju dvostruku porciju ljubavi u prahu. Ruben je prestao uzimati droge pred nekoliko godina. Tu i tamo zapali "joint", a i primjeujem da za "ecstasy" nekako vie ne pokazuje onaj mladenaki polet s kojim je u podrumu uzgajao pejotl. Interesantno je da, kada znate dovoljno o istraivanjima koja su
================================================ 90
provedena meu konzumentima "ecstasy"-ja, moete neke njihove zakljuke prepoznati u osobi koja je u igri toliko vremena da se na njoj mogu manifestirati oekivani trendovi. Ruben tako zna iz svog, kao i iz iskustva svojih prijatelja, da ugodni efekti "ecstasy"-ja vie s vremenom ne impresioniraju kao u poetku. Neke zbog toga to jednostavno dolazi do navikavanja na iskustvo koje time automatski postaje manje atraktivno, a druge zato to misle da su kroz stanovitu emocionalnu transformaciju od droge primili poruku koja im je bila potrebna. Takvi ljudi naee osjeaju da bi svako daljnje forsiranje moglo donijeti neprilike. Radi li se o obrazovanijim ljudima oni e obino uporabiti izraz "integriranje iskustva" u svakodnevni ivot. Laiki reeno, ovjeku je X pomogao kako bi posloio daske u svojoj glavi, a daljnje napinjanje hirovite molekule moglo bi te daske ponovno razbacati. Ovisno o tipu osobe, taj konani rastanak s "ecstasy"-jem moe biti tumaen injenicom da "... droga daje duhovna iskustva do jednog nivoa, nakon ega treba ii dalje bez takvih pomagala...", ili time da je onaj proces koji je trebalo zavriti priveden svome kraju. Uglavnom to spontano odustajanje od uzimanja droge svi smatraju nekom vrstom duhovna koraka naprijed. Nerijetko je razlog ostavljanja "Adama" prozainije prirode. Svi oni koji ovu drogu poznaju, svijesni su da postoje situacije kada uzeta doza uope ne djeluje. Ruben je to nazvao "praznom bombom". To se, prema njemu, dogaa na otprilike 10 posto seansi. No, postoji i neto drugo. Ima onih koji s vremenom poinju pod djelovanjem "ecstasy"-ja osjeati sve slabije efekte i "vrhunci" koji su nekada dosizali drogirajui se X-om pomalo postaju sve nii. Time splasne i entuzijazam. Magija poputa, pa postupno konzument odustaje ili potrai neto jae. Ne treba posebno naglaavati da upravo ova toka u ivotu onoga koji eksperimentira s jednom relativno manje opasnom drogom moe predstavljati prekretnicu na kojoj e "neto jae" postati morfij, heroin ili kokain. Dakako, nitko ne moe tvrditi za koga e to tako ispasti, jer e sve zasigurno ovisiti o okolini u kojoj se ovjek nalazi, njegovu psihiku stanju i ivotnoj situaciji. Trenuci depresije koji mogu biti vrlo neugodni, spojeni sa ansom da se oni ubiju u par sekundi mogu biti presudni, ega su svijesni i oni koji su "ecstasy" stavili izvan zakona. Vjerojatno svi oni koji odluuju o tome kako e tretirati neki farmaceutski proizvod potencijalna psihotropna djelovanja, uvijek imaju na umu put koji bi potroaa mogao odvesti do onih najteih droga, koje predstavljaju sve vei problem modernog svijeta. Neugodni uinci Dok neki opisuju neugodno stezanje u vilici i bolove u udovima i kraljenici, drugi vjeruju da "ecstasy" potresa cijeli organizam, do te mjere da nije pogodan za ljude koji su proli odreenu dob. To potvruju i mnogi korisnici "ecstasy"-ja kao rekreacijske droge. Nakon vikenda s ovim sintetikim prijateljem, oni osjeaju da mamurluk traje predugo, da poprima sve neugodnije oblike pa odustaju od daljnjeg uzimanja droge. Katkada karakteristini mamurluk ne traje samo prvi dan nakon noi provedene pod djelovanjem "ecstasy"-ja, ve se protee kroz cijeli tjedan. I stezanje u vilici moe zapravo biti jaka bol uslijed snana kripanja zubima za vrijeme djelovanja droge. Ruben vidi stanovitu slinost izmeu naknadnih uinaka "ecstasy"-ja i mamurluka izazvana estokim pijanstvom. Dakako, esto je razlika u intenzitetu, a ima i nekih zanimljivih situacija kada oni koji inae pue i piju alkohol, pod utjecajem X-a gube elju za tom vrstom stimulacije. Oni koji za vrijeme samog uzimanja X-a popue mnogo cigareta i piju alkohol, a nerijetko pue i marihuanu, uglavnom opisuju vrlo neugodne posljedice ovakva kombinirana trovanja. Ruben ne pije, ali pui mnogo. Priznaje da je nekada eksperimentirao tako da je uz X uzimao i neke druge droge, no ini se da je ivani sustav pretrpan kemikalijama koje snano uzdrmavaju svijest slabo reagirao na svojevoljno poigravanje mog prijatelja s vlastitim neuronima. Priznao mi je da "... su droge bile stepenica u razvoju...", a "ecstasy"
================================================ 91
jedna od ugodnijih epizoda u traganju koje je jo daleko od svog kraja. Uz svo velianje "ecstasy"-ja kao droge izuzetnih svojstava, koje esto mogu uti od jo uvijek nedovoljno iskusnih pripadnika mlae generacije, iz prijateljevanja s ovim ovjekom golema znanja i iskustva s X-om shvatio sam da mu droga nije donijela ni sreu, ni rjeenje ivotnih dilema, ni duhovnu spoznaju. Pristup onima koji su zaorali svojim mozgom u potrazi za ljubavi i pri tome prekrili zakone koje je stvorilo ljudsko drutvo iz praktinih, a ne uvijek humanih razloga, trebao bi se iz korijena mijenjati. To bi u znatnoj mjeri omoguilo komunikaciju s onima koji su u igru uli s motivom to ni u jednom pogledu nije kriminalan. esto sama komunikacija moe dati upravo ono to se oekuje od droge. No, vratimo se onim loim uincima "ecstasy"-ja, droge za koju iz iskustva mogu rei da je u vrlo kratkom vremenu dosegla status kultne, prestiui u tome i one koje su to doista i bile ve tisuljeima. Ne samo poetnici, ve katkada i iskusniji korisnici XTC-a mogu iskusiti vrlo jak, ak panini strah. Taj strah moe nastupiti za vrijeme poetnog "vala", koji najavljuje prvi stadij djelovanja droge. Ta je faza popraena i muninom, pa to kod korisnika paniku moe poveati do te mjere da ona postane nekontrolirana i popraena jakim znojenjem i tekoama u disanju. Onaj koji se eventualno nalazi uz ovjeka koji proivljava ovakvu krizu moe biti od velike pomoi, jer ga moe smiriti ve sugestijom da se radi o bezopasnom i prolaznom fenomenu. Panika, meutim, ne mora nuno biti rezultat navale narkotika u organizmu. Ona moe imati dublje korijene, jer je kod nekih ljudi rezultat oslobaanja duboko potisnutih kompleksa i nesvjesnih sadraja. Rijeiti se tog straha nee uvijek biti lako, moe se raditi o bitci za psihiku stabilnost na dulju stazu. Postoji i kategorija korisnika koja kroz inicijalna neugodna iskustva, poput munine, doivljava blokadu koja je spreava u doivljavanju prave ekstaze koja se oekuje od ove droge. Takve osobe razviju odbojnost prema drogi koja ih na kraju natjera na odustajanje od uzimanja "ecstasy"-ja. Simptomi koje sam naveo malo prije moda su neka vrsta crvene lampice koja se pali kako bi signalizirala da tijelo ne eli narkotik, ali to upozorenje lako moe proi nezamijeeno u uvjetima ekstremne buke i vruine u disco klubovima i slinim mjestima. Pregrijavanje organizma nadalje dovodi do dehidracije, koja je jedna od tipinih pojava koje prate uzimanje "ecstasy"-ja. Neki vjeruju da se svime time moe objasniti rastui broj smrtnih sluajeva kod poklonika ove droge. Prema Henryu, smrt nastupa uslijed toplinskog udara. Dolazi do gubljenja vode iz organizma, njegova pregrijavanja uslijed plesa u prevruoj prostoriji, a zatim moe nastupiti masivno unutarnje krvarenje. Neki pak statistikama pokuavaju umanjiti opasnost od X-a, koji je, kako kau, u vrlo irokoj primjeni, a u Americi je zabiljeeno da je od onih primljenih u hitnu pomo zbog droge, svega 0,03 posto koji tamo dospiju zbog "ecstasy"-ja. Jedno istraivanje provedeno 1992. godine pokazalo je da od "ecstasy"-ja umiru neke mlae i zdrave osobe, meutim, kako navode autori, mogue je da se radi o onima koji boluju od jo neotkrivenih sranih oboljenja. Ima tu i drugih faktora. Tisue i tisue redovnih korisnika "droge ljubavi" registrirani su ovisnici, ali o drugim narkoticima. Smrt koja nastupi kod ovjeka u ijem su organizmu ustanovljeni tragovi XTC-a moe biti rezultat kombiniranog djelovanja veih koliina razliitih
================================================ 92
droga, od kojih je "ecstasy" samo jedna od njih. Fatalni ishod u iste osobe moe nastupiti i kao posljedica unoenja neke druge droge, dok pri tome pronaeni X za to nije odgovoran. Zvui utjeno, bar kada je u pitanju XTC. Problem je u tome da jo uvijek ima mnogo onih koji su nepokolebljivi u stavu da je "ecstasy" ipak podmukla i opasna droga koja moe i u niskim dozama izazvati smrt mlae i fiziki zdrave osobe. Meu negativnim uincima droge koja ubrzano nadire prema samom vrhu popularnosti meu mlaarijom esto se istiu problemi s imunolokim sustavom. Javljaju se, prije svega, kod korisnika s duljim staom. Kao posljedica seanse s X-om nakon nekoliko dana izbijaju bolesti poput upale grla, gripe, prehlade i, to jo nitko nije uspio razjasniti, infekcije mokranih puteva. Ove su tvrdnje dobro potkoene dokazima, a jedan je psihijatar, koji je i sam proao kroz viegodinju uporabu ove droge, razvio teoriju da se to dogaa zbog toga "... to konzumenti MDMA-a ne daju dovoljno vremena tijelu da se oporavi izmeu dvije seanse...". To se poklapa s Rubenovim opisima osjeaja potpune iscrpljenosti nakon seansi s "ecstasy"-jem, pogotovo u sluajevima kada nije uzimao samo jednu dozu droge, ve je, kada je intenzitet iskustava poeo padati, dodao jo jednu i tako seansu, odnosno njen vrhunac, rastegnuo. Evidentno je da ovaj narkotik predstavlja stres za tijelo korisnika, pa privremeni pad imuniteta ne iznenauje. Andrew Weil, tovie, jo u poecima interesa za XTC, 1976. godine, upozorava da je isti osobito neugodan za ene kod kojih postoji neki oblik latentne bolesti urinarno-genitalnog trakta. I jednokratno uzimanje droge moe bolest aktivirati. Najei kronini psiholoki problem koji se javlja kao posljedica djelovanja XTC-a jest depresija. Prijelaz iz stanja eurofine ljubavi u standardno stanje svijesti u neku je ruku nalik izlasku iz kade s toplom vodom u ledeni hodnik. Depresija u svom kroninom obliku ima razliite manifestacije, a zajedniko im je to da su izrazito neugodne. ovjek se moe osjetiti uasno usamljenim i izgubljenim u svijetu za koji mu se ini da ga uope ne zamjeuje. Moe zapasti i u stanja na granici halucinacije i povjerovati da je soba u kojoj sjedi ispunjena neprijateljski nastrojenim, nevidljivim duhovima. Nerijetko se javlja konfuzija u mislima, to dovodi do straha od gubljenja razuma ili osjeaja da ivot nema pravog smisla. ovjek postaje plaljiv, a rijee se javljaju samoubilake misli. Moe se, kod nekih, zabiljeiti emocionalna neuravnoteenost, no to je teko pripisati iskljuivo neurotoksinosti droge, jer ima podosta onih koji su neuravnoteeni i bez uzimanja bilo kakvih slinih sredstava. X po nekima, kao to smo napomenuli ve ranije, moe izazvati stanja kroninih strahova, a kao najgora mogunost, koja je, naalost, i zabiljeena kod vie korisnika XTC-a, svakako je paranoidna psihoza. Ako je i samo okida za psihozu koja je u svijesti oboljeloga uala od ranije, XTC nije manje opasan. Roditelji i okolina potroaa X-a esto u tim periodima neposredno nakon djelovanja droge, kada su zamjetni i spominjani simptomi, otkrivaju da ive s korisnikom jednog narkotika koji po svojoj opakosti svakako nije usporediv s kokainom ili heroinom, ali je ipak droga. A droga uvijek moe neugodno iznenaditi. Iznenaenja su osobito esta kada se radi o zlouporabi droge. Jest da je ve samo uzimanje droge, gledano prihvaenim drutvenim normama, zlouporaba, ali postoji i stupanj vie od toga, a to je pokuaj intenziviranja ugodnog dijela iskustva poveavanjem uzete doze narkotinog sredstva. Barem je treina iskusnijih korisnika isprobala MDMA u koliini koja nadilazi standardnu od 100-150 miligrama. Veina izjavljuje da je traeno iskustvo dolo bre i na daleko neugodniji nain, dok se intenzitet nije bitno poveao. I neki su terapeuti htjeli proniknuti dublje u psihu svojih pacijenata, pa su to eljeli isprovocirati poveanim dozama XTC-a, dok se on jo koristio kao legalno pomagalo u psihoterapiji. Ovdje, dakako govorimo
================================================ 93
o dozi koja se unosi odjednom, a ne naknadnom pokuaju da se novom koliinom droge odri postignuti "plato". Neki su pacijenti kod ovakvih neodgovornih izleta svojih terapeuta zapadali i u neugodna delirantna i halucinantna stanja, a vjerojatno se dogaalo i ono to psihoanalitiari doivljavaju koriste li se "narkohipnozom". Primjenjuju se narkotici ultrakratkog djelovanja, a ispitanik u nekoliko minuta iznosi sadraje iz najdubljih slojeva svoje svijesti ne bi li time pomogao analitiaru da prodre do samog korijena njegova problema. Poetno oduevljenje ovom metodom splasnulo je kada se ispostavilo da se radi o teko povezivoj masi slika i podataka koju osoba nekontrolirano iznosi u kratkom vremenskom periodu. Analizirani sadraji u najveem broju sluajeva nisu pruili oekivani uvid u fine mehanizme svijesti pacijenta. Opisani su i neobini fiziki fenomeni koji su isprovocirani poveanim dozama droge. Neki su vie sati patili od paralize nekog uda, dok su drugi bili bezvoljni i nisu se eljeli kretati. Gotovo u svim sluajevima jaih doza XTC-a uoena je slaba koordinacija udova i neobino, brzo micanje zjenica poznato pod nazivom nystagmus. Meu uobiajene smetnje spada i jaka glavobolja, a moe se javiti bezrazlona agresivnost koju je teko obuzdavati. Oni koji u luakoj elji za jaim podraajem uzimaju drogu vie dana uzastopno, plaaju tu ludoriju osjeajem da su "pregorjeli" i savladava ih jak umor. S druge strane, zabiljeeni su sluajevi onih koji su X uzeli nekoliko stotina puta u svega par godina, a da, po njihovim izjavama, nisu zamjetili nikakve tee popratne pojave. Kao i kod drugih droga i alkohola, reakcije na XTC su individualne. Filozofija XTC-a Ova je droga vezana uz itavu jednu subkulturu i kao takva moe biti od stanovitog znaaja za ono to korisnik doivljava. X trai drutvo, preferira okruenje istomiljenika i nerijetko daje ono to se od njega zapravo oekuje. Radi li se o labilnijoj osobi, cijena moe biti visoka. Pod ovim "nerijetko daje ono to se od njega zapravo oekuje" aludira se na sugestiju, preduvjerenje korisnika, koje, po nekima, diktira sadraj i emocionalno obojenje iskustva. Neki se tom miljenju suprotstavljaju tumaei da X djeluje na dio mozga koji je, prije svega, odgovoran za emocije, moda sasvim odreeni tip emocija, no, usprkos brojnim studijama, nepobitnog dokaza za ovu tvrdnju za sada jo nema. Zanimljiv je odnos nekih redovitih potroaa kokaina, dakle ovisnika o ovoj izuzetno jakoj drogi, prema MDMA-u. Poznato je da ovisnici o "tekim drogama" obino uzimaju sve to im doe pod ruku i mijeaju razliite vrste narkotika. Kod nekih je kokainomana uoeno da su smanjili tjedne doze ovog narkotika i nadomjestili ih "ecstasy"-jem, ali u pravilu s njegovim vrlo velikim dozama. Openito, izgleda da ovisnici o kokainu, kada dou u posjed XTC-a, naprosto ne mogu odoljeti uzeti itavu zalihu u jednoj veeri. Jedan student, viegodinji konzument kokaina, tako opisuje kako je vrsto odluio uzeti odreenu koliinu "ecstasy"-ja, dovoljnu za seansu, ali to nije umirilo njegovu neutaivu e za drogom i on je pomalo, u samo jednoj veeri, uzeo koliinu od pola grama XTC-a. Nedvojbeno su narkomani koji uzimaju tee droge ljudi iji organizam s vremenom gubi osjeaj za normalno doziranje, kreu se u sredinama poput nonih klubova i ne ustruavaju se u tijelo unijeti abnormalno velike koliine "ecstasy"-ja. Neki od studenata koji za vrijeme studija uzimaju povelike koliine MDMA-a katkada, nakon razlaza sa starim drutvom, nalaze unosne i odgovorne poslove i drogu stavljaju u drugi plan. Drugi, nakon estih produljenih seansi, ne ele povratak u "normalno" stanje svijesti, koje znai i prihvaanje svakodnevnih ivotnih odgovornosti. Obzirom da je molekula MDMA
================================================ 94
dijelom nalik i na amfetamin, ta snana stimulacija odgovara odreenom tipu ljudi. Zakvae li se na onog puno jaeg brata, kokain, izgledi da zaponu redovitim i urednim ivotom naglo padaju. Kontroverza je rije koja opisuje ono to neki poznavatelji narkomanskog svijeta zovu "LSDom osamdesetih", a karakteristino je miljenje koje je o X-u psihofarmakolog dr. Ron Siegel 1985. godine iznio na zahtjev DEA (Drug Enforcement Agency). On na bazi svojih zapaanja zakljuuje da veina korisnika "ecstasy"-ja to prije svega ini iz "eksperimentalnih" razloga, dakle iz elje za novim i nepoznatim iskustvima i saznanjima. Ta grupa, u prosjeku drogu uzme desetak puta tijekom cijelog ivota, dok oni koji je uzimaju iz drutvenih ili rekreacijskih pobuda to ine u prosjeku jednom do etiri puta mjeseno. Oito dr. Siegel ovaj narkotik ne smatra osobito opasnim, ne uputajui se u one neugodne pekulacije o tome moe li XTC nekog slabije psihike konstitucije postupno navesti na neku od jaih droga i time mu upropastiti ivot. Ovakav benevolentan, gotovo prijateljski stav prema "ecstasy"-ju podrava prilian broj amerikih intelektualaca, jer se u ovakvim diskusijama obino polazi od ljudskih sloboda, odnosno prava da svaki ovjek sam odlui kako e sa svojim ivotom raspolagati. Dakako, pod uvjetom da pri tome ne teti drugima. Dok za kokain ili heroin nitko ne moe tvrditi da ne stvaraju invalide koji zavre tragino, na teret zajednice, ili iza reetaka uslijed kakva zloina, neto je tee takve argumente pronai za korisnike XTC-a. Naravno, pod uvjetom da X nije samo uvod u neto mnogo gore. Imao sam prilike upoznati dosta ljudi koji su makar nekoliko puta u ivotu probali "ecstasy", s razliitim motivima. Moda je poneki od njih bio ovisnik, ali ne o MDMA-u. Neto vrlo pouno izvukao sam iz ivotne prie moga prijatelja, Austrijanca u ranim etrdesetima. Tipini predstavnik tehnike inteligencije, uvijek je vjerovao da iz svake situacije, ako se ona analizira, postoji razuman izlaz. Tako je bilo sve dok mu brak nije upao u ozbiljnu krizu. Dok im je sini bio star svega tri godine, on i supruga poeli su obilaziti psihoterapeute i razne grupne terapije. Nisu se nikada svaali i o svojoj su novonastaloj situaciji razgovarali sasvim trezveno. On je bio snano emocionalno vezan i za suprugu i za dijete, dok je ona prosudila da je rastava jedini stvarni izlaz iz sve munijih odnosa koji su optereivali i njihove obitelji. Jednog mu je dana rekla da za njega vie nita ne osjea, osim prijateljstva dakako, pa otezanje i produljivanje te svojevrsne agonije vie nema nikakva smisla. Usprkos velikoj intelektualnoj razlici i sve eim neslaganjima oko banalnih pitanja, moj se prijatelj nije nikako mogao pomiriti s milju da e izgubiti enu koju je iskreno volio. Bio je tu i sini, koji e, kako je on mislio, patiti zbog razdvajanja roditelja. Kada vie nita nije pomagalo, posegnuo je za "drogom ljubavi". Predloio je supruzi da je uzmu zajedno i uz njenu se pomo "usklade". "Ecstasy" je uinio svoje, brani je par doivio trenutke koje mi je on kasnije opisivao kao "valove neopisive, neodoljive ljubavi koja se prelijevala u sva iva bia". Harmonija je potrajala samo tjedan, dva. Sjeanje na iskustvo s drogom "slijepilo" je privremeno par skupa, ali nije moglo promijeniti injenicu da je neslaganje u karakterima i interesima ostalo negdje ispod povrine. Ponovo su poele svae, a druga seansa, usprkos svojoj atraktivnosti, nije donijela ni dana stare brane sree. Pola godine kasnije rastali su se. "Ecstasy" nije mom prijatelju odnio ni bol nakon odvajanja. I on i ja smo znali da je jo daleko dan kada e ljudi svoje intimne odnose regulirati tabletama. Zapravo smo se sloili da bi to u neku ruku bilo jezivo. On se pomirio sa situacijom, posvetio poslu i konstatirao da je uinio sve to je mogao. ivot je opet bio jai. Ovaj puta od "ecstasy"-ja. Kao to smo ve spomenuli, u Americi je MDMA stavljen izvan zakona tek 1985. godine. Kod nekih drutvenih grupa koje se nisu eljele sukobljavati sa zakonom dolo je do osjetno manje potronje ove droge, ali se ona nastavila pojavljivati na crnom tritu. Po svemu
================================================ 95
sudei, interes za "Adama" ne jenjava, a iri se i u europske zemlje u kojima je jo nedavno bio sasvim nepoznat. Pod pritiskom nekih medicinskih autoriteta koji misle da bi ovaj narkotik mogao, pod nadzorom strunih institucija, posluiti kao pomono sredstvo u psihoterapiji, FDA (Food and Drug Administration) je u listopadu 1992. godine odobrila prvo slubeno ispitivanje droge na ljudima. Mediji su optuivali "ecstasy" kao "kemijskog ideologa" iza Rave scene uvezene iz Velike Britanije. Ono to je nazvano "plesovima smrti" zapravo su iscrpljujue "age" do jutra, iji sudionici energiju crpe iz sintetikog pomagala obeavajueg imena. Pri tome, iz razloga koje smo opisivali ranije, moe doi do zdravstvenih komplikacija, a i smrtnog ishoda. Mada se veina incidenata sa smrtnim ishodom odigrala na tlu Velike Britanije, ameriki je tisak na vrlo dramatian nain prikazao opasnost od relativno nove droge. Kampanja je po mnogome bila nalik onoj protiv LSD-a. Pitanje legalizacije Bilo kako bilo, kako sada stvari stoje, u Americi je MDMA zakonom zabranjen, a u aktu kojim je to preporueno i obrazloeno pie da se radi o "dizajniranoj drogi" koja ugroava zdravlje, a kemijski je nalik MDA-u, za koji se zna da oteuje mozak. Navodi se nadalje da je poznato da je "ecstasy" izazvao smrt "bar dvije osobe", te da se njegovi korisnici suoavaju sa zdravstvenim problemima poput onih koji se javljaju kod uivatelja amfetamina i kokaina. Prema onima koji su zabranili uporabu X-a, on izaziva psihike tegobe koje podrazumijevaju zbunjenost, depresiju, nesanicu, teke strahove, paranoju i psihotine epizode i vie tjedana nakon uzimanja droge. Posebno se izdvajaju fizike tegobe poput napetosti miia, nekontroliranog stezanja eljusti, munine, ubrzanog micanja zjenica, iskrivljene slike, znojenja, osjeaja hladnoe i sklonosti iznenadnom gubljenju svijesti. Uslijed ubrzanog rada srca i poveanog tlaka koje izaziva, MDMA je osobito opasan za ljude koji pate od komplikacija sa cirkulacijom i sranih oboljenja. Citiraju se neki znanstveni radovi iz kojih se vidi da droge kemijski vrlo sline "ecstasy"-ju izazivaju ozbiljne poremeaje u metabolizmu nekih tvari u mozgu, ime mogu izazvati neeljene promjene u ponaanju ovjeka. Amerika je danas u paradoksalnoj situaciji, jer onaj tko bude uhvaen u proizvodnji XTC-a moe dobiti i 15 godina robije, da bi na svakom uglu lako pronali kakvu publikaciju, magazin, letak ili knjigu u kojima nalazite detaljne upute kako se pripremiti prije uzimanja "ecstasy"-ja. Postoji i udbenik "Manual for Cocaine Users" ("Prirunik za korisnike kokaina") ! Naime, vlasti vjeruju da jo vea teta nastaje neznanjem, dakle nestrunim uzimanjem pojedinih droga. Zato su instrukcije za potencijalne kandidate dobrodole. Deset godina nakon zabrane "ecstasy"-ja na amerikom se tritu pojavio legalni proizvod istog imena ! Radi se o "biljnom Adamu", koji se prodaje u obliku okruglih, smeih tableta koje na sebi imaju otisnutog kukca rairenih krila. Reklamira se kao prirodno i bezopasno sredstvo za podizanje raspoloenja, izazivanje euforinog stanja i seksualnu stimulaciju. Ima ga i u obliku plavih tableta pakiranih u srebrnim piramidama ukraenima s likovima iz bajki i hinduistikim simbolima. Jednostavnim rjenikom reeno, radi se o stimulativu sklepanom od legalnih, prirodnih materijala. U skladu s vremenom u kojem ivimo, ovaj se proizvod reklamira kao "isto vegetarijanski", a proa mu je, sudei po ljutnji nekih vodeih amerikih novina-fantastina. Sastav tog tzv. "Herbal Ecstasy" poznat je: tibetanski ma huang, brazilska guarana, kineski crni ginseng, gingko biloba, jedna vrsta afrikog oraha, ruska gotu kola, fo-ti-tieng, ekstrakt kineskog zelenog aja i kinesko biljno "udo", rou gui. Dakako, ve
================================================ 96
je poela akcija da se ovo lukavo izigravanje stavova dravnih institucija kazni stavljanjem izvan zakona. Kako djeluje ova zapravo blijeda, gotovo komina kopija od strane vlastodraca ozloglaenog X-a, jasno je. Afriki orah, guarana i zeleni aj sadre visoki postotak kofeina, a ma huang spada u porodicu ephedra, dakle sadri vrlo jaki stimulativ efedrin. Gingko biloba potie cirkulaciju, gotu kola jaa ivce, dok se fo-ti tieng u Kini smatra sredstvom za produljenje ivotnog vijeka i jaanje seksualne moi. Veina nezavisnih strunjaka u ovom proizvodu ne vidi nita vie od blagog stimulativa koji kalifornijski psihoterapeut dr. Jonathan Robinson izjednaava s "nekoliko alica crne kave". On ak smatra da je jedan ovakav surogat, koji se umjesto pravog "ecstasy"-ja prodaje na rave koncertima u neku ruku koristan, jer "... je manje opasan od stvarne droge...". Nije zabiljeen nijedan sluaj ozbiljnijih zdravstvenih problema izazvanih ovim proizvodom. Ipak, tisak ve lansira prie poput one stanovitog Dennisa Bakera, pomonika efa neke tekstake ustanove koja je zaduena za brigu o zdravlju, a smjetena je u Austinu. Ovaj revni borac za zdravi ivot kae: "Za nedavnog velikog koncerta u Lollapaloozi koji je poeo u 14 sati, ve smo u 16,30 u atoru za hitnu pomo imali djecu s palpitacijama srca i pulsom od preko 200 otkucaja u minuti...". Zlobnici misle da su se klinci natoili alkoholom, napuili marihuane, ili najeli "magine gljive" (Psilocybe mexicana, halucinogena gljiva), a obzirom da je to zakonom kanjivo, uinili su ono najpametnije-svalili krivnju na jo uvijek legalni "biljni ecstasy". to se tie onog pravog X-a, lobiranju za njegovom ponovnom legalizacijom vjerojatno nee tako skoro doi kraj. No, za sada je u uspjeh takvih pokuaja teko vjerovati. Naime, u etiri su sluaja krvarenja u mozgu dva kotska lijenika dokazala vrlo vjerojatnu vezu s "ecstasy"-jem. I injenica da sam MDMA izaziva povienje tjelesne temperature (plus iscrpljujui ples u pregrijanim prostorima), po svemu sudei, nije jedini faktor kod smrtnih sluajeva korisnika X-a. U istim okolnostima, relativno male doze droge mogu kod nekih izazvati i koagulaciju krvi u pluima, sindrom poznat kao diseminirana intravaskularna koagulacija, a kod drugih, koji uzmu znatno veu dozu ne dogaa se nita. Uzrok iznenadne smrti od X-a, prema nekima moe biti i nedostatak enzima poznatog kao citokrom P 450 246, koji je zaduen za razgradnju ovog narkotika unutar ljudskog organizma. Ako ga nema dovoljno, droga e kolati tijelom predugo i izazvati fatalne posljedice. Nedostatak ovog enzima statistiki je zabiljeen kod svakog dvanaestog stanovnika naeg planeta, a smrtni su sluajevi od XTC-a relativno rijetki, pa neki izraavaju sumnju u utemeljenost teze o citokromu. Ipak, nije se lako oteti dojmu da je uzimanje droge neka vrsta ruleta u kojem nikada ne znate kada e vam kuglica uletjeli u crno 13. Kada smo ve kod najnovijih istraivanja veze izmeu zdravlja i XTC-a, treba istai da i vrlo prestini "The Lancet" opisuje sedam sluajeva tekog oteenja jetre izravno povezanih s uzimanjem "ecstasy"-ja. Polemike o X-u se nastavljaju, miljenja su nerijetko dijametralno suprotna i meu vrhunskim strunjacima. Moji su me kontakti s korisnicima X-a doveli do zakljuka da je njihov najdublji motiv ipak razrjeenje psihikih tegoba ili traganje za smislom, nekim dubljim znaenjem ivota. To dodue, ne mora izgledati lijepo. U ezdesetima, neki su konzumenti LSD-a znali zuriti u sunce dok im nije nepovratno unitilo vid, grupa oko Charlesa Mansona pod utjecajem je ove droge povjerovala da su zloini koje je poinila "Boja volja", a kada je u pitanju "ecstasy", zabiljeeni su ispadi kada su pojedinci itava tri dana proveli skvreni u prenatalnom, dakle poloaju koji su zauzimali dok su se jo nalazili u utrobi svoje majke. udnovata droga izaziva i fenomen poznat kao "head rush", kada korisnik zanijet frenetinim plesom potpuno izgubi vezu s okolinom. Pri tome nita ne uje, niti vidi bilo to
================================================ 97
oko sebe. To gubljenje, koje podsjea na produljeni epileptiki ispad poznat kao "absence" (apsans,odsutnost), traje i do tri minute, a koje su prave posljedice za mozak danas zapravo ne zna nitko. Iz iskustva zapadnih zemalja prilino je jasno da agresivna propaganda protiv "ecstasy"-ja, usprkos alarmantnim incidentima s pojedincima, nije dala eljene rezultate. Crno je trite, kada govorimo o nekim zemljama, puno opasne i nekvalitetne droge s dodacima koje smo spominjali ranije. Onaj tko dobro poznaje problem u najirem kontekstu i na trenutak zaboravi eventualne psihoterapijske mogunosti XTC-a koritenog u osobitim situacijama i pod legalnim strunim nadzorom, lako e se sloiti da je u podlozi oekivanja od X-a neeg to moemo nazvati pravim smislom u ivotu-iluzija. Jer, praktino svi koje sam sretao, a koristili su ovu drogu u raznim koliinama nisu u duhovnom smislu postigli nita vrijedno rizika. Licitiranje u stilu "da se X isplati uzimati i bez obzira na posljedice", obina je floskula nekog tko je imao dovoljno sree i nije upoznao tamnu stranu "kemijske ljubavi". Bit je u razumijevanju ivota kao stalne borbe i razvoja vlastitim naporom i pri istoj svijesti. Zamagljena svijest, ali i ona proirena prije no to je ovjek na to pripremljen duhovnom samodisciplinom, ne moe u evoluciji pojedinca donijeti istinski napredak jednostavno zato to u fazama ovjekova razvoja postoji redoslijed, a prirodni zakoni preskakanja iskuenja s kojima se moramo suoiti najee kanjavaju. To je ono to se ne moe usaditi ni zakonskim regulativama, zastraivanjem medicinskim injenicama ili agresivnom propagandom. To treba osjetiti, koristei zdravi razum i korektne informacije.
================================================ 98
HEROIN konj za vjena lovita
Gotovo cjelokupna svjetska proizvodnja od otprilike 4.000

tona sirovog opijuma odvija se danas na dugakom potezu od preko sedam tisua kilometara, koji se protee od Turske preko Pakistana do Laosa, a zahvaa uglavnom planinske krajeve u kojima dobro uspijeva mak poznat pod latinskim imenom Papaver somniferum. Seljaci i pripadnici plemena osam razliitih nacija sudjeluju u ovom biznisu, ija povijest pokazuje da je politika daleko najvanija stvar na ovom svijetu. Interesi obavjetajnih slubi u postizanju odreenih globalnih stratekih ciljeva utrli su put heroinu, najopasnijoj preraevini koja se dobiva iz opijuma, na ameriko trite i to od vremena neposredno nakon Drugog Svjetskog Rata, kada se stvorila jedinstvena prilika da se Amerika trajno rijei ove jezive napasti. Naime, u vrijeme prije rata u SAD je bilo oko 200 tisua ovisnika o heroinu, da bi ta brojka etiri godine kasnije pala na samo 20 tisua. Taj neoekivani razvoj dogaaja trebalo je zahvaliti nedostatku droge na crnom tritu koje je uslijed ratnih operacija u podrujima odakle je ona dolazila poelo odumirati i tako naprosto prisililo narkomane na odustajanje od skupe i pogubne navike. Sicilijanska se mafija jo nije oporavila od masovnih likvidacija svojih lanova koje je provodio Mussolinijev reim, a korzikanski su klanovi oko Marseillesa bili u nemilosti zbog suradnje s njemakom okupacijskom vlau. Godine 1947., predsjednik SAD Truman, ustanovljava CIA-u, obavjetajnu agenciju kojoj je, u to vrijeme, glavna briga suzbijanje komunistike opasnosti, koja dolazi odasvuda. Osim komunistikih velesila nastalih ili ojaalih u ratu, SSSR-a i Kine, sve ukazuje na jaanje ove ideologije u Italiji i Francuskoj. Pretea CIA-e, OSS dobiva te signale jo od doba iskrcavanja saveznika na Siciliju 1943. godine, jer se na talijanskom kopnu broj lanova komunistike partije udvostruava. Poinju nagaanja o moguem preokretu u toj zemlji neposredno nakon pada Treeg Reicha. Da bi stvari shvatili jo bolje, treba se vratiti na poetke rata, kada se na njujorkim dokovima dogaa niz sabotaa koje kulminiraju potapanjem francuskog broda "Normandia" u sastavu saveznikih snaga. Njemake se podmornice opasno pribliavaju amerikoj obali, pa se mora pod hitno stvoriti sustav praenja u koji treba ukljuiti stotine ribara i lukih radnika. Mornariki obavjetajci otvoreno priznaju da to nee ii lako bez pomoi nepisanih gospodara dokova, mafioza talijanskog porijekla, iji je boss u to vrijeme Joseph "Joe Socks" Lanza. Mafija koji ima problema sa zakonom pristaje na suradnju, broj sabotaa nakon nekoliko leeva koji su isplivali u luci pada, ali sam Lanza misli da u igru treba ukljuiti neprikosnovenog genija amerikog podzemlja, Charlesa "Luckya" Luciana, koji u to vrijeme odrauje kaznu od 30 do 50 godina robije u nekoj kaznionici blizu kanadske granice. Luciano, koji sjedi zbog organiziranja prostitucije, biva prebaen u zatvor u Albanyju, gdje pregovara sa stanovitim Haffendenom, visokim asnikom mornarike obavjetajne slube. Ne izravno, ve preko svog zastupnika, uvenog gangstera Meyera Lanskog. Ukljuuju se Joe Adonis i Frank Costello i njemake sabotae sasvim prestaju. Ve je 1943. godina i saveznici pripremaju iskrcavanje na Siciliju, pa mafijai ne gube posao. Povezuju se s "capom" mafije na Siciliji, don Calogerom Vizzinijem, koji saveznike snabdijeva svim potrebnim informacijama, otkriva puteve krijumara za koje Nijemci ne znaju i saveznike se trupe iskrcavaju praktino bez gubitaka u ljudstvu. Don Calovi ljudi po brdima
================================================ 99
Sicilije likvidiraju njemake snajpere, bivaju vodii Amerikancima, a kada se veina snaga prebacuje na kopno Italije, vlast u sicilijanskim gradiima povjerava se mafijakim bossovima. Usput, OSS sugerira don Calu da podri sicilijanske separatiste koji se ele otcijepiti od Italije. Zlu ne trebalo, ako sluajno u Italiji komunisti pokuaju preuzeti vlast. Gotovo feudalni mafijaki mentalitet, uz podrku Amerikanaca, bio je dovoljna brana komunizmu. Rat zavrava i Ujak Sam daruje Lucianu slobodu. S jo stotinjak amerikih mafijaa prognan je u Italiju, gdje odmah, uz podrku sada ve i politiki utjecajnog don Calogera, organizira proizvodnju heroina, koji e na kraju zavriti na amerikom tritu. U poetku jednostavno kupuje drogu od ugledne farmaceutske tvrtke Schiaparelli, da bi, nakon to su dobili podatak da je Luciano od iste firme kupio ak 700 kilograma ovog tekog narkotika, Amerikanci intervenirali kod talijanske vlade i na trenutak zaustavili zahuktali pogon. Na scenu stupa Sami El Khoury, Libanonac koji iz Turske uvozi opijum, prerauje ga u morfinsku bazu i dalje alje na Siciliju, a kasnije i u laboratorije oko Marseillesa. Sve se odvija gotovo bez prepreke, jer El Khoury podmiuje sve, od direktora bejrutskog aerodroma do visokih policijskih funkcionera. S druge strane, Luciano i don Calo otvaraju tvornicu slatkia u Palermu, u kojoj se zapravo morfinska baza prerauje u heroin i sloenim kanalima alje u Ameriku. Marsejski Korzikanci su ve abolirani (Marseilles je snano uporite francuske komunistike partije u etrdesetima. Na poticaj CIA-e, korzikanski klanovi suzbijaju radnike trajkove koje organizira KPF 1947. i 1950. godine,op.a.), jer trebaju CIA-i za preuzimanje grada u kojem takoer u to vrijeme prijeti "crvena opasnost". I De Gaulleova vlada koristi usluge Korzikanaca u borbi protiv francuskog teroristikog podzemlja. Uskoro dokove vane mediteranske luke kontrolira korzikanska mafija, pa se otvaraju brojni ilegalni laboratoriji za proizvodnju heroina, a ovdje su i brodovi kojima e otploviti prema najveem tritu droga na svijetu. Da sprega Luciana i Korzikanaca funkcionira savreno pokazuju amerike statistike, prema kojima je broj ovisnika o heroinu od 1945. do 1952. porastao od 20 na 60 tisua, a 1965. je registrirano 150 tisua redovnih korisnika smrtonosne droge. Vrata heroinu su otvorena, jedinstvena prilika da ovaj nehumani biznis izumre proputena je. CIA organizira vojsku kineskih nezadovoljnika uz burmansku granicu. Invazija na jugozapad Kine ne uspijeva i te 1952. godine, kada jo bukti hladni rat, Amerikanci procjenjuju da je opasnost od jake kineske armade dovoljna da se u regiji neto poduzme. Trupe kineskih nacionalista ostaju uz burmansku granicu kao neka vrsta brane prema eventualnoj invaziji komunistike Kine, a slina se taktika kasnije primjenjuje od 1960. do 1975. godine u Laosu. Tamo se uspostavlja vojska od 30 tisua domorodaca, pripadnika plemena Hmong, iji je zadatak borba protiv laoskih komunistikih gerilaca. Kinezi u Burmi, a jo vie pleme Hmonga u Laosu deceniju kasnije organizira uzgoj biljke koja ovdje uspijeva izvanredno, a nalazi se daleko od puteva, u nepristupanim planinama obraslim gustim umama. Od opijuma do heroina Rije je, dakako, o opojnom maku, ije e zelene ake neposredno nakon otpadanja cvijeta zarezati na vie mjesta specijalnih noem. Na zarezanim e se mjestima izluiti mlijenobijeli lateks, koji poprima smeecrnu boju, a skida se tupim noem. Radi se o sirovom opijumu, koji e na konjima transportirati do pogona u kojima se prerauje u morfinsku bazu. Ovdje je srce jugoistine Azije, malo podruje koje je dobilo ime Zlatni Trokut. Odavde dolazi 3.000 tona sirovog opijuma godinje, to predstavlja ak 70 posto
================================================ 100
svjetske ilegalne produkcije. Ovaj je unosni posao u periodu od 15 godina, do 1975. odlino organizirao i vodio general Vang Pao, zapovjednik vojske koju je stvorila CIA. Na Afghanistan, Pakistan i Indiju otpada nekih 24 posto proizvodnje opijuma, koji je igrao ulogu i u financiranju oslobodilakih snaga afghanistanskog voe Gulbuddina Hekmatyara, dok su se one borile protiv okupacije sovjetskih trupa. Carterova administracija naoruava mudahedine i odbija prijedlog savjetnika dr. Davida Mustoa da to uvjetuje prestankom uzgoja opijuma. Dr. Musto tvrdi da je te 1979. godine, heroin iz Afghanistana i Pakistana zapljusnuo Ameriku i poveao smrtnost od te droge u New York Cityju za ak 77 posto! Morfinska baza je oko 10 puta laka za transport od sirovog opijuma, pa se taj postupak provodio relativno blizu mjesta gdje je mak uzgajan. Proces diacetiliranja morfina, kojim se dobiva heroin, dosta je sloen, pa se vjeruje kako se uglavnom obavlja u opremljenijim laboratorijima u Hong Kongu. Banke u ovom gradu nerijetko otkupljuju vee koliine srebra i zlata, jer domoroci iz Zlatnog Trokuta ne vjeruju ni u jednu valutu. Po svemu sudei nije u pitanju samo nabavka zlata za otkup morfinske baze, ve i sudjelovanje banaka u financiranju ovoga posla, koji nikako ne moe donijeti gubitke. Kako pie Alfred W. McCoy, CIA nije izravno sudjelovala u podjeli gomile novca koji se u ovom poslu okree, ali je njena zrakoplovna kompanija Air America svojevremeno pomagala proizvoaima opijuma u transportu sirovine, ak i onda kada se znalo da isti heroin dobiven od opijuma iz Zlatnog Trokuta esto zavrava u ilama amerikih vojnika u Vijetnamu. S vremenom hongkonkim laboratorijima poinju konkurirati oni izgraeni u bespuima Zlatnog Trokuta i zabaenim dolinama u Pakistanu. Proizvodnja visokokvalitetnog heroina odvija se u etiri stupnja. U prvom se 10 kilograma morfina est sati grije s istom koliinom acetanhidrida i dobiva 10 kilograma heroina niske istoe. U drugom se dobiveni produkt dalje proiava vodom i kloroformom, te tretira otopinom natrijeva karbonata. Na dno pada neto ii heroin koji se dalje proiava alkoholom i aktivnim ugljenom, pa je to sada ve tzv. heroin br. 3. Do ovog stupnja postupak moe voditi priueni kemiar. Da bi se dobio tzv. heroin br. 4, ija je istoa izmeu 80 i 99 posto, potrebno je struno znanje, jer je zahvat sloeniji, a podrazumijeva i koritenje etera, koji moe u odreenom trenutku eksplodirati, ako njime barata neupuena i nespretna osoba. Ovako pripremljeni, visokokvalitetni heroin alje se u SAD preko razliitih kurira, od stjuardesa, poslovnih ljudi i diplomata do marsejskih gangstera i kineskih trgovaca. Dakako, koriste se i brodovi, zrakoplovi i sva mogua druga sredstva, a rauna se da vrhunski ameriki "dileri" uzimaju 20 do 100 kilograma istog heroina u jednoj poiljci. To se onda pakira po 1 do 10 kilograma i distribuira posrednicima koji dalje razrijeuju drogu tako da ona, kada promijeni mnogo ruku i dospije do krajnjeg potroaa, ovisnika s ulica New Yorka, Londona ili Amsterdama, katkada ak ne sadri vie od 5 posto istog narkotika! O kakvoj je zaradi rije, ne treba ni govoriti. Kako su obavjetajne slube pomogle irenju najopasnije droge u zapadnim zemljama? Prema McCoyu, diplomati i pijuni dolaze u dodir s lanovima podzemlja koji za njih obavljaju odreene poslove, a istovremeno su umijeani u trgovinu drogom. esto politiki i obavjetajni interesi, kao u primjerima koje sam naveo, zahtijevaju prikrivanje ljudi koji se bave prometom droga, jer je njihova uloga od bitne vanosti za odravanje stabilnosti i ravnotee utjecaja u nekoj regiji. Dogaa se pak i to da pijuni na svoju ruku umijeaju prste u verc heroinom, koji donosi goleme profite.
================================================ 101
Diplomatsko zatakivanje Najbolji primjer diplomatskog zatakavanja afere vezane uz krijumarenje heroina jest onaj laoskog princa Sopsaisane, koji je 1971. imenovan za veleposlanika Laosa u Parizu. S aerodroma u Vientianu mladi je ispraen uz veliku pompu u kojoj su sudjelovali mnogi uglednici zapadnih veleposlanstava. Princ je pripadao kraljevskoj obitelji, bio je istaknuti lan antikomunistike lige i predsjednik udruge Alliance Francaise. Francuski veleposlanik u Laosu odrao je prije prineva puta dirljiv govor iz kojeg je bilo jasno da su Francuzi vrlo zadovoljni ovim izborom. I doek na Orlyju je bio velianstven. Uz francuske diplomate pojavilo se i osoblje laoskog veleposlanstva u Parizu. No, nastao je sitan problem. Prtljaga novopeenog diplomata zagubila se i on je naoigled okupljenih doslovce pobjesnio. Kada su luksuzni kovezi konano pronaeni, jedan je nedostajao. I dok se Sopsai, kako su ga zvali prijatelji, vrpoljio ekajui da se zadnji dio njegove prtljage odnekud pojavi, u susjednoj su prostoriji francuski policajci izvagali 60 kilograma najkvalitetnijeg heroina pronaenog u diplomatovom kovegu. Stvar je preuzela obavjetajna sluba i afera je zatakana. Princ je ak zatraio vjerodajnice od francuskog predsjednika, a one su mu uskraene tek nakon dva mjeseca razmiljanja. O tome da ga se strpa iza reetaka nije bilo ni govora. Mirno je odletio natrag u Laos. Interesi u regiji su prevladali. Krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih raspada se "europska veza". Na Siciliji dolazi do mafijakih obrauna, a u Marseillesu policija sve uspjenije plijeni gotove poiljke heroina za Ameriku. Turska staje na kraj uzgoju opijumskog maka, pa je sve tee doi do sirovina za heroin. U prosincu 1971. godine postaje jasno da su neki pripadnici SDECE, francuske tajne slue, duboko uvueni u trgovinu heroinom. Amerikanci hapse pukovnika Paula Fourniera i dokazuju da je ovaj visoki asnik francuske obavjetajne slube prokrijumario 45 kilograma heroina u Ameriku, a nekako u isto vrijeme zdruene amerike i francuske policijske snage u Parizu hvataju Korzikanca Andrea Babaya, koji kod sebe ima 106 kilograma visokokvalitetnog heroina. Nekoliko mjeseci kasnije, Francuzi otkrivaju ak 415 kilograma heroina na brodiu Caprice des Temps, a nakon provale u jedan marsejski laboratorij i zapljene 119 kilograma droge, hvataju veliku zvjerku korzikanske mafije Josepha Cesarija. Posljednja je velika akcija izvedena 1972., kada policija hapsi turskog senatora Kudreta Bayhana, koji pokuava prokrijumariti oko 150 kilograma morfinske baze. Iako 1978. i 1979. pokuavaju obnoviti biznis, Korzikanci vie nee moi konkurirati dobro razvijenog industriji iz jugoistone Azije. Teko se oteti dojmu da su godinama nedodirljivi sicilijanski i francuski mafijai prestali biti zanimljivi svojim monim zatitnicima iz poratnih godina. Stabilnoj Europi sedamdesetih korzikanski su gangovi mogli samo smetati, a trebalo je i zbog javnosti u zapadnim zemljama neto poduzeti protiv rastueg zla iza kojeg su, kao to su pokazala neka uhienja, katkada stajali agenti obavjetajnih slubi. istka provedena u Europi znaila je da valja potraiti druge snabdjevae, one koji su jo uvijek imali mone zatitnike. Zato se mafijaki boss s Floride, Santo Trafficante ml. jo 1968. godine uputio u Saigon, Hong Kong i Singapur. Mafija je eljela kupiti azijski heroin i prodati ga Amerikancima.
================================================ 102
U razliitim razdobljima, u snabdijevanju Zapada opijumom ili kakvim poluproizvodom, iz kojeg e kasnije nastati heroin, sudjelovali su Turska, Iran, Afghanistan, francuska Indokina, Burma, Laos, Tajland, Kina, Pakistan, Vijetnam i drugi, a uvijek je to bio odraz nekog politikog interesa. Primjerice, neko je vrijeme, poetkom pedesetih, Iran postao vodei izvoznik ilegalnog opijuma, da bi tadanji ah, pod amerikim pritiskom poduzeo niz koraka da se taj biznis iskorjeni. Opijum je imao duboke korijene u obiajima lokalnog stanovnitva, pa je Azija oduvijek potroa ove droge. Puionice opijuma bile su razgranate u svim veim gradovima jugoistone Azije, ali i u ruralnim sredinama cijelog tog dijela svijeta. Presudnu ulogu u davanju irokih ovlatenja obavjetajnim slubama odigrao je i vjetnamski rat. Da bi se animiralo bezbrojne grupacije koje ive u ovom dijelu Azije, te smanjio utjecaj komunistikog bloka koji je opasno rastao, nisu se birala sredstva. esto je eton u ruletu predstavljalo ono to donosi mnogo novca za relativno malo radaheroin. Agent CIA-e, general Edward G. Lansdale priznaje da je u ranim ezdesetima bio prisiljen pregovarati s korzikanskim gangsterima, koji su naselili Saigon i s tamonjom lokalnom mafijom poeli organizirati dovoz sirovine za proizvodnju heroina u Europu. Dao im je do znanja da nije u Vijetnamu kako bi se bavio njihovim ilegalnim poduzetnitvom, a to mu je savjetovao njegov stari prijatelj, takoer agent CIA-e, pukovnik Lucien Conein. Ovaj je ovjek 1963. godine organizirao svrgavanje Diemova reima, a za vrijeme rata je bio asnik za vezu s francuskim Pokretom otpora. Posjeivao je korzikanske barove u Saigonu i poznavao sve bossove. I Santo Trafficante se za vrijeme spomenute posjete Saigonu sreo s Korzikancima koji su posredovali u svim ilegalnim poslovima izmeu vijetnamskog podzemlja i Zapada. Lucien Conein je svom kolegi Lansdaleu objasnio da je krijumarenje droge nemogue sprijeiti. Moe se moda smanjiti, ali dok se ne dopre do uzgajivaa u brdima, nema anse da se taj biznis obustavi, govorio je. Model se uvijek ponavlja. Na teren prvo stiu pijuni, a za njima mafija. Kada doe do politikih tenzija u nekoj regiji, agenti obavjetajnih slubi regrutiraju svakoga tko moe utjecati na ravnoteu snaga. Primjeri koje sam izdvojio samo su djeli cjelokupne kompleksne slike koja ima svoju dinamiku i stalno se mijenja. Ono o emu se pie je povijest, a ono to se odvija sada biti e napisano tek onda kada postane povijest. Putovi "biljke radosti" Opijum je prvi puta opisan u grkoj farmakopeji iz 5. stoljea prije nae ere. Njime se bavio Hipokrat, a mnogo kasnije i rimski lijenik Galen. Homerova "Odiseja" opijumu pripisuje moi "... da uklanja svaku bol i srdbu i donosi zaborav svakoj tuzi...". Neki tvrde da je "biljka radosti" starih Sumerana, koja je opisana jo prije est tisua godina zapravo opijum. Kinezi upoznaju opijum preko arapskih trgovaca jo u 8. stoljeu i koriste ga u medicinske svrhe. Osueni i potamnjeli iscjedak iz maka proiava se tako dugo, dok se ne dobije crna pasta, koju se pui tako da se njene kuglice spaljuju na plamenu svijee, a dim udie. Do 18. stoljea u Kini je uporaba opijuma kao narkotika ve rairena do te mjere da je 1729. godine car zakonom zabranjuje. To, meutim, nije kraj ve poetak jedne drame vezane uz narod koji ve tada broji 300 milijuna stanovnika. Portugalski verceri poinju snabdijevati kinesko trite drogom o kojoj poinje ovisiti sve vie ljudi, a pravi "boom" nainili su Englezi, koji preko svoje tvrtke East India Company koja organizira proizvodnju opijuma u Bengalu, doslovce zapljuskuju golemo kinesko trite narkotikom opaka djelovanja. Da bi se zaobiao sporazum s kineskim vlastima, opijum se u Kinu krijumari preko indijskih trgovaca.
================================================ 103
Poetkom 19. stoljea droga zahvaa i careve dvorjane i eunuhe, a vladaru Tao Kwangu umiru ak tri najstarija sina, rtve trovanja opijumom. Kinezi se 1839. odluuju suprotstaviti prokletstvu tako da udaraju u njegov korijen. Plijene 20 tisua sanduka opijuma koje nalaze u posjedu britanskih trgovaca u Kantonu. Opijum zavrava u moru, ali ni to ne moe obuzdati potranju za drogom koja se rairila meu svim slojevima stanovnitva. Englezi, zgrui golem kapital iz ove sramne trgovine, ne libe se 1840. vojno kazniti Kinu, koja potpisuje mir u Nankingu, kojim gubi Hong Kong. Uz to mora dopustiti ekskluzivna trgovaka prava za Engleze u jo nekoliko svojih luka. To je bio kraj tzv. Prvog opijumskog rata. U deset godina uvoz se opijuma u Kinu udvostruuje, a novi car uvodi drakonske kazne poput odrubljivanja glave korisnika i slanje njegove obitelji u ropstvo. Nita ne moe zaustaviti jezivu poast, no Englezima ni to nije dovoljno. ele svoj monopol proiriti na nove kineske luke. eka se izgovor za novi napad na Kinu. Kada lokalne vlasti 1856. godine ispred luke Kanton zaustavljaju brod pod engleskom zastavom natovaren krijumarenom robom, zapoinje Drugi opijumski rat. Kinezi su prisiljeni Zapadnjacima, jer su sada u igri i Francuska i SAD, otvoriti jo 11 luka, a opijum je legaliziran. U dvadeset godina uvoz droge raste od 60 na 105 tisua sanduka, a preko 15 milijuna Kineza postaju ovisnici o opijumu ! Kinezi su shvatili lekciju i poinju sami uzgajati opojni mak. U nekoliko decenija uspijevaju domaom proizvodnjom istisnuti Engleze, a opijuma je sada toliko da poinje tei u suprotnom smjeru. Uskoro e stii na vrata Engleske, dakako uz ope zgraanje britanske javnosti. uveni je Paracelsus nainio tinkturu opijuma, koja je imala vrlo iroku primjenu. Dao joj je ime "laudanum", a uklanjala je bol, smirivala mestrualne i druge greve, te sluila protiv proljeva i kalja. Povijesni korak naprijed uinio je 1806. godine njemaki ljekarnik Friedrich Serturner koji je iz opijuma izolirao njegov glavni sastojak, morfin. Opijum sadri jo dvanaestak alkaloida, od kojih je, uz morfin, najpoznatiji kodein. Zvui nevjerojatno, ali morfin je preporuan kao lijek protiv ovisnosti o opijumu. Kada je oko 1850. godine uvedeno injektiranje morfina iglom, ameriki lijenici su jo uvijek vjerovali da se ovisnost o morfiju moe javiti samo ako se on pui, dok je unos u tijelo injekcijom bezopasan! Droga je olako prepisivana, pa se na kraju amerikog graanskog rata, dakle 1866., ak 45.000 vojnika vratilo kuama kao teki ovisnici o morfiju. Englezi su jo 1821. poeli shvaati opasnost koja prijeti od raznih pripravaka opijuma od kojih je morfin samo jaa verzija. Naime, u razliitim vrstama opijuma nalazimo razne postotke morfina, od 3 do 18 posto. Oduvijek se najkvalitetnijim opijumom smatrao makedonski, kojeg se nije proizvodilo mnogo, ali je sadravao solidnih 10 posto morfina. Paniku je u Engleskoj izazvao spomenute godine pisac Thomas De Quincey i to svojom knjigom "Ispovijesti engleskog konzumenta opijuma". Na njega se navikao kao student u Oxfordu i nije ga se mogao rijeiti do kraja ivota. Rastui broj ena koje su koristile morfij pokazivao je znakove teke ovisnosti, pa se sada trailo rjeenje za taj problem. Heroin je 1874. godine sintetizirao engleski istraiva C. R. Wright, kao derivat morfina, iji je kemijski naziv diacetil morfin. etiri puta jai od morfina, ovaj je spoj uao u masovnu proizvodnju 1898. godine. Reklamiran je kao sredstvo koje ne izaziva navikavanje, proizvodio ga je Bayer i propagirao u sklopu iste kampanje u kojoj je lansiran aspirin! Zapravo izgleda nevjerojatno koliko je vremena trebalo da farmaceuti i lijenici shvate zastraujue efekte koje su opijum i morfij izazvali kod rekreacijskog koritenja kroz itavo 19. stoljee. Heroin je
================================================ 104
dolazio iz iste porodice narkotinih sredstava, ali je trebalo proi jo petnaest godina da Amerikanci 1914. donesu zakon prema kojem su se heroin i kokain mogli dobiti samo na recept. Mnogi su lijenici to uzimali kao formalni propis, pa je u New Yorku zabiljeen sluaj doktora koji je samo u mjesec dana prodao 68.282 gotovih recepta za heroin, 54.097 za morfij i 30.280 za kokain! Do stavljanja heroina izvan zakona dolazi tek 1923. godine, kada je ve svima jasno da se radi o narkotiku koji izaziva najgori oblik ovisnosti poznat do tada. Usporeivati se moe jedino s kokainom koji mu se pridruuje na listi zabranjenih. Drava nije osobito uspjena u tim prvim danima borbe protiv droge, pa dolazi do kolapsa itavog sustava kada se 1929. godine otkriva da su vrhovi u institucijama za suzbijanje narkotika povezani sa idovskim mafijakim efom Arnoldom Rothsteinom. U to vrijeme na sceni jo nema Vita Genovesea i drugih mafioza koje zanima iskljuivo profit, pa talijanska mafija u Americi ne eli trgovati drogama i baviti se prostitucijom. Biznis s drogom preuzimaju idovi, kokain Irwing Wexler, a heroin Jacob "Yasha" Katzenberg. Roba dolazi iz Azije, a kupuje se legalno u angaju. U dvadesetima se jo mogla kupiti sasvim legalno i u Parizu, gdje je idovska mafija imala ispostavu za kupovinu heroina i njegov transport u Ameriku. Nakon eksplozije mafijina laboratorija u New York Cityju, trojka Katzenberg Lvovsky"Lepke" Buchalter ponovo alje emisara u angaj, gdje se povezuje s grkim gangsterom Yanisom Tsouanisom. Grk nabavlja heroin iz legalnih pogona japanske tvrtke u Kini i alje ga u New York. Tim je kanalom u SAD uvezelo oko 650 kilograma istog heroina, a Lepke 1937. godine zavrava na robiji zbog krijumarenja narkoticima. Dileri, igle i AIDS Tada je ve zavren sukob unutar talijanske mafije, na njeno elo dolazi "Lucky" Luciano, koji predlae temeljitu reorganizaciju i svojevrsnu koordinaciju izmeu 24 "obitelji" koje pokrivaju itavu Ameriku. Ujedno stvara vrsti savez s Meyerom Lanskym, efom idovskih gangova. Stidljivosti u pogledu dilanja s drogama nestaje i posao e cvasti do Lucianova utamnienja i izbijanja Drugog svjetskog rata. Ulaskom u biznis Talijana istoa heroina pada na 27,5 posto, to nije dovoljno za "snifanje", pa je potrebna igla kako bi se proizveo traeni uinak. Te 1938. godine, jednog ulinog dilera citira Courtwright: "... kvaliteta heroina s ulice pada dramatino. Bila su to lijepa vremena dok su heroinom trgovali idovi i Kinezi. idovi su to shvaali kao posao, robu si dobio onako kako su je dobili i oni. Kada su uli Talijani, poeli su robu razrijeivati, pet, est puta, poelo se trgovati kemikalijama, kiselinom...". Danas ulicama britanskih gradova dominira heroin kojeg zovu "smei", pakistanskog je porijekla, moda proizveden iz morfinske baze koja dolazi s nepristupanih planina i kotlina jugoistone Azije, a istoa mu je 25-45 posto. Nije topiv u vodi, pa se u toj formi ne moe injektirati, ve samo puiti. Da bi postao topiv i kao takav pogodan za unoenje injekcijom treba ga zagrijati u kiselini, najee limunskoj. Obzirom da heroin nije ist, dodaje mu se laktoza, glukoza, manitol, kreda, talk, ili bilo to nalik samoj drogi. Ulini nadimci ove droge u Velikoj Britaniji i SAD su "skag", "brown", "junk", "horse", "H", "boy" i "smack". Heroin se u organizam unosi "snifanjem" poput kokaina, puenjem, subkutanim i intramuskularnim injekcijama, te, kao udarnim nainom, injektiranjem u ilu. "Snifanje", zbog gorine heroina, nije popularno, a pui se tako da se grije na foliji, potamni, te savija poput zmije, odakle dolazi termin "ganjanje Zmaja", da bi se na kraju kroz cjevicu udisao nastali dim. Injekcijama se moe unositi u masno ili miino tkivo, ali glavni je oblik uzimanja heroina ubrizgavanje u ile. Kao to to moemo vidjeti u filmovima, "smeeg" se na lici zagrije s limunovim sokom, ili, recimo, vitaminom C, pa on poprima oblik topiv u vodi.
================================================ 105
Narkomani katkada koriste mjeavinu limunske kiseline i vinskog octa, to nije preporuljivo, jer moe izazvati gljivinu infekciju. Opetovano ubadanje igala u ile djeluje razorno i dolazi do degeneracije, pa narkomani s duljim staem vie ne nalaze mjesta za ubod igle u ile na rukama. Na red dolaze ile u vratu, nogama, iza koljena, zglobovima, ak oima! Kada su sve vidljive ile unitene, ovisnik e se vratiti ubrizgavanju droge pod kou, ili e pokuati s onima dublje u tijelu. No, to je vrlo rizino, jer moe doi do povreda koje rezultiraju amputacijom udova, ili ak smru. Igle su izuzetno opasne i zbog prenoenja bolesti, prije svega AIDS-a i hepatitisa. Narkomani su tzv. rizina skupina kad je u pitanju AIDS, upravo zbog toga to vie njih koristi istu pricu, pa se virus "kuge 20. stoljea" lako prenosi na vie osoba u vrlo kratkom razdoblju. Koliko je situacija dramatina shvatio sam kad su mi u vicarskoj objasnili redovitu praksu koja je jo nedavno bila potpuno nezamisliva: svaki narkoman moe besplatno dobiti istu pricu u svakoj ljekarni, a obzirom da ovisnici mnogo ne mare za svoje potrebe, iste price se sada ostavljaju svuda. U Baselu na zidiu uz rijeku Rajnu, a uvedeni su i kombiji koji okolo razvoze opremu za narkomane kako bi sprijeili irenje HIV-a, ali i hepatitisa, koji takoer moe nastati kao posljedica koritenja prljavih igala. Poduzimaju se prave pravcate akcije prosvjeivanja ovisnika za koje vie nitko ne vjeruje da im ima povratka u normalne vode. U magazinima i knjigama moete nai instrukcije kako treba prije, za vrijeme i poslije koritenja iglu obraditi. Dakako, tako da ona bude bezopasna i upotrebljiva vie puta, ako njen korisnik ne eli posluati savjet strunjaka da valja koristiti samo price za jednokratnu uporabu. Mnogi su time priznali da je rigidan stav, da ovaj teki oblik narkomanije treba suzbijati pod svaku cijenu, nadivjelo vrijeme. Ovisnosti se ire takvom brzinom da je prevencija postala glavna briga svih onih koji se poasti ele suprotstaviti. Najbogatije zapadne zemlje, uza svu represivnu maineriju i bogato opremljene institucije za lijeenje od ovisnosti, ne biljee znaajnije uspjehe u suzbijanju ovisnosti o heroinu. Dijelom je to shvatljivo iz samog mehanizma na koji ta droga djeluje na ovjeka. Znanost jo uvijek nema definitivne odgovore na pitanja vezana uz to kako ljudsko tijelo reagira da bi suzbilo bol. Vjeruje se da je na ivani sustav u stanju proizvesti osobite supstance koje djeluju poput opijata i uklanjaju, ili bar smanjuju osjeaj bola. Najpoznatija i najistraivanija od tih supstanci svakako je "endogeni morfin" ili, skraeno "endorfin". Iz imena ove supstance koju sami proizvodimo moemo vidjeti da ima djelovanje kakvo se pripisuje njenu roaku iz prirode, morfinu, a ono endogeni znai da je tvar proizvedena unutar samog sustava, dakle ljudskog tijela. Neki autori tvrde da je endorfin po svojim efektima glede bola ak tisuu puta jai od morfija. Zgodno je kako su istraivanja vezana uz endorfin neki znanstvenici upotrijebili za tumaenje iskustava ljudi koji su preivjeli kliniku smrt i nakon toga tvrdili da su svijeu putovali izvan tijela, ili pak putovali kroz tunel do neke prijateljske svjetlosti i tamo sretali preminule roake. Dok veina ljudi vjeruje da su takve osobe zapravo vidjele ono to se s ljudskom svijeu dogaa iza fizike smrti, ima onih koji to opovrgavaju i u igru uvode ve spomenute endorfine. Prema tim tezama, ovjek koji doivi kliniku smrt zapravo je u uvjetima ekstremnog stresa kada njegov vlastiti sistem lui maksimalnu koliinu kemikalija koje trebaju nelagodu ublaiti. Modane stanice naprosto zalijevaju ivani sustav supstancom nalik morfiju, to u krajnjoj liniji dovodi do halucinacija koje imaju optimistini predznak.
================================================ 106
Iz te kuhinje dolazi teorija da endorfini svakome omogue mirnu smrt, jer neposredno prije no to ovjek izdahne, Priroda se pobrine da mu taj zadnji ovozemaljski in uini ugodnim, bez obzira je li nekoliko trenutaka prije toga patio, bio uznemiren, ili sasvim miran. Najnovija istraivanja su pokazala da krvotokom normalna ovjeka doista kolaju halucinogeni triptaminskog tipa, pravi morfin i kodein, ali u tako niskim koncentracijama da ne mogu izazvati nikakve zamjetne efekte. Drugim rijeima, nae tijelo ne proizvodi samo endorfine, ve i originalni morfin i kodein kakve nalazimo u opijumu. Iako su koliine tih tvari naenih u ljudskoj krvi vrlo male nije iskljueno da na nekom suptilnom nivou igraju ulogu u formiranju stanja svijesti u kakvome se nalazimo. Flash i blaena praznina Unoenje supstance poput heroina, ako se koristi igla, izaziva nekontrolirani osjeaj, jer tvar ide kroz krvotok izravno u mozak, gdje se cijeli igrokaz odvija. Neki narkomani udar droge opisuju kao neto to ima seksualni okus, dok drugi to usporeuju sa smru. Kako molekule heroina osvajaju pozicije s kojih e pokrenuti lanac unutarnjih doivljaja, koji katkada svojim intenzitetom odvlae u ambis, po izjavi jednog ovisnika "... blaenstvo dolazi kao olakanje, bezgranina radost kada shvati da si nakon potonua u nitavilo jo uvijek iv...". Mnogi se dugogodinji ovisnici slau da je taj osjeaj blii smrti nego orgazmu, a neki izjavljuju da je njihova navika ustvari "... produljeno i namjerno samoubojstvo...". Sloeni biokemizam mozga omoguuje heroinu stvaranje ideologije, gotovo svjetonazora u kojem je svijet kakvim ga mi doivljavamo isprazan i zastraujui. Heroin e ubiti svaki osjeaj i osloboditi korisnika svega, osim enje i brige za slijedeom dozom droge. Ta ovisnost ne dolazi uvijek s jednom dozom, moda ni dvije, jer sve ovisi o linosti i predispozicijama onog koji se ovom najubojitijom drogom zapone igrati. Dani onoga koji je doista "in" pretvaraju se u sate panike, koju izaziva pomisao na to da danas nee biti redovite porcije heroina. Netko je lijepo rekao da je za specifine efekte heroina u ljudskom mozgu odgovoran neurotransmiter dopamin, odnosno "tvar koja pomae u pretvorbi neurokemijskih poruka droge u mozgu u razumljiv jezik navike i ugode..". Subjektivni doivljaj poruka koje nose molekule heroina koje, a da toga nisu ni svijesne, igraju vanu ulogu i u vrhunskoj politici, razliit je kod raznih korisnika. Jamano neto ovisi i o koliini i kvaliteti uporabljenog narkotika. Neke osobe ne osjete doslovce nita, kao da su ubrizgale vodu u vene. Druge imaju osjeaj gaenja i munine, pa ima onih koji vjeruju da onaj koji od droge eli ono zbog ega ju je uzeo mora u odreenom smislu kormilariti kroz iskustva koja dolaze. Kako bi, ako moe odrati kontrolu, stigao na ono mjesto koje e ga zasigurno, ako mu se elje ispune, zakovati u pakleni krug neodoljive ei to vie na kraju nee donositi radost, ve samo predah izmeu dviju perioda patnje. Openito, iskustvo poinje nekoliko sekundi nakon ubrizgavanja droge, najee osjeajem topline u trbuhu, koji se zatim iri po cijelom tijelu i polagano vodi u smireno, dremljivo stanje karakterizirano osjeajem samodostatnosti. Ne javlja se snana euforija, ali ivotni se problemi udaljavaju od svijesti ovisnika i on ima osjeaj sigurnosti kao u majinoj utrobi. Stanje dremljivosti je dublje kod viih doza, kada drogirani jo vie gubi dodir s vanjskim svijetom i moe se povrijediti. Obinom se cigaretom moe opei vrlo ozbiljno, a da to ni ne primjeti, jer heroin iskljuuje svaki osjeaj boli. Tjelesne se funkcije sniavaju, disanje i otkucaji srca usporavaju, tjelesna se temperatura smanjuje. Javlja se znojenje, poveano izbacivanje tekuine mokrenjem, zatvor i eventualno svrbe. Kada su u pitanju umjerene doze narkotika, um ostaje bistar i aktivan, dapae radi bolje, neometen svakodnevnim
================================================ 107
brigama i opsesivnim mislima. Zato postoje mnogi koji su godinama na heroinu, a da to okolina uope ne primjeuje, jer ne zapostavljaju katkada vrlo sloene obveze. Billy je za vrijeme kolskih praznika zaraivao novac radei u tvornici ribljih konzervi koja se nalazila na istonoj obali SAD, u gradu u kojem je odrastao. Ve je u to vrijeme uzimao razne droge, najee LSD, ali i razne druge preparate na bazi amfetamina. Odluio je probati heroin. Imao je averziju prema iglama, pa je uzeo metalnu foliju, zagrijao je upaljaem nakon to je po njoj posuo prilinu koliinu heroina, a dim udisao kroz plastinu cijev koju je jedva ugurao u nos. Danas mu se ini da je za svaku sigurnost, obzirom da drogu nije ubrizgavao u krvotok, na foliju nasipao veu koliinu no to mu je savjetovao prijatelj koji je bio iskusni ovisnik. "Bilo je to najsmjenije iskustvo koje sam ikada imao", prisjea se danas, kada vie ne uzima nikakve droge, "jer sam nakon to sam se tako dobro nadimio u zahodu tvornice, trebao crijevom oprati pod u jednoj od hala. Dok me je droga obuzimala, uhvatio sam crijevo, pustio vodu i poeo prati pod. Stajao sam tako na jednom mjestu, bez ikakve volje da se pomaknem. Voda je tekla, ali mene to nije nimalo zanimalo. Ljudi vie nije bilo oko mene, razili su se. Kada sam pogledao na sat, onako iz navike, shvatio sam da je ve est sati poslije podne ! etiri se sata nisam pomaknuo s mjesta dok je voda cijelo vrijeme tekla iz crijeva koje sam drao u ruci...". Negdanji student sociolocije, sada trgovac tekstilom, Billy nije bio oduevljen heroinom. Mislio je da suvie pasivizira i osjeao se pod njegovim utjecajem "kao u ljuturi", u kojoj moete izgraditi neki svoj lani svijet za kojeg ne postoje nikakvi problemi. Al allele gen U skladu s modom, u objanjavanje bolesti ovisnosti ukljuili su se i oni koji sve vide kao genetski ucrtanu predispoziciju. Tako je dr. Ken Blum, farmakolog sa sveuilita Texas u San Antoniju, otkrio gen kojem je dao neobino imeAl allele. To je, ustvari, kod za osobit receptor u mozgu koji pokazuje afinitet prema spomenutoj tvari u modanim stanicama, dopaminu. Prema Blumu, iz opisanog otkria izlazi da ljudi koji ovaj gen imaju spadaju u grupu koja e biti podlonija alkoholizmu, ali i nizu drugih "kompulzivnih bolesti". To znai, prema ovisnosni o "cracku" i heroinu, neobuzdanoj strasti za kockanjem ili neodoljivoj elji za slatkiima. Dapae, autor ove teorije ide tako daleko da tvrdi da osobe koje imaju "al allele" gen imaju ak 75 posto ansi da za ivota potpadnu pod neku od gadnih navika kojih se nee moi rijeiti. On vidi rjeenje u osnivanju multidisciplinarnih centara u kojima bi se ljude obraivalo tako da bi se provjerilo imaju li takvu genetsku sklonost ovisnostima, a zatim bi bio razraivan njihov psiholoki profil, na temelju kojeg bi im se savjetovalo kako da izbjegnu opasnost koja je za njih vea nego za ostatak populacije. Takvi bi centri u odreenom smislu mogli drati na oku kandidate za budue ovisnike o drogama, to bi predstavljalo sporohodni, ali sustavni program prevencije. U drugoj fazi moglo bi se provoditi "snimanje" gena dok je budui ovjek jo u stadiju embrija i, prema nekim genetiarima, ovakve loe gene koji obeavaju da e netko biti jednog dana teki narkoman "srediti" prije no to uope uu u uporabu. Ima i ideja o svojevrsnim genetskim "terapijama", prema kojima mnogi pokazuju skepsu, ak podsmijeh, ali ljudi poput Bluma ne odustaju, slijepo vjerujui da se sve moe rijeiti jo na nivou gena. Tehnologija manipulacije genima neprekidno napreduje, pa neki misle da nee biti iznenaenje da je netko jednog dana uporabi i u rjeavanju problema narkomanije.
================================================ 108
vedski je istraiva Nyberg nainio jedno istraivanje koje zavreuje panju onih koji tragaju za pravim razlozima zato neki ljudi, iji su ivoti naizgled normalni, iznenada skreu u vode tekih narkotika poput heroina i u kratkom roku do temelja unitavaju svoj ivot. Nyberg i grupa njegovih suradnika prouavali su ivote 200 ovisnika o opijatima roenih u Stockholmu u razdoblju izmeu 1945. i 1966. godine. Kada su ve vjerovali da ispitanike ne povezuje nita zajedniko, ustanovili su da je kod veine njih majkama porod olakan primjenom duinog oksida. To je, prema vedskim istraivaima, mogue objanjenje kasnije izraenog snanog afiniteta prema heroinu. tovie, zaljuili su da se isto moe dogoditi i u sluajevima kada je za vrijeme poroda eni dan kakav barbiturat, ili opijat. Na nekakav jo uvijek misteriozni nain novoroene memorira iskustvo svoje majke da bi se to kasnije u njega razvilo u neodoljivu potrebu za drogom. Zasigurno uporaba raznih sredstava kojima se eli djelovati na centralni ivani sustav za vrijeme trudnoe moe djelovati na plod u utrobi budue majke. Pogotovo ako je to sredstvo droga poput heroina. Zna se da je smrtnost ploda u prvom tjednu trudnoe ea kod ena ovisnih o opijatima, a statistiki one raaju djecu manje teine i sa eim priroenim deformacijama. Kod teih oblika ovisnosti kod trudnica, fetus u svom razvoju zajedno s majkom prolazi kroz narkomanske krize i udare droge kada je se ona doepa, to se moe odraziti na razliite naine. ena moe roditi u sedmom mjesecu trudnoe, a nerijetko raa mrtvoroene. Mnoge ovisnice, kada saznaju da su u drugom stanju, ele naglo prekinuti s heroinom kako bi zatitile svoj plod, ali im to lijenici ne savjetuju upravo zbog estoka djelovanja apstinentske krize na fetus. U takvim je okolnostima potreban maksimalan oprez i nadzor lijenika specijalista koji e moi odrediti najbolju strategiju odvikavanja od pogubnog praha. "Overdose" i smrt Ono to je esto ubojica korisnika heroina jest prevelika doza droge ("overdose", OD,op.a.). Prevelika doza je relativan pojam, jer doza koja e postii maksimalan uinak na iskusna ovisnika, moe poetnika ubiti. Sve ovisi o stupnju tolerancije koju ovisnik razvije prema narkotiku. Uzme li se smrtonosna doza, u sluaju OD-a efekt ne nastupa odmah, ve nakon jednog do 12 sati. Pretjerana koliina heroina djeluje na disanje, ali i na neke druge funkcije koje smanjuje. U poetku dolazi do nepravilnog, plitkog disanja, a istovremeno se zjenice stisnu i koa poprimi plavu boju. Znatno pada krvni tlak, a na kraju nastupa stanje kome. Ako se u tom trenutku ne reagira ubrizgavanjem u organizam antagonista droge, koma e zavriti smru, uslijed komplikacija sa srcem ili disanjem. Antagonista ne smiju pacijentu davati amateri, jer moe doi do tekih simptoma apstinentske krize. Vraanje onoga, tko je uzeo preveliku dozu heroina u normalno stanje, treba obavljati struna osoba. rtve OD-a mogu biti neiskusni potroai heroina, ali i oni koji su se navikli na odreene, poviene koliine droge, da bi onda nainili dulji prekid u uzimanju. To se dogaa s onima koji se pokuaju na svoju ruku "skinuti" s heroina, ili pak one koji odreeno vrijeme proborave u zatvoru, gdje im je narkotik nedostupan. U trenutku kada se vraaju svojoj staroj navici, uzimaju odmah staru dozu na koju vie nisu navikli, jer je organizam "zaboravio" toleranciju prema veoj koliini narkotika. To moe dovesti do kome i smrti. Svata se moe dogoditi i onima koji robu nabavljaju na ulici, jer je stvarna koncentracija heroina u praku koji se kupi od ulinog dilera nepoznata, pa ovisnik moe uzeti suvie heroina odjednom, to takoer moe imati kobni ishod. A da heroin zaista moe stvoriti jezivu ovisnost koja ne poznaje oprez, mogli smo se uvjeriti iz slubenih podataka medicinskih slubi diljem Zapada, ali i filmova poput "Djece s kolodvora ZOO", koji je ukazao na injenicu da ovisnika o najteim drogama ima i meu djecom od dvanaestak godina.
================================================ 109
Svakog poslijepodneva u "Caffe Prince" u malom junoindijskom selu Puttaparthi, gdje ivi uveni prorok neobinih moi Sai Baba, dolazio je teturajui jedan mladi Nepalac tibetanskog porijekla. Na oima je imao tamne naoale, bio je odjevel u "jeans" i odlino govorio engleski jezik. Imao je 26 godina, a potjecao je iz bogate nepalske porodice trgovaca dragim i poludragim kamenjem. Radilo se o tekom ovisniku o heroinu, kojeg su tretirali svim moguim zamjenama za opaku drogu. Uz to to je bio neprekidno drogiran do te mjere da je jedva izgovarao reenice, bjeloonice su mu bile potpuno ute. ake su mu bile nateene, a u trbuhu mu se skupljala voda. Oito se radilo o teem obliku hepatitisa. Kako se to u argonu kae, ila vie nije ni imao. elio je razgovarati o svom problemu, dapae mene je pitao kako da se rijei suvine vode iz organizma. Lijekove nije uzimao, jer su sve specijalizirane klinike odustale od toga da ga iupaju iz kandi heroina, a ni on vie nije elio nita poduzimati. Dao sam mu nekakakv diuretik, a tada sam saznao da ga prati njegov brat sa suprugom. ovjek je bio ista suprotnost svom zabludjelom bratu i stalno mu je pokuavao pomoi. Zato ga je i doveo do Sai Babe, sve u nadi da e se dogoditi udo i momak ostaviti ono to je za njega postalo jae od svakog boga. udo se nije dogodilo i Nepalac je na samu Novu godinu hitno prebaen u kliniku nedaleko Madrasa, gdje e na njemu provesti ono to su zvali "detox", odnosno bar e mu privremeno oistiti organizam i dovesti ga u red kako bi mogao do smrti nastaviti samoubilakom praksom. Sve je to promatrao i Amerikanac, tada 60-godinji Paul Caudell, koji je ovdje ivio etiri godine, odmarajui se u indijskoj provinciji od svog, blago reeno, uzbudljivog ivota. Od bogatog braka na Manhattanu i opijanja u skupim njujorkim klubovima do efa mukog kupleraja u Bangkoku, to je ukratko Paulova pria. ivio je vie godina i u Meksiku, ali je o seksualnom i narkomanskom podzemlju najvie nauio kada je podvodaio muke prostitutke u glavnom gradu Tajlanda. Njegovo je struno oko odmah registriralo stupanj do kojeg je Nepalac zaglavio s heroinom. "Nita od toga", komentirao je kratko, "i moj prijatelj iz Italije je ovamo dolazio 20 godina, ne bi li Sai Baba uinio udo i oslobodio ga heroina. Sada je u tekom fizikom stanju, ali heroin ne moe napustiti. Sve to je poduzimao nije dalo nikakve rezultate. Tu je potrebna nadljudska volja, ili situacija "biti ili ne biti", kao onda kada si na robiji: moe se okaniti heroina ili, ako hoe, umrijeti. Upravo je nevjerojatno kolika je mo te droge kada se jednom zakvaite na nju. Kakav je to pakao znaju samo oni koji su ga vidjeli...". Smrt dolazi na bijelim krilima heroina na mnogo naina. Tu i tamo pronau ovjeka iz ije ruke jo uvijek viri igla, ali koncentracija heroina u organizmu nije toliko visoka da bi on mogao biti izravni uzrok ovako iznenadne smrti. U takvim sluajevima se moe raditi o nekoj vrsti oka ili alergijske reakcije, koji jo nisu dovoljno razjanjeni. Postoje jo dva naina na koji moemo umrijeti od heroina. Jedan je posebno gadan. Tjelesne tekuine navale u plua i dolazi do onog to medicinari struno zovu plunim edemom. Uslijed niza fiziolokih procesa, ovisnik se na kraju praktiki ugui vlastitim tjelesnim tekuinama. Moe doi i do blokade puteva kojima zrak stie u plua, najee zbog povraanja. Smrt nastupa uslijed guenja, a to se dogaa onima koji se za vrijeme djelovanja droge napiju. Po svemu sudei, na slian je nain zavrio Jimmy Hendrix, legenda rock glazbe iz ezdesetih. Spavao je u stanu svoje prijateljice koja mu je dala neke tablete za spavanje. Navodno je bio pripit i tada uzeo heroin, ali definitivno nije u pitanju bila doza koja bi ga mogla ubiti. Izgleda da se po noi udavio vlastitim bljuvotinama. Mnoge su zvijezde "show businessa" skonale izravno ili od posljedica uzimanja heroina. Tako je u Los Angelesu 1982. godine uslijed koktela heroina i kokaina umro komiar John Belushi. Bile su mu 33 godine. Nakon burna i provokativna ivota, slomljen pritiscima, kao
================================================ 110
rtva OD-a izdahnuo je u svojoj kupaonici Lenny Bruce. Bila je to 1966. godina, a njemu je bilo tek 40 ljeta. Osobito je tragina pria blues pjevaice Billy Holliday, koja je doivjela 44 godine, od kojih je dobar dio uzimala heroin. Zbog opasne je navike uhiena mnogo puta, da bi potpuno iscrpljena organizma zavrila u njujorkoj bolnici Metropolitan, gdje je policija kod nje pronala opremu za drogiranje i heroin kojeg se nikako nije mogla rijeiti. Zaradila je infekciju bubrega i umrla u istoj bolnici 1959. godine. 4. listopada 1970. godine u jednoj sobi hotela Landmark u Hollywoodu pronaeno je tijelo Janis Joplin. "Blues Mama" je, prema obdukciji, umrla uslijed prevelike doze heroina, a pronaena je leei licem prema podu. Najavila je da ne eli sprovod, pa je spaljena, a njen pepeo razbacan. Od njena je novca naplaena posljednja zabava koju su priredili njeni prijatelji u stilu kakvom bi ona to eljela. Album "Pearl" koji se na tritu pojavio neposredno nakon njene smrti postao je platinast i doivio s hitom "Me and Bobby McGee" nevien uspjeh. Heroin je jo 1978. godine ubio tada 31-godinjeg bubnjara slavne grupe "Who" Keitha Moona, a super zvijezda Jim Morrison slubeno je umro u kadi jednog parikog hotela kada mu je bilo svega 27 godina. Uzrok smrti: srani udar. Uzimao je goleme koliine alkohola i droga, meu njima i heroin. Tri godine kasnije i njegova je supruga Pamela umrla uslijed prevelike doze heroina. Stravini je bijeli prah toliko unitio organizam jazzista Charliea Parkera da je mrtvozornik, kada ga je vidio mrtva, procijenio da se radilo o leu 65-godinjeg mukarca. Bile su mu svega 34 godine. Heroin je skratio ivot i Jerrya Garcie, lidera grupe "Grateful Dead" koji je umro u 53-oj godini starosti. U kandama heroina je do kraja ivota bio i John Lennon,a njegov su smrtonosni zagrljaj navodno uspjeli izbjei Mick Jagger, Keith Richards, Eric Clapton, Red Rodney i neki drugi. Naalost, upravo su "Rolling Stonesi" svojim songovima, poput "Sister Morphine", "Cousin Cocaine" i "Braun Sugar", otvoreno propagirali morfij, kokain i osobito opasnu smjesu heroina, strihnina i kofeina. Dapae, pjesma "Silver Lady" posveena je hipodermikoj igli za ubrizgavanje droge. Eric Clapton, kojemu su trebale etiri godine da se "skine" sa heroina, dao je svoj prilog hitom "Cocaine". I Elvis Presley, kojeg danas zovu "The King", u 42-oj je godini umro od golemih koliina tableta, a postoji opravdana sumnja da se na dugakoj listi droga koje je uzimao nalazio i nezaobilazni heroin. Prevelika je doza heroina ubila i Sonnya Listona, negdanjeg apsolutnog svjetskog boksakog ampiona u tekoj kategoriji. Ve smo spomenuli da droge znaju biti vezane uz razna magijska uenja, pa s vremenom nastaju bandovi inspirirani sotonistikim kultovima. Najbolji su primjer KISS ("Knights in the Service of Satan", "Vitezovi u slubi Sotone"), "Slayer" i AC/DC. Ova je posljednja vjerojatno svojim hitom "Night Prowler" inspirirala serijskog ubojicu Richarda Ramireza, isto kao to je Mansonova "obitelj" tvrdila da je pokolj u vili Sharon Tate poinila pod utjecajem "Helter Skelter", do tada manje poznate pjesme "Beatlesa". Ramirez je ak na sudu urlao "ivio Sotona!". Mnogi misle da je mjeavina droga i sumranih kultova barem jedan od razloga za injenicu da je izmeu 1955. i 1985. godine u SAD broj samoubojstava meu tinejderima porastao ak za 300 %.
================================================ 111
Skidanje s "konja" Heroin ubija bol. Ako boli nema, a ovjek uzima heroin, to je sluaj kod veine ovisnika, nakon nekog vremena tijelo e stvoriti bol u nedostatku heroina. Dakle, svaki pokuaj odvikavanje od heroina popraen je apstinentskom krizom, koja je to ea to je dulje razdoblje uzimanja narkotika i vee njegove koliine. Bol je signal koji tijelo daje, ako mu se uskrati heroin na koji je naviklo. Poetnik e biti "high" i etiri do pet sati, a da poslije toga nee iskusiti posebnu krizu ili nelagodu, dok e pravi viegodinji ovisnik morati vie puta dnevno ubrizgati heroin, a da pri tome nee vie biti "high", ve e samo time sprijeiti pojavljivanje boli. Na kraju se narkoman ne bode da bi u tome uivao, ve da bi izbjegao patnju! Poznata je ta kriza kroz koju treba proi, a zovu je "cold turkey" ("hladni puran",op.a.). Malo je njih koji kroz nju prou, a ako i uspiju, od povratka ih dijeli samo tanka linija udnje koju veina na kraju ponovo prijee. A udnja za bijelim ubojicom je tu i godinama nakon izlijeenja, katkada je potrebna samo blaga asocijacija, ili neko lice koje proe ulicom i podsjeti na neku staru situaciju, a da se neodoljiva elja za narkotikom vrati. Tu je u igri niz faktora, od sredine iz koje dolazi onaj koji eli ostaviti drogu, do niza psiholokih prepreka koje se javljaju kada netko iz korijena eli promijeniti ivot na koji je navikao i koji je, dok je romansa trajala, bio bez onih neugodnih, svakodnevnih briga. Kada vrag doe po svoje, nije lako jednostavno otii, jer e psiha i tijelo ovisnika kreirati sve ono to je potrebno da ga pokoleba ili prepadne kako bi se vratio svojoj igli. Droga stvara odreeni dnevni ritam, kada je ovisnik vei dio vremena muen simptomima krize. On izbuzumljeno lunja naokolo, kako bi nabavio svoj "fiks", da bi onda, kada si ubrizga paklenu juhu, naao onaj kratki predah za koji na kraju ivi. Heroin na razliite naine djeluje na zdravlje ovisnika. Nema znaajnijih istraivanja koja bi potvrdila djelovanje heroina u smislu izravnog utjecaja na pojedine organe. Ono to unitava fiziko zdravlje korisnika "horsa" dolazi od neoprezne uporabe igle, kada on moe zaraditi HIV ili hepatitis B, odnosno C. Kondicija redovitih korisnika ove droge slaba je, pa oni esto ostaju bez daha. Heroin moe utjecati na dine organe, pa je zamijeena vea incidencija plunih oboljenja, posebno upale plua, meu onima koji uzimaju drogu, bez obzira da li je "snifaju", gutaju, pue, ili ubrizgavaju injekcijom. Narkoman gubi interes za seks, ali i hranu, pa esto naruava zdravlje slabom ishranom. Postupno se zaputa, to se moe primjetiti i po njegovu izgledu, neurednosti, ali i blijedoj ili ukastoj koi. Naravno, to nije uvijek sluaj i prije svega ovisi o tome do koje je mjere ovaj monstruozni narkotik nekim ovladao. O tome u kakvo stanje mogu uslijed kontinuiranog ubadanja iglom doi ile ovisnika ve sam spomenuo ranije. U pravilu se ispitivanjem ila i otkriva intravenozni ovisnik o nekom narkotiku. Zato su narkomani znali izabrati netipina mjesta za ubrizgavanje droge, to je moglo biti meu prstima, na elu, ili prema izvjeu jednog vicarskog strunjaka za droge, ak u oko! Dok e tijelo odolijevati heroinu i godinama, psiha e ovjeka postajati sve ovisnija o krugu iz kojeg je nemogue izai. Kada nije pod djelovanjem droge viegodinji ovisnik osjea niz ekstremno neugodnih simptoma, osjea se bolesno i sve podreuje potrazi za fiksom. Spomenuo sam razne teorije, od one freudovske o fiksaciji do genetske, koje pokuavaju objasniti zato netko, iako smo stalno bombardirani informacijama o strahotama heroina, ipak zaglavi i postane njegov rob. Ovdje namjerno ne elim ulaziti u metode lijeenja ovisnika o heroinu i drugim tekim drogama, jer je to sklisko podruje u kojem se miljenja esto razilaze. Primjera radi, heroin se u jednoj varijanti terapije ovisnika zamjenjuje preparatom metadonom, ime se
================================================ 112
izbjegava apstinentska kriza, a ipak se narkomana odvoji od heroina. No, ima autora koji tvrde da je metadon u ovom trenutku uzrok smrtnosti od prevelike doze u vie sluajeva nego je to sam heroin! U svojoj studiji pod naslovom "Calls to ban killer drug methadone" ("Pozivi na zabranu droge-ubojice metadona") dr. John Marks za ovu zamjenu za heroin kae da "izaziva jae navikavanje, opasnija je i smrtonosnija od samog heroina...". Dakako, danas su u uporabi i drugi preparati, no najbolje je da se za struni savjet zainteresirani obrate nekom specijaliziranom ekspertu za lijeenje od droga. Takva e osoba moi u pojedinom sluaju znati kako je najbolje postupiti. Ima ovisnika o drogama, ili bar onih koji su ih uzimali u velikim dozama, a pod utjecajem jakog autoriteta u liku nekog vjerskog uenja, mistika, ili jogija ipak ih ostavili. Slavni je primjer ve spominjani dr. Dick Alpert. Jednog je dana uzeo gomilu tableta LSD-a i uputio se u Indiju. U sjevernom je dijelu te zemlje, nedaleko Haldwanija, ivio legendarni jogi Neem Karoli Baba, koji je pred isprepadanim Alpertom progutao cijelu aku doza LSD-a, a da nije ni trepnuo okom. To je toliko impresioniralo apostola psihodelije da je uzeo indijsko ime Baba Ram Dass, koje nosi i danas. Njegova je knjiga "Be Here and Now" ("Budi ovdje i sada") postala pravi bestseller i inspirirala mnoge da odbace sve narkotike i potrae Istinu u proienju kroz duhovnu disciplinu. Baba Ram Dass, kojega sada skraeno zovu Ram Dass, iako znani ljubitelj mukih guza, uiva veliki ugled meu duhovnim tragaima u Americi. U meuvremenu je njegov guru umro, pa se on bavio najrazliitijim duhovnim tehnikama, a droge, koje je tako zduno propovijedao, vie ne uzima. Ljudi su naputali heroin i nakon viegodinje uporabe, a to je bilo uglavnom u nudi. Kao to sam ve naveo, heroinomani su u SAD iza rata doslovce desetkovani. Krijumarski su putevi bili u vrijeme ratnih operacija zatvoreni i droga je spontano gubila svoje rtve. Od droge se katkada odviknu i oni koji se nalaze u zatvoru, ili osobe koje naprosto vie nemaju sredstava za taj skupi i jo k tome smrtonosni hobby. Agonija kroz koju prolaze naputajui drogu zastraujua je, depresija i teka ovisnost mogu potai na samoubojstvo, a u veini sluajeva narkoman se prvom prilikom vraa svom "fiksu". Heroin je prvobitno dobio svoje ime zbog herojskih uzbuenja, koja zna probuditi. Radilo se o komercijalnom zahvatu, da bi naalost dosta kasno postalo jasno o kakvoj se opakoj tvari radi. Jedna od najtraginijih posljedica koje uivanje heroina donosi su, slino kao kod kokaina, "junkie babies", novoroenad ena koje su ovisnici o heroinu. Simptomi su razliiti, najee su takve bebe plaljive i hiperaktivne. Ne mogu spavati ni normlano jesti, a pla im je nalik vrisku. U onim teim sluajevima, javljaju se grevi, koji mogu kulminirati epileptikim napadajem. Nekada su majke narkomanke, da bi smirile bebu-ovisnika, puhnule dim opijuma u njegova usta, a danas lijenici najee propisuju klorpromazin ili diazepine. Ipak, ima situacija kada su prisiljeni djetetu dati opijate. Na Zapadu su razvijene itave specijalizirane slube koje nastoje trudnice ovisne o narkoticima to ranije identificirati i pomoi im da na svijet donesu zdravo dijete. Uspjenost je ovakvih institucija razliita od zemlje do zemlje, a na umu treba imati da je borba protiv narkomanije na svim razinama vrlo skupa, pa si ono najefikasnije mogu prije svega priutiti bogate i razvijene zemlje. One i jesu glavna rtva tekih oblika ovisnosti, bar za sada, jer tamo stanovnitvo prije svega ima dovoljno novaca da moe kupovati skupe narkotike. Posljednja promatranja stanja u zemljama biveg komunistikog bloka pokazuju da se droga munjevito iri i tamo. Vjerojatno su mogui naini suprotstavljanja ovome zlu bitno razliiti u raznim podnebljima i sredinama, od kojih svaka ima poneku specifinost, koja se odraava i na profil ovisnika. Treba initi to se moe, no budunost glede heroina i drugih narkotika ostaje neizvjesna.
================================================ 113

Drago Plecko-Droge Bic Novog Doba

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Drago Plecko-Droge Bic Novog Doba

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DROGE

MESKALIN, PSILOCIBIN mystica psychodelica

MARIHUANA Varljivi prijatelj s istoka

LSD kazalite iluzija

KOKAIN aneo smrti s Anda

IBOGAIN drogom protiv droge?

ECSTASY Ljubav u prahu

HEROIN konj za vjena lovita

Gotovo cjelokupna svjetska proizvodnja od otprilike 4.000

You might also like