MODELIRANJE OTVORENOG VODOTOKA (OPEN-CHANNEL FLOW)

Promatrajmo strujanje fluida u otvorenom vodotoku. Popreni presjeci kanala mogu biti razliiti npr. pravokutni, trapezni i sl., dok se kod prirodnih vodotoka pojavljuju popreni presjeci nepravilnih oblika. Ukoliko je popreni presjek kanala jednak na proizvoljnom presjeku, te je nagib dna jednak u bilo kojoj toki, govorimo o prizmatinom kanalu.

y( x )

Slika 1. Popreni presjek kanala na udaljenosti x

Na poprenom presjeku kanala definiramo sljedee veliine: A povrina omoenog presjeka kanala ( A = A( x, y ) ) P perimetar odn. opseg omoenog presjeka ( P = P( x, y ) ) A R hidrauliki radijus; R = P Klasifikacija strujanja se moe napraviti prema razliitim kriterijima. Ako se brzina strujanja ne mijenja u ovisnosti o vremenu, onda je strujanje stacionarno, u suprotnom se radi o nestacionarnom strujanju. Nadalje, ako se brzina strujanja ne mijenja s obzirom na udaljenost u kanalu (od neke referentne toke) onda je strujanje uniformno, a inae se radi o neuniformnom strujanju.

v2 2g y(x) y z(x) x

idealan fluid energetska li nija

vodno lice

he

referentna ravnina

Slika 2.

Pretpostavke: - kut je mali - strujanje je izrazito jednodimenzionalno - tlak je iskljuivo hidrostatski Openito se strujanje u kanalu opisuje sustavom parcijalnih diferencijalnih jednadbi, koje proizlaze iz zakona ouvanja mase i zakona ouvanja koliine gibanja. Ako pretpostavimo da se radi o prizmatinom kanalu, moemo ih zapisati u obliku: A Q + =0 t x (1) dinamike jednadbe v2 v +g y+ = g ( S0 S f ) t x 2g y je dubina vode, v brzina, a Q protok, pri emu vrijedi relacija v = linije

Q . S f je pad energetske A

dH , definiran Manningovom formulom (koja je prikazana u nastavku). Uvedimo dx oznaku dH = S f . (2) dx dz = tan . S S 0 smo oznaili nagib dna kanala, tj. S 0 = dx

Stacionarno strujanje
Nadalje, ukoliko promatramo stacionarno strujanje fluida, oito je da zbog neovisnosti A v =0 i = 0 , iz prve jednadbe sustava (1) slijedi: varijabli o vremenu tj. t t Q = konst. odnosno iz druge jednadbe dz dy d v 2 + + (3) = Sf . dx dx dx 2 g

Zapravo se ova jednadbe moe dobiti i ako krenemo od poznate nam Bernoullijeve jednabe

p v2 z+ + =H g 2 g prema kojoj je ukupna energija konstantna du strujnice. Vrijednost energetske linije v2 z+ y+ = H , odnosno oznaimo s H. Uvaavanjem jednakosti p = gy , slijedi 2g deriviranjem po x dobijemo diferencijalnu jednadbu za dubinu vode y = y ( x) :
dz dy d Q 2 dH = + + . 2 dx dx dx 2 gA dx Nadalje, kod stacionarnog toka (Q = konst.) u prizmatinom kanalu vrijedi d Q 2 Q 2 d 1 Q 2 d 1 dy Q 2 dA dy Q 2 B dy (5) = 3 = = = 3 dx 2 gA2 2 g dx A2 2 g dy A2 dx gA dy dx gA dx Kod druge smo jednakosti uvaili injenicu da je kanal prizmatian, to znai da se popreni profili ne mijenjaju s obzirom na udaljenost x u kanalu, dok zadnja jednakost slijedi iz dA = B. dy (4)

dH = S f definiran je Manningovom formulom, pomou koje se dx modeliraju gubici nastali zbog trenja
Pad energetske linije
Manningova formula:

Q2n2 S f = 4/3 2 , R A A je hidrauliki radijus, a P perimetar. gdje je n Manningov koeficijent trenja, R = P

Vrijednosti Manningovog koeficijenta: - betonski kanal 0,015 - prirodni kanali (glina) 0,030 - rijeni tokovi 0,030 0,07 Kod stacionarnog toka, iz (4)-(6) y = y ( x)

(6)

dobijemo diferencijalnu jednadbu za dubinu vode

dy S0 S f = dx BQ2 1 3 gA
BQ 2 Opazimo da jednadba (7) vrijedi za 1. gA3

(7)

(7) je diferencijalna jednadba prvog reda oblika, y( x) = f ( x, y( x)) za koju analitiko rjeenje znamo odrediti samo u nekim posebnim sluajevima, za razliku od numerikog rjeenja koje znamo odrediti u podruju u kojem je diferencijalna jednadba dobro definirana. Da bi problem bio u potpunosti modeliran potrebno je zadati i poetne uvjete.

Zadatak: Za poetni uvjet y ( x0 ) = y0 odrediti dubinu vode y( x) iz diferencijalne jednadbe (7) .

Poseban sluaj: Uniformni tok i normalna dubina

Kao to smo ve spomenuli, kod uniformnog strujanja su brzina i dubina vode konstantne dy = 0 , slijedi: veliine pa iz jednadbe (7), radi dx S0 = S f . Iz Manningove formule (6) potom proizlazi da kod uniformnog toka vrijedi: 1 1/ 2 Q = AR 2 / 3 S0 . (8) n Na osnovu te jednadbe moe se odrediti dubina vode kod uniformnog toka, tzv. normalna dubina koju emo oznaiti s yn .

Prizmatini kanal s pravokutnim poprenim presjekom:

B - irina kanala dA A( y ) = B y =B ; dy

P( y ) = B + 2 y

Kod zadavanja podataka, obino su nam poznate veliine: Q, n, S0 , B . Normalnu dubinu potom moemo odrediti iz sljedeeg izraza:
Byn 1 1 1/ 2 Q = AR 2 / 3 S0 = Byn n n B + 2 yn koristei neku od numerikih metoda.
2/3 1/ 2 S0

(9)

Trapezni kanal: B0 - irina dna kanala Z - nagib bonih stranica kanala (tangens kuta nagiba bonih stranica kanala)

A( y ) = ( B0 + yZ ) y

dA = B0 + 2 yZ ; dy

P ( y ) = B0 + 2 y 1 + Z 2

Primjer. Odrediti normalnu dubinu vode yn u trapeznom kanalu, s bonim nagibom Z = 2 , te irinom dz dna B0 = 10m . Nagib dna kanala je konstantan i jednak S0 = = 0.001 (1m po km duljine), dx a Manningov koeficijent n = 0.013 .

Rjeenje.
x y
Z=2 1

Dubinu vode oznaimo s y. Iz slinosti trokuta slijedi 1: z = y : x , pa je x = zy . Povrina omoenog presjeka trapeza je A = ( B0 + zy ) y . Opseg omoenog presjeka trapeza je P = B0 + 2 y 1 + z 2 . ( B0 + zy ) y A . Hidrauliki radijus je R = = P B + 2 y 1+ z2
0

B0

Normalnu dubinu vode potom odreujemo iz jednadbe (8), koja nakon uvrtavanja dobivenih izraza i i sreivanja poprimi oblik [( B0 + zyn ) yn ]5 / 3 = 0 . nQ 2/3 S0 B0 + 2 yn 1 + z 2 Nakon uvrtavanja poznatih vrijednosti dobijemo

F ( yn ) = 12.33 (10 + 4.47 yn )

2/3

( (10 + 2 yn ) yn )

5/3

= 0.

Nul toka funkcije F ( y ) predstavlja rjeenje gornje jednadbe. Moe se odrediti npr. pomou neke od numerikih metoda npr. bisekcijom ili Newtonovom metodom. Rjeenje je yn = 1.09m .

Kritina dubina
Nadalje, definirajmo kritinu dubinu y c . To je dubina kod koje je Froudov broj jednak 1, tj. v Fr = = 1. (10) gy c Opazimo da je u sluaju kritine dubine nazivnik u diferencijalnoj jednadbi (7) jednak 0 te da diferencijalna jednadba u toj toki ne vrijedi. Kritinu dubinu moemo izraziti iz (10) te dobijemo

yc = 3
gdje je q =

Q2 3 q2 = g gA2

(11)

Q . Karakteristika kritine dubine je da je to dubina kod koje je specifina energija A fluida minimalna.
Vrijednost c = gy nazivamo brzina irenja poremeaja. To je zapravo relativna brzina irenja vala u odnosu na medij unutar kojeg taj val putuje. Apsolutne brzine irenja vala su zapravo jednake v-c i v+c. Ako je v < c onda govorimo o podkritinom toku, za v = c je tok kritian, dok je za v > c tok nadkritian. Uoimo da kod podkritinog toka vrijedi v c < 0 , a v + c > 0 to znai da se jedan kraj vala putuje uzvodno, a drugi nizvodno. Kod kritinog je toka v c = 0 , pa je jedna strana vala stacionarna, dok druga putuje nizvodno brzinom v + c . Za razliku od toga, kod nadkritinog toka se obje strane vala gibaju nizvodno, jer je v c > 0 i v + c > 0 . Dakle, kod nadkritinog toka poremeaj putuje iskljuivo nizvodno, to znai da tok uzvodno od promatrane lokacije uope 'ne zna' to se dogaa nizvodno.

HIDRAULIKI SKOK

Hidrauliki skok (jump) se pojavljuje kod prijelaza strujanja iz nadkritinog u pdkritino. U toki u kojoj je Froudov broj jednak 1 dogodi se hidrauliki skok. Kod hidraulikog skoka dolazi do gubitka energije (zbog turbulencije) i do naglog skoka u vodnom licu. Kako gubitak energije na skoku nije unaprijed poznat, jednadbu ouvanja energije ne moemo primijeniti direktno. Uoimo takoer da u toki skoka diferencijalna jednadba (7) ne vrijedi jer je nazivnik desne strane jednak nula.

U nastavku emo promatrati rjeenja jednadbe (7) uz postavljeni poetni uvjet y ( x0 ) = y0 , tj. poznatu dubinu vode u nekoj toki. Kako analitika rjeenja jednadbe nisu poznata, osim u nekim posebnim sluajevima, za rjeavanje emo koristiti numerike metode. Prisjetimo se, da su standardne numerike metode za rjeavanje diferencijalne jednadbe prvog reda:

Eulerova metoda, poboljana Eulerova metoda i razliite Runge-Kutta metode. Koju emo od spomenutih metoda odabrati ovisi o tonosti koju elimo postii. Pritom treba svakako voditi rauna i o stabilnosti pojedinih metoda. Rjeenja postavljenog poetnog problema mogu biti razliitog oblika, u zavisnosti o poetnom uvjetu, nagibu kanala i trenju u kanalu. Promatrati emo razliite sluajeve u tzv. kanalima s blagim nagibom (mild slope). Takav je nagib okarakteriziran uvjetom

yc < yn
U tom se sluaju linija kritine dubine nalazi ispod linije normalne dubine. Tim je dvjema linijama podruje strujanja podijeljeno u tri zone (vidi sliku 3.). Oblik rjeenja, dakle vodno lice, ovisi o poetnom uvjetu. Traena se rjeenja odreuju iz diferencijalne jednadbe (7), koja se za promatrani pravokutni prizmatini kanal moe zapisati u obliku:
yn 1 y dy = S0 3 dx yc 1 y
10 / 3

(12)

U ovisnosti o zoni u kojoj se nalazi poetni uvjet, dakle poetna dubina ovisi sami oblik rjeenja. Znaajno je naglasiti da dubina vode, odnosno rjeenje ne moe prijei diferencijalne jednadbe

iz jedne u drugu zonu dakle, ako je poetni uvjet u zoni 1, vodno lice ostati e u zoni 1. Pripadajua se krivulja naziva M1 krivulja.

Razlikujemo M1, M2 i M3 krivulje. (Slika 1.6) Vrijedi: - za yc < yn < y0 rjeenje je M 1 -krivulja - za yc < y0 < yn rjeenje je M 2 -krivulja - za y0 < yc < yn rjeenje je M 3 -krivulja
1,8

1,6

1,4

1,2

1
Dno kanala Kriti na dubina Normalna dubina

0,8

0,6 0 5 x 10
15

Slika 3. Vodno lice u kanalima s blagim nagibom za razliite poetne uvjete.

U tokama u kojima se dogodi prijelaz iz jedne u drugu zonu, rjeenje zapravo ne zadovoljava diferencijalnu jednadbu (to su sluajevi u kojima je nazivnik u diferencijalnoj jednadbi jednak 0, dakle toke u kojima se dostigne kritian tok). Primjeri u kojima se pojavljuju promatrane krivulje: M1-krivulja podkritino strujanje (Fr<1) - utok u jezero; M2-krivulja prijelaz iz podkritinog u nadkritino strujanje kod kanala iji se nagib povea; strujanje prije prijelaza u nadkritino ima oblik M2-krivulje M3-krivulja prijelaz iz nadkritinog u podkritino strujanje npr. strujanje ispod zapornice; dio krivulje prije prijelaza u podkritini tok ima oblik M3-krivulje Na slian se nain rjeenja mogu dobiti i za vee nagibe kanala (steep slope) kada je y c > y n . U tom sluaju rjeenja imaju oblik tzv. S-krivulja.