EPHRAIM KISHON - KOD KUE JE NAJGORE

MEUNARODNI MAJSTOR HUMORA

Izraelski pisac Ephraim Kishon koji ivi u Izraelu i vicarskoj (roen 1924. u Budimpeti)
najpopularniji je suvremeni strani pisac u Hrvatskoj (ba kao i u Njemakoj), bar ako je suditi po
broju objelodanjenih djela i izdanja. Dosad mu je izalo ukupno trinaest knjiga, od kojih neke u vie
izdanja i u visokim nakladama.
Knjige su prevedene na 33 jezika, meu ostalim i na fri-zijski, jedan od jezika kojim danas govori
ponajmanje ljudi na svijetu. Ukupna je naklada njegovih knjiga negdje oko 40 milijuna, od ega je
samo u Njemakoj tiskano oko 28 milijuna.
Kishon se zapravo rodio pod imenom Ferenc Hoffmann. Ime i prezime promijenio je tek nakon
dolaska u Izrael 1949. godine. Promijenio mu ga je imigracijski slubenik koji je drao da Ferenc
Hoffmann ne zvui dovoljno idovski.
U Budimpeti je zavr|o_osnovnu kolu, realnu gimnaziju i srednju trgovaku. Meutim, kako se
1941. godine zbog svog idovskog porijekla nije mogao upisati na fakultet, izuio je zlatarski obrt.
Godine 1944, pod njemakom okupacijom u Maarskoj, interniran je u radni logor u Slovakoj, a
prije nego to e ga nacisti otpremiti u logor za istrebljivanje Zidova u Poljskoj, bjei natrag u rodni
grad i skriva se pred Nijemcima do kraja rata. Od 20 lanova njegove ire porodice ostali su mu na
ivotu samo roditelji i sestra.
Potkraj 1944. godine, nakon osloboenja Maarske, sovjetski su ga okupatori potjerali, uz mnogo
drugih njegovih
KOD KUE JE NAJGORE
sunarodnjaka, u logor u Sovjetski Savez, ali je putem pobjegao iz kolone zahvaljujui dobrim
dijelom pukoj srei.
Godine 1945. upisujfiumetalno kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpeti. Nakon tri
godine zavrava studij i stupa na posao u urednitvo maarskog humori-stikog i satirinog
tjednika Ludas Matyi, te poinje pisati kazaline i radijske komedije i humoreske.
Godine 1949^bjei sa svojom prvom enomJEx_om iz Maarske u Austriju, a odatle preko Italije u
Izrael. Tu poinje intenzivno uiti novohebrejski jezik u kibucu, u kojem timari konje. Surauje u
maarskom emigrantskom listu Uj Ke-let. Sljedee godine zapoljava se u urednitvu tog lista.
Cijelu 1952. godinu ui novohebrejski u dravnom internatu u Jeruzalemu i poinje pisati na netom
nauenom jeziku. Jednom je rekao da je Izrael jedina zemlja u kojoj djeca ue roditelje - materinski
jezik. Nakon nekog vremena ima ve svoju svakodnevnu kolumnu u najveem izraelskom dnevniku
Maarivu.
Godine 1953. izvodi mu nacionalno kazalite Habima u Tel Avivu satirinu komediju tienik.
Godine 1957. rodio mu se prvi sin Rafael (bolje poznat u njegovim obiteljskim priama pod
imenom Rafi). Godine 1959. eni se drugom enom Sarom, koja uskoro postaje najbolja od svih
ena. Iste godine New York Times proglaava njegovu knjigu Okrenite se, gospoo Lot
knjigom mjeseca i tako zapoinje Kishonova meunarodna knjievna karijera. Istodobno u Tel
Avivu osniva kazalite Zelena lukovica, za koje redovito pie i u kojem reira svoje komedije.
Godine 1963. snima svoj prvi film, po vlastitom scenariju, Sedlali ili Zamijeni ker za stan. Nakon
toga producira i reira jo est filmskih komedija, od kojih su mu dvije nominirane za Oscara.
Sljedee godine rodio mu se sin Amir, a nakon etiri godine i ki Renana. Njih ete, uz najbolju od
svih ena, najbolje upoznati u knjizi koju upravo drite u rukama.
MEUNARODNI MAJSTOR HUMORA
Godine 1981. Kishon kupuje kuu u idilinom vicarskom krajoliku, u gradiu Appenzelu. Ubudue
e dobar dio godine provoditi u vicarskoj (kupio je poslije i stan u Zurichu), ali mu glavno
prebivalite i dalje ostaje Tel Aviv. Na prigovore u domovini da previe vremena provodi izvan
zemlje, odgovara da porez i dalje plaa u Izraelu.
Godine 1977. izlazi prvi prijevod jedne njegove knjige u Istonoj Evropi, u Zagrebu, u biblioteci
HIT Nakladnog zavoda Znanje, u prijevodu ae Novak, pod naslovom Nije fer Davide. Poslije e
se, u predgovoru hrvatskom izdanju svoje 13. knjige, alu na stranu (Otokar Kerovani, Rijeka,
1995.), prisjetiti tog dogaaja ovim rijeima:

Moda je malo udno to hrvatski jezik igra tako vanu ulogu u mojoj autobiografiji. Nakladni
zavod Znanje (...) bio je 1977. godine prvi slobodni glas u itavom nijemom Istonom bloku,
junaki objavivi, naoigled druga Brenjeva i marala Tita, pozamanu knjigu jednog izraelskog
pisca, odnosno 'cionistikog agenta', pod znaajnim naslovom Nije fer Davide.
Ta moja prva knjiga, nakon koje je slijedilo desetak drugih, vinula se bila na rang-listama bestselera
u bivoj Jugoslaviji do prvog mjesta. Odonda je proteklo mnogo vode odvodnim kanalima, ja sam
vieput posjetio svoje nove prijatelje i kolege u Zagrebu, postao sam u meuvremenu ak i dinarski
milijarder na svom blokiranom bankovnom raunu u Zagrebu i uivao u izvrsnim izvedbama svojih
komedija i mjuzikla u zagrebakim kazalitima.
Nakon velikog uspjeha kod naeg itateljstva te prve knjige izabranih pria (koja je moda i
ponajbolja od svih dosad u nas objavljenih Kishonovih knjiga zato to je sastavljena od najboljih
humoreski i satira iz nekoliko njegovih knjiga) slijedila je zbirka duhovitih putopisa kroz Italiju,
Grku, vicarsku, Austriju, Francusku, panjolsku, Englesku i SAD. Knjiga nosi naslov Kita boli
more.
KOD KUE JE NAJGORE
Godine 1984. izlazi u istoj biblioteci jo jedna Kishonova zbirka kratkih pria na aktualne teme u
Izraelu Nema nafte, Mojsije, a sljedee godine i jedini njegov roman Lisac u ko~ koinjcu, to je
zapravo satira na politike prilike i neprilike u njegovoj novoj domovini. Obje je ove knjige preveo
Nikola Kri.
U osamdesetim su godinama zaredale nove Kishonove knjige u biblioteci HIT, a poela su izlaziti i
ponovljena izdanja prethodnih naslova u popularnoj biblioteci Evergrin istog nakladnika.
Naklade svih tih izdanja nisu bile nikad nie od 10 000 primjeraka. Tolike su tirae imale i sljedee
Kishonove knjige u HIT-u: Raj u najam (1986), Jo malo pa istina, autobiografsko djelo s
podnaslovom Pria o mojim priama, i Deva kroz uicu igle (1988). Prvu i treu od ovih knjiga
preveo je s engleskoga Omer Lakomica.
Znanje je tada sklopilo ekskluzivni ugovor s Kishonom kojim je steklo pravo da samo ono izdaje
njegova djela u hrvatskom prijevodu, ali i obvezu da svake godine objelodani po jedan novi naslov,
ba kao to i Kishonov njemaki nakladnik izdaje svake godine po jednu njegovu novu knjigu za
Sajam knjiga u Frankfurtu.
Slijedili su naslovi Kuna apoteka za zdrave (ovaj put iznimno u nakladi zagrebake Mladosti,
biblioteka Gama, 1989), pa opet u HIT-u Nita tu Abraham ne moe (1990) i Po-mozi sirotu na
svoju sramotu, djelo u kojem se autor obraunao s komunizmom na temelju vlastitog gorkog
iskustva. Ova je knjiga izala 1992. godine, dakle u jeku rata u Hrvatskoj, to je Kishon
prokomentirao u spomenutom predgovoru na svoj nain:
Moja je pretposljednja knjiga izala za vrijeme bombardiranja, i usprkos bombardiranju, toga
grada (Zagreba). Drago mi je to se izlazak moje nove knjige na hrvatskom jeziku moe proslaviti
bez topovske glazbe u pozadini. Srdano pozdravljam sve svoje itatelje, a mojim se pozdravima
pridruuje i moja ena, kojoj su brkati Zagrepani uvijek bili
MEUNARODNI MAJSTOR HUMORA
neobino atraktivni. Vrlo emo vam rado ponovo doi u pohode, pogotovo to se svijet odonda
uvelike promijenio, pa sada i izmeu Tel Aviva i Zagreba postoji direktna zrakoplovna veza, a moje
knjige izlaze bez 'nunih kraenja' i hrvatski se graani mogu smijati na sav glas a da se prije toga
ne osvru kriomice oko sebe.
Nego, da nastavimo nabrajati naslove Kishonovih knjiga koje su dosad prevedene na hrvatski. Ne
bojte se, nema ih vie mnogo. Godine 1993. izala je i Knjiga za porezne obveznike, u kojoj je autor
napravio satirinu bilancu svojih odnosa s poreznicima. Dakako da je i ta knjiga kod nas dobro
prola jer je ta tema i nama bliska i uvijek aktualna.
Napokon se 1995. pojavila i zasad posljednja Kishonova knjiga u hrvatskom prijevodu, spomenuta
alu na stranu, koja se donekle razlikuje od prethodnih po znatno ozbiljnijem i sjetnijem tonu i po
traginoj i tragikominoj tematici. Zapravo je to Kishonova autobiografija napisana u formi
razgovora s jednim poznatim izraelskim novinarom. Tu je Kishon prvi put progovorio o svojim vie
nego neugodnim iskustvima i s nacizmom i s komunizmom. O svojim doivljajima iz Drugog

svjetskog rata nije do tada elio pisati ni govoriti, ali je sad napokon otvorio duu i izrekao sve ono
to ga je muilo svih tih pustih godina. Zato ta knjiga, po mom miljenju, zauzima posebno mjesto
u Kishonovu opusu. Ipak, koliko god dogaaji o kojima pie bili tragini, Kishon nije mogao a da
se na mnogim mjestima i gorko ne nasmije, esto i na svoj raun.
Kishon ne bi vjerojatno ipak doivio izlazak svoje 13. knjige u Hrvatskoj da nije pristao, u vrijeme
kad smo oskudijevali u devizama, primati honorare od naih nakladnika u tadanjim dinarima. On je
bio jedan od rijetkih autora svjetskih bestselera (uz pokojnog Grahama Greenea) kojem taj
kompromis nije bio ispod asti. Vanije mu je bilo zadrati stare itatelje i stei nove, nego
inzistirati makar i na skromnom honoraru u markama ili dolarima.
KOD KUE JE NAJGORE
A da bi ipak imao kakvu-takvu korist od jugoslavenskih dinara, koji su naglo gubili vrijednost,
dolazio je s najboljom od svih ena, Sarom, u Zagreb i sprijateljio se tako sa mnogim
Zagrepanima. Neumorno je potpisivao svoje knjige na promocijama, davao intervjue na sve strane
(nije se dodue mogao nauditi kako moe i smije kod nas istoga dana dati i po nekoliko
eskluzivnih intervjua) i vrlo se dobro osjeao meu nama. Zavolio je i neke nae gastronomske
specijalitete (primjerice, puricu s mlincima i trukle), tako da je Sara kod kue morala neke od njih
iskuati u praksi, ali, na alost, bez mnogo uspjeha.
Iako je prevalio ve sedamdesetu, Kishon je obeao da e uskoro ponovo sa Sarom doi u Zagreb.
U jednom od posljednjih telefonskih razgovora priznao mi je da je strano uivao kad je Maccabi
u Tel Avivu pobijedio stranu Ci-bonu u posljednjoj sekundi igre spektakularnim pogotkom sa 15
metara udaljenosti. ak me nastojao i utjeiti to je Ci-bona nesretno izgubila tu utakmicu, to ju
je poslije stajalo i ulaska u finale evropskog kupa. Takav je Ephie - taktian i uviavan i onda kad pobjeuje. Takav je i u ahu, kad igra u simultanci s Kasparovom.
Pozorniji je itatelj ovoga predgovora moda ve zapazio da je jedina Kishonova knjiga o kojoj
ovdje nije gotovo nita reeno upravo ova koju sad ita, Kod kue je najgore. Prvi put se pojavila
kod nas davne 1982. godine, bila je dakle trea po redu izlaenja u biblioteci HIT, a ve je 1986.
izala u broira-nom uvezu u biblioteci Evergrin, u kojoj je zatim doivjela vie izdanja.
O njoj bi moda bilo dovoljno rei da je najprodavanija i najuspjenija od svih Kishonovih knjiga u
svijetu, a da je na hebrejskom jeziku najprodavanija knjiga iza - Biblije.
Moda je to i razumljivo zato to je Kishon najduhovitiji i najzabavniji kad pie o sebi i svojoj
obitelji, to e rei o najboljoj od svih ena, o sinovima Rafiju i Amiru i o keri Renani. Na kraju
krajeva, rije je o svakidanjim zgodama i
MEUNARODNI MAJSTOR HUMORA
nezgodama koje doivljavaju roditelji irom svijeta, neto u to se gotovo svaki itatelj i itateljica
moe lako uivjeti.
Dopustite mi na kraju da navedem jo jedan citat iz Kishonova predgovora davno rasprodanom
hrvatskom izdanju knjige Jo malo pa istina, jer u njemu taj meunarodni majstor humora na svoj
lucidni nain raspreda o biti i naravi humora u knjievnosti:
Prije poprilino vremena imao sam ast otvoriti godinji kongres tvrtke IBM. Tom prigodom
zamolili su me inenjeri toga svjetskog koncerna da im budem savjetnik pri konstruiranju
kompjutora za humor.
Smatrali su da to nee biti odvie teko jer, na kraju krajeva, 'postoje ve kompjutori koji piu
antologijske pjesme'.
Ali tu su se jajoglavi prevarili. Teka srca, morao sam im objasniti da bi jedino rjeenje bilo da
izrade predimenzionirani kompjutor u koji bi mogli i mene utrpati...
Humor nema, na alost, podataka kojima bi se to udovite moglo nahraniti, jer osnovni zakon
humora glasi da ne priznaje nikakve zakone. Kad bi tko rastavio Stradivari-jevu violinu da vidi to
joj daje onaj posebni zvuk, ne bi u njoj nita naao. Tajna je u formi.
Tako je otprilike i s humorom. Ja bih vrlo rado odao svojim itateljima najintimnije tajne svoga
zvanja, kad bi ih bilo.
Zlaiko Crnkovi
NA SLIKU I PRILIKU

Sve su premijere uzbudljivi dogaaji ali svaka je od njih maji kaalj prema najveoj predstavi na
svijetu: predstavljanju novoroeneta dragoj rodbini.
Najbolja supruga odluila je donijeti Rafija na svijet usred noi, tako da sam morao ekati sve do
jutra da bih ga mogao vidjeti. Doktor mi je savjetovao da svakako prvi put doem sam. Stoga nisam
poveo nikoga osim svoju majku jer ona je dakako moja majka, a za ravnoteu poveo sam i enine
roditelje jer, na kraju krajeva, i njima se rodio unuk. Nisam mogao izostaviti ni tetku liku ni ujaka
Jakova jer bi se inae strano uvrijedili, a ni Zieglerove koji su ve poslali prekrasan dar: bijele
pletene cipelice, isto takvu kapicu i najljepe hlaice na svijetu, plave poput neba.
Posve sluajno su se istim darom iskazali i moja majka, tetka lika, stric Jakov te brojni prijatelji i
znanci. ak i mljekar. Gotovo da ovjek poali to e dijete narasti jer bi inae imalo odjee do kraja
ivota. Jedno je ipak sigurno: ubudue e svako novoroene mojih prijatelja dobiti na dar slatki
mali komplet odjee.
Razumije se samo po sebi da ni ja nisam poao k eni praznih ruku. U jednom trenutku, one strane
noi dok sam krio ruke u bolnikoj ekaonici, sveano obeah sam sebi da u, ako sve proe
dobro, kupiti eni krzneni kaput. Ali ujutro, kad sam trijezno razmislio, prisjetio sam se da e
uskoro ljeto, a bilo bi doista smijeno da moja ena usred ljetne
KOD KUE JE NAJGORE
vruine trkara u krznenom kaputu. Umjesto toga sam poao k najskupljem draguljaru u gradu i
izabrao prekrasnu ogrlicu od dijamanata. Rekoh sebi: To je ono pravo, sve dok nisam ugledao
cijenu. E, pa za koga mene ta ena dri? Za Rocke-fellera? I to samo zato to je rodila dijete? Nije
ni prva ni zadnja koja je rodila, a neete mi valjda rei da sve rodilje dobivaju dijamante?
Na koncu sam joj kupio prekrasan buket crvenih karanfila s bogatom arenom vrpcom, i bananu za
Rafija. A u znak priznanja za sve njene napore - obukao sam tamno odijelo. Neka zna da joj
opratam sve paklenske muke koje sam noas proao i da joj nita ne zamjeram.
Na putu za rodilite moja nas je majka uvijek iznova opominjala da djetetu nikako ne smijemo prii
blie od dva metra, jer je sigurno da po nama vrve razni mikrobi, virusi i bacili. Time nas je sve
duboko povrijedila. Tetka lika je rekla kako se nada da moja majka nee, poput ostalih njoj dobro
znanih baka, ve s vrata poeti tepati buci-bucili, to je prvi korak u krivom odgoju djeteta.
U tako napetu raspoloenju stigosmo do rodilita. Vratar je oigledno imao teku poroajnu no, pa
je zadrijemao i tako smo svi zajedno mugnuli pored njega. Jedna-sestra^-nam je pokazala put do
enine sobe. Suzdrana daha, pokucali smo i uli. U sobi nije bilo nikoga. Stric Jakov, koji se u
svojoj karijeri moe pohvaliti sa dva semestra farmacije, objasnio nam je da je moja ena vjerojatno
na poslijeporodilj-skom pregledu.
U tom je asu tetka lika, koja je, jo uvijek uvrijeena, zaostala za nama, odnekud pobjedniki
zakliktala.
- Tu je! Eno ga!
Pourismo onamo, kad tamo... na kolicima poput onih za posluivanje... lei neto od glave do pete
zaahureno u bijelo...
NA SLIKU I PRILIKU
- Boe dragi - proaputa enina majka. - To je on! Zar nije sladak? Sunce bakino, buci-buc!...
- Srce moje malo - moja e majka s uzdahom. - Srce moje malo...
- Ja nita ne vidim - rekoh, na to je tetka lika profrktala da naravno nita ne vidim, niti bilo tko
drugi moe to vidjeti, kad su ga tako umotali. Oprezno je podigla pokriva i onesvijestila se.
Pred nama je leao Rafi. Rafi glavom i bradom. Pravi mali aneo. Moja punica brinu u pla.
- Ah - ree uzdiui. - Slika i prilika pokojnog jjtrica Oskara... Pogledajte taj nos... pa ta usta...
"A te ui! - promrmlja njen suprug. - Iste su kao u njegove bake.
- Kojeta - usprotivi se Jakov. - Brada mu je ista kao u Viktora. Upravo je on tako znao isturiti
bradu kad bi mu loe krenulo u pokeru.
- A ja kaem - gospoa e Ziegler - da je pljunuta majka. Samo te oi! Gledajte kako ih sklapa i
otvara... Ba kao ona. Sklopi ih... otvori ih...
Ja nisam prozborio ni rijei jer, iskreno reeno, bio sam pomalo zbunjen. Kad sam maloprije
ugledao Rafija, srce mi je snano zakucalo a u glavi mi je odzvanjalo: uj, stari, nema labavo, to je

tvoj sin. Zaljubio sam se u nj na prvi pogled. Pa ipak - kako da kaem - vie mi je, onakav elav,
bezub, zajapurena lica, dubokih kolobara ispod oiju, bio nalik na stara, smeurana meetara.
Naravno, draesna aneoskog meetaria - uvjeravao sam sama sebe, pa ipak sam bio pomalo
razoaran. Duboko u srcu nadao sam se da e, im me ugleda, povikatiL>iTatay tata! Umjesto
toga, dubokome ijevnuo i stao se derati.
ili I .4KOD KUE JE NAJGORE
- Jeste li mu vidjeli desni? - guknu tetka lika. - Ma iste su kao u strica Emila!
emu poricati, svi smo bili duboko dirnuti. Zapravo je ipak udesno kako se u tako malom stvorenju
ujedine sve fizike i psihike osobine predaka. Priroda doista stvara uda...
- Oprostite - prekinula me sestra u mojim razmiljanjima i uputila se prema kolicima u namjeri da ih
odveze.
- Molim vas - upitah je - a gdje je gospoa Kishon?
- Koja gospoa Kishon?
- Pa majka. Zar ovo nije sin gospoe Kishon?
- Ovo? Ni govora. Ovo ovdje pripada gospoi Mizrahi. Osim toga, to je djevojica - ree sestra i
odveze malo udovite.
Stvarno, krajnje je vrijeme da se neto poduzme protiv anarhije u naim bolnicama.
SRETNA NOVA GODINA!
- Ephraime - zovne me iz spavae sobe najbolja supruga na svijetu. - Jo malo pa sam gotova.
Rekla je to u pola deset naveer 31. prosinca. Moja ena ve od sumraka sjedi pred zrcalom
spremajui se za doek Nove godine kod naeg prijatelja Tibija. Sumrak u ovo doba godine pada
ve poslije tri sata popodne, ali ona je sada ve, kako sama kae, jo malo pa spremna.
Podsjetio sam je kako smo obeali Tibiju da emo stii najkasnije do deset sati, na to mi ena
odgovori da svaki domain, ona to pouzdano zna, rauna sa petnaest minuta zakanjenja, a jo
petnaestak minuta vie ne moe biti naodmet. Ionako su sve proslave, pogotovo novogodinje, u
poetku dosadne i ljudima treba vremena da se malo zagriju. Svoju konstataciju zakljuila je
izjavom da jo uvijek ne zna to bi obukla, koju bi haljinu odabrala.
- Sve same prnje - jadikovala je. - Nemam nita za obui.
To govori svaki put kad nekamo izlazimo, bez obzira kamo, a ormari su joj tako puni da ih jedva
moe zatvoriti. Ovakve njene svakodnevne primjedbe imaju zapravo drugu pozadinu. Ona me
zapravo upozorava da sam nesposobnja-kovi, da je nisam sposoban izdravati, eli mi nabiti
komplekse. Ali, ako pravo uzmemo, ja se uope ne razumijem u enske haljine. Meni su one sve
odreda grozne. Unato tome, moja me ena svaki put iznova pita koju bi od njih obukla.
KOD KUE JE NAJGORE
- Da li onu usku crnu - premiljala je - ili moda plavu s izrezom?
- Plavu s izrezom, svakako - rekoh joj.
- Previe je napadna a crna je opet previe sveana.
- to misli o bijeloj svilenoj bluzi?
- Ni to nije loe.
- Nije li to malo presportski?
- Bluza, sportski? Ni govora!
Bre-bolje priskoih da joj zakopam bluzu kako ne bi promijenila odluku. Dok je traila
odgovarajuu suknju, mugnuo sam u kupaonicu da se obrijem.
Sa suknjom je jo kako-tako ilo ali je nala samo jednu odgovarajuu arapu, a par koji je pronala
nije opet pristajao uz bluzu. Bluza dakle ne dolazi u obzir. Znai, sve opet iznova.
- Ve je deset sati - usudih se primijetiti. - Zakasnit emo.
- Pa ta onda? Propustit e nekoliko prastarih viceva to ih tvoj prijatelj Stockler svaki put
pripovijeda.
ekao sam potpuno spreman dok se moja ena nikako nije mogla odluiti izmeu biserne ogrlice i
broa. Biseri djeluju otmjenije ali bro je izazovniji. Bit e udo ako i do jedanaest stignemo.
Zavalio sam se u naslonja i preitavao novine. ena se dala u potragu za pojasom koji bi pristajao

uz bro, ali je odustala jer nije pronala torbicu koja bi pristajala uz pojas. Premjestio sam se za
pisai stol da napiem nekoliko pisama i jednu kratku priu.
- Evo, gotova sam - povie moja ena. - Samo mi jo, molim te, pomozi povui rajsferlus.j
Katkad se pitam to rade ene k6je nemaju mua da im pomogne povui patentni zatvara. Po svoj
prilici ostaju na Staru godinu kod kue. Moja ena dodue ima mua koji joj pomae povui
rajsferlus, pa ipak, i mi ostajemo kod kue.
SRETNA NOVA GODINA!
Ona sjeda pred zrcalo, zaogre se najlonskim ogrtaem i poinje se minkati: najprije podloga,
zatim puder, pa tu za trepavice i tako sve redom. U meuvremenu pogledava uokolo ne bi li
ugledala cipele koje idu uz taku. One svijetle su, na alost, na popravku, one crne s visokim
potpeticama jesu dodue prekrasne ali u njima ne moe uiniti ni tri koraka, u onima s niskom
potpeticom, dodue, moe hodati ali one pak imaju nisku potpeticu...
- Jedanaest je sati - rekoh i ustadoh. - Ako se za pet minuta ne spremi, kreem sam.
- Dobro, dobro! emu odjednom takva urba?
Moja ena odlae najlonski ogrta jer je upravo odluila obui usku crnu haljinu. Ali gdje su joj
sada crne arape?
U pola dvanaest pokuavam se posluiti trikom: kreem odlunim korakom prema izlaznim
vratima, otvaram ih, bijesno i glasno pozdravljam, zalupim vratima i - pritajim se u predsoblju...
Sad je dobila svoje. Mukarac ipak jednom mora pokazati tko je gazda u kui. Valjda e se sada
pouriti.
Pet minuta proteklo je u mrtvoj tiini. Neu valjda cijeli ivot provesti u ovom mranom hodniku?
Nije joj se valjda...
- Ephraime, doi, molim te, zatvori mi rajsferlus!
Opet je u bijeloj bluzi. Na uskoj crnoj haljini pukao je av. Promijenila je i arape i upravo se
koleba izmeu bisera i broa.
- Ta, pomozi mi malo! - zavapi. - to mi savjetuje?
- Savjetujem ti da ostanemo kod kue. Ja u skinuti smoking i obui pidamu.
- Ne priaj gluposti! Gotova sam za deset minuta.
Dvanaest je sati. Nova je godina. Odjekuju zvona. Laku no. Gasim svjetiljku i tonem u san.
Posljednje to sam jo u Staroj godini uspio vidjeti, bila je moja ena kako umotana
.. ... ,,iAli i.
KOD KUE JE NAJGORE
u najlonski ogrta mae trepavice. Oh, kako mrzim taj najlonski ogrta! Nikada nisam mrzio toliko
nijedan drugi ogrta, i ne samo ogrta. Zaspao sam i usnio da sam Charles Laughton u ulozi kralja
Henrika VIII koji je dao odrubiti glave est svojih ena. Sve su se odreda popele na stratite u
najlonskom ogrtau. Jedna je usput manikirala nokte...
Spavao sam dubokim snom vie od jednog sata i probudio se u novoj godini. Najbolja supruga na
svijetu stajala je pred zrcalom u plavoj haljini s izrezom i mazala trepavice.
Pogledao sam na sat: pola dva. Ona je posve luda, pomislio sam. Oenio sam se luakinjom.
Osjeao sam se poput onih prokletnika u Sartreovu komadu Iza zatvorenih vrata, koji su, kao najtei
grenici, osueni biti u istoj prostoriji sa enom koja se oblai-svlai, oblai-svlai, i tako
unedogled.
Poeo sam je se ve pribojavati. Eto, upravo je stala premjetati cijeli sadraj jedne velike crne
torbe u crnu torbicu i obratno. Ve je gotovo posve odjevena - preostaje jo samo frizura. Da ostavi
slobodno elo ili da spusti ike? Odluila se za nekoliko pramenova preko ela. Nakon duga
premiljanja ipak je zakljuila da slobodno elo ne ostavlja nita bolji dojam od zavodnikih iaka.
- Napokon sam gotova. Moemo krenuti.
- Zar to jo uope ima smisla? Ve je dva sata.
- to to znai: ima li smisla? Za tebe je sigurno jo ostalo dovoljno malih hrenovki na akalicama.
Najbolja supruga na svijetu oigledno je veoma neraspo-loena a to sve zbog moje nestrpljivosti i
nerazumijevanja. Mali najlonski ogrta pao je na pod tik uz krevet. Beumno sam ispruio nogu,
upecao ga vrcima prstiju i iskrao se u kuhinju, gdje sam ga bacio u sudoper i vlastoruno zapalio.

Uivao sam gledajui ga kako gori. Mora da se i Neron podjednako osjeao gledajui kako gori
Rim.
SRETNA NOVA GODINA!
Kad sam se vratio u spavau sobu, moja ena tek to nije bila posve spremna. Pomogao sam joj
povui rajsferlus na uskoj crnoj haljini, poelio joj mnogo uspjeha u potrazi za pravim arapama,
otiao u svoju sobu i sjeo za pisai stol.
- Gdje si sad? - povika ona za mnom. - Zar ne vidi da sam ve skoro gotova? to sad tamo radi?
- Piem scenarij.
- Onda pouri! Zaas kreemo!
- U redu.
Ilo mi je kao podmazano. Pisao sam o velikom umjetniku - moe biti slikar, glazbenik ili ak
humorist - koji je mnogo obeavao i dobro zapoeo, ali je nakon nekog vremena posustao i
beznadno zaglibio. A zato? Zbog ene, dragi moji, samo zbog ene! Ona ga je nevjerojatno
sputavala, koila ga kad god je htio to poduzeti. Napokon je shvatio u emu je njegova nevolja i
odluio se osloboditi tog kria, te napasti - ene. Jedne besane noi ustane iz kreveta i uputi se
prema vratima...
ena je u kupaonici stajala pred zrcalom i umivala se. Sjenilo na onim kapcima uinilo joj se
prejakim te je odluila promijeniti minku i sve ono to uz to ide: kremu, podlogu, puder...
Ne, ovako se vie ne da ivjeti! Uzeo sam iz ormara najdeblju kravatu i zavezao je za zastor. Valjda
e izdrati...
ena je, ini se, ula kad sam se popeo na stolicu.
- Ostavi se gluposti, Ephraime - povie - radije mi po-mozi zatvoriti rajsferlus. to ti je sad
najednom?
Nita. Nije mi nita. Dva sata i trideset minuta. Moja ena stoji u kupaonici pred zrcalom i sprejem
lakira kosu dok drugom rukom trai rukavice koje su posve sluajno u kupaonici. Obje joj operacije
zaudo uspijevaju. Izgleda da je gotova. Izgleda da je stvarno gotova. Traak nade u mrklom mraku.
Moje strpljenje se ipak isplatilo. Uskoro emo biti kod
1-'
t\
KOD KUE JE NAJGORE
Tibija na doeku Nove godine. Jest, ve je tri sata izjutra, ali sigurno u jo zatei nekoliko
prijatelja u dobru raspoloenju. Puna energije, moja ena premjeta stvari iz crne tor-betine u bijelu
torbicu, baca jo zadnji pogled na zrcalo. Ja stojim iza nje.
- A zato se nisi obrijao? - pita me odjednom.
- Obrijao sam se, draga, prije mnogo, mnogo vremena, jo onda kad si se ti poela spremati.
Poao sam se ponovo obrijati. Kad sam se pogledao u zrcalo, ugledao sam ispijeno, prerano
ostarjelo lice progonjena ovjeka koga ivot nije tedio - lice oenjena ovjeka.
Najbolja supruga na svijetu etkala je u pokrajnjoj sobi s noge na nogu sve dok je strpljenje nije
izdalo.
- Ta doi ve jednom! Uvijek te moram ekati!
LATIFA OD UROKA
Pokazalo se da je na Rafi doista vrlo lijepo djetece, neobino inteligentno i poduzetno, pravi mali
strunjak za rastjerivanje kunih pomonica. Tek.to bi jedna nova stupila preko praga, Rafi bi,
potaknut nekim nepoznatim unutranjim nagonom, zapoeo svoj glasni, kretavi bojni zov, na to bi
kandidatkinja samo trepnula i izustila:
- Nisam znala da vi tako daleko stanujete... - i netragom nestala.
Ali Providnost je bdjela nad nama i jednog lijepog dana poslala nam Latifu, koja nam je stigla po
preporuci svoje sestre Etroge. Etroga je tri godine ranije pomagala u naoj kui i sada nam je za
osvetu poslala svoju sestru. Dok smo pregovarali, a to je trajalo vie od pola sata, Rafi se, iz nama
neznanih razloga, nije ni oglasio. Bili smo presretni kad je Latifa prihvatila posao.
Bila je to krupna ena, bistra pogleda. Hebrejski je slabo govorila i esto bi u reenice ubacivala
arapske rijei, to se opet vrlo dobro uklapalo u nau izraelsko-maarsku konverzaciju. Nije bila

osobito ustra ali je dobro istila i nekako izlazila na kraj s rubljem, premda je jasno pokazivala
kako joj nije ni nakraj pameti da svoj vijek provede meu hrpom pelena.
Prva je nevolja izbila kad smo odluili premjestiti pokustvo jer se Rafijevim dolaskom sve u kui
preokrenulo: dnevna soba postala je garaa za djeja kolica, spavaa soba
KOD KUE JE NAJGORE
bila je puna boica za mlijeko i kutija djejeg praka, igralite je bilo u kuhinji a kuhinja u
kupaonici. I dok smo tako nanovo razmjetali pokustvo, moja ena ree Latifi da objesi
skupocjeno venecijansko zrcalo u kut.
- to? Zrcalo u kut? - zavapi Latifa. - Zar ne znate da to donosi nesreu?
Zatim nam vrlo slikovito ispripovjedi kako je jednom njena susjeda, usprkos svim opomenama,
objesila zrcalo u kut i nije prolo ni sedam dana a njezin mu dobije deset tisua funti na lutriji, to
ga je toliko uzbudilo da mu je srce popustilo i siromah je umro. To nas je vrlo dojmilo. Odluili smo
da ne maljamo vraga na zid, te smo zrcalo bre-bolje u bescjenje prodali staretinaru.
Idua je kriza izbila tri dana kasnije, kad smo rekli Latifi da oboji strop. Taj se put gotovo razljutila.
- Neete valjda zahtijevati od mene da se verem po lje-stvama u kui u kojoj je dijete? Samo nam
treba da kojim sluajem propue ispod njih, pa da za cijeli ivot ostane patuljak i zavri u cirkusu.
- Hajde, hajde - rekosmo - ne pretjerujte!
- Ma to, hajde, hajde? Jeste li uli za onog krojaa kraj trnice? On vam ima sina od petnaest
godina koji nije vii od pola metra, a sve samo zbog toga to je kao dijete proao ispod ljestava.
iva istina! Ako ba silom hoete od malog nainiti patuljka - to je vaa stvar, ali Latifa u tome ne
eli sudjelovati, i Latifa nee bojiti strop u ovoj kui!
Slino smo proli i s prozorima. Latifa je izjavila kako samo najvei luak moe doi na pomisao da
pere prozore u petak, kad svaki normalan ovjek zna da to sigurno znai poar u kui. Ako ba
elimo da nam kua izgori do temelja, neka samo izvolimo prati prozore, ali bez nje! Ve smo se
pomalo zamorili Latifinim sudbonosnim opomenama i pokuali je nagovoriti da bar jednom
zaboravi na zloduhe, ali
LATIFA OD UROKA
nam je odgovorila da e, ako joj uspijemo pokazati makar ijednu enu koja u petak pere prozore,
ona nama prvoga u mjesecu isplatiti plau. U oaju pogledasmo kroz prozor. I to smo ugledali? U
stanu ljekarnika, jedna je djevojka upravo prala prozore.
- Lopov! - zgraala se Latifa. - A juer se osigurao protiv poara!
Posve je razumljivo da smo mi platili njoj, i da su prozori ostali neoprani.
Nakon nekoliko dana naloismo Latifi da skine zastore. Kao da ju je grom oinuo.
- to kaete? - proaputala je. - Skidati zastore u sijenju? Jeste li vi pri zdravoj pameti? Zar da vam
dijete navue neku teku bolest? Zar da, ne daj Boe, izgubite Rafija?
Ovaj se put nismo dali pokolebati. Kratko i jasno smo joj kazali kako ne vjerujemo u sve te njene
uroke, a lijenik je uostalom odmah tu, iza ugla. Latifa je odgovorila kako ona tako straan zloin
ne moe uzeti na svoju duu. Uvjeravali smo je da emo svu odgovornost preuzeti na sebe.
- Ako je tako, u redu - ree Latifa. - A hoete li vi to meni dati napismeno?
Sjeo sam za pisai stol i sastavio izjavu u kojoj sam naveo kako nas je gospoica Latifa Kurdani
pravovremeno upozorila da nam se dijete moe opasno razboljeti ako skidamo zastore s prozora u
sijenju, ali da smo je, unato tome i protivno njenoj volji, prisilili da to uini. Nakon to smo oboje
potpisali izjavu, Latifa je mrzovoljno skinula zastore.
Pred veer se Rafi potuio na glavobolju. U noi je dobio vruicu. Izjutra je toplomjer pokazivao 40
C. Latifa je tu vijest primila mirno, samo nam je dobacila pogled od kojeg smo se sledili.
Moja ena je otila po lijenika, koji je ustanovio upalu plua.
KOD KUE JE NAJGORE
- Ali kako ju je samo dobio? - zavapi moja ena. - Mi inae tako pazimo na njega.
- Kako? - prosikta Latifa. - Ja u vam rei kako ju je dobio, doktore. Zato to su me natjerali da
skinem zastore.
- to to priate? - upita je doktor. - Kakvi zastori?
- Istina je, doktore - Latifa e. - Pomislite samo, skidaju zastore u sijenju a imaju dijete u kui!

Uzalud smo joj iza lijenikovih lea davali znakove da prestane i da ode u kuhinju.
- Ona je posve u pravu - ree doktor. - Skidati zastore po ovakvom vremenu doista nije uputno...
Nije udo to se dijete prehladilo. Zaista, moram kazati, vrlo neozbiljno od vas.
Latifa bez rijei pokae lijeniku izjavu s naim vlastorunim potpisima i bez rijei se povue u
kuhinju.
Od tada joj se pokoravamo. vrsto vjerujemo da pranje rublja nedjeljom izaziva poplavu, a sveti
nam je zakon da do proljea ne istimo kvake na vratima kako nam zmije ne bi ule u kuu. Uz to
nam je Latifa jo naloila da dvadeset sedam dana ne smijemo mesti pod ako elimo da nam dijete
ozdravi.
Latifa jo uvijek dolazi svaki dan, zavali se u naslonja i gleda televiziju. Stan nam je svakim
danom sve prljaviji, ali, da pokucam u drvo, Rafi sve manje kalje.
MALO PROLJETNO IENJE
Nedjelja. Jutros za dorukom najbolja mi supruga na svijetu ree:
- Nije mi ni nakraj pameti da ove godine za proljetnog ienja okrenem kuu naglavce. Kakav mi
je to stan koji se jednom godinje isti! Osim to je naporno i skupo, znam da te to i uznemiruje.
Zato u samo dobro pomesti, i to je sve. Ti ne mora nita raditi, jedino te molim da mi uvrsti
motku na metli jer se rasklimala.
- Naravno! - uskliknuh veselo i smjesta se uputih da joj kupim dvije lijepo oblikovane, dugodlake
metle u znak zahvalnosti za njenu domainsku suzdranost. Kad sam se vratio, pred kuom je
vijugao potoi. Moja je ena naime dola na pomisao da najprije pod dobro pokvasi pa da ga tek
onda pomete. Za tu je prigodu najmila dvije ene. Jednu da pere a drugu da joj nosi vodu. Meutim
je vodonoa bila bra od pralje, pa otuda i onaj potoi pred kuom.
- Nije to velik posao, za jedan dan bit e gotovo - tvrdila je najbolja supruga na svijetu.
To mi je bilo drago uti jer smo za ruak imali samo jaja na oko, to odraslu ovjeku poput mene
nikako ne moe zadovoljiti tek. Poslije podne je netko skinuo prozorska okna jer su kripala. Bravar
je rekao da su avli na arkama zahrali i da ih treba zamijeniti. Budui da on nema vremena
trkarati okolo, trebalo bi da ih ja poem kupiti k Fuhrmanu u Jaffi. Dobro.
KOD KUE JE NAJGORE
Ponedjeljak. Kad sam se oko podne vratio s avlima iz Jaffe, potoi pred kuom pretvorio se ve u
rijeku. Nisam mogao ui na prednji ulaz, jer je predsoblje bilo zakreno naslonjaima koje je tapetar
trebao popraviti. Provukao sam se kroz prozor na kupaonici i upao u kadu punu ivog vapna.
- Zna - objasni mi ena - mislila sam da bi, kad ionako ve istimo kuu, bilo dobro malo osvjeiti
zidove, ali nita vie od toga, zaista.
Zamolila me da se pogodim s liiocem za cijenu, jer to je ipak muki posao. Pogodili smo se za
5000 izraelskih funti ukljuujui bojenje vrata i prozora.
Bravar je ustanovio da sam mu donio avle od dva cola, a da on treba avle od tri cola, i poslao me
natrag k Fuhr-manu.
Moja ena i Rafi spavali su u regalu za knjige, a ja sam proveo no na svom pisaem stolu, izmeu
pei i servisa za aj. Loe sam spavao. Za veeru opet jaja na oko.
Utorak. Fuhrman tvrdi da mi je prodao ispravne avle od tri cola i otpravio me kui. U vrtu pred
kuom upao sam u kaljuu i na jedvite se jade uspio oprati u dnevnoj sobi, koja je sada pretvorena u
kupaonicu zato to u kupaonici mijenjaju ploice (3540 funti). Da i to ve jednom obavimo, kako
ree moja ena. Elektriar, koga smo pozvali zbog kratkog spoja, ustanovio je da Bergmanove
utinice koje imamo na zidu nisu dovoljno sigurne, a da one koje nam preporuuje idu samo uz
Fleischmanove utikae i Goldfischove osigurae - sve u svemu, 1800 funti. Bravar se sloio s tim
da sam mu donio avle od tri cola, ali britanska cola, a da on treba avle od tri njemaka cola, i
poslao me natrag k Fuhrmanu.
Liilac je, poto je dovrio pola kuhinjskog stropa, povisio cijenu, za to je dao i obrazloenje.
MALO PROLJETNO IENJE
- Ja uvijek diem cijenu dva tjedna prije blagdana - ree - jer svatko rauna da u uoi blagdana
povisiti cijenu, pa je kod mene navala ve dva tjedna prije toga. I zato diem cijenu dva tjedna prije
blagdana.

Usput me zamolio da skoknem do Herzla, budui da on nema vremena, i tamo kupim jednu
limenku laka, malo ter-pentina, novu kefu i dvije kutije Marlboroa. U meuvremenu se enski
duo, koji je nainio potok pred kuom, proirio u kvartet i veselo pjevao.
Rijeio sam i problem spavanja. Prebacio sam svu odjeu iz ormara u hladnjak, ormar postavio na
balkon, licem nagore, i smjesta pao u dubok naftalinski san. Usnio sam da sam umro i da me na
vjeni poinak prati sveana povorka obrtnika.
Veerali smo meko kuhana jaja.
Srijeda. Fuhrman mi je objasnio da izmeu britanskog cola i njemakog cola nema razlike kad su u
pitanju avli za arke, i poslao me do vraga. Kad sam to prenio bravaru, on se malo zamislio i
upitao me emu e nam uope ti avli. Za arke na prozorima, rekoh mu, ali se prozorima vie nije
moglo prii jer je netko povadio sve keramike ploice s poda. Najbolja supruga na svijetu oduvijek
je eljela plavo-bijelo poploeni pod (6200 funti), umjesto onog dosadnog sivog, a sad je, eto, bila
iva prilika.
- Samo jo ovo - rekla je - i onda je svreno!
U redu. Ne raunajui mene, u kui je sada radilo es-naestero ljudi, od kojih su najveu buku dizali
zidari koji su ruili zidove.
- Razgovarala sam s jednim graevinskim poduzetnikom koji je neto poput arhitekta - ree mi ena
- i on mi je savjetovao da sruimo zid izmeu Rafijeve i tvoje radne sobe. Tako emo dobiti veliku
dnevnu sobu a budui da nam ne trebaju dvije velike sobe, drugu moemo razdijeliti zidom pa e
Rafi imati svoju sobu a ti radni kabinet.
KOD KUE JE NAJGORE
Da i ja svemu tome neto pridonesem, uzeo sam kare, popeo se na ljestve i skinuo sve lustere u
kui.
Onaj poduzetnik - neto poput arhitekta (1190 funti) -upita me (950 funti) zato ne bismo (712
funti) kuhinju premjestili na tavan a tavan u zahod? Odgovorio sam mu neka se radije dogovori s
mojom enom jer, koliko znam, ona se ove godine ne eli uputati u velike radove.
Sirova jaja.
etvrtak. Danas se od Fuhrmana nisam vratio kui. Spavao sam u parku na klupi, jeo travu i pio
vodu iz prskalice, ba kao ptica. Prijalo mi je. Osjeam se preporoen.
Petak. Kod kue me doekalo iznenaenje. Na mjestu gdje je stajala kua iskopan je dubok rov.
enu i Rafija zatekao sam u vrtu.
- Zna, pomislila sam: kad ve ionako istimo kuu - ree mi ona - neka to bude od temelja...
- Posve si u pravu, draga - odgovorih joj. - Priekat emo samo da proe blagdan jer e onda biti
jeftinije.
Ona se s time sloila; posjela je Rafija ispod drveta i uzela brisati prainu s lia.
SILOM PRELJUBNICI
Odluili smo ljetni odmor provesti u mirnom obiteljskom pansionu. Odabrali smo jedan skromni,
neupadljivi kutak u Donjoj Galileji, daleko od gradske vreve, znanaca i ogovaranja. Nazvao sam
telefonom i rezervirao dvokrevetnu sobu.
- U redu, gospodine - odgovori mi ef recepcije. - Dvokrevetna soba. Stiete li zajedno?
Glupa li pitanja! Odvratio sam mu da se to razumije samo po sebi.
Poto smo stigli, recepcionar nam dade da ispunimo prijavnicu i potom nam urui dva kljua
rekavi:
- Vaa je soba broj 17, a gospoa ima sobu broj 203.
- to je to sad, do vraga? - rekoh. - Zar nisam naruio jednu dvokrevetnu sobu?
- Vi, dakle, elite biti zajedno u sobi?
- Razumije se da elimo! Mi smo vjenani. Ovo je moja supruga.
Provukavi se iza pulta recepcioner prie naoj prtljagi i zagleda se u naljepnice s imenima. U tom
mi je trenu sinulo da je najbolja supruga na svijetu posudila kofer od svoje majke i da na naljepnici
po svoj prilici pie: Erna Spitz. Recepcionar se uspravi i otro nas pogleda ispod oka.
- U redu - ree. - Dvokrevetna soba, dakle. Izvolite klju, gospoo Kishon.
Posljednje dvije rijei izgovorio je naglaeno i otegnuto.

KOD KUE JE NAJGORE

- Hoete li moda - rekoh zbunjeno - hoete li da vam pokaemo osobne karte?
- Ne treba - odgovori recepcionar i dobaci nam jo jedan otar pogled ispod oka. - To je vaa stvar.
Nisam ja tu zato da brinem brigu o udoreu...
Koliko sam uspio primijetiti, ni ostali prisutni nisu bili zato tu. Dok smo prolazili predvorjem,
pratili su nas oima, usnica stisnutih u ironini ali ipak odobravajui smijeak. Tek sam tada
primijetio da najbolja supruga ima na sebi onu napadnu jarkocrvenu haljinu i da su joj potpetice
previsoke. Do vraga! A onaj debeli elavac - bit e da je iz izvozno--uvozne brane - bulji u nas i
apue neto na uho izazovnoj plavui to sjedi uz njega. Doista neukusno! Tako mlada djevojka pa
se spetljala s odvratnim starim razvratnikom, kao da na svijetu nema zgodnih mladih mukaraca
poput mene, recimo.
- Hej, Ephraime!
Okrenuh se. Bio je to Finkenstein mlai. Sjedi u kutu i domahuje mi znaajno, kao da hoe rei:
estitam! Kakva maka! Glupan! Moja ena, dodue, sasvim dobro izgleda, pa i vie od toga, ali
kazati za nju da je maka?... Kreten! Zar su ovdje svi poludjeli?
Za veerom je bilo jo gore. Dok smo, zbunjeni, prolazili kraj stolova, do naih je uiju dopiralo:
- Ostavio je kod kue enu i dijete a tu se povlai s ovom... Malo je punana ali pria se da on takve
voli...
- ... U zajednikoj sobi... vie nego drsko...
- Poznajem mu enu, krasna osoba - a on tu s ovakvom jednom... Svata na ovom svijetu...
Pokazalo se da ni Finkenstein mlai nije ovdje sam. Povlai se tu s nekakvom nalarfanom lutkom
koja ak i izazovno nosi vjenani prsten. Predstavio nam ju je kao svoju sestru. Sestra, ma ta ne
kae! Upoznao sam ih sa enom.
SILOM PRELJUBNICI
Finkenstein joj galantno poljubi ruku i dobaci joj zavodniki osmijeh. Zatim me povede u stranu.
- Je li kod kue sve u redu? - upita me kao mukarac mukarca. - Kako tvoja supruga?
- To bi bar morao znati. Upravo si joj poljubio ruku.
- Dobro, dobro - ree Finkenstein, odvue me do bara i narui mi votku. Zatim mi stade govoriti
kako se pred njim ne moram pretvarati, ta nije se on juer rodio; he-he... On i ne pomilja da ja time
varam svoju enu, ni govora. Nema nita loe u tome ako ovjek malo zastrani, to je, tovie, u
dobrim trajnim brakovima i zdravo, svatko to ini; he-he. On, Finkenstein, mogao bi se okladiti da
bi mi moja ena, kad bi ikad saznala, sve oprostila.
- Ali ovo je doista moja ena, tikvane!
- Ta ti ne pali, stari!
Finkenstein me pogleda prezirno i ode. Vratio sam se k eni i njegovoj sestri. Roj mukaraca, koji
su se u meuvremenu udvarali najboljoj supruzi na svijetu, nevoljko se rasprio. Ona je blistala.
Ispripovjedila mi je kako ju je jedan izmeu njih - sasvim zgodan momak koji podsjea na Ro-berta
Redforda - nagovarao da napusti onog svog smijenog tipa i poe s njim.
- Odbila sam, naravno - kikotala se. - Vrlo je zlatan, dodue, ali uljeta kad govori...
- Ah, to je, znai, jedini razlog? A to to sam ti mu, to tebi ne znai ba nita?
- Ah, da, svakako - prisjeti se ona. - Zna, posve sam ve zbunjena od svega ovoga...
Debeli elavac nam dojedri s boka i predstavi svoju zla-tokosu seks-bombu.
- S doputenjem - ree. - Moja kerka.
KOD KUE JE NAJGORE
Stari razvratnik! Dolo mi je da ga udarim akom po debeloj njuci. Moja kerka! Nije mu ak ni
slina. Ona, prije svega, ima kosu.
- Moja prijateljica - rekoh zauzvrat predstavivi mu svoju enu. - Gospoica Erna Spitz.
Moja se ena vrlo brzo snala u novoj ulozi ljubavnice. Kad god bih je pokuao pred drugima
zagrliti, ona bi mi se izmakla govorei kako ne brinem o njezinu dobru glasu. Jednom sam je poslije
veere utinuo za obraz, na to se toliko razljutila da me udarila po ruci.
- Jesi li poludio? - prosiktala je. - Ionako nas ve na sve strane ogovaraju.
U tome je bila u pravu. Govorkalo se, na primjer, da smo se jedne noi goli golcati kupali u moru.

uo sam takoer da se pria kako uivamo drogu. Sestra Finkensteina mlaeg znala je ak i da je
suprug moje prijateljice neto nanjuio i da nas je slijedio sve do Tiberijskog jezera, ali da smo mu
za dlaku izbjegli i pobjegli ovamo.
- Pa, nije ba sve tono - rekoh joj. - Istina je da je njezin mu otiao na Tiberijsko jezero. Meutim,
otiao je tamo s njihovom sluavkom. Sluavkin momak - inae sretno oenjeni otac troje djece poao je za njima i vratio djevojku. Mui je na to odluio da se osveti na nama, pa se sada igramo
skrivaa.
Sestra se zaklela da e o tome utjeti kao riba i pourila se da s ostalim gostima podijeli novost.
Nakon petnaest minuta pozvali su nas u hotelsku direkciju, gdje su nam pomalo usplahireno
savjetovali da se preselimo u odvojene sobe. Zlu ne trebalo!
- Ne - rekoh. - Samo nas smrt moe rastaviti!
U meuvremenu se najbolja supruga na svijetu posve raspojasala. Naruivala je najskuplja jela a od
pia samo ampanjac. Nisu izostale ni eljice za nakitom i krznom.
SILOM PRELJUBNICI
- U ovakvim je sluajevima to uobiajeno - govorila je. A onda je naem ljubavnom gnjezdacu
posve neoekivano pukla tikva.
Jednog se dana pojavio moj znanac, reporter, jedan od onih svatarskih njukala koji u ovoj zemlji
poznaju sve i svakoga.
- Ovo je ista abokreina - ree poto je na brzinu istraio hotel. - Da svisne od dosade!
Finkenstein je tu sa svojom sestrom, ti sa svojom enom a onaj elavi sudac doveo je svoju ker.
Ba ste mi druina, sve sami sveci! Kako si samo mogao toliko dugo ovdje izdrati?
Sutra smo napustili hotel. Moja je ena postala opet obina domaica i najbolja supruga na svijetu.
Samo mi pokatkad predbaci da sam je iznevjerio - i to ba s njom!
STRANA CRVENKAPICA
Vrijeme: 9 sati naveer. Roditelji su otili u kino. Rafi, povjeren nenadmaivom baka-servisu u
obliku gospoe Re-gine Popper, lei u krevetiu irom otvorenih oiju i ne moe zaspati. Ulina
rasvjeta baca sablasne sjenke po kutovima sobe. Vani je oluja. Pustinjski vjetar povremeno donosi
zavijanje akala. Gdjekad se zauje alobni huk sove.
Ga Popper: Spavaj, Rancu! Hajde, zaspi ve jednom!
Rafi: Neu.
Ga Popper: Sva dobra djeca ve spavaju.
Rafi: Ti si runa.
Ga Popper: Hoe li neto popiti?
Rafi: Hou sladoleda.
Ga Popper: Ako bude dobar, i ako zaspi, dobit e sladoleda. Hoe li da ti, kao i juer, ispriam
jednu lijepu priu?
Rafi: Neu! Neu!
Ga Popper: Ali vrlo lijepu priu. Priu o Crvenkapici i stranom vuku.
Rafi (branei se oajno): Neu Crvenkapicu! Neu stranog vuka!
Ga Popper (hvata ga): Tako! Sad e biti dobar i mirno sluati. Bila jednom jedna djevojica.
Zvala se Crvenkapica.
Rafi: Zato?
STRANA CRVENKAPICA
Ga Popper: Zato to je na glavi uvijek nosila crvenu kapicu.
Rafi: Sladoleda!
Ga Popper: Sutra. I to radi mala Crvenkapica? Ide posjetiti baku koja ivi u kolibici duboko u
umi. uma je tako velika da, kad bi jednom u nju zaao, ne bi vie mogao nai izlaza. Stabla su se
uspinjala do neba. U umi je bio mrkli mrak.
Rafi: Neu sluati.
Ga Popper: Svi mali djeaci znaju priu o Crvenkapici. to e rei Rafijevi prijatelji kad saznaju
da Rafi jo nije uo tu priu?
Rafi: Ne znam. .

Ga Popper: Eto, vidi, Crvenkapica tako ide kroz umu, kroz ogromnu mranu umu. Posve je
sama i tako ju je strah da drhti cijelim tijelom...
Rafi: Dobro, zaspat u.
Ga Popper: Ne smije prekidati tetu Reginu. Crvenkapica ide sve dalje, sasvim sama, sve dalje i
dalje, sasvim sama. Srce joj tako lupa da i ne primjeuje veliku sjenu koja se skriva iza drveta. To je
vuk.
Rafi: Koji vuk? Zato vuk? Neu vuka!
Ga Popper: Pa to je samo bajka, ludice mala! A u vuka su tako velike oi i tako uti zubi
(pokazuje) - grr, grr!
Rafi: Kad e doi mama?
Ga Popper: I veliki strani vuk brzo ue u kolibu u kojoj je spavala baka - tiho otvori vrata priulja se krevetu - i -ham, ham - podere baku!
Rafi (vrisne, skoi iz kreveta i pokua bjeati.)
Ga Popper (utrkuje se s Rafijem oko stola): Rafi! Rafaele!
Smjesta da si se vratio u krevet, inae ti neu dalje priati!
Doi, ljubavi, doi... Zna li to e Crvenkapica kad ugleda
I
KOD KUE JE NAJGORE
vuka u bakinoj postelji? Pita: Bako, zato su u tebe tako velike oi? I zato ima tako velike ui? I
zato ima tako strane pande na rukama? I...
Rafi (priskoi prozoru i otvori ga): U pomo! U pomo!
Ga Popper (povue ga natrag, udari po stranjici i zatvori prozor): A vuk najednom skoi iz
postelje i ham, ham...
Rafi: Mama! Mama!
Ga Popper: ... podere Crvenkapicu zajedno s koom, kosom i kapicom. Ham, ham, grr, grr!
Rafi (zavue se pod krevet i priljubi uza zid.)
Ga Popper (legne pred krevet): Grr, ham, ham... Ali odnekud iznenada naie lovac s pukom i paf, paf - ubije stranog vuka a baka i Crvenkapica veselo izau iz njegova trbuha.
Rafi (promoli glavu ispod kreveta): Je li ve gotovo?
Ga Popper: Jo nije gotovo. Potom vuku napune trbuh kamenjem, strano velikim kamenjem i plomp, plomp -bace ga u bunar.
Rafi (s ormara): Je li gotovo?
Ga Popper: ia mia, gotova pria. Zar nije lijepa?
Mama (upravo stie kui, ulazi): Rafi, odmah da si siao! to se to dogaa, gospoo Popper?
Ga Popper: Ah, nita naroito! Mali je danas malo nemiran pa sam mu, da bih ga umirila, ispriala
jednu priu.
Mama (gladi Rafija po kosi slijepljenoj od znoja): Hvala vam, gospoo Popper. to bismo mi bez
vas?!
A LA RECHERCHE DU TEMPS PERDU1
Jednog mi dana ena ree:
- Zna, dragi, u subotu imamo proslavu mature.
- Tko to - mi?
- Moj bivi razred. Generacija 1953. Doi e sve moje bive kolegice i kolege. Pa, ako bi htio,
mislim, ako doista ima volje, bilo bi lijepo kad bi nam se pridruio.
- Ali ja nikoga od njih ne poznajem, nemam volje, i neu ii. Poi sama!
- Ne idem sama. Nikada mi nee ispuniti ni najmanju elju...
Poao sam.
Svi su bili u najboljem raspoloenju kao to obino biva u takvim prigodama. Tek to smo uli, svi
su stali grliti i ljubiti moju enu. Zvali su je Popi. Popi! Osjeao sam se usamljen i izgubljen poput
Izraelca u Ujedinjenim narodima. Razredni drugovi su pak u razgovoru skakali s teme na temu
prisjeajui se raznih dogodovtina.
- Zna li netko neto o aiku? Je li istina da je propao na diplomskom? Nije ni udo, nije bio ba

neki mozak... to je sa okom? ujem da je strano ostarjela... Ma ne, stvar je u tome to joj je
drugi mu dvadeset godina mlai od nje...
1 U traganju za izgubljenim vremenom (franc).
KOD KUE JE NAJGORE
- Hej, sjea li se kako je, bjeei pred toklerom, spuz-nula niz ogradu od stubita? A ono kad se
neu po mjeseini kupala s Mikijem? ... Ba je bila guska!
Svi su vritali od smijeha. Neki su se i udarali po bedrima.
- Nije to jo nita! A kad je Beni zatekao Minku s Kug-lerom?... Skoro smo umrli od smijeha...
naroito aa. I ba je on morao plesati arlston s Bergerovom majkom. Glupan!... Sjeate li se
kako se kod Moskovvitza nasadio na pe?
Osjeao sam se poput prognanika. Od te generacije ne poznajem ama ba nikoga. Pripadam goditu
1948. realne gimnazije Berzsenvi Daniel, Budimpeta. Ima li tko ta protiv?
- Joj! - vrisnu najednom jedna od prisutnih. - Znate li koga sam srela prije dvije godine u Parizu?
Klaka! Kau da ivi prodajui razglednice. Oduvijek je naginjao umjetnosti! Sjeate li se kako je
jednom oprljio obrve?
- Pa, naravno - dobacim ja - drugo se od Klaka nije moglo ni oekivati.
- Nisam ba siguran - ree netko. - Uvijek je elio studirati arhitekturu.
- Ne budi smijean - odvratih mu. - Klako i arhitektura! Kladim se da nije u stanju povui ni dvije
ravne crte!
Moja je primjedba izazvala buru smijeha, to mi je vratilo samopouzdanje.
- Je li istina da su se Joske i Nina vjenali? - upita me moj susjed ua stolom. - To mi je nezamislivo
- Joske i Nina!...
- A moe li zamisliti kako su izgledali na vjenanju! -izazvah ope oduevljenje. - Sjeate li se
samo kako je Nina pokuavala osuiti gaice u hladnjaku? Oduvijek je bila pomalo uvrnuta. A tek
Joske sa svojim kuniima! Kad god ugledam glavicu kupusa, sjetim se njega!...
To je bio pun pogodak! Drutvo se grohotom smijalo. Od tog asa drao sam sve konce razgovora u
svojim rukama i
A LA RECHERCHE DU TEMPS PERDU
uvijek bih iznova s vremena na vrijeme, sve do u sitne none sate, ieprkao poneku staru
uspomenu. Osobito im se svidjela pria kako je aa dva puta prodao svoju olupinu od auta, i to je
Berger naao u svom krevetu nakon to je Mosko-witzu ukrao eir...
Na putu kui najbolja supruga na svijetu gledala me zadivljeno.
- Bio si glavni u drutvu! Nisam ni pojma imala da moe biti tako duhovit.
- To je tvoj propust, draga - dobacih joj nehajno. - Nikada nisi znala prosuditi ljude.
PODILAZE NAS MRAVI
Stanovi u prizemlju imaju i prednost i manu. Prednost je u tome to se ovjek ne mora penjati uza
stube, a mana opet u tome to to ne moraju ni mravi. Zato svakog jutra vojska mrava prijee na
kuni prag, uspue uz kuhinjski zid pa se preko koarice za kruh razmili po sudoperu i zavri u
slivniku. Za malo vremena te sitne betije razviju iv promet u oba smjera i usput s mahnitom
revnou odnose sve to im je na putu.
Kau da su mravi u prizemlju uobiajena pojava, a da je ova godina neuobiajeno bogata mravima.
Bilo kako bilo, najbolja supruga na svijetu jednoga je jutra odluila da im zada smrtonosan udarac.
- Ne pomae da ih ubijamo jednog po jednog - ustvrdila je. - Treba im pronai leglo.
Stali smo u suprotnom smjeru slijediti mravlju povorku koja nas je vodila od kunog praga do vrta,
da bi privremeno nestala pod ivicom a onda opet iskrsla s druge strane, te odatle krivudala
nadzemno i podzemno prema sjeveru. Zaustavili smo se na rubu grada.
- Boe dragi - ree ena - pa oni dolaze iz inozemstva! I zato ba u nau kuu? to li, do vraga,
nalaze ba u naem slivniku?
Na to bi pitanje, mogla odgovoriti samo mravlja kraljica. Radne mase su sindikalna stvorenja i ne
postavljaju pitanja, ve kotrljaju svoj teret.
PODILAZE NAS MRAVI
Moja je ena, ipak, poto ih je neko vrijeme promatrala, kupila praak protiv mrava i posula

otrovom njihovu stazu od ulaznih vrata sve do slivnika. Sutradan su mravi vrlo sporo napredovali,
jer su morali prelaziti preko breuljaka od praka. To je ujedno bio i jedini uinak. Posegnuli smo za
sprejom protiv gamadi. Prvi su redovi pali, ali se glavnina snaga hrabro probila do otvora slivnika.
- to jest, jest, vrlo su otporni - priznade moja ena i opra kuhinju karbolom. Dva su dana mravi bili
posve mirni. Bome i mi. Nakon kratka predaha povorka je opet navalila punom snagom, reklo bi se
ak i pojaanim tempom. Otkrili su sirup protiv kalja i, poto su ga se nauili, nikada vie nisu
zakaljali.
Najbolja supruga na svijetu odustala je od svojih principa i stala ih ubijati jednog po jednog.
Potamanila bi ih na tisue svakog jutra. Potom se i toga okanila.
- Ne vrijedi - ree napokon - mnoe se poput Kineza... Uslijedili su zatim dani salate. Moja je
supruga, naime,
odnekud ula da mravi ne podnose miris krastavaca pa ih je narezala punu zdjelu i plokama
optoila kuhinju. Uskoro se ispostavilo da mravi za tu novost jo nisu uli, pa su najprije malko
pronjuili a onda mrtvi hladni prelazili preko njih. Neki su se ak i zakikotali.
Nazvali smo za savjet Sanitarnu inspekciju.
- Recite nam, zaboga, to da radimo?
- To se i ja pitam - odgovori nam inspektor. - Moja ih je kuhinja puna.
Poslije toga smo napustili nejednaku borbu. Dok doru-kujemo, procesija mrava utke promie
rubom stola u smjeru slivnika. Postali su ve dio domaeg ugoaja. Svakog jutra provjeravamo je li
sve u redu. Mravi nas ve poznaju i odnose se prema nama s onom suzdranom pristojnou kakva
ve postoji izmeu protivnika koji su u beskonanim bitkama nauili potovati jedni druge. Pravi
primjer miroljubive koegzistencije.
S KOMPJUTEROM NEMA ALE
Donedavno me uope nije smetalo to se pukim sluajem zovem kao i jedna pritoka rijeke Jordan.
Ali prije nekog vremena Uprava za prihode poslala mi je obavijest, koja se doimala vrlo slubeno,
premda su se poneke rijei inile prilino nevjesto otipkane. Na obavijesti je pisalo: Posljednja
opomena prije pljenidbe. Budui da do danas niste podmirili naa potraivanja u iznosu od
20.012,11 izraelskih funti a na ime radova za popravak luke na rijeci Kishon, izvrenih od 6.-12.
lipnja prole godine, ovime vas obavjetavamo da emo, ukoliko ista ne podmirite u roku od sedam
dana po primitku posljednje opomene, izvriti pljenidbu vae pokretne imovine, koja e potom biti
prodana na drabi. Na kraju obavijesti stajala je utjena primjedba: U sluaju da ste u
meuvremenu obavezu podmirili, smatrajte ovu obavijest nevaeom. Potpis - B. Seligson,
proelnik.
Moram priznati da me ta obavijest prilino zbunila. S jedne strane, pomnim pregledom svoga
knjigovodstva, nisam pronaao nikakvih dugovanja bilo za kakve popravke koje bi netko u
posljednje vrijeme na meni izvrio. S druge strane, nisam mogao pronai nikakvu potvrdu da sam
dug podmirio. Budui da sam oduvijek bio pristalica rjeavanja lokalnih razmirica osobnim
pregovorima, zaputio sam se ravno do gospodina Seligsona u Upravu za prihode.
- Eto, vidite - rekoh i pokazah mu osobnu kartu - ja sam, kao to se iz priloenoga vidi, pisac, nisam
rijeka.
S KOMPJUTEROM NEMA ALE
V. d. proelnik Uprave za prihode otro me odmjeri.
- A kako to da se onda zovete Kishon?
- Iz puke navike - rekoh. - Ali ja se uz to, za razliku od rijeke, zovem i Ephraim.
To ga se ve dojmilo. Ode u pokrajnju sobu da prodiskutira stvar sa svojim suradnicima. Na alost,
nisam ih mogao uti, ali bi se svaki as jedan od njih pojavio i dobro me pogledao. Jedan je od njih
ak zatraio da ustanem i da se okrenem oko svoje osi. Napokon su odluili prihvatiti moje
argumente, ili ih barem nisu odbacili. Seligson je osobno proglasio Posljednju opomenu
nevaeom. Crvenom olovkom dopisao je: Nije u posjedu luke - Seligson, i na koricama spisa
nacrtao veliku nulu, koju je potom prekriio sa dvije dijagonalne crte. Odahnuo sam i otiao kui.
- Bila je, dakako, greka - rekoh eni. - Logika je ipak pobijedila.
- Vidi! - odvrati mi najbolja supruga na svijetu. - A ti uvijek na sve gleda crno.

Nakon desetak dana, bila je srijeda, stigla je Obavijest o pljenidbi pokretne imovine, koja je
glasila: Kako se do dananjeg dana niste odazvali na nau posljednju opomenu da isplatite dug od
20.012,11 izraelskih funti - pisalo je Seligsonovim nevjetim strojopisom - prisiljeni smo
postupiti po Propisu 238/a/5 o pljenidbi pokretne imovine i prodaje iste na drabi. U sluaju da ste u
meuvremenu obavezu podmirili, smatrajte ovu obavijest nevaeom.
Odjurio sam kao iz topa Seligsonu.
- Znam, ve znam - stade me on umirivati. - Te obavijesti ne aljem ja, ve kompjuter u Jeruzalemu,
a njemu se ovakve greke esto potkradu. Ne obraajte, molim vas, na to panju.
Saznao sam usput da je Centrala u Jeruzalemu prela prije est mjeseci na automatski sistem i
odonda kompjuter
KOD KUE JE NAJGORE
obavlja posao koji je prije toga vodilo nekih deset tisua mrzovoljnih slubenika. To je, naravno, ne
samo kraj birokratskom zatezanju, ve i veliko olakanje za nesretne slubenike koji sad mogu
lijepo u miru prodavati zjake. Nezgoda je jedino u tome to tehniari koji su opsluivali kompjuter
jo uvijek nisu bili dovoljno izvjebani pa su ga povremeno kljukali krivim podacima, to je u
kompjuteru izazvalo pro-bavne smetnje, kao to je to, na primjer, bilo u sluaju s mojim popravkom
luke.
Seligson mi je sveano obeao da e jednom zauvijek skinuti taj sluaj s dnevnog reda, i kao
potvrdu tome u mojoj je prisutnosti poslao u Jeruzalem brzojav sa zahtjevom da se cijela stvar, na
njegovu odgovornost, zasad odloi.
Zahvalivi mu na tom plemenitom inu, otiao sam kui sav sretan.
U ponedjeljak su doli po hladnjak. Na mojim su se vratima pojavila tri pokrupna profesionalna
nosaa. Predoivi mi nalog za pljenidbu s potpisom B. Seligsona, vjetim su rukama dohvatili
moju pokretnu imovinu u obliku hladnjaka i, ne obazirui se na moje prosvjede, odvezli ga u
teretnim kolicima.
- Ta pogledajte me - vikao sam za njima. - Zar sam vam ja nalik na luku? Zar ste ikad uli da luka
moe psovati, prokleti bili dabogda!
Ali oni su samo vrili svoju dunost, i tu je obian smrtnik nemoan.
Seligsona sam zatekao kako oajniki zuri u zid. Upravo mu je iz Jeruzalema stigla opomena da jo
nije ispunio obavezu da naplati dug u iznosu od 20.012,11 izraelskih funti na ime popravka luke na
rijeci...
- Pretpostavljam - ree mi prijekorno - da je kompjuter krivo protumaio onu frazu na svoju
odgovornost. Trebalo je da budem oprezniji. Moram vam priznati, gospodine Kishone, u lijepu ste
me kau uvalili!
S KOMPJUTEROM NEMA ALE
Predloiti mu da jednostavno ne obraa panju na obavijest, ali ga to nije ni najmanje umirilo.
- Znate - ree mi klonulo - kad vas kompjutor jednom dohvati, izgubljeni ste. Jednom je efu
protokola u parlamentu kompjuter naredio da izvri smrtnu kaznu nad svojim tajnikom... Tek je na
jedvite jade ministru pravde uspjelo u zadnji as spasiti nesretnika. Kaem vam, s kompjuterom
nema ale.
Predloih mu da poemo u Jeruzalem i da osobno s njima raistimo stvar. Ne zezaj, stari, rei
emo mu. Pusti nas na miru!
- Do njega se ne moe. Previe je zaposlen. To je naj-zaposleniji kompjuter na svijetu. Treba im za
sve - za izbore, prognozu vremena, horoskope, tumaenje snova, i ta ti ja znam za to ne.
Uinio je ipak toliko, Bog ga blagoslovio, da je nazvao skladite zaplijenjene robe i zamolio efa da
do daljnjega ne da moj hladnjak na drabu.
Iz obavijesti koju sam posve nebirokratskom brzinom dobio ve ujutro, a koja je glasila: Raun o
pokriu poreznog dugovanja, razabrao sam da je moj hladnjak prodan na drabi za 19 funti. Time
se moj dug smanjio na 19.993,11 funti, koje sam, kako je u priloenom stajalo, duan isplatiti u
roku od sedam dana. U sluaju da sam u meuvremenu... i tako dalje...
Seligsona ovaj put nisam odmah naao jer je poao k odvjetniku da prenese svoj hladnjak na enino
ime. Kad se vratio, kleo se da nee, ako se ikad izvue iz ralja tog kompjutera, vie nikada ni za

koga intervenirati, a ponajmanje za nekog tko se zove kao neka rijeka.

- Slaem se - rekoh. - Ali predloite mi kako da se ja iz toga izvuem.
KOD KUE JE NAJGORE
- Ne znam - odgovori Seligson. - Dogodi se katkad da kompjuter jednostavno zaboravi na svoje
rtve. Preostaje vam jedino da se nadate.
Rekoh mu da ne vjerujem u uda i da elim srediti stvar odmah tu, na licu mjesta.
- U redu, ako ba elite - odvrati Seligson.
Nakon duljeg natezanja sloismo se da moja dugovanja za popravak luke podijelimo u dvanaest
mjesenih rata. Dokument s mojim i Seligsonovim potpisom smjesta smo poslali u Jeruzalem kako
bih spasio jo ono to se od moje pokretne imovine dalo spasiti.
- To je najvie to mogu za vas uiniti - ree mi Seligson. - Moda e oni tamo uskoro ipak nauiti
baratati tim kompjuterom.
- Nadajmo se - odgovorih.
Prvi ek u iznosu od 1.665,05 funti stigao je za dva dana zajedno sa Seligsonovom, i opet eprtljavo
napisanom opaskom, da je to prva rata na ime otplate duga u iznosu od 19.993,11 izraelskih funti,
kojim je Uprava za prihode tereti za izvrenje radova u luci rijeke Kishon.
Kad sam najboljoj supruzi na svijetu saopio sretnu vijest da smo se napokon rijeili goleme
financijske brige, ona je samo prosiktala kako je sramota to nas jo varaju i za kamate, jer da bismo
svagdje drugdje dobiti najmanje est posto.
- Moda - rekoh - ali nije mi ni nakraj pameti da poduzmem bilo to u vezi s tim.
Budunost pripada kompjuterima. Ako ste se u meuvremenu u to ve i sami uvjerili, smatrajte ovu
tvrdnju nevaeom.
PAKAO ZVANI KAKAO
Amir, na riokosi tiranin, jo od roenja vrlo slabo jede. Ne voli ni vakati ni gutati.
Iskusne majke savjetovale su nam da ga ostavimo na miru dok ne izgladni, to jest da mu tako dugo
ne damo jesti dok nas na koljenima ne bude molio za zalogaj. I tako smo ga pustili da izgladni, od
ega je toliko oslabio da smo mi njega na koljenima molili da uzme zalogaj.
Napokon smo ga odveli k naem najpoznatijem specijalistu, strunjaku za prehranu male djece.
Prije nego to smo dospjeli i rije izustiti, on je samo ovla pogledao naeg suhonjavog sinia i
upitao.
- to je s njim? Ne jede?
- Ne jede.
- To sam si i mislio.
Nakon kraeg pregleda iskusni nam strunjak saopi da se tu ne da mnogo uiniti, jer jednostavno
ima djece koja malo jedu i tome nema pomoi. Obilato smo ga nagradili za struni savjet i odonda,
pomireni sa sudbinom, hranimo dijete po onoj biblijskoj: u znoju lica svoga jest e kruh svoj.
Moram priznati da ni moja ena ni ja nemamo previe strpljenja da moljakamo, podmiujemo,
obeavamo, i slino. Na sreu se moj tast u tome pokazao izuzetno vjetim i spremno je na sebe
preuzeo zadatak da natjera Amira jesti. Pria mu najmatovitije prie a Amir ga slua otvorenih usta
i posve
I
KOD KUE JE NAJGORE
zaboravi da ne voli jesti. Ideja je sama po sebi doista izvrsna ali nije pravo rjeenje!
Jedan je od glavnih problema - kakao. A kakao, kao to znamo, sadri sve mogue to je potrebno
za rast djeteta -od vitamina, minerala, ugljikohidrata pa sve do pinata. I tako se svake veeri
djedica povue s Amirom u djeju sobu da bi nakon jedan sat izaao malaksalo drui. Ali bi
slavodobitno objavio:
- Popio je polovicu.
Veliki preokret zbio se u ljeto kad je jedne veeri djedica izaao iz djeje sobe isto tako drui ali
ovaj put od uzbuenja.
- Zamislite, sve je popio!
- Nije mogue? - povikasmo u jedan glas. - Kako ti je to uspjelo?

- Predloio sam mu da prevarimo tatu.

- Kako to da prevarite tatu?
- Pa lijepo! Rekao sam mu da ispije cijelu alicu, da emo je tada napuniti vodom a tati emo kazati
kako Amir opet nije htio popiti ni gutljaja. Ti e se naljutiti i zaprijetiti da e sam popiti kakao, a
zatim e otkriti da si nasjeo.
Meni se, da budem iskren, takav trik ini pomalo primitivnim. Osim toga, ne smatram ba jako
pedagoki uiti dijete da od oca pravi budalu. Tek na uporno navaljivanje najbolje supruge na
svijetu (Ipak je od svega najvanije da popije kakao!), pristao sam da zaigram igru. Djedica ode u
kupaonicu, napuni alicu nekom odvratnom tekuinom i stavi je preda me.
- Amir opet nije popio ni gutljaja - ree.
- Ma nije mogue! - povikah toboe ljutito. - Sad mi je zbilja dosta! Ako on nee popiti kakao, popit
u ga ja.
Amirove su se oi zaiskrile kad sam srknuo gutljaj i odmah ga s gaenjem ispljunuo.
PAKAO ZVANI KAKAO
- Fuj! to je to? Kakva je to gadna splaina? B-r-r-r...
- Jesmo ga, jesmo ga! - likovao je Amir i, pocikujui od veselja, zaplesao oko mene divljaki ples.
Sve mi se to inilo prilino glupim, ali - on je popio svoj kakao a, kako ree njegova mati, to je
najvanije od svega.
Sutra opet sve iznova: djedica nosi alicu punu vode, Amir opet nije nita popio, pa to taj mali
misli, ako nee on, popit u ga ja, fuj, to je to, grr-brr... ispljunem (jedina stvar koju ne moram
odglumiti), jesmo ga, jesmo ga, divljaki ples...
I tako iz dana u dan.
Amir je ve toliko napredovao u igri da mu ni djedica vie nije potreban. Sad ve sam dolazi sa
alicom vode; neuveno, tako divan kakao, fuj, jesmo ga, divljaki ples...
S vremenom sam se ve pomalo zabrinuo.
- Sluaj, draga - rekoh eni. - Nije li ovaj na djeak malo priglup?
Nikako nisam mogao dokuiti to se zbiva u glavi naeg djeteta. Zar je mogue da svaki put
zaboravi to je bilo sino? Ili moda misli da sam ja toliko glup pa da mu svaki put nasjednem na
isti trik? Najbolja supruga na svijetu gledala je na to, kao i uvijek, s praktine strane: nije vano to
dijete misli, vano je da pije kakao.
Jednom sam - da li zbog rastresenosti ili iz podsvjesne pobune - izlio tekuinu u slivnik a da je prije
toga nisam ni okusio niti izgovorio sve ono: Neuveno, grrr, brrr, fuj!
Amir se zajapurio i briznuo u pla.
- Ali, tata, pa nisi ni kuao!
Sad je meni krv navrla u glavu. Za koga on mene dri? Za budalu?
- Pa i ne moram kuati - odbrusih mu. - Svaki kreten zna da je to voda.
KOD KUE JE NAJGORE
- Ti si, tata, laljivac - Amir e pokunjeno. - Zato si dosad uvijek kuao?
Aha, znai da je Amiru jasno kako je to svake veeri samo predstava. Vjerojatno mu je to ve od
samog poetka jasno. emu onda nastavljati?
- Zato to to njega veseli - objasni mi supruga. A sve dok on pije kakao...
Negdje u jesen Amir je unio neke male izmjene u tekstu pa, kad bih ga zapitao zato nije popio
kakao, on bi odgovorio:
- Nisam ga popio zato to to nije kakao ve obina voda...
Pred zimu je poeo prstom mijeati vodu prije nego to bi mi je pruio da je ispljunem. Igra mi se
sve vie gadila. Ve bi mi se poslije podne smuilo pri pomisli da e mi navaer ono malo udovite
prii sa alicom bljutave vode. Sva druga djeca piju kakao jednostavno zato to djeca moraju piti
kakao. Zato samo moje dijete izvodi bijesne gliste?
Oko Nove godine uinio sam neto posve neoekivano. Ne znam to mi je bilo, ali, poto sam uzeo
onu groznu alicu koju mi je pruio sin i ispio prvi gutljaj, nisam izlio sadraj u slivnik kao inae,
ve sam ga jednostavno iskapio do kraja, premda je malo trebalo da se ne uguim.
Amir me uasnuto i nijemo promatrao. Ali to je bio samo trenutak zatija pred erupciju, a onda je

zaurlao:
- Zato si popio? Zato?
- Kako to misli: zato? - zapitah osjeajui neko neprirodno zadovoljstvo. - Jesi li mi sam rekao da
nisi popio ni gutljaja jer ti kakao ne prija, je li tako? A ja sam ti odgovorio da u ga onda ja sam
popiti, pa sam ga, evo, i popio - i to sad jo hoe?
Amir me oinuo pogledom punim neskrivene mrnje i poao ravno u krevet, gdje je cijelu no
proplakao.
PAKAO ZVANI KAKAO
Napokon je izalo na vidjelo da je njemu za sve vrijeme bilo jasno da ja znam kako je u alici voda,
a da se samo pravim da ne znam. Pa emu onda svake veeri ta glupa komedija? Moja je ana dala
na to i opet jedini mogui odgovor:
- Dijete pije kakao a to je vanije od svega.
I tako se igra s kakaom nastavila iz veeri u veer i ja sam na to ve gotovo i prestao obraati
panju. Na kraju krajeva, nisam ja kriv to imam priglupo potomstvo. To je naprosto nesrea i tu
nema pomoi. Neki roditelji imaju sree pa su im djeca pametna, a drugi, eto, nisu te sree.
Kad je Amir slavio peti roendan, dopustili smo mu da pozove nekoliko prijatelja. Poto su se
okupili, poveo ih je u svoju sobu ne zaboravivi ni svoju alicu. Uskoro sam poao pogledati kako
se djeca zabavljaju. Kad sam priao vratima, uo sam svog sina gdje govori:
- ...a sada moram u kupaonicu napuniti alicu vodom.
- Zato? - upita ga prijatelj Niki.
- Zato to moj tata tako hoe.
- Zato?
- Ne znam. To moram raditi svake veeri.
A, tako, dakle! On, znai, misli da je problem u meni, da je meni ta igra potrebna! I on to sve radi
meni za volju! Ne, to dijete nipoto nije glupo - ono je nastrano!
Ujutro sam ga posjeo na krilo.
- Sluaj, sine - rekoh mu. - Tata hoe da prekinemo tu besmislenu igru. Neko vrijeme smo se
zabavljali, ali sada je ve dosadno. Hajde da izmislimo neku novu igru, hoe li?
Ovaj put Amir je dvije noi plakao, a i moja ena je ve izgubila strpljenje sa mnom.
- Ako dijete prestane jo i kakao piti - opominjala me -nee od njega nita ostati.
KOD KUE JE NAJGORE
I tako se predstava nastavlja. Katkad me sin, tek toliko da me podsjeti, zovne iz kupaonice:
- Jesi li spreman? Evo, dolazim s vodom! Nato ja preuzimam svoju ulogu.
- Fuj, to je to... Grrr... brrr...! Da ovjek poludi!
Jednom, kad je Amir zbog ospica morao leati u krevetu, otiao sam u kupaonicu, natoio alicu
vodom i ondje je prolio.
- Jesmo ga! Jesmo ga! - oduevljeno je iz druge sobe vikao moj sin.
U posljednje vrijeme Amir je naao novu varijaciju na staru temu: dolazi iz kupaonice nosei u
alici splainu i sam izgovara moj tekst: Fuj, to je to... grr... brr...
Sve mi se vie ini da sam u ovoj kui pomalo suvian. Kad ne bi od svega bilo najvanije da Amir
popije kakao, doista ne bih znao zato postojim.
PORAZ ZA ZELENIM STOLOM
Jednom sam prilikom svom sinu Rafiju donio iz inozemstva stolni nogomet, izvanrednu igraku
slinu onima oko kojih se dugokosa mlade tiska po kafiima. Ta se igraka sastoji od zelene ploe
s po jednim golom na svakom kraju i nekoliko poprenih sipki, na koje su privrene drvene
figurice crvenih ili plavih igraa, jednak broj sa svake strane. Svaka ipka na jednom svom kraju
ima drku. Kad je okreemo, drveni igrai mogu odgurnuti drvenu loptu prema protivnikom golu.
To je doista sjajna igraka, naroito pogodna da u djetetu, a i u odraslima, pobudi, razvija i njeguje
plemeniti natjecateljski duh koji e od igraa stvoriti pravoga sportaa, kako na kutiji jasno i pie.
Rafiju se igra svidjela na prvi pogled. U poetku mi se, priznajem, inilo da poneto nespretno
barata ipkama, ali sam vrlo brzo shvatio da uope nema dara za stolni nogomet. Mali dodue dobro
crta, mnoi razlomke napamet kao od ale, ali kada treba neto nainiti rukama, onda kao da su mu

obadvije lijeve. Ne radi se o tome da ne bi znao vrtjeti ipkama. Vrti ih on, ali mu lopta bjei na sve
strane, samo nikako da odluta u gol. Ja se zbog toga uope ne uzbuujem - mali slika tako divne
slike da nastavnik nikako ne moe vjerovati da mu ih nisam ja napravio, i sa svojih je sedam godina
vrlo bistar, ivahan i posve normalan djeak.
Nezgoda je jedino u tome to mali nespretnjakovi ima neodoljivu potrebu da poto-poto pobijedi.
Kad god igra sa
KOD KUE JE NAJGORE
svojim vrnjacima i od njih doivi poraz, lice mu se zajapuri a niz obraze mu poteknu krupne suze.
A povrh svega, Rafi je jo i neobino strastven igra, ak u tolikoj mjeri da je drvenim lutkama
svoga tima nadjenuo imena. Tako se svi navalni igrai zovu Pele, golman je Jain a ostali se zovu
Fuchs po najboljem nogometau u njegovu razredu.
U zadnje vrijeme Rafi ne eli vie ni s kim igrati osim sa mnom, to je posljedica brojnih poraza
koje je na nogometnom polju doivio sa svojim vrnjacima. To jo ne bi bilo tako strano kad mi na
vrhuncu plemenitog nadmetanja ne bi stao dobacivati moleive poglede koji govore samo jedno:
Tatice, izgubi! Tatice, molim te, izgubi! Mislim da to uope nije fer od njega. Zato bih ja, do
vraga, izgubio? I ja volim pobijediti, poput svakog normalnog ovjeka. Ako on hoe pobijediti,
onda neka se potrudi da bolje igra. U njegovim godinama znao sam nahvatati punu kutiju leptira i
rastaviti svaku budilicu.
Pokuao sam mu logino objasniti o emu se radi.
- Sluaj, Rafi - poeh - ja sam velik a ti si mali, je li tako?
- A-ha.
- to bi ti mislio o tati koga bi roeni sini pobijedio? Mislio bi da taj tata ne valja.
- A-ha.
Pa zato si onda tako nesretan kad izgubi?
- Zato to elim pobijediti - jeca Rafi. Tu se sad umijea majka.
- Pa dopusti mu, zaboga, da barem jednom pobijedi -priapne mi na uho - tek toliko da stekne
samopouzdanje. Tko zna kakve sve duevne posljedice moe izazvati u njemu ako stalno gubi.
Poduzeo sam, dakle, natovjeanski napor da spasim Ra-fijevu linost. Svaki put kad bi neki od
njegovih Pelea uputio loptu prema mom golu, ja bih uljudno maknuo svog golmaPORAZ ZA ZELENIM STOLOM
na u stranu, samo da tom svom nespretnom siroetu omoguim da zabije, k vragu, bar jedan gol. Ali
ni sluajno! On doista izvrsno znade mnoiti razlomke, ali nikada nee nauiti ubaciti drvenu loptu
u gol. Stoga sam se odluio na posljednji oajniki korak - da zabijem sebi autogol. Okrenuo sam
ruicu svog centarfora, utnuo loptu... ona je pala na ipku... odbila se i... ravno u njegov gol!
Sad je tek Rafi udario u pla! I ne samo to. U nastupu bijesa dohvatio je ipke, golove, igrae, loptu,
i sve pobacao na pod.
- Ne da mi da pobijedim - vikao je. - Namjerno mi ne da, znam...
Paljivo sam pokupio ostatke igrake i primijetio da su tri moja igraa ostala bez glave.
- Eto vidi, razbio si mi navalu - rekoh mu prijekorno. -Kako mogu dalje igrati? Ni jedan od njih
vie ne moe pogoditi loptu...
- Ne smeta - ivnu moj potomak. - Igramo dalje!
I doista, tek to smo iznova poeli, Rafi je sve vie osvajao teren. Mogao sam vrtjeti svoje
obezglavljene igrae koliko mu drago, oni kao da nisu postojali. Nasuprot tome, Rafi je krenuo u
napad. Fuchs je dodao Peleu, on drugom Peleu, ovaj dalje do Pelea treega i napokon - za svaki
sluaj jo sam malo nakrivio stol - lopta je ipak pronala put do mojeg gola.
- Ho-ho! - kliktao je Rafi pobjedniki. - Gol! Gol! 1:0 za mene! Pobijedio sam te! ivio pobjednik!
Ujutro su svi moji igrai osvanuli odrubljene glave. Ja sam ih vlastoruno odrubio. Uinio bih i vie
od toga, samo da svom prvencu vratim samopouzdanje.
I STROJ JE SAMO OVJEK
I STROJ JE SAMO OVJEK
Ne znam to je tome razlog, ali u naem se kuanstvu ponekad dogaaju udne stvari. Tako mi
jednog dana najbolja supruga na svijetu saopi da moramo kupiti novi stroj za pranje rublja jer

sadanji ve polako stari.

- Dobro, draga - rekoh. - Poi onda i kupi sebi novi, mlai stroj, ali pazi, samo jedan, i neka nikako
ne bude od onih bijesnih, stranih, ve neka bude pravi domai stroj!
Kako je moja ena duu dala za kupovinu, ve je sutradan u naoj kui veselo zujao domai stroj za
pranje rublja: mlad, io i opremljen svom silom ulatene dugmadi. Bila je to ljubav na prvi pogled
ili, to e rei, na prvo pranje. Sve je radio sam: namakao, prao, ispirao, suio. Ba kao da je imao
ugraen ljudski mozak.
Eh, odatle i poinje naa pria.
Sutradan u podne najbolja supruga na svijetu upadne iznebuha i sva zbunjena u moju sobu i ree:
- Ephraime, on hoda!
Poao sam za njom u kupaonicu i doista: dok se centrifuga marljivo okretala, na se stroj velikim
skokovima zaputio prema kuhinji. Sustigli smo ga na pragu i pritiskom na crveno dugme zaustavili.
Poto smo paljivo razmotrili situaciju, otkrili smo da stroj hoda samo onda kad je ukljuena
centrifuga pa, kad se bubanj od silne brzine okretaja stane tresti, pone i on - hop,
hop, hop - poskakivati kao da ga pokree neka unutarnja sila.
Nama to, zapravo, nije smetalo. Nije naa kua neki zatvor, i zato stroj ne bi etao po kui - ako
mu se to svia.
Pokazalo se, meutim, da smo ipak bili previe popustljivi.
Jedne smo veeri odjednom iz hodnika zauli grozan lom. Pourili smo onamo i imali to vidjeti:
Amirov tricikl leao je zdrobljen pod strojem dok se ovaj, nad njim, u luakom tempu vrtio oko
svoje osi. Amir je, naravno, kao to bi i svako dijete, plakao i snano udarao po stroju.
- Fuj, ti zloesti Jonathane, vidi to si mi uinio... - vikao je.
Ovdje moramo objasniti da je Jonathan ime to smo ga nadjenuli stroju upravo zbog njegove gotovo
ljudske inteligencije.
Pokuali smo objasniti siniu da stroj to nije uinio namjerno, da je on samo malo etao po kui a
tricikl mu se, eto, naao na putu pa ga je - hop - nagazio. Amir, meutim, nije imao razumijevanja
za takvo objanjenje.
- Ne preostaje nita drugo - ree moja ena - nego da veemo Jonathana.
Privezala ga je konopcem za slavinu.
Bilo mi je pomalo ao Jonathana, ali nisam rekao ni rijei. Stroj je bio u nadlenosti moje supruge i
ona je mogla s njim raditi to hoe. Ipak, moram priznati da me razveselilo kad smo ga ujutro nali
priljubljena uza suprotni zid. Upeo je, jadnik, sve svoje konjske snage i pretrgao konopce.
Najbolja supruga na svijetu uzela je jai konopac i privezala Jonathana za bojler. Nikada neu
zaboraviti lomljavu koja nas je trgla iz sna. Ovaj put je Jonathan istrgao bojler i vukao ga za sobom
dok se iz kupaonice intenzivno irio miris plina.
KOD KUE JE NAJGORE
Napokon je moja ena, uvidjevi koliko ga to ini nesretnim, odustala od toga da vee Jonathana.
Shvatili smo da je on roen u nezavisnom i slobodnom Izraelu, da je tako rei Sabra,1 i da se na
njega ne moe utjecati. Gotovo da smo bili ponosni na njega. Otada Jonathan obavlja svoje dunosti
uz punu slobodu kretanja.
Jednom je ipak prekardaio i upao u dnevnu sobu upravo kad smo imali goste i, naravno, preplaio
ih na mrtvo ime.
- Van! - zavikala je moja supruga. - Van! Vrati se na svoje mjesto!
To je bilo malo pretjerano s njene strane. Jonathanova inteligencija ipak nije tolika da moe
razumjeti ljudski govor. Sigurnije je bilo zaustaviti ga pritiskom na dugme, to sam i uinio.
Poto su gosti otili, ponovo sam ga ukljuio kako bih ga vratio na mjesto. On se, meutim,
uvrijeen, nije ni pomakao. Pokrenuo se tek poto smo ga nahranili s nekoliko komada rublja.
Amir se u meuvremenu pomirio sa Jonathanom i svakom prilikom ga zajae i veselo uzvikuje:
- iha, iha!
Zapravo, osim to voli tumarati uokolo, ne moemo se potuiti na Jonathana. On izvrsno obavlja
svoj posao i pere sjajno bijelo i uope nije izbirljiv na deterdente. Najbolja supruga na svijetu
dola je ak na pomisao da bismo mogli iskoristiti njegove izlete. Zato ga, na primjer, ne bismo

poslali u kupovinu? Rekoh joj da to nikako ne dolazi u obzir. Morali bismo mu ponajprije napisati
listu narudbi, jer on ipak ne zna govoriti, a on bi mogao tu listu izgubiti ili, to je jo gore, mogao
bi zalutati i ne bi se vie znao vratiti. Doista se ne isplati riskirati, samo zato da sebi utedimo put do
1 idov roen u Izraelu.
I STROJ JE SAMO OVJEK
trgovine. S druge strane, Jonathan neobino voli izlaziti na ulicu. Jedne sam ga veeri jedva
sprijeio da ne ode u susjedstvo. Supruga mi ree da su Nikijevi roditelji, koji stanuju preko puta,
kupili novi stroj za pranje rublja, prekrasnu malu talijanku.
- Misli da je mogue da Jonathan...?
Ne bih nikako volio da mi po kui vrlja tucet malih strojeva za pranje rublja. Obratio sam se stoga
strunjaku. Pokazalo se da mu na problem nije nepoznat.
- Kako da ne - ree nam on - znam za tu pojavu. Ponu skakati kad se pokrene centrifuga, ali samo
onda kad je u bubnju premalo rublja. Tada se poremeti ravnotea stroja i on se pone kretati. Morate
ga napuniti s najmanje etiri kilograma rublja i jamim vam da e tada va stroj biti miran kao
janjece.
Kod kue sam zatekao enu gdje plijevi vrt i odmah joj saopio da Jonathan skakue jer mu je
premalo rublja u utrobi. Najbolja je supruga na svijetu naglo problijedjela.
- Blagi Boe! - povikala je. - A ba sam danas stavila upola manje...
Odjurili smo u kupaonicu i ostali kao ukopani. Jonathan je nestao. Zajedno s kabelom. Istrali smo
na ulicu.
- Jonathane! - vikali smo. - Jonathane! Jonathanu ni traga.
Iao sam od kue do kue i raspitivao se kod susjeda nisu li moda vidjeli jedan hebrejski stroj za
pranje rublja gdje hita cestom. Svi su nijeno vrtjeli glavama. Samo je jedan rekao kako mu se ini
da je neto slino maloas vidio pred potom. Meutim, kako smo poslije utvrdili, radilo se o
nekom pogreno adresiranom hladnjaku.
Poto sam dugo i uzaludno tragao, vratio sam se potiten kui. Tko zna, moda je dospio pod
autobus? Jonathan, slobodni sin industrijske dungle, suoen s opasnostima veleKOD KUE JE NAJGORE
grada i njegovih nesmiljenih vozaa! Ili mu je moda program pranja zavrio nasred ulice i vie se
ne moe kretati... Moda stoji nepomian negdje usred prometne guve...
- Nala sam ga, tu je - dotrala mi je ena u susret. Ispostavilo se da je mali glupan, dok je moja
ena plijevila
u vrtu, odlutao u hodnik pravo do podrumskih stuba, niz koje bi se sigurno i stropotao da mu se
toga asa nije kabel istrgnuo iz utinice, to ga je spasilo od sigurne smrti.
- Sad je dosta - odluno e moja ena. - Skidaj odjeu! Pokupila je po kui svaki komad tkanine
koji bi joj dospio
pod ruku i nabila u sirotog Jonathana gotovo pet kila. A on je crnio i tiho zujao - miran kao bubica.
Iz tjedna u tjedan moja bi ga ena dupkom punila a on je samo radio i radio. Srce mi se paralo od
alosti.
Jednoga dana vie nisam izdrao.
Zaustavio sam ga usred programa i izvukao iz bubnja jedno dvije kile rublja. Jonathan je veselo
poskoio i zaputio se ravno k svojoj talijanskoj ljepotici preko puta. Opet je brujao i tropotao - kao
u dobra stara vremena.
- Hajde, Jonathane, hajde! - apnuo sam mu i pogladio ga po leima.
I Jonathan je odetao.
UTI I PLIVAJ!
Moj sin stoji na rubu bazena i plae.
- Amire, hajde ui u vodu! - zovnem ga.
- Bojim se.
Ve punih pola sata pokuavam nagovoriti svog riokosog potomka da ue u vodu kako bih ga
nauio plivati, ali on se, eto, boji. Od straha plae, zasad dodue jo samo potiho, ali zamalo e se
derati punim glasom, znam ja njega. Pa ipak mu ne zamjeram. Sjeam se jo kako je moj otac mene

uio plivati, i kako sam ja isto tako stajao na rubu bazena i bojao se. Bio je prilino grub prema
meni.
Odgojne su se metode odonda znatno promijenile, postale su lukavije. Meni, na primjer, ne bi ni na
pamet palo da silim svoga sina na neto za to on nema volje. Odluni korak mora on sam uiniti,
poput mlada orla koji prvi put naputa roditeljsko gnijezdo i vine se u nebesko prostranstvo. Treba
ga samo blago gurnuti - sve ostalo je stvar prirode. Od svega je najvanije imati strpljenja,
razumijevanja i ljubavi - ponajvie ljubavi.
- Gledaj - govorim ja svom ptiu - uvjeri se sam. Voda ti je tek do pupka a tata e te drati. Nita ti
se ne moe dogoditi.
- Ali ja se bojim.
- Vidi, sva su djeca u vodi, igraju se, plivaju, smiju se. Samo ti stoji tu vani i plae. Zato
plae?
KOD KUE JE NAJGORE
- Zato to se bojim.
- Zar si ti slabiji i gluplji od druge djece?
- Jesam.
Rekao je to s dubokim uvjerenjem. Kao zakljuak. Osvrnuo sam se oko sebe: drugi roditelji su se
smijuljili a uvar bazena promatrao me ispod slamnata eira. Zamislio sam brod koji tone. Svi
putnici okupili su se na palubi i disciplinirano, mirno, ekaju kapetanove upute. Samo se mali,
zdepasti crvenokosi ovjek gura meu ene i djecu kako bi se meu prvima doepao amca za
spaavanje. Taj ovjek je moj sin koga nisam nauio plivati...
- Reci mi ega se boji?
- Da se ne utopim.
- Kako se moe utopiti u takvom pliaku?
- Mogu, ako se bojim.
- Ne moe ak ni da hoe - pokuao sam mu razumno objasniti. - Specifina teina ljudskog tijela
manja je od specifine teine vode i zato tijelo pliva. Evo, pokazat u ti.
Tata se leima isprui po povrini, mirno lei i pluta na vodi, kadli usred te poune zorne obuke
neki kreten skoi u bazen zamalo tati na glavu. Val me zapljusnu, usta mi se napunie vodom i ja sa
svom svojom specifinom teinom pooh na dno. Moj sin brine u pla treom brzinom.
Poto sam nekako isplivao na povrinu, pokuah nai podrku u uvaru koji nas je ravnoduno
promatrao.
- Kaite, molim vas, ovom mom sinu da li se itko moe utopiti u ovom djejem bazenu?
- Kako da ne - odvrati mi uvar ispod slamnata eira. -Jo kako da moe!
Drugi bi otac na mom mjestu ve odavno zgrabio sina i bacio ga u bazen. Da, svatko bi to uinio,
ali ne i ja. Ja volim svog sina premda je kukavica, tovie, upravo ga zato i voUTI I PLIVAJ!
lim to je takva mala kukavica, tako malen, bespomoan, izgubljen...
- Hajde, Amire, da se nagodimo - predloih mu. - Ja te neu ni taknuti a ti e lijepo sam ui u vodu.
Ui samo do koljena. Ako ti se svia, ostani u vodi, ako ti se ne svia - a ti izii! Moe li tako?
Amir potvrdno klimne glavom te, svejednako plaui, prijee rub bazena i nesigurnim koracima
zae u vodu. Nije mu bila ni do koljena a on je ve zakljuio da mu se ne svia i da ne eli ostati.
Okrenuo se, izaao i nastavio zavijati sve viim glasom, to mu je na vrstom tlu bilo i mnogo lake.
- Mama! - urlao je. - Mama!
udna je ta djeja potreba da zazivaju majku u svakoj moguoj prilici, ak i onda kada ih ta ista
mama goni sa ibom oko stola.
- Amire - obratih mu se ovaj put strogo - ili e sad odmah ui u vodu, ili veeras nema nita od
televizije.
Da nisam pretjerao? Moda sam prestrog prema njemu? On jo uvijek plae i ne mie se. I obratno.
Ne mie se i plae li, plae.
- Pogledaj, Amire, kako je to jednostavno - pokuah mu pokazati. - Samo, evo, ovako, isprui ruke

i broji: jedan dva, tri i...

Posve je razumljivo da ne mogu istodobno i plivati i bro-jiti. Na kraju krajeva, ja sam pisac, a ne
uitelj plivanja. Dok ja sopem i borim se za zrak, Amira sve vie hvata strah. Oko nas se ve
skupila gomila ljudi eljnih zabave. Iskoim iz bazena a Amir se vritei iz sve snage dade u bijeg.
Potrim za njim, uhvatim ga i, drei ga za kosu, odvuem ga u bazen. Nauit u ja njega ve i
plivanju i pameti!
- Ma-ma! - urla moj sin. - Ma-ma, bojim se! Odjednom mi se sve to odnekud uini poznatim. Nije li
i
mene otac ovako vukao u vodu, i nisam li i ja ovako zazivao majku u pomo? Tako je to u ivotu,
sve se ponavlja! Sukob
KOD KUE JE NAJGORE
generacija je neizbjean! Dok djeca urlaju, oevi izvlae krai kraj.
- Neu u vodu! - vie moj sin. - Hou mami!
Drim ga metar iznad vode a on misli da e se utopiti. Ali ja se ne obazirem na njegovo vikanje.
- Jedan, dva, tri - zapovijedam mu. - Plivaj!
Premda je jo plakao, stade pokretati rukama, to -je za poetak u redu. Ali budui da ga ja ne uim
letjeti ve plivati, trebalo bi da ga zaronim u vodu. Polako sputam svog orlia prema povrini, on
se otima svom snagom, psuje, pokuava mi se istrgnuti ali ja sam ipak jai.
- Plivaj! - zagrmio sam. - Jedan, dva, tri...
Ugrizao me! Ugrizao ruku koja ga hrani, ugrizao roenog oca koji se s toliko ljubavi brine o njemu!
Na svu sreu, ja sam ipak jai. Obuhvatim mu bokove eljeznim stiskom svojih bedara, uhvatim ga
za ruke i naprijed... i natrag... i jedan... i dva... i tri... plivat e on meni ve...
- Ne deri se i plivaj!
Jednog e mi dana jo zahvaljivati. Shvatit e da bez moga silnoga truda, bez mog aneoskog
strpljenja, nikada ne bi proplivao. Jednoga e dana biti pun ljubavi prema svom ocu.
Zasad od svega toga nema ni traga. Naprotiv, rita se na sve strane, udara me nogama u leda i urla na
sav glas. Lice mu se nabralo od plaa, u samo nekoliko minuta ostario je za cio dan. Zaronio sam ga
u bazen. Popio je malo vode. Pa ta onda? to se mene tie, moe popiti i pola bazena! Tako je i
moj djed uio mog oca plivati. Plivaj, derite jedno! Ve dugo nisam bio tako izvan sebe od bijesa.
Boji se! ega se tu, do vraga, ima bojati?
Odjednom preko zvunika zauh glas uvara bazena.
- Hej vi tamo! Da, da, vi! Pustite ve jednom to dijete na miru! Jo e se utopiti!
UTI I PLIVAJ!
Eto kakvi smo mi ljudi! Umjesto da pomogne ocu koji se trudi da naui dijete plivati, umjesto da mi
prui ruku ili dobaci pojas za spaavanje, on je na strani rulje koja mi se ruga! Podignem svog orlia
i, ne krijui prezir, iznesem ga iz bazena. Zatim elegantnim skokom zaronim ponovo u vodu da bih
toj maloj budali pokazao kako se to radi. Ali to je to? Nikako da uskladim ruke i noge, kao da su se
posvaale... ini mi se kao da tonem... pa ja tonem... U pomo!... Mama!
- Nevjerojatno - ree uvar bazena poto me osvijestio umjetnim disanjem. -1 takav ovjek jo
pokuava dijete uiti plivati!
I
SAGA O FORSYTEIMA
- Tko je to? - upitao sam. - Je li to onaj momak koji je Fleurinom muu ukrao knjige?
- Nije, glupane - odvrati mi najbolja supruga na svijetu. - To je VVinifredin neak.
- Od one to je pala s konja?
- Ma ne! Ono je bila Frances, Junina majka.
Tako je to ilo svakog petka naveer za onih mahnitih mjeseci kad se na izraelskoj televiziji
prikazivala serija koja je osvojila svijet - Saga o Forsyteima. Svakog petka sjedimo prikovani uz
televizor a s nama i Amir, koji je ve odavno morao biti u krevetu. I svakog petka ja iznova
zaboravljam tko je tko. Proli put sam, primjerice, neprestano mislio da je slikar, to je naslikao
onaj akt, sin lady - ne znam kako se zove - dok mi Amir napokon nije objasnio da je on zapravo
neak starog Jolvona... Ps-s-st, tiho!

Mogli bi im, jednako kao i linostima u Dnevniku, titlovati imena.

Upravo sada mu od Fleur dri govor u Donjem domu, a ja se vie ne sjeam je li on Irenin sin ili
nije, i je li Irena ona koju je Soames prije nekih pet epizoda silovao. Da stvar bude gora, iz sobe u
kojoj lei naa novoroena kerkica Renana, dopiru neki udni zvukovi i djeji pla. Moda se
popela na rub kolijevke i sad izvodi akrobacije? Da nije moda ak ispala iz kolijevke? Oblijeva me
hladan znoj a ni najboljoj supruzi nije nita bolje.
SAGA O FORSYTEIMA
- A tko je ovo? - upitah opet. - Je li to onaj to se bio zatreskao u Fleur?
Negdje u kui zvoni telefon ali mi ne trzamo. Bilo tko da zove usred Sage o Forsyteima, taj nije
normalan. Pretprolog je petka netko pozvonio na vratima. ini mi se da je bio pismonoa s
brzojavom, punih je deset minuta uporno drao prst na zvonu, ali mu nismo mogli otvoriti jer je ba
tada Soames imao vanu diskusiju s Irenom u povodu Juninih zaruka, ako se dobro sjeam.
- Tiina - povikao sam prema vratima. - Forsytei!
Iz Renanine sobe zauo se tupi pad i glasan pla djeteta. Sada sam bio gotovo siguran da je naa
sirota djevojica pala iz kolijevke.
- Amire - obrecnuh se na sina. - Hajde, pogledaj to se dogodilo. Pouri!
- Ali zato? - promrmlja moj sin. - Ve je ionako ispala... Eto na to smo doli - neka glupa TV
emisija vanija mu
je od roene sestre! Moja ena ve od brige kri prste. Na ekranu se Soames svaa s nekim
mladiem - odvjetnikom, ini mi se.
- Tko je sad ovaj? - upitao sam. - Je li to Helenin sin?
- Zavei!
Iz spavae sobe dopiru umovi kao da tko pomie pokustvo. Prti staklo. Ne, nemogue! Ovaj
odvjetnik ne moe biti Helenin sin jer je njezin sin poginuo u prometnoj nesrei. Ili, ekaj, zar nije
onaj Bossinev dospio pod kotae?
- Sad bih stvarno elio znati tko je taj - rekoh. - Nije li to moda brat Marjorie?
- Ona nema brata - prosikta majka moje djece. - Osvrni se nadesno.
im je zavrila scena, bacio sam pogled na desnu stranu. Tamo je, tik uz moj naslonja, mirno stajao
ovjek, lica zakraKOD KUE JE NAJGORE
buljenog najlonskom arapom i s velikom vreom na leima. Netko je upravo u Donjem domu
fiziki napao Michaela, mua od Fleur.
- Tko je taj to ga udara? - zapita ovjek s vreom na leima. - Je li to VVinifredin mu?
- Pojma nemate - odgovorih mu. - VVinifredin mu je ve odavno odmaglio s onom glumicom u
Ameriku.
U meuvremenu je Soames opet zapao u nevolju i mladi ga odvjetnik ucjenjuje.
- to sve nee snai ovoga jadnoga ovjeka? - uzdisala je moja ena. - Svi su protiv njega.
- Ne treba ga nimalo aliti - oglasi se sad netko meni slijeva. - Sjetite se samo kako se ponio prema
Ireni prve brane noi. Tko je sad ovo?
- utite!
Sad su ve dvojica tu s vreama na leima.
- Sjednite! - dobacih im. - Nita ne vidimo.
Oni sjedoe na sag. Moja ena se nagne prema meni:
- to se tu zbiva? - proaputa. - Tko su ovi?
- Anin brat - odgovori jedan od naih posjetilaca - i Johnova druga ena. Ps-s-st!
Ona dvojica stadoe se doaptavati, to nam je prilino ilo na ivce. ena mi je davala znakove da
neto poduzmem, ali to onog asa uope nije dolazilo u obzir. Tek kad se na kraju pojavila
neprivlana i dosadna drubenica sestrine Soamesove sestre, iskrao sam se do telefona i nazvao
policiju. Morao sam ekati pune tri minute dok mi se javio neki glas koji mi nestrpljivo ree:
- Narednik je zauzet. Nazovite za pola sata.
- Ali kod mene su u stanu dva provalnika.
- Jesu li ih Forsvtei zarobili?

- Jesu. Doite smjesta!

SAGA O FORSYTEIMA
- U redu - ree deurni policajac. - Tko? Rekoh mu svoje ime.
- Nisam mislio vas - odvrati mi policajac i spusti slualicu.
Pourio sam natrag k Forsyteima.
- Jesam li mnogo propustio? Je li ovo Jolly, Hollvn brat?
- to vam je, ovjee, pobogu? - obrecne se na mene vii provalnik. - Pa Jolly je umro od tifusa ve
u prvoj epizodi.
- Onda to jedino moe biti tata od...
- Ta-ta-ta...
Renana, velika naa djevojica, dopuzala je iz svoje sobe i sada mi pokuava rasklimati naslonja.
Vani se na ulici uje policijska sirena. Jedan je od provalnika ve napola ustao kadli se Marjorie,
doavi u bolnicu, sretne licem u lice s Fleur pred krevetom onoga tipa kome ne znam ime.
Napetost je dosegla vrhunac.
Netko nam uporno lupa na vrata.
- Tko je to? - pitam. - Je li to onaj koga su htjeli poslati u Australiju?
- Nije. Ono je bio Irenin ouh. Ps-s-st!
Provalili su vrata. Gotovo da nismo ni primijetili kad su neke uniformirane osobe tiho ule u sobu i
naslonile se na zid iza naih lea.
- Tko su ovo dvoje? - upita jedan policajac. - Nisu li to Hollvn mu i Valova ena?
- Tiina!
Fleur je ipak odbila da se pomiri s Marjorie i otila je njegovati Anina brata. Nastavak drugog
tjedna.
- Mislim da se Fleur tu loe ponijela - primijeti policijski narednik. - Kad joj je ve Marjorie prva
prila i ponudila pomirbu, mogla je ipak nad samrtnom posteljom njena brata prijei preko svega.
KOD KUE JE NAJGORE
- Ni govora, Marjorie ju je samo pokuala ucijeniti - ree s vrata provalnik. - A, osim toga, ono nije
bio njezin brat ve mu od Vic, onaj to je najmio detektive.
- Brus! - doviknuo sam za njim. - Taj je jo pretprolog petka otplovio na Daleki istok.
- To je, ako nema nita protiv, bio VVilfred, onaj pjesnik - ispravi me najbolja supruga na svijetu. Kad e ih ve jednom poeti razlikovati?
I tko mi to jo kae? Ona, koja je prije dvije epizode ispala prava budala jer je za onoga to je
prodavao balone prije nego to je poao u Burski rat, stalno mislila da je Jolvon mlai. I ona mene
ui tko je tko u Forsyteima!
DUDA UCI
Naa Renana brzo napreduje. Izala je ve iz pelena, samo to se jo nikako ne odvaja od dude
varalice. Lijenik kae da nas to ne mora zabrinjavati jer navodno sva djeca osjeaju potrebu za
dudom u onom prijelaznom razdoblju izmeu posljednje boice mlijeka i prve cigarete. Po njemu,
duda je neka vrsta nadomjestka za majku, premda mi to ba nije posve shvatljivo jer, koliko je meni
poznato, majke nisu nainjene od ruiaste plastike sa utom gumenom bradavicom u sredini. Ali
nemam nita protiv ako doktor tako kae...
Kod Renane je, meutim, problem u tome to ona nema potrebu za bilo kojom dudom ve je
privrena jednoj jedinoj, posve odreenoj dudi po imenu uci.
Nama ostalima uci se doima poput svih ostalih duda varalica, posve obian masovni industrijski
proizvod, ali Renana nee ni da uje za bilo koju drugu dudu. Kad bismo joj god pokuali podvaliti
neku drugu, ona bi je smjesta is-pljunula i stala vritati, udarati nogama i bacati sve oko sebe.
- uci! - dozivala bi. - Hou uci! Cu-ci-i-i-i!
Posve je razumljivo to je ve na prvi uci sva kuna eljad na koljenima i u grozniavoj potrazi
za izgubljenim blagom. Usklik onoga meu nama koji je ugledao uci, za nas je isto to uzvik:
Kopno! bijae za Kolumba, jer Renana se tada u hipu umiri i stane zadovoljno sisati dok svi mi
oko nje padamo od umora.
KOD KUE JE NAJGORE

- Pouzdan znak - kae lijenik - da djetetu nedostaje roditeljske ljubavi.

To je ista la jer mi veoma volimo nau Renanu, sve dok ne urla. A to opet ovisi o uci. Dok je
uci - dotle je i mira. Nema uci - nema mira. Kad god naveer odemo k prijateljima, moja ena na
svaki telefonski poziv protrne od straha jer zacijelo zove dadilja da nam saopi kako je uci i opet
netragom nestala, a Renana je svakim asom sve crve-nija u licu. Tada smjesta uskaemo u
automobil i bezglavo jurimo kui ostavljajui za sobom tucet pregaenih prometnika, da bismo
zatekli isprevrnutu kuu i u njoj izbezumljenu dadilju u potrazi za nestalom uci.
- Oh, Boe - uzdahnula bi s vremena na vrijeme najbolja supruga na svijetu. - to ako uci jedanput
doista nestane...
To je neto o emu se uope ne usuujemo razmiljati, neto poput atomskog rata. Ali, nasuprot
tome, intenzivno nas zaokuplja pitanje: kako to Renana zna da je uci ba uci?
Jednoga dana, dok je Renana spavala, iskrao sam se s posveenom dudom iz kue, otiao u ljekarnu
gdje smo je kupili i zatraio posve istovjetnu dudu, iste boje, iste veliine, ak i iste godine
proizvodnje, slutei da i dude, poput vinove loze, imaju bolju i loiju godinu. Isti ljekarnik dao mi je
istu dudu, koju sam stavio u isti dep i poao kui istim putem.
Lana uci u luku je odletjela s kraja na kraj sobe.
- Ovo ne uci!
Moja ena misli da razlika nastaje upotrebom i troenjem jer - s oprotenjem - Cucina gumena
bradavica ve je pozelenjela od trulei. Moda je to ono to dudi daje poseban okus? Nikada neu
zaboraviti ljekarnikovo lice kad sam ga zapitao da li prodaje i rabljene dude. Odluili smo stoga da
sami u improviziranom laboratoriju proizvedemo proces
DUDA CUC1
truljenja. Kupili smo cijanovodine kiseline i ostalih kemikalija i u otopinu uronili nekoliko
pokusnih duda sve dok im gumena bradavica nije dobila lijepu maslinastu boju. Meutim, s okusom
nismo imali sree. Renana je primijetila podvalu netom je dudu oblizala...
- Jedini su izlaz - ree nam lijenik - kapi za umirenje. Kupili smo poveliku bocu ali ni to nije
pomoglo.
Jedne veeri dok smo bili u operi i sjedili u estom redu, sredina, za savreno odmjerena pianissima
priuljao se biljeter i proaputao u mrak:
- Pst! Duda! Pst! Duda!
Odmah smo znali koga to ide. Znali smo da je baka nazvala i, ne obazirui se na glasno
negodovanje i tihe, bolne uzvike naih susjeda koji su sjedili do nas, odjurili smo kui gdje smo
zatekli staru gospou gdje jedva die u naslonjau. uci, koju smo briljivo svakog jutra spremali u
podstavljenu kloaricu, netragom je nestala.
Baka je ve bila sve pretraila. Bez uspjeha. Mi smo pregledali svaki kutak. Takoer bez uspjeha.
- Mora da ju je netko ukrao - uzdisala je moja ena.
Prvo smo posumnjali na mljekara koji je pred veer navratio da bi se raspitao koliko boca mlijeka
trebamo preko blagdana.
Najbolja supruga na svijetu nazvala ga je bez oklijevanja usred noi.
- Eliezere, da niste moda ponijeli sa sobom jednu dudu?
- Nisam - odgovori Eliezer - nemani obiaj uzimati dude.
- Bila je u koarici lijevo od krevetia, a sada je nema ondje.
- alim sluaj. A to se mlijeka tie, ostaju, dakle, dvadeset i tri boce za srijedu? Je li to u redu?
KOD KUE JE NAJGORE
To je dodue bilo u redu, ali ono ostalo ba nije bilo uvjerljivo. Naa je sumnja rasla. Pomiljali smo
ve ne bismo li daljnje traganje povjerili nekom detektivu, ili moda jo bolje vidovnjaku, kadli
moja ena, nervozno premeui rukama po naslonjau, u jednoj udubini napipa nestalu plemenitu
dudu. Kako je tamo dospjela, ostalo nam je zagonetkom.
Pitali smo naeg vodoinstalatera da li moda postoji neki Geigerov broja, ili ralje, ili bilo kakva
druga naprava za pronalaenje skrivenih duda, a on nam ree da ne postoji, ve da bismo mogli
uzeti psa tragaa, koji je uvjeban da otkriva droge; ti svata znaju nanjuiti. Netko nam je
savjetovao da nabavimo siuan odailja, kakav imaju piloti, koji se javlja signalom blip-blip

im pilot iskoi s padobranom. To nam se uinilo dobrom idejom - ali kako prikvaiti odailja na
uci?
Najjednostavnije od svega bilo bi privezati uci lancem za krevetac, ali se lijenik s time nije sloio.
- Dijete bi se moglo zaguiti - ree. - Dajte joj samo malo vie ljubavi.
- Ephraime - upozorila me najbolja supruga na svijetu -mislim da u poludjeti.
Nou su je muile more. Sanjala bi, recimo, da se mravo-jed prikrao kroz kuhinju, ugrabio uci i
pobjegao s njom u najdublju afriku dunglu, tako da ga nikada vie nije mogla pronai, to vie to
nije ni znala kako zapravo mravojed izgleda. Takoer bi joj se prisnilo da je duda sama pobjegla,
kao u crticu na televiziji: hop-hop-hop, i uci preskoila preko zida... Grozno!
A onda smo napokon otkrili mranu tajnu dude uci.
Veer je poela uobiajeno: u sedam sati moja je ena prila novom elinom trezoru, stavila klju u
bravu, otvorila ga i izvadila uci. Zatim je polegla Renanu u krevetac, stavila joj uci u usta, izala i
zakljuala vrata. uci je, naime,
DUDA UCI
u to vrijeme bila osigurana na 20.000 funti. Ne elim kazati da se novcem moe nadoknaditi gubitak
odvratne, pljesni-vozelene dude, ali ipak...
Neto me ponukalo da se prikradem vratima i provirim kroz kljuanicu.
- eno - pozvah tiho. - Doi ovamo! Brzo!
Pritajena daha gledali smo kroz kljuanicu kako naa mala Renana neujno silazi s krevetia, prilazi
kauu i gura uci duboko u procjep izmeu jastuka. Potom se odgega natrag, uzvere se na krevetac i
zaurla svom snagom...
Odahnuli smo: nae je dijete dakle zdravo kao dren, nema kompleksa i nije ovisno ni o kakvoj dudi,
ve jednostavno uiva da nas mui.
Lijenik kae da je ta pojava esta kod djece njene dobi, emu je po svoj prilici uzrok nedostatak
roditeljske ljubavi.
PROHUJALO KROZ PROZOR
Renana je drago dijete. Ima u njoj neto... teko je odrediti to je to... ali reklo bi se da ima neeg...
pozitivnog. Da, to je prava rije. Dok druga djeca, primjerice, trpaju u usta sve do ega stignu, ili
pak sve pogaze i porazbijaju, Renana se nikada ne slui silom ve sve to joj padne pod ruku baca
preko ograde balkona. Svaki put kad se o podne vratim kui, provedem neko vrijeme skupljajui
ispred kue najraznovrsnije predmete. Katkad mi i susjedi susretljivo pomognu pa pokupe knjige,
soljenke, naliv-pera, pepeljare, pribor za jelo, tranzistore, napukle ploe, cipele, satove, pisae
strojeve i razne druge sitnice. Pokatkad nam susjedi i sami pozvone na vrata nosei pune naramke
odbaenih predmeta naega kuanstva.
- Zato dajete malom djetetu da se igra s tim stvarima? -pitaju nas.
Kao da joj mi dajemo! Kao da ona sve te predmete ne moe i sama dohvatiti! Naa je Renana vrlo
razvijeno dijete. Xaxez na dovratku je kod zadnjeg mjerenja njene visine bio ve 71 cm iznad tla, a
nije teko izraunati da s podignutom rukom moe dosegnuti i 95 cm.
- Ephraime - ree mi najbolja supruga na svijetu - opasna zona, sada je tek neto ispod jednog
metra.
Otada je na ivotni standard sve vie rastao. Brzom smo akcijom sve predmete od stakla i
porculana premjestili na glasovir. Evakuirali smo donje police regala za
PROHUJALO KROZ PROZOR
knjige. Izbjeglice su nale utoite u viim sferama. Kristalna zdjela za voe dobila je poasno
mjesto na ormaru. Cipele su zavrile meu rubljem. Moje smo rukopise briljivo sloili na hrpu u
sredini pisaeg stola kako ih Renanine ruice ne bi dohvatile i uvrstile u balkonsku literaturu.
Kraj sve oinske ljubavi, ipak nisam mogao odoljeti a da joj se zlurado ne narugam.
- He-he! Nema vie baci-baci. Gotovo!
Renana je samo stisnula zube i uporno dalje rasla. Dobri stari Darvvin lijepo nam je objasnio da je
irafa morala produiti vrat kako bi dohvatila slasno lie s vrhova kroanja. Tako je i naa ki rasla
i rasla da bi je za kratko vrijeme tek koji bijedni centimetar dijelio od kljua u ormaru.
- Ephraime, onoga dana kad ona bude dohvatila kljueve, ja se selim iz kue - saopi mi njezina

majka.
Ona se seli iz kue kad god neto krivo krene, ali ovaj put gotovo da je bila u pravu, jer nam se
sutranjica crno pisala. Oboje smo posebno osjetljivi na telefon, to je jo donedavno mirno stajao
na svom malom ali vrstom stoliu, kojemu je jedino visina bila ispod olimpijskog minimuma.
Jednog dana Renana se u dokolici dogegala do stolia, zgrabila kabel, povukla telefon na pod i stala
dozivati u razlupanu slualicu:
- Halo, halo, halo...
Njena majka, koja je upravo bila planirala podulji razgovor sa svojom prijateljicom, dotrala je sva
ljutita, prebacila je preko koljena i stala udarati po turu uzvikujui u ritmu:
- Fuj, fuj, fuj! Telefon se ne smije dirati! Ne telefon! Fuj, fuj, fuj!
Ishod ove odgojne mjere bio je da Renana nije via zvala Halo, halo, halo, nego Fuj, fuj, fuj.
Povisio sam stol tako to sam mu pod noge stavio nekoliko svezaka enciklopedije od A do C. Kad
sam nakon nekoKOD KUE JE NAJGORE
PROHUJALO KROZ PROZOR
liko dana doao kui i spotaknuo se o svezak Aardvark-Bar-celona, znao sam da telefon vie ne
radi.
Nad ostacima nekadanjeg telefona stajala je najbolja supruga na svijetu i jecala.
- Ovo je kraj, Ephraime - vapila je. - Ona nam vraa istom mjerom.
Dijete je oigledno otkrilo staru mudru strategiju da se klin klinom izbija. Drugim rijeima, uzela je
nekoliko jastuka, stala na njih i tako poveala svoj visinski domet na 1,40 m.
ivotni standard opet nam je porastao.
Papiri i rukopisi nali su utoite u rezervatu na glasoviru. Kljuevi su visili o klinovima negdje u
stratosferi. Pisai stroj naao se povrh kamina, gdje je jednako loe pristajao kao i radio-aparat na
zidnom satu.
Unato svemu, djeak koga smo unajmili da skuplja predmete koji bi izletjeli preko balkona, svakih
bi pola sata pozvonio na vratima s punom koarom projektila. ivot nam se sve vie komplicirao.
Cjelokupno kuanstvo bilo nam je na glasoviru, a ako smo htjeli telefonirati, morali bismo se popeti
na zahodsku dasku.
- Boe dragi - jadikovala je moja ena - kako li e tek biti za koju godinu...
Slutim, i to ne bez razloga, da e se Renana razviti u prvorazrednu koarkaicu.
Jednog me dana doeka lica blijedog poput krpe.
- Ephraime - proaputala je - ona se vere na stolice...
Dijete je po svoj prilici otkrilo Hegelov zakon stupnjevitog napretka pa ga je u praksi primijenilo
kao stepenasto napredovanje. Prva stepenica bili su joj jastuci, s kojih je napredovala prema kutiji
sa ivaim priborom, odatle na stolicu a sa stolice na nae ivce. Standard nam je narastao jo za
dvadeset centimetara.
Sve lomljivo to je jo preostalo u kui, ukljuujui i moj pisai stroj, nalo je mjesto na glasoviru.
Ovu priu, primjerice, piem na visini 1,80 m iznad poda. Istina je da ponekad udarim glavom o
strop, ali je zrak ovdje gore mnogo bolji. ovjek se na sve navikne, a djeca se trude da nam te
navike obogate. Tako nam slike, to su prije visile na zidovima, sada ukraavaju strop, to nas
neodoljivo podsjea na nezaboravni posjet Sikstinskoj kapeli. Po sobama su s jednog kraja na drugi
razapeti konopci na kojima vise kune potreptine. Jedemo u kuhinji na najvioj stelai, ondje gdje
smo prije drali neupotrebljive vjenane darove. ivimo tako rei u oblacima. Kau da je to vrlo
zdrav nain ivota: natrag na drvee! Postupno uimo hodati po stropu... Renana i dalje raste.
Fuj, fuj, fuj!
Sino je najbolja supruga na svijetu, glaajui negdje na gornjim stelaama, odjednom kriknula i
drhtavom rukom pokazala nekud dolje.
- Ephraime! Pogledaj!
Renana se upravo stala penjati uz ljestve, polako, oprezno, preku po preku.
Meni je prekipjelo. Sve je to lijepo i krasno, ali neke granice ipak postoje. Ne elim biti pjesnik
kojem je glava neprestano u oblacima. Zamolio sam enu da nastavi pisati umjesto mene, i da mi

javi kad Renana bude prestala rasti.

Do toga u vremena ivjeti - prizemljeno.
NADNARAVNI ODREZAK
Ova pria ne bi nikad nastala da u restoranu Martin i Cion ne slue tako ogromne odreske. Pravi
izazov privrednoj politici nae vlade.
Subotom obiavamo moja supruga, troje nae djece i ja ruati kod Martina i Ciona i svaki put pred
nas iznesu pet divovskih odrezaka. Prvi put sam pomislio da su se zabunili i dali nam dvostruke
porcije, ali pokazalo se da je to normalna veliina martin-cionistikog odreska, a nikakva reklama.
Najtee je bilo djeci, koja bi nakon nekog vremena samo tuno zurila u goleme ostatke odreska na
tanjuru.
- Mama - jadikovala je Renana - ne mogu vie.
ak je i nama odraslima bilo teko, premda su Martin i Cionovi odresci iznimno ukusno
pripravljeni. Ili moda ba stoga. Srce nam se paralo pri pomisli da veu polovicu tog divnog
odreska moramo tek tako ostaviti na tanjuru.
Zar ba moramo?
Nije me zato uope iznenadilo kad mi je jedne subote, poto smo klonuli ne smazavi ni polovicu,
najbolja supruga na svijetu priapnula:
- Zato ne bismo ostatak ponijeli kui za veeru?
Zato ne bismo? Pitanje je samo kako? Ne moemo tek tako ietati iz prepunog restorana s
komadom odreska u ruci. Osim toga, jo se dobro sjeam kako sam jednom zamoNADNARAVNI ODREZAK
tao pola hrenovke sa senfom u papirnatu servijetu i nehajno je strpao u stranji dep od hlaa. Kad
sam idui kui usput neto kupio i posegao u dep da platim, umjesto lisnice izvukao sam neku
odvratnu, ljepljivu kau koja mi se cijedila po prstima... Ne, tako neto ne elim ponovo doivjeti.
Odluio sam stoga da nita ne krijumarimo. Pozvao sam gospodina Ciona.
- Da li biste bili tako ljubazni i zamotali nam ostatke ovih odrezaka za naeg psa?
Bila je to izvrsna ideja, priznat ete, da svu krivnju prebacim na nau kuju Maksi. Cion se vratio iz
kuhinje s ogromnom plastinom vreicom u ruci i irokim osmijehom na licu.
- Dodao sam - ree ljubazno - jo nekoliko kostiju. Bilo je tu, ako emo pravo, bar pet kila
slonovskih kostiju
a povrh toga sva sila iznutrica i raznih otpadaka izvaenih iz kante za smee. Silno smo mu
zahvalili a kod kue smo istresli odvratni sadraj vreice pred Maksi i bre-bolje pobjegli od tog
smrada. udljiva kuja prodrla je sve - osim odrezaka.
Pouen iskustvom, sljedee subote primijenio sam novu taktiku.
- Hoete li nam ove ostatke zamotati za psa? - rekoh Cionu. - Samo, molim vas, nemojte nita
drugo dodati.
Bio sam zadovoljan sobom kako sam to lijepo izveo kadli se ona budala Cion najednom usprotivi.
- Zato? - ree. - U kuhinji imamo tako divnih otpadaka za vaega psia.
- Vrlo ste ljubazni - odgovorih mu - ali naa Maksi je vrlo razmaena kujica, ne jede nita drugo
osim odrezaka.
Na ovom se mjestu u razgovor uplete upavac koji je sjedio za susjednim stolom.
- Grdno grijeite, gospodine moj, da znate! Hranite jadnu ivotinju onim to je najtetnije za nju.
KOD KUE JE NAJGORE
Predstavio se kao veterinar i pred prepunim restoranom glasno nam odrao predavanje:
- Za pseu probavu nema nita gore od prenog mesa. Ne bih se uope zaudio da vam pas prestane
rasti. Koje je pasmine?
- Patuljasti pin - rekoh pakosno. - A osim toga je kuja.
Okrenuo sam veterinarskom gnjavatoru lea i rekao Cio-nu da mi ipak zamota odreske posebno.
Veterinar je samo vrtio raupanom glavom i tuno nas gledao. Cion je nestao u kuhinji i ubrzo se
vratio s odrescima uredno umotanim u novinski papir.
- to je to? - povikao sam. - Zar nemate plastinu vreicu?

- Ali emu? - Cion e neduno.

Doista, emu?! Kako da tom nesretniku objasnim da ja ne mogu jesti odreske koji su bili umotani u
trajkove i bombake napade? Vozei se kui bacili smo novine s odrescima kroz prozor.
Ali ne predajem se ja tako lako. Druge subote osvanuli smo kod Martina i Ciona s naom vlastitom,
novom novca-tom plastinom vreicom. upavi veterinar morao je s nemonim gnjevom gledati
kako nam onaj glupan Cion predaje tetne ostatke odrezaka u higijenskoj ambalai.
Gozba je trajala tri dana i tri noi. Imali smo odrezak za veeru, odrezak za doruak, odrezak za
ruak i za jo nekoliko obroka. Maksi je leala na podu i pozorno promatrala kako ih trpamo u usta
a da sama nije okusila ni zalogaja.
- Ephraime - uzdahnula je najbolja supruga na svijetu kad smo sljedee subote ponovo sjedili kod
Martina i Ciona. - Ja odrezak vie ne mogu ni vidjeti a kamoli jesti.
Govorila nam je svima iz due, iz due i eluca. Naruili smo peenje, i to za svaki sluaj kod
Martina. Ali se Cion, ta
NADNARAVNI ODREZAK
ljubazna budala, nije dao smesti i, kad smo poruali, donio nam je plastinu vreicu punu rabljenih
odrezaka.
- Za vau Maksi - ree.
Otada nas je svake subote muilo pitanje kako da se rijeimo neeljenog dara. Nismo se mogli samo
tako voziti gradom i sijati za sobom mesne tragove jer bi ve ubrzo u knjievnom podlistku
osvanuo naslov: KISHON - PISAC ILI MESAR?
Malo-pomalo postali smo fanatini anticionisti. A onda sam naposljetku doao na spasonosnu ideju.
- Cione - rekoh mu jedne subote tunim glasom. - Ne morate nam vie ostavljati odreske. Maksi je
uginula.
Oborio sam pogled a Cion mi je u znak suuti utke stisnuo ruku. Za susjednim je stolom raupani
veterinar ustao i povikao:
- Vidite! A ja sam vas lijepo opomenuo! Ubili ste nedunu ivotinju!
Rafi, na stariji sin, promrmljao je neto kako je sirota Maksi dospjela pod auto, ali time je samo jo
dolio ulje na vatru. Raspoloenje je bilo protiv nas. Pojeli smo na brzinu, iuljali se pognute glave i
podvijena repa i odvezli se kui. Osjeali smo se poput bande ubojica. Uope nas ne bi iznenadilo
da smo nali Maksi mrtvu pred kunim pragom. Sreom, veseli lave kojim nas je doekala, umirio
je nau savjest. Sve je opet bilo u redu.
Neko smo vrijeme ivjeli sretno i nikakvi nam odresci nisu remetili mir. Tek juer najbolja supruga
na svijetu, sasvim sluajno, usput dobaci:
- Mogli bismo u subotu kod Martina i Ciona na ruak.
- Stvarno - rekoh. - Zato da ne? Oni imaju izvrsne odreske.
U najgorem emo sluaju rei Cionu da smo kupili novog psa.
LUTKE NA UZICI
Sve je poelo kad je Doron u vrtiu slabodobitno objavio:
- Gledao sam Piccoli.
Ne moemo, dakako, od predkolskog djeteta oekivati da potpuno i ispravno odgovori Teatro dei
Piccoli i da jo k tome objasni kako je to slavno talijansko lutkarsko kazalite. Piccoli je njemu
dostatno. A dovoljno je oigledno bilo i onima koji su ga sluali. Iz tog kruga izdvojila se mala
djevojica, neobino pametna za svoje godine, a k tome jo i prava ljepotica, i pritrala ocu:
- Tata, hou Piccoli.
- Ti si jo premala za kazalite - odluno odgovori otac. - Ne dolazi u obzir! Zaboravi to!
Sutradan su navaer otac i ki - drugim rijeima pisac ovih redaka i njegova ki Renana - otili na
lutkarsku predstavu.
Na putu u kazalite primijetio sam da moju ker neobino privlae daske koje ivot znae. Kao da
je nekakva prirodna nadarenost vue prema pozornici. To mi je i sama saopila:
- Kad budem velika, igrat u u kazalitu.
- to e igrati?
- Skakat u preko konopca.

Da li zbog neiskustva u tom mediju ili moda zbog neeg drugog, moja se djevojica preplaila kad
se svjetlo ugasilo.
- Tata - bojaljivo je proaputala. - Zato je mrak?
LUTKE NA UZICI
- U kazalitu je uvijek mrak.
- Zato?
- Zato to poinje predstava.
- Ali zato u mraku?
Kad se s Renanom jednom naete na kolosijeku zvanom zato, nikada s njega neete sii osim
ako joj neim posve drugim ne zaokupite panju, kao recimo: Gledaj, srce, tata stoji na glavi! ili
Hoe li vaku? Odgajati djecu nije ni izdaleka tako lako kao to izgleda. Kako, primjerice,
objasniti nedoraslu djetetu da u kazalitu mora biti mrak jer tako zahtijevaju vizualni efekti... da je
to potrebno i radi koncentracije... i ta ti ja sve ne znam!
- Renana! - rekoh strogo. - uti ili idemo kui!
Na sreu se zastor digao; mnotvo lutaka nestano se uskakutalo po pozornici. Renana ih je gledala
razrogaenim oima.
- Tata, a zato ove glupe lutke pleu?
- Pleu zato to se vesele kad ih Renana gleda.
- Zato mi to onda ne kau, zato pleu? Dosta plesanja, vi glupe lutke! - povie ona prema
pozornici. - Prestanite!
- Tiho! Ne vii!
- Ali zato pleu?
- Zato to im je to zanimanje. Tata pie prie, Renana hara po kui a glumci - pleu.
Tu Renana dosta glasno zapjeva pjesmicu o tri mala mia. Gledaoci se uskomeae. Neki su ak
dobacivali vrlo nepristojne primjedbe o nedoraslim roditeljima koji zaostalu djecu vode u kazalite.
Renana umalo da nije briznula u pla pa sam je bre-bolje pokuao umiriti:
- Gledaj, duo! Vidi onu lutku tamo kako skae!
- Nije to lutka - ispravi me Renana. - To je ovjek-glu-mac.
.Lt
KOD KUE JE NAJGORE
- Ne, to nije ovjek, zlato, to je lutka.
- Nije - usprotivi se Renana. - ovjek-glumac!
- Zar ne vidi da je drven?
- Drven kao stablo?
- Ne. Drven kao stol.
utnja je potrajala punu minutu. Ve sam se zabrinuo.
- Tata - oglasi se Renana napokon. - A zato konopci?
- S pomou njih se lutke pokreu.
- Ne lutke! Ljudi-glumci!
Shvatio sam da je nikada neu uspjeti uvjeriti pa sam pozvao u pomo biljetera.
- Kaite nam, molim vas, jesu li to lutke ili glumci?
- Tko kae da su to lutke? - odgovori ta budala namignuvi mi usput. - To su pravi pravcati glumci!
- Eto vidi! - ree Renana.
Ona ionako nikada nije imala neko veliko miljenje o svom ocu, a sada mi je samo trebalo jo i ovo
s lutkama koje pleu!
- Tata - Renana e opet. - A zato ja nemam konopce?
- Zato to ti nisi lutka.
- Jesam, jesam! Mama mi uvijek govori da sam njena lutka.
Renana brine u pla.
- Ma, jesi lutka, jesi! Ti si slatka mala lutkica - uvjeravao sam je svim silama.
Prestala je plakati tek kad su se na pozornici pojavile ivotinje koje je odmah stala prozivati:
- Vau, vau. Mijau! Mu-u-u! Kuku-ri-kuL. A to je ono, tata? - ree i pokae na neko udovite koje

je bilo nalik na krianca izmeu vjeverice i vola.

- Zar nije lijepa ivotinja? - rekoh.
- Jest, ali to je to?
LUTKE NA UZICI
- To ti je gnu - odgovorih joj sav oajan.
- A zato?
Izaao sam iz kazalita mraviji za nekoliko kilograma i stariji za nekoliko godina dok je Renana u
mom naruju bila puna ivotne energije.
- Moj tata kae - objanjavala je svima uokolo - da su ljudi-glumci vezani za konopce zato da ne bi
pobjegli.
Svjetina me prezirno gledala kao da kae: Nevjerojatno je kolikim sve glupostima neki roditelji
djeci pune glavu! A policija stoji i ne poduzima nita.
- Tata - Renana e kao zakljuak svega - ja neu igrati u kazalitu.
Da kazalite Piccoli nita drugo nije postiglo, ve zbog ovoga njegovo gostovanje u naoj zemlji
nije bilo uzaludno.
"Jd~Y\
'&
KAD BI SVE IVOTINJE SVIJETA
Moj je nakladnik vrlo dobronamjeran ovjek kome pieva dobrobit lei na srcu.
- Sluajte - poe on stoga jednoga dana - dobro promislite prije nego to zaponete novu knjigu, jer
su posljednja ispitivanja pokazala da knjige vie nitko ne ita.
- Malo ste pretjerali - odvratih mu. - Sluajno poznajem jedan brani par koji godinje kupi
najmanje dvije knjige.
- To vam drage volje vjerujem - nakladnik e - ali ne moete od mene oekivati da izdajem knjige
samo za jedan brani par. Nego, ba sam neto razmiljao, zato vi ne biste pisali za djecu?
Zahvaljujui naem zastarjelom kolstvu, djeca su jo uvijek prisiljena itati knjige.
- Knjige za djecu? Zato da ne? A to se sada najbolje prodaje?
- ivotinje.
- Izvrsno. Napisat u, dakle, knjigu o nekoj ivotinji.
- O kojoj ivotinji?
- Pa... recimo o jarcu... Jarac Raspara. to mislite?
- Hm... to ve imamo: Jarac ivoderac. Prodali smo osam izdanja. Pria inae nije loa: mali
ivoderac pobjegne od kue u fii i, poslije mnogo pustolovina, shvati da je kod kue ipak najbolje
i vraa se Mamici Kozici. Morat ete se potruditi da izmislite neto originalnije. Domae smo
ivotinje gotovo sve iscrpli.
KAD BI SVE IVOTINJE SVIJETA
- A, recimo, medvjed?
- Ba smo proli tjedan objavili posljednji nastavak Medvjeda Brunda. Brundo bjei od kue jer u
njegovoj planini sijeku drvee, ali na kraju otkriva da drugdje ima jo manje drvea i da je kod kue
ipak najbolje. Da, imali smo ve sve - pse, make, krave, deve, mieve, ak i ui.
- A zebru?
- Imamo. Zebra pa u rebra. esnaest izdanja.
- Zar i ona bjei od kue?
- Da. U fii. Morate izmisliti neto novo.
- Dabar?
- Nemojte biti smijeni! Na listi bestselera ve mjesec dana vodi Hrabar kao dabar.
- A imi?
- imi Ali Baba i 40 Buba-vaba. Glupi imii bjei od kue...
- U fii?
- Ne. Ali Baba brie u stojadinu. Moj izdava uzima katalog.
- Gotovo je svaka ivotinja ve upotrijebljena - mrmljao je listajui. - Evo, Oko Sokolovo na
Zimskoj olimpijadi 84. Vuk Mandui, junior, Nilski konj arac, koji bjei s Nila u Kotare

ravne...
- Sjetio sam se! - uzviknuo sam. - Crvi!
- Dvadeset i tri izdanja - odbrusi mi izdava. - Joko Jeka, ribi bez smijeka. Ludo! Bjei
trajektom...
- U fii?
- Na punom trajektu fia!
- Aha. E, onda mi ostaje jo samo buha.
- Buha Mara iz Darmara. Izalo jesenas. Bjei na buvlju pijacu i vraa se na buju trnicu...
- Guje? Imate li guje?
KOD KUE JE NAJGORE
- U njedrima ih nosim koliko hoete. Cobra Kobra i njegov orkestar. Cobra se zaljubio u
naoarku i napustio sastav...
- Vratio se kui?
- Ne, ukrali su avion. Ali to je ve iz druge knjige. Zrani gusani.
- A puevi?
- Mali Pu - u Moulin Rouge. Pu Mu bjei iz svoje kuice u Moulin Rouge, i otkriva da je
teko tuincu siromahu...
- E, to mogu - uzdahnem ja. - A moda morska spuva?
- Sjajno! - oduevi se izdava. - Mislim da to jo nije iskoriteno... Ali morate brzo pisati jer, ako se
prouje, ve e se u knjiarama nai tri nova naslova o morskim spuvama...
- Ne brinite - kaem ja. - Odmah stavite u katalog: Sun-der Spuva, zvani Guva.
- Bravo!
Odjurio sam kui kao iz topa i za dva dana zavrio prvi nastavak. Ispalo je sasvim dobro. Suner
Spuva bjei od kue i zaposli se kao spuva u kupaonici hotela, ali se poslije bezbrojnih
pustolovina vraa kui. Najbolje je da se vrati u fii. Sigurno je sigurno.
OPERACIJA APOLLO
- Ephraime - ree najbolja supruga na svijetu. - Amir opet ima bube u glavi.
Pripreme za maskeradu, koja se kod nas odrava na blagdan Purim, bile su u punom toku. Na
stariji sin Rafi odluio se za gusarsku odjeu i bio je njome zadovoljan, premda je pomalo bila nalik
na uniformu vojne policije. Renana e naravno biti kraljica Estera. Jedino je Amir zlovoljno hodao
gore-dolje po kui natmuren poput olujnog oblaka. S vremena na vrijeme bijesno bi nogom
odgurnuo prekrasnu odjeu koju mu je majka vlastoruno pripravila: iroke hlae s resama, izme s
visokom potpeticom, eir iroka oboda, remen optoen mjedenim gumbima i - revolver. Ukratko,
oprema za pravog pravcatog kauboja leala je odbaena u kutu, dok je lice naeg mlaeg sina bivalo
sve mranije.
- to je, Amire? - upitali smo ga napokon. - Zar ne eli biti kauboj?
- Ne elim biti kauboj. Hou biti astronaut.
to je posve razumljivo jer je u zadnjem broju asopisa za djecu iziao lanak o letu Apolla 13 na
Mjesec.
- Smiri se - rekoh - vidjet emo to se moe uiniti.
- Tako je - pridrui mi se najbolja supruga na svijetu -stvar treba na miru razmotriti.
Odrali smo na brzinu roditeljski sastanak, na kojem smo zakljuili da nikako ne moemo naem
sinu osporiti pravo
KOD KUE JE NAJGORE
OPERACIJA APOLLO
da bude astronaut ako on to eli, to, kad se pravo uzme, i nije najgora stvar koju dijete moe
poeljeti. Odluili smo se na kompromis.
- Zna ta, Amire, ove e jo godine biti kauboj a dogodine ti jamimo da e biti astronaut.
Odgovor je bio jednako glasan koliko i negativan.
- Neu! Neu! Neu dogodine! Hou ove godine! Hou odmah! Sada!
Nije nam preostalo nita drugo nego da popustimo.
- U redu - pristadoh teka srca. - Bit e astronaut. Napisat emo ti na eiru velikim crvenim

slovima Apollo 13.

- To je glupo! - zaurla Amir iz sveg glasa. - Astronaut tako ne izgleda.
- A kako astronaut izgleda?
- Ne znam - jecao je moj riokosi potomak. - To bi ti morao znati. Ti si odrastao.
Samo mi je jo to trebalo. Zar ti momci nisu mogli malo priekati i odletjeti na Mjesec poslije
Purima? I zar amerika vlada ne bi mogla imati malo vie obzira prema izraelskim roditeljima? Kad
bi oni u Cape Kennedvju bar uli ovo Ami-rovo urlanje!
- Astro... naut... naut... naut! - zavijao je.
- Dobro, dobro - pokuao sam ga umiriti. - Nalijepit emo ti velike brkove.
- Neu glupe brkove. Astronauti nemaju brkove!
- U redu. Onda emo staviti naoale.
- Nemaju ni naoale.
Moram priznati da je to prilino neozbiljno od njih. Kako moe jedna zrela, odgovorna osoba letjeti
na Mjesec a da nema ni brkova ni naoala niti bilo kakvog znaka raspoznavanja.
- Sjetio sam se - kliknuh. - Obui e tatinu utu pidamu.
- Neu glupu pidamu! - vriskalo je dijete. - Hou biti pravi astronaut.
- Pusti me da dovrim. Obui e moju utu pidamu a odostraga emo ti prikvaiti vijak. Pravi
vijak koji se okree.
- Neu glupi vijak!
- Hoe li da ti privrstimo krila?
- Nisam ja glupa ptica! Ja sam astronaut! Naut! Astro! Vi priate gluposti!
Ako mene pitate, ja mislim da je i to lutanje po svemiru velika glupost.
Dijete se sada od bijesa ve bacilo na tlo, valja se po sagu, udara nogama oko sebe i plae sve jae i
jae. Samo rio-kosa djeca znaju tako urlati: i sprijeda i straga i sa strane i bez ikakva predaha. U
strahu da mu se plua ne rasprsnu, morao sam na brzinu neto smisliti.
- Dobro, dobro Amire - rekoh mu utjeno. - Sada e tata nazvati strica astronauta i upitat emo ga
to on obino oblai kad leti na Mjesec.
Amir je naglo zautio i s puno nade upro modre oi u mene. Podigao sam slualicu i okrenuo
nasumce jedan broj.
- Halo, je li to Astronautska komanda? - povikao sam u slualicu. - Molim vas deurnog astronauta.
- Koga vi, molim, trebate? - pitao je na drugom kraju enski glas s jakim stranim naglaskom. - Ovo
je stan doktora Weisbergera.
- Halo, VVinstone! - nastavio sam veselo. - Kako je, stari? Drago mi je to uti. Zna, imam jednu
molbu na tebe. Moj sini Amir htio bi znati to vi sve imate na sebi kad letite na Mjesec.
- Tko? - zapanjeno e ena sa stranim naglaskom. - Ovo je stan VVeisberger.
\f-:
KOD KUE JE NAJGORE
- Priekaj malo, VVinstone, samo da uzmem olovku -rekoh. - Evo me. to, dakle, nosi? Hlae s
resama... izme s visokom potpeticom... eir iroka oboda...
- Ja ne govorim dobro hebrejsko. Govori vi njemako?
- Naravno... piem, VVinstone. Optoen remen i revolver... Je li to sve? Hvala i sretan ti put na
Mjesec!
- Doktor VVeisberger doe kui u dvanaest sati.
- Hvala jo jednom. I pozdravi Predsjednika.
Spustio sam slualicu i snudena lica pogledao najbolju suprugu na svijetu.
- ula si, eto! I gdje sada da pronaemo sve to to astronauti nose?
- Glupog li pitanja! - slavodobitno e moj glupi sin. - Pa, sve je, evo, tu u kutu.
I tako smo, premda u zadnji as, ipak uspjeli otkloniti katastrofu.
Na kraju jo samo mala molba: ako, dragi itatelju, sluajno gdje sretnete malog riokosog kauboja,
zastanite, molim vas, i dobacite to glasnije moete: Vidi, pravi astronaut! Jedan napaeni otac bit
e vam zahvalan.
VRTULJAK

Stara izreka kae: ljepe je davati nego uzimati. Tako i mi, kad god se u kui nae neka nepotrebna
stvar, kaemo: to moe posluiti kao krasan dar. Imamo, tovie, cijeli magazin pripremljenih
darova, uredno sloenih i razvrstanih. Uvijek kad nam tko neto daruje, kaemo: hvala lijepa - a dar
spremimo. Djeje stvari idu u poseban pretinac, knjige veeg formata, naroito hebrejski klasici - u
pretinac s oznakom Bar-Mitzvah, pocinani tanjuri - pod Roendani, pepeljare nemogueg
izgleda - pod Useljenja, i tako dalje.
Jednog dana na prijatelj Ben-Cion Ziegler doao nam je u posjet i donio mojoj eni na dar veliku
bombonijeru umotanu u celofan, tako da su se na poklopcu lijepo mogle vidjeti naslikane crvene
rue. Bili smo presretni jer je takva bombonijera pogodan dar za svaku prigodu. Ve smo je htjeli
staviti u pretinac pod Razno, kad nas je iznenada obuzela elja za neim slatkim, koju smo mogli
utaiti samo okoladom. Poudno smo strgali celofan, otvorili bombonijeru i - ustuknuli. U kutiji je
bilo tucet smekastih, tvrdih kuglica na koje se ve bila nahvatala plijesan.
- Ovo je apsolutni rekord - ree najbolja supruga na svijetu drui od bijesa. - Najstarija okolada
koju sam ikad vidjela!
I Bar-Mitzvah obred kojim se djeak, kad navri trinaest godina, prima za punopravnog lana
idovske vjerske zajednice.
u
KOD KUE JE NAJGORE
Smjesta smo s bombonijerom odjurili Ziegleru. Pogledao ju je, pocrvenio, problijedio i,
preznojavajui se, objasnio nam da ju je dobio lani od svog prijatelja Bar-Honiga. Nazvali smo BarHoniga i otrim ga rijeima napali. Isprva je mucao i neto petljao a zatim je priznao da ju je dobio
kao roendanski dar od Gliicka. Istraivali smo dalje. Gliick je bombonijeru dobio prije etiri
godine od enine neakinje kad su mu se rodili blizanci. Neakinja se jo dobro sjea da ju je dobila
od Goldsteina 1963.g. Goldstein ju je dobio od Gla-sera, Glaser od Steinera a Steiner - neete
vjerovati - od moje drage tetke like 196O.g. Sad se sjeam da se godinu dana prije toga tetka lika
uselila u novi stan, a budui da u odgovarajuem pretincu nismo imali nita u rezervi, morali smo
teka srca rtvovati bombonijeru.
Tako je ta naa kutija prola zemlju uzdu i poprijeko, bila na svim moguim proslavama - da bi se
opet vratila u nae ruke i, da je nismo otvorili, moda bi poivjela jo kojih pedeset godina prije
nego to bi se posve raspala.
Moja je pak dunost obznaniti da je bombonijera, koja je u dravi Izrael sluila kao trajno sredstvo
darivanja, povuena iz optjecaja. Netko e morati kupiti novu. alim sluaj.
ZA KIM SUE ZVONI
Ni moja ena ni ja nismo neki zagrieni vjernici ali blagdani se u naoj kui strogo potuju. Na
blagdane se, prije svega, ne mora raditi, a osim toga donose ugodnu promjenu i u kulinarskom
smislu.
Stoga je posve prirodno to sam pred blagdan Seder predloio eni da pozovemo nae drage
prijatelje Samsona i Dworu na veeru.
- Tako emo najljepe obiljeiti blagdan u duhu naih predaka - rekoh.
- Doista? - ledeno primijeti najbolja supruga na svijetu. -Bilo bi jo ljepe kad bi oni nas pozvali. Ne
pada mi ni na um da pripravljam gozbu pa da zatim satima perem i pospremam za gostima. Nego, ti
radije poi k njima i reci im da bismo ih mi rado pozvali, ali da na alost ne moemo jer... ekaj da
razmislim... jer da nam se penica pokvarila, ili... jo bolje... da se slomilo dugme kojim se
ukljuuje struja i da e ga tek za desetak dana moi popraviti, te da zato oni moraju pozvati nas...
Pokorio sam se njenoj neprijepornoj logici, poao k Sam-sonu i Dwori i u razgovoru spomenuo
kako bi bilo zgodno da provedemo zajedniki ugodnu obiteljsku veer.
Prijedlog je rado prihvaen.
- Sjajno! - klicala je Dwora. - Divno! Samo, na alost, ovaj put ne moemo kod nas. Pokvarila nam
se, naime, penica, to jest slomilo se dugme kojim se ukljuuje struja, a moe se popraviti tek za
deset dana.

KOD KUE JE NAJGORE

Od zaprepatenja nisam smogao ni rijei.
- Doi emo, dakle, za Seder k vama - zakljui Dwora nemilosrdno. - Vrijedi?
- Ne vrijedi - odvratih joj zbunjeno. - Moda zvui pomalo glupo, ali i naa se penica, eto,
pokvarila. Ironija sudbine. Kao da se netko naalio s nama, ali to se tu moe...
Samson i Dwora nijemo se pogledae.
- U zadnje vrijeme - nastavio sam iz puke nelagode - sve se vie dogaaju ovakvi kvarovi, i to u
cijeloj zemlji. Moda je neka proizvodna greka?
Nastade duga, nategnuta utnja. Najednom Dwora promuklo krikne i predloi da u proslavu
ukljuimo i nae zajednike prijatelje Botonija i Piroku.
Zakljuili smo da poaljemo dvolanu (muku) delegaciju. Samson i ja smjesta smo se uputili na
zadatak.
- uj, stari - rekoh Botoniju odmah s vrata prijateljski ga tapui po ramenu - to misli o jednoj
zajednikoj veeri za blagdan? Dobra ideja, zar ne?
- Mogli bismo donijeti elektrini tednjak ako je va sluajno u kvaru - doda Samson za svaki
sluaj. - Moe? Dogovoreno?
- U ime Boje - ree Botoni prilino kiselo. - Znai, vi ete doi k nama? I moja ena e se sigurno
veseliti da vas vidi.
- Boto-o-o-oni!
Prodorni enski glas gotovo nam je probio bubnjie. Botoni ustade i posluno ode u smjeru odakle
se glas javio. ekali smo ne slutei nita dobro.
Kad se vratio, lice mu je imalo odluniji izraz.
- Kad zapravo ove godine pada Seder? - upita.
- Dan uoi Pashe - pourih odgovoriti. - To je jedna od naih najljepih povijesnih tradicija...
- Kakav li sam ja glupan! - Botoni se lupi dlanom po elu. - Posve sam zaboravio da toga dana
spremamo, istimo i
ZA KIM SUE ZVONI
bojimo stan. Morat emo negdje drugdje jesti. I to to je mogue dalje odavde. Zbog vonja.
Samson i ja se zgledasmo. Nevjerojatno je kakve sve glupe i primitivne izlike ovjek izmisli samo
da izbjegne svojim vjerskim i drutvenim obvezama. Nije nam preostalo nita drugo ve da mu
ispriamo nau priu o penicama koje su u kvaru. Botoni nas je napeto sluao.
- Zapravo smo mi vrlo bezobzirni - ree napokon. - Kako smo mogli zaboraviti na tako krasne ljude
kao to su Midad i Shulamith? Njih treba svakako ukljuiti.
Srdano smo zagrlili jedan drugoga jer, na kraju krajeva, mi smo stari pajdai, i otputili se do
Midada i Shulamith da im iznesemo na plan o zajednikoj blagdanskoj veeri.
Kad su nas uli, oi su im se zasjale. Shulamith je ak od veselja zapljeskala rukama.
- Izvrsno! Svi ste znai kod nas na veeri!
Pogledali smo je zapanjeno. Svi? Zar svi mi? Na veeri? Samo tako? Tu neto nije u redu.
- Samo trenutak - rekoh poto sam se pribrao. - Mislite li vi to na veeri u vaem stanu?
- Kakvo je to pitanje?
- A penica vam funkcionira?
- Besprijekorno.
Sasvim sam se zbunio. Primijetio sam da je i Samsona i Botonija uhvatila panika.
- A zidovi? - ne mogae izdrati Botoni. - to je sa zidovima? Zar ih ne morate liiti?
- Ostavi se gluposti - Midad e raspoloeno i prijazno. -Na blagdan naveer ste kod nas, i gotovo.
Otili smo od njih posve zbunjeni, nita nam nije bilo jasno. Samo se po sebi razumije da na
blagdan naveer neemo k njima. Tu ipak neto nije u redu, ne damo se mi tako lako navesti na
tanak led. Nitko od nas, ni sluajno! Svi emo lijepo ostati kod kue, kao to se u duhu naeg
najljepeg povijesnog obiaja i pristoji.
TELEKOMPLIKACIJE
Kad putuje po svijetu, izraelski se graanin osjea kao odsjeen od svoje zemlje. Pokatkad na TVekranu uspije uhvatiti kartu Sinaja proaranu tokastim i iscrtanim linijama, ponegdje naleti na

prastare izraelske novine, a s vremena na vrijeme dobije pismo od kue, u kojem obino stoji:
Idui put vie! I to je sve...
To bi, zapravo, bilo sve da nije - telefona, te praktine, korisne, udesne sprave koja vas u tren oka
spoji s vaim najbliima, najdraima, najvrednijima. To je nenaplativo! Da, nenaplativo je prava
rije: minuta razgovora na relaciji New York-Tel Aviv stoji punih osam dolara.
Pa neka stoji koliko hoe!
Izraelski graanin u svijetu duboko uzdahne, die telefonsku slualicu u nekoj pohabanoj hotelskoj
sobi, drhtavom rukom okree brojanik i napeto slua kako negdje na drugom kraju svijeta zvoni
telefon. Bit e vrlo kratak. Kod kue sve u redu? Djeca zdrava? Ja dobro. Vratit u se im budem
mogao. Nemoj uriti da plati porez, ima vremena. aljem vam poljupce. I to je sve. Kratko i
srdano... najvie tri minute.
- Halo - zauje se poznati slatki glasi s one strane oceana.
- Tko je tamo?
To je moja djevojica Renana. Srce mi se ispunilo njenom toplinom.
TELEKOMPLIKACIfE
- Halo, Renana, duo - proderem se u slualicu. - Kako
- Tko je tamo? - Renana e opet. - Halo.
- Ovdje tata. -Tko?
- Tata, tata ovdje. Je li mama kod kue?
- A tko je tamo?
- Tata.
- Moj tata?
- Da, ovdje tvoj tata. Daj mi mam^ srce!
- ekaj malo... tata, sluaj, tata...
- Sluam.
- Kako si?
- Dobro sam, dobro. Gdje je mam\?
- Ti si sada u Americi. Zove iz Amerike?
- Da, zovem iz Amerike i jako mi se uri...
- Hoe li Amira?
Ako kaem da neu, Amir e se uvrijediti.
- Dobro, daj mi ga, ali pouri! Do vienja, malena!
- Molim?
- Rekao sam do vienja!
- Tko je tamo?
- Zovi brata!
- Do vienja tata!
- Do vienja, mila, do vienja!
- Molim?
- Daj mi Amira, k vragu!
- Amire, gdje si? Tata te zove, Amire! Amire-e!
Prolo je ve sedam debelih minuta. Sedam minuta po osam dolara! Djeci bi trebalo zabraniti da
telefoniraju. Osam minuta. Gdje je sad taj klinac? Amire-e-e!...
- Halo, tata?
KOD KUE JE NAJGORE
TELEKOMPLIKACIJE
- Halo, mali moj, kako si?
- Dobro. Kako si ti?
- Dobro sam. Je li sve u redu, Amire?
- U redu je.
- Drago mi je.
Stanka. Najvanije smo iscrpli.

- Tata!
- Molim.
- Renana ti ima jo neto rei.
Pred oima mi se ukae neka vrsta ogromnog taksimetra na kojem brojke zvrndaju bjesomunom
brzinom... Klik... 360 izraelskih funti... Klik: 396... Klik: 432... Klik.
- Tata, sluaj, tata...
- Sluam.
- Juer... juer...
- to je bilo juer?
- Juer... ekaj malo! Amire, pusti me da govorim! Tata, Amir me gura.
- Zovi mamu! Brzo!
- ekaj malo... Juer... -Je?
- Juer... zna, juer... uje li me?
- Da, ujem te. Juer, to se dogodilo juer, juer to, to je bilo juer?
- Juer Moik nije doao u vrti.
- Gdje je mama?
- Molim?
- M-a-m-a!
- Mame nema kod kue. Tata, sluaj...
- Da, to je?
- Hoe li Amira?
- Ne, ne trebam ga vie. Zbogom, duo! -Tko?
- aljem ti poljubac! -to?
- P-o-lj-u-b-a-c!
- Juer...
Linija se prekinula. Moda sam nehotice dotakao vilicu telefona. Sputam slualicu. Pogled mi je
ukoen, srce mi se steglo, krv mi se ledi. Prokleta sprava veselo zazvoni. Telefonistica ree ljupkim
glasom:
- To je 166 dolara i 70 centi, Mr. Kitchen.
KIKIRIKI S GROICAMA
- Ephraime, jesi li siguran da je to veera?
- Gotovo sam siguran...
Ve po stoti put razglabamo isto pitanje.
Gospoa Spiegel je nazvala i pozvala nas u srijedu naveer u pola devet. Zahvalio sam joj na pozivu
i rekao da emo doi. Odonda ni o emu drugom ne raspravljamo ve o tom telefonskom pozivu, jer
gospoa Spiegel nije rekla da nas poziva na veeru, ali nije rekla ni da nas ne poziva na veeru.
- Nitko ne poziva ljude u pola devet ako im ne misli dati veeru - zakljui moja ena. - Zato mislim
da e to ipak biti veera.
Dijelio sam njeno miljenje. Ako nemaju namjeru da nas nahrane, onda obino kau negdje poslije
osam ili izmeu osam i devet - ne kau u pola devet. Nisam dodue siguran da li je gospoa
Spiegel rekla tono u pola devet, ali glas joj je djelovao vrlo hranjivo...
- Sad sam ve i ja gotovo sigurna da nas je pozvala na veeru - ree najbolja supruga na svijetu.
Predloio sam da je nazovem kako bih ispipao o emu se radi, ali se moja ena usprotivila.
- To je previe prozirno - ree. - Osim toga, dobro poznajem Spiegelove. Kad oni pozovu goste, stol
je uvijek pun.
Ve sam u sebi zamislio stol koji se savija pod teinom pladnjeva punih rotilja, purana, gusaka,
pataka, salata, peKIKIRIKI S GROICAMA
enih krumpiria i raznih umaka. Nadam se da nee prije jela razvezati priu. Za razgovor ima
vremena i poslije veere.
Sluaj je htio da u srijedu zbog raznih obveza nismo uope stigli ruati. Bacili smo u usta tek koji

zalogaj. Kad smo stigli k Spiegelovima, atmosfera nije obeavala nita dobro. Ponajprije, bili smo
prvi gosti. Spiegelovi se jo nisu dospjeli ni obui. Zabrinuto smo se osvrnuli po sobi ali nismo
uspjeli zaustaviti pogled ni na emu konkretnom. Bili su tu: naslonjai, garnitura za sjedenje i niski
stol na kojem je stajala zdjela s kikirikijem, bademima i suhim groicama, jedna omanja zdjela s
maslinama, tanjur s kockicama sira u koje su bile pobodene plastine akalice, i iroka aa u kojoj
su bili slani tapii. Nije li ipak gospoa Spiegel na telefonu, umjesto pola devet, rekla devet i pol?
A moda uope nije spomenula vrijeme ve se to meni samo priinilo?
- Jeste li za pie?
Gospodin Spiegel, veui usput kravatu, smijea nam pie zvano John Collins, izvanredno
osvjeavajue pie koje se sastoji od treine konjaka, treine soda-vode i treine Col-linsa. U svakoj
bi nam drugoj prilici ovo pie izvrsno prijalo, ali ovaj su put nai eluci oekivali puricu ili neto
slino -u svakom sluaju, neto konkretno.
Poto smo nazdravili, domain zapone razgovor o Sar-treu. Uzeo sam aku kikirikija i pokuao mu
razloiti svoje miljenje o egzistencijalizmu. Ali ubrzo sam shvatio da mi nedostaje materijala. to
e odraslu ovjeku aka kikirikija? Posegao sam za maslinama ali ih je moja ena ve sve bila
slistila. Kao i sir. Kad smo naeli razgovor o izborima, preostale su jo samo tri groice i jedan
slani tapi.
- Oprostite - ree gospoa Spiegel. - Donijet u jo.
Ona uze prazne zdjele i poe u kuhinju. Pogledali smo kriom za njom ne bismo li kroz odkrinuta
vrata ugledali bilo kakav znak kulinarskog obilja, ali nita od toga. Kuhinja se doimala j)oput
bolnike sobe: bijela, ista i - prazna.
KOD KUE JE NAJGORE
U meuvremenu pristigli su jo neki gosti - ve je bilo prolo devet sati - a meni je eludac poeo
sve glasnije kru-ljiti. Gotovo sam propao u zemlju od srama.
Ve poslije druge zdjele kikirikija osjetio sam da mi u elucu nije dobro. Ne, nemam ja u naelu
nita protiv kikirikija; to je vrlo ukusna namirnica puna vitamina, proteina i svih tih stvari, ali
nikako ne moe nadomjestiti purana ili jastoga s majonezom.
Osvrnuo sam se oko sebe da vidim to je s mojom enom. Po izrazu njena lica prosudio sam da
mandule i groice u njenoj utrobi ratuju sa Johnom Collinsom. Navalio sam na sir, progutavi
usput jednu plastinu akalicu, i vie se nisam mogao zaustaviti. Gospoa Spiegel nas je
iznenaeno gledala, potiho razmijenila nekoliko rijei sa svojim muem i pola u kuhinju po nove
zalihe.
Netko je u razgovoru spomenuo kako svakim danom ima sve vie nezaposlenih.
- Nije to jo nita - primijetio sam. - Cijela nacija gladuje.
Na svu sreu, izgovorio sam to prilino nerazgovijetno jer sam imao puna usta slanih tapia. Ali
razljutilo me to mi tu netko jadikuje nad nezaposlenou kad istovremeno u ovoj pristojno
namjetenoj sobi sjede ljudi koji vape za koricom kruha. Zdjela s kikirikijem i opet se ispraznila a
lica naih domaina odavala su prve znakove panike. Gospoa Spiegel premetala je neko vrijeme
po ormaru da bi napokon izvukla neke karamele koje smo za tili as smazali. Ve sam spomenuo da
od jutra nismo nita jeli. Zato sada nismo mogli prestati jesti. U meni je nestalo i posljednjeg traga
samo-kontrole. Trpao sam u usta sve to mi je bilo nadohvat ruke. Slani su mi tapii toliko hrskali
u ustima da sam gotovo ogluio. Pomalo mi se vrtjelo u glavi. Nije ni udo jer, kad se sve zbroji,
imao sam u elucu oko dvije kile kikirikija, pola maslinovog drveta i ocean pun soli. Tekom sam
mukom
KIKIRIKI S GROICAMA
susprezao napad tucavice. Moja ena, poto je pojela i zadnju karamelu, zurila je u mene tupim,
ljepljivim pogledom. Kad bih pogledao opustoene zdjele, gotovo bi mi pozlilo. Imao sam osjeaj
da u se raspuknuti. Nisam vie mogao ni pomisliti na jelo... samo ne jelo... nikad vie jelo...
- Gospodo, izvolite, prijeite ovamo!
Gospoa Spiegel irom je otvorila vrata susjedne sobe. Ugledali smo dug stol pokriven bijelim
stolnjakom a na njemu... o, ne... ne... puran, juha od gljiva, preni krumpirii, paroge, salate,
umaci...

MOJE ZLATO SPAVA

MOJE ZLATO SPAVA
Ima djece koju nikakva sila ne moe natjerati da na vrijeme pou u krevet. Na Amir, sreom, ne
spada meu takve. On lijee tono poput sata. Takvo je dijete prava blagodat! U pola devet, ni
minutu prije ni kasnije, on ide na spavanje, a ustaje u sedam izjutra svje kao ruica, tono po
preporuci lijenika i po elji roditelja. Sve je samo stvar discipline.
Cijeli taj veliki pedagoki uspjeh ima samo jednu kvaku: sve to uope nije istina. Ja naime laem,
laem ba kao i svi roditelji. Amir zapravo lijee izmeu 23 sata i 30 minuta i 2 sata i 15 minuta, to
ovisi o zvijezdama na nebu i o TV programu, a ujutro jedva ispue iz kreveta na sve etiri.
Nedjeljom i blagdanom uope ne ustaje.
Mali se, istina, ne protivi da legne u 8 sati i 30 minuta, kao to lijenici preporuuju. Tono u to
vrijeme oblai pidamu i lijee u krevet, ak poeli roditeljima laku no. Tek poslije nekog vremena
- recimo minutu, minutu i pol - on ponovo ustaje da bi oprao zube. Zatim hoe neto popiti, onda
mora pikiti, onda pregledava kolsku torbu da nije to zaboravio, onda opet neto popije, usput
pogleda crti na televiziji, zatim se malo poigra sa psom, pa opet ide pikiti, onda neko vrijeme u
vrtu promatra pueve, poslije toga gleda jordanski TV program a onda krene u kaznenu ekspediciju
traei po kuhinji neto slatko. I tako sve do 2 sata i 15 minuta, kada je vrijeme za spavanje.
Dakako da takav nain ivota ostavlja tragove. Amir je bljedolik, gotovo prozraan, s velikim
kolobarima oko oiju, pa se doima poput duha s naoalama. Uitelj nam se tui da zna usred sata
zaspati i pasti pod klupu. Preporuuje psihoterapiju. Pitao je takoer kada Amir ide spavati.
Odgovorili smo mu: tono u pola devet.
Dugo vremena muila nas je pomisao kako sva ostala djeca u naem susjedstvu pravovremeno idu
na spavanje, poput one male Avital, Gideonove kerkice. Gideon je u svojoj obitelji zaveo
apsolutnu poslunost i eljeznu disciplinu -on je gazda u kui i tu nema pogovora. Avital ide u
krevet tono u 20 sati i 45 minuta. Sami smo se u to uvjerili kad smo neke veeri bili kod njih u
posjetu. U 20 sati i 44 minute Gideon je bacio pogled na sat i samo mirno i kratko rekao:
- Tally. U krevet!
Ni slova vie. To je bilo posve dovoljno. Tally je ustala, poeljela nam svima laku no i otapkala u
svoju sobu bez rijei prigovora. To se zove disciplina! Najbolja supruga na svijetu i ja umirali smo
od srama vi naim naslonjaima, pri pomisli da u isto vrijeme na sin Amir luta kod kue polumranim sobama poput Hamleta u Helsingoru. Sramili smo se tako sve do dva sata po ponoi. U
dva sata izjutra otvorila su se vrata i na pragu je stajala posluna mala Avital, posve budna, drei u
ruci sveanj novina.
- A gdje je tjedni prilog? - upitala je.
Sad je na Gideonu bio red da umire od srama. Otada svim naim gostima pripovijedamo kako naa
djeca tono na minutu idu u krevet.
Zapravo mi vrlo dobro znamo to je pridonijelo tome da Amir ne moe na vrijeme zaspati. On se
virusom nesanice zarazio za vrijeme estodnevnog rata, kad je radio cijele noi javljao vijesti s
fronte a mi nismo imali srca da ga otjeramo u krevet. Tu pedagoku nesmotrenost plaamo sada
tako da
KOD KUE JE NAJGORE
mu putamo na volju da cijelu no luta, pere zube, piki, igra se sa psom, promatra pueve i slino.
Jednom sam zatekao Amira oko 3 sata u noi u kuhinji kako pokuava prokrijumariti bocu CocaCole ispod ruke.
- Zato ne spava, sine? - upitao sam ga.
- Zato to mi je dosadno spavati - glasio je prilino neoekivan odgovor.
Pokuao sam mu navesti primjer mnogih ivotinja koje lijeu sa suncem i ustaju sa suncem, na to
mi on odvrati primjerom sove koja mu je ideal jo od malih nogu, to e rei od prekjuer.
Premiljao sam ne bi li najbolje bilo da ga dobro ispraim po turu, ali se najbolja supruga na svijetu
usprotivila tome jer ne moe podnijeti da joj tuem djecu. Nije mi preostalo drugo ve da ga otrim
rijeima otjeram u krevet. Amir je posluno otiao i do tri sata rjeavao krialjke.
Obratili smo se psihoterapeutu, koji nas je odmah upozorio da nita ne pokuavamo silom jer bi to

moglo ostaviti traga u njegovu duevnom ivotu.

- Priroda e se sama pobrinuti ako joj za to damo priliku - ree nam.
Dali smo prirodi priliku ali ona je nije iskoristila. Kad sam jednom u pola etiri izjutra zatekao
Amira gdje kredom u boji crta avione po zidovima, toliko sam se razbjesnio da sam smjesta nazvao
popustljivoga psihoterapeuta.
Na drugom kraju javio mi se umilni djeji glasi:
- Tata spava.
Spas je doao za blagdana Pashe, kad kolska djeca imaju ferije.
Nije se to zbilo odjednom. Prvoga dana kolskih praznika Amir je ostao budan do 3 sata i 45
minuta, a drugoga dana nije sklopio oka sve do 4 sata i 20 minuta. I nama je njegov burni noni
ivot poremetio san jer, dakako, nismo mogli
MOJE ZLATO SPAVA
mirno leati i brojiti ovce dok nae vlastito janjece luduje po kui.
Iz dana u dan bivalo je sve gore. Amir bi zaspao sve kasnije. Najbolja supruga na svijetu htjela ga je
dobro ispraiti po turu ali sam se tome usprotivio jer ne mogu dopustiti da mi tue djecu.
Jedne besane noi najednom joj je sinula spasonosna ideja.
- Ephraime - ree i uspravi se u krevetu. - Koliko je sati?
- Pet i deset - zijevnuh.
- Ephraime, ja mislim da Amirovo vrijeme za spavanje vie ne moemo pomaknuti unatrag. Zato
ga onda ne bismo pomaknuli unaprijed?
Na prvi pogled se njena zamisao doimala prilino revolucionarnom, ali se poslije pokazala i
odgojno vrlo mudrom. Dali smo njegovim upalim, crveno obrubljenim oima punu slobodu.
tovie, poticali smo ga da uope ne spava.
- Poi u krevet kad te je volja. Tako je za tebe najbolje. Pokazalo se da je na sin vrlo spreman
suraivati, a evo
i rezultata te suradnje:
Treeg dana zaspao je u 5 sati i 30 minuta i probudio se iza podneva.
Osmog dana spavao je od 9 sati i 50 minuta do 18 sati i 30 minuta.
Trinaestog dana legao je u 15 sati i 30 minuta i probudio se sav ivahan u pono.
esnaestog dana usnuo je u est popodne a ustao s pi-jetlima.
Posljednjeg, dvadeset prvog dana kolskih ferija, Amir je dostigao samog sebe. Zaspao je tono u
20 sati i 30 minuta i probudio se tono u 7 sati, upravo onako kako lijenici preporuuju. Na tome je
i ostalo. Na sin tako redovito lijee i ustaje da po njemu moete ravnati sat. Osim ako ne laemo,
kao i svi roditelji.
RAJA IZ TURISTOKOG RAJA
Vlaga. Vlaga u zraku. egu jo ovjek i moe podnijeti -ali vlagu nikako! Vlaga Izraelca tjera u
sjeverne predjele zemlje. Pet se dana znoji, dae, pue uskim, sparnim ulicama Tel Aviva i jedina
pomisao koja ga jo odrava na ivotu jest nada da e se za vikenda osvjeiti na obali liberijskog
jezera.
Rezervirali smo dvokrevetnu sobu u najveem hotelu na jezeru i jedva doekali kraj tjedna. Stigli
smo onamo puni nade. Ve sam pogled na hotel, na luksuz i komfor koji nudi, ukljuujui i ureenje
za klimatizaciju, ispunio nas je neizrecivim osjeajem zadovoljstva.
Hladni zrak, po kojem je ovo mjesto poznato, prostrujao je prema nama ve pri susretu sa efom
recepcije.
- Iskreno alim i ispriavam se - ispriavao se - ali upravo su nam se najavili sudionici
Meunarodnog sajma vina, koji je danas zatvoren i zbog toga, na alost, nemam na raspolaganju ni
jedne sobe, osim moda bijedna sobika u starom krilu zgrade. A i taj morate sutra dobrovoljno
napustiti, jer emo vas u protivnom biti prisiljeni silom izbaciti. Uvjeren sam, gospodine, da imate
razumijevanja za nae potekoe.
- Ne, nemam razumijevanja i protestiram - odbrusih mu. - Moj je novac jednako vrijedan koliko i
njihov.
- Ali, molim vas, nije u pitanju novac. Naa je rodoljubna dunost da im boravak uinimo to

ugodnijim. Oni, osim

RAJA IZ TURISTOKOG RAJA
toga, daju i vee napojnice. Molim vas, gospodine i gospoo, gubite se, i to to je mogue prije!
Pohitali smo bre-bolje u staro krilo zgrade kako ne bismo dalje izazivali pravedni gnjev efa
recepcije jer, napokon, ef recepcije nije bilo tko ve - ef recepcije.
Na je sobiak bio pomalo mraan i zaguljiv ali jo uvijek dovoljno dobar za domae goste.
Ispraznili smo kovege, obukli odjeu za kupanje i veselim korakom poli prema jezeru.
Upravitelj hotela nam preprijei put.
- to vam pada na um, da ovako odjeveni etate okolo? Svakog asa mogu naii turisti. Natrag u
sobu!
Kad smo stigli pred nau sobu, ondje je ve stajao hotelski slubenik koji nam je saopio da su se
osim vinara najavili jo i sudionici natjecanja u gaanju glinenih golubova, s Malte. Prtljagu su nam
ve odnijeli u neku podrumsku prostoriju blizu kotlovnice. Zapravo tik uz nju.
- Moete se tamo zadrati do jedanaest sati - ree nam slubenik, koji je u dnu due ipak bio dobar
ovjek - ali nemojte upotrebljavati toplu vodu. Trebat e turistima.
Pomalo smo se ve nauili kretati jo samo kriomice, uglavnom se uljajui uza zidove. Obuzeo nas
je dubok osjeaj manje vrijednosti.
- Misli li da bi nas mogli i javno iibati ako jo ostanemo tu? - apnula mi je hrabra suputnica moje
zle sudbine.
Umirio sam je objasnivi joj da nam ne prijeti nikakva neposredna fizika opasnost sve dok se
budemo pridravali naredbi viih organa.
Jednom smo ugledali hotelskog slubenika kako s deve-tokrakim biem u ruci patrolira po
idovskom getu hotela, i vjeto mu izmakli.
Poslije ruka smo kanili malo otpoinuti kad nas je pre-nula tutnjava motorizirane kolone. Provirili
smo kroz pukoKOD KUE JE NAJGORE
tinu u zidu: stiglo je desetak velikih luksuznih autobusa a u svakome po jedan kongres. Za svaki
sluaj, nazvao sam recepciju.
- Imate li jo mjesta ispod kotlovnice?
- Iznimno, imamo.
Osim to su nas smetali imii, na novi zatvor i nije bio tako lo. Hranu su nam ugurali kroz
podrumski prozori. Za svaki sluaj, legli smo na spavanje odjeveni.
Neto prije ponoi doista je stiglo jo nekoliko autobusa s turistima. Opet su nam dodijelili novo
boravite, ovaj put malu splav na jezeru. Imali smo sree jer je bila gotovo nova. Domoroci s manje
sree morali su se zadovoljiti s nekoliko dasaka. Troje ih se u noi utopilo. Hvala Bogu, turisti nisu
nita primijetili.
TKO PITA, NE SKITA
- Tata!
Tako me obino oslovljavaju moja djeca. Ovaj put je to bio Amir. Stajao je na vratima moje radne
sobe.
- Tata - ree mi moje plavooko, riokoso, drugoroeno dijete - je li istina da se Zemlja okree oko
Sunca?
- Naravno da je istina - odgovara tata.
- Kako zna?
Eto, tu smo. To je najvjerojatnije posljedica onih svemirskih letova. Nae je dijete na putu da osvoji
Sunev sustav. E pa, sretno ti bilo, djeae!
- Svatko to zna - strpljivo mu objanjavam. - To smo uili u koli.
- to ste uili u koli?
Mozak mi je zatajio. to smo mi to, u stvari uili? Jedino ega se jo iz znanosti o svjetovima
sjeam, jest to da je profesor fizike nosio indijansku kravatu i da je zatvorenih oiju minute i minute
govorio bez prekida. Imao je izboene prednje zube. ini mi se da smo ga zvali Konj, ali nisam
siguran. Morat u jednom provjeriti.

- uje li me, otkud zna? - ponovo e Amir.

- Ne pitaj gluposti! - prekorim sina. - Ima na stotine dokaza. Osim toga, kad bi se Sunce okretalo
oko Zemlje, onda ne bismo imali Sunev sustav nego Zemljin sustav.
KOD KUE JE NAJGORE
Nisam ga ba uvjerio. Morat u mu pruiti neke opip-ljivije dokaze, prije nego to sam doe do
neke lude ideje. Ne smijemo smetnuti s uma da je on riokos...
- Gledaj - rekoh mu i uzeh sa stola gumicu za brisanje. -Zamislimo da je ovo Mjesec a da je ova
kutija sa avliima Zemlja...
Stolna svjetiljka je, dakako, bila Sunce. Tatica zatim graciozno stade vrtjeti gumicu i avlie oko
svjetiljke, polako, polagano, vrtimo, vrtimo...
- Vidi li sjenu, ludice? Kad se gumica nae izmeu a-vlia i svjetiljke, avlii su u sjeni...
- Aha! - Amir e prilino nepovjerljivo. - Ali oni e ostati u sjeni i onda ako umjesto gumice vrti
svjetiljku...
Nevjerojatno kako su dananja djeca glupa!
- Muni malo glavom! - viknuh. - Kad bi se svjetiljka vrtjela, onda bi sjena padala samo na jednu
stranu.
A nije pala sjena ve kutija s avliima, koji su se, valjda usred centrifugalne sile, rasuli na sve
strane, vrag ih odnio!
- Klipane!
Prignuo sam se da ih pokupim, kad mi pogled padne na Amirove arape. Jedna je opet visila preko
cipele. Nisam jo vidio tako neuredna djeteta!
- Opet izgleda kao protuha!
Dok sam puzei po podu skupljao avlie i svaki se as nabadao na poneki od njih, pokuavao sam
se prisjetiti Galileja koji je tu cijelu priu o Suncu iznio na dvoru... nekoga tamo kralja. Znam jer
sam gledao komad u kazalitu. Zvao se Si muove ili tako nekako. Dobar komad, s izvrsnim
glumcima. Sjeam se jo da je na pozornici bilo mnogo stuba. Ali to mi to sad pomae? Pogledao
sam kroz prozor prema nebu ne bih li ondje ugledao da se to kree. Ali vani je padala kia.
TKO PITA, NE SKITA
Poslao sam sina u njegovu sobu i preporuio mu da malo razmisli o svojim glupim pitanjima. Amir
je uvrijeeno otiao.
im se udaljio, dograbio sam enciklopediju i poeo uurbano prelistavati... Kolumbo...
Kopenhagen... Koprenik, Nikola, njemaki zvjezdoznanac (1473-1543). Raspisali se o njemu na
vie od pola stranice, ali nigdje ni slova o tome to se zapravo oko ega okree i zato. Izgleda da se
ni izdavai enciklopedija vie ne sjeaju onoga to su uili u koli.
Poao sam sinu u sobu i oinski mu stavio ruku na rame.
- Je li sada sve u redu, sine?
- Nije - odvrati derite. - Tata, ti nema pojma!
Tko nema pojma? Zar ja da nemam pojma? Bezobraznik, kako se samo usuuje?
Podigao sam glas pokuavajui navesti rijei glumca iz onog komada.
- Sjeti se samo to je Galileo rekao svojim sucima: Ipak se kree.
- U redu, kree se - ree moj sin - ali se ne kree oko Sunca.
- Nego oko ega? Oko moga nosa?
Poeo sam se preznojavati. U pitanju mi je bio oinski ugled.
- ekaj malo! Telefon! - viknuo sam i bre-bolje istrao iz sobe.
Iz najtamnijeg kuta svoje radne sobe kriom sam nazvao prijatelja Bruna, koji je biokemiar ili
neto tome slino.
- Sluaj - proaputao sam u slualicu - kako znamo da se Zemlja okree oko Sunca?
Neko je vrijeme utio a onda me aptom upita zato ap-em. Rekoh mu da sam promukao i
ponovih mu pitanje.
KOD KUE JE NAJGORE
- Pa to smo uili u koli - mucao je taj nazovi-biokemiar. - Ako se ne varam, to dokazuju godinja
doba... naroito ljeto...

- Ma to ne kae! - posprdno sam mu se nasmijao. -Godinja bi doba ostala i onda kad bi se

svjetiljka vrtjela a kutija s avliima stajala na mjestu!
Nazvao sam prijateljicu Dolly, koja je nekada studirala pravo. Ona se doista sjetila da su na satu
fizike uili o nekakvom Fouchetovom klatnu, koje su, koliko ona zna, spustili niz crkveni toranj a
ono je na pijesku ostavljalo trag...
Sada pomalo poinjem shvaati Inkviziciju! Pa toj drskoj djeci ni jedno pravilo nije sveto i nastoje
na svakom koraku osramotiti starije. Odakle znam da se zemlja okree oko Sunca? Znam i gotovo!
Osjeam to u kostima, osjeam cijelim svojim tijelom.
Skrhan am se dovukao do pisaeg stola da nastavim raditi. Gdje li je samo nestala gumica za
brisanje?
- Tata!
Riokoso udovite opet je na vratima.
- Dakle, to se onda okree?
Najednom osjetih uasan umor. Glava me boli. Ne moe se ovjek cijeli ivot boriti protiv nekoga,
a pogotovo ne protiv svoje djece.
- Sve se okree, sine - mrmljao sam. - Sve se okree...
- Ti, znai, misli da se Sunce okree?
- Oko toga se jo uvijek prepiru. Ali u dananje je vrijeme sve mogue.
Pogledao sam ga i zaurlao:
- Navuci ve jednom te arape!
ULIJEPI BLINJEGA SVOGA
Kau da je djetinjstvo sretno doba. I jest - ali za koga? Prije sam mislio da je za trgovce djejim
igrakama, ali sad sam uvjeren da je djetinjstvo sretno doba za gospodina Fri-scha. Evo zato...
Prije nekoliko mjeseci nepoznati je genij otkrio da djeca kupuju slikovnice samo ako mogu sama u
njih ulijepiti sliice a ostatkom ljepila premazati pokustvo i sagove. Rezultat tog otkria je album
od etrdeset i est stranica uda svijeta. Na svakoj ima mjesta za devet naljepnica u boji, koje
moete kupiti na uglu kod gospoe Frisch.
Album je vrlo pouan, sa slikama gotovo svih svjetskih uda, ivih i mrtvih, od Sunevog sustava
do prapovijesnih nemani, i od piramida do suvremenih tiskarskih strojeva koji izbacuju 100.000
sliica u minuti.
Ti strojevi rade dvadeset i etiri sata na dan.
Ti strojevi rade za moga sina Amira.
Glavni trik ove nove odgojne metode jest u tome to kod gospoe Frisch moete kupiti naljepnice
samo u zatvorenoj omotnici tako da dijete, prije nego to nae lava koji mu nedostaje u albumu,
mora kupiti svu silu drugih maaka - u vrei. To je, naravno, prava katastrofa za kuni budet, ali, s
druge strane, razmjenjivanjem naljepnica dijete razvija zdrav smisao za kasnije burzovne
transakcije.
Amir na tom podruju pokazuje izuzetnu nadarenost. On uvijek dobiva lavlji dio lavova. Za
posljednjih nekoliko mjeKOD KUE JE NAJGORE
ULIJEPI BLINJEGA SVOGA
seci uloio je u naljepnice sav svoj deparac. U njegovoj sobi moete do koljena gaziti po udima
ovoga svijeta. Ni jednu ladicu u kui ne moete otvoriti a da iz nje ne iskoi barem desetak
brontosaura.
- Sine - zapitao sam ga jednom - album ti je ve tako pun da vie ni jedna naljepnica ne stane u nj.
Zato ih onda jo kupuje?
- Za svaki sluaj.
Jedino to mogu u njegovu obranu rei jest injenica da on pojma nema to zapravo lijepi u album,
jer uope ne ita priloeni tekst. O centrifugalnoj sili zna, na primjer, samo to da mu je njegov
prijatelj Niki za to davao dvije ribe sabljarke i dva boeinga. ista prevara!
Osim toga, on i krade.
Otkrio sam to jednog poslijepodneva kad sam prilegao da malo odspavam. Sluajno sam otvorio

jedno oko i uhvatio svog riokosog djeaka kako zavlai ruku u dep mojih hlaa.
- Hej! - posve sam se razbudio. - to to radi?
- Traim novac - potvrdi on injenino stanje. - Nikiju treba buljooka tuka.
- A zato Niki onda ne krade novac od svog oca?
- Ne moe jer se njegov tata ljuti. Vrlo uvjerljivo, nema ta!
Razgovarao sam s prijestupnikovom majkom i zakljuili smo da se moramo posavjetovati s
uiteljicom. Ona je sazvala sastanak svih roditelja ija djeca skupljaju naljepnice. Bio je to
vjerojatno najmasovniji roditeljski sastanak u povijesti naega kolstva.
Prema procjeni nastavnikog zbora, broj naljepnica u optjecaju meu uenicima kree se izmeu tri
i etiri milijuna po razredu.
- Moda bismo trebali - predloila je Amirova uiteljica - upozoriti porezne organe na silnu zaradu
koju ostvaruju izdavai tih albuma, to bi dovelo do pada proizvodnje.
Njezin prijedlog nije proao. Oigledno je i meu nazonim roditeljima bilo izdavaa tih albuma.
U svom prilogu diskusiji, spomenuo sam da mi je sin poeo krasti, to je u dvorani izazvalo samo
podsmijeh.
- Moj sin je proli tjedan izveo oruanu pljaku - izjavi jedan otac potiteno. - Napao je noem
svoga djeda samo zato to mu ovaj nije htio dati novac za mastodonta.
Nekolicina roditelja predloila je bojkot industrije papira, drugi pak zabranu prodaje ljepila. Jedan
otac, neki gospodin Frisch, nabaci da bismo mogli primijeniti dansku metodu koja se pokazala
vrlo uspjenom u borbi protiv pornografije: preplaviti trite naljepnicama sve dok ih se djeca ne
zasite. Taj je prijedlog i prihvaen.
Sutradan sam kupio kod gospoe Frisch cijelu koaru naljepnica, meu kojima Kulturu Asteka i
Leonardovu prvu letjelicu.
Amir je kratkim postupkom ispraznio koaru i za tili as napunio naljepnicama sve donje ladice
ormara. Drao se donjih ladica stoga to je nekoliko dana prije toga naa kuna pomonica ostala
iva zakopana pod kiom svjetskih uda kad je otvorila gornji pretinac kuhinjskog ormara. Danska
metoda, ini se, ipak nije bila djelotvorna; koliko god bih mu naljepnica donio, on bi svejednako
pruao ruku i govorio: Jo!
Nae se dijete ak i izgledom izmijenilo: oi mu se smanjile a obrazi naduli. Najbolja supruga na
svijetu tvrdi da se on pretvara u hrka. O hrku vi leksikonu pie: Glodavac izgledom slian
takoru, u obrazima ima depove u koje sprema zrna itarica, te tako stvara zalihu za zimu.
Prava slika i prilika Amirova!
KOD KUE JE NAJGORE
Juer sam se zatvorio u svoju sobu, pomeo neto grke mitologije sa stolca i sjeo da proitam
novine, kadli se odnekud stvori preda mnom moj mali hrak i prui mi aku punu crno-bijelih
naljepnica.
- Vidi! Giora Spiegel! - pokazivao mi je tucet slika velike nogometne zvijezde. - A imam jo i
dvadeset i jednog Pelea i pet Bobbvja Moora.
uda svijeta dobila su konkurenciju - iziao je novi album
Svijet sporta.
Na ovom mjestu zavravam. Ako neko vrijeme ne budete uli za mene, potraite me u naoj
dnevnoj sobi pod hrpom junoamerikih centarfora i evropskih golmana.
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD WATERLOOA
Kad je sunce obasjalo bojno polje, car je u dnevnoj sobi svoje palae stajao nagnut nad zemljopisnu
kartu, a oko njega, u utnji proetoj dubokim potovanjem, postrojili su se njegovi vjerni marali.
Najvei vojskovoa svih vremena izlagao je svoju strategiju za odlunu bitku s evropskim
kraljevima.
Mjeseci progonstva na Elbi nisu ostavili nikakva traga u carevu otmjenu dranju - jedino mu se
kosa malo prorijedila a na sljepooicama bi zasvjetlucala pokoja sjedina. Daleka topovska paljba
navjeivala je da se Bliicherove pruske postrojbe pribliavaju VVaterloou...
Svileni zastori leprali su na jutarnjem povjetarcu. Trenutak u kojem je svijet zaustavio dah.
- Napoleone, doi na doruak!

Bella, careva trea supruga, promolila je glavu kroz vrata. Bila je to naoita ena, kose povezane
rupcem, a u ruci je drala metlu. Kad se Napoleon njome oenio na Elbi, ljudi su mu estitali i
govorili da je dobio hvale vrijednu, pravu idovsku enu.
- Hajde, Napoleone - ree ona. - Ohladit e ti se ako odmah ne pojede. Tvoji prijatelji nee pobjei.
Okrenula se maralima i uzdahnula.
KOD KUE JE NAJGORE
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD WATERLOOA
- Uvijek ista pria - tuila se. - Lijepo ga pitam da li hoe ili nee jesti. Da mi barem kae samo: da
ili ne. Ovako se ja muim i kuham i, kad je sve spremno, gospodin ima prea posla a ja moram
ekati s rukom. Ako stalno podgrijavam, poslije vie nita ne valja. Sad me jo i sluavka
napustila, pa se moram i za dijete brinuti. Napoleone, doi, dorukuj ve jednom!
- Trenutak - promrmljao je veliki strateg i ucrtao u kartu promjenu u formaciji postrojbi. - Samo
trenutak!
Topovska paljba iza brda bivala je sve glasnija. Maral Ney zabrinuto je pogledao na sat: to je
Wellingtonova artiljerija otvorila vatru...
- Ja ve spadam s nogu - nastavila je Bella. - Porazbaca stvari po cijeloj kui a ja onda po cijeli dan
moram trati za tobom i pospremati. I izvadi, molim te, tu ruku iz kaputa! Koliko sam ti puta rekla
da se kaput na tom mjestu razvue a to se sukno teko glaa. Znate, moj mu ima vrlo loih navika obratila se opet maralima. - Ne znam kako su to njegove bive ene izdrale. Napoleone! Doruak!
- Evo, odmah - odgovori car i pogleda napeta lica marale koji su stajali uokolo. - Bliicher i
Wellington e pokuati zdruiti snage - objanjavao je - a mi to moramo sprijeiti po svaku cijenu.
Moramo se zabiti izmeu njih poput klina.
- Sve e ti se ohladiti!
- Napast emo za jedan sat!
Vani se zauju teki koraci generala Chambrona koji se uurbano uspinjao mramornim stepenicama
grabei sve po dvije...
- A, nema toga! - povie Bella i zaustavi ga na vratima. - Najprije izujte izme! Ne elim da mi po
tek oienom podu raznosite blato!
General Chambron izu izme i ostade u arapama poput svih ostalih marala u sobi.
- Ne bih nita rekla da imam sluavku - objanjavala je Bella - ali ona je ba juer digla rep. Lijepo
sam govorila mom Napiu da mi se nimalo ne svia njen pogled, ali me nije htio sluati, jer njemu
je sve drugo vanije od onoga to se zbiva u njegovoj vlastitoj kui. Tako sada nemam sluavke a
sutra je ve petak. Zbog te vae bitke ne stignem potraiti ni novu sluavku. Molim vas, gospodo
marali, ako netko od vas uje za potenu, skromnu djevojku, poaljite mi je! Samo neka ne bude s
Korzike, te po cijeli dan brbljaju.
- Razumijem, Vaa Visosti - salutira general Chambron i preda caru hitnu poruku.
Napoleon proita i problijedi.
- Gospodo - apne. - Fouchet je prebjegao neprijatelju. Fouchet! to sada?
- Doruak -predloi Bella. - Ve se sve ohladilo.
Ona krene da ponovo podgrije jelo a Napoleon stade izdavati posljednje naredbe.
- Sudbina svijeta odluit e se ovdje - ree i upre prstom na kartu. - Ako ta sluavka napadne s
istoka, mi emo se na ovom mjestu pregrupirati i zatim...
- Napoleone - zauje se glas iz susjedne sobe. - Kako hoe jaje?
- Svejedno.
- Meko? -Da.
- Onda reci tako!
ovjek koji je stvarao povijest obuje izme i dohvati eir, a svaka je bora na njegovu licu odavala
odlunost da dobije ovu bitku naroda.
- Gospodo! Za Francusku!
- Za Francusku! - zagrmjee marali i isukae sablje.
- Za Cara!

KOD KUE JE NAJGORE

- Napiu - Bella pomoli glavu kroz vrata. - Dijete te zove.
- Vaa Visosti - priapne joj maral Murat - neprijatelj je pred vratima.
- Dobro, ali neete vi biti ovdje cijeli dan zarobljeni s djetetom koje vapi za ocem, ve ja - odbrusi
mu Bella. -Uostalom, nee svijet propasti ako Napoleon poljubi svoje dijete prije nego to krene na
posao.
- Gdje je mali?
- Na kahlici.
Car pohita do djeteta.
- Znate, nemam sluavke - objanjavala je Bella - a treba ovu cijelu palau drati u redu. Hej, vi!
Koliko sam vam puta kazala da ne bacate ikove po podu!...
Napoleon urnim korakom proe kroz dnevnu sobu i zaputi se prema izlazu.
- to da kaem ako te tko trai? - upita Bella.
- Reci da sam otiao u bitku kod VVaterlooa.
- Kada e se vratiti?
- Ne znam.
- Ali moram neto rei ljudima ako pitaju. Hoe li doi na ruak?
- Ako budem mogao.
- to hoe da ti skuham?
- Bilo to.
- Hoe li punjene paprike?
- Moe.
- Onda reci tako! Car izie.
- Ni doruak nisi pojeo! - vikala je Bella za njim kroz prozor. - I ne zaboravi: sluavka! I nemoj se
vratiti kasno!
KAKO JE NAPOLEON IZGUBIO BITKU KOD VVATERLOOA
Careva ponosna prilika udaljavala se uskom stazom put VVaterlooa.
Bella uze krpu i stade istiti blato s ulatena poda - morala je sama jer nije imala sluavke. Kroz
otvoren prozor dopisao je miris baruta a bljesak topovske paljbe obasjavao drvee.
Toga su asa Blucher i VVellington zdruili svoje armije i tako su bitku kod VVaterlooa dobila dva
ovjeka koji su poli u rat sami, ostavivi svoje odane ene daleko, daleko kod kue.
ZLATNA ZALIHA
ZLATNA ZALIHA
U zadnje vrijeme osjeam gorak okus u ustima. Poao sam k psihijatru, koji me dugo i detaljno
ispitivao o mom djetinjstvu, snovima i branom ivotu. Napokon je zakljuio da je uzrok gorkom
okusu u mojim ustima potisnuta trauma ije korijene treba traiti u pomanjkanju eera u jutarnjoj
kavi.
Tako je izilo na vidjelo da me vlastita supruga, najbolja supruga na svijetu, ve tjednima dri na
eernoj dijeti.
- Sto ti pada na um? - upitao sam je. - Ja trebam i hou eera!
- Ne vii, molim te! - odvrati mi ena. - eera nema. Nema ga nigdje.
- A to je s naim zalihama?
- Njih drim zakljuane za sluaj da ponestane eera.
- Takav sluaj se upravo dogodio. I sama kae da nigdje nema eera.
- Ba zato. Ba kada ga nema, ti bi se htio njime razbacivati. Svakog asa moe izbiti atomski rat, i
to emo onda bez zalihe eera?
Otiao sam u trgovinu ivenim namirnicama na uglu, povjerljivo namignuo vlasniku koji oboava
moje prie i pri-apnuo mu da bih trebao neto eera.
- Dragi gospodine Kishone - vlasnik e ljubazno - nikome ne bih radije uinio uslugu nego vama,
ali eera nema.
- Spreman sam, naravno, platiti i malo vie - rekoh.
- Dragi gospodine Kishone, ali ja vam, na alost, ne mogu prodati eera... ak ni kada biste mi za

njega platili funtu i osamdeset.

- To je stvarno alosno - rekoh. - to sada da ponem?
- Znate ta? - ree trgovac. - Kako bi bilo da mi platite dvije funte?
U tom asu odnekud se javi ovjek u ubari, koga uope nisam bio zamijetio.
- Ne budite ludi, ne plaajte toliko! Ta to je poetak inflacije! Ako panino kupujete, samo
potpomaete vercere! Vaa je dunost da ispunite svoju rodoljubnu zadau.
Zbunjeno sam kimnuo glavom i izaao praznih ruku ali uzdignuta ela. ovjek u ubari krenuo je za
mnom. Cijeli smo sat etali gore-dolje i razglabali o naoj oskudici. ubara mi je objanjavao kako
su Amerikanci, ti besosjeajni nitkovi, ogoreni na nas zato to se nismo dali zastraiti njihovim
ekonomskim prijetnjama i ucjenama. Stoga nam sada uskrauju poiljke eera u nadi da e nam
tim barbarskim postupkom skriti moral. Ali to im nee uspjeti! Nikada!
I ponovismo u jedan glas: nikada!
Stigavi kui prepun nacionalnog ponosa, objasnio sam najboljoj supruzi na svijetu da mi nije ni
nakraj pameti da se kao ostali klanjam Zlatnom teletu, i ispriao joj razgovor sa ovjekom u ubari.
Ona je - kao i uvijek - imala za to vrlo prozaino obrazloenje. Sve je to lijepo i krasno, ree mi, ali
ovjek u ubari je poznati eerni bolesnik i svako dijete u susjedstvu zna da bi ga i jedna kocka
eera na mjestu usmrtila. Njemu je, dakako, lako odrei se eera. Ali je, nasuprot tome, prole
noi pred kuom Toscaninijevih navodno stao jedan kamion i istovario nekoliko vrea eera, koje
su zatim ukuani kriomice spremili na sigurno mjesto.
KOD KUE JE NAJGORE
Da bi ve ionako traginu situaciju jo vie istakla, moja me ena poslui ajem suvremeno
zainjenim limunom i medom umjesto eera. Taj odvratni napitak toliko mi se zgadio da sam
otrao ravno k onom trgovcu i zaurlao da sam mu spreman platiti dvije funte za kilu eera. Lopov
mi drsko odgovori da sada eer stoji dvije funte i dvadeset.
- U redu, pristajem - rekoh.
- Dobro, onda doite sutra - odvrati mi. - Ali vas moram upozoriti da ete sutra ve moda morati
platiti dvije funte i pedeset i, da znate, to je zadnje to jo imamo.
Dok sam stajao na ulici i glasno psovao sebi u bradu, postarija se gospoa saali na mene:
- Pourite u Rishon. Tamo u Bialikovoj ulici ima trgovac namirnicama koji jo ne zna za nestaicu
eera pa ga i dalje mirno prodaje...
Punom brzinom odjurio sam onamo. Meutim, ini se da je netko trgovcu u meuvremenu ipak
otkucao da nema eera jer - eera nije bilo.
Kod kue me ekalo novo iznenaenje. Najbolja supruga na svijetu kupila je jednu od onih
staklenih, krukolikih posuda za eer kakve u zadnje vrijeme vidimo po kavanama, a koje se
odlikuju time da, kad ih okrenemo i tresemo, iz iroke cijevi na vrhu ne izae nita. Usprkos tome,
ustao sam usred noi iz kreveta i pretraio sve kuhinjske ormare i police ne bih li pronaao tu
nesretnu posudu.
Najbolja supruga na svijetu stvorila se odnekud na vratima i, podboivi ruke, milostivo mi rekla:
- Nikada je nee pronai.
Sutradan sam donio kui vreicu s pola kilograma sadre kako bih popravio neke pukotine na zidu.
Tek to sam je odloio, ve je netragom nestala, a neki enski glas ree mi tajanstveno da je vreica
na sigurnom. To mi je bilo drago uti, jer gips je neophodna potreptina u modernom kuanZLATNA ZALIHA
stvu. Jo drae mi je bilo kad sam u prvoj porciji kave nakon dugo vremena opete okusio eer.
- Vidi - ree mi ena - sada kada imamo zalihu, moemo to sebi priutiti...
Nije mi to trebalo dva puta rei. Sutradan sam dovukao kui etiri kile najfinijeg alabastera. U
oima najbolje supruge na svijetu zasjao je vragolasti zeleni plamiak. Zagrlila me i upitala gdje
sam tu dragocjenost uspio nabaviti.
- U trgovini Boje i lakovi - rekoh joj istinu. Moja ena uze malo bijelog praka i okua ga.
- Fuj! - uzvikne ona. - to je to?
- Gips.
- Kakve su to glupe ale? Tko e jesti gips?

- Nitko ga i ne mora jesti - rekoh. - Ako pokuamo jesti, onda je to gips, a ako ga uskladitimo, onda
moe biti i eer. Spremi to lijepo u smonicu a onu zalihu eera iznesi na stol.
- A to u s gipsom u smonici? emu on slui?
- Zar jo uvijek ne shvaa? Divan je osjeaj kad zna da u kui ima etiri kilograma eera zalihe.
Bilo to da doe - nama se nita ne moe dogoditi. Mi imamo svoju zlatnu rezervu.
- Ima pravo - ree moja ena, koja je u sutini ipak razumno bie. - Ali zapamti jedno: ovu emo
zlatnu rezervu naeti tek kad situacija bude zaista katastrofalna.
- Bravo! - uskliknuh. - ui u tebi duh naih predaka.
- Dodue... - najednom se ena prisjeti - tada emo primijetiti da je to gips!
- Pa ta onda? Kad si doista u katastrofalnoj situaciji, ne mijenja puno na stvari ima li u kui etiri
kile eera ili nema.
To ju je uvjerilo.
KOD KUE JE NAJGORE
Odonda ivim poput eika u njujorkom hotelu Wal-dorf-Astoria. Na dnu alice ostavljam prst
debeo sloj eera. Juer me ena zamolila da kupim jo nekoliko kila kako bi se osjeala posve
sigurnom. Donio sam kui jo nekoliko kila. Sve dok sadra ne poskupi, oskudice nee biti.
POKLONJENU KONJU NE GLEDA SE U ZUBE
Da se razumijemo, novac kod nas ne igra ulogu sve dok postoji kredit. Muku muimo uvijek samo s
pitanjem to kupiti jedno drugome za brojne blagdane.
Sjeam se da mi je prije tri godine najbolja supruga na svijetu darovala dva starinska maa, a ja sam
njoj kupio zgodnu malu stolnu svjetiljku. Ja, usput reeno, ne maujem.
Prije dvije godine iznenadila me sabranim djelima Lope de Vege, a ja sam njoj darovao zgodnu
malu stolnu svjetiljku. Ja ne znam panjolski.
Prole godine dosegli smo vrhunac kad sam najbolju suprugu na svijetu obdario prekrasnom malom
stolnom svjetiljkom, a ona mene pravom perzijskom nargilom. Ja ne puim.
Ove godine doista vie nismo znali to bismo jedno drugome darovali. Sve ve imamo. Tri tjedna
prije blagdana netko mi je rekao da je vidio moju enu u ivom razgovoru s trgovcem nekretnina.
Oblio me hladan znoj: mi imamo zajedniki raun u banci. Odluio sam utjecati na njezin zdrav
razum.
- Sluaj, draga - rekoh joj. - To mora prestati jer emo inae oboje izludjeti. Ti se mui i ja se
muim, a doista ne vidim kakve, recimo, veze ima blagdan sa kotskim kiltom, koji ionako neu
nikada nositi. Mi smo oboje odrasle pametne osobe i moramo prekinuti s tim glupostima. Zato sveKOD KUE JE NAJGORE
ano obeamo jedno drugome da neemo kupovati nikakvih darova za blagdane.
ena mi je pala oko vrata i rekla kako to nikada ne bi oekivala od mene. I ona ve dugo tako misli
ali mi se to nije usudila predloiti. Sad joj je, hvala Bogu, pao kamen sa srca. Nasmijali smo se,
poljubili i tako rijeili problem darivanja.
Ujutro sam se sjetio da jo uvijek ne znam to bih kupio eni za blagdan. Prva mi je pomisao bila
zgodna mala stolna svjetiljka, meutim, odustao sam jer je i s njenom dosadanjom zbirkom na
stan dovoljno rasvijetljen. Ali se osim stolne svjetiljke ne mogu sjetiti niega prikladnoga. Preostaje
jo jedino dijadema s briljantima. To jo nema. Dao sam oglas u novine: Trai se polovna dijadema
u dobrom stanju. Dobio sam dvije ponude s cijenom. Dakle, nita od dijademe.
Dva tjedna prije dana X, moja se ena vratila kui s povelikom kutijom pod rukom. Bijesno sam
strgnuo poklopac: mlijeko u prahu. U nevjerici, uzeo sam sito i prosijao cijeli sadraj ne bih li
pronaao kakva puceta za rukave, iglu za kravatu ili neto slino, ali nije bilo niega osim istog,
nedunog mlijeka u prahu. Unato tome, pohitao sam u banku da provjerim raun, i doista - moja je
ena digla 2600 funti i ostavila na raunu svega 80 agurota, koje sam smjesta podigao. Drhtao sam
od bijesa. U redu, draga moja, mislio sam, neka ti bude! Kupit u ti takvo krzno da emo oboje na
prosjaki tap. Zapast u u dugove, propit u se, ma to propiti, drogirat u se. I to sve samo zbog
toga to nisi znala odrati rije.
Stigavi kui, zatekao sam enu kako se s ogromnim paketom ulja kroz stranja vrata. Istrgao sam
joj ga iz ruku i otvorio. Naravno - tucet mukih koulja! Dograbio sam kare i izrezao ih na

komadie.
POKLONJENU KONJU NE GLEDA SE U ZUBE
- Evo ti, na! - procijedio sam. - Ovo e te nauiti da dri rije.
Moja ena, koja je koulje upravo bila donijela iz praonice, ljutito mi je odvratila:
- Mi smo odrasle, pametne osobe. Morali bismo imati povjerenja jedno u drugo.
- To i jest najvanije u braku: meusobno povjerenje -rekoh i upitah je to je uinila s onih 2600
funti.
- Oh, to! - ree ona. - Time sam platila mjeseni raun kod frizera.
Osjeao sam se poput zadnje nitarije. Kako sam mogao ovako uzornu, najbolju suprugu na svijetu
optuiti da trati novac na kojetarije?
Nasmijali smo se jedno drugome i najednom nam se cijeli taj nesporazum uinio djetinjastim.
Nainili smo od muhe slona. Urotniki smo stisnuli jedno drugom ruku, i ivot je opet krenuo
svojim uobiajenim tokom.
Postolar, kod koga sam naruio cipele od zmijske koe za svoju enu, saopio mi je da ih ne moe
nainiti bez mjere, te da bih mu trebao donijeti jednu njenu staru cipelu. Uhvatila me dok sam traio
cipele u njezinu ormaru.
- A, tako! - ustremila se na mene. - To se zove savren mu! Najprije eni oita lekciju o
meusobnom povjerenju a zatim joj zabije no u lea! A ja sam ti, luda, vjerovala. Jo e mi
zamjeriti to ti za blagdan nisam nita darovala!
Ovaj put smo se, poloivi ruke na jednu od onih zgodnih malih stolnih svjetiljki, sveano zakleli
da nikakve darove neemo kupovati za blagdan.
Te sam noi, prvi put nakon dugog vremena, mirno spavao.
KOD KUE JE NAJGORE
Ujutro sam drao enu na oku, a kad je izila, slijedio sam je - sve do Jaffe, gdje je ula u trgovinu.
Pogledao sam natpis: ensko rublje.
Zadovoljno sam se okrenuo. Uostalom, blagdan je sutra i tu vie ne moe biti nikakvih iznenaenja.
Na putu kui svratio sam k znancu koji u blizini dri antikvarnicu. Kod njega sam kupio malu
kinesku vazu iz doba dinastije Ming. Ali sudbina je htjela drukije. Zato ti oferi autobusom
moraju uvijek tako naglo koiti? Pokuavao sam je zalijepiti ali nije ilo. Jo bolje! Ovako me bar
ena ne moe optuiti da sam prekrio obeanje.
Najbolja supruga na svijetu doekala me u sveanoj haljini i rumenih obraza od uzbuenja. Na
velikom sam stolu u blagovaonici ugledao, besprijekorno poredane, elektrini aparat za brijanje,
desetak kemijskih olovaka, vrpcu za pisai stroj, kutiju voska za mazanje skija, kanarinca u kavezu,
est pari arapa, zgodnu malu stolnu svjetiljku (?), aktovku, uokvirenu eninu sliku i mali gramofon
(koji je kupila ispod ruke u trgovini enskim rubljem).
Stajao sam kao oduzet, nisam smogao ni rijei. ena me gledala s nevjericom. Nije mogla shvatiti
da sam doao praznih ruku. A onda je briznula u pla.
- Eto vidi kakav si! Ti me uope ne voli! Bar bi me jednom u godini mogao malo razveseliti, ali to
tebi, dakako, ne pada na pamet! Odlazi! Bolje da te ne vidim!
Tek kad se dobro isplakala, posegao sam u dep i izvukao zlatni sat optoen dragim kamenjem.
PODIJELI PA VLADAJ
Postariji doseljenik poput mene doivi svata udno. Probudim se, na primjer, ujutro, i sa
smijekom na usnama prisjetim se kako sam usnio da teno govorim hebrejski sa svojom bakom u
nekom tamo gradu zvanom. Hodmezova-sarheh/. To je, po mojem miljenju, najvii stupanj
prilagodbe. (Stupanj nie prilagodbe je kad ti izraelska kuhinja pone prijati.)
ovjek u urbi svakodnevice, s vremena na vrijeme, osjeti potrebu da malo predahne i zapita se to
mu je preostalo iz onih dana maarskog izbjeglitva - osim udnog naglaska.
Poto sam samog sebe iskreno preispitao, otkrio sam da sam neto ipak sauvao: jo uvijek
maarski dijelim. Nauio sam hebrejski zbrajati i oduzimati, a i mnoenje mi donekle ide od ruke,
ali jasno je da se dijeliti moe samo na maarskom. Zato se uvijek iznova udim kako ljudi koji ne
znaju maarski uope znaju dijeliti.
Amiru, na primjer, to uspijeva otprve, osim to pokatkad, kad mora napisati domau zadau, zovne

oca u pomo. Ja, naravno, priskoim da bih opravdao dobar glas hebrejskog oca i onda stanem
dvostruko misliti, najprije u glavi izra-unam zadatak apui na maarskom, a zatim biblijskim
jezikom izgovaram rezultat. Nije ni udo to uz ovakvo raunanje na dva kolosijeka rezultat esto
nije toan, to opet samo dokazuje da je dijeljenje nedjeljivo.
- Domae zadae treba sam rjeavati - glasi tada moj pedagoki savjet. - Sjedni i razmisli!
KOD KUE JE NAJGORE
Osim toga, bilo bi od mene potpuno nepedagoki priznati roenom sinu da uope ne razlikujem
prave od nepravih razlomaka, a da i ne govorim o aritmetikom i geometrijskom nizu.
- Tata - pita mene tako Amir - je li mogue prosti broj izraziti decimalnim razlomkom?
- Sve je mogue, sine, ako ima jaku volju - odgovaram ja. - A sad se gubi u svoju sobu!
Ovi e me razlomci dovesti do ludila. Amirova biljenica ih je puna. Sve je tu razlomljeno, sve je
jedna sedamnaestina ili tridesetiosamstodevetina neega. Jednom sam naiao ak i na 8/6371, to je
oito dokaz naeg razlomljenog drutvenog poretka. I emu je sve to potrebno? ovjek se u mojim
godinama ne eli sjeati nerijeenih problema iz mladosti, ve eli ivjeti u miru.
A onda je netko, tamo negdje u Americi, doao na mudru zamisao da osnuje Centar za istraivanje
svemira, i momci su za tili as proizveli depni kompjuter. To patuljasto udo veliine dobro
razvijene kutije ibica rjeava u glavi najtee matematike zadatke kao od ale, a najvea mu je
znanstvena prednost u tome to se vrlo lako moe prokrijumariti na carini.
Tako sada jedan japanski primjerak tog sveznadara lei na mom pisaem stolu i, svaki put kad
zapnem na nekom matematikom problemu, samo prebirem po njemu kao po dobro ugoenom
glasoviru. tovie, zabavljam se izmiljajui zadatke. udo jedno to ta kutijica sve moe rijeiti!
Na primjer:
378,56973 : 63,41173 =
Ve i sam pogled na ovako neto u pretkompjutersko doba dovelo bi me do ludila, pa kad bi ak i
cijela moja
PODIJELI PA VLADAJ
budunost ovisila o rjeenju tog zadatka, rekao bih: Evo vam budunost a mene ostavite na miru!
Meutim, sada, kada imam tu spravicu, samo pritiem dugmie i - ping! -ona izbaci odgovor.
Na alost je to nanjuio i moj sin Amir. ivotinjskim nagonom djeteta, ubrzo je otkrio ogromne
mogunosti koje mu otvara ovaj tehniki domet. Nije prolo ni nekoliko dana otkako sam japansko
udo donio kui, a ve sam zatekao derana za mojim pisaim stolom: lijevo - otvorena biljenica, a
desnom rukom prebire po kompjuteru kao pravi mali virtuoz.
- to ti pada na um? - prosiktao sam. - Zadau treba sam izraditi.
Amir mi pokae zadatak to ga je morao rijeiti.
Neki je ovjek oporuno ovako podijelio svoj imetak: 2/17 ostavio je eni, 31,88% od razlike
starijem sinu, 49/101 od razlike mlaem sinu, a ostatak keri, koja je dobila 71.407 i 1/4 izraelskih
funti. Koliko je dobio svaki od nasljednika?
Jedino to mogu na to rei jest da je pokojnik ili bio neuraunljiv ili mu se vlastita obitelj toliko
zamjerila da joj se htio i preko groba osvetiti, to ipak ne opravdava mog nasljednika da se iz te
zbrke izvlai vjebajui prstima na kompjuteru.
- Sine - blago sam ga opomenuo - aritmetika se radi olovkom i papirom.
- Zato? - upitao je Amir.
- Zato to nee uvijek imati kompjuter pri ruci. Recimo, da ti baterije izgore.
- Kupit u nove.
- A to ako je subota?
- Posudit u kompjuter od Nikija.
- A ako Nikija nema kod kue?
- Onda u uzeti tvoj.
KOD KUE JE NAJGORE
Imajte na umu da je moj sin riokos a, povrh toga, svi njegovi prijatelji redom imaju kod kue bar
po jedan kompjuter. Njihovi se neodgovorni roditelji besramno koriste idealnom mogunosti to se
ta sprava moe prokrijumariti u depu i tako stvaraju novi kompjuterizirani narataj, koji nije

sposoban dijeliti ni na kojem jeziku.

to se mene tie, rijeio sam taj problem jednim pokretom ruke. Jednoga sam dana samo zamahnuo
- i on je odletio. Ne bih vam znao rei je li to bilo namjerno ili nije, ali, bilo kako bilo, japanski se
raunar raspao na komadie. Diveni, dividi, divici.
Kad sam se sagnuo da pokupim ostatke, krv mi se sledila u ilama. Neete mi vjerovati, ali u tom
kompjuteru nije bilo niega, ni jednog jedinog kotaia, samo nekoliko vrlo tankih ploica
proaranih raznosmjernim linijama. A eto, ovo malo-pa-nita rjeava takve sloene matematike
probleme od kojih ja, ugledni pisac, posijedim! Kako mu to samo uspijeva? Bojim ga se. Tu sam
vrag ima svoje prste.
Ali mlade ne zna za strah. Amir je vijest o sudbini kompjutera primio zaudo ravnoduno. I
najbolja je supruga na svijetu neto posumnjala.
- Ephraime, bojim se da on ima vlastiti kompjuter.
Pretraili smo Amirovu sobu od poda do stropa, ali nita nismo nali. Moja ena tvrdi da oni
sigurno imaju tajno skro-vite u razredu. Danas su te stvari ve tako sitne da ih moe sakriti i u
uho.
Bilo kako bilo, na sin Amir ima sve bolje ocjene iz matematike a na licu mu titra smijeak Mona
Lie.
Moda je u pravu? Budunost pripada kompjuterima i patuljcima. Meni jo jedino preostaje da na
maarskom psujem. Dijeliti ionako vie ne znam.
VELIINA NA MALOM EKRANU
Prije velikog preokreta ivio sam u posvemanjoj anonimnosti. Tek, rijetko bi mi se posreilo da
doivim javno priznanje. Tako je, na primjer, moja Hebrejska enciklopedija (2 sveska) nala
posebno mjesto u rubrici Nove knjige nekog asopisa za ene: E. Kish. Hebr. Enc. Sv. 24.
Jednom sam se, na godinjem odmoru, uspio popeti na vrh Kilimandara, i da dopisnik agencije
Reuter sluajno tada nije dobio gripu, bili bi me sigurno spomenuli u vijestima na radiju. Nekoliko
godina kasnije, kad sam skladao Beethovenovu X simfoniju, dobio sam u jednom asopisu, koji
izlazi na jidiu, sasvim pristojnu kritiku u rubrici Uradi sam. Pamtim jo jedan svijetli trenutak u
ivotu: kad sam otkrio lijek protiv raka, primio me ministar za zdravstvo i zadrao se sa mnom u
razgovoru punih sedam minuta, sve dok nije stigla urugvajska delegacija. Ima li jo neto? Ah, da,
kada je izila moja Kratka povijest idovskog naroda od Abrahama do Golde, dao sam intervju za
noni program radija. Ali za ovjeka na ulici ostao sam nepoznat.
A onda je, kao to rekoh, doao veliki preokret.
Doao je iz vedra neba i nasred ulice. Pristupilo mi je neko dijete, stavilo mi pred usta mikrofon i
upitalo me to mislim o opem stanju u svijetu.
- Nema razloga za zabrinutost - odgovorio sam. Otiao sam kui i vie nisam o tome mislio.
KOD KUE JE NAJGORE
Dok sam s najboljom suprugom na svijetu sjedio za veerom, odjednom se iz susjedne sobe, gdje su
djeca, veerajui na podu, gledala televiziju, zauo prodoran krik. U tren oka se na vratima pojavio
na sin Amir drui od uzbuenja.
- Tata! - jedva je izgovorio. - Na televiziji... tata... bio si na televiziji...!
Jo je neto nerazgovijetno uzvikivao sve dok nije dobio napad kalja, zbog ega vie nije mogao ni
rijei izustiti. Lijenik, koga smo odmah pozvali, nije mogao doekati ni da ue u sobu nego je ve
na stubitu poeo vikati:
- Vidio sam vas! uo sam to ste rekli na televiziji! Nema razloga za zabrinutost!
Tek sam se tada prisjetio da je pokraj onog djeteta s mikrofonom stajalo jo neko drugo dijete s
nekom drugom stvari u ruci, i da je neto tiho zujalo dok sam iznosio svoje miljenje o opem
stanju.
Toga je asa zazvonio telefon.
- Od srca vam hvala - ree neki drhtavi enski glas. -ivim ve ezdeset godina u Jeruzalemu i
zahvaljujem vam u ime ovjeanstva.
Stiglo je i prvo cvijee. Predstavnik parlamenta poslao je buket s posjetnicom: Va neustraivi
optimizam duboko me se dojmio. elim vam uspjeha u daljnjem radu i molim vas da mi poaljete

dvije fotografije s potpisom.

Dolazilo je sve vie susjeda, koji su se poredali uza zid i gledali me sa strahopotovanjem. Nekoliko
hrabrijih pristupilo mi blie, dodirnulo mi rub odjee i brzo pobjeglo natrag, jedva svladavajui
silne osjeaje.
Bili su to slavni dani, divno doba, ispunjenje davno za-pretanih mladenakih snova. Na ulici bi ljudi
zastajali, okretali se za mnom i aputali:
- Evo ga ide... Je, to je on... Nema razloga za zabrinutost... Rekao je to na televiziji...
VELIINA NA MALOM EKRANU
Jedna je trafikantica, kad sam uao kupiti cigarete, iroko razjapila usta, pokuala uhvatiti zraka i
pala u nesvijest. Znanice, koje me do tada nisu ni primjeivale, poele su mi dobacivati zavodljive
poglede. I cvijee, cvijee...
Neto se promijenilo i u dranju najbolje supruge na svijetu, i to u moju korist. Jedne noi sam se
probudio s nejasnim osjeajem da me netko promatra. Bila je to moja suprunica. Soba je bila
obasjana mjeseinom a ona se nalaktila i gledala me kao da me vidi prvi put u ivotu.
- Ephraime - prela je. - U profilu podsjea na Ringa Starra.
Primijetio sam promjene ak i na samom sebi. Korak mi je postao gipkiji, tijelo se uspravilo. Moja
majka tvrdi da sam narastao najmanje za tri centimetra. Kad sam se htio ukljuiti u razgovor, obino
bih poinjao rijeima: Dopustite mi, kao ovjeku koji je ve davao izjave i za televiziju, da kaem
svoje miljenje...
Poslije svih neuspjeha prolih godina, poslije uzaludnog truda da neto postignem s
enciklopedijama, simfonijama i slinim glupostima, osjetio sam napokon slatki okus slave. Po
nekim me procjenama tog utorka vidjelo na ekranu sveukupno stanovnitvo zemlje, s izuzetkom
izvjesnog Jehude Griinspana, koji se ispriavao da mu je upravo za mog nastupa pregorjela cijev u
televizoru. Iz usluge sam mu pismeno prepriao intervju.
Sudei po svemu, naa e ulica dobiti novo ime Ulica intervjua, moda ak i Bulevar bez
razloga. U svakom sluaju, naruio sam nove posjetnice:
EPHRAIM KISHON autor televizijskog komentara Nema razloga za zabrinutost
Katkada, za dugih veeri, rasprostrem posjetnice i gledam ih. Ima u njima neto utjeno, a utjeha mi
je sada i te kako
KOD KUE JE NAJGORE
potrebna. Nezahvalna svjetina pomalo me zaboravlja. Sve ee ljudi prolaze kraj mene a da me ne
prepoznaju, da me ak, tovie, i ne primijete - ba kao da nikada nisam nastupio na televiziji.
Raspitivao sam se da li moda imaju u planu ponoviti emisiju kako bi malo osvjeili pamenje
publici. Rekli su mi da nemaju.
Tumaram ulicama i izgledam djecu s mikrofonima ili nekim predmetima to zuje u ruci. Na alost,
ili ih nema ili me nita ne pitaju. Nedavno sam bio u operi. Neposredno prije no to e se dii zastor,
jedan se kamerman ustremio ravno prema meni - i u posljednji as upravio kameru u ovjeka kraj
mene koji je kopao nos. I ja sam stao kopati nos ali mi to nita nije pomoglo.
Prije nekoliko dana su me obavijestili da sam za svoju posljednju priu dobio Bialikovu nagradu.
Najprije sam otiao na televiziju i raspitao se da li e prenositi dodjelu nagrade. Kako mi to nisu
mogli sigurno obeati, odluio sam da ne primim nagradu. Prije nego to sam iziao iz zgrade, jedna
mi je istaica obeala da e me prokrijumariti u studio B, meu statiste TV-serije ovjee, ne
ljuti se! Ponovo ivim u nadi.
RADOSTI OBITELJSKOG PRIJEVOZA
Budui da smo pri kraju knjige, htio bih na ovom mjestu istaknuti da sam, kad uzmem sve u obzir,
ipak pristalica braka. Jest da ovjek radi kao rob, ali bar zna zato; s vremenom izrodi punu kuu
nestane djeice, ne trati vie dragocjeno vrijeme na svaku maku i ribu - ukratko, nije vie ni slika
onog osamljenog, bijednog stvora kakav je bio za sretnih samakih dana. Za ime mukarac
zapravo tei? Tei za enom s kojom e podijeliti breme ivota, za nekim kome se moe izjadati.
Oeni se, i eto mu ve razloga da se jada.
Nevolja s kojom se pisac ovih redaka posebice suoava jest vonja automobilom s vlastitom
obitelji. Ne mogu prijei ni petnaest metara a da najbolja supruga na svijetu glasno ne krikne:

- Crveno! Crveno! Ili:

- Pazi, bicikl! Pazi, bicikl!
Te poruke sa strane neizostavno dolaze u paru: prvo s velikim usklinikom a zatim u kurzivu.
Davno prije jo bih i podsjetio enu da nikada nisam bio kanjen zbog prometnog prekraja, da
vozim auto tako rei od djetinjstva, da i ja poput nje imam dva oka, a moda i vie, i da zato mogu
jednako dobro voziti i bez njenih primjedbi u kurzivu.
Prije deset godina, meutim, prestao sam prosvjedovati, jer sam shvatio da se kod nje radi o pukim
emocijama i da
KOD KUE JE NAJGORE
tu logika ne pomae. Usput reeno, ona ima ve etiri prometna prekraja.
Katkad, dok vozim nekom posve mirnom ulicom, moja ena najednom krikne:
- Ephraime! Ephraime!
U hipu okrenem upravlja, popnem se kolima na plonik, oborim dvije kante za smee i udarim u
eljezni kapak praonice rublja. Ugasim ono to je jo ostalo od motora i osvrnem se oko sebe: ulica
pusta kao Sahara, nigdje ni ive due, nigdje ni jedno vozilo s kojim sam se mogao sudariti.
- Zato si kriknula? - u udu pitam enu. - Zato si kriknula?
- Nisi bio sabran. Jo i uzdahne:
- Kako ti vozi! Kako ti vozi! - i demonstrativno se opae sigurnosnim pojasom.
Djeca su, naravno, na maminoj strani. Prva ivotinja koju je moja ki Renana znala prepoznati bila
je zebra. Prijelaz preko zebre! Njezin djed takoer rado istie da vozim kao lud, kao lud. Jednom
me poveo u stranu i obratio mi se kao mukarac mukarcu:
- Sluaj, mome, ti ima dovoljno svojih briga, pusti moju ker da vozi!
ak i djeca znaju sa stranjeg sjedala u zboru skandirati:
- Tata, pusti mamu...
Neprestano me alju na sve mogue teajeve, a i na svakakve naine, prikrivene, vrijeaju mi
ponos. Primijetio sam da Amir, kad god se vratim s posla kui, vikne:
- Tata je sretno stigao. Nita se nije dogodilo.
Ne znam zato bi se moralo neto dogoditi? I emu ono sretno? Uvjeren sam da ih na to potie
majka, koja ima etiri prometna prekraja. Za obiteljskih vonji ona uvijek sike:
RADOSTI OBITELJSKOG PRIJEVOZA
- Oh, kako bih voljela da te sad ulovi policajac! Kako bih voljela!
Ili:
- To e te stajati vozake dozvole, to e te stajati vozake dozvole!
Ona tvrdi da se moe opustiti jedino kad sama vozi. Najee mi silom oduzme auto, uz silne drame
i histerine napade, i uz gromoglasan aplauz s galerije. Do sada je ve uspjela udariti u dva kamiona
i jedan glasovir, oboriti sat za parkiranje i pregaziti bezbroj maaka. etiri prometna prekraja.
- To je zato to sam zbog tvoje lude vonje sva smotana - objanjavala bi mi poslije svake prometne
nezgode.
U zadnje se vrijeme ak i naa kuja Maksi, ba kao prava kuja, prikljuila urotnicima. Na svakom
naglom zaokretu promoli glavu kroz prozor i dva puta otro zalaje. Moja ena tvrdi da me ona eli
upozoriti kako moram voziti objema rukama, kao to vozi cijeli ostali svijet.
Katkad me ena pecne tek poslije svrenog ina. Poto bez po muke proiam mimo dvoje-troje
mirnih pjeaka, zajedljivo mi dobaci:
- Nisi ih ni vidio! Nisi ih uope vidio!
Naravno da sam ih vidio. Naravno da sam ih vidio. Inae bih ih, naravno, pregazio.
- Koliko to vozi, za Boga miloga, koliko vozi?
- Vozim ezdeset.
- Zar hoe da zavrimo u bolnici? li bolnici?
Ona vozi brzinom od 150 km/h a jednakom brzinom otprilike daje i primjedbe. Prolog je mjeseca,
prisvojivi kola, odzujala u supermarket da kupi sira. Na putu onamo neki semafor zabio se tono u
nju i auto pretvorio u harmoniku. Izala je iz kola blijeda kao kre, ali neozlijeena. Pa ipak me
KOD KUE JE NAJGORE

poslije toga jo tjednima proganjala pogledom koji me optuivao.

Zamisli, bijednice, govorio mi je taj pogled, to bi bilo da si ti, ne daj Boe, bio za
upravljaem!
Ona ima, znamo, etiri ozbiljna prekraja.
Poto su neko vrijeme bila na oporavku kod auto-limara, kola su se sretno vratila kui. Sada ve
vozim znatno bolje, i to metodom uradi sam. To je neka vrsta preventivne vonje: da bih
unaprijed smirio duhove izbezumljene obitelji, prije svakog krianja sam sebe upozoravam:
- Stop znak ispred mene! - govorim naglas vozei jedva brzinom od etrdeset kilometara. Stop znak ispred mene!
Ili:
- Nemoj u uto, Ephraime, nemoj u uto!
A kad naglo skrenem, mrmljam sebi u bradu:
- Kako to vozim? Kako to vozim?
Sada imam mira u svom autu. Najbolja supruga na svijetu sjedi kraj mene stisnutih usnica, djeca me
utke preziru, kuja koji put zalaje, a ja se mirno i polako vozim - u ludnicu.