AKADEMIKPROF.DR. AVDOSUESKA(1927.-2001.

Tokom proteklog stoljea Sarajevo je ubrajano u najvee i najzna ajnije centre za izuavanje orijentalistike i historije osmanskog perioda na prostorima zemalja jugoistone Evrope. Steeni renome nastao je zalaganjem brojnih znanstvenih radnika, institucija, djela i asopisa pisanih i objavljivanih u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Imena i djela dr. Safvet bega Baagi a, Milana Preloga, Sejfudina Kemure, dr. Vladimira orovia, Hamdije Kreevljakovia jo su u prvim decenij ama XX stoljea privukla panju ozbiljne znanstvene javnosti. U narednom periodu dolazee generacije orijentalista i historiara osmanskog perioda jo su vie u vrstile i podigle ve steeni ugled. Nove studije i radovi akademika Hamdije Kreevljakovia, te prijevodi deftera i drugih izvora orijentalne provenijencije, kao i brojne knjige, lanci i prilozi dr. aira Sikiria, akademika Nedi-ma Filipovi a, akademika Branislava ureva, prof. Hamida Hadibegia, dr. Haz-ima abanovi a, Besima Korkuta, dr. Adema Handia, Alije Bejtia, Mehmeda Mujezinovi a, dr. Muhameda Hadijahia, Omera Muia, mr. Erefa Kovaevia, Muhameda Muji a i drugih, doprinijeli su da su fakulteti Univerziteta u Sarajevu, Zemaljski muzej i Orijentalni institut postali centri u kojima su radili ili u ile mla e generacije osmanista sa prostora bive Jugoslavije, ali i drugih zemalja. Zato je odlazak sa ovog svijeta svakog od navedenih znanstvenika, pedagoga, humanista predstavljao nenadoknadljiv gubitak. Ovom krugu osmanista pripadao je i akademik prof. dr. Avdo Sueska. Njegovom smru 21. decembra 2001. godine, polahko ali neumitno odlazi upravo ona generacija osmanista koja je stekla najve e priznanje i potovanje svih koji znaju taje znanost i znanstveni rad. Meutim, i pored dobre volje, mnogi ne znaju bitne detalje iz profesorovog ivota i rada . Roen je 5. maja 1927. godine u Jasenici kod Rogatice. Nakon ste enog osnovnog obrazovanja i zavrenih sedam razreda Gazi Husrev begove medrese u Sarajevu, srednjokolsko obrazovanje zavrava kao maturant gimnazije. Studirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu, na kojem je diplomirao 1950. godine. Na istom fakultetu ubrzo je biran za asistenta, a zatim i za docenta na Katedri istorije drave i prava naroda Jugoslavije. Uz redovne poslove pie doktorsku disertaciju o ajanima i njihovoj ulozi na junoslavenskim prostorima. Sa ovom temom doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1959. godine kod akademika Mehmeda Begovi a. kolske 1962/63. godine boravi u Minhenu na specijalizaciji u Institutu za historiju i kulturu Bliskog istoka i turkologiju kod profesora Babingera i Kislinga. Po dolasku u Sarajevo 1964. godine biranje u zvanje vanrednog, a 1969. godine redovnog profesora za predmet Istorija drave i prava naroda Jugoslavije. Svoje nastavni ke

obaveze na ovom fakultetu obavlja do odlaska u penziju 1990. godine. U posljednje dvije godine pred mirovinu obavlja dunost dekana. U periodu izme u 1968. i 1974. godine bio je i na dunosti direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu. U toku svog plodonosnog rada dobio je vie zaslunih nagrada, odlikovanja i priznanja. Me u njima su estoaprilska i Dvadesetsedmojulska nagrada za znanstveni rad. Zbog velikog znanstvenog doprinosa 3. marta 1987. biran je za dopisnog, a 1995. godine i redovnog lana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Godine 1996. svoju decenijama vrlo briljivo skupljanu strunu biblioteku sa vie hiljada naslova poklonio je BKZ "Preporod". Knjigama iz ove biblioteke, koja nosi ime daro-davca, danas se slue generacije studenata, znanstvenika i ljubitelja historije. Ni na-kom slubenog penzionisanja akademik Sueska ne prekida znanstveni rad. Kada se pogledaju 122 bibliografske jedinice koje su nam do sada poznate, onda bez potekoa moemo dobiti odgovor zato je profesor dr. Avdo Su eska jo za ivota ubrajan meu ne samo junoslavenske nego i svjetske poznavaoce drutvene, pravne i politike historije zemalja jugoistone Evrope u vrijeme osmanske vladavine. Jo od asistentskih dana predmet njegovog istraivanja bilo je prou avanje dravno pravnog razvitka Bosne osmanskog perioda, ali i drugih junoslavenskih prostora. Ipak, najvie radova pisao je o Bosanskom ejaletu XVIII i prve polovine XIX stolje a. Njegovi prvi radovi izmeu 1954. i 1964. godine Vakufski krediti u Sarajevu, Mjesto muteselima u lokalnoj upravi do tanzimata, Malikana - doivotni zakup dravnih dobara u Osmanskoj dravi, Taksit - prilog prouavanju dabinskog sistema u naim zemljama pod turskom vlau, Pojava u sistemu izvanrednog oporezivanja u Turskoj u XVII vijeku i pojava nameta tekalif- i akka, do Organizacije osmanske vlasti u Osmanskom carstvu, koji su tampani u najznaajnijim domaim i inozemnim asopisima, skrenuli su panju brojnih domaih i inozemnih osmanista na tada mladog znanstvenika. Istovremeno je u prvoj deceniji svog znanstvenog i nastavnikog zvanja dr. Sueska napisao i univerzitetski udbenik Istorija drave i prava naroda SFRJ (Sarajevo 1964.), koji u narednim decenijama doivljava ponovljena i dopunjena izdanja. Njegovim publikovanjem otkrio je veliku erudiciju u historiografiji i pravnim disciplinama. Kako su primjetili njegovi kriti ari: "iako udbenik, ova knjiga ima veliki broj sasvim orginalnih rjeenja ". Zbog toga je bila koritena kao univerzitetski udbenik i na drugim Pravnim fakultetima tadanje SFRJ. Ve 1965. godine objavljuje svoju najpoznatiju studiju Ajani-prilog izu avanju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka (Sarajevo, 1965, 278). Cijela studija je napisana na osnovu bogate izvorne grae i znanstvene literature. U njoj je autor ispitao i prikazao nastanak i razvitak ajana i ajanluka u osmanskom sistemu XVIII i prvih decenija XIX stoljea. Ovom monografijom, kao i kasnijim radom Selja ke bune u Bosni u 17. i 18. stoljeu (GDIBIH , Sarajevo, 1969.) unosi posve novi pogled o osmanskom drutvu i dravi, kako na tlu tadanjeg Bosanskog ejaleta tako i irem junoslavenskom. To se posebno odnosi na poloaj bosanskih muslimana Bonjaka, koji su do tada prikazivani samo kao privilegirani drutveni sloj. Unoenjem novih znanstvenih rezultata razbijena je crno - bijela shema o ovoj dravi i njenom drutvu. Ta svoja saznanja profesor Sueska produbljuje u narednim radovima. Posebno je to pokazao u radu Poloaj bosanskih Muslimana u Osmanskoj dravi i njihov stav prema toj dravi (Sarajevo, 1974.). Ve tada akademik Su eska zapoinje sa svojim saradnicima dugu i upornu borbu vraanja izvornih termina u historiografiji, onako kako se oduvijek i na Zapadu i na Istoku pie, bez podlijega-nja

knjievno mitskim nazivima. Vremenom e to sasvim korektno ve ina osmanis-ta prihvatiti i u drugim sredinama, mnogi ne znajui daje akademik Su eska bio jedan od pionira ove znanstvene korekcije, koju neki dananji knjievnici i knjievni historiari kao autori programa historije pokuavaju vratiti u nastavu, a historiju Bosne i Hercegovine svesti na minimum zastupljenosti u udbenicima. Ne manje zapaeni su mu i cijenjeni radovi Poloaj Jevreja u Bosni i Hercegovini za vrijeme Turaka, O kefilemi, O poloaju Poljica u osmanskoj dravi, Evolucija u nasljeivanju odakluk - timara u Bosanskom paaluku, Neke osobenosti u procesu ifluenja u Bosni i Hercegovini u XVIII stoljeu, Popis ifluka u rogatikom kadi-luku iz 1835. godine, Uticaj migracionih kretanja na oblikovanje agrarnih odnosa u BiH u periodu osmanske vladavine, Dravno -pravni razvitak Bosne i Hercegovine, te mnogi drugi. Veliki broj svojih radova profesor Su eska je objavio u renomiranim historijskim asopisima u inozemstvu - na engleskom, njema kom, turskom i drugim jezicima. Zato se moe kazati daje kao historiar, pravnik i orijentalista bio poznat ne samo na irem junoslavenskom prostoru nego i u najirim me unarodnim znanstvenim krugovima. Njegovo miljenje o odreenim pitanjima sa najve om panjom je uvaavano u brojnim meunarodnim asocijacijama, institucijama, redakcijama i znanstvenim skupovima. Bez straha da e se pretjerati moe se re i daje bio vie potovan i uvaen u meunarodnim znanstvenim krugovima nego to je to poznato sredini gdje je ivio i djelovao. To priznanje mu je dolo jo prije vie decenija. Kada je na Petom kongresu historiara Jugoslavije u Ohridu, na kome je glavna tema rasprave bila etni ka i nacionalna pitanja i procesi na junoslavenskom tlu od doseljavanja Slavena do kraja Drugog svjetskog rata, prof. dr. Avdo Sueska podnio referat "O historijskim osnovama posebnosti bosanskohercegovakih muslimana ", me u prisutne je unio jednu novinu koja je postala centralnom temom cijelog Petog kongresa. To je izazvalo interesiranje i ire meunarodne znanstvene javnosti. O tome postoje pisani tragovi. Tako npr. Frankfurter Allgemeine Zeitung u broju od 15. oktobra 1969. godine pie da je na Kongresu u Ohridu dominiralo "muslimansko pitanje". A ta je to u ovom referatu pisao profesor Sueska? Koriste i relevantnu arhivsku grau i strunu literaturu, pisao je da su do tada nepriznati muslimani narod kao i drugi, sa svim osobenostima koje imaju i druge priznate nacije. Po miljenju akademika Sueske "naputanje vlastite individualnosti predstavlja neku vrstu smrti. ivljenje je razmiljanje za sebe i o sebi, kako za pojedinca, tako i za narod. I pojedinac i narod prestaju postojati onda kada vie nisu svjesni sebe". Vremenom, mnoge teze tada i narednih godina osporavane, prihva ene su i potvr ene. Neke nalazimo i u njegovoj posljednjoj objavljenoj knjizi "Bonjaci u osmanskoj dravi", (Sarajevo, 1995.). Iako kroz studije pripreman za pravnika, akademik Avdo Su eska je cijelim svojim radnim i znanstvenim opusom bio i ostao pravi historiar, posebno osmanskog perioda. U njegovim radovima paljiviji italac osjeti ivot vremena o kome pie, bez ikakvih pretjerivanja, sa velikim i slojevitim drutvenim previranjima. U njima se osjeti bosanski i bonjaki povjesniar iza koga stoji istraena arhivska gra a Istanbula, Bea, Minhena, Dubrovnika, Sarajeva i drugih velikih arhivskih centara kako pie o veoma osjetljivim temama. Sve je uvijek zasnovano na injenicama. Njegov odlazak sa ovog svijeta posebno su osjetili mla e kolege i prijatelji. Oni su ga

cijenili kao znanstvenika svjetskog ugleda, profesora i velikog ovjeka koji ih je nesebino uio, pomagao i podsticao u njihovom znanstvenom uzdizanju. Isto tako je ostao dosljedan i odan patriota do zadnjeg trenutka, dijele i u toku agresije sudbinu zemlje i naroda kojem je pripadao. Njegovi zemni ostaci ukopani su 24. decembra 2001. godine na Gradskom groblju Bare u Sarajevu.