LABAT [lab'a], Jean-Baptiste, franc. dominikanac i istraiva ; r. 1663, u. 1738. Misionar na Antilima. Istraivao otoke Srednje Amerike.

Osniva grada Basse-Terre na otoku Guadeloupe; 1703. na elu crnaca u obrani otoka Martinique protiv Engleza.

LACAILLE [lak'a:j], Nicolas Louis de, franc. astronom; r. 1713, u. 1762. Od 1741. lan Francuske akademije u Parizu. Izveo je mjerenje meridijanskog luka od Dunkerquea do Perpignana (1739-40). Rukovodio je astron. Ekspedi-cijom (1750-54) koju je Akademija uputila na Rt dobre nade radi promatranja neba ju. hemisfere. L. je tom prilikom odredio poloaj vie od 10 000 zvijezda ju. neba, odredio 14 zvije#a i dao im imena koja i danas nose. Pored ostalog izmjerio je duinu jednog meridijanskog luka u ju. Africi. God. 1758. objavio je Sun eve tablice u kojima su prvi put uzete u obzir i smetnje to ih uzrokuju planeti. Izmjerio je Sun evu i Mjese evu paralaksu. LA CALPREN$DE [la kalpren''d], pravo ime Gautier de Costes de la C., franc. pisac; r. oko 1610, u. 1663. Bio kraljev dvorjanin. Pisao tragedije i romane (obnovio tzv. viteki roman). Na njega se oborio Boileau. Djela: tragedije Mitridatova smrt; Grof od Essexa; romani: Kasandra; Kleopatra. LACP$DE [lasep''d], Bernard Germain tienne de la Ville, comte de, franc. prirodoslovac, politi ar i histori ar; r. 1756, u. 1825. Suradnik Buffonov, ije je djelo Prirodopis ivotinja (Histoire naturelle des animaux) dopunio prirodopisom gmazova, riba, i kitova. Pristaa revolucionarnih ideja. Od 1789. aktivno sudjeluje u polit. ivotu. 1799. senator, 1801. predsjednik senata, 1804. ministar. Napoleonu se priklju uje u vrijeme tzv. Sto dana. Gl. djela: Op*a povijest Evrope; Prirodopis ovjeka; Razdoblje prirode. LA CHAISE ili LA CHAIZE [la '':z], Francois d'Aix, poznat kao P,re La Chaise, franc. isusovac; r. 1624, u. 1709. Ispovjednik Luja XIV. Isto no od Pariza imao vilu i vrt, koji je 1804. pretvoren u poznato parisko groblje P,re Lachaise. LA CHALOTAIS [la alt''], Louis Ren de Caradeuc de, franc. pravnik; r. 1701, u. 1785. Prokurator bretonskog parlamenta. Njegova broura, uperena proti isusovaca, u znatnoj je mjeri pridonijela dokinu*u rada u Francuskoj. Napisao: Esej o narodnom odgoju i Memoare. LACLOS [lakl'o], Pierre Choderlos de, franc. knjievnik i general; r. 1741, u. 1803. Sekretar vojvode Filipa Orleanskog, protivnika kraljeva apsolutizma. U vrijeme Revolucije lan jakobinskog kluba i urednik novina Journal des Amis de la constitution. S Filipom Orleanskim zatvoren je i Laclos. God. 1794. primljen u vojsku i pod Bonaparteom postaje general artiljerije. - U romanu Opasne veze (1784) prikazao je duhovnu pusto, frivolnost i parazitizam tzv. boljeg drutva, koje *e uskoro nestati pod ruevinama Revolucije. LACY [1'asi], Franz Moritz, grof, austr. feldmaral; r. 1725, u. 1801. Od 1743. u austr. slubi. Sudjelovao u Sedmogodinjem ratu (1756-63); za zasluge u bitki kod Lobositza (1756) postao general. Kao predsjednik Dvorskog ratnog vije*a (1766-73) proveo vane reforme u vojsci. Vrhovni zapovjednik u ratu protiv Turske 1788. U operaciji u Banatu doivio je neuspjeh te ga je 1789. zamijenio Laudon.

LAER ili LAAR [la:r], Pieter van, niz. slikar. ivio 1626-39, u Rimu, gdje su ga zbog malena i nakazna rasta nazivali Il Bamboccio (tal.: debeljukasto dijete). Jedan od prvih slikara koji je realisti ki prikazivao svagdanji ivot puka i prizore u kr mama i na zabavama. Ovaj anr, esto potenciran do groteske i vulgarnosti, dobio je po njemu naziv - bambocciata. LA FAYETTE [la faj''t], Marie Joseph du Motier, markiz, franc. general i politi ar; r. 1757, u. 1834. Od 1777. dobrovoljac u amer. ratu za nezavisnost, u kojem sura#uje s G. Washingtonom i sti e in generalmajora. Vrativi se u Francusku kao predstavnik plemstva u Generalnim staleima predlae 11. VII 1789. Deklaraciju o pravima ovjeka i gra#anina po ugledu na Jeffersonovu Deklaraciju o nezavisnosti. U julu 1789. postaje komandant Narodne garde. Nakon juria na Bastilleu predlae da plavo- bijelo-crvena trikolora postane zastavom nove Francuske. U Ustavotvornoj skuptini zalae se za vjersku toleranciju, oslobo#enje kmetova, ukidanje plemi*kih titula. ivo sudjeluje u radu konzervativnoliberalnog kluba Feuillants. Laviraju*i izme#u ultramonarhista i revolucionara, izaziva negodovanje i jednih i drugih. Kao komandant Narodne garde dao je na Martovoj poljani u Parizu 1791. pucati na pobunjene sankilote. U ratu protiv Austrije 1792, kao komandant jedne armije, ustao je protiv svrgavanja kralja pa je proglaen izdajicom. Prebjegao je u Austriju, ali je vra*en u Francusku, gdje je utamni en. Oslobo#en 1800. na inicijativu Napoleona; do restauracije Burbona ivi u provinciji. Od 1818. ponovno poslanik Skuptine, u kojoj zastupa liberalne ideje. U julskoj revoluciji 1830. postaje komandant Narodne garde i pomae Orleancima do prijestolja, ali doskora prelazi u opoziciju. LA FAYETTE [la faj'et], Marie Madeleine Pioche de la Vergne, comtesse de, franc. spisateljica; r. 1634, u. 1693. Ostavila zanimljivu korespondenciju, te uspomene iz ivota na franc. dvoru tijekom 1688-89. Romani : La Princesse de Montpensier; Za.de; Princesse de Cl,ves. LAFFITTE [laf'it], Jacques, franc. bankar i politi ar; r. 1767, u. 1844. U doba restauracije jedan od vo#a liberalne opozicije i guverner Banque de France. Kratko vrijeme ministar financija i predsjednik vlade (1830-31). LAFITAU [lafit'o], Joseph Franois, franc. misionar; r. 1670, u. 1740. Niz godina proveo me#u kanadskim Indijancima, prou avaju*i njihove obi aje i ivot. Primijenivi u svom radu komparativnu metodu, postavio prve temelje komparativne etnografije. Djela: Obi aji ameri kih uro#enika uspore#eni s obi ajima najranijih vremena. LA FONTAINE [la font''n], Jean de, franc. pjesnik i basnopisac; r. 8. VII 1621. u ChteauThierryju, u. 13. IV 1695. u Parizu. Bezbrian duh, prijatelj bogatih mecena (u ku* i Madame de la Sabli,re proveo 20 godina). God. 1684. izabran u Francusku akademiju. Ogledao se u svim knji. rodovima (pjesme, novele, romani, komedije, operni tekstovi). Glavna su mu djela: Basne (Fables, u 12 knj.) i Bajke i pripovijesti u stihu (Contes et Nouvelles en vers, u 5 knj.). Prvih est knjiga Basni objavio 1668 (pod naslovom Ezopove basne). Od ant. basnopisaca preuzima samo okosnicu; basnu prera#uje i osvjeuje elementima drame, satire i poezije. Njegove basne nisu tivo samo za djecu nego i za odrasle. ivotinje La Fontaineovih basni kriju pod svojom koom sve ovje je slabosti. La F. ne voli puritanske lamentacije. Ne uzrujava se i ne zgraa nad vu jim odnosima me#u ljudima. U njegovim basnama esto stradaju dobri (jer nisu dovoljno lukavi); a likuju

pametni i spretni (pa bili i zli). U Bajkama i pripovijestima daje moralnu sliku galantnog doba s mnogo smjele indiskrecije (sadraji su pozajmljeni od Boccaccia, Ariosta, Aretina, Rabelaisa i dr.). Njegov stil, iv, lak i gibak, ima sve zna ajke franc. duha. LA GRANGE [la gr'an], pravo ime Charles Varlet, franc. glumac; r. 1639, u. 1692. 1lan Moli,reove druine. Vodio 1659-85. kroniku repertoara i kazalinih doga#aja (Registre), koja je gl. hist. izvor za djelatnost Moli,rea i pariske Com,die-Franaise (osn. 1680). LAGRANGE [lagr'an], Joseph Louis, franc. matemati ar i astronom; r. 1736. u Torinu, u. 1813. u Parizu. Sa 19 godina postao profesor matematike na artiljerijskoj koli u Torinu i ubrzo se proslavio svojom metodom obradbe problema iz ra una varijacija uvode*i pojam varijacije 3y neke funkcije (1759). Tom prvom razdoblju njegova rada pripadaju i istraivanja o libraciji Mjeseca (1764) i teoriji gibanja Jupiterovih satelita (1766), za to je dobio nagradu franc. Akademije nauka. God. 1767. dolazi na poloaj direktora berlinske Akademije nauka, gdje ostaje do 1787, kada se odazvao pozivu Louisa XVI da do#e u Pariz. Tom berlinskom razdoblju pripadaju i istraivanja o verinim razlomcima i njihovoj primjeni u rjeavanju diofantskih jednadbi 1. i 2. stupnja, zatim istraivanja o problemu algebarske rjeivosti algebarskih jednadbi (1770), pri emu se L. slui ispitivanjem ponaanja nekih racionalnih funkcija korijena promatrane jednadbe pri me#usobnom permutiranju tih korijena, utiru*i na taj na in putove koji *e kasnije dovesti do otkri*a teorije grupa (E. Galois), a 1772, L. uspijeva na*i neka partikularna rjeenja problema triju tijela. God. 1788 (poto se L. preselio u Pariz) izilo je njegovo fundamentalno djelo iz podru ja teorijske mehanike Analiti ka mehanika. God. 1793. postavljen je za predstojnika Komisije za mjere i utege u Parizu, a 1797. za profesora na cole polytechnique. Nezadovoljan dotadanjim na inom definiranja osnovnih pojmova infinitezimalnog ra una, L. ga je pokuao izgraditi bez pomo*i pojma beskona no malih veli ina, polaze*i od pretpostavke mogu*nosti razvijanja zadane funkcije u red potencija, i pomo*u koeficijenata tog razvoja definirao je derivacije razli itog reda. Iako je u provedbi tih ideja pokatkad manjkalo strogosti, one su se kasnije pokazale vrlo plodnima, osobito pri izgradnji teorije funkcija jedne i vie kompleksnih varijabli u toku XIX i XX stolje*a. Lagrangeove jednadbe gibanja, niz diferencijalnih jednadbi 2. reda koje opisuju gibanje fizikalnog sistema (npr. sistema materijalnih estica koje me#usobno djeluju i nalaze se pod utjecajem vanjskih sila). Ako je polje vanjskih sila stacionarno, te jednadbe glase: d 1.8L 1 - #L =0. dt #qk #qk L je razlika kineti ke i potencijalne energije sistema i naziva se Lagrangeova funkcija, a qk i qk generalizirane koordinate i njihove derivacije po vremenu. Za rjeenje problema potrebno je poznavati ovisnost Lagrangeove funkcije o generaliziranim koordinatama i njihovim derivacijama. Najop*enitije Lagrangeove jednadbe gibanja neto su sloenije. Newtonove jednadbe gibanja samo su specijalan slu aj Lagrangeovih. LA HARPE [la 'arp], Frdric Csar, vic. politi ar; r. 1754, u. 1838. Odgojitelj unuk rus. carice Katarine II, Aleksandra i Konstantina, u njih usadio liberalne ideje. Zbog simpatija prema Francuskoj revoluciji pao u nemilost. Sudjeluje u osnivanju Helvetske republike, 1798-1800. lan je Helvetskog direktorija. Optuen za djelatnost protiv Napoleona, ivi povu eno do 1814. Na Be kom kongresu uspio je potvrditi nezavisnost vic. kantona Vaud i Aargau. Napisao Memoare.

LALANDE, Joseph Jrme de, franc. astronom; r. 1732, u. 1807. Istodobno dok je Lacaille u ju. Africi vrio promatrajanja Mjeseca, takva opaanja vrio i L. u Berlinu. Na temelju tih opaanja precizno je utvr#ena paralaksa Mjeseca. Izdao je katalog od 47 000 zvijezda; 1769. promatrao u Capetownu prolaz Venere ispred Sunca. LA LANDE [la l'and], Michel-Richard de, drugi oblik prezimena Delalande, franc. kompozitor; r. 1657, u. 1726. Vodio gotovo sve muz. institucije na dvoru Luja XIV. Komponirao u raskonom baroknom stilu instrumentalne suite, dvadesetak baleta, divertissementa (Balet mladosti), intermezza i pastorale te raznovrsne crkv. kompozicije; me#u njima se izdvaja 75 velikih koncertantnih moteta za soliste, zbor, orkestar i orgulje, zapravo vrsta duhovnih opera koje su ostale kroz itavo stolje*e uzorom u Francuskoj a i drugdje. LALANGUE [lal'ang], Ivan, lije nik i med. pisac; r. 1743. u Mattonu, Belgija, u. 1799. u Varadinu. upanijski fizik u Varadinu, autor prvih med. djela na hrv. jeziku: Vrachtva ladanyszka (1776); Kratek navuk od meztrie pupkorezne i dr. Reformator zdravstvene slube u Hrvatskoj. Opisivao i ljekovita vrela u Hrvatskoj i kem. sastav ljekovitih voda. LAMARCK [lam'ark], Jean Baptiste de Monet, franc. prirodoslovac; r. 1744, u. 1829. Isprva kustos botani ke zbirke, a 1793-1818. profesor zoologije u Jardin du Roi (poslije Jardin des Plantes). U Zoolokoj filozofiji (Philosophie Zoologique, 1809) sustavno je razradio prvu cjelovitu teoriju o evoluciji organskog svijeta, poznatu pod imenom lamarkizam (- EVOLUCIJA), po kojoj organizmi ste ena svojstva naslje#uju. Temeljno zna enje ima njegovo posljednje djelo Prirodopis beskraljenjaka (Histoire Naturelle des Animaux sans Vertebres, 1815-22). Genijalni promatra ive prirode, u enjak ije je djelo bilo ispred vremena u kojem je ivio, L. za ivota nije bio dovoljno shva*en ni priznat. Potkraj ivota oslijepio je i umro u bijedi. LAMBERT, Johann Heinrich, njem. fizi ar, matemati ar i astronom, podrijetlom Francuz; r. 1728, u. 1777. Svojim mat. istraivanjima obuhvatio je algebru, sfernu trigonometriju i perspektivu. Prvi je dokazao da je 4 iracionalan broj i prvi se sustavno sluio hiperboli kim funkcijama. Posebno je zna ajno njegovo djelo o teoriji paralelnih pravaca (1766). U svojem djelu Fotometrija (1760) jasno je razlu io pojmove sjaja i rasvjete i tako poloio temelje fotometrije. Pored toga istraivao je lom svjetlosti u atmosferi; zatim staze kometa i u vezi s tim otkrio nova svojstva konika. U njegovim astron. radovima prvi put se govori o dvojnim zvijezdama. Lambert-Beerov zakon, zakon o apsorpciji monokromatske svjetlosti u obojenim otopinama, po kojemu koli ina svjetla koja se apsorbira u obojenom sloju otopine ovisi o debljini tog sloja (Lambertov zakon) i o molarnoj koncentraciji otopljene obojene tvari (Beerov zakon; pr. njem. fizi aru Augustu Beeru, 1825-1863). Na tom se zakonu temelje kolorimetrijske i spektrofoto-metrijske metode u analiti koj kemiji. Lambertovi zakoni (kosinus-zakoni). (1) Jakost rasvjete neke povrine proporcionalna je kosinusu kuta to ga upadne zrake ine s okomicom na danu povrinu. (2) Sjaj elementa povrine savreno difuznog izvora proporcionalan je kosinusu kuta to ga emitirane zrake ine s okomicom na dani element. Iz toga slijedi da *e difuzni izvor koji zadovoljava Lambertov zakon izgledati jednako sjajan, bez obzira iz kojeg se smjera promatra.

LAMBERT [1''mbert], John, engl, politi ar i general; r. 1619, u. 1683. Pristaa O. Cromwella, s uspjehom se borio u mnogim bitkama (Marston Moor, Preston, Dunbar i dr.). S grupom oficira izradio ustav po kojemu je 1653. Cromwell postao Lord Protector, ali se 1657. usprotivio da Cromwell postane kraljem. Isprva pomagao Cromwellova sina Richarda. Uzalud je pokuao sprije iti restauraciju kraljevstva (1660). Po stupanju na prijestolje Karla II utamni en do smrti. LA METTRIE [la m'tr'i], Julien Offroy de, franc. filozof; r. 25. XII 1709. u Saint-Malou, u. 11. XI 1751. u Berlinu. Nakon postignutog doktorata medicine u Reimsu (1728) i usavravanja u Leidenu, tadanjem glasovitom sreditu ijatromehani ke znanosti, posve*uje se lije ni koj praksi. Kao lije nik francuske regimente (1743-45) u ratu za austrijsku batinu, zapaa vezu izme#u slabosti mentalnih reakcija i tjelesnih promjena uzrokovanih bolestima, te dolazi do zaklju ka da misao nije nita drugo do proizvod odgovaraju*eg stanja organizma. Svoja zapaanja iznio je 1745. u raspravi Prirodna povijest due. Ova je rasprava izazvala reakciju teologa. Protiv nje su ustali i med. krugovi kad ih je napao u svojoj satiri Politique du mdicin de Machiavel, javno spaljenoj 1746. La M. je morao bjeati u Holandiju, gdje je 1748. anonimno objavio svoje najzna ajnije djelo 1ovjek- stroj. Poslije toga, La M. nije vie bio siguran ni u Holandiji, i, na poziv Fridrika II, sklonio se u Berlin, gdje je ostao do kraj a ivota. Izvori La Mettrijeve filozofije su Descartesova fizika i engl. empirijska filozofija. Prema njemu, iskustvo i promatranje pokazuju da u svemiru postoji samo jedna materijalna supstancija, razli ito modificirana, koja, pored osobine rasprostranjenosti, posjeduje i sposobnost da se sama kre*e. Ljudsko tijelo je sloen mehanizam, sli an mehanizmu sata koji se sam navija. Nad ivotinje ovjek se izdigao samo zahvaljuju*i jeziku i odgoju. Duu je La M. odbacio kao praznu rije , a miljenje smatrao za svojstvo organizirane materije. U svojim eti kim djelima Anti-Seneka i Epikurov sistem zastupao je krajnji hedonizam i u zadovoljstvu vidio jedini cilj ovjekova ivota. Zbog toga su ga napadali ak i materijalisti njegova vremena Diderot i Holbach. Osnovni je nedostatak njegove filozofije mehanicizam, tj. pokuaj da se principima mehanike objasni itava stvarnost pa i samo miljenje. Ostala djela: 1ovjek biljka; Due iznad strojeva (polemika protiv B. L. Trallesa i leibnizovskog idealizma); Filozofske refleksije o podrijetlu due; Umjetnost uivanja. LAMII, Muhammad Nakka, tur. pjesnik i misti ar; r. 1472, u. 1532. Spjevao je Divan od 10 000 stihova. LAMPADIUS, Wilhelm August, njem. farmaceut; r. 1772, u. 1842. Profesor u Freiburgu, gdje je podigao prvu evr. plinaru; otkrio sumporougljik. LANCASTER, James, engl. pomorac; r. 1554. ili 1555, u. 1618. Vodio prvu engl. pomorsku ekspediciju u Indiju (1591-1594), koja je dovela do osnivanja - Isto noindijske kompanije; 1600. postao zapovjednik njezine prve flote, a do smrti bio jedan od glavnih direktora kompanije. U tom svojstvu poduzima sam ili daje pobude za niz engl. istraiva kih pomor. putovanja. Pridonio istraivanju Sjeverozapadnog prolaza (izme#u Atlantskog i Tihog oceana du sjev. obale Sjeverne Amerike). LANFRANCO, Giovanni, tal. slikar; r. 1580, u. 1647. U enik bolonjske akademije Carracij, sljedbenik iluzionisti kog stila Correggia. Predstavnik tal. baroknog

dekorativnog slikarstva; izveo velike sakralne i alegorijske kompozi-cije na svodovima i u kupolama crkava u Rimu i Napulju. Autor slike u crkvi sv. Kuzme i Damjana u Lastovu. LANGENDIJK [l'angend'jk], Pieter, niz. knjievnik i slikar; r. 1683, u. 1756. Najzna ajniji niz. komediograf XVIII st. Pod utjecajem Moli,rea i franc. klasicizma izvrgavao ruglu suvremenike, ibaju*i lanu u enost (Matemati ari), hvalisavost (Hvalia), ivot trgovaca (Don Quijote u Kamachovim svatovima). LANGL$S [langl''s], Louis Mathieu, franc. orijentalist; r. 1763, u. 1824. Prou avao tatarski, mandurski i kin. jezik, utemeljio kolu orijentalnih jezika (cole des Langues orientales) u Parizu (1795). LANOSOVI5, Marijan, pravnik i bogoslov; r. 1742. u Orubici kod Nove Gradike, u. 1814. u Slavonskom Brodu. Josip II povjerio mu je ure#enje ilirskog pravopisa i slovnice. Na latinskom je pod njegovim imenom objavljeno djelo O slavi svetaca (De gloria sanctorum, Osijek 1780), na njema kom je napisao Novi uvod u slavonski jezik (Neue Einleutung zur slavonischen Sprache, Osijek 1778). Na hrvatskom su mu objavljena djela Evan#elistar iliri ki za sve nedilje i svetkovine (Budim 1794), Uvod u latinskih ri ih slaganje s nikima nima kog jezika biljekama za korist slavonskih mladi*ah sloen (Osijek 1776). LA NOUE [la n'u], Franois de, franc. vojskovo#a; r. 1531, u. 1591. Po protezi nazvan eljezna ruka. Svojim smionim pothvatima istaknuo se kao vojskovo#a hugenota. Poslije mira u Bergeracu, preao je u hol. slubu. Zarobljen od panjolaca (1580-85), napisao je Politi ke i vojne rasprave, od kojih jedan dio sadrava njegove memoare (1562-70). Kad je puten na slobodu, stupio je u slubu Henrika od Navare, kasnijeg franc. kralja Henrika IV. LA PROUSE [la per'u:z.], Jean Franois de Galaup, franc. pomorski oficir i istraiva ; r. 1741, u. 1788. God. 1785. isplovio je iz Bresta s fregatama La Boussolee i L'Astrolabe na istraiva ko putovanje oko svijeta. Oplovio je rt Horn i zap. obalu Amerike do 5836'N, otkrio otok Necker (Havajsko oto je) i doplovio u Macau. Odatle je plovio du az. obale prema sjeveru. Otkrio je prolaz Soya izme#u otoka Hokkaido i Sahalin, koji nosi i njegovo ime. Doplovio je do Kam atke, odakle je poslao kopnom prvi izvjetaj s kartama u Francusku. Odatle (Petropavlovsk) krenuo je u Polineziju i Australiju, pa je iz Botany Baya poslao posljednji izvjetaj. Poslije toga ekspe-diciji se gubi trag. Ostaci brodova prona#eni su 1826. na otoku Vanikoro. LARGILLI$RE [larilj'':r], Nicolas de, franc. slikar; r. 1656, u. 1746. U Londonu djeluje kao dvorski slikar; od 1705. u Parizu. Uz H. Rigauda najzna ajniji franc. portretist svoga doba; njegova djela slijede stilski razvoj od kasnoga baroka do rokokoa. Obiljeja su im otmjen stav modela, bogat kolorit i iva karakterizacija (Louis XIV; Ch. Lebrun; Voltaire). LARIVEY [lariv''], Pierre de, franc. komediograf tal. podrijetla; r. oko 1540, u. oko 1619. Popularizirao u Francuskoj renesansnu komediju prevode*i i adaptiraju*i prema franc. prilikama djela Lodovica Dolcea, Lorenzina de Medici, Grazzinija i dr. Moli,re se, piu* i

krca, inspirirao Lariveyevom komedijom Duhovi. Ostala djela: Lakej; Udovica; Ljubomorni; Obmane. LA ROCHE [la r'], Sophie, njem. knjievnica; r. 1731, u. 1807. Njezin je dom bio stjecite esteta tog doba. Bila je u dodiru s Goetheom i Wielandom. Pod utjecajem Richardsona, pisala romane u obliku pisama, koji su bili izuzetno popularni kod suvremenika. Svojom je prozom (s odgojnom tendencijom da vrlina likuje nad porocima) utjecala i na Goethea (Werther). Djela: Povijest gospo#ice von Sternheim; 5udoredne pripovijesti; Melusinine ljetne ve eri. LA ROCHEFOUCAULD [la rfuk'o], Franois duc de, franc. politi ar i pisac; r. 1613, u. 1680. Protivnik kardinala Richelieua i Mazarina; istaknuti pristaa Fronde. Sudjelovao u polit. i dvorskom ivotu tadanjeg Pariza. U glasovitom Maksimama (Rflexions ou Sentences et Maximes morales), za koje komentari kau da su La Rochefoucaulov moralni testament, tvrdi da je egoizam jedina pobuda za sve ljudsko djelovanje. U Memoarima daje vjernu sliku svog vremena. LA ROCHELLE [la r''l], grad, upravno sredite departmana Charente- Maritime i luka na zap. obali Francuske; 73 347 st. (1968). Razvio se na mjestu ant. naselja Rupella ili Santonum portus. U XV i XVI st. pomorsko- trg. sredite za izvoz vina i soli u Englesku, Flandriju i u luke Baltika. Za vjerskih ratova hugenotsko uporite. Do 1763. gl. luka za veze s Kanadom. Ostaci srednjovj. zidina (rekonstrukcija po Vaubanu) s utvrdama za zatitu luke, katedrala iz XVIII st., romani ka crkva gra#ena u XI i XII st. i vije*nica gra#ena od XV do XVII st. Metalna (avionski dijelovi, automobili) i kem. industrija; rafinerije nafte. Ribarstvo, turizam. Gradsko lu ko podru je obuhva*a i luka La Pallice (5 km sjeverozap.) s velikim brodogradilitem. LA SALLE, Jean Baptiste de, franc. pedagog; r. 1651, u. 1719. Osniva i organizator brojnih kola, utemeljitelj kongregacije kolske bra*e, pedagoki pisac. Napustio poloaj kanonika u Reimsu i, usprkos kritici konzervativnih crkv. krugova, provodio reforme: besplatno kolovanje irokih slojeva (uz primjenu simultane metode umjesto individualne), sistem nieg i vieg (stru nog) kolstva, prve posebne vie kole za u itelje i dr. LA SALLE, Ren Robert Cavelier de, franc. istraiva ; r. 1643, u. 1687. Od god. 1669. do 1670. istraivao je obale jezera Ontario, Erie, Huron i Michigan; 1679. krenuo je od Michigana preko rijeke Illinois do Mississippija da prona#e u*e. U ime Francuske zaposjeda cijelo porje je donjeg Mississippija, daje mu ime Louisiana i vra*a se u Francusku. God. 1682. odlazi sa 4 broda da izmjeri deltu Mississippija i obale Meksi kog zaljeva, ali je proao u*e a da ga nije opazio. Iskrcao se u zaljevu Saint- Bernard i smrtno stradao u toku istraivanja. LAS CASAS [~ k'asas], Bartolom de, panj. misionar i histori ar; r. 1474, u. 1566. Autor djela Op*a povijest Indij, koje obuhva*a period od otkri*a Amerike do 1520. U Veoma kratkom izvje*u o unitenju Indij s ogor enjem i estinom napada kolonizatorske metode u Americi. LASKARIS, biz. u enjaci, vjerojatno bra*a: Konstantin, r. 1434, u. 1501, i Andrija Ivan zvan Janus, r: 1445, u. oko 1535. Nakon pada Carigrada u ruke Turaka (1453) emigrirali su

na Zapad. Ponijevi sa sobom niz gr . rukopisa; postali su propagatori gr . jezika, knjievnosti i znanosti. Konstantin je pou avao u Milanu, Rimu, Napulju i Messini, a Janus u Firenci, Parizu i Rimu. Konstantin je 1476. objavio i gr . gramatiku, prvu knjigu tiskanu gr . slovima. LASKI, Jan, lat. Johannes a Lasco, polj. reformator; r. 1499, u. 1560. Ro#en u mjestu 6ask, odatle mu i ime. Kanonik u Gnieznu. Pristao uz kalvinizam i irio ga u Poljskoj i Isto noj Pruskoj. U Bruxellesu se upoznao s Erazmom Rotterdamskim. U Londonu bio na elu op*ine inozemnih protestanata. Vrativi se u Poljsku, zalagao se za sjedinjenje polj. protestanata (kalvina, luterana i 1eke bra*e).

LASSO, Orlando di, pravo ime Orlande de Lassus, niz. kompozitor; r. oko 1532. u Monsu, u. 1594. u Mnchenu. Muzi ko obrazovanje stekao kao zborski dje ak u Monsu, te na putovanjima, u pratnji Ferdinanda Gonzage, po Francuskoj i Italiji. God. 1553. muz. ravnatelj kapele Sv. Ivana Lateranskog u Rimu. Od 1556. pjeva , kompozitor i zatim muz. ravnatelj bavarske dvorske kapele u Mnchenu koja pod njegovim vodstvom dolazi do najvieg procvata. U to vrijeme poznat je i cijenjen irom Evrope (nazivaju ga boanski Orlando) a djela mu se tiskaju u Veneciji; Antwerpenu, Rimu, Parizu, Milanu, Mnchenu i dr. Me#u vanija izdanja idu zbirke Patrocinium musices (1573-89, 7 knj. crkv. kompozicija), Psalmi Davidis poenitentiales (1584) i Magnum opus musicum (516 moteta, 1604). - Sa Palestrinom najve*i majstor kasnorenesansnog polifonog stila, L. je ostavio izuzetno opsean opus sa vie od 1000 djela: preko 70 misa, 546 moteta, 101 Magnificat, 4 pasije, 32 himne, nadalje 220 tal. madrigala i villanella, preko 140 franc. chansona, 93 njem. pjesme i dr. - u razli itim sastavima glasova od dvoglasnih do dvanaestero-glasnih, dvozbornih; vladaju*i nadmo*no svim na elima oblikovanja i kompozicijskim tehnikama tadanje evr. glazbe dao je, poglavito u motetima, sintezu raznorodnih renesansnih tekovina, a istodobno unose*i u svoju glazbu li nu notu, dramatske akcente i afektivnu ekspresivnost, nagovijestio je novu, baroknu epohu. LASTMAN, Pieter, staroniz. slikar i bakropisac; r. 1583, u. 1633. Slikao pod tal. utjecajem mitol. i biblijske teme u pejzanim ambijentima i arhitektonsko-dekorativnim interijerima (Odisej i Nausikaja; Midin sud; David u hramu). U itelj Rembrandta, koji slijedi njegove zagasite skale boja. LATIFI (Abdallatif 1elebi), tur. knjievni povjesni ar; r 1491, u. 1582. antologiju pod naslovom Tezkera, u koju je uvrstio 300 pjesnika. Sastavio je

LATOUR ili LA TOUR [lat'u:r], Georges de, franc. slikar; r. 1593, u. 1652. Originalan i nekonvencionalan umjetnik, zaboravljen i ponovo otkriven tek 1915, kad je H. Voss identificirao njegova djela. Na na in blizak Caravaggiu, L. do krajnjih mogu*nosti primjenjuje suprotstavljanje svjetla i tame, realisti ki prikazuju*i jednostavne teme daju* i im ve*inom biblijske nazore. Svjetlost se iz zaklonjenog izvora iri po slici u jakim crvenim i utim mlazovima stvaraju*i iluziju prostornosti i daju*i figurama plasti nu otrinu. LATOUR [lat'u:r], Maurice Quentin de, franc. slikar; r. 1704, u. 1788. Majstor portretnog slikarstva u doba rokokoa. Prekida tradiciju reprezentativnog dvorskog portreta; naputa

bogate dekorativne aranmane, a ve*u panju poklanja svjetlu ili atmosferi. Slue*i se preteno pastelom, prikazao je stotine suvremenih li nosti (franc. vladari; Mme Pompadour; Mme Boucher; J. B. S. Chardin; D'Alembert; J. J. Rousseau). LATREILLE [latr' 'j ], Pierre Andr, franc. zoolog; r. 1762, u. 1833. Suradnik G. Cuviera i nasljednik J. B. Lamarcka na katedri zoologije. Bavio se sistematikom kukaca te prou avanjem vodozemaca i sisavaca. U sistematici kukaca prvi je primijenio metodu prirodne klasifikacije iznesene u djelu Pregled op*ih svojstava kukaca, razvrstanih prema njihovu prirodnom redu (Prcis des caract,res gnraux des insectes disposs dans son ordre naturel, 1796). LAUDERDALE [l':derdejl], James Maitland Earl of, engl. politi ar i ekonomist; r. 1759, u. 1839. 1lan parlamenta (1780-89). Liberalnih nazora, suprotstavlja se politici W. Pitta mla#eg prema Francuskoj Republici; osniva Society of the Friends of the People (1792). Kasnije prilazi konzervativcima i glasa protiv Zakona o reformi (Reform Bill, 1832). Kao ekonomist napisao Ispitivanje prirode i podrijetla nacionalnog bogatstva (Inquiry into the Nature and Origin of Public Wealth), u kojem kritizira poglede Adama Smitha izraene u njegovu uvenu djelu Ispitivanje prirode i uzroka bogatstva narod. LAUDERDALE, John Maitland Duke of, kot. politi ar; r. 1616, u. 1682. Za engl. burujske revolucije pristaa prezbiterijanaca. Poslije preao na stranu kralja. Cromwell ga je zarobio u bitki kod Worcestera (1651). Oslobo#en 1660, priklju io se Karlu II. Bio dravni sekretar za kotsku (1660-80) i lan kraljeva ueg kabineta. LAUDON ili LOUDON [l'audn], Gideon Ernst, austr. vojskovo#a; r. 1717, u. 1790. Rodom iz Livonije. Isprva rus. oficir, od 1742. u austr. vojsci; 1745. ratovao pod Trenkom. Kad je izbio Sedmogodinji rat (1756-63), postao zapovjednik li ke pukovnije hrv. krajinika u 1ekoj; istaknuo se kod Praga i Kolina (1757), a 1758. kod Hochkircha u Saskoj. U bitki kod Kunovice (Kunersdorf), u kojoj su Austrijanci i Rusi pobijedili Fridrika Velikog (1759) bio je L. zapovjednik austr. vojske. God. 1760. pobijedio ga je Fridrik Veliki kod Legnice (Liegnitz). U ratu Austrije i Turske (I787-91) kao zapovjednik vojske u Hrvatskoj potukao Turke kod Dubice (1788) i zauzeo Novi, a 1789. Bosansku Gradiku. Preuzevi vrhovno zapovjednitvo na gl. bojitu, zauzeo Beograd i Smederevo. LAURISTON [lrist'on], Jacques Law, franc. maral i diplomat; r. 1768, u. 1828. Sluio u franc. revolucionarnoj vojsci. God. 1800. postao je Napoleonov a#utant. Kao general sudjelovao je 1805. u ratu protiv Austrije. God. 1806. komesar za Dalmaciju; 26. V 1806. zaposjeo Dubrovnik, a 1807. i Boku Kotorsku. God. 1807. imenovan je generalnim guvernerom Venecije. Od 1808-1809. ratuje u panjolskoj. God. 1811. bio je ambasador u Petrogradu; 1812. sudjelovao je u Napoleonovoj vojni na Rusiju. Poslije Napoleonova pada pristao je uz Burbonce i postao (1823) maral. LAUTRAMONT [lotream'on], comte de, pravo ime Isidore Lucien Ducasse, franc. pjesnik; r. 1846, u. 1870. Rodio se u Montevideu. U Parizu ivi 1867-70, gdje uruje s protivnicima reima Drugog Carstva. Na#en mrtav u hotelskoj sobi. U svome glavnom djelu Maldororov pjev (Chants de Maldoror) za itavih 50 godina anticipira nadrealisti ku poeziju podsvijesti. L. je jedan od rijetkih pjesnika iz prolosti, koje nadrealisti smatraju svojima. Maldororov pjev lirska je epopeja u prozi, freneti ki monolog mladi*a koji se

revoltira protiv boga, protiv drutva, protiv samog ivota. U njemu ima autenti ne poezije, ali i morbidnih i sadisti kih vizija. LA VALETTE [la val''t], Jean Parisot de, veliki metar maltekih vitezova; r. 1494, u. 1568. Sagradio na Malti tvr#avu po njemu prozvanu Valletta. God. 1565. obranio ju je od Turaka. LA VALLI$RE, Louise de La Baume Le Blanc, duchesse de, ljubovca Luja XIV; r. 1644, u. 1710. Imala je s kraljem etvero djece. Kad ju je Luj zbog markize Montespan napustio, pola je 1674. u samostan. Napisala Razmiljanja o milosti Bojoj. LAVATER, Johann Kaspar, vic. pjesnik, psiholog i teolog; r. 1741, u. 1801. Pastor u Zrichu; antiracionalisti ki kr*. mistik (Izgledi u vje nost) i pijetisti ki pobornik. U djelu Fiziognomijski fragmenti za pospjeenje poznavanja ovjeka i ljubavi prema ovjeku, pokuao je fiziognomiku obnoviti i podi*i je u rang znanosti. Iako je njegovo djelo vie plod fantazije negoli znanstvenog ispitivanja, ono je nalo brojne pristae, me#u njima i Goethea, koji je Fragmentima dao vanih priloga. LAW, John, kot. financijski stru njak i ekonomist; r. 1671, u. 1729. Zanimaju*i se ponajvie za monetarne probleme, branio je merkantilisti ko shva*anje da novac ima aktivnu snagu i pridonosi razvoju mo*i i bogatstva zemlje; smatrao je da se drava ne treba osloniti na viak izvoza nad uvozom da bi dobila dovoljnu koli inu plemenitih metala. Gomilanje zlata i srebra u dr. blagajni moe se isto tako uspjeno ostvariti ako se te kovine, kao prometno sredstvo, isklju e iz javnog saobra*aja i zamijene papirnim novcem, obveznicama koje se izdaju pod nadzorom drave imaju pokri*e u nekretninama. Za taj projekt - najpotpunije razra#en u raspravi Razmatranja o novcu i trgovini, s prijedlogom za opskrbu drave novcem (Money and Trade Considered, with a Proposal for Supplying the Nation with Money, 1705) - L. je pridobio franc. vladu i pod njenim pokroviteljstvom osnovao 1716. u Parizu od drave privilegiranu dioni arsku banku, koja je izdavala papirni novac s malim metalnim pokri*em. Uspjenom poslovanju banke u po etku osobito je pridonijelo osnivanje La Compagnie des Indes, koja je, prakti no, imala monopol vanjske trgovine, kao i itav Lawov pothvat (tzv. Mississippi scheme) za iskori*ivanje sjeverno-amer. posjeda Francuske. Banka je 1718. postala dr. ustanovom, a L. je, kao njen direktor i generalni kontrolor financija, rukovodio cjelokupnom financ. politikom zemlje. Da bi isplatio dr. dugove i rijeio druge financijske probleme, izdao je i pustio u promet goleme koli ine papirnog novca. To je upropastilo njegov pothvat; nastala je nezapam*ena inflacija, koja je zajedno s Lawovom propa*u uzrokovala unitenje mnogih spekulativnih akcija i dovela zemlju do jo teeg financ. stanja. L. je morao napustiti zemlju 1720, te je umro kao siromah u Veneciji. LYNEZ ili LANEZ [la'in'z], Diego, panj. teolog; r. 1512, u. 1565. Jedan od prvih drugova I. Loyole, suosniva isusova kog reda; profesor i propovjednik, organizator isusova kih kola, general reda od 1558. Papinski teolog-diskutant na Tridentskom koncilu (1545-63). Najvanije djelo Tridentinske rasprave (2 knj.). LAZANI5, talijanizirano Lasaneo, Nikola, kipar XVI st. s otoka Bra a. U crkvi sv. Petra u Nerei*u izradio 1578. kameni oltarni reljef Bogorodica sa svecima u kasnorenesansnim oblicima. U crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku nalaze se njegovi mramorni kipovi Sveti

Jeronim i Sveti Vlaho, u kojima se predosje*a patos i nemir baroka. Kao lan Bratovtine sv. Jeronima u Rimu dobio je 1538. narudbu za izradbu kipova tog sveca.

LEBLANC, Nicolas, franc. kemi ar i tvorni ar; r. 1742, u. 1806. God. 1791. pronaao, po njemu nazvan, postupak dobivanja sode iz kuhinjske soli. LE BLOND [le bl'on], Jacques Christophe, tako#er Leblond, Le Blon, franc. bakropisac njem. podrijetla; r. 1667, u. 1741. Zapo eo 1705. u Amsterdamu rad na pronalasku viebojnog bakropisa. Oko 1732. usavrio postupak koji se osniva na sukcesivnom otiskivanju etiriju plo a na papir (boje: uta, modra, crvena i crna); 1738. dobiva od Luja XV privilegij za izdavanje takvih bakropisa u boji. Njegov postupak usavrili su drugi franc. bakropisci. LEBRUN, Charles Franois, franc. politi ar; r. 1739, u. 1824. Poslanik Generalnih stalea 1789; lan Ustavotvorne skuptine. Za Direktorija lan Savjeta starijih (1795). Nakon 18. brumairea (9. XI 1799) postao je tre*i konzul i radio na reorganizaciji franc. zakonodavstva. Poslije proglaenja carstva bio je glavni rizni ar (1804), zatim generalni guverner novostvorenih departmana u Holandiji (1811-13). God. 1808. dobio je titulu vojvode od Piacenze (duc de Plaisance). Poslije Napoleonove abdikacije priklonio se Luju XVIII, ali je za vrijeme Sto dana opet pristao uz Napoleona. LEBRUN, Ponce Denis couchard, franc. pjesnik; r. 1729, u. 1807. Pisac oda, ditiramba, epigrama. Ode o katastrofalnom potresu u Lisabonu 1755 (Odes sur le dsastre de Lisbonne) i druge pribavile su mu nadimak Pindar. U vrijeme Francuske revolucije L. je ispjevao himnu narodu (Hymne au peuple franais) i napadao stari reim. LEBRUN ili LE BRUN, Charles, franc. slikar; r. 1619, u. 1690. Istaknuta pojava u franc. slikarstvu za Luja XIV, kad se formirao stil nazvan po tom vladaru. Od 1642. radio u Rimu sa N. Poussinom, a od 1646. u Parizu. Veliki je poklonik ant. kulture i tal. renesanse. Slika hist. figuralne kompozicije, alegorije i portrete u pateti nom tonu glorifikatora (Kancelar Sgnier na konju; Meleagrova smrt; Historija Aleksandra Velikog; Godinja doba). Po njegovim osnovama izvedene su pompozne slikarske i plasti ne dekoracije u Apolonovoj galeriji u Louvreu, u Versaillesu, dvorcu Sceaux i dr., te zidni sagovi tkani u pariskoj manufakturi tapiserija. Kao prvi kraljev slikar te jedan od osniva a Akademije i njezin direktor, L. je bio svestran organizator lik. ivota i godinama je autoritativno davao smjer franc. umjetnosti. LECLAIR [lekl'e:r], Jean-Marie, zvan l'An, franc. violinist i kompozitor; r. 1697, u. 1764. Kao virtuoz i kompozitor postavio temelje franc. violinisti koj koli. Komponirao dijelom u kasnobaroknom, dijelom u ranoklasi kom stilu preteno instrumentalna djela: violinske koncerte, triosonate, sonate za 2 violine, te 49 sonata za violinu solo i continuo - koje se ubrajaju u kapitalna djela violinske glazbe. LEDOUX [led'u], Claude Nicolas, franc. arhitekt; r. 1736, u. 1806. Najistaknutiji sljedbenik klasicizma u Francuskoj. Arhitekt jake individualnosti koji strogosti klasicisti ke sheme dodaje bizarnu matovitost oblika i tlocrtnih rjeenja. Radio u po etku za Mme du Barry, a od 1773. je kraljevski dvorski arhitekt. Najvanija su mu ostvarenja

zamak Mme du Barry u Louvenciennesu, kazalite u Besanonu (izgorjelo 1957), kralj. solane u Arc-et-Senansu, a u Parizu pala e Thllusson (sruena), Jarnac i Montesson. Autor je nekoliko vizionarnih projekata, u kojima dolazi do izraaja njegova neobuzdana imaginacija (projekt za odealni grad Chaux). Napisao Arhitektura u odnosu prema umjetnosti, obi ajima i zakonodavstvu (1804). LEE, Nathaniel, engl. dramati ar; r. 1653 ?, u. 1692. Neuravnoteena priroda, niz godina proveo u ludnici. Najpoznatije su mu drame, u jampskom nerimovanom desetercu (blank verse), Kraljice suparnice, Mithridates i Lucius Junius Brutus. Karakterizira ga bujnost mate, bombasti an stil i odsutnost psihol. uvjerljivosti. LEE, Richard Henry, amer. politi ar; r. 1732, u. 1794. 1lan Poslani kog doma Virginije 1758-75. Zajedno s T. Jeffersonom organizirao je otpor amer. kolonija protiv brit. uprave. Kontinentalnom kongresu, iji je bio lan 1774-79. i 1784-89, podnio je 7. VI 1776 rezoluciju o nezavisnosti amer. Kolonija. Odbio je da potpie ustav1787. Smatraju*i ga nedovoljno naprednim. Bio je senator Virginije 1789-92. Svoje polit. poglede iznio je u Pismima federalnog farmera republikancu. LEEDS, Thomas Osborn Duke of, engl. politi ar; r. 1632, u. 1712. Uspjevi kao ministar financija (1673) stabilizirati vladin financ. poloaj, postao je idu*e godine prvi ministar. Na tom je poloaju izgra#ivao u parlamentu dvorsku stranku oslonjenu na kralj. supremaciju, strogi anglikanizam i neprijateljstvo prema Francuskoj. God. 1678. optuen je zbog primanja mita od Luja XIV i zatvoren (1679-84). God. 1688. organizirao je otpor protiv kralja Jakova II, podupro dolazak na engl. prijestolje Vilima Oranskog, i postao njegov prvi ministar. Ponovo (1695) optuen zbog primanja mita postepeno gubi mo* i 1699. mora se povu*i iz politi kog ivota.

LEGRENZI [legr''nci], Giovanni, tal. kompozitor; r. 1626, u. 1690. Predstavnik venecijanskog baroknog stila; komponirao triosonate (Suonata da chiesa, da camera, op. 4), crkv. glazbu (Sacri e festivi concenti), oratorije, solo-kantate i raskono dekorativne operete (Dioba svijeta; Totila; Giustino) u kojima efektno kontrastiraju herojski i komi ni karakteri. Oblikovao ekspresivne lirske arioze i arije razli itih forma posve ih uskla#uju*i s artikulacijom i sadrajem teksta, ime je naro ito obogatio u njegovo doba ve* ukalupljenu solo-kantatu.

LEIBNIZ [1'ajbnic]; Gottfried Wilhelm, njem. filozof, matemati ar, fizi ar i diplomat; r. 1. VI 1646. u Leipzigu, u. 14. XI 1716. u Hannoveru. Studirao je u Leipzigu i Jeni, a doktorirao u Altdorfu 1664. Od 1667. do 1676. bio je u slubi biskupa-elektora u Mainzu; zbog diplomatskih poslova svog poslodavca boravio 1672-76. u Parizu, gdje je stekao ve* i broj uglednih poznanika me#u u enjacima i filozofima (Arnauld, Malebranche, Chr. Huygens). U to vrijeme iznaao je novi tip maine za ra unanje; na osnovu raznih otkri*a, planova i radova. iz oblasti fizike, matematike i logike bio je 1673. izabran za lana Royal Society u Londonu ( lanom Francuske akademije postao je tek 1700). Vrativi se iz Pariza - nakon posjeta Spinozi - L. je preao u slubu hannoverskog nadvojvode J.-F. od Braunschweig-Lneburga. U slubi hannoverske dinastije ostao je punih 40 godina. Kao dvorski savjetnik i upravitelj dvorske biblioteke putovao je u Be i Rim (radio je na

ujedinjenju katolika s protestantima); 1700. njegovim je nastojanjem osnovana Berlinska akademija znanosti i on izabran njenim prvim predsjednikom. I Petrogradska akademija, djelo Petra Velikoga, osnovana je na Leibnizov nagovor. 1ovjek izvanredne inteligencije, golemog znanja i mnogostranog interesa, L. je dao svoj doprinos mnogim naukama, ne samo filozofiji i matematici nego i fizici, tehnici, pravu, polit. teoriji, pedagogiji, historiji, lingvistici. U filozofiji je pokuao izmiriti materijalizam i spiritualizam, racionalizam i empirizam, ali je ostao racionalist. Njegova filoz. doktrina nazvana je monadolokim spiritualizmom, prema njenom osnovnom pojmu - monadi. Monada je spiritualna individualna supstancija (metafizi ki atom): prosta, nedjeljiva i neprostorna. Sve materijalne i duhovne pojave sastoje se od monada, kojih ima beskrajno mnogo. Budu*i da je diskontinuirana, realna materija se, po Leibnizovu miljenju, mora sastojati iz nedjeljivih elemenata, a nedjeljivi elementi ne mogu biti materijalni. Neprostornost i aktivnost su osnovne osobine nematerijalnih monada i svaka je monada neprostorni centar sile. Da se pak duhovne pojave moraju svesti na monade, zaklju uje L. po tome to je nemogu* prijelaz neprostornog i nedjeljivog - a takvi su svi duhovni fenomeni - na prostorno i djeljivo. Tako su materija i duh jedno te isto, tj. materija je u osnovi duh. Monade postaju neprekidnim zra enjem (fulguratio) boanske monade, pramonade, i jedino ih ova moe unititi. Monade ne djeluju jedna na drugu - nemaju prozora. Ne postoje dvije apsolutno istovetne monade, niti dva istovetna trenutka u ivotu jedne monade; u ovome je princip identiteta nerazlu ivog (principium identitatis indiscernibilium). Aktivnost monade sastoji se u tome to ona neprekidno predstavlja sve ostale monade; svaka je od njih ogledalo svijeta, mikrokozmos. Unutranji uzrok te aktivnosti je tenja (appetitio) kojim se odlikuje svaka monada. Neorganska tijela sa injena su od monada koje su potpuno i stalno nesvjesne, odnosno koje su beskrajno malo svjesne (jer je nesvjesno samo graduelno druk ije od svjesnog); one spavaju mrtvim snom. Organska tijela su sastavljena od mase nesvjesnih monada i jedne svjesne (due) kojoj su sve ostale podre#ene. Iako ne postoji nikakvo djelovanje due (svjesne monade) na tijelo (grupe nesvjesnih monada), postoji potpun paralelizam njihovih unutranjih aktivnosti. U tome je prestabilirana harmonija koju je, po Leibnizovu shva*anju, bog unio u svijet; zato je svijet savreno povezan J iznutra jedinstven, iako ga ine individualne supstancije. Osnovni je princip ure#enog svijeta princip kontinuiteta: priroda nikad ne pravi skokove i u svemiru je sve tako povezano da sadanjost nosi u sebi budu*nost i svako dato stanje moe se objasniti prirodno samo pomo*u stanja koje mu je neposredno prethodilo. Dok su za potpuno objanjenje svijeta neophodni metafizi ki principi monadologije, vidljivi svijet, koji ine samo pojave, treba objanjavati samo mehani kim zakonima. L. je formulirao jedan takav zakon - zakon odranja sile, po kome je formula ive sile (energije kretanja) mv2, a ne mv kao kod Descartesa. Formulu Lockeove spoznaje teorije da u intelektu nema nita to ranije nije bilo u osjetilima; L. dopunjuje rije ima osim samog intelekta, stoje*i na gleditu da uro#ene ideje ne postoje, ali postoje uro#ene dispozicije. Sve istine L. dijeli na istine razuma i istine iskustva; prve su nune i vje ne, a druge slu ajne; osnovni je princip prvih princip identiteta, a drugih princip dovoljnog razloga, koji L. prvi jasno uvodi u logiku. Sudovi logike i matematike su istine prvog reda; sudovi iskustvenih nauka pripadaju sekundarnim istinama. U logiku je L. pokuao uvesti egzaktni matemati ki postupak svojim logi kim ra unom (calculus logicus), u kome se kombiniranjem odre#enih osnovnih pojmova i relacija, ozna enih simbolima, izvode nove relacije. L. je istaknuti predstavnik filoz. optimizma, on smatra da je ovaj svijet najbolji od svih mogu*ih svjetova. Da bi obranio pozicije takvog svog optimizma, L. nastoji objasniti problem zla u svijetu. Po njegovu shva*anju postoje tri vrste zla: metafizi ko, fizi ko i eti ko; prvo je posljedica

nesavrenosti monade kao ograni ene individue, drugo se sastoji u odsustvu zadovoljstva u svjesnim monadama, tre*i ini nedostatak tenje za savrenstvom. Leibnizov neposredni i posredni utjecaj, u filozofiji (preko Wolffove kole) i u znanosti, bio je izvanredno zna ajan, naro ito u Njema koj, zahvaljuju*i, prije svega, injenici, koju je i Marx isticao, da je kod njega, kao i kod Descartesa, metafizika jo imala pozitivni, ovozemaljski sadraj i da je inila otkri*a u matematici, fizici i drugim egzaktnim naukama. Izvanredno zna ajnih priloga dao je L. i na podru ju matematike. Algebarske jednadbe L. je rjeavao putem algoritama; pri rjeavanju linearnih sistema uveo je metodu determinanata. U nastojanju da raskine s kartezijanskom tendencijom ograni avanja mat. istraivanja na isklju ivo algebarske probleme, L. je doao do otkri*a calculusa (diferencijalnog i integralnog ra una), rukovode*i se, za razliku od Newtona, geometrijskim potrebama (npr. tzv. problemom tangente), i uveo osnovnu terminologiju i simboliku inflnitezimalnog ra una, koja je gotovo u cjelini prihva*ena. Slue*i se tom svojom novom metodom, Leibnizu je uspjelo rijeiti mnoge do tada nerijeene mat. probleme; svoje mat. radove najve*im je dijelom publicirao u asopisu Acta Eruditorum koji je 1682. osnovao zajedno s O. Menckeom. L. je rijeio i nekoliko vanih problema iz mehanike - npr. pronalaenje krivulje koja je izohrona, a 1697. rijeio je problem brahistohrone, koji je, godinu dana ranije, postavio Johann Bernoulli. - Dok se Newton po eo baviti ra unom fluksija oko 1666, Leibnizovo otkri*e calculusa dolazi desetak godina kasnije, no danas ne moe biti sumnje da su obojica nezavisno jedan od drugoga doli do otkri*a infinitezimalnog ra una - nakon to su njihovi predasnici (me#u koje treba ubrojiti i Arhimeda) izvrili potrebne predradnje. Svoja brojna djela L. je pisao latinskim i francuskim jezikom; ona obuhva*aju uz filozofiju i matematiku i podru ja fizike, lingvistike, historiografije te znanstvene, politi ke i diplomatske projekte. Od tih djela najpoznatija su: O principu pojedina nog; Nova metoda podu avanja i u enja prava; Nova fizi ka hipoteza; Rasprava o metafizici; Ogled o teodiceji; Monadologija. LE JEUNE [le 'en], Claude, franc. kompozitor; r. oko 1528, u. 1600. Najve*i majstor franc. renesansne glazbe u drugoj pol. XVI st.; posebno reprezentira stil tzv. musique mesure, povezan s idejama pjesni ke skupine - > Plejada. Komponirao brojne svjetovne i duhovne chansone, airs mesurs (zbirke Prolje*a; 150 psalama; Davidovi psalmi; Oktonarij ispraznosti i nepostojanosti svijeta), tal. canzonette, lat. crkv. glazbu, te instrumentalne fantazije (u svemu 659 sa uvanih kompozicija). LEKAIN [lek'en], pravo ime Henri Louis Cain, franc. glumac; r. 1729, u. 1778. U Comdie-Franaise bio je glavni interpret klasicisti kog repertoara, napose Voltairea. God. 1759. uklonio je s pozornice klupe koje su sluile kao sjedala privilegiranih. LELY [l'e:li:], Peter, pravo ime Pieter van der Faes, niz. slikar, naturaliziran u Engleskoj; r. 1618, u. 1680. U enik haarlemske slikarske kole; 1641. prelazi u London i postaje dvorski slikar. Kao portretist (oko 500 radova) sljedbenik A. van Dycka. Utjecao na razvoj engl. portretnog slikarstva. LE MAIRE [le m':r], Jakob, niz. pomorac; r. 1585, u. 1616. Sa Schoutenom 1615. otkrio je otok Estados (Staten) i prolaz (prozvan njegovim imenom) u arhipelagu Ognjena Zemlja, kojim su isprva brodovi plovili umjesto Magellanovim prolazom.

LEMAIRE DE BELGES [lem'r de b''l], Jean, belg, pjesnik i kroni ar; r. 1473, u, poslije 1520. Bavi se pjesnitvom, zanima se za antiku i za aktuelne polit. prilike. Protivnik je svjetovne mo*i rimskih papa. Djela: Hram asti i kreposti; Epistole zelenoga ljubavnika. LEMERCIER [lem'rsj'e], Jacques, franc. graditelj i kipar; r. oko 1585, u. 1654. Studirao u Rimu, odakle u Francusku prenosi barokni na in gra#enja, ali mu daje izrazitija klasicisti ka obiljeja, koja ostaju karakteristi na za franc. arhitekturu XVII st. Sudjeluje na dogradnji Louvrea, projektirao pala u za svoga pokrovitelja kardinala Richelieua (poslije Palais Royal). Sagradio u Parizu crkve Sorbonne i St-Roch te nekoliko pala a; dovrio gradnju crkve Val-de-Grace, koju je zapo eo F. Mansart. Kao kipar radio dekorativnu plastiku. LE MOYNE ili LE MOINE [le mo'an], Franois, franc. slikar; r. 1688, u. 1737. U Italiji usvaja na in mleta kih baroknih dekoratera i primjenjuje ga kod svojih stropnih slika, koje idu me#u najbolja ostvarenja franc. dekorativnog slikarstva na prijelazu u rokoko. Djela: Apoteoza Herkula na stropu Herkulove dvorane u Versaillesu, te slike u pariskim crkvama St- Sulpice i St-Thomas d'Aquin. LE NAIN [le n'en], trojica bra*e, franc. slikari: Antoine, zvan L'an; r. 1588, u. 1648, Louis, zvan Le Romain; r. 1593, u. 1648. i Mathieu, zvan Le chevalier; r. 1607, u. 1677. U doba kad u franc. slikarstvu prevladava manira baroka bra*a Le N. ostvaruju realisti ke teme i likove iz selja kog i obrtni kog svijeta, a rade i realisti ne portrete. Uzori su im Caravaggio i hol. i flam. majstori. Njihov na in prethodi realizmu J. F. Milleta i G. Courbeta. LENCLOS [lankl'o], Ninon de, pravo ime Anne Lenclos, prijateljica i ljubavnica uglednih ljudi; r. 1620, u. 1705. Prijateljica G. D. Colignya, Conda, La Rochefoucaulda i dr. Zanimala se za knjievnost, za filozofiju, za glazbu, govorila vie jezika i bila jedna od tipi nih predstavnica tzv. galantnog doba. Glasovita po svojoj ljepoti, cijenjena zbog svoga ivahnog duha, okupljala je u svome salonu umjetnike i u enjake i proteirala mladog Voltairea. Zalagala se za emancipaciju ena i igrala znatnu ulogu u drutvu svoga vremena. Poslije njezine smrti pojavilo se vie apokrifnih zbirki njezinih pisama. Tek 1886. izala je Correspondance authentique (Autenti na pisma). L'ENFANT [l anf'an], Pierre Charles, franc. arhitekt i urbanist; r. 1754, u. 1825. Sluio kao dobrovoljac u Ameri kom ratu za nezavisnost. Projektirao vie gra#evina (stara njujorka vije*nica, Federal House u Philadelphiji), ali mu je glavno djelo grandiozni urbanisti ki plan novog glavnog grada Washingtona, zasnovan djelomi no po uzoru na Versailles. LENKOVI5, Ivan, vrhovni kapetan Hrvatske i Slavonske krajine; u. 1569. u Oto cu kod Novog Mesta. Senjski kapetan (prije 1539) i zapovjednik uskoka na podru ju od Senja do rijeke Save. Za obranu Senja izgradio Nehaj-grad. Po njegovu planu izvrena je organizacija Vojne krajine. God. 1556. imenovan je vrhovnim kapetanom Hrvatske i Slavonske vojne krajine. Istaknuo se u borbama protiv Turaka.

LENKOVI5, Juraj, usko ki kapetan u Senju, zemaljski kapetan Kranjske i od 1593. zapovjednik Karlova ke krajine; u. 1601. u Ljubljani.. Sudjelovao u mnogim borbama s Turcima u toku austrijsko-tur. rata (od 1593. dalje). LE NOTRE [le no':tr], Andr, franc. arhitekt parkova; r. 1613, u. 1700. U slubi Luja XIV osnovao i uredio park u Versaillesu, stvorivi tip tzv. francuskog parka, u kojemu su svi nasadi (drve*e, grmlje, tratine, cvjetnjaci) podvrgnuti strogim geometrijskim oblicima. Unutar tako raspore#enog prostora smjeteni su bazeni s vodoskocima, nizovi kipova, ukrasni paviljoni i dr. Le N. je osnovao i vrt izme#u pala a Louvre i Tuileries u Parizu te parkove uz dvorce St.-Germain- en-Laye, Chantilly, St.-Cloud, Meudon i dr., a u Londonu St. James's Park i Greenwich. Njegov je na in bio uzor za cijelu Evropu u XVIII st. LENZ [lenc], Jakob Michael Reinhold, njem. knjievnik; r. 1751, u. 1792. Neko vrijeme ivi u Weimaru, oponaa Goethea, smatraju*i ga svojim takmac-em. Zatim provodi skitni ki ivot i mata o pjesni koj slavi. God. 1778. duevno obolio. Posljednje razdoblje ivota provodi u Rusiji, gdje je doao u vezu s kruokom Novikova. U svojim dramama kida sa zakonima klasicisti ke poetike, uvodi naturalisti ke efekte, iznose*i aktuelne probleme svoga vremena. Uz F. Klingera najkarakteristi niji dramati ar Sturm und Dranga. Djela: Odgojitelj (preradio B. Brecht); Novi Menoza; Vojnici. LEO HEBRAEUS [~ hebr'eus], pravo ime Juda Abravanel, id. filozof; r. 1463, u. oko 1520. Nakon izgona idova iz panjolske pobjegao u Italiju. Djelo Razgovor o ljubavi, po ideji blisko sistemu Giordana Bruna, bilo je prevedeno na mnoge jezike. LEONARDO DA VINCI [~v'in i], tal. slikar, kipar, graditelj i u enjak; r. 15. IV 1452. u Vinciju kraj Empolija, u. 2. V 1519. u dvorcu Cloux u Francuskoj. U i u Firenci kod A. Verrocchija; 1482-99. u slubi Lodovica Sforze u Milanu, 1500-06. u Firenci, 1506-13. ponovo u Milanu. Nakon boravka u Rimu prelazi 1517. na poziv Franje I u Francusku, gdje ostaje do kraja ivota. Svojim je glavnim pozivom smatrao slikarstvo; u e*i kod Verrocchija, naslikao je na njegovu Krtenju Kristovu an#ela to kle i. U Leonardova ranija djela idu nedovrene kompozicije Poklonstvo kraljeva i Sveti Jeronim te slika Bogorodica u pe*ini i zidna slika Posljednja ve era u refektoriju milanskog samostana Sta Maria delle Grazie (1495-97); te je prvo monumentalno djelo visoke renesanse, u kojemu su savreno povezani likovi u pokretima, s izrazima dramatskog uzbu#enja. U drugo firentinsko razdoblje ide portret Mone Lise Gioconde (1503-05) portret Ginevre de' Benci i izgubljeni karton Bitke kod Anghiarija, a u drugo milansko Sveta Ana s Bogorodicona i Isusom i Sveti Ivan Krstitelj s obiljejima Bakha. Slikarskim djelom Leonardovim, a istodobno Michelangelovim i Rafaelovim, dosegla je visoka renesansa vrhunac; svladano je oblikovanje prostora i ljudskog tijela, a fizionomije dobivaju individualizirani izraz. U Leonardovu sfumatu, mekim i priguenim prijelazima izme#u polusvjetla i polusjene, stapaju se oblici i boje u suptilne nijanse. Svakoj njegovoj slici prethodile su temeljitije studije za kompoziciju, likove i sve pojedinosti. Trae*i slikarsku ljepotu i istinu, L. se obra*a neposredno prirodi, crta biljke, ivotinje i ljude proni u*i u bit njihovih struktura i fizionomija. Crte kao i analiza i zahvat stvarnosti slui mu ujedno kao komentar znanstvenih teorema. Od Leonardovih kiparskih radova nije sa uvan ni jedan. U Milanu je u glini izveo golem konjani ki spomenik kondotjera Francesca Sforze, koji je uniten; o njegovu izgledu moe se samo naga#ati po studijama crteima i jednoj maloj bron anoj figuri konjanika u propnju. - Kao graditelj vrio je u Milanu inenjerske, regulacijske i fortifikacijske radove

(Castello Sforzesco) i stvarao urbanisti ke osnove i planove za idealne gradove budu*nosti. Podru je je njegovih znanstvenih ispitivanja neograni eno i proeto neutaivom tenjom da doku i zakonitost svih pojava u prirodi. U metodama je empirik, daleko od svake skolasti ke dogmatike. Neumorno je biljeio i crteima eksplicirao zapaanja i zaklju ke, komentirao ih i analizirao. Matemati ka istraivanja i rezultate primjenjivao je na radove iz fizike i mehanike (teorije o kretanju, brzini i energiji) i hidromehanike (zakon spojenih posuda, pojave u kapilarnim cijevima, irenje i interferencija valova). Prou avao je let ptica i na temelju toga stvarao osnove stroja za letenje i padobrana. U podru ju primijenjene mehanike radio je na strojevima s polugama i koloturima; anticipirao je ronila ko zvono, podmornicu i tenk. Ispitivao je pojave u optici i akustici. Anatomija ga je privukla ne samo kao prijeko potrebno predznanje za slikarsko i kiparsko stvaranje nego i kao temelj medicinske znanosti. Seciraju*i mrtva tijela, prou avao je i crtao sastav i gra#u ljudskog kostura, tetiva i mii*a, funkciju srca i optok krvi, mozak i iv ani sustav, razvoj embrija i dr. U znanosti o umjetnosti glavno mu je djelo Traktat o slikarstvu koje sadrava njegova zapaanja, zaklju ke i pouke o slikanju, perspektivi, svjetlosti i boji. Ve*ina njegovih slika nalazi se u pariskom Louvreu, a crtei i rukopisi u milanskoj Ambrosiani, londonskom British Museumu i dvorcu Windsor. Preobilje ideja i nikad zadovoljene tenje za spoznajom spre avali su ga da uo ene pojave definira u kona nim formulacijama i da svoje zamisli izvede dokraja i u cijelosti. Tako je i njegovo umj. djelo ostalo uglavnom fragmentarno, dovreno samo u malom broju kona nih ostvarenja, koja sam nije nikada smatrao potpuno dogotovljenim. Po sveobuhvatnosti svoje stvarala ke i istraiva ke djelatnosti L. je jedinstvena pojava univerzalnoga genija, koji je snagom uma i dubinom intuicije rasvijetlio golem kompleks problema i vizionarno upozorio na njihova rjeenja. LEOPOLD I, rimsko-njem. car; r. 1640, u. 1705. Sin i nasljednik cara Ferdinanda III. God. 1657. postao hrvatsko-ug. kraljem. Kao car (od 1658) zapleo se u Prvi turski rat (1663-64), koji je svrio pobjedom Montecuccolija kod Szentgotthrda i mirom u Vasvru (1664), koji je postao povodom za - Zrinsko-Frankapansku urotu (1671). U Drugom turskom ratu Turci su poraeni pod Be om (1683) i na taj se poraz nadovezao Rat za oslobo#enje, koji je svrio Karlova kim mirom (1699) i dokraj io tur. premo* u Evropi. Vlast Leopolda je u toku pobjedonosnog rata oja ala: hrv. i mad. stalei priznali su u Pounu 1687. nasljedno pravo Habsburgovaca na hrvatsko-ug. prijestolje po na elu primogeniture, a istodobno je ukinut l. 31. Zlatne bule iz 1222, koji je plemstvu priznao pravo otpora protiv kralja zbog njegovih nezakonitih ina. U ratovima protiv Francuske (1672-79. i 1688-97) L. nije imao uspjeha. Za Leopoldova vladanja doselili su se Srbi pod patrijarhom Arsenijem Crnojevi*em u ju. Ugarsku i u Srijem. Pri kraju ivota L. se zapleo 1701. u Rat za panjolsku batinu. LEOPOLD, Carl Gustaf af, ved. pjesnik; r. 1756, u. 1829. Pisao poslanice, filoz. ode, idile, satire i didakti ke pjesme. Umjetnik jasnog i zabavnog stila, L. se obarao na apstrakcije i sentimentalizam u razli itim oblicima (od ujedljivog epigrama do smirenog filoz. eseja), zalau*i se za krepku i racionalnu knjievnost. Djela: Erotske ode; O pobjedi kod Hoglanda; Lijepa moliteljica; Egl i Annett. LERCHINGER [l'erhinger], Anton, slikar; r. oko 1720. u Rogatecu, u. poslije 1787. u Rogatecu. Radio u duhu kasnog baroka zidne iluzionisti ke kompozicije u crkvama i kapelama u Slovenskoj Bistrici, Konjicama, marju pri Jelah, Olimju, Trkom Vrhu kod Krapine i Zagrebu (Sv. Ivan). Poznate su i njegove oltarne slike u ulju (alec, Rogatec).

LESAGE [les'a:], Alain Ren, franc. romanopisac i dramati ar; r. 1668, u. 1747. Sa D'Ornevalom i Fuselierom napisao niz lakih igrokaza (za Thtre de la Foire). God. 1707. objavljuje kazalini komad Crispin suparnik svoga gospodara i satiri ki roman Hromi #avo; 1709. satiru u 5 inova Turcaret, u kojoj iba nov are i bogate skorojevi*e. Najbolje mu je djelo Zgode Gil Blasa santillanskoga (L'Histoire de Gil Blas de Santillarae), roman u 4 sv. 1715-35, u kojem L. realisti ki slika franc. prilike potkraj XVII i na po . XVIII st. L. iz panj. literature crpe detalje, komi ne situacije, intrige i prera#uje ih prema svom temperamentu. Lesageovo knji. djelo proeto je satirom na suvremeno drutvo; za kazalite on je prvi pisao igrokaze koji su imali karakter socijalne satire. U evr. roman unio je elemente realnog ivota i prljavu igru interesa. Kao stilist ima odlike dobrog pripovjeda a, a zanimljiv je kako po arenilu i slikovitosti ambijenta tako i po raznorodnosti i osebujnosti svojih junaka. LESCOT [l'sk'o], Pierre, franc. graditelj; r. oko 1510, u. 1578. U Italiji upoznaje renesansnu arhitekturu i postaje njezin glavni predstavnik u Francuskoj. U slubi Franje I upravlja od 1546. gradnjom Louvrea. U Parizu podigao Htel de Ligneris (dananji Muse Carnavalet) i Fontaine des Innocents (s mramornim reljefima J. Goujona). koja idu me#u najskladnija djela franc. renesanse. LESPINASSE [l'spin'as], Julie Jeanne leonore de, franc. spisateljica; r. 1732, u. 1776. Nezakonita k*i grofice d'Albon, ku*na u iteljica u domu markize du Deffand, ena istan ana ukusa i duhovita, stekla znatan broj privrenika. Kad se razila s markizom du Deffand, otvorila je svoj salon, u kojem su se okupljale mnoge istaknute li nosti (Turgot, Marmontel, d'Alembert i dr.). Poznata su njezina pisma (Lettres de Mlle de Lespinasse). LESSING, Gotthold Ephraim, njem. knjievnik, kaz. kriti ar i teoreti ar umjetnosti; r. 22. I 1729. u Kamenz/Oberlausitzu, u. 15. II 1781. u Braunschweigu. Za etnik njem. gra#anske knjievnosti i jedan od najborbenijih predstavnika evr. prosvjetiteljstva. Knji. karijeru zapo eo je (1748) kemedijom Mladi u enjak, u kojoj je u moli,reovskom stilu ismijao lanu u enost akademskih pedanata; zatim je napisao jo nekoliko komedija iz suvremenog ivota. Kriti ki odnos prema kulturi svoga vremena o itovao je u mjese nom prilogu (Das Neueste aus dem Reiche des Witzes), to ga je 1751. ure#ivao za Berlinische privilegierte Zeitung. Recenzijama, u kojima se spojila erudicija i duhovitost, skrenuo je na sebe panju. Jo se vie afirmirao raspravom Pope, metafizi ar (1755), uperenom protiv Pruske kraljevske akademije znanosti i kriti kim pismima (1753-55). God. 1755. dovrio je tragediju Miss Sara Sampson, prvu njem. gra#ansku dramu. To djelo zna i prekretnicu u povijesti njem. kazalita, jer je njime razbijen monopol franc. klasicisti ke drame i oboreno shva*anje da problemi obi nih gra#ana ne mogu biti predmet tragedije. L. je u asopisu Pisma koja se ti u najnovije knjievnosti, to ga je 1759. pokrenuo s mladim filozofom M. Mendelssohnom, prvi put upozorio na Shakespearea kao najve*eg novovjekog dramati ara. God. 1759. izile su tri knjige basni, s uvodnim esejom (Rasprava o basni) o karakteristikama te knji. vrste i jedno inka Philotas, prakti na demonstracija njegovih koncepcija o naravi tragedije. Iz toga doba potje e i fragment nedovrene drame o doktoru Faustu. - U Breslauu (Wroc7aw) nastala su dva najzna ajnija Lessingova djela: komedija Minna von Barnhelm (izvedena 1763), poetski prikaz jednog uskovitlanog doba u predve erje revolucije, i rasprava Laokoon ili o me#ama slikarstva i pjesnitva (1766), u kojoj je udario temelje modernoj estetici. Po Lessingu je umjetnost sama sebi svrhom, pa bilo kakve ugode, uici ili moralne pouke mogu biti samo posljedica, ali ne i svrha

umjetnosti. Bitna razlika izme#u pjesnitva i lik. umjetnosti sastoji se u tome to pjesnik treba prikazivati radnju, razvoj, proces ina ili uvstva (pa je stoga protivnik pjesnik koji opisuju npr. krajolik) dok lik. umjetnici treba da izraze samo odre#eni moment (pa je stoga protiv alegoriziranja u slikarstvu). Kao dramaturg Hamburkog kazalita L. pokre*e asopis Hamburgische Dramaturgie (1767-69) i utire put novoj scenskoj umjetnosti. Suprotstavljen franc. klasi nim piscima (prije svega Corneilleu i Racinu) on smatra da je Aristotelova Poetika krivo interpretirana i u pogledu jedinstava gr . tragedije (od kojih L. priznaje samo jedinstvo radnje) i u pogledu shva*anja katarze, koja po njemu pro i*uje samo uvstvo saaljenja i straha u dui gledaoca. U stotinjak lanaka (pisama) L. je dao prvu modernu teoriju drame, utemeljenu na zahtjevu da kaz. pisac mora biti stvaralac koji se pokorava jedino unutarnjim zakonitostima svoje umjetnosti, a ne puki bel esprit. Time je bilo pripremljeno tlo za Sturm und Drang i weimarske klasike Goethea i Schillera. - U posljednjem razdoblju ivota, u Wolfenbttelu, nastala su jo dva kaz. djela: tragedija Emilia Galotti (1772), optuba autokratskog nasilja, i drama u stihovima Nathan Mudri (1779), ispovijed Lessinga humanista, slobodnog mislioca i Weltbrgera, uvjerenog da su rasne i doktrinarne predrasude glavni razlog nevoljama ljudskoga roda. - Polemi an duh, L. se esto uputao u estoke kontroverzije - filoloke (Vademekum za gospodina Samuela Gottholda Langea, pastora u Laublingenu), literarne (Pisma starinskog sadraja), kulturnohist. (Kako su stari oblikovali smrt) i teoloke (Anti-Goeze), iz kojih je izlazio pobjednikom. LE SUEUR [lesi'e:r], Eustache, franc. slikar; r. 1617, u. 1655. U njegovu djelu kriaju se utjecaji Rafaela, Caravaggia i Renija s klasicisti kim shva*anjem Poussina. Radio religiozne slike i dekorativne kompozicije s mitol. i alegorijskim likovima. Glavna su mu djela niz slika iz ivota sv. Bruna (Louvre) i dekoracije u pala i Lambert u Parizu. LESUEUR ili LE SUEUR, Jean Franois, franc. kompozitor; r. 1760, u. 1837. Profesor pariskog konzervatorija. Komponirao, u Gluckovoj tradiciji, revolucionarske opere strave (pilja), reprezentativne historijske opere (Ossian ili bardi), nadalje revolucionarske himne, ode, pjesme, prigodne kantate, oratorije i crkv. muziku. Svojim estetskim programom nagovijeta franc. muzi ki romantizam (Izvjetaj o glazbi. . .), a sklono*u za monumentalne sastave i za programnu muziku prethodi H. Berliozu, kojemu je u itelj. LESZCZY8SKI [le 'injski], Stanis7aw, polj. kralj; r. 1677, u. 1766. Pod utjecajem ved. kralja Karla XII, koji je u toku Sjevernoga rata osvojio znatan dio Poljske, izabran je L. za polj. kralja (1704-11). Nakon rus. pobjede nad ve#anima vratio se na polj. prijestolje dotadanji kralj August II Jaki, a L. je pobjegao iz Poljske. Kao ti*enik svog zeta, franc. kralja Luja XV, ponovo je kandidat na polj. prijestolje nakon Augustove smrti (1733). Poto je rus. vojska u Ratu za poljsku batinu razbila vojsku Leszczy:skoga, odrekao se L. prijestolja. Ostatak ivota proivio je kao vojvoda Lorene i Bara i posvetio se literaturi i filozofiji. U spisu Slobodan glas za osiguranje slobode iznio poglede na reforme koje je smatrao potrebnim da se provedu u Poljskoj. LEVAKOVI5, Rafael, crkv. pisac i histori ar; r. 1597 (?) u Jastrebarskom, u. 1649. u Zadru. Franjevac; od 1626. radi u Rimu kao korektor i redaktor crkv. izdanja za glagoljae. Kao izaslanik Vatikana boravio je u Hrvatskoj, Ugarskoj, Njema koj, Poljskoj, Rusiji, Bugarskoj, Vlakoj; bio je ohridski nadbiskup. Pod utjecajem unijata koji su boravili u Rimu, unosio je u hrv. glagoljska izdanja (misal, brevijar, psaltir, katekizam) mnoge

rusizme, uvjeren da oni predstavljaju originalne staroslav. oblike. Pisao je na lat. jeziku o historiji, pismu i jeziku junih Slavena. LEVICKI, Dmitrij Grigorjevi , rus. slikar; r. 1735. ili 1737, u. 1822. Za Katarine II najzna ajniji predstavnik rus. portretnog slikarstva, profesor na petrogradskoj akademiji. Slijedi na in zapadnoevr. slikarstva kasnog baroka i rokokoa, unose*i u svoje portrete (Katarina II; M. Stroganov; A. Golicin; Lanskoj; P. Demidov) svjeinu i prirodnost. L'HERMITE [l'rm'it], Franois sieur du Solier, nazvan Tristan, franc. pjesnik, romanopisac i dramati ar; r. 1601, u. 1655. Od suvremenika smatran Corneilleovim rivalom. Autor autobiogr. romana Pa u nemilosti i tragedija Marianne i Senekina smrt. Napisao i jednu komediju (Gotovan) i nekoliko knjiga poezije (Tristanove ljubavi i dr.). L'HPITAL [lopit'al], Guillaume Franois Antoine, franc. matemati ar; r. 1661, u. 1704. God. 1696. objavio djelo Analiza beskona no malih prvi tampani sistematski prikaz dotada otkrivenih injenica diferencijalnog ra una u duhu Leibnizove infinitezimalne metode. Iako je prvi za etnik tog djela bio Johann Bernoulli, koji je L'Hpitala podu avao u vioj matematici, ono je sadravalo i neka samostalna L'Hpitalova otkri*a, posebno L'Hpitalovo pravilo, koje glasi: ako su f i g derivabilne funkcije realne varijable i ako je lim f(x) = x-xo = lim g (x) = 0 (ili oo : beskona no veliko), tada je x -xo lim f(x) = lim f ;x ; pri tome su f' i g' derivacije x~xo g(x) x- >xo P, (x) funkcija f i g. Na taj na in mogu se odrediti i grani ne vrijednosti neodre#enih izraza (%; ~.~~; 0 ~; ~ 0; ~ ; 1). L'HPITAL ili L'HOSPITAL, Michel de, franc. politi ar; r. 1507, u. 1573. Zastupao franc. dvor na koncilu u Tridentu. Kao kancelar Francuske sazvao dravne stalee, koji su donijeli zakon o toleranciji protestanata (1562). Poznat kao humanist, pravnik i polit. pisac, prete a modernih ideja. LICHTENBERG [l'ihtenberg], Georg Christoph, njem. pisac i fizi ar; r. 1742, u. 1799. Profesor fizike u Gttingenu. Poznat na podru ju elektriciteta po tzv. Lichtenbergovim figurama. Objavljivao prirodoslovne i filoz. lanke, zajedljive kritike i duhovite aforizme. Izrugivao se sentimentalizmu i kultu genija Sturm und Dranga i Laveterovoj fiziognomici. Lichtenbergove figure, karakteristi ne figure koje nastaju kada el. iskra nai#e na neku zapreku koja je lo vodi , npr. staklo. Figure se dobivaju tako da se plo a nakon izbijanja iskre pospe sumporom u prahu (sumpornim cvijetom), koji *e jako prionuti na onim mjestima kojima je prola iskra. Figure su razli itog oblika, ve* prema tome s koje je elektrode presko ila iskra, pa se razlikuju pozitivne i negativne Lichtenbergove figure. LIGORIO [lig'rijo], Pirro, tal, graditelj i slikar; r. oko 1510; u. 1583. Predstavnik arhitekture visoke renesanse. Sagradio u Tivoliju kod Rima Vallu d'Este i u njenu parku konstruirao uvene vodoskoke i kaskade. Kao papin graditelj izveo u vatikanskim vrtovima Casino di Pio IV i trakt vatikanske pala e Cartile del Belvedere. Poslije Michelangelove smrti kra*e vrijeme prvi graditelj bazilike sv. Petra. Bavio se arheol. istraivanjima i topografijom staroga Rima.

LILLO [l'ilou], George, engl. dramati ar; r. 1693, u. 1739. Poznat po drami Londonski trgovac ili povijest G. Barnwella, u kojoj slika ivot gra#anske sredine. L. prosvjeduje protiv povlastica viih stalea, a veli a gra#anske vrline. LIMOSIN [limoz'en], Lonard, franc. emajler; r. oko 1505, u. prije 1577. U slubi Franje I djeluje u Parizu, gdje prenosi u emajl slike Rafaela i F. Primaticcia: Prvi je u toj tehnici izvodio portrete ve*eg formata (oko 150); a uz to mitol. i biblijske prizore. Upravljao manufakturom emajla u Limogesu.

LINDSAY ili LYNDSAY [l'inzi], David, kot. pjesnik; r. 1490, u. 1555. U svojim djelima, od kojih su najpoznatija alegori na poema San i moralitet Zabavna satira o tri stalea, napada zloupotrebu vlasti, lou upravu zemlje, drutvenu nepravdu i nasilje prema puku, a osobito poroke sve*enstva. L. je prete a kotske reformacije. LINHART, Anton Toma, knjievnik; r. 1756. u Radovljici, u. 1795. u Ljubljani. Dramatik i povjesni ar. Pisao na njema kom i slov. jeziku. Za slov. publiku preradio djela J. Richtera i Beaumarchaisa (upanova Micka; Veseli dan ali Mati ek se eni). Djela: Izabrano delo; Pokuaj povijesti kranjske i ostalih zemalja junih Slavena Austrije (I, II; na njema kom). LINN, Carl von, latinizirano Carolus Linnaeus, ved. lije nik i prirodoslovac; r. 1707, u. 1778. Profesor medicine i botanike na Sveu ilitu u Uppsali. Od 1739. prvi predsjednik vedske akademije nauka. Osniva botani ke terminologije za pojedine dijelove biljaka: Za nazive biljaka i ivotinja uveo binarnu nomenklaturu, po kojoj svaka biljka i ivotinja ima naziv roda i vrste. God. 1735. u djelu Systema naturae razvrstao je biljni svijet na razrede, redove, porodice, rodove i vrste (Linnov sistem), isklju ivo po osobinama reproduktivnih biljnih organa (cvijeta). Proputovao je Laponiju, Nizozemsku, Englesku i Francusku. Osniva prirodoslovnog muzeja u Uppsali. LIOTARD [ljt'a:r], Jean tienne, franc. slikar rodom vicarac; r. 1702, u. 1789. U Parizu usvaja maniru portretista rokokoa. Boravio u Turskoj, to se odrazilo u cijelom njegovom kasnijem opusu. Sluio se virtuozno pastelom rade*i dopadljive portrete bogate klijentele. Slikao orijentalne motive i anr-figure (La belle chocolati,re; Grofica Coventry). LIPPI, Filippino, tal. slikar; r. oko 1457, u. 1504. Sin Filippa. U enik svoga oca i S. Botticellija, iji na in slijedi u prvim djelima. Kasnije tei za dramatskim djelovanjem i ja om karakterizacijom likova. Kompoziciju rado stavlja u okvir fantasti ne arhitekture. Radio freske u Rimu i Firenci. Sakralne teme esto prikazuje u slikama krunog oblika (tondo). Takva je slika iz njegove radionice (Sveta obitelj) u Strossmayerovoj galeriji starih majstora JAZU u Zagrebu. LIPSIUS, Justus, pravo ime Joest Lips, hol. humanist, klasi ni filolog; r. 1547, u. 1606. Profesor u Jeni, Klnu, Leydenu i Louvainu; morao esto mijenjati mjesto boravka zbog polit. dranja za nar. ustanka protiv panj. terora u Holandiji. Istaknut u enjak i lat. stilist XVI st. Glavni su mu radovi kriti na izdanja i komentari rim. klasika. Ostala djela: Menipejska satira ili. San; Politi ka ili gra#anska nauka; O rimskoj vojsci; Uvod u stoi ku filozofiju (sve na latinskom).

LISTA Y ARAGN, Alberto, panj. pjesnik i esejist; r. 1775, u. 1848. Vjet versifikator, bez pravog lirskog nadahnu*a. Djela: Pjesme, 1822-37; Knjievni i kriti ki ogledi (1844). Prevodio Petrarcu i Tassa. LIVINGSTON [l'ivingsten], Robert, sjevernoamer. politi ar; r. 1746, u. 1813. Bio je lan Odbora petorice za izradbu nacrta Deklaracije nezavisnosti i prvi sekretar SAD za vanjske poslove (1781-83). Financirao je pokuse R. Fultona s brodom na paru. LOBKOVIC ili LOBKOWITZ [l'pkovic], Vclav Euseb, knez, austr. dravnik; r. 1609, u. 1677. Pripadnik staroga e. feud. roda. Ratovao u Tridesetogodinjem ratu. God. 1647. postao feldmaral, 1652. predsjednik Dvorskoga ratnog vije*a, a 1669. prvi ministar. Sudjelovao u sklapanju mira u Vasvaru (1664) i u likvidaciji Zrinsko-frankapanske urote. Zbog svoje profranc. orijentacije bio je 1673. otputen s dvora. LOCATELLI [lokat''li], Pietro Antonio, violinski virtuoz i kompozitor; r. 1695, u. 1764. Isprva komponira preteno pod utjecajem svog u itelja Corellija (12 Concerti grossi op. 1); kasnije se osamostaljuje i mnogim postupcima kao to su smione harmonije, dinami ka nijansiranja (VI Introduzioni Teatrali e VI Concerti op. 4), elementi klasi ne sonatne forme (violinske sonate op. 6 i op. 8, VI Concerti a quattro op. 7) - pribliava se ranoj klasici. Znatno je unaprijedio violinisti ku tehniku (osobito u djelu Umije*e violine op. 3) izravno pripravljaju*i virtuozitet Paganinija. LOCKE [lk], John, engl. filozof; r. 29. VIII 1632. u Wringtonu kod Bristola, u. 28. X 1704. u Oatesu, Essex. Podrijetlom iz tradicionalno obrtni ke obitelji sitnih zemljovlasnika. Otac mu postie karijeru javnog biljenika, i ugled istaknutog whigovca, te odgaja sina u duhu parlamentarizma i liberalizma. kolovao se u Oxfordu, gdje je studirao filozofiju, prirodne znanosti i medicinu. Radio kao nastavnik gr . jezika, retorike i moralne filozofije, kra*e vrijeme bio u diplomaciji, a zatim sluio kod vode*eg whigovskog politi ara baruna Ashleya, kasnijeg lorda Shaftesburyja, kao njegov osobni sekretar. God. 1675-79. boravio u Francuskoj. God. 1683, morao se, kao whigovac, pred naletom reakcije skloniti u Holandiju, odakle se zajedno s kraljem Vilimom III Oranskim vratio 1688, u vrijeme tzv. Slavne revolucije. Ostatak ivota posvetio teorijskoj djelatnosti vre*i usput lake sinekurne funkcije. - U centru Lockeove filoz. panje nalazio se problem spoznaje. Svojim glavnim djelom Ogled o ljudskom razumu (An Essay Concerning Human Understanding, 1690), u kojem podrobno istrauje podrijetlo, sigurnost i doseg ljudske spoznaje, zajedno s temeljima i stupnjevima vjerovanja, mnijenja i pristajanja, udario je temelje spoznajnoj teoriji empirizma. Po njegovoj koncepciji; u ljudskom duhu nema nikakvih uro#enih ideja ni principa, teorijskih ni prakti nih. Dua je po prirodi tabula rasa, neispisan bijeli list papira. Sve ideje kojima razum operira potje u iz iskustva. U intelektu nema nita to prije nije bilo u osjetilu (Nihil est in intellectu, quod antea non fuerit in sensu). Razum pasivno prima iz iskustva takozvane jednostavne ideje; njegova aktivnost svodi se na spajanje tih jednostavnih ideja u sloene ili kompleksne. Iskustvo se dijeli na vanjsko iskustvo ili senzaciju i unutranje iskustvo ili refleksiju. Iz vanjskog iskustva potje u sve nae ideje o vanjskim predmetima, iz unutranjeg - sve ideje o radnjama naeg duha. Me#u jednostavnim idejama koje dobivamo iz vanjskog iskustva treba razlikovati one koje razum prima preko vie osjetila (npr. veli ina, oblik, poloaj, kretanje, mirovanje) od onih koje prima jednim osjetilom (npr. boje, zvukovi, mirisi). Prve su slike primarnih kvaliteta, tj. realnih svojstava tijela, a druge predstavljaju ideje sekundarnih kvaliteta, tj. subjektivnih stanja, koja u pojedinim osjetilima izazivaju primarni kvaliteti: one postoje samo u naem

predo avanju a ne u samim stvarima. - Kako sve ideje potje u iz iskustva, naa je spoznaja po svom opsegu vrlo ograni ena. O mnogo emu to postoji nemamo nikakve ideje ili samo vrlo nejasne. Tako npr., sigurno znamo da postoje dvije vrste supstancija, materijalne i duhovne, ali su nae ideje o materijalnoj supstanciji podjednako nejasne kao i one o duhovnoj. Kada bi se u svojoj prakti noj djelatnosti oslanjao samo na apsolutno sigurne spoznaje, ovjek bi esto morao do*i u nepriliku. Me#utim, pored sigurne spoznaje ili znanja, ljudski razum posjeduje i mnijenje o onome to je vjerojatno. Pod znatnim utjecajem Descartesa - a tog se utjecaja, suprotno nekim ustaljenim valorizacijama njegove filozofije, Locke nije nikad potpunoma rijeio - on brani razumske spoznaje i priznaje njihov dignitet. Razum mora biti najvii sudac i vodi u svemu. Premda je protivnik racionalizma u uem smislu, u kojem se ovaj suprotstavlja empirizmu; L. je vatreni pristalica racionalizma u irem smislu u kojem se ovaj suprotstavlja iracionalizmu i misticizmu. Vjera u mo* razuma proima i Lockeove religiozno-filoz., pedagoke i socijalno- polit. radove. L. govori o potrebi tolerancije prema svim vjerama i crkvama, a u pedagogiji je pristalica svjetovnog, prakti no orijentiranog odgoja, zalau*i se naro ito za neformalisti ke metode obu avanja i za ravnoteu izme#u duhovnog i fizi kog odgoja. - Po svojim politi ko-ekon. pogledima L. je jedan od prete a A. Smitha i D. Ricarda. U svom znamenitom djelu Dvije rasprave o upravljanju (Two Treatises of Government, 1690) zalagao se za dravu u kojoj bi bili osigurani individualna sloboda i prava razuma, a takva je po njegovu miljenju ustavna monarhija u kojoj postoji podjela vlasti na zakonodavnu, izvrnu i federativnu (vo#enje vanjske politike) i u kojoj narod ima pravo da se silom odupre nasilju ljudi na vlasti. S liberalisti kih pozicija kritizirao je dvije u njegovo vrijeme najrairenije apsolutisti ke teorije drave, Filmerovu i Hobbesovu. Nasuprot Hobbesu, L. smatra da prirodno stanje nije stanje rata svih protiv sviju, nego stanje op*e slobode i jednakosti. Zadatak je drave, koja nastaje drutvenim ugovorom, samo da to prirodno stanje garantira. Malo je filozofa koji su na razvoj evr. filozofske i drutveno-polit. misli izvrili tako velik utjecaj kao John Locke. Proklamiravi princip da na razumu treba da po iva sva individualna i drutvena aktivnost ovjekova, L. je postao za etnik prosvjetiteljstva, toga velikog gra#anskog pokreta koji dominira duhovnim ivotom Evrope u XVIII st. Njegove polit. liberalisti ke doktrine ule su i u amer. ustav, a na njima se u osnovi temelji brit. ustavna tradicija i franc. ustav iz 1871. Berkeley i Hume, engl. deisti i moralisti, Voltaire i Rousseau, Condillac i franc. materijalisti XVIII st., svi su oni vie ili manje polazili od Lockea, razvijaju*i njegovu filozofiju u raznim smjerovima. Slobodarske tenje i nedosljednosti to se ogledaju u njegovim drutveno-polit. pogledima navele su Marxa da ga karakterizira kao klasi an izraz pravnih predodbi gra#anskog drutva nasuprot feudalnom, a po Engelsu je L. u religiji i politici sin klasnog kompromisa iz 1688. Ostala vanija djela: Pismo o toleranciji; Misli o odgoju; Razumnost kr*anstva. LOCKE, Matthew, engl. kompozitor; r. oko 1630, u. 1677. Dvorski kompozitor engl. kralja Karla II. Pridonio stvaranju engl. dramske glazbe i opere komponiraju*i maske (Kupido i smrt zajedno sa Ch. Gibbonsom) i scensku glazbu (za Vladaricu Maroka E. Settlea; za Shakespeareovu Oluju itd.). Sudjelovao (1656) i u kompoziciji kolektivnog djela Opsada Roda koje se smatra po etkom engl. opere. Ostavio i vrijedna instrumentalna djela za ansamble te anglikansku crkv. glazbu (anthemi). Napisao prvi engl. priru nik o generalbasu Melothesia poprativi ga vlastitim djelima za orgulje i embalo. Utjecao je snano na itavu generaciju engl. glazbenika te prethodi H. Purcellu. LODGE, Thomas, engl. knjievnik, pjesnik, dramati ar i prozni pisac; r. 1557, u. 1625. Najpoznatije mu je djelo pastorala Rosalynde, Euphueva zlatna ostavtina. Njenu je radnju

Shakespeare uzeo kao osnovu za svoju komediju Kako vam drago. Sa R. Greenom napisao dramu Zrcalo za London i Englesku. LOGAU, Friedrich, Freiherr von, pseud. Salomon on Golaw, njem. knjievnik; r. 1604, u 1655. Pisao epigrame u kojima igoe intelektualnu i moralnu dekadenciju vladaju*e klase. Gl. djelo: Tri tisu*e njema kih epigrama. LOHENSTEIN [l'o:entajn], Daniel Casper, pravo ime Daniel Casper, njem. knjievnik; r. 1635, u. 1683. Sin poreznika i savjetnika i sm, nakon razli itih inovni kih poloaja, postaje carski savjetnik. Autor bombasti nih baroknih drama u kojima u pseudohistorijskom ruhu iba drutvenu i moralnu izopa enost suvremenika. Djela: Ibrahim; Kleopatra; Sofonizba; Agripina; Tune i radosne pjesme. LOMBARDO ili LOMBARDI, Antonio, tal. kipar; r. oko 1458, u. oko 1516. Sin i sljedbenik Pietra, s kojim sura#uje na nadgrobnom spomeniku duda A. Vendramina u mlet. crkvi sv. Ivana i Pavla; za tu je crkvu izgradio mramorne sveta ke kipove, a za baziliku sv. Antuna u Padovi jedan reljef. Uzor mu je ant. skulptura. LOMBARDO ili LOMBARDI, Pietro, tal. graditelj i kipar; r. oko 1435, u. 1515. U arhitektonskim djelima spaja oblike firentinske renesanse s mlet. slikovito*u. U Veneciji sagradio pala u Vendramin-Calerghi, crkvu Sta Maria dei Miracoli i Scuola di S. Marco. Stvorio tip renesansnog nadgrobnog spomenika monumentalnih razmjera (za dudeve P. Malipiera, P. Moceniga, A. Vendramina i dr.). Njegovo djelo obiljeuje prijelaz iz rane renesanse u visoku. LOMBARDO ili LOMBARDI, Tullio, tal. kipar i graditelj; r. oko 1455, u. 1532. Sin Pietra i njegov suradnik kod podizanja nadgrobnih spomenika mlet. dudevima. Samostalno izvodio kiparske dekorativne radove i osnove za crkve (u Ravenni i Bellunu). Neki mu pripisuju bo ne portale katedrale u Kopru. LOMNIE DE BRIENNE [lmen'i d bri''n], tienne Charles, franc. politi ar, kardinal; r. 1727, u. 1794. Kao generalni kontrolor financija (1787) htio prebaciti porezni teret i na privilegirane klase, ali ga nije uspio te je otputen 1788. Uhapen 1793, umro u tamnici. LOMONOSOV, Mihail Vasiljevi , rus. u enjak i pjesnik; r. 19. XI 1711. u Denisovki, u. 15. IV 1765. u Petrogradu. Sa 19 godina odlazi u Moskvu i stupa u Slavensko-gr kolatinsku akademiju, zatim odlazi radi daljnjeg kolovanja u Njema ku, najprije u Marburg, a onda u Freiburg. Po povratku u domovinu postaje lan Akademije nauka i organizira znanstveni rad u Rusiji. Bavio se fizikom, kemijom, geografijom, historijom, filologijom i pridonio razvitku svih tih znanosti a u nekima je izvrio i zna ajna otkri*a. - L. je svojim studijem u inozemstvu stekao solidnu naobrazbu i temeljito upoznao suvremene probleme u prirodnim znanostima. Za itavu njegovu prirodoznanstvenu djelatnost karakteristi an je stav da sve treba prou avati na osnovi promatranja i eksperimenata. Bio je protivnik bilo kakvih nadnaravnih tuma enja, a isto tako i teorija o posebnim fluidima (kao to su flogiston, toplina i el. fluid), kojima se u znanosti toga doba operiralo u nastojanju da se objasne razli iti fenomeni; nije bio ni kruti empirik, ve* u enjak koji isti e da samo promatranje bez teoretskog uop*ivanja nije dovoljno. Njegovo materijalisti ko gledanje na svijet dovodilo ga je u sukob s postavkama za ono vrijeme najviih autoriteta kao to su

Leibniz i Newton. Leibnizove monade kao tvorevine bez dimenzija odbacuje i upozorava, oslanjaju*i se na kemiju, da se materija sastoji od razli itih estica (atoma), koje, tvore*i sloenije estice (molekule), uvjetuju itavu raznolikost materije, i da atomi moraju biti tvorevine odre#ene veli ine, na to upu*uje odstupanje plinova od Boylova zakona kod visokog tlaka. To odstupanje, prema Lomonosovu. nastaje zbog toga to u jako stla enim plinovima dolazi do izraaja volumen molekula. Skupa sa L. Eulerom, L. se ne slae s Newtonovim djelovanjem sila na daljinu bez posredstva nekog medija. Osobito su zna ajna njegova rasu#ivanja o toplini, u kojima on uzima kao osnovu toplinskih pojava kaoti no gibanje estica u tijelima, to je poslije bila polazna to ka kineti ke teorije. Proces izgaranja L. tuma i pravilno, zabacuju*i postojanje flogistona, i tvrdi da prilikom izgaranja u stvari nastaje spajanje materije tijela s materijom izvan njega. Prvi je dokazao zakon o o uvanju materije, tvrde*i da je koli ina materije prije kem. reakcije i poslije nje ista. Prou avao je i atmosferski elektricitet u zajednici sa G. V. Rihmanom i utvrdio da je elektricitet munje posljedica jakog konvektivnog strujanja u oblacima. L. se bavio i astronomijom, prvi je otkrio na temelju refrakcije svjetlosti na rubovima Sun eve plo e prilikom prolaska Venere, da je taj planet okruen atmosferom kao i Zemlja. Pretpostavljao je da je polarna svjetlost pojava el. prirode. Posebno su vani njegovi radovi iz gealogije, u kojima je u mnogo emu stajao ispred svoga vremena. Ustao je protiv vjerovanja da je svijet onakav kakav je stvoren i dokazivao da su slojevi u Zemljinoj kori nastali taloenjem u morskim bazenima, da je vulkanska djelatnost uvjetovana tektonskim promjenama, da se unutar Zemljine kore zbivaju razne promjene djelovanjem topline i visokog tlaka. Prvi je ustanovio da su tektonske promjene posljedica energije koju Zemlja ima u svojoj unutranjosti. Tako#er se bavio i geografijom; posebno u vezi s Arktikom i rjeenjem problema Sjevernog morskog puta, kojim bi se moglo do*i iz Evrope na Daleki istok. Dao je prvu klasifikaciju morskog leda, koja se u mnogo emu podudara s dananjom. - Veliku je pozornost posve*ivao prakti noj primjeni znanosti. Dao je vrlo vane radove u rudarstvu i metalurgiji. Izumio je itav niz instrumenata: meteorolokih, opti kih i dr. Na podru ju filologije i knjievnosti dao je L. radove od pionirskog zna enja. Njegova Ruska gramatika prva je gramatika rus. jezika. U svom napisu O koristi crkvenih knjiga u ruskom jeziku izloio je klasicisti ki princip o tri stila u poeziji: visokom, srednjem i niskom. Knji. pitanjima bavi se L. i u svojoj Retorici. Dovrio je reformu rus. stiha koju je zapo eo V. K. Trediakovski. U svom traktatu Pismo o pravilima ruske metrike odbacuje raniji silabi ki i trai uvo#enje tonskog stiha. Ovaj princip prakti no primjenjuje u svojim stihovima. L. se ubraja me#u najistaknutije rus. pjesnike XVIII st. Poznate su naro ito njegove ode u kojima dolaze do izraaja njegova prosvjetiteljska shva*anja. Tvorac je ovog anra u rus. literaturi. Pisane u povodu razli itih dinasti kih praznika one sve govore o Lomonosovljevim gledanjima na razne probleme rus. nacionalnog i dr. ivota. Za hist. nauku zna ajan je njegov stav prema normanskoj teoriji postanka rus. drave. Kada je G. Miller 1749. napisao radnju Porijeklo ruskog naroda i imena, L. je otro ustao protiv teorije i izvrio opsena istraivanja iji su plod djela: Stara ruska povijest od postanka ruskog naroda do smrti velikog kneza Jaroslava Prvoga ili do 1454. godine; Povijest Ruskog Carstva za Petra Velikog (1759-63) i dr. L. je bio utemeljitelj Moskovskog sveu ilita. ivotno djelo Lomonosova bilo je predmet estog izu avanja, jer je njegovo stvaralatvo ostavilo tragove u kulturi i nauci Rusije. Tako su se njegovim dostignu*ima bavili: A. J. Hercen, V. G. Bjelinski, A. N. Radi ev, A. S. Pukin, D. I. Mendelejev, B. N. Menutkin, S. I. Vavilov i mnogi drugi. LONGHENA [long'e:na], Baldassare, tal. graditelj; r. 1598, u. 1682. U Veneciji glavni predstavnik klasicisti ki modificiranog monumentalnog baroknog stila, koji se nadovezuje

na koncepcije A. Palladija. Sagradio pala e Giustinian, Rezzonico i Pesaro na Canalu Grande; njegovo je remek- djelo crkva Sta Maria della Salute. Dovrio Nove prokuracije, koje s juga zatvaraju Trg sv. Marka. LONGHI [l'ongi], Pietro, pravo prezime Falca, tal. slikar; r. 1702, u. 1785. Izra#uje u doba rokokoa velik broj slika s temama iz mlet. galantnog ivota. Koloristi ka svjeina, realizam, humor i jednostavnost motiva odudaraju od izvjeta ene manire rokokoa. LONGUEVILLE [longv'il], Anne Genevi,ve, duchesse de, franc. politi arka; r. 1619, u. 1679. K*i Henrika II Bourbon-Conda i sestra Louisa Conda. Protivnica Mazarina, odigrala istaknutu ulogu u Frondi. Podupirala janseniste. LOO [lo], Charles Andr, zvan Carle, franc. slikar; r. 1705, u. 1765. 1lan porodice hol. podrijetla, koja je dala nekoliko slikara u XVII i XVIII st. Studirao u Rimu; 1733. postaje dvorski slikar i direktor pariske akademije. Slikao u duhu rokokoa hist., biblijske i alegorijske kompozicije, galantne i anr-prizore i reprezentativne portrete. Njegova slika Concert espagnol inspirirala je Beaumarchaisa za prizor u Figarovoj svadbi. LPEZ [lop'z], Alonso, zvan El Pinciano, panj. pjesnik; r. u drugoj pol. XVI st., u. 1627. Pravim zanimanjem lije nik (prevodio Hipokrata). Osim poeme El Pelayo napisao traktat Anti ka filozafija poetike, u kojem komentira Aristotelove poglede na poetiku i napada inovacije u dramskom stvaralatvu Lope de Vege. LPEZ [l'opez], Ruy de Segura, panj. ahovski majstor; ivio u XVI st. Bio upnik u Zafri (Estremadura). Pobijedivi tal. ahiste (Rim 1560), smatrao se najja im u svijetu. Napisao je i jednu od prvih knjiga o ahu. LPEZ DE GMARA [l'opez de ~], Francisco, panj. histori ar; r. oko 1511, u. 1566. Bio u slubi H. Cortsa, konkvistadora Meksika. Gl. djelo: Op*a povijest Indij. LORRAIN [lr en] ili LE LORRAIN [le lr'en], Claude, pravo ime Claude Gele, franc. slikar i bakropisac; r. 1600, u. 1682. ivio preteno u Rimu (1624-27. u domovini). U doba punog razvoja baroknog slikarstva, kad Poussin stvara klasicisti ki pro i*ene figuralne kompozicije, L. formira tip romanti nog pejzaa, u kojemu motivi iz prirode dobivaju epska obiljeja (morski ali s ant. hramovima, predjeli s ruevinama). Od realisti ki uo enih pojedinosti gradi velike kompozicije u priguenim bojama i s jakim efektima svjetlosti. U njih uklapa mitol. i biblijske tafane likove. Njegov na in slijedili su mnogi evr. slikari tzv. herojskih pejzaa. Djela: Luka kod zalaza sunca; Jutro u pristanitu; Rimske ruevine; Pejza s pastirima; Bijeg u Egipat. LOTTI, Antonio, tal. kompozitor; r. 1666, u. 1740. Povezuje stilske elemente venecijanskog kasnog baroka i napuljske kole. Komponirao opere, oratorije, kantate, madrigale (U sjenovitom grmu), arije (poznata Tako rekoe lijepa usta), crkv. glazbu (Miserere) i dr. Odgojio niz poznatih muzi ara (B. Marcello, A. Alberti, B. Galuppi, G. Bassoni). LOTTO, Lorenzo, tal. slikar; r. 1480, u. 1556. Istaknuti majstor mleta kog cinquecenta; u svojim djelima sjedinjuje bljetavi kolorizam mleta ke kole i klasi nost Rafaelovih kompozicija. Asimiliravi razli ite utjecaje, ostvario vlastiti izraz, koji po bujnosti oblika i

svjetlosnim efektima stoji na granici manirizma. U oltarnim slikama naglaava dramatske momente, a kao portretist ugleda se na realisti ki na in Antonella da Messina (Bogorodica sa svecima; Sacra conversazione; Mladi*; Graditelj). U samostanu franjevaca na Poljudu u Splitu uva se njegov portret biskupa i humanista Tome Nigrisa. LOUVOIS [luvo'a], Franois Michel Le Tellier, marquis de, franc. politi ar; r. 1641, u. 1691. Ministar rata Luja XIV, koga je poticao na osvaja ke ratove i tetne akcije u vanjskoj i unutranjoj politici. Reorganizirao vojsku. LOVELACE [l'<vlis], Richard, engl. pjesnik; r. 1618, u. 1658. Pripadao grupi dvorskih pjesnika (Cavalier poets), za vladavine Charlesa I. U doba sukoba s kraljem, parlament ga zatvara (1642). God. 1645. ponovo u slubi Charlesa I; 1646. ratuje u Francuskoj. Poslije povratka u Englesku 1648. po drugi put zatvoren. Kao veoma lijep ovjek postao legendaran po svojim romanti no-galantnim pustolovinama. Autor je nekoliko uspjelih lirskih pjesama, koje je napisao u zatvoru: Alteji iz zatvora; Lukasta; epode, ode, soneti, pjesme i dr. Prevodio Katula. LOVRI5, Ivan, pisac; r. oko 1754. u Sinju, u. 1777. u Sinju. Studirao jezike i filozofiju u Veneciji, a medicinu u Padovi. God. 1776. objavio je knjigu Napamene (Osservazioni) o putopisu Putovanje po Dalmaciji A. Fortisa. U prvom dijelu knjige O toku Cetine opisuje porje je Cetine; svoje putne dojmove dopunio je pov. reminiscencijama i arheolokoepigrafskim biljekama. Drugi dio jest rasprava O obi ajima Morlaka u kojoj, iako se ograni io na Sinjsku krajinu, daje mnogo podataka o ivotu seoskog pu anstva sr. Dalmacije. Oba ta dijela puna su kriti kih primjedaba na Fortisovo pisanje. U tre*em dijelu opisao je ivot hajdu koga harambae Stanka So ivice. Svojim je djelom L. dao ivu i optimisti ku sliku svoga kraja, ne zatvaraju*i pri tom o i pred njegovom zaostalo*u i tamnim stranama ivota u njemu. Uz mnoge druge, napao ga je i Fortis, ali L. nije stigao dovriti svoj odgovor, jer je u me#uvremenu umro. LOVRO DOBRI1EVI5 MARINOV, slikar; djeluje od 1459. u Dubrovniku, u. 1478. u Dubrovniku. Vjerojatno onaj Laurentinus de Cataro pictor, koji se 1444. spominje u jednoj mlet. ispravi. Glavna su mu djela oltarni triptih Bogorodica s djetetom i svecima u dubrova koj crkvi Gospe na Dan ama (1465) i poliptih s prizorom Krtenja Kristova kod dominikanaca u Dubrovniku (1477). Stilski su na prijelazu izme#u goti kog i renesansnoga shva*anja. - I njegov sin Vicko Lovrin bio je slikar (poliptih u franjeva koj crkvi u Cavtatu). LOWER [l'ouer], Richard, engl. lije nik i anatom; r. 1631, u. 1691. ivio u Londonu, gdje je 1665. izveo prvu transfuziju krvi s jedne ivotinje na drugu, a 1667. s ovce na ovjeka. Napisao djelo Rasprava o srcu (Tractatus de corde, 1669) s vanim opaanjima o gra#i i funkciji srca. LUBOMIRSKI, Jerzy Sebastian, polj. maral; r. 1616, u. 1667. Ratovao sa ve#anima, Kozacima i Rusima. Brane*i feud. prava sukobio se s kraljem i porazio kralj. vojsku; uspjeno se suprotstavio kandidaturi princa. Conda na polj. prijestolje.

LUBOMIRSKI, Stanis7aw Herakliusz, polj. latinist; r. 1642, u. 1702. Autor mnogobrojnih pjesama, drama, poema (pisanih uglavnom prema tal. uzorima) i traktata. Gl. djela: Razgovori Artaxessa i Ewandra i De vanitate consiliorum. LU1I5 ili LUCIUS, Ivan, povjesni ar; r. u septembru 1604. u Trogiru, u. 11. I 1679. u Rimu: Studirao u Rimu i Padovi, gdje je 1630. doktorirao pravo. Od 1630. u Trogiru je sudac i funkcionar gradske uprave. Da bi daleko od mleta kih spletaka dovrio zapo eta djela, naputa 1654. Trogir i nastanjuje se u Rimu. Tu ulazi u krug istaknutih erudita oko akademije ved. kraljice Kristine. 1lan je uprave i predsjednik (1662-63) Zbora sv. Jeronima; odrava vezu s prijateljima u domovini (Ponte, Divni*, Ljubavac, Vran i*, Cipiko, Statili* i dr.), koji mu alju arhivsku gra#u. Prisan prijatelj dubrova kog poslanika u Rimu, S. Gradi*a, L. je sudjelovao u njegovu protuturskom radu, uvjeren da bi pomo* evr. sila vojnim uspjesima Hrvata mogla uroditi zbacivanjem osmanlijskog jarma u ostalih Slavena i istjerivanjem Osmanlija iz Evrope. Lu i*evo gl. djelo De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex (Amsterdam 1666) imalo je ukloniti dotadanje historiografske nedostatke i upoznati suvremenike s prolim i aktualnim statusom zemalja koje su u doba slabljenja Turaka postale zanimljive. U prvih pet knjiga L. prikazuje doga#aje do 1480, a u estoj suvremeno stanje, obi aje i polit. granice. Daju*i prednost ispravama L. je u svom djelu mnoge u cijelosti kriti ki objavio; u prilogu (Rerum Dalmaticarum scriptores) izdao je zbirku narativnih izvora, a priloio je tako#er genealoke table i est historijsko-geogr. karata, koje su na prvi atlas. esta karta Illyricum hodiernum ula je uz njegov komentar u znameniti Atlas Maior sive Geographia Blaviana (Amsterdam 1669) i nosi kao i ona u izvorniku posvetu banu Petru Zrinskom. Pisano znanstvenom metodom, Lu i*evo je djelo postavilo temelj naoj znanstvenoj historiografij i i ide u red boljih djela gra#anske historiografije uop*e. U opirnije koncipiranoj trogirskoj povijesti (Memorie istoriche di Tragurio; Venecija 1673) L. je prikazao zbivanja do sred. XV st., obuhvativi i susjedne gradove a esto i itavu Dalmaciju; u originalu je donio mnoge izvore. Jo je objavio Vita b. Joannis confessoris et eius miracula (Rim 1657) i zbirku epigrafi kih spomenika Inscriptiones Dalmaticae (Venecija 1673). On i Gradi* zasluni su za objavljivanje i obranu autenti nosti trogirskog kodeksa Satiricona Petronija Arbitra, u kojem se sa uvao jedini opis Trimalhionove gozbe. Priredio je i Statut grada Trogira, koji je - zbog mlet. zabrane tiskanja - izaao 1708. Lu i*eva korespondencija s L. Holsteniusom, P. Ponteom, Petrom Zrinskim, M. Forstallom i dr. primjer je znanstvene epistolografije XVII st. s podacima o njemu, njegovim djelima, znanstvenoj metodi i politi kim pogledima. LUDOLF, Hiob, njem. orijentalist; r. 1624, u. 1704. Istaknut poliglot (poznavao je 25 jezika), proveo je gotovo itav ivot u slubi raznih velikaa i kao odgojitelj njihove djece. Upoznavi u Rimu jednog etiopskog sve*enika (oca Gregorija) posebno se predao prou avanju etiopskog (starog crkvenog ge'ez i amharskog) jezika. U svojim djelima prikazao je povijest Etiopije, napisao gramatike i rje nike amharskog. LUDOLPH VAN CEULEN [l'u:dlf v?n k'e:le], niz. matemati ar; r. 1540, u. 1610. Bio je profesor na vojnim u ilitima u Bredi, Amsterdamu i Leidenu, gdje je drao predavanja o tehnici gra#enja utvrda. God. 1596. izra unao je broj 4 na 20 decimala, a kasnije i na 36 decimala. LUDOVIK II, hrvatsko-ug. kralj od 1516; r. 1506. u. 1526. Sin Vladislava II Jegelovi*a. Za njegove maloljetnosti vladalo je dr. vije*e, sastavljeno od visokih svjetovnih i crkv. feudalaca. Kad je 1521, L. sam preuzeo vlast, u zemlji je vladala feud. anarhija, a izbila je i

teka financ. kriza. Obrambena snaga zemlje oslabila je i Turci su katastrofalno porazili Ludovikovu vojsku na Moha kom polju (1526). L. se na bijegu utopio u nabujalu potoku. LUDWIG BADENSKI, markgrof, austr. feldmaral; r. 1655, u. 1707. Istaknuo se u obrani Be a od Turaka (1683). God. 1688. osvojio Kostajnicu, Beograd, Zvornik. Kao vrhovni zapovjednik (od 1689) poziva srp. stanovnitvo na suradnju u borbi protiv Turaka; u septembru 1689. izvojevao veliku pobjedu kod Nia; iste godine, po nalogu Leopolda I, utamni io grofa Aorda Brankovi*a zbog njegovih planova da obnovi srp. dravu, God. 1691. pobijedio Turke kod Slankamena; od 1693. ratovao protiv Francuza. LUFTI-PAA (ibn Abdalmu'in), tur. veliki vezir i pjesnik; r. 1488, u. 1563. Poznata su mu djela Knjiga alosti (Asaf-nama) i Historija Osmanlijskog Carstva. LUINI [lu'i:ni], Aurelio, tal. slikar; r. 1530, u. 1593. Sin i sljedbenik Bernardina Luinija. U daljem razvitku postaje jedan od predstavnika maniristi koga slikarstva u Lombardiji. Njegovi glavni radovi u ulju i freski nalaze se u crkvama u Milanu. U Strossmayerovoj galeriji starih majstora JAZU u Zagrebu nalazi se njegova Bogorodaca s djetetom. LUINI, Bernardino, tal. slikar; r. oko 1475/80, u. 1532. Tipi an predstavnik lombardijskog ranorenesansnog slikarstva. Sljedbenik Leonarda da Vincija; primjenjuje njegov sfumato u koloristi ki njeno ostvarenim likovima bogorodica, daju*i im meko*u i osje*ajnost. Njegov sjevernja ki smisao za realizam o ituje se u prikazima djece i detaljima kojima daje obiljeja anra. Pored oltarnih slika u ulju radio i freske u Milanu (crkve Monastero Maggiore i Sta Maria della Passione) i sjevernotal. gradovima. LUJ XII, franc. kralj od 1498; r. 1462, u. 1515. Pripadao pobo noj lozi Valois-Orlans. Bio je u savezu s papom Julijem II, Ferdinandom Aragonskim i s carem Maksimilijanom I protiv Venecije (Cambraiska liga 1508). Osvojio je kao svoju tobonju batinu Milano s gornjom Italijom, ali se pobije#en (1513) morao povu*i pred Svetom ligom (koju je protiv Francuske s Engleskom sklopila ve*ina njegovih bivih saveznika). Proveo dalekosene reforme u franc. sudstvu i upravi, a osobito u financijama. LUJ XIII, franc. kralj od 1610; r. 1601, u. 1643. Sin Henrika IV iz ku*e Bourbon. Za maloljetnosti (1610-17) vlada njegova majka Marija Medici, a od 1624. stvarnu vlast u Francuskoj ima kardinal Richelieu, koji tei da podigne kralj. autoritet i postigne hegemoniju u Evropi. Uguio je ustanak hugenota 1622-28. u ju. Francuskoj (1628. je zauzeta La Rochelle) i stavio ih izvan zakona. Nagovoren od Richelieua stupio je L. u Tridesetogodinji rat protiv Austrije i panjolske. Njegov drugoro#eni sin Filip, vojvoda od Orlansa, rodona elnik je ku*e Orlans. LUJ XIV, franc. kralj od 1643; r. 1638, u. 1715. Sin Luja XIII; dobio nadimke Bogodani, Veliki i Kralj-Sunce. Za malodobnog kralja bila je regentkinja njegova majka Ana Austrijska, a stvarnu vlast vrio je do svoje smrti (1661) kardinal Mazarin. Protiv Ane i Mazarina podigla se Fronda, koju je Mazarin uguio 1653. Westfalskim mirom 1648. dobila je Francuska austr. dio Alzacije i stekla utjecaj na austr. politiku. Pirenejskim mirom od 1659. odstupila je panjolska Francuskoj osporavani Roussillon i Artois. Nakon Mazarinove smrti vodi L. poslove isto apsolutisti ki i uzima ministre-pomaga e i iz

burujskih slojeva. Merkantilist J. Colbert sredio je financije, razvijao industriju i trgovinu, izgra#ivao trg. i ratnu flotu, osnivao kolonije; F. Louvois organizirao je vojsku, a II. Lionne diplomatsku slubu. U vanjskoj politici L. je nastojao da se tobonjim nasljednim pravom domogne panj. krune, zbog ega se zapleo u dugotrajne ratove, koje je vodio u etiri etape (Devolucijski rat 1667-68; Nizozemski rat 1672-78; franc. invazija u panj. Nizozemsku 1680-97. i Rat za panj. batinu 1701- 14). U dvije posljednje etape ratovanja snage su franc. monarhije slabile, te je morala ve* osvojene teritorije naputati. Pored toga, golemi dr. dug (2 milijarde livara) pritiskivao je podvlatene klase, a feudalci su jo uvijek uivali porezni imunitet. Kraljev apsolutizam dolazio je do izraaja na svim poljima: ukinuo je samoupravu op*ina i pokrajina, sudove je podloio svojoj kontroli, jansenizam je likvidirao, a hugenote otro progonio (dragonade), tako da je 200 000 hugenota, preteno intelektualaca, emigriralo iz Francuske u susjedne zemlje. I kat. crkvu stavio je pod svoju kontrolu i za neko vrijeme uspostavio galikansku crkvu (1682). Stoga deviza l' tat c'est moi (drava sam ja), koja mu se pripisuje, a koju on vjerojatno nikad nije izgovorio, dobro karakterizira njegovo vladanje. Njegove ljubavnice L. de la Valli,re, a osobito Madame de Montespan i Madame de Maintenon, utjecale su na njega i u polit. stvarima. Apsolutna monarhija Luja XIV nosila je u sebi i pored vanjskog sjaja o ite znakove unutranjeg raspadanja. Plemi ki stale, iako lien polit. prava, zadrao je sve privilegije za eksploataciju podvlatene klase. Stalni ratovi i teki porezi nametnuti stanovnitvu zbog Lujeva raskonog ivota doveli su do osiromaenja naroda, koji je zbog sve ve*eg nezadovoljstva po eo dizati ustanke i bune (- KAMIZARI). Luj XIV, stil, formirao se u Francuskoj za vladavine kralja Luja XIV. U okviru koncepcija razvijenoga baroka tei za monumentalno*u i primjenom klasi nih ant. elemenata. U arhitekturi je glavno ostvarenje ovog stila dvor Versailles, koji reprezentira gordost apsolutisti ke monarhije. Interijeri su bogato dekorirani slikarskim i kiparskim radovima, mramorom, pozlatom, tukom, broncom, ogledalima i tapiserijama, a namjetaj je masivan i teak (velike fotelje ravnih obrisa, kreveti s baldahinima, stolovi s mramornim plo ama). Arhitektura Versaillesa i njegov raskoni unutranji ure#aj bili su uzor za ostale realizacije ovoga stila. Kona ni oblik dao je Versaillesu graditelj J. Hardouin-Mansart, a park, koji je njegov sastavni dio i prototip geome trijski koncipiranog tzv. franc. parka, osnovao je Le Ntre. Glavni je slikar i dekorater ovog razdoblja Ch. Lebrun. U cijelosti je Luj XIV pompozan stil dvora, feuda i crkve. LUJ XV, franc. kralj od 1715; r. 1710, u. 1774. Praunuk Luja XIV. Za njegove maloljetnosti (1715-23) vladali su vojvoda Filip od Orlansa i kardinal Fleury. Francuska je sudjelovala u ratu za polj. batinu (1733-38) i stekla devolucijsko pravo na Lotaringiju (Be ki mir 1738), koje je realizirano 1766. U Ratu za austr. batinu (1741-48), i pored pobjede kod Fontenoya (1745), L. je morao Mariji Tereziji priznati pravo na cijelu Austriju. U sedmogodinjem ratu (1756-63) kao saveznik Austrije protiv Pruske i Velike Britanije bio je pobije#en, te je mirom u Parizu 1763. izgubio posjede u Sjevernoj Americi i Isto nu Indiju u korist Velike Britanije. Nezadovoljstvo u narodu ja a zbog rasipnosti i razuzdanosti dvora (kraljeve ljubavnice Pompadour i Dubarry) i feudalaca, a dr. dug raste na 4 milijarde livara. U tom procesu raspadanja javljaju se kriti ari starog i ideolozi novog drutvenog poretka (Voltaire, Diderot s enciklopedistima), koji ire*i nove poglede na svijet stvaraju podlogu za ruenje kraljevstva, ostataka feudalizma i prevlasti crkve; fiziokrati, u suprotnosti s jednostranostima merkantilizma, trae podizanje poljodjelstva; javljaju se Montesquieu i Rousseau, koji trae novo konstitucionalno polit. ure#enje suprotno apsolutizmu. Vladanje Luja XV dovodi Francusku na prag revolucije.Luj XV, stil, dominira u Francuskoj za vladavine kralja Luja XV. Sinonim za - rokoko.

LUJ XVI, franc. kralj iz ku*e Bourbon ; r. 1754, u. 1793. Vladao 1774-92. Unuk Luja XV. Zbog opozicije privilegiranih slojeva da se Francuska reformama spasi od financ. bankrota otpustio je svoje najsposobnije savjetnike (Turgot, Malesherbes, Necker). Poto je 1789. izbila revolucija, doveden je s obitelji iz Versaillesa u Pariz. Pokuavar pobje*i u inozemstvo (juni 1791), ali je vra*en u Pariz, gdje polae zakletvu na novi ustav. U septembru 1792. svrgnuo ga je irondinski konvent. U decembru 1792. osu#en je zbog veleizdaje na smrt i u januaru 1793. giljotiran. Luj XVI, stil, dobiva kona ne oblike za vladavine kralja Luja XVI. Kao reakcija na prebujne i kapriciozne forme rokokoa javlja se ve* oko 1760. tendencija za jednostavnijim i smirenijim izrazom, za koji se trae uzori u antici. U arhitekturi su mu predstavnici G. Soufflot (pariski Panthon) i J. A. Gabriel (Mali Trianon). Dekoracija interijera postaje suzdrljivija, a smisao za proporciju izrazitiji; namjetaj dobiva pravilne i ravne linije. Stil Luj XVI zapravo je prva faza francuskog klasicizma. LUJ XVII, poznat kao Louis Charles de France; r. 1785, u. 1795, sin Luja XVI. Zatvoren s ocem Lujom i majkom Marijom Antoinettom u Templeu (1792); umro u tamnici. LUKA1I5, Ivan, kompozitor; r. vjerojatno 1587. u ibeniku, u. 1648. u Splitu. Najznatniji hrv. kompozitor na prijelazu iz kasne renesanse u rani barok. Franjevac; studirao u Italiji. Po prilici od sredine 1618. do smrti bio dirigent i orgulja stolne crkve u Splitu i gvardijan samostana sv. Frane. Jedino njegovo sa uvano djelo - zbirka Sacrae Cantiones (1620) sadri 27 duhovnih koncerata za 1-5 glasova i orguljski generalbas. Formalno i stilski raznoli ni, djelomice polifono koncipirani a dijelom monodijski, ekspresivno, Luka i*evi koncerti svjedo e o ranom prodoru baroknog koncertantnog stila u nae krajeve i osvjetljavaju razmjerno visoko razvijenu glazbenu izvodila ku praksu onog doba u Dalmaciji. LUKIN, Vladimir Ignjatjevi , rus. dramski pisac; r. 1737, u. 1794. Protivnik klasicizma i jedan od tvoraca sentimentalne komedije u rus: knjievnosti. U drami iz nar. ivota prethodnik Fonvizinov. Prevode*i tu#e komedije, prilago#ivao ih ruskim prilikama. Isticao potrebu obra#ivanja doma*ih tema gra#anske neplemi*ke sredine. LULLY [lil'i], Jean Baptiste, tal. ime Giovanni Battista Lulli, franc. kompozitor tal. podrijetla; r. 28. XI 1632. u Firenci, u. 22. III 1687. u Parizu. Doselio u Francusku 1646, od 1653. angairan na dvoru Luja XIV kao kompozitor; uz to djeluje kao violinist dvorskog orkestra, te plesa , pjeva , glumac i scenograf, zatim i dirigent orkestra Les Petits violons, koji se pod njegovim vodstvom proslavio isto*om i precizno*u izvedbi; postavi uskoro glavni muz. intendant (1661) i stekavi kralj. privilegij za prikazivanje opera (1671) i vo#enje opernog kazalita Acadmie royale de musique (1672), zavladao muz. ivotom dvora i itavog Pariza. - L. je sredinja li nost franc. glazbe u razdoblju baroka, tvorac klasi ne franc. opere. Posvetio se isprva baletu i razvio ga u raskoni muz. spektakl; u okviru baletnih kompozicija uveo je menuet i izgradio poseban tip franc. uvertire koja je, usavrena u njegovim operama, postala uzorom i kao samostalni oblik odigrala vanu ulogu u instrumentalnoj (orkestralnoj) suiti baroka. U suradnji s Moli,reom stvara zatim novu dramskomuz. vrstu - comdie ballet - komediju s pjevanjem i plesom (enidba na silu; George Dandin; Gospodin de Pourceaugnac; Gra#anin plemi* i dr.) u kojoj razvija specifi no franc. buffo stil i, daju*i glazbi ve*u dramatsku funkciju, pripravlja operu. Svojih 13 opera (Kadmus i Hermiona; Alcesta; Tezej; Psiha; Persej; Amadis od Galije; Asmida; Acis i Galateja) komponira na libreta Ph. Quinaulta, Th. Corneillea i dr., oblikuju*i ih prema strukturi klasi ne franc. tragedije, s karakteristi nim recitativima koji

prate ritam i metar aleksandrinca i sa zborskim partijama koje svojom ulogom premauju sve dotadanje u historiji opere. Ovaj Lullyjev tip opere, tzv. tragdie lyrique, postao je uzorom generacijama franc. kompozitora sve do pred Revoluciju. Lullyjev dalekoseni utjecaj protee se i na Njema ku preko tzv. njem. lullista. LURJA, Isaak ben Salomo, idodski u enjak; r. 1534, u. 1572. Djelovao u Egiptu i Palestini, osniva nove Kabale, koja je po njemu nazvana lurjanskom. Njegovu misti nu nauku pismeno je fiksirao njegov u enjak Hajim Vital. LUTHER [l'uter], Martin, osniva protestantizma (luteranstva) u Njema koj i jedan od vo#a reformacije; r. 10. XI 1483. u Eislebenu, u. 18. II 1546. u Eislebenu. Sin rudara, odrastao u gra#anskoj okolini. God. 1501. doao na sveu ilite u Erfurtu, gdje je 1505. postao magistar artium. Zatim je po volji o evoj po eo studirati pravo, ali je iste godine stupio u red augustinaca. God. 1507. zare#en je za sve*enika, a od 1508. predavao je moralnu filozofiju na teolokom fakultetu u Erfurtu. God. 1508/09. proveo u Wittenbergu, da bi se spremio za profesora. Potkraj 1510. boravio je neko vrijeme u poslu svog reda u Rimu, gdje je bio neprijatno impresioniran raskonim i razuzdanim ivotom i pokvareno*u papinskog dvora. God. 1511. postao je u Wittenbergu profesor biblijske egzegeze. U to se vrijeme razgranalo trgovanje indulgencijama (oprostima) to su ih pape raspisivali u svakoj pogodnoj prilici. Duboko ogor en tim prodavanjem oprosta, L. je 31. X 1517. na vrata dvorske crkve u Wittenbergu izvjesio na javnu raspravu svojih 95 teza o indulgencijama, o dogmama i ure#enju Katoli ke crkve. Tim je doga#ajem obiljeen po etak reformacije. Rasprava o oprostu ubrzo se pretvorila u napadaj na papinstvo, a zatim na itavu tradicionalnu crkv. organizaciju. Unato nalogu pape (1518) da se opravda pred njegovim izaslanikom, kardinalom Caetanom (Tommaso de Vio), L. je ostao pri svojim tezama. Kada je papa bulom 1520. osudio njegovo u enje, L. je odgovorio trima spisima (Kr*anskom plemstvu njema kog naroda; Babilonsko suanjstvo crkve i Sloboda kr*ana), u kojima je iznio svoje osnovne vjerske koncepcije: spasenje kr*aninu donosi vjera u Kristovu rtvu otkupljenja, a ne dobra djela koja ini; izvor istine u religiji nije tzv. sveta predaja, nego Sveto pismo; crkva nije posrednik izme#u ovjeka i boga, jer unutranju religioznost daje neposredno sam bog. Potkraj 1520. L. je javno spalio papinu bulu, a u januaru 1521. papa ga je ekskomunicirao. Car Karlo V, kao izvrilac papinske ekskomunikacije, pozvao je Luthera da do#e na sabor u Worms (u prolje*e 1521) i da tu opozove svoje u enje. L. je to odbio pa je protiv njega i njegovih pristalica izre ena kazna dr. progonstva (Reichsacht). Tada mu je njegov pristalica saski knez izbornik pruio azil u zamku Wartburg, gdje je L. po eo prevoditi Bibliju. Ve* u to vrijeme Lutherov radikalizam sasvim i ezava. Sada je on za miran razvitak i nenasilna sredstva, a slubenim osloncem reformacije proglauje feud. vlast kneevu. Raziao se ne samo s revolucionarnim Th. Mnzerom nego se sukobio i s drugim reformatorima svoga vremena, kao s E. Rotterdamskim i U. Zwinglijem. Otro je istupio i protiv anabaptista trae*i za njih progon i smrtnu kaznu. Njegov vjerni pristalica bio je Melanchthon. On je Lutherov delegat na saboru u Augsburgu 1530, na koji sam L., kao dr. prognanik, nije mogao do*i, i tu je branio novo u enje formulirano kao - Augsburka konfesija. Kad se 1525. rasplamsao Selja ki rat u krajevima gdje su kneevi i plemi*i bili mahom katolici, L. je pokuao da posreduje. Ali kad je ustanak zahvatio i protestantske krajeve, otro je istupio protiv ustanka i ak pozivao da pobunjenike treba daviti, klati, tajno i javno, tko gdje moe, kao to se bijesni psi moraju ubijati. Ovakav Lutherov stav znatno je pridonio porazu seljaka u njihovu oslobodila kom ratu. Lutherovo u enje odraavalo je tenju gra#anstva da se oslobodi polit. i ideoloke dominacije papinstva i kat. sve*enstva i tenju za jeftinom

crkvom. Lutherov prijevod Biblije i njegovi spisi odlu no su utjecali na stvaranje jedinstvenoga njem. knjievnog jezika. Lutherove ideje razra#ivane su od njegovih sljedbenika i napadane od protivnika. Njegova li nost inspirirala je brojna literarna djela, posluila kao likovni motiv. U novije vrijeme nastale su kriti ke i objektivne studije o Lutheru; u svojim djelima L. nastupa kao suptilan mislilac, teolog i biblicist, te literarno nadaren poznavalac jezika. Po Lutheru nazvana je njegova nauka luteranstvo ili luteranizam, a njegovi pristae luterani. Taj je izraz upotrijebljen od njegovih protivnika i imao je ispo etka podrugljivo zna enje. ele*i ista*i, da je reformacija povratak evan#elju, L. je predlagao naziv evangelisti ki (- EVANGELISTI1KA CRKVA). Vrlo rano nazivani su Lutherovi sljedbenici i protestantima (- PROTESTANTIZAM). LUXEMBOURG [liksanb'u:r], Franois Henri de Montmorency- Boutville, duc de, franc. maral; r. 1628, u. 1695. Sudjelovao u ratovima to ih je Luj XIV vodio u Kataloniji, Flandriji, Franche-Comtu. Nakon duljeg mirovanja ponovno se istaknuo u ratu protiv Velike alijanse, izvojevavi i veliku pobjedu kod Neerwindena 1693. Zarobljene zastave izvjesio je u crkvi Notre Dame u Parizu pa je stoga prozvan Tapissier de Notre Dame. Oko njegove li nosti splela se u Nizozemskoj i Njema koj pu ka legenda sli na Faustovoj. LUYNES [lu'in], Charles Albert, franc. vojskovo#a i politi ar; r. 1578, u. 1621. Dvorjanik i ti*enik Luja XIII. Sudjelovao u spletkama protiv kraljice majke Marije Medici i njezina favorita Concinija (ubijen 1617) te u njenu pomirenju s kraljem (1619); 1621. postao conntable. LYLY [l'ili], John, engl. knjievnik; r. 1554?, u. 1606. Za etnik eufuizma, ki*enog proznog stila, punog antiteza i aliteracija, koji je dobio ime po dvodijelnom didakti kom romanu Eufues, ili anatomija duha (1579) i Eufues i njegova Engleska (1580). Unato izvjeta enosti, eufuizam je izvrio pozitivan utjecaj na razvoj engl. proze i na pjesnike kao J. Donne. Za povijest engl. knjievnosti L. je zna ajniji po svojim scenskim djelima: Alexander i Campaspe; Midas; ena na Mjesecu i Endymion. LANDVAR, [land'ivar], Rafael, meks. pjesnik podrijetlom iz Gvatemale; r. 1731. u. 1793. Isusovac, protjeran 1767. iz Meksika zbog autonomakog i antirojalisti kog stava; umro u Bologni. Njegova Rusticatio mexicana, tiskana u Bologni, najvanije je djelo hispanoam. kolonijalnog latinizma. Napisana je u heksametru, a sadraj spjeva je meks. priroda, obi aji i pretkolumbovske tradicije te mijeanje kultur u kolonijalnom Meksiku. LAV AFRIKANAC, arap. al-Hasan ibn-Muhammad al-Wazzan, putopisac i geograf; r. 1485, u. 1554. kolovao se u F,su. Putovao i istraivao sjev. Afriku i zap. Aziju (1512-17). Od 1517. ivi i radi u Rimu; prelazi na kr*anstvo, u i tal. i lat., a podu ava arapski. Napisao je putopis Descrizione dell' Africa na arap. i tal. jeziku (1526), koji je Evropljanima dugo bio glavni izvor podataka o sjev. Africi. Od ostalih djela sa uvano je De viris quibusdam illustribus apud Arabes (biografije znamenitih Arapa). LAZIUS [l'a:cius], Wolfgang, austr. lije nik, histori ar i kartograf; ro#en 1514, u. 1563. ili 1565. Napravio je karte Austrije, Madarske, Bavarske i Gr ke. Zanimljivo je njegovo djelo Typi choreographici, sa slikama najrazli itijih narodnih nonji i veoma to an i detaljno izra#en atlas (1561).

LI HAIGUAN, kin. knjievnik; r. 1701, u. 1790. Autor opsena romana Svjetiljka na raskr*u, u kojemu na iv i jednostavan na in s vie od dvjesto likova prikazuje svakodnevni ivot pripadnika raznih drutvenih slojeva. Taj roman, pisan govornim jezikom, vana je karika u razvoju realisti koga drutvenog romana u Kini. LI RUZHEN [~ uden], kin. knjievnik i filolog; r. oko 1763, u. 1830. Za ivota stekao slavu filolokim raspravama. napose dijalektolokim i fonolokim. U romanu Pri a o ogledalu, premda optere*enom uvenom autorovom erudicijom, svakovrsnim udesima i utopijskim elementima, zagovarao napredne ideje; slue*i se satirom i alegorijom suprotstavlja se koncepciji li nosti kakvu je do tada propagirala feudalna kin. kultura.

Lj LJOVIN, Vasilij Aleksejevi , rus. knjievnik; r. 1746, u. 1826. Autor pripovijesti, komedija, komi nih opera. U njegov zbornik Ruske pri e (1780- 83) ule su avanturisli kofantasti ne pripovijesti i komi ne novele s gra#om iz drutvenog ivota. Poznat i kao prevodilac. LJUBAVAC, imun, povjesni ar; r. 1608. u Zadru, gdje je i umro 1663. U Zadru je bio sudac i nastavnik. Njegovo je gl. djelo Agri jedrensis illustrator, geografskohist. prikaz zadarskog podru ja. Zajedno s F. Divni*em napisao je raspravu Prerogative di Dalmazia, u kojoj dokazuje pravo Mleta ke Republike, kao posjednice Dalmacije, na rang kraljevine. Niz drugih njegovih radova poznat je samo po naslovima.

LJUBOJEVI5, Petar, kapetan Ivani*ke krajine; ivio sred. XVIII st. Spominje se kao sudionik krajikih nereda 1736-37, u kojima su krajinici ustali protiv postupaka njem. oficira u Krajini. Kada je Marija Terezija 1753. ukinula manastir Mar u, najstariji pravoslavni samostan u Varadinskom generalatu, i kada je 1754. krajikim statutima (Militr Graenitz-Rechten) taj, dotada privilegirani generalat izjedna ila s ostalim krajinama, stari krajiki oficiri, me#u njima i Lj., po eli su pomiljati na bunu. Ona je izbila po . 1755. u Severinu kod Bjelovara i ubrzo se proirila na itav Varadinski i Karlova ki generalat. Po etkom februara krajinici, okupljeni u Severinu, proglasili su svoju op*inu tj. ustani ku vladu i sastavili pritube be kom dvoru (tzv. Pote ice). S njima su 20. februara uputili carici u Be svoju deputaciju na elu s P: Ljubojevi*em. Uzdaju*i se u pomo* krajinika, potkraj februara buni su se pridruili i seljaci iz Krieva ke, Viroviti ke i dijela Varadinske upanije, pa su nemiri obuhvatili gotovo itavu Hrvatsku. Odugovla enjem pregovora be ki dvor se priprema na akciju protiv pobunjenika, oslabljenih odsutno*u njihovih vo#a. to prijetnjama, obe*anjima, vojnom silom, ili posredovanjem Austriji vjernih krajikih oficira, pobuna je likvidirana u mjesecu aprilu. Pogubljeno je 17 vo#a; a 6 krajikih oficira osu#eno je na robiju (Lj. doivotno). Od ukupno 100 osu#enih bilo je 62 katolika i 38 pravoslavaca, pa se ta posljednja velika krajiko-selja ka buna smatra vanim doga#ajem u zajedni koj povijesti hrv. i srp. naroda u Hrvatskoj. LJUTINA, Vikentije, leksikograf, lingvist i poliglot; r. 1761. u Metku kod Gospi*a, u. 1805. u manastiru Mesi*u. Bio #akon pravoslavne crkve u Trstu, paroh u Sopronu. Od 1796. do smrti bio arhimandrit manastira Mesi*. Zalagao se za bratstvo i slogu junoslavenskih naroda, koje je smatrao jedinstvenim ilirskim narodom. Napisao: Grammatika Italianskaja (Be 1794).

M. MABILLON [mabij'on], Jean, franc. povjesni ar; r. 1632, u. 1707. Kao benediktinac ivio u opatiji Saint-Germain-des Prs. Djelom O diplomatici (De re diplomatica, 1681) postavio je temelj modernoj diplomatici i paleografiji. Na osnovi diplomati ke i paleografske analize dokazao vjerodostojnost mnogih isprava to su ih neki histori ari proglasili krivotvorinama. Ostala djela: Djela svetaca reda sv. Benedikta; Anali reda sv. Benedikta. MABL [mabl'i], Gabriel Bonnot de, franc. filozof i povjesni ar; r. 1709, u. 1785. Isprva sve*enik, potom sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova i najzad slobodan pisac, histori ar, moralist i polit. filozof. U po etku brani vladaju*i poredak, ali ga poslije otro napada te s pozicija prirodnog prava dokazuje tetnost i neopravdanost privatnog vlasnitva i zagovara komun. drutveno ure#enje. Zbog egoizma i samoljublja pojedinaca ne moe se odmah do*i do takva ure#enja i stoga je drutvu potrebna privremena reforma. Ona treba da ograni i pravo vlasnitva i naslje#ivanja, titi rezultate vlastitoga rada, prebaci sve poreze na vlasnike zemlje i pokretnog kapitala te odstrani razlike u pla*ama. Djela: Evropsko javno pravo; O pravima i dunostima. gra#ana; Zapaanja o povijesti Francuske; O zakonodavstvu. MACHIAVELLI [makjav''li], NiccolB, tal. knjievnik i politi ar; r. 3. V 1469. u Firenci, gdje je i u. 20. VI 1527. Humanisti ki odgojen, bio je ovjek prakse i izvorni mislilac. God. 1498. stupa u slubu Firentinske republike kao tajnik Druge kancelarije (za unutranje i vanjske poslove i rat). Iako u politici nikada ne postaje li nost prvog plana, bavljenje tim poslovima omogu*uje mu da izravno upoznaje ljude, njihove odnose, probleme rata i mira, u doba kada se Firenca bori za republikanske slobode, a oko nje propadaju tal. dravice, dok Apeninski poluotok postaje bojnim poljem velikih sila. M. sudjeluje u ratu protiv Pise, putuje u Francusku i Tirol, slijedi pokrete i uspon Cezara Borgije. Povjerena mu je i organizacija nove vojske iz naroda, koja je trebala isklju iti pogubnu praksu pla*eni kih druina, no u tome nije postigao uspjeha. God. 1512. u Firenci su Medici ponovno na vlasti, pa M. gubi slubu, konfiniran je, zatvoren i mu en. Otada se posve*uje uglavnom knji. radu. Novi gospodari povjeravaju mu pisanje firentinske povijesti, to mu je otu#ilo republikanske prijatelje, pa se druga republika ne koristi njegovim uslugama (1527). - Za prisilne neaktivnosti (1512-20) M. pie glavna djela. Poput mnogih suvremenika, i on posee za ant. uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesansne epohe nadahnjuje se u prvom redu efektivnom istinom o stvarima, a ne teolokim i eti kim konstrukcijama. U polit. zbilji M. trai unutranju zakonitost i tako uspostavlja politiku kao autonomnu disciplinu utemeljenu na promatranju, iskustvu i osobnoj interpretaciji. U povijesti otkriva pojedinca s njegovom krepkom vrlinom, ali i strastima i egoizmom; dr. organizam (republikanski ili monarhijski) kao autonoman sustav usmjeren dobru ve*ine; polit. praksu kojoj je vii cilj - interes drave, i kojem je podvrgnuto sve, pa i religija. Svoje nove misli najbriljantnije izlae u raspravi Vladar (Il Principe, 1513), u kojoj govori o potrebi vrste, apsolutne monarhije, savjetuje novoga kneza i zalae se za jedinstvo Talijana protiv stranih zavojeva a. Opsenija su Razmatranja o prvoj dekadi Tita Livija (Discorsi sopra la prima Deca di Tito Livio, 1513-21), gdje raspravlja o razli itim oblicima drave i kritizira rimsku Kuriju to spre ava ujedinjenje Italije, a nema snage da taj pov. zadatak obavi sama. Rasprava o obliku dijaloga O ratnom umije*u (Dell'arte della guerra, 1519-20) prvo je moderno djelo o vo#enju ratova i organizaciji vojske. U Firentinskoj povijesti (Istorie fiorentine, 1520-25) M. ne donosi izvornih podataka, ali daje nov pogled na zbivanja. M. je ostavio zanimljiva Pisma, lirske, polit. i satiri ne pjesme,

nedovreni spjev Zlatni magarac; Dijalog o jeziku (1514), jednu novelu (Belfagor) i Mandragolu, najbolju tal. komediju XVI st., u kojoj je dao izvrstan lik hipokritskog redovnika i opisao trijumf inteligencije bez skrupula. - Ubrzo je M. postao poznat izvan granica. domovine, a njegov Vladar ita se kao katekizam na apsolutisti kim dvorovima. Protureformacija uzima na nian njegov nauk, a isusovci i protestantski pisci polemiziraju s njim, ali pomalo prihva*aju teoriju o dravnom probitku. Prosvjetitelji i romantici vide u njemu rodoljuba i demokrata koji prikriveno razgoli*uje mrski apsolutizam. Ipak, po imenu otkriva a novih istina o ovjeku i politici nastao je termin makijavelizam, kojim se preteno misli na beskrupuloznost u postizanju osobnih ili op*ih ciljeva. MACLAURIN [mekl':rin], Colin, kot. matemati ar; r. 1698, u. 1746. Newtonov u enik; bavio se mat. analizom. Zna ajni su njegovi rezultati o prikazu funkcija pomo*u redova potencijala. Poznati su i radovi o obliku povrine rotiraju*e teku*ine u ravnotei. Djela: Geometrica organica, sive descriptio linearum curvarum universalis (1720); Rasprava o fluksijama (1742); Rasprava o algebri (1748). Maclaurinov red, specijalni oblik - Taylorova reda u okolini to ke 0. Dobiva se supstitucijom a = 0.

MAES ili MAAS [ma:s], Nicolaes, niz. slikar; r. 1632, u. 1693. U enik Rembrandtov. Slika biblijske motive, a kasnije anr-prizore iz obiteljskoga ivota i koloristi ki profinjeno oblikovane enske figure u interijerima (Usnula djevojka; Starica s Biblijom). Kao portretist pod utjecajem je A. van Dycka. U Strossmayerovoj galeriji starih majstora JA nalazi se njegova slika Djevojka u vrtu. MAIMBOURG [menb'u:r], Louis, franc. crkv. histori ar; r. 1610, u. 1686. Isprva isusovac. U djelu Povijesna rasprava o ustanovljenju i prerogativima Rimske crkve pokazuje sklonost galikanizmu. Zbog toga je iziao iz reda, a papa je djelo osudio. Druga djela: Povijest kriarskih ratova; Povijest luteranizma; Povijest kalvinizma. MAIMON [m'ajmon], Solomon ben Joshua, id. filozof; r. 1753, u. 1800. Sin rabina i potovatelj id. filozofske tradicije, a posebno Majmonida (pa je svoje prezime Haimann promijenio u Maimon). Pojam Kantove stvari po sebi smatrao je besmislenim i tvrdio da ne samo forma ve* i materija spoznavanja imaju svoje podrijetlo u svijesti. Stvar po sebi samo je grani an pojam za beskona ni niz oduzimanja potpune svijesti, tj. diferencijal svijesti ili iracionalna veli ina. Djela: Ogled o transcendentalnoj filozofiji; Ogled o novoj logici ili teorija miljenja; Filozofski rje nik; Kriti ka istraivanja o ljudskom duhu. MAINARDI, Sebastiano di Bartolo, tal. slikar; r. oko 1460, u. 1513. U freskama i oltarnim slikama (Firenca, San Gimignano) slijedi svog u itelja D. Ghirlandaia. Kasnije slika pod utjecajem Filippina Lippija dopadljive Bogorodice i ro#enja Isusova. Samostalniji kao portretist. U Strossmayerovoj galeriji u Zagrebu nalazi se njegov tondo Bogorodica s Isusom. MAIRET [m'r''], Jean de, franc. dramati ar; r. 1604, u. 1686. Potje e iz njem. plemi*ke obitelji. Kao dramati ara zasjenila ga je slava darovitijeg Corneillea. Djela: Sylvanire; Udvornosti vojvode Ossonnea; Sophonisbe.

MAKSIM GREK, prije zare#enja Mihail Trivolis, rus. pisac; r. oko 1480, u. 1556. Po narodnosti Grk iz grada Arte (odatle Grek), kolovao se u Italiji, gdje je sluao uvenog propovjednika Savonarolu. ivio kao kalu#er u manastiru Vatopedu na Svetoj Gori. Na poziv velikog kneza Vasilija III Ivanovi a doao 1517. u Rusiju radi prevo#enja crkv. knjiga. U Rusiji se aktivno borio protiv razli itih zloupotreba u crkvi i dr. upravi, pa je kao izrazit protivnik bojarske samovolje proglaen heretikom i tri puta osu#ivan; proveo 26 godina po samostanskim tamnicama. MAKSIMILIJAN I, njem. kralj i rimsko-njem. car; r. 1459, u. 1519. Sin cara Fridrika III. Po enidbi s Marijom, k*erkom Karla Smjelog Burgundskog, stekao 1477. Burgundiju, zbog koje je poslije (osobito nakon Marijine smrti 1482) dolazio u sukob s franc. kraljem Lujem XI i njegovim nasljednicima. Uspjelo mu je Madare, koji su pod Matijaem Korvinom osvojili 1485. Be i Austriju, potisnuti i ujediniti pod svojom vla*u sve habsburke zemlje. Nakon o eve smrti (1493) postao je njem. kralj i starjeina ku*e Habsburg. U vezi sa svojim polit. planovima u Burgundiji i Italiji jo se dvaput enio: najprije Anom od Bretagne (1489), a onda Biancom Sforza (1493). Doskora se zapleo u ratove, koji su zahvatili ve*i dio Evrope (vodili su se uglavnom zbog Burgundije, Nizozemske i Italije). M. je u tim ratovima sklapao razli ite saveze mijenjaju*i partnere (Cambraiska liga 1508; Sveta liga 1512; savez s Engleskom protiv Francuske 1513-15). God. 1508. uzeo je uz pristanak pape Julija II, naslov izabranog rimsko-njem. cara, no papa ga nije nikad okrunio carskom krunom. Otad su njem. kraljevi odmah po svom izboru za kralja uzimali carski naslov. - M. je bio prisiljen da njem., staleima ini ustupke, kako bi od njih dobio potporu za svoje avanturisti ke ratove. Na saboru u Wormsu 1495. pristao je da vrhovni sud u Carstvu ne bude vie njegov, Kraljevski dvorski sud, ve* Dravni komorni sud, koji nije bio pod njegovom kontrolom. Neto kasnije, na saboru u Augsburgu 1500, formirana je Dravna vlada, u koju su ulazili izborni knezovi i zastupnici gradova. Zbog zaklju ka sabora da *e se ubirati poseban porez za vojsku, pobunili su se vic. kantoni i u nizu pobjeda izvojevali svoju nezavisnost (1499). - Mnogo vie uspjeha imao je M. u svojoj dinasti koj politici. Habsburgovci su enidbenim vezama postali najmo*nija evr. dinastija. ive*i na prijelazu dviju epoha, M. je istodobno posljednji vitez koji sanja o srednjovj. monarhiji, i obrazovani humanist, pisac, kolekcionar i mecena (P. Vischera, A. Drera, H. Burgkmaira i dr.). Sam pie u prozi i stihovima (Weisskunig, 1514; Theuerdank, 1517. i skica Freydal). Tematika u vezi s Maksimilijanom obra#ivana je esto u literaturi (Goethe, G. Freytag, A. Grn, G. Hauptmann) i u lik. umjetnostima (A. Drer, A. de Predis, J. van Cleve, L. Cranach, A. Rethel, M. v. Schwind). MAKSIMILIJAN I, car Meksika od 1864; r. 1832, u. 1867. Habsburgovac, austr. nadvojvoda, mla#i brat cara Franje Josipa I. Komandant austr. flote 1851, generalni guverner Lombardijsko-mleta koga kraljevstva 1857-59. Na poticaj Napoleona III ponudili su mu klerikalni krugovi u Meksiku carsku krunu, to je on, dobivi od Napoleona III obe*anje da *e mu franc. pomo*i, prihvatio. Protiv Maksimilijana i franc. vojske poveo je nar. vo#a Jurez gerilski rat. Me#utim, kada su SAD primorale Napoleona III da se povu e iz Meksika, ostavi bez franc. vojne pomo*i, M. se nije mogao oduprijeti Juarezu. Predavi mu se u gradu Quertaru, izveden pred ratni sud, osu#en na smrt i strijeljan. Napisao je memoare Iz mojeg ivota. Historijat Maksimilijanova pothvata u Meksiku i njegov tragi ni zavretak bili su predmet mnogih umj. osobito knji. i lik. ostvarenja. MAKSIMILIJAN I JOSIP, bavarski kralj; r. 1756, u. 1825. Izborni knez 1799. U ratu protiv Austrije 1805. stao na stranu Francuske. Mirom u Bratislavi (Pounu) 1805. proirio, na tetu Austrije, svoj teritorij i uzeo titulu kralja (1806). God. 1813. pristupio koaliciji

protiv Napoleona. Proveo reforme (ukinuo neke samostane, modernizirao kole, dao zemlji ustav 1818). MAKSIMILIJAN I VELIKI, bavarski izborni knez; r. 1573, u. 1651. Vladao od 1597. Kao ustuk protestantskoj Uniji (savezu njem. protestantskih knezova) osnovao je 1609. katoli ku Ligu. Uz careve Ferdinanda II i III on je u Tridesetgodinjem ratu najistaknutiji borac za kat. stvar; M. i Tilly iznijeli su 1620. na Bijeloj Gori (Bil Hora) pobjedu nad e. protestantima. Westfalskim mirom 1648. potvr#en je kao bavarski izborni knez. U tekim prilikama uspio je srediti zakonodavstvo, financije i upravu zemlje i slomiti mo* zemaljskih stalea. MAKSIMILIJAN II, rimsko-njem. car; r. 1527, u 1576. Sin i nasljednik cara Ferdinanda I. God. 1562. postao kralj 1eke, a 1563, jo za o eva ivota, okrunjen je za hrvatsko-ug. kralja; car od 1564. Bio je sklon protestantima, ali su ga vezale tradicije Habsburgovaca, pa nije prekidao s katolicizmom. Unato tome nastojao je ublaiti vjerske sukobe u zemlji. Prema Turcima je zauzeo definitivni stav, pa je nakon pada Sigeta u tur. ruke poslije juna ke obrane Nikole Zrinskoga (1566) ugovorio s novim sultanom u Drinopolju 1568. osmogodinji mir uz obvezu pla*anja godinjega tributa Porti. U vrijeme Maksimilijanova vladanja pada buna Matije Gupca (1573) i po etak borbe izme#u centralne vlade u Be u s jedne i hrvatsko-ug. stale s druge strane. MAKSIMILIJAN II EMANUEL, bavarski izborni knez; r. 1662, u. 1726. Vladao od 1679. Sudjelovao u oslobo#enju Be a od Turaka (1683) i u austr. ofenzivi protiv njih (Hron, Peta,. Beograd, Moha ). U Ratu za panj. batinu bio je na strani Francuske. Romantik, autor pjesni kog romana Marja, ukrajinska povijest (1825) pisanog pod utjecajem Byrona. Dri se da je tim djelom, uz epske pjesme A. Mickiewicza, afirmirana romanti arska epska poema u polj. knjievnosti. I pored idealizacije polj. plemi*ke, viteke prolosti spjev ima i mnoge realisti ke prizore iz ivota i odnosa sitnog plemstva i mogu*nika. MALDEN [m':lden], Karl, pravo ime Mladen Sekulovi*, amer. filmski i kazalini glumac jugosl. podrijetla; r. 1914. Na Broadwayju interpretirao uloge u kaz. djelima T. Williamsa, A. Millera, I. Shawa i dr. Zapaen u filmovima: Tramvaj zvan enja; Ruby Gentry; Ispovijedam se; Jesen 1ejena; Cincinnatti Kid. Nastupao i u telev. filmovima (serija Ulice San Francisca). MLE [ma:l], mile, franc. povjesni ar umjetnosti; r. 1862, u. 1954. Od 1906. profesor na Sorbonni, od 1925. direktor franc. arheol. kole u Rimu. Obra#ivao franc. sakralnu umjetnost srednjega vijeka, a napose njenu ikonografiju. Djela: Religiozna umjetnost XIII st. u Francuskoj; Religiozna umjetnost kasnog srednjeg vijeka u Francuskoj; Religiozna umjetnost XII st. u Francuskoj; Umjetnost i umjetnici srednjega vijeka. MALE BOGINJE - OSPICE MALEBRANCHE [malbr'an], Nicole, franc. filozof; r. 1638, u. 1715. Redovnik oratorijanac, dekartovac, protivnik portroyalske skupine, osu#en od Rima zbog iskrivljavanja katoli kog nauka (1687). M. razra#uje Descartesov dualizam u spiritualisti ko-idealisti kom smislu te postaje jedan od najzna ajnijih predstavnika okazionalizma. Prirodni uzroci (causae occasionales) samo su pojedina ne prilike, povodi, a bog je jedini istinski uzrok svekolikom postojanju. Korespondencija izme#u psih. i fiz. akata zasniva se isklju ivo na bojoj volji, jer upravo bog eli da modaliteti due i tijela odgovaraju jedan drugome. Po nekim svojim panteisti kim shva*anjima M. je blizak svom suvremeniku Spinozi. Djela: O traenju istine; Kr*anski razgovori; Rasprava o moralu.

MALKO1-BEG, tur. vojskovo#a; r. ? u Dugama kod Prozora, u. 1565. u Banjoj Luci. Kao bos. sandak-beg prenio stolicu iz Sarajeva u Banju Luku (oko 1553). Ratovao s uspjehom po Bosni, Hrvatskoj i Ugarskoj. Nikoli Zrinskome oteo posjede na Uni, a osvojio je i Kostajnicu (1556).

MALPIGHI [malp'i:gi], Marcello, tal. biolog, anatom i fiziolog; r. 1628, u. 1694. Prof. medicine u Pisi, Bologni i Messini. Osnovao mikroskopsku anatomiju i usavrio mikroskopsku tehniku. Otkrio finiju gra#u bubrega i slezene (Malpighijeva tjeleca), plu*a, kapilarni optok krvi, crvena krvna tjeleca, germinativni sloj koe (Malpighijev sloj) i dr. Smatra se osniva em embriologije. Napisao je i niz radova iz podru ja anatomije i fiziologije bilja i ivotinja. Sabrana djela izala su mu pod naslovima Marcelli Malpighi opera omnia (1686) i Marcelli Malpighi opera posthuma (1697-98). MANCINI [man' i:ni], Pasquale Stanislao, tal. pravnik i politi ar; r. 1817, u. 1888. Profesor me#unarodnog prava u Torinu, ideolog Risorgimenta, ministar pravde (1876-78) i vanjskih poslova (1881-85). S Njema kom i Austro-Ugarskom zaklju io Trojni savez (1882); inicijator i provoditelj kolonijalne politike u Eritreji (Assab, 1882; Massawa, 1885). Zasluan za kodifikaciju tal. privatnog prava. MANDER, Karel van, staroniz. slikar i pisac; r. 1548, u. 1606. Sljedbenik tal. manirizma. U Haarlemu je osnovao Akademiju crtanja. Vaan kao povjesni ar umjetnosti. Napisao 1604. djelo koje je vano vrelo za biografije staroniz. i flam. umjetnika, jednako vano kao Vasarijevi ivoti za poznavanje tal. umjetnosti. Humanisti ki obrazovan, M. je prevodio Vergilija i pisao pjesme na niz. jeziku. MANDEVILLE [m''~devil], Bernard de, engl. satirik i moralist hol. podrijetla; r. 1670, u. 1733. Poznat po djelu Basna o p elama ili osobni poroci, javne dobrobiti (1714), u kome prikazuje, u alegori kom obliku, kako je egoizam pokreta ka snaga drutva i privrede. M. je izvrio znatan utjecaj na A. Smitha, a njegovu teoriju egoizma, kao faktora drutvenog razvitka, sustavno je razradio C. Helvetius. MANIN, Ludovico, posljednji mleta ki dud; r. 1726, u. 1802. God. 1789. izabran za duda Venecije. Za njegove vlade Napoleon je - u maju 1797 - likvidirao Republiku Sv. Marka.

MANKO KAPAK, vladar Inka; r. poslije 1500; u. 1545. Brat Huaskara i Atahualpe. God. 1533. postavio ga je Pizarro za nominalnog vladara u Peruu. Dvije godine kasnije M. K. je stao na elo oruanog ustanka Indijanaca protiv konkvistadora, ali je poraen i ubijen. Jedan njegov sin Sairi Tupak, predao se poslije osvaja ima, a drugi, Tupak Amaru, smaknut je 1572. MANLEY [m 'nli], Mary, engl. knjievnica; r. 1663, u. 1724. Autorica romana, drama i poslanica; naslijedila Swifta kao urednica Examinera. Udavi se za brati*a (a ne znaju*i da je on ve* oenjen) sukobljava se s drutvenim konvencijama. U svojim prozama satiri ki

iznosi polit. skandale. Djela: Izgubljeni ljubavnik; Almyna; Lucije, ili prvi kr*anski kralj Britanije; Dvorske intrige.

MANSART [mans'a:r], Franois, franc. graditelj; r. 1598, u. 1666. Od 1636. u slubi dvora. Nastavljaju*i na renesansne tradicije formira svoj arhitektonski izraz sa sklono*u za klas. elemente. Njegova se ostvarenja odlikuju jasnim proporcijama i mirnim fasadama, ra lanjenim stupovljem i istakama (dvorci Blois, Maisons-Laffitte; Htel Carnavalet u Parizu). Crkvama daje esto oblik centralne gra#evine s kupolom (Filles de la Visitation de Ste-Marie; Val de Grce). Po njemu je prozvana mansarda (- POTKROVLJE), koja je u njegovim arhitektonskim realizacijama nala iroku primjenu. MANSART, Jules, puno prezime Hardouin-Mansart, franc. graditelj; r. 1646, u. 1708. Gl. li nost u franc. arhitekturi u razdoblju Luja XIV i prvi kraljev arhitekt. M. je predstavnik monumentalnog baroknog stila koji se oslanja na klas. uzore i primjenjuje elemente ant. arhitekture. Najvaniji su mu radovi: dovrenje Versaillesa, dogradnja dvoraca Saint-Germain i Dampierre, gradnja dvoraca Clagny, Vanves i Grand Trianon, gradska vije*nica u Arlesu, crkva Dme des Invalides u Parizu; urbanisti ko oblikovanje pariskih trgova Vendme i des Victoires. MANSFELD, Ernst, grof, njem. vojskovoda; r. 1580, u. 1626. U slubi Habsburgovaca ratovao u Austriji i Nizozemskoj. God. 1610. preao na stranu protestanata; 1618. vojskom pomogao e. ustanike; 1625. skupio pla*eni ku vojsku da napadne Austriju, ali ga je 1626. Wallenstein kod Dessaua potukao. Pobjegao na tur. teritorij, gdje je i umro.

MANUTIUS [man'u: cijus], Aldus, latinizirano od tal. Aldo Manuzio, mlet. tiskar, nakladnik i humanist; r. 1450, u. 1515. Odlikovala su se njegova izdanja gr . i lat. klasika. Prvi upotrijebio kurzivna slova u tiskanim knjigama i uveo prakti an mali format (8). Njegova izdanja tzv. aldine, odlikuju se lijepim tiskom, korektno*u teksta i ukusnim uvezom; danas su bibliofilske rijetkosti. Njegov sin Paulus Manutius (1512-1574) i unuk Aldus Manutius ml. (1547-1597) istakli su se tako#er kao tiskari u Rimu i Mlecima.

MARAT [mar'a], Jean Paul, franc. revolucionar; r. 1743, u. 1793. Lije nik, fizi ar i publicist. Borave*i u Londonu, 1773. objavio Filozofski esej o ovjeku (Philosophical Essay of Man) u kojem tvrdi da jedino fiziologija moe razjasniti povezanost due i tijela. Kritiku dr. ure#enja Engleske objavio je 1774. u djelu Okovi ropstva. Vrativi se u Francusku (1776), bio je lije nik tjelesne strae grofa d'Artaisa (kasnije Karla X). Trai ukidanje torture i smrtne kazne, prevenciju zlo ina odgojem itd. Revolucija ga posve uvla i u politiku. Nakon pada Bastille zbliava se s jakobincima. Od septembra 1789. izdaje nekoliko novina, od kojih su najpoznatije L'Ami du peuple; u njima trai neograni enu slobodu tampe, igoe aristokratsko drutvo i ostatke ancien rgimea. Stekao je veliku popularnost u irokim slojevima naroda. God. 1792. u Parizu postaje lan kluba Cordeliers. Poslije juria na Tuileries (10. VIII 1792) M. je biran u Konvent, gdje se nije vezao ni uz jednu stranku. Poto je kralj giljotiniran u januaru 1793, M. je doao u sukob sa irondincima. Smatraju*i ga i suvie crvenim republikancem, Marata su optuili zbog

veleizdaje i predali Revolucionarnom tribunalu, koji ga je u aprilu 1793. oslobodio od optube. M. je bio jedan od organizatora ustanka 31. V-2. VI 1793. kojim je bila zba ena vladavina irondinaca. 13. VII 1793. ubila ga je Charlotte Corday.

Marcel II, pravo ime Marcello Cervini degli Spannochi; r. 1501, u. 1555. Bio papa svega 20 dana (1555). Prije toga bio papin nuncij na koncilu u Tridentu; poznat kao protagonist reformnog strujanja u crkvi. Za njega je G. P. Palestrina komponirao uvenu misu (Missa papae Marcelli).

MARCELLO [mar ''lo], Alessandro, tal. kompozitor; r. 1684, u. 1750. Brat Benedetta. Pjesnik i slikar, nastupao kao pjeva , svirao nekoliko instrumenata. Komponirao violinske sonate, kantate, arije i canzonette u venecijanskom kasnobaroknom stilu te koncerte za obou (zbirke La Cetra), u kojima ve* prelazi na ranu klasiku. Objavio oko 200 soneta (na talijanskom, zbirka Ozj giovanili) i 1000 epigrama (na latinskom). MARCELLO, Benedetto, tal. kompozitor i pisac; r. 1686, u. 1739. Brat Alessandra. Barokni majstor, ostavio niz raznovrsnih djela - opere, oratorije, kantate (zbirka Pjesni koharmonijsko nadahnu*e na tekstove psalama u tal. prepjevu G. A. Giustinianija), arije, crkvenu glazbu te nadasve inventivna instrumentalna Concerta grossa i sonate. Napisao satiru Kazalite po modi i druga literarna i muzi ko-teoretska djela. MARCHAL [mare'al], Pierre Sylvain, franc. pisac; r. 1750, u. 1803. Demokrat, zagovornik drutvene jednakosti, ateist; gorljivi zagovornik promjena i protivnik feud. institucija. Zapaen po plodnoj knjievnoj djelatnosti, dopao zatvora nakon to je publicirao Almanah estitih ljudi, u kome je imena svetaca zamijenio imenima glasovitih li nosti. Prihvatio je oduevljeno ideje Francuske revolucije i u tom smislu obra un s monarhijom (Strani sud nad kraljevima). Bio je dosljedno na strani pu ana (Nova pjesma namijenjena predgra#ima), jakobinac i pristaa radikalnih rjeenja. Djela: Rje nik ljubavi; Nova zlatna legenda; Rje nik starih i novih ateista. MARENZIO [mar''ncio], Luca, tal kompozitor; r. oko 1553, u. 1599. Najve*i majstor tal. kasnorenesansnog madrigala, izravni prethodnik Monteverdija. Da bi ostvario to sugestivnije muz. slikanje rije i i tuma enje ljudskih afekata, sluio se najraznoli nijim kompozicijskim sredstvima, od stroge polifonije do gotovo monodijske deklamacije i kromatike. Komponirao oko 500 madrigala, preteno za 5 i 6 glasova, na tekstove Dantea, Petrarke, Tassa, Sannazzara, Guarinija i dr. Snano utjecao na svoje suvremenike osobito u Engleskoj i Njema koj a i na mla#u generaciju madrigalista.

MARGARETA AUSTRIJSKA, niz. namjesnica; r. 1480, u. 1530. K*i cara Maksimilijana I. Poto je izgubila i drugog mua (vojvodu Filiberta II Savojskoga), postavio ju je otac 1507. kao namjesnicu u Nizozemskoj za njezina ne*aka, kasnijeg cara Karla V. Ostala je na tom poloaju i onda kad je Karlo postao punoljetan. U Nizozemskoj je suzbijala protestantizam. Pregovore o miru izme#u panjolske i Francuske za drugog rata cara Karla V protiv Francuske vodila je M. u ime panjolske, a Lujza Savojska, majka franc. kralja Franje I, za Francusku (mir u Cambraiu 1529, poznat kao mir dama).

MARGARETA OD PARME, niz. namjesnica; r. 1522, u. 1586. K*i cara Karla V; ena Aleksandra de Medici, a nakon njegove smrti Oktavija Farnese, vojvode Parme i Piacenze. Namjesnica u Nizozemskoj (od 1559. do 1567) u vrijeme kad su u zemlji po eli prvi pokreti za samostalnost. Kad ju je u Nizozemskoj zamijenio vojvoda Alba, povukla se k svom muu u Italiju. MARGARETA TUDOR [engl. tj'u:der], kotska kraljica; r. 1489, u. 1541. K*i engl. kralja Henrika VII. Udata u prvom braku za kot. kralja Jakova IV, s kojim je imala sina, kasnijeg kot. kralja Jakova V. Na toj bra noj vezi kot. su Stuarti temeljili svoje pravo na engl. krunu. MARGARETA VALOIS [valo'a], franc. kraljica; r. 1553, u. 1615. K*i franc. kralja Henrika II i Katarine Medici, sestra Karla IX. Udala se za protestanta Henrika od Navarre, kasnijeg franc. kralja Henrika IV. Ta je udaja bila povod da je Katarina Medici organizirala pokolj protestanata u Bartolomejskoj no*i (1572). Rastavi se od mua (1599), ivjela je u Parizu. Njeni memoari zanimljiv su kulturnohist. dokument.

MARGGRAF, Andreas Sigismund, njem. kemi ar; r. 1709, u. 1782. Direktor kem. laboratorija Akademije nauka u Berlinu. Prvi je uo io razliku izme#u sode i potae, izme#u vapna i glinice, prou avao fosfor i fosfatnu kiselinu, utvrdio sastav gipsa (1750), otkrio mravlju kiselinu (1749). Prvi proizveo e*er iz e*erne repe (1747), to je dovelo do razvoja industrije e*era. M. je bio posljednji zna ajni njem. kemi ar koji je prihva*ao flogistonsku teoriju. MARIJA, hrvatsko-ug. kraljica; r. 1505, u. 1558. K*i Filipa Lijepoga Burgundijskog, od 1522. ena hrvatsko-ug. kralja Ludovika II. Kad je ovaj poginuo u bitki kod Moha a (1526), zalagala se M. za izbor Ferdinanda Habsburkog. God. 1531. postala je namjesnicom u Nizozemskoj i tu je pod nadzorom svog brata cara Karla V vladala do 1556, kad se vratila u panjolsku. MARIJA I TUDOR [engl, tj'u:der], zvana Katoli ka ili Krvava, kraljica Engleske i Irske; r. 1516, u. 1558. Vladala od 1553. K*i engl. kralja Henrika VIII. Udala se za panj. infanta Filipa, kasnijeg kralja Filipa II, to je u Engleskoj pobudilo jaku reakciju (1554. ustanak u Kentu pod vodstvom Th. Wyatta). Pristala uz papu i pogodovala katolicizmu u Engleskoj, krvavo progone*i protestante i druge svoje protivnike. Za njezina vladanja Engleska je izgubila (1558) Calais, svoje posljednje uporite u Francuskoj. MARIJA II STUART [stj'uert], kraljica Engleske, kotske i Irske; r. 1662, u. 1694. K* i engl. kralja Jakova II, od 1677. ena Vilima III Oranskog, kojega je engl. plemstvo pozvalo da primi engl. krunu mjesto Jakova II, koji je zba en s prijestolja zbog svoje prokatoli ke politike. U sukobu izme#u oca i mua M. je stala na stranu svog mua, s kojim je zajedno okrunjena kao suvladarica 1689. MARIJA ANTOANETA, franc. kraljica, k*i carice Marije Terezije, ena franc. kralja Luja XVI; r. 1755, u. 1793. Bila je omraena u narodu zbog bizarnih hirova; zbog svoje lakomislenosti nazivana Austrijankom. Suprotstavljala se reformama. Nakon pada Bastille poticala kontrarevolucionarnost. God. 1792. zatvorena je s muem i djecom u Temple, poslije u Conciergerie. I iz tamnice je konspirirala protiv Republike. Osu#ena je na smrt i giljotinirana 16. X 1793.

MARIJA DE' MEDICI [de m'':di i], frane. kraljica; r. 1573, u. 1642. K*i toskanskog vojvode Francesca II de'Medici, ena franc. kralja Henrika IV. Kad je Henrik IV ubijen, postaje M. regentkinja (1610-17) za svoga maloljetnog sina Luja XIII. Njezin savjetnik i ljubimac bio je tal. pustolov Concino Concini (markiz d'Ancre). Luj XIII dao ga je 1617. ubiti, a svoju je majku konfinirao. Nekoliko godina kasnije izmirila se sa sinom i vratila u Pariz (1621), gdje je stupila na elo opozicijskoga dvorskog plemstva. Richelieu je 1630. definitivno likvidirao njen utjecaj na dr. poslove. Idu*e godine pobjegla je iz Francuske, a umrla je u Klnu. - Dok je jo bila regentkinja, po eo je arhitekt S. de Brosse graditi u Parizu za nju Palais de Luxemburg. Rubens je kao dekoraciju za dvorane te pala e naslikao 21 alegorijsko-hist. kompoziciju golemih dimenzija sa scenama iz ivota Marije Medici (danas u Louvreu). MARIJA LESZCZY8SKA [le 'injska], franc. kraljica; r. 1703, u. 1768. K*i polj. kralja Stanislava Leszczy:skog, koji je, protjeran iz Poljske, ivio u Alzaciji. Udala se 1725. za petnaestogodinjeg franc. kralja Luja XV. MARIJA TEREZIJA, franc. kraljica; r. 1638, u. 1683. K*i panj. kralja Filipa IV, ena franc. kralja Luja XIV. Pirenejskim mirom 1659. odrekla se svojih batinskih prava u panjolskoj. Luj XIV ju je zaputao zbog svojih ljubavnica (La Valli,re, de Montespan, de Maintenon). MARIJA TEREZIJA, hrvatsko-ug. kraljica i rimsko-njem. carica; r. 13. V 1717. u Be u, u. 29. XI 1780. u Be u. Vladala od 1740. K*i, a po Pragmati koj sankciji (1712, 1713, 1723) i nasljednica cara Karla VI. Udala se 1736. za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, te se otada dinastija Habsburg u toj liniji zove Habsburg-Lothringen. Mu joj je bio suvladar, ali samo po imenu. Odmah po stupanju na prijestolje M. T. se zaplela u Rat za austrijsku batinu (1740-48), za kojega je pruski kralj Fridrik II vodio prvi i drugi leski rat. Za njezina vladanja vo#en je Sedmogodinji rat (1756-63). U tim su ratovima najvie krvarile vojske iz hrv. Vojne krajine. Rezultat ratova bio je, dodue, gubitak leske u korist Fridrika II, ali se M. T. ipak uspjela odrati na prijestolju, a dinastiji Habsburg-Lothringen priznata je, mirom u Aachenu 1748, rimsko-njem. carska kruna. Time je potvr#eno i krunjenje Franje Stjepana, mua Marije Terezije, za rimsko-njem. cara (Franjo I), izvreno ve* 1745. Po zavretku tih ratova M. T. se posvetila unutranjim poslovima svojih zemalja. Kad joj je zajedni ki hrvatsko-ug. sabor u Pounu (Bratislavi) 1764. uskratio zatraeno povienje poreza, da bi se sanirale teke ekon. i financ. prilike, ona vie ne saziva staleke sabore, nego vlada apsolutisti ki. Nakon muevljeve smrti (1765) uzela je za suvladara svoga najstarijeg sina Josipa, koji je ve* 1764. bio krunjen za rim. kralja. On je vodio financ. i vojne poslove, te provodio reforme u prosvjetiteljskom duhu, zbog ega je dolazio u sukob s majkom. Vladanje Marije Terezije karakteriziraju izrazito apsolutisti ke i centralisti ke tendencije povezane s germanizacijom. U to vrijeme po inju i prvi sukobi Hrvata s Madarima, a u njima se M. T. na kraju priklanja Madarima. U Hrvatskoj uvodi 1767. Kraljevsko vije*e (consilium regium), dakle hrv. vladu nezavisnu od Madara, ali ve* 1779. podvrgava to vije*e Ugarskom namjesni kom vije*u, to je zna ilo da je Hrvatsku podloila Ugarskoj. Na taj je na in i Rijeka dola pod ug. upravu. Pod utjecajem svog lije nika, Holan#anina jansenista G. van Swietena, M. T. je provela i neke reforme. Oduzela je isusovcima kolske poslove i cenzuru, a na kraju je njihov red i ukinula; torturu i parnice protiv vjetica stavila je pod svoj nadzor, to je ubrzo dovelo i do likvidacije tih srednjovj. ostataka. Pod pritiskom novih prilika, nastojala je sprije iti prekomjerno iskori*ivanje kmetova, odre#uju*i maksimum podavanja to ga feudalac moe traiti od svojih podlonika (hrv. i slavonski urbar Marije Terezije). - Imala je 10 sinova i 6 k*eri.

Sinovi Josip i Leopold bili su joj nasljednici na carskom prijestolju, a k*i Marija Antoaneta udala se za franc, kralja Luja XVI.

MARINO, Giambattista, tal. pjesnik; r. 1569, u. 1625. Njegov ivot, obilno ilustriran u Pismima (1627-29), tipi an je za umjetnika baroknog doba. Servilnost u odnosu prema mo*nim zatitnicima (kardinal Aldobrandini, Karlo Emanuel I Savojski, franc. kraljica Marija de'Medici) iskupljuje pretjeranom afirmacijom li nosti i pustolovnim krenjem normi. Progonjen i veli an, bjegunac i ukras dvorova, M. je ostvarivao u potpunosti ideal modernog pjesnika koji iznena#uje uvijek novim otkri*ima i prihva*a sve novosti svoje epohe. Kao pjesnik, ne izlaze*i u biti iz tradicionalne retorike i aristotelizma, on je ipak razvio do krajnosti senzualno-muzi ka traenja u ekspresiji, pjesni ku metaforiku i duhovite igre rije ima i pojmovima. U lirici je antipetrarkist (Lira; Galerija; Gajde), a nasuprot Tassu, pie opsean ep Adon (1623), na klas., mitoloku temu o ljubavi Venere i mladog lovca, u kojem nema psih. dubine ni jedinstva radnje, ali zato obiluje epizodama u slobodnijoj strukturi, virtuoznom tehnikom, raskonim opisima i senzualnim nadahnu*em. Po njemu tal. poezija XVII st. ozna ava se kao marinizam.

MARIOTTE [marj't], Edm, franc. fizi ar; r. 1620, u. 1684. Otkrio je, nezavisno od Boylea, Boyle-Mariotteov zakon za idealne plinove. Napisao je vie rasprava o gibanju teku*ine, prirodi boja, barometru, slobodnom padu, smrzavanju vode. Napisao Fssais de physique (1676-79). MARLBOROUGH [m':rlbre; m'?:rlbere], John Churchill, engl. vojskovo#a i dravnik; r. 1650, u. 1722. Pod Jakovom II istaknuo se u likvidiranju pobune vojvode od Monmoutha (1685). Kad se Vilim Oranski iskrcao u Engleskoj (1688), M. je preao na njegovu stranu. God. 1689. dobio titulu earla, te se na strani Vilima Oranskog borio u Flandriji i Irskoj. Optuen je zbog veze s prognanim Jakovom II i zatvoren u Toweru, gdje je proveo neko vrijeme. Kad je na prijestolje dola kraljica Ana (1702), imenovan je vrhovnim zapovjednikom brit. snaga u Ratu za panjolsku batinu. Istaknuo se osobito pobjedama kod Li,gea (1702, nakon ega je dobio titulu vojvode), Blenheima (1704), Oudenaardea (1708), Malplaqueta (1709). Potkraj 1711. pao u nemilost na dvoru te je do smrti kraljice Ane (1714) ivio izvan Engleske. MARLOWE [m:?rlou], Christopher, engl. lirski i dramski pjesnik; r. 1564, u. 1593. Studirao u Canterburyju i Cambridgeu. O ivotu mu se malo zna. Bio je u dodiru s krugom oko W. Raleigha. Prevodio je Ovidija, pisao stihove i drame. Diplomirani cambridgeski doktor i tajni vladin agent, koji pada kao politi ka rtva, proboden za vrijeme tu e u kr mi. Najve*i dramati ar engl. renesanse prije Shakespearea. Njegovom zaslugom engl. tragedija razbija konvencionalne akademske okvire preuzete od Seneke; u njega stih, oslobo#en od metri ke ukalupljenosti i robovanja rimi, postaje pravi pjesni ki instrument. Od etiri njegova najuspjelija dramska ostvarenja tri su glorifikacija natprosje nih li nosti, to ive i umiru u borbi za politi ku (Tamerlan Veliki); intelektualnu (Tragi na povijest doktora Fausta) i ekonomsku (Malteki idov) prevlast. 1etvrto (Teka vladavina i alosna smrt Eduarda II) prikazuje jedan udes kralja-slabi*a. U lirici se isti e nedovrena poema Heroja i Leander i popularna ivi sa mnom i budi moja ljubav. Cjelokupna djela objavljena su prvi put 1910.

MARNIX [m'arniks], Filips van, flam. politi ar i pisac; r. 1540, u. 1598. Jedan od vo#a niz. revolucije. God. 1571. stupio u slubu Vilima Oranskog; 1583. postao na elnik Antwerpena, ali ga je 1585. morao predati Alessandru Farnese. U svome poznatom djelu Konica svete Rimske crkve (1569) satiri ki je prikazao katolicizam. MAROT [mar'o], Clment, franc. pjesnik; r. oko 1496. u Cahorsu, u. 10. IX 1544. u Torinu. Sin dvorskog pjesnika J. Marota. Ljubimac kralja Franje I i komornik kraljeve sestre Marguerite d'Angoul'me (koja je simpatizirala s hugenotima). Zbog sumnje da je heretik, vie je puta zatvaran. U tamnici Chtelet napisao satiri nu poemu Pakao. God. 1532. izdaje zbirku L'Adolescence Clmentine. God: 1534. bjei u Ferraru, gdje susre*e Calvina. Na kraljevu intervenciju doputen mu je povratak pod uvjetom da se odrekne hereze. No, zbog slobodnog prepjeva Davidovih psalama optuen je da je krivotvorio biblijski tekst te zauvijek naputa Pariz. Sklanja se u enevu, pa u Chambry i najzad u Torino. Prilike su ga uvukle u vjerske raspre, premda je njegovoj lirskoj naravi bio tu# i dogmatizam Sorbonne i pretjeravanje hugenota. - Pisao rondoe, balade, madrigale, epigrame, epistule. Prevodio klasike (Vergilije, Ovidije, Marcijal). M. je majstor lirskih minijatura. Franji I posvetio je djela Kupidov hram, Mala poslanica kralju, himnu Dieu gard'a la cour. U njegovim su se stihovima sa uvali elementi drevnih pu kih popjevaka. Marotova je poezija izdanak srednjovj. lirike. MAROT, Jean, pravo ime Jehan des Mares, franc. pjesnik iz grupe tzv. retori ara; r. oko 1450, u. oko 1526. Otac C. Marota. Najprije tajnik Ane od Bretanje (kojoj je posvetio zbirku didakti nih stihova), zatim pratilac Luja XII u ratnom pohodu protiv pape Julija II (na povratku napisao kronike Put u Genovu i Put u Veneciju), i najzad (od 1514) komornik Franje I. Dvorski poeta, spretan versifikator i retori ar. MAROUZEAU [maruz'o], Jules, franc. lingvist; r. 1878, u. 1964. Profesor na Sorbonni, osniva Socit de tudes latines. Uz latinski jezik, kojemu su posve*ena njegova djela (Rasprava o latinskoj stilistici), bavio se i franc. i op*om lingvistikom (Pregled francuske stilistike; Lingvistika ili znanost o jeziku; Leksikon lingvisti kog nazivlja). Izdao kriti ki tekst i prijevod komedija P. Terencija. MARPURG, Friedrich Wilhelm, njem. muz. pisac i kompozitor; r. 1718, u. 1795. Sredinja li nost njem. glazbene znanosti u doba prosvjetiteljstva. Pokrenuo i izdavao jedan od najstarijih muz. asopisa Der critische Musicus an der Spree (1749-50). Kao kompozitor za etnik Prve berlinske kole (pjesme, ode, klavirske sonate). Glavna su mu djela Rasprava o fugi (2 knj.), Priru nik generalbasa i kompozicija (3 knj.) i Uvod u vokalnu kompoziciju. MARSIGLI [mars'ilji], Luigi Ferdinando, tal. polihistor i carski general; r. 1658, u. 1730. Sudjelovao u austr. vojsci u ratovima protiv Turaka i kod sklapanja mira u Karlovcima (1699), bio komesar cara Leopolda I pri odre#ivanju granica prema Turskoj; u Ratu za panjolsku batinu degradiran (1704) i otputen iz vojske; neko je vrijeme zapovjednik papine garde, onda se povla i iz javnog ivota i posve*uje znanosti. U rodnoj Bologni osnovao (1711) Istitutto delle scienze e belle arti. Pokazuju*i svestrano zanimanje za zemlje u kojima je boravio, skupio je mnotvo arheol., hist., etnografskih, geogr. i ekon. podataka te bogatu kartografsku gra#u, to ju je samo djelomice iskoristio u tiskanim djelima (Osservazioni intorno al Bosforo Tracio, 1681; Danubius pannonico-mysicus, 1726; Stato militare dell'imperio ottomano, incremento e decremento del medesimo, 1732).

Svoja oceanografska istraivanja prikazao je u djelu Histoire physique de la mer (1725). Vrijedan je materijal, u prvom redu kartografski, to ga je M. skupio u naim krajevima kao carski komesar (1699-1700). Bio je u dodiru s P. Ritterom-Vitezovi*em, koji mu je pribavljao potrebne kulturnohist. podatke. Za njega je Ritter-Vitezovi* (1699) napisao Responsio ad postulata (baza za spis Croatia rediviva, 1700); njemu je posvetio jednu elegiju (Ad comitem Marsilium, caesareum legatum, 1700). MARSTON [m'?:rsten], John, engl. satirik i dramati ar; r. 1575?, u. 1634. Glas satiri ara stekao zbirkom satira u stihovima Bi nevaljalstva. S Dekkerom (autorom komedije Satiro-Mastix) sudjelovao u kazalinom ratu protiv Bena Jonsona, napavi ga u komadu Zabava Jacka doboara, dok im se autor Volponea okrutno narugao u komediji Nadripjesnik. Marstonove tragedije Antonio i Mellida i Antonijeva osveta pokazuje utjecaj Kyda (panjolska tragedija), pune su jeze i estokih strasti, te nagovjetavaju Tourneura i Webstera i njihov genre tragedije uasa. M. se istakao i kao pisac komedija Nezadovoljnik; to elite; Nizozemska kurtizana, a s Ben Jonsonom i Chapmanom je suautor jedne od najboljih engl. renesansnih komedija Na istok, satiri ne aluzije na ra un plemstva i dvora zbog koje su sva tri autora dopala zatvora. Njegov stil, koji nije bez snage i djelotvornosti, karakterizira polemi nost i sklonost cinizmu.

MARTINIC, Jaroslav BoDita z, e. politi ar; r. 1582, u. 1649. Pristaa Habsburgovaca i suradnik grofa Slavate. S gradskim tajnikom Fabriciusom i Slavatom bacili su ga e. ustanici kroz prozor prake gradske vije*nice (defenestracija u Pragu); ostao iv i pobjegao u Bavarsku. Nakon pobjede Katoli ke lige nad e. ustani kom vojskom (Bla Hora 1620) M. se vratio u 1eku, postao grofom i stekao velika feud. imanja konfiscirana ustanicima. God. 1648. ve#ani su ga zarobili prilikom zauze*a Praga. MARTINOVI5, Ignjat, ug. u enjak i revolucionar; r: 1755, u. 1795. Martinovi*eva se porodica 1690. preselila iz Srbije u ju. Ugarsku. Zaredio se kod franjevaca, no poslije, spoznavi popovsku pokvarenost, pobunio se protiv crkve i redovnitva i postao oduevljenim privrenikom anticrkvenih reformi Josipa II. God. 1781. odlazi u Bukovinu, gdje kao vojni sve*enik predaje inenjercima matematiku i upoznaje se s grofom A. Potockym, kasnijim vodom polj. revolucije. Povezuje se s najnaprednijim polj. u enjacima i politi arima. God. 1783. postaje profesor prirodnih znanosti na Lavovskoj akademiji; tu pie niz znanstvenih radova, i postaje lan hessenske, mnchenske, stockholmske i petrogradske akademije; potkraj osamdesetih godina po inje obra#ivati i polit. teme. - M. je ve* u Lavovu otvoreno ispovijedao materijalisti ki pogled na svijet. God. 1791. naputa Lavov i natje e se za katedru fizike na Petanskom univerzitetu, ali nije izabran. Tada odlazi u Be , gdje postaje jedan od glavnih savjetnika Leopolda II u njegovoj borbi protiv svjetovnih i crkv. feudalaca u Ugarskoj. Poslije Leopoldove smrti pokuava u antiklerikalnom i antifeudalnom pravcu utjecati na novog cara Franju, no kad ovaj, zastraen Francuskom revolucijom, po inje voditi reakcionarnu politiku, M. 1793. protiv njega organizira jakobinsku urotu s namjerom da podigne ugarsko-hrv. demokratsku revoluciju (Zavjera ugarsko-hrvatskih jakobinaca). Uhva*en 1794, osu#en je na smrt i smaknut na Krvavoj poljani kraj Pete. Djela: Op*a teorija jednadb svih stupnjeva ilustrirana novim formulama; Sustav op*e filozofije.

MARULI5, Marko, knjievnik; r. 18. VIII 1450. u Splitu, u. 5. I 1524. u Splitu. Nazvan ocem hrvatske knjievnosti. kolovao se u Splitu u koli T. Acciarinija i u Padovi. Bavio se odvjetnitvom, a vrio je i slubu suca i egzaminatora notarskih spisa. Pisao na hrvatskom i latinskom, M. je srednjovj. kr*anin na koga su djelovali humanizam i suvremena stvarnost (Turci pod zidinama Splita, borba pu ana za ravnopravnost), pa u nekim djelima - Dobri nauci; O poniznosti i slavi Kristovoj - (De humilitate et gloria Christi) - otro iba svoje suvremenike, posebno kler. Latinski, uglavnom moralisti ki spisi Pouke za dobar ivot prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum); Evangelistarium; Pedeset parabola (Quinquaginta parabolae) i dr. prevedeni su na mnoge evr. jezike i doivjeli velik broj izdanja. U Poslanici Hadrijanu VI (Epistola od Adrianum), u kojoj poziva na otpor protiv Turaka, u spisima Protivu onih koji tvrde da je Sv. Jeronim Talijan (In eos qui beatum Hieronymum Italum esse contendunt), Stari solinski natpisi (Inscriptiones Salonitanae antiquae) kao i u lat. prijevodu jednog dijela Dukljaninova Ljetopisa (Regum Dalmatiae et Croatiae gesta) dolazi vie do izraaja njegova veza sa zemljom i ljudima. Najve*i su Maruli*ev pjesni ki domet njegovi hrv. stihovi, u prvom redu Judita (Istorija svete udovice Judit u versih hrvacki sloena), u kojoj M. hrabri i poti e Spli*ane na obranu od Turaka. Pisan akavskim dvostruko rimovanim dvanaestercem, preteno amfibrake osnove, ovaj spjev otkriva Maruli*ev pjesni ki talent. U ostalim hrv. spisima (Istorija od Suzane; Dobri nauci; Poklad i korizma; Sprovid koludric od sedam smrtnih grihov i dr.) M. je moralist. Zna ajan je i njegov prijevod djela De imitatione Christi od Tome Kempenskog pod naslovom Od naslidovanja Isukrstova. U novije vrijeme prona#en je u Nacionalnoj biblioteci u Torinu i njegov lat. ep Davidias, koji je objavljen 1954. u Zagrebu; priredio J. Badali*) i 1957. u Meridi u Venezueli (priredio M. Marcovich), dok je prijevod i komentar na inio B. Glavi i* (Zagreb 1974). MARVELL [m'a:rvel], Andrew, engl. knjievnik; r. 1621, u. 1678. Studirao u Cambridgeu. Putovao po Evropi (Nizozemska, Italija, Francuska, Rusija). Miltonov suradnik. Pisao s udivljenjem o Cromwellu. Politi ki radikalno orijentiran, M. satiri ki iba Charlesa II i njegov dvor. U osobnom ivotu smion i strastven, u pjesni kom izrazu on povezuje elemente klasi ne predaje i metafizi ke poezije. Njegova je lirika sadrajno vrlo raznovrsna (politi ke, ljubavne, pejzane pjesme), kao i po tonu, koji se kre*e od nemilosrdne poruge do njenih intimnih ugo#aja. Uz J. Donnea M. je jedan od najzna ajnijih engl. pjesnika metafizi ara. Djela: Horacijska oda prigodom Cromwellova povratka iz Irske; Izvje*e o porastu papizma i despotske vlasti u Engleskoj; Pjesme i pisma; Posljednji naputci slikaru; Svojoj plahoj ljubavnici (1927). MASKELYNE [m''skilin], Nevil, engl. astronom; r. 1732, u. 1811. Bavio se primjenom astronomije u navigaciji. God. 1766. po eo izdavati Nautical almanac, astron. godinjak, koji izlazi i sada. God. 1760. bavio se metodom utvr#ivanja godinje paralakse Siriusa; 1761-69. na otoku Saint Helena motrio prolazak Venere ispred Sunca. Kod St. Helene (1762) i Barbadosa (1764) istraivao morske mijene. M. je predloio na in utvr#ivanja gusto*e Zemlje i 1774. izveo prvo mjerenje na temelju otklona viska iz vertikalnog poloaja u neposrednoj blizini nekog brda. MASSNA [masen'a], Andr, franc. maral; r. 1758, u. 1817. Za ratne zasluge imenovan vojvodom od Rivolija (1808) i princom od Esslinga (1810). General franc. revoluc. vojske od 1793, maral od 1804. Jedan od najsposobnijih vojskovo#a proizalih iz Revolucije. Istakao se u Bonaparteovu tal. ratu (1796-97), osobito u bitki kod Rivolija (kada je nazvan drago dijete pobjede), pobijedio je Austrijance i Ruse kod Zricha 1799, zauzeo Napulj i Gaetu 1806. Odlikovao se u bitkama kod Asperna, Esslinga i Wagrama (1809). God. 1810-

11. vrhovni je komandant franc. vojske u Portugalu, gdje je doivio neuspjeh. Poslije Napoleonova pada priao Burboncima. Napisao Memoare. MASSIE [m''si], Joseph, engl. statisti ar i ekonomist; r. ?, u. 1784. U njegovu anonimno objavljenom spisu Rasprava o uzrocima koji upravljaju prirodnom kamatnom stopom, koji se pojavio 1750, prvi put se u historiji ekon. misli tretiraju kamate kao dio profita, a njihov se pad tuma i akumulacijom kapitala i padom profita koji zbog toga nastaje. MASSILLON [masij'on], Jean Baptiste, franc. propovjednik; r. 1663, u. 1742. Njegove dvorske propovijedi u doba korizme (Le Grand Car'me) u Versaillesu pred Lujem XIV, a osobito nadgrobni govori princu Contiju, dauphinu, Luju XIV pribavili su mu glas odli na govornika. Isti u se propovijedi u doba korizme koje je 1718. odrao pred mladim Lujem XV (sabrane pod naslovom Le Petit Car'me). Voltaire je mnogo cijenio njegov stil i rje itost. God. 1719. primljen u Francusku akademiju. MASSINGER [m''sinder], Philip, engl. dramati ar; r. 1583, u. 1640. Prva djela pisao s T. Dekkerom, N. Fieldom, J. Fletcherom poslije ije smrti postaje vode*i dramski pisac. Izraava mrnju prema samovolji i tiraniji apsolutisti kih vladara, negira buroasko pravo kraljeva, osu#uje licemjerstva i poudu za novcem. Pobunu robova protiv gospodara prikazuje sa simpatijama. I tragedije i satiri ke komedije pune su aluzija na doba apsolutisti ke vladavine Charlesa I. Djela: tragedije Milanski vojvoda; Vjerujte kako vam je drago; Rimski glumac; 1asna djeva; komedije Nov na in pla*anja starih dugova; Gradska drama. MASSYS [m'as'js], Jan, tako#er Messys i Metsys, flam. slikar, sin i u enik Quentina Massysa; r. oko 1509, u. 1575. Kao protestant prognan iz domovine, ivio u Francuskoj i Italiji. U kompoziciji (Suzana u kupelji) bliz tal. cinquecentistima. MASSYS, Quentin, tako#er Messys i Metsys, flam. slikar; r. 1466, u. 1530. Glavni majstor rane flam. slikarske kole u Antwerpenu, gdje djeluje od 1491. Njegova je umjetnost sinteza realisti kih tendencija slikarstva (Van Eyck, D. Bouts) i lik. ideja tal. renesanse, napose Leonarda. Obrazovan humanist i prijatelj Erazma Roterdamskog i T. Morea. Radio je oltarske slike za crkve u Leuvenu i Antwerpenu, prikazuju*i likove u onovremenoj nonji. Osobitu vrijednost imaju njegovi psihol. karakterizirani likovi prikazani u minuciozno ostvarenom miljeu (Mjenja novca i njegova ena, 1514). Ti su portreti bili uzor mnogim flam., niz. i njem. slikarima.

MATABEI, Iwasa, jap. slikar; r.1578, u.1650. U njegovu djelu odrazuju se tradicije klas. jap. slikarstva koje oboga*uje ivljim koloritom i tenjom za pribliavanjem stvarnosti. U crteima tuem majstorski ostvaruje pregnantnu liniju. Prikazivao je likove i teme iz kin. i jap. legenda i historije, anr-prizore i portrete.

MATHER [m'Fer], Cotton, amer. pisac i teolog; r. 1663, u. 1728. Istaknuta li nost amer. puritanstva. Stekao titulu doktora u 18. godini, govorio 7 jezika. Napisao je preko 450 razli itih djela (historija, biografija, propovijedi, basni, pjesama, teolokih, filozofskih, medicinskih, znanstvenih i pobonih rasprava). Svoju crkv. historiju Nove Engleske Magnalia Christi Americana, zamislio je kao veleban religiozni ep nalik na glavne spjevove Staroga svijeta. Konzervativan i arogantan polemi ar, za vrijeme procesa vjeticama u Salemu nije se aktivno opirao spaljivanju rtava. Humaniji je u svojim spisima o tom slu aju.

MATIJA, rimsko-njem. car i hrvatsko-ug. kralj; r. 1557, u. 1619. Tre*i sin cara Maksimilijana II. Zbog nesposobnosti Matijina brata cara Rudolfa II M. je preuzeo vodstvo u ratu protiv Turaka i u uguivanju ustanka pod I. Bocskayem u Ugarskoj. Ve* 1608. Rudolf je bio prisiljen da mu ustupi vladavinu nad Austrijom, Ugarskom, Hrvatskom i Moravskom, a 1611. i nad 1ekom. Poslije Rudolfove smrti M. je 1612. izabran za rimskonjem. cara. Za njegova vladanja dokraj en je mirom u Madridu (1617) dvogodinji Usko ki rat. Svom brati*u i nasljedniku Ferdinandu II ostavio je u batinu Tridesetogodinji rat, koji je netom buknuo. MATTIOLI, Pierandrea, tal. lije nik i botani ar; r. 1500, u. 1577. Djelovao u Sieni, Perugii, Trentu i Gorici. Napisao komentar Dioskoridovu djelu o lijekovima. Boravio i u naim krajevima i opisao nae ljekovito bilje. MAUPERTUIS [mop'rti'i], Pierre Louis Moreau de, franc. matemati ar i astronom; r. 1698, u. 1759. Mjerenjem duine meridijanskog stupnja u Laplandu 1736. dokazao je spljotenost Zemlje. U vezi s tim otkri*em pozvan je u Berlin, gdje na prijedlog Voltairea postaje predsjednik Akademije znanosti. Najvaniji su mu radovi o obliku Zemlje, o paralaksi Mjeseca, o nauti koj astronomiji. M. je 1744. formulirao princip najmanje akcije. MAUROLICO [maurol'iko], Francesco, tal. matemati ar, arhitekt i erudit; r. 1494, u. 1575. Pisao djela o astronomiji, mehanici, geometriji, filologiji i bavio se knji. radom. Konstruirao je i mnoge opti ke i astronomske instrumente. Gl. djelo: Dvije knjige o aritmetici (Arithmeticorum libri duo). MAVROKORDTOS ili MAUROKORDATOS, Alexandros st., lije nik, diplomat i pisac; r. oko 1640, u. 1709. Potomak fanariotske obitelji koja je u XVII i XVIII st. igrala istaknutu ulogu u povijesti Turske, Rumunjske i Gr ke. M. je bio tjelesni lije nik sultanov i veliki dragoman Porte (1673). Kao delegat Porte za sklapanje Karlova koga mira (1699) sastavio nacrt ugovora toga mira. Zalagao se za podizanje gr . kolstva u Carigradu. Pisao je o medicini, povijesti i klas. filozofiji. Njegov sin Nikola te njegovi unuci Ivan i Konstantin bili su hospodari u Vlakoj i Moldavskoj. MAYER [m'ajer], Johann Tobias, njem. astronom; r. 1723, u. 1762. Sveu . profesor i direktor astron. opservatorija u Gttingenu. Izdao Mjese eve tabele, koje su se upotrebljavale u navigaciji za odre#ivanje

MAYNARD [m'n'a:r], Franois, franc. pjesnik; r. 1582, u. 1646. U enik Malherbeov. Jedan od prvih lanova Akademije. Pisao ode, epigrame, sonete, rondoe. Posthumno su objavljena njegova pisma (Lettres, 1653). Marljiv versifikator, bez velikog nadahnu*a. Borio se protiv izvjeta enog ukusa, a nerijetko je i sam izvjeta en. MAYOW [m''jou], John, engl. lije nik i fiziolog; r. 1640, u. 1679. Prou avao disanje i spoznao da se pri tom troi jedna sastojina zraka, identi na s onom koja se troi pri izgaranju i kalcinaciji metala, a koju sadri salitra. Time, jedno stolje*e prije Priestleya i Lavoisiera, M. pravilno tuma i ulogu kisika pri disanju i izgaranju. Prvi je tvrdio da se tjelesna toplina stvara u mii*ima. MAZARIN [mazar'en], Jules; tal. Giulio Mazzarino, franc. dravnik tal. podrijetla; r. 1602. u Pescini, Italija, u. 1661. u Vincennesu kod Pariza. Jedan od najspretnijih diplomata u povijesti Francuske. Sin sicilijanskog dvorjanina na posjedima feud. obitelji Colonna, M. je bio najprije u papinskoj vojni koj a zatim diplomatskoj slubi. God. 1634-36. bio je papinski nuncij u Parizu, a 1640. primio franc. podanstvo i stupio u slubu Richelieua; 1641. postao je kardinal. Poslije smrti Richelieua (1642) zauzeo njegovo mjesto kao ministar. Nakon smrti Luja XIII (1643) kraljica Ana, kao regentkinja za Luja XIV, zadrala ga je na tom mjestu. Premda je u vanjskoj politici imao uspjeha (Westfalski mir, 1648), ipak je nezadovoljstvo protiv kraljice Ane i njega dovelo do stvaranja - Fronde. Nakon sloma Fronde (1653) uspio je oja ati internacionalni poloaj Francuske (Pirenejski mir, 1659) i skriti premo* velikih feudalaca u korist kralj. centralne vlasti. Tako je postavio temelje, na kojima je Luj XIV izgradio hegemoniju Francuske u Evropi. M. je kroz relativno kratko vrijeme stekao golemo bogatstvo za sebe i svoju porodicu u Italiji. Bio je mecena knjievnika i umjetnika, a osnovao je i uvenu biblioteku. MAZEPA, Ivan Stepanovi*, ukr. hetman; r. 1644, u. 1709. Odgojen na polj. dvoru. Hetman od 1687. Sudjelovao je u pohodima rus. cara Petra I protiv Turske i u Sjevernom ratu protiv vedske. Vodio potajne pregovore s Poljskom i zatim sa vedskom u namjeri da otrgne Ukrajinu od Rusije. Kad je ved. kralj Karlo XII prodro u Ukrajinu, M. je (1708) otvoreno preao na njegovu stranu, no golema ve*ina ukr. Kozaka i seljaka nije ga slijedila. Poslije ved. poraza kod Poltave (1709) M. je zajedno s Karlom XII pobjegao u Tursku. Porta ga je zato ila u Benderu, gdje je umro. Temu o Mazepi pjesni ki su obradili Pukin i Byron, Slowacki je napisao dramu pod istim naslovom, a Victor Hugo posvetio mu je neke stihove u zbirci Orientales. Franz Liszt inspirirao se tom temom u svojoj estoj simfonijskoj poemi; opere o Mazepi komponirali su C. Pedrotti, P. P. Sokalski, P. I. 1ajkovski. Lik Mazepin prikazali su u slikarstvu H. Vernet, L. Boulanger, Th, Chassriau i dr.

MAZO [m'azo], Juan Bautista Martnez del, panj. slikar; r. oko 1610, u. 1667. U enik i zet Velzquezov; slijedi njegov na in slikanja i radi portrete, figuralne kompozicije i pejzae. Poslije smrti Velzquezove dovrio neka njegova djela. McMAHON [mekm'a:en], Arthur Henry, brit. kolonijalni administrator; r. 1862, u. 1949. Slubuju*i u Indijskom politi kom odjeljenju (od 1890) ozna io 1897. granicu izme#u Beludistana i Afganistana. ef brit. delegacije na konferenciji u Simbi (1913-14) na kojoj su se Velika Britanija i Tibet sporazumjeli o grani noj tzv. McMahonovoj liniji izme#u

Tibeta i Asama. God. 1914. imenovan za prvog brit. visokog komesara u Egiptu. Njegovi pregovori i korespodencija s budu*im hedaskim kraljem Huseinom ibn Alijem utjecali su na dizanje i razvoj ustanka Arapa protiv Turske. MCHAIN [me'en], Pierre Franois Andr, franc. astronom; r. 1744, u. 1804. Pobornik metarskog sistema mjera. Radi odre#ivanja duine metra mjerio duljinu meridijanskog luka izme#u Pariza i Barcelone. Utemeljitelj franc. astron. godinjaka Connaissance des temps (Shva*anje vremena). Otkrio 13 kometa i utvrdio njihove orbite.

MEHITAR (armenski Mhitar: tjeitelj), pravo ime Manughean Petro, armenski kulturni preporoditelj; r. 1676, u. 1749. Autor djel religioznog sadraja, armenske gramatike i rje nika. God. 1696. preao je na katolicizam i osnovao 1701. u Peri (Carigradu) kat. red koji je imao kultivirati armenski jezik i literaturu. Zbog progona u Carigradu sklonio se M., zajedno sa svojim monasima, na Moreju (Peloponez) koja se tada nalazila pod vla*u Venecije. Iz Moreje, koju su Turci zauzeli 1711, monasi, zvani mehitaristi, preselili su se na otok San Lazzaro u Veneciji. Ovdje su razvili ivu djelatnost prevode*i svjetovna i crkv. djela na armenski jezik i piu*i originalna djela na tom jeziku. Njihov je manastir postao armensko znanstveno i kult. sredite s bogatom bibliotekom, arhivom i s vlastitom tiskarom. Jedna grupa mehitarista odvojila se od mati noga manastira i osnovala podruni manastir u Trstu (1773), koji je opet osnovao filijalni manastir u Be u (1810), gdje su ih Be ani zvali Altglczuber (Starovjernici). I ovdje su razvili veliku aktivnost, opiru*i se na vlastitu tiskaru. Mehitaristi su vrlo zasluni za kult. razvoj i za nacionalno odranje Armenaca. U njihovoj tampariji u Be u tampana su i neka srp. djela u XIX st. (npr. Srpski rje nik V. S. Karadi*a, 1818). MEHMED-PAA KARAKA, tur. vojskovo#a; u. 1621. Namjesnik u Bosni 1612. i u Budimu 1619. Poginuo u bitki kod Ho*ima (Hotina). O njemu pjeva I. Gunduli* u Osmanu. MEHMED-PAA SOFI, tur. politi ar; u. 1551. Beglerbeg Rumelije; poslije bos. sandakbeg (1547) i vezir u Budimu (1551). U Banjoj Luci je sagradio niz zadubina: damiju, javno kupalite, most na Vrbasu, han i dr. MEJLI; Mehmed Gurani, pjesnik i kaligraf; r. 1713, u. 1781. Potje e iz obitelji koja se iz Male Azije doselila u Sarajevo. Bio je pro elnik kadiritske tekije. Pjevao kronograme za tekije, medrese, damije i nadgrobne spomenike. Ve*inu ih je preveo Mehmed Mujezinovi* u knjizi Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine. MELANCHTON [mel'anhtn], Philipp, pravo prezime Schwarzert, njem. reformator, teolog i filozof; r. 16. II 1497. u Brettenu, u. 19. IV 1560: u Wittenbergu. Od 1518. profesor u Wittenbergu gdje je pristao uz Luthera i postao njegovim najbliim suradnikom. U en humanist i pisac kolskih knjiga (gr . i lat. gramatika, logika i dr.); stoga je dobio naziv Praeceptor Germaniae. Izradio temelje za reorganizaciju protestantske crkve i kole. Osniva Augsburke konfesije, koju je iznio i branio na saboru u Augsburgu 1530. Posebno cijenio Aristotelovu etiku i dijalektiku i zastupao svojevrsni humanisti ki aristotelizam, pri emu je ipak uzimao u obzir i Platonovu i stoi ku filozofiju, kao i, prije svega, temeljne postavke Biblije, tako da mu je op*a filoz. orijentacija preteno elektri ka. M. se, poput Luthera, drao Aristotelovog i Ptolemejevog u enja o kozmosu, pa je Kopernikovo u enje odbacio kao bezbono, jer proturje i Bibliji. Kao idejni vo#a filipista, umjerene struje u protestantizmu, M. se teoloki sukobio s M. Vla i*em, osobito u pitanjima ovje je

slobodne volje i spasenja. Tako#er, M. je znatno pridonio ublaavanju prvotnog vjerskog rigorizma reformacije. Uz gl. teoloko djelo Op*a mjesta teologije (Loci communes rerum theologicarum, 1521), koje je postalo najutjecajnije djelo protestantske teologije, M. je i pisac mnogih rasprava iz filozofije, psihologije i pedagogije, poslije sabranih u Corpus Reformatorum. MELON [mel'on], Jean Franois, franc. ekonomist; r. 1680, u. 1738. U djelu Politi ka rasprava o trgovini zahtijeva da se ukinu ograni enja u trgovini ita i gl. panja obrati poljoprivredi. Prete a fiziokrata. MNAGE [men'a:], Gilles, latinizirano Aegidius Menagius, francuski erudit; r. 1613, u. 1692. Bel-esprit, rado vi#en u salonima, vodio zajedljive polemike s mnogim suvremenicima. Moli,re je ismijao njegov akademski pedantizam u U enim enama (lik Vadiusa). Djela: Poemata (stihovi na franc., lat, i gr . jeziku); Vrela francuskog jezika (kasnije: Etimoloki rje nik): Miscellanea; Razmatranja o francuskom jeziku. Zbirka njegovih izreka i kriti kih zapaanja posthumno je objavljena pod naslovom Menagiana. MEN1ETI5 ili MIN1ETI5, Vladislav, knjievnik; r. 1600. u Dubrovniku, u. 1666. Pisac aljive pjesme Radonja (pod utjecajem S. Aurdevi*a), panegirika P. Zrinskome, Trublja slovinska, i prepjeva G. Marina, Radmilova tuba cije* Zorke vile. M. je vjet aljivi pjesnik, ali jo vjetiji prevodilac i ponesen rodoljubivi pisac. MEN1ETI5 VLAHOVI5, imundo ili iko, pjesnik; r. 1457. u Dubrovniku, u. 1527. u Dubrovniku. Vrio razne slube u Dubrova koj Republici, izme#u ostalog bio knez na ipanu i u Dubrovniku. Napisao preko 500 lirskih pjesama. Pripada prvoj generaciji dubrova kih pjesnika, koja se razvila pod utjecajem tal. trubadurske i petrarkisti ke lirike, pu kih strambotta i nae nar. poezije. Njegovi dvostruko rimovani dvanaesterci trodijelne inercije esto su slobodni prijevodi s talijanskog, ali ima i dosta izvornih pjesama, u kojima je pokazao ne samo versifikatorsku vjetinu nego i pjesni ki talent. MENDELSSOHN, Moses, njem. filozof; r. 1729, u. 1786. Pod Lessingovim utjecajem pisao u duhu filozofije prosvjetiteljstva. Traio je da se filozofija lii svih dokonih mudrovanja o onome to se ne moe prosuditi na temelju iskustva i da se bavi pitanjima koja *e za ljude biti korisna. Borio se za emancipaciju idova u Njema koj i stvorio prvu modernu id. filozofiju religije. U mnogim tezama psihologist, u estetici zastupa miljenje da ljepota proizlazi iz ljudske ograni enosti, nerazgovijetnosti njegovih predodbi, jer beskona no mnotvo ne moe povezati u jedinstvo. Stoga bogu i nije potrebna ljepota. Djela: Filozofski razgovori; Pisma o osjetima; Fedon ili o besmrtnosti due; Jutarnji sati; Rasprava o o itosti u metafizi kim znanostima. MENDOZA [mend'oza], Diego Hurtado de, panj. humanist, pjesnik i politi ar; r. 1503, u. 1575. Zastupao Karla V na koncilu u Tridentu (1545- 1563). U panj. pjesnitvo unosio elemente tal. humanizma. Glavno mu je djelo Rat za Granadu (Guerra de Granada), historija pobune Moriska (1568-70). MENDOZA, Pedro de, panj. konkvistador; r. 1487, u. 1537. God. 1534. postao generalni kapetan podru ja Rio de la Plata, te ga po eo sa svojim bratom Diegom istraivati i osvajati. God. 1536. utemeljio je naselje Buenos Aires.

MENIKOV, Aleksandr Danilovi , rus. vojskovo#a i politi ar; r. 1673, u. 1729. Bliski suradnik Petra I. Pobijedio ve#ane kod Kalisza 1706. Odlu na je bila njegova intervencija u bitki kod Poltave 1709. Poslije smrti Petrove pomogao Katarini I da do#e na prijestolje. Za njezina vladanja bio je svemo*an. Nakon Katarinine smrti omogu*io Petru II da stupi na prijestolje pod njegovim regentstvom, ali je iste godine (1727) prognan u Sibir, gdje je i umro. MERCATOR, Nicolaus, pravo prezime Kaufmann, dan. matemati ar, astronom i inenjer; r. 1620, u. 1687. Radovi su mu s podru ja matematike, kozmografije i astronomije. Od mat. radova vano je Umije*e logaritmiranja (Logarithmotechnia), u kojem je dan razvoj u red izraza 1 + x i ln (1 + x). Konstruirao je fontane u Versaillesu. MERCIER [m'rsj'e], Louis Sbastien, franc. pisac i publicist; r. 1740, u. 1814. Objavio 1770. prvi anticipacijski roman u knjievnosti Godina 2440 - u kome je predvidio diriabl i upotrebu fonografa u nastavi. Svoje poglede na kaz. umjetnost iznio u djelu Du Thatre, ou Nouvel essai sur l'art dramatique (1773). Prera#ivao Shakespeareove tragedije. Prilike u predrevolucionarnoj Francuskoj opisao u opsenu djelu Tableau de Paris. MERCIER DE LA RIVI$RE [m'rsj'e de la rivj'':r], Paul Pierre, franc. ekonomist fiziokrat; r. 1720, u. 1793. ili 1794. Kao guverner (1758) otoka Martinique pokuao provesti poreznu reformu prema zamislima F. Quesnaya. Napisao: Prirodni i bitni poredak politi kih drutava. MERCK [merk], Johann Heinrich, njem. knjievnik; r. 1741, u. 1791. Istaknuti kriti ar Sturm und Dranga, pisac iroke kulture i ironijskog intelekta. Dolazio u dodir s Goetheom, Wielandom, Herderom i drugim knji. odli nicima svojeg doba. Djelovao je osobnim savjetom (osobito na mladog Goethea) koliko i pisanom rije ju. U svojim pripovijestima i romanima zagovara socijalnu pravdu, prosvjeduju*i protiv izrabljivanja sela. Djela: Rhapsodie; Paetus i Arria; Lindor i dr. MESI5, Marko, borac za oslobo#enje od Turaka; r. oko 1640. u Brinju, u. 1713. u Karlobagu. upnik u Brinju, a od 1678. arhi#akon i kanonik senjskog kaptola. Nakon tur. poraza pod Be om (1683) sudjelovao je 1689. kao povjerenik karlova kog generala, u osvajanju Like. God. 1692. i 1693. suzbio je uzastopne pokuaje Turaka da ponovo zauzmu Liku i Krbavu. Od oslobo#enja Like do njezina priklju enja Vojnoj krajini 1712. mnogo je utjecao na upravu i sudovanje, zati*uju*i puk od pritiska komorskih slubenika. Kao ratnik istaknuo se i za Rkczyjeve bune. MESIHI, irvani, azerbajdanski pjesnik; r. oko 1580, u. ? Pisao gazele i kaside i razvijao se kao lirik pod utjecajem tradicije kojoj je za etnik bio azerbajdanski pjesnik Fizuli. MESMER [m'esmer], Franz Anton, njem. lije nik; r. 1734, u. 1815. Osniva teorije animalnog magnetizma (mesmerizam). Od 1775. bavio se tzv. magnetskim kurama. Tvrdio je da posjeduje magnetsku snagu, pa je lije io razli ite bolesti dodirom ruku, dovode*i bolesnike u stanje somnambulizma. Imao mnogobrojne protivnike, ali i pristae. Prete a je hipnotizma.

MESSIER [m'sj'e], Charles, franc. astronom; r. 1730, u. 1817. Prvi istraivao svemirske maglice; otkrio 21 komet. God. 1781. izdao katalog svemirskih maglica, koje se i sada biljee njegovim oznakama (npr. M 31, Andromedina maglica). METASTASIO [metast'azio], Pietro, pravo ime Pietro Bonaventura Tropassi, tal. pjesnik i dramski pisac; r. 1698, u. 1782. Zapazio ga je u eni G. V. Gravina, koji mu grecizira prezime Trapassi, i koji ga alje na nauke kod kartezijanca G. Calopresea. No, M. se sasvim predaje umjetnosti i postie prve uspjehe kao lirski i dramski pjesnik (Pjesme, 1717). Zna ajno je bilo i prijateljstvo s opernom pjeva icom Mariannom Benti Bulgarelli, za koju je napisao operni liberto Didona naputena (1724). Golem uspjeh tog djela u vrstio ga je u ideji o potrebi reforme libreta i otvorio mu put na be ki dvor (1730), gdje je bio carskim pjesnikom Karla VI, Marije Terezije i Josipa II. Njegovih 26 libreta (s podnaslovima dramma ili dramma per musica) tekstovi su s poetskom autonomijom, iako su napisani u funkciji glazbenog kazalita. Teme su im klasi ne, biblijske ili pov. i literarne, a najbolji je u njima verbalni sklad, elegancija izraza i spontana muzikalnost, osobito u pjevnim ariettama. Prosvjetiteljski stav, pregledna i racionalna struktura, jednostavnost osje*aja i strasti, elementi su po kojima je teatar pjesnika rokokoa zadobio ar op*eprihvatljive modernosti, te je M. bio prikazivan, slavljen i itan u mnogim zemljama, pa i u nas. METZINGER [m'ecinger], Valentin Janez, slikar; r. 1699. u Saint- Avoldu u Francuskoj, u. 1759. u Ljubljani. U io u sjev. Italiji, vjerojatno u Veneciji. Djeluje od 1727. u Ljubljani kao predstavnik slov. kasnobaroknog slikarstva. Radio u ulju oltarne slike, mitol. i hist. kompozicije, portrete i mrtve prirode. Oko 300 njegovih radova nalazi se preteno u crkvama u Sloveniji i u susjednim krajevima Hrvatske. MEUSNIER DE LA PLACE [ment'e d la plas], Jean Baptiste, franc. matemati ar. general franc. revolucionarne armije; r. 1754, u. 1793. 1lan francuske akademije znanosti od 1784. Poginuo je prilikom opsjedanja Mainza. Bavio se preteno diferencijalnom geometrijom. Njegovo ime nosi pou ak o centru zakrivljenosti i ravninskog presjeka povrina. Zanimao se tako#er za probleme fizike, napose mehanike. MeV, mega-elektron-volt, jedinica za energiju u atomskoj fizici. Jedan MeV energije dobije estica s elementarnim nabojem e, ubrzana u el. polju razlike potencijala od milijun volta. MIDDLETON [m'idlten], Thomas, engl. dramati ar; r. 1570, u. 1627. Kroni ar Londona, autor brojnih dramskih djela (tragedija i komedija), koje je pisao sam ili u suradnji s Rowleyjem, Dekkerom i dr. Kao poznavalac pu kih obi aja i mnogih spletaka svoga vremena M. je prikazivao moral svojih suvremenika, gra#ana i dvorana. Njegovo dramsko djelo Partija aha satira je na panj. dvorsku politiku. Oduevljeno ga je primila antikatoli ki raspoloena publika, no panj. je poslanik traio da se prikazivanje drame zabrani. Poslije predstave Middletonov je komad skinut sa scene, a autor je, misli se, bio zatvoren. Poznate su Middletonove drame: Sjajna djevojka; Plemenita sva#a; panjolska ciganka; Ludi svijet; ene, uvajte se ena; Potena bludnica. MIHAIL FJODOROVI1, rus. car od 1613; r. 1596, u. 1645. Prvi vladar dinastije Romanov. Dr. poslove vodili su u po etku njegova majka i utjecajni boljari, a zatim njegov otac, patrijarh Filaret (1619-33). Slabost cara i sve tei feud. tereti stvorili su u

narodu nezadovoljstvo koje je sred. XVII st. izbilo u nekoliko buna. Za njegova vladanja sklopljen je Stolbovski mir sa vedskom (1617) koja je njime stekla Ingermanland i ist. Kareliju, ime je Rusija ostala prakti ki odsje ena od Balti kog mora. Rusko-polj. rat 1632-34. zavrio je Poljanovskim mirom, kojim se polj. kralj Vladislav IV odri e pretenzije na rus. prijestolje, a Rusija mu zauzvrat predaje Smolensk i 1ernigov. MIHAJLO HRABRI, gospodar Vlake; r. 1558, u. 1601. Vladao od 1593. S pomo*u cara Rudolfa II i erdeljskog vojvode Z. Bthoryja izvojevao nezavisnost svoje zemlje od Turaka i zavladao Transilvanijom (1599) i Moldavijom (1600), ali ih nije uspio zadrati. Umoren po nalogu carskog generala Baste. MIJAKI5, Gavrilo, episkop Mar anske eparhije 1663-70; r. u prvoj pol. XVII st., u. 1686. u tvr#avi Glatz u Pruskoj, danas K7odzko, Poljska. Branio prava pravosl. krajinika u Varadinskom i Karlova kom generalatu i titio ih u njihovoj borbi protiv hrv. stalea i njem. oficira (pobuna krajikog suca Osmokruovi*a 1665-66). Priklonio se protuaustr. politici bra*e Zrinskih i vjerojatno znao za urotu. Opisan na dvoru kao opasan nar. tribun, neprijatelj unije s Katoli kom crkvom (koju je favorizirala Austrija) i veliki prijatelj Zrinskih, M. je svrgnut s vladi anske stolice tajnim carskim dekretom u decembru 1668. No, zbog predstoje*eg rata s Turskom i bojazni od pobune krajinika odanih Mijaki*u ta je odredba provedena tek u oktobru 1670. Pod sumnjom da je znao za urotu P. Zrinskog i K. Frankapana, M. je uhapen i zatvoren u senjsku tvr#avu, odakle je u ljeto 1671. preba en u Graz, pa u Be i napokon u prusku tvr#avu Glatz, gdje je i umro, vjerojatno u oktobru 1686. MIKALJA, lat. Micaglia, Jakov, leksikograf; r. 1600. ili 1601. u Pesciji, Italija, u. 1654. u Loretu. Isusovac u slubi kongregacije De Propaganda Fide. Objavio od 1649. do 1651. u Loretu i Anconi hrvatsko-talijansko- latinski rje nik Thesaurus linguae Illyricae sive Dictionarium Illyricum (Blago ilirskog jezika ili ilirski rje nik) s malom gramatikom koja je ra#ena prema Kai*evoj. MIKOCZY [m'ikoci], Josip, povjesni ar; r. 1734. u Zagrebu, u. 1800. u Zagrebu. Isusovac; predavao na sveu ilitu u Trnavi, gimnazijama u Varadinu i Zagrebu i bio bibliotekar zagreba ke Akademije znanosti. Napisao Otiorum Croatiae liber unus (Budim 1806), u kojem raspravlja o razli itim pitanjima hrv. historije do kraja XI st. Napisao je i historiju hrv. banova do XV st. Prvi dio (do XIV st.) objavio je I. Kukuljevi* u svom Arkivu (1872), a drugi je ostao u rukopisu. U rukopisu su tako#er ostali Mikoczyjev povijesno-topografski leksikon (Lexicon historicum et topographicum) i zemljopis Hrvatske i Slavonije (Geographica descriptio regni Croatiae et Slavoniae). MINIH, Hristofor Antonovi , njem. Burckhard Christoph von Mnnich, grof, rus. general-feldmaral njem. podrijetla; r. 1683, u. 1767. Stupio kao general-inenjer u rusku slubu 1721. Upravljao izgradnjom Ladokog kanala. Istaknuo se u rusko-tur. ratu (173539). Upletao se u dinasti ke borbe i bio prognan u Sibir (1741-62). Za Katarine II upravitelj balti kih luka. Njegovi memoari zanimljivi su kao hist. izvor. MINJIN, Kuzma Minji , rus. narodni heroj; u. 1616. Jedan od glavnih inicijatora borbe za oslobo#enje Rusije od stranih zavojeva a na po . XVII st. God. 16I1. organizirao je u Ninjem Novgorodu oruani otpor, te je zajedno s knezom D. M. Poarskim oslobodio

(1612) Moskvu od Poljaka. God. 1613. postao plemi*em, ali su ga boljari, kao ovjeka iz puka,istisnuli iz aktivnoga polit. ivota. MIRABEAU [mirab'o], Honor Gabriel Riqueti, grof, franc. politi ar i publicist; r. 1749, u. 1791. Mladost mu je burna, pie antifeud. pamflete, putuje Evropom, nekoliko je puta hapen. God. 1776. pie svoje prvo djelo Esej o despotizmu (Essai sur le despotisme). U raspravi O nalozima za hapenje i o dravnim zatvorima (Des lettres de cachet et des prisons d' tat) kriti ki se osvr*e na polit. institucije u Francuskoj. God. 1786-87. boravi u posebnoj misiji u Pruskoj. O nedostacima pruske drave pie u djelu O pruskoj monarhiji pod Fridrikom Velikim (De la monarchie prussienne sous Frdric le Grand, 1788). U Generalne stalee izabrali su ga gra#ani Aixa za zastupnika Tre*ega stalea. Stekao je popularnost svojim napadima na aristokratske privilegije. Isti u*i se velikim znanjem i izvanrednom govorni kom vjetinom, M. postaje vode*i ovjek Tre*ega stalea, a poslije i Narodne skuptine. Imao je vanu ulogu u prvim danima revolucionarne borbe protiv ancien rgimea. Glasovit je njegov odgovor kraljevu izaslaniku na zasjedanju Generalnih stalea 23. VI 1789, kad je Luj XVI traio da se predstavnici Tre*ega stalea razi#u. Recite svome gospodaru da se mi ovdje nalazimo voljom naroda i da *emo napustiti svoja mjesta samo silom bajuneta. M. se zauzima za potpunu vjersku toleranciju, slobodu misli i jednakost pred zakonom, a sura#uje i u redakciji Deklaracije prava ovjeka i gra#anina. Predstavljaju*i interese krupne liberalne buroazije i dijela niega plemstva, on zastupa program konstitucionalne monarhije po uzoru na Englesku. Ve* nakon osvajanja Bastille (14. VII 1789) M. je ustuknuo pred razvojem revolucije te se nastoji sporazumjeti s dvorom. U decernbru 1790. postaje predsjednik Jakobinskog kluba, a u februaru 1791. i predsjednik Narodne skuptine. Svojim zahtjevom da se kralju prizna apsolutno pravo veta doao je u sukob s jakobincima. Iako su glasovi o njegovim tajnim vezama s kraljem stali prodirati u javnost, M. je u asu svoje iznenadne smrti jo vrlo popularan, pa ga je Narodna skuptina dala pokopati u Panthonu. Kad je narod Pariza (10. VIII 1792) juriem zauzeo kraljev dvorac Tuileries, prona#eni su dokumenti i pisma o Mirabeauovoj dvoli noj igri i izdaji revolucije, pa su njegovi ostaci uklonjeni iz Panthona (1794). MIRABEAU, Victor Riqueti, marquis de, franc. ekonomist; r. 1715, u. 1789. Za razliku od sina, nazvan Mirabeau otac. Isti e se kao otar kriti ar kraljeve ekon. politike, a idejno se pridruuje fiziokratima. Najpoznatija su mu djela: Prijatelj ljudi ili rasprava o stanovnitvu; Teorija poreza; Seoska filozofija. MIRA CETI, ime promjenljive zvijezde o Ceti (omikron Ceti) u zvije#u Kita. Tu je zvijezdu prvi zapazio njem. astronom D. Fabricius 1596. i nazvao je Mira (lat.: udnovata). U toku perioda od oko 11 mjeseci, M. C. promijeni svoj sjaj za 7 zvjezdanih veli ina. MIRA DE AMESCUA [~ de am'eskua], Antonio, panj. dramati ar; r. 1571, u. 1644. Sljedbenik Lope de Vege. Ostavio je oko 60 drama i komedija nejednake vrijednosti, me#u kojima je najpoznatija Rob demona (El esclavo del demonio, 1612), gdje je prema staroj legendi obra#en motiv Fausta. MIRANDA, Francisco de, venezuelski revolucionar; r. 1750, u. 1816. Rodom iz bogate kreolske porodice. Borio se 1783. u ratu sjevernoamer. drava za nezavisnost; 1792-97, general franc. revoluc. vojske. U Londonu (1798) i SAD (1806) pokuao organizirati ekspedicije za oslobo#enje Venezuele. Od 1810. na elu pokreta za nezavisnost Venezuele u Caracasu. God. 1812. izabran je za glavara novoproglaene republike i zapovjednika

revolucionarne vojske. Nakon sloma pokreta zarobljen (1812); umro u tamnici u Cdizu (panjolska). MONK ili MONCK [m<nk], George, Duke of Albemarle, engl. vojskovo#a i politi ar; r. 1608, u. 1670. Sudjelovao u borbi protiv pobunjenika u Irskoj 1642-43. Vrativi se u Englesku, pristao uz Karla I. Tu ga je zarobila vojska Parlamenta. U zatvoru napisao Zapaanja o vojnim i politi kim poslovima. Iziavi 1646. iz tamnice, pristao uz Parlament i borio se pod Cromwellom. Postavi (1652) generalom flote, izvojevao je pomorsku pobjedu nad Nizozemcima (1653). Poslije Cromwellove smrti podravao isprva njegova sina Richarda; poslije je sa svojom vojskom uao u London (1660; i stupio u vezu s Karlom II. U maju 1660. novi, rojalisti ki raspoloeni Parlament izglasao je restauraciju Stuarta. MONSIGNY [monsinj'i], Pierre Alexandre, franc. kompozitor; r. 1729, u. 1817. Jedan od tvoraca franc. opra-comique. Komponirao desetak opera toga anra, me#u kojima najvanije u suradnji s dramati arom M. J. Sdaineom; Kralj i zakupnik; Rose i Colas; Bjegunac; Robin i Marion; Feliks ili naho e. MONTAGNA [monta'nja], Bartolomeo, tal. slikar; r. oko 1450, u. 1523. Gl. predstavnik renesansnog slikarstva u Vicenzi. Kompozicijsku metodu i kolorizam mlet. majstora G. Bellinija spaja s Mantegninom plasti nom modelacijom likova. Radio oltarne slike i freske (ciklus iz ivota sv. Blaa u crkvi Santi Nazaro e Celso u Veroni), u kojima figure prikazuje u otroj karakterizaciji. MONTAGU [m'ntegju], Mary Wortley Lady, engl. knjievnica; r. 1689, u. 1762. Duhovita ljepotica, prijateljevala s Addisonom, Popeom i Swiftom. Putovala po Evropi i Istoku. Izazivala skandale svojom ekscentri no*u. Pisala pjesme i poslanice. Najzna ajnija su njezina pisma iz Turske. Djela: The nonsense of common-sense; Pisma s Levanta; Gradske ekloge; Pjesni ka djela (1768). MONTAIGNE [mont''nj, mnt'anj], Michel Eyquem de, franc. filozof; r. 28. II 1533. u Prigordu kraj Bordeauxa, gdje je i u. 13. IX 1592. Sin bogata i ugledna plemi*a, nakon studija prava M. postaje sudski savjetnik, a uskoro i gradona elnik Bordeauxa. Titule i drutveni uspjesi potpuno su strani njegovoj individualisti koj prirodi, pa se poslije o eve smrti povla i u knjinicu svog dvorca, gdje pie samo za uzak krug svojih prijatelja, pun skepse i poruga na sve autoritete i sve istine svoga vremena. M. putuje po Njema koj, vicarskoj i Italiji. Svoja lucidna zapaanja s tih putovanja zabiljeio je u Dnevniku putovanja (izd. 1774). - Montaigneova filozofija nije pisana sustavno i nije gra#ena na temeljima nekih domiljenih i prou enih analiza, te nema svoga strogo odre#enog predmeta i podru ja istraivanja u okviru tradicionalnih filozofijskih disciplina. M. pie na svom materinjem jeziku, i u novom obliku literarno-znanstvenog izraza, u eseju, daje leerno samo usputna opaanja i kratke refleksije, koje ipak pokazuju svu dubinu i misaonost njegove slobodne, nedogmatske li nosti. Gnoseoloki subjektivist i metodi ki skeptik, kome filozofirati zna i sumnjati, M. meditira o svojim spoznajnim mogu*nostima i studira samog sebe vie nego i jedan drugi predmet; ali se ne eli odlu iti u temeljnim metafizi kim pitanjima, jer je to samo mutan posao koji izaziva sva#u. Kad Montaigne u svojim uvenim Essais (tri knjige, 1588) smatra da su kanibali isti i prostoduni, te da u njih ak i nema rije i koje zna e la, nevjeru, licemjerje, klevetu i opratanje i kad misli da ta njihova moralna snaga izvire iz toga to u njih nema znanosti, nema umjetnosti, nema inovnika, nema vlasti, nema slugu, nema bogataa, nema siromaha, nema ugovora i

nema naslje#a, onda taj tipi no renesansni, slobodarski mislilac prije svega ima na umu svu mizeriju, podlost, laktatvo i beskrupuloznost vremena i prostora u kojem stvara svoje sarkasti ne eseje; svoje duhovite komparacije i smjele satire. M. je u svojim pogledima na drutvo konzervativno i miroljubivo raspoloen, te iz svog raskonog dvorca ipak misli da je najbolje pognuti glavu, prilagoditi se postoje*em i pokoravati se zakonima prirode, drutva i zemlje. Napokon, za njega se sve religije i politi ko- reformisti ke koncepcije zasnivaju na oratorskim ambicijama. Stoga je radikalni protivnik svih uli nih revolucija i stidljivi poklonik unutranjeg oslobo#enja od pritiska vladaju*e sile. Premda je u svojim ogledima inspiriran moralnim zasadama antike, osobito stoicizma, M. ne pripada nikakvom posebnom filoz. smjeru, pa ni polit. nastrojenju. Njegove nazore karakterizira umjereno povjerenje u razum, koji je najdjelotvorniji kao promiljeni skepticizam. Time je prvi put u novom vijeku na nov, human na in obnovljen intelektualni skepticizam. Kriti no izdanje njegovih cjelokupnih djela objavio je A. Armaingaud u 12 svezaka.

MONTECUCCOLI [montek'ukoli], Raimund, grof, austr. vojskovo#a, podrijetlom iz Italije; r. 1609, u. 1680. Istaknuo se kao carski vojskovo#a za Tridesetogodinjeg rata na bojitima u Frana koj, Saskoj, Bavarskoj i leskoj. Sudjelovao je u akciji protiv erdeljskog vojvode Gyrgya II Rkczija i prisilio ga na mir s Poljacima (1657); bio na visokim komandnim poloajima u Prvom nordijskom ratu. Najve*i mu je uspjeh pobjeda nad Turcima kod Szentgotthrda 1664, koja je Austriji donijela mir u Vasvru. God. 1672-74. bio je vrhovni zapovjednik carskih trupa na Rajni u borbi protiv Francuza. Napisao, me#u ostalim: Rasprava o ratu; Ratni ko umije*e; Aforizmi o ratni kom umije*u. MONTEMAYOR [mntemaj'r], Jorge de, panj. pisac, podrijetlom Portugalac; r. ako 1520, u. 1561. Njegov pastoralni roman Diana (1559), pisan pod utjecajem Sannazzarove Arkadije, najbolje je djelo svoje vrste. Mnogo prevo#en i imitiran. MONTPIN [montep'en], Xavier de, franc. romanopisac i dramati ar; r. 1823, u. 1902. Autor brojnih feljton-romana u kojima opisuje parisku sirotinju i velegradsko arenilo: Podzemlje Pariza; Kradljivica ljubavi; Uli na pjeva ica; Nekadanji bonvivani. Pisao i melodrame (Tri poljupca; Prodava ica cvije*a).

MONTESPAN [mont'sp'an], Franoise Anthnais de Rochechouart marquise de, milosnica Luja XIV; r. 1641, u. 1707. Isprva dvorska dama kralji ina. Svojom neobi nom ljepotom i ivo*u svoga duha privukla je panju Luja XIV te je, istisnuvi iz kraljeve milosti svoju prethodnicu Mlle de La Valli,re, postala (1668) njegovom ljubavnicom. Vie od jednog desetlje*a vrila je M. znatan utjecaj na dvoru, a onda ju je (1679) iz kraljeve milosti istisnula Mme de Maintenon. S Lujem XIV imala je osmero djece. MONTESQUIEU [mont'skj'e], Charles Louis de Secondat, baron de la Br,de et de, franc, polit. mislilac i pisac; r. 18. I 1689. u dvorcu La Brede kraj Bordeauxa, u. 10. II 1755. u Parizu. Po zavrenim pravnim naukama postao 1714. vije*nik, a 1716. predsjednik Vrhovnog suda u Bordeauxu. Njegov intelektualni interes sezao je, me#utim, daleko izvan granica suda ke slube: za Acadmie des Sciences u Bordeauxu napisao je velik broj rasprava s podru ja fizike, fiziologije, histologije, polit. ekonomije i filozofije, koje nisu zna ajne za razvitak nauke, ali su bile vane za formiranje njegova racionalisti kog

pogleda na svijet zasnovanog na ideji o uzajamnoj uvjetovanosti prirodnih i drutvenih pojava. Svoje polit. uvjerenje o itovao je u epistolarnoj satiri Perzijska pisma (Amsterdam, 1721, anonimno), u kojoj je na duhovit na in izvrgao ruglu intelektualnu i moralnu dekadenciju franc. vladaju*e klase za regenstva Filipa Orleanskog. Da bi ispitao polit. i soc. ure#enje drugih evr. drava, odrekao se slube i (1728) krenuo na put po Austriji, Ugarskoj, Italiji, vicarskoj, Holandiji i Engleskoj. Nakon povratka u Francusku ivio je naizmjence u Parizu i na svom imanju, te je 1734. objavio (opet u Amsterdamu i anonimno) prve rezultate svojih hist. istraivanja u Razmatranja o uzrocima veli ine i propasti Rimljana. U toj je studiji pokuao dati logi ku interpretaciju povijesti, pri emu je, uzimaju*i Rim kao primjer, dokazivao da svijetom ne vlada slu aj, nego da postoje op*i uzroci, fizi ki i moralni, koji djeluju u svakoj dravi, bilo da je uzdiu, odravaju ili rue, i da su svi slu ajevi ovisni o tim uzrocima. U svom kapitalnom djelu, O duhu zakona, ili odnosu koji zakoni moraju imati s ustrojstvom svake vlasti, obi ajima, klimom, religijom, trgovinom itd. (De l'Esprit des lois, ou Du rapport que les lois doivent avoir avec la constitution de chaque gouvernement, les moeurs, le climat, la religion, le commerce etc., eneva, 1748), razradio je, na temelju svoga deterministi kog shva*anja povijesti, teoriju dr. prava, po kojoj se - on, plemi* svrstao me#u prve zastupnike gra#anske ideologije kad je buroazija okupljala snage za predstoje*i otvoreni sukob s pristaama apsolutisti ke monarhije. Ako je duh pravnih propisa neke zemlje odre#en sumom njihovih recipro nih odnosa i odnosom itavoga pravnog sistema sa svim onim prirodnim i drutvenim faktorima s kojima stoji u uzro noj vezi, onda sudbina naroda o ito ne ovisi o pukom slu aju, ni o nekakvoj nadnaravnoj Providnosti, niti o kralj. volji, nego o objektivnim zakonima prirodnog i drutvenog razvitka, koje je razumu mogu*e pojmiti. Tako je univerzalni kauzalni princip suprotstavljen ne samo fatalizmu agnostika, ve* i teleolokoj doktrini crkve i; navlastito, samovoljnoj praksi autokrata. Prihvativi ant. teoriju o trima osnovnim formama dr. vlasti (tiranija, monarhija, republika), M. analizira svaku od njih i zaklju uje da je republika, u kojoj vlast pripada narodu, idealan, ali rijetko ostvarljiv i jo tee odriv oblik vladavine. Stoga se zauzima za konstitucionalnu monarhiju engl. tipa kao kompromisno rjeenje kojim se po njegovu miljenju moe lake posti*i najvii polit. cilj: blagostanje naroda uz potpunu osobnu slobodu unutar granica utvr#enih zakonom. Zakonitost treba da bude vrhovni princip u dravi, a to zna i da zakon treba da stoji iznad vlasti. Da se sprije i zloupotreba vlasti, dakle i krenje zakonitosti, do ega dolazi nuno kad se sva vlast nalazi u rukama jednog ovjeka, koji time postaje svemo*an, M. u Duhu zakona predlae polit. sistem u kojemu je dr. vlast rastavljena na zakonodavnu, izvrnu i sudsku i podijeljena me#u tri posebna, uglavnom samostalna dr. organa (zakonodavnog tijela, efa izvrne vlasti i sudskih organa), od kojih svaki vri samo jednu od tih triju funkcija vlasti. Time je on postao tvorac tzv. teorije o podjeli vlasti, koja je temelj gra#anske demokracije. U svom djelu M. se zauzima za podjelu predstavni kog tijela na dva doma, po ugledu na Englesku (- DVODOMNI SISTEM). Buroaziji je Duh zakona posluio kao ideoloko oruje u borbi protiv feud. apsolutizma. Na elo podjele vlasti provedeno je najprije u Ustavu SAD od 1787, u Deklaraciji o pravima ovjeka i gra#anina od 1791, a u XIX i XX st. u ustavima gotovo svih burujskih demokracija. Naukom o utjecaju podneblja, konfiguracije terena i ostalih ambijentalnih uvjeta na gospodarski, polit. i duhovni ivot drutva, M. zastupa svojevrsni geografski determinizam, te anticipira kasniju sociogeografsku znanost. MONTEVERDI, Claudio, tal. kompozitor; r. 4. XII 1567. u Cremoni, u. 29. XI 1634. u Veneciji. Instrumentalist i pjeva na dvoru u Mantovi, zatim muz. ravnatelj crkve sv. Marka u Veneciji (1613-43). Posljednji veliki majstor tal. renesansnog madrigala i prvi izraziti operni dramati ar muz. baroka. Komponirao desetak opera ali je sa uvan samo

manji dio pa se njegov stilski razvoj moe pratiti potpunije u crkvenim djelima (mise, moteti, duhovni madrigali, Vespera Blaene Djevice i dr.) i u 8 zbirki madrigala. Prvih 5 zbirki donose, u okviru tradicionalnog polifonog stila, neuobi ajene harmonijske i melodijske postupke (nepripravljene disonance, kromatika, veliki i melodijski skokovi itd.), a u daljnjim zbirkama dolazi i do strukturalnih promjena (recitativi, ariosa, arije, dramatski dijalozi, zborski refren, generalbas itd.) koje vode do preobraaja madrigala i kantatu. Sve te postupke upotrijebio je M. da bi to snanije izrazio smisao teksta. Svoj novi dramati an i afektivni stil (tzv. stile concitato) izloio je u predgovoru VIII knjizi madrigala. Od opera sa uvane su: Orfej (1607); Tualjka iz opere Arijadna (1608); Uliksov povratak u domovinu (1640) i Krunidba Popeje (1642). Dok je operom Orfej M. produbio i ujedno zaklju io eksperimentalni oblik, posljednjom operom, Krunidba Popeje, poloio je temelje tal. baroknoj operi. Djeluju*i na razme#i dviju epoha M. je svojim cjelokupnim glazb. opusom proveo definitivni prijelaz iz muz. renesanse u barok. Utjecaji Monteverdijeva stila proteu se preko venecijanske i rane napuljske operne kole (A. Scarlatti) sve do HGndela (rane tal. opere), a naziru se i kod J. B. Lullyja, Purcella i mnogih drugih. MONTEZUMA II, azte ki vladar; r. 1480?, u. 1520. Vladao od 1502. Stupio na prijestolje naslijedivi svoga strica Ahuitzotla. Za njegove vladavine iskrcali su se u Meksiku panjolci pod Cortsom (1519). M. je panjolce gostoljubivo do ekao i po astio darovima. Corts ga je, me#utim, na prevaru zarobio, zavladao prijestolnicom Tenochtitlnom i prisilio ga da se stavi u panj. slubu. Kada su 1520. Azteci digli ustanak protiv panjolaca i opsjeli grad, M. je pokuao da ih umiri, ali su ga oni pri tom ubili. MONTFAUCON [monfok'on], Bernard de, franc. arheolog i paleograf; r. 1655, u. 1741. Benediktinac, ivio u razli nim benediktinskim samostanima u Francuskoj i u Italiji. Izdao djela gr . crkv. otaca (Collectio nova patrum et scriptorum graecorum, 1706). U djelu Starina protuma ena i prikazana u slikama (1719) dao je dotad najsre#eniji i najkompletniji prikaz anti ke (gr ., rim., galske, id.) arheologije. Djelom Paleographia graeca (1708), u kojem je prikazao razvoj gr . pisma, postao je osniva gr . paleografije. MONTGOLFIER [monglfj'e], franc. izumitelji, bra*a: Joseph, r. 1740, u. 1810, i tienne, r. 1745, u. 1799. Konstruirali su prvi aerostat, koji se dizao u zrak pomo*u ugrijana zraka (dima). Prvi let njihova aerostata ostvaren je 1783. Iste je godine ostvaren i drugi let, na koji su poslane ivotinje. U novembru iste godine prvi put je uzletio i ovjek (MONTUCLA [montikl'a], Jean tienne, franc. matemati ar; r. 1725, u. 1799. Bavio se preteno povije*u matematike. Glavno mu je djelo Histoire des mathmatiques (1758), koje je vie od pola stolje*a sluilo kao pouzdan izvor poznavanja razvoja matematike, astronomije i fizike u XVIII i prvoj pol. XIX st. MOR [mr], Anthonis, tako#er Moor i Moro, staroniz. slikar; r. 1519, u. oko 1576. Portretist, zaposlen na mnogim evr. dvorovima. U svojim portretima spaja niz. smisao za realizam i karakterizaciju s Tizianovim kolorizmom. Isti u se portreti Marije Tudor, Vilima Oranskog, vojvode Albe i H. Goltziusa te nekoliko autoportreta. MORALES, Luis de, panj. slikar; r. 1509, u. 1586. Pod utjecajem tal. manirista, variraju*i nekoliko ustaljenih tema (PietI; Madona; Ecce homo; Raspe*e), izveo niz

oltarnih slika za crkve u Madridu, Salamanki i Badajozu, koje su obiljeene misticizmom i morbidno*u. Sura#ivao pri slikarskom ukraivanju dvorca Escorial. MORATN, Nicols Fernndez, panj. dramati ar i pjesnik; r. 1737, u. 1780. Otac Leandra Moratina. Povodio se za franc. uzorima. Pisao (bez mnogo uspjeha) tragedije (Lucrecia; Hormesinda; Guzmn el bueno) i komedije (La Petimetra). Autor je epske poeme Uniteno brodovlje parlamenta. Me#u njegovim lirskim pjesmama isti e se jedino Borba s bikovima u Madridu.

MOREAU, Jean Michel, franc. slikar i bakrorezac; r. 1741, u. 1814. Prvotnu maniru u duhu rokokoa zamjenjuje postepeno klasicisti kim na inom (pod utjecajem J. L. Davida). U bakrorezu je posebnom fino*om obra#ivao razli ite teme (portreti, prizori iz suvremenog ivota). Ilustrator Homera, Ovidija, Moli,rea, La Fontainea, Voltairea i dr. MORELLY [mr'l'i], franc. teoreti ar i filozof. ivio u XVIII st., o njegovu se ivotu gotovo nita ne zna, pa su njegova djela (tampana anonimno) poneki pripisivali i Diderotu. Privatno je vlasnitvo, po Morellyju, uzrok svih socijalnih zala. Odnosi me#u ljudima moraju biti regulirani prirodnim zakonima, a ovi su izvorno komunisti ki. Opisuju*i do detalja idealnu organizaciju obitelji, plemena, gradova tvr#ava, radnih zajednica i drave, M. je izgradio utopijski sustav koji je u mnogim aspektima anticipirao utopizam F. M. Ch. Fouriera, G. Babeufa i dr. Uz filoz. poemu u prozi Basiliade, glavno mu je djelo Zakonik prirode ili pravi duh njenih zakona (1755). MORETTO DA BRESCIA [~br'ea], pravo ime Alessandro Bonvicino, tal. slikar; r. oko 1498, u. 1554. Uz G. Romanina i G. G. Savolda gl. predstavnik slikarstva visoke renesanse u Bresci, gdje se nalaze njegova najvanija djela. Radio i u Veneciji, Veroni, Bergamu, Milanu i Rimu. U njegovu koloritu prevladavaju srebrnastosivi tonaliteti, kakvi se kasnije susre*u kod Veronesea. Pored oltarnih slika radio je portrete s likovima prikazanim u prirodnoj otmjenosti. MORGAGNI [morg'anji], Giovanni Battista, tal. anatom i patolog; r. 1682, u. 1771. Profesor u Padovi. Osniva patoloke anatomije. U djelu O mjestima i uzrocima bolesti (De sedibus et causis morborum, 1761) prvi je opisao patoloke promjene na pojedinim organima kod mnogih bolesti, a rezultate sekcija stavio je u slubu klinike. MORITZ [m'oric], Karl Philipp, njem. pisac; r. 1757, u. 1793. Glumac. Prijateljevao i sura#ivao s Goetheom. Autor romana, drama i teoretskih djela iz njem. metrike, klas. estetike i ant. mitologije. Njegovi autobiografski romani Anton Reiser i Andreas Hartkopf zna ajni su kao kulturno-hist. ilustracija razdoblja Sturm und Drang. Vanije je i njegovo knjievno teoretsko djelo Ogled o njema koj prozodiji i estetsko O likovnom oponaanju lijepog. MORITZ SASKI, vojvoda; r. 1521, u. 1553. Vladao od 1541. Iako protestant, istupa iz saveza njem. protestantskih knezova i na strani cara Karla V sudjeluje u ratu protiv njih (1546-47), pridonose*i u znatnoj mjeri njihovu porazu. Postavi 1547. knez izbornik, naputa cara, sklapa (1551) s Francuskom savez prepustivi joj Metz, Toul i Verdun i konspirira s protestantskim knezovima protiv cara. U otvorenu sukobu s carem (1552)

prisiljava ga da potpie Passauski ugovor, kojim je do daljnjega priznata vjerska sloboda pristaama Augsburke konfesije. Idu*e godine ulazi u borbu protiv brandenburkog markgrofa Albrechta Alcibijada, koji nije htio priznati Passauski ugovor; u borbama smrtno ranjen.

MORNAY [mrn''], Philippe de, Seigneur du Plessis-Marly, obi no zvan DuplessisMornax, franc. politi ar; r. 1549, u. 1623. Istaknuti predstavnik hugenota (hugenotski papa). Zauzimao se za donoenje Nanteskog edikta (1598) i za odravanje vjerskog mira. Povukao se iz dvorske slube kad je kralj Henrik IV prihvatio katolicizam. Djela: Traktat o istinitosti kr*anske vjere; Memoari, vaan izvor suvremene historije. Vjerojatno je i autor polit. spisa protiv vladarskog apsolutizma. MORONI, Giovanni Battista, tal. slikar; r. oko 1525, u. 1578. Predstavnik slikarstva cinquecenta u Bergamu. Pored oltarnih slika za crkve u sjev. Italiji, radio portrete u kojima ostvaruje vjerodostojne fizionomije ( uveni Kroja u londonskoj National Gallery). Crte mu je jednostavan i miran, a boje suzdrljive i zagasite. Pripisuje mu se slika Redovnik pred raspelom u Strossmayerovoj galeriji starih majstora JAZU. MORONOBU, Hishikawa, jap. slikar; r. oko 1645, u. 1694. U po etku slika na na in tradicionalne Tosa-kole; posve*uje se ilustriranju knjiga i postaje jedan od prvih jap. slikara anra, usmjeren prema realizmu (kola ukiyo-e). Ponajvie je slikao nacrte za viebojne drvoreze s motivima iz pu kog i kaz. ivota, a esto i eroti ke prizore. MOROSINI [moroz'i:ni], Francesco, zapovjednik mlet. flote; r. 1619, u. 1694. Kandiju je morao nakon dugotrajne opsade predati Turcima 1669, zbog ega je optuen, ali je oslobo#en od suda u Mlecima. Od 1684. sudjelovao je u ratu s Turskom i izvojevao vie pobjeda; osvojio Peloponez i Atenu te po tome nazvan Peloponnesiaco. Izabran za duda 1688. MOSCHEROSCH [m'oero], Johann Michael, njem. knjievnik; r. 1601, u. 1669. Ro#en u Alsaceu, podrijetlom iz Aragonije. U itelj, kasnije u slubi njem. kneeva. Ugledaju*i se u SueJos, djelo Francesca de Queveda, napisao je 1udesne i istinite vizije Philandera od Sittewalda. U toj knjizi, punoj fantastike i alegorija, M. satiri ki govori o svojim suvremenicima, te idealizira pretke kako bi mogao osuditi poroke potomaka. Ostavio je - to na latinskom to na njema kom - vie moralisti kih zapisa, me#u kojima se isti u Danono*na briga roditelja (Insomnis cura parentum). Njegovo knji. djelo izraz je raspoloenja i nazora njem. protestantskog gra#anstva. MOUNIER, Jean Joseph, franc. politi ar; r. 1758, u. 1806. Poslanik na zasjedanju Generalnih stalea 1789. Inicijator glasovite prisege zastupnika tre*ega stalea u dvorani Jeu de Paume (20. VI 1789), u kojoj se naglauje da se ne*e razi*i prije nego to Francuskoj dadu ustav. Bio je predsjednik Ustavotvorne skuptine. Kao umjereni monarhist prebjegao 1790. u vicarsku. Vratio se 1801. i postao dr. savjetnik (1805). MOZART [m'ocart], Leopold, austr. violinist, kompozitor i pedagog; r. 1719, u. 1787. U itelj svoje djece, Wolfganga Amadeusa i Marije Anne. - Komponirao simfonije, koncerte, divertimenta, serenade, sonate, opere, oratorije, kantate, pjesme i crkv. glazbu.

Najvrednija mu je kola za violinu: Uzorak temeljite violinske kole (1756), prvo opsenije djelo te vrste na njema kom. MOZART, Wolfgang Amadeus, austr. kompozitor; r. 27. I 1756. u Salzburgu, u. 5. XII 1791. u Be u. Sredinja li nost tzv. be ke klasike. Neobi no je rano o itovao stvarala ke sposobnosti: u estoj godini ivota prvi kompozicijski pokuaji, u osmoj prve tampane sonate, u devetoj prve simfonije, u jedanaestoj prvi oratorij, u dvanaestoj opera Jednostavna prijevara (po narudbi Josipa II). Sa 6 godina svladao je i sviranje klavira toliko da ga otac predstavlja muz. javnosti kao udo od djeteta zajedno sa starijom sestrom pijanisticom Marijom Annom (1751-1829). Uspjeh je bio takav da ve* 1763. odlaze na trogodinju turneju po Njema koj, u Pariz, London i dr. Tako je M. izme#u svoje 6. i 22. godine, na mnogobrojnim turnejama irom Evrope, upoznao sva glazb. sredita i sve stilove. Imao je prilike da u i na djelima najboljih suvremenika. Njegova mo* asimilacije najrazli itijih stilova temelj je sintezi kojoj je njegov stvarala ki genij dao izraz ljepote i klas. uravnoteenosti. Toga prihva*anja ne odri e se ni kao zreo majstor: studij glazbe J. S. Bacha daje njegovu galantnome stilu vrsto*u, a usvajaju*i tehniku motivi ke razradbe od svoga suvremenika i potovatelja J. Haydna, M. postie ve*u saetost oblika (6 guda kih kvarteta posve*enih Haydnu i 3 posljednje simfonije). U toku svojih koncertnih turneja M. neprestano i mnogo komponira; istodobno je od 1769. vezan stalnom slubom koncertnog majstora (kasnije i orguljaa) na dvorcu kneza nadbiskupa Hieronymusa Colloreda u Salzburgu. Sputavan obvezama te slube, M. nekoliko puta dolazi u sukob s knezom i najzad 1780. svojevoljno naputa stalnu slubu. Otada ivi u Be u ivotom slobodna umjetnika. Ovaj hist. korak ozna uje novu etapu u Mozartovu ivotu i ujedno simbolizira novi odnos umjetnika prema vladaju*em drutvenom sloju. U Be u se isprva izdrava pou avanjem, koncertiranjem, a manje i prihodima od kompozicija. Od 1787. me#utim, nastupa vrlo rijetko, smanjuje se i broj njegovih u enika, a njegovu odvie kompliciranu glazbu potiskuju u drugi plan publici pristupa nija djela pomodnih kompozitora, te M. sve vie zapada u neimatinu. ivot slobodna umjetnika platio je potpunim materijalnim slomom, iscrpljeno*u i smr*u u 36. godini. Kompoziciju Requiema, koji je, ini se, smatrao vlastitom mrtva kom misom, ostavio je nedovrenu (dovrio Mozartov u enik Sssmayr prema skicama autora). Sahranjen je u skupnom grobu za siromane, tako da se uskoro nije vie znalo za njegov grob. Zapravo umro je u asu kada je po eo bivati popularan (F. Blume); njegova djela po ela su se otada nebrojeno puta izvoditi, izdavati i analizirati, a fenomen njegove li nosti postao je predmetom niza hist., estetskih i sociolokih studija. - Mozartovo stvaralatvo obuhva*a podjednako sve muz. vrste i oblike: simfoniju, koncert, operu, kantatu, komornu, vokalnu i crkv. glazbu. On nije stvorio nove forme, ali je svemu to je batinio dao biljeg savrenstva i kona nog sklada. Dok se u mladena kim kompozicijama odrazuje proces asimilacije i pretakanja raznovrsnih stilskih elemenata i utjecaja u vlastiti izraz, djela nastala od sredine stvarala kog puta (otprilike od 1778/80) odlikuju se jedinstvenim, posve osobnim, mozartovskim na inom izraavanja koji je neponovljiv (J. Haydn), a karakteriziraju ga, me#u ostalim, kontrasti i specifi na, nedostina kantabilnost melodike. Instrumentalna djela sonatnoga oblika i drugih oblika, M. oblikuje s vremenom sve pregnantnije, raznoli nije, opsegom ire, ali se pridrava utvr#enih formalnih okvira, unutar kojih daje maha neiscrpnoj melodijskoj invenciji, matovitom variranju i nijansiranju muz. materije, i majstorskom kombiniranju harmonija i zvu nih boja u klas. zaokruena tonska obli ja. Opere isprva komponira preteno u obliku konvencionalne tal. opere seria, a u zrelom, be kom razdoblju daje prednost vedrim vrstama (opera buffa, Singspiel) u koje unosi ozbiljne, pa ak i tragi ne akcente (dramma giocoso Don Giovanni) te prilago#uje formu dramskom izraaju i postie nedjeljivo jedinstvo muzike i drame. Uro#enim dramaturkim osje*ajem M. stvara niz psiholoki

iznijansiranih karaktera i sugestivnih situacija; umjesto shematiziranih tipova opere buffe, na scenu postavlja ljude od krvi i mesa, pri emu uvijek ostaje u okviru svoje estetike: U operi mora poezija biti posluna k*i muzike. Ukorijenjen u kretanju svoga vremena, M. odraava u svojoj glazbi glavne idejne tendencije XVIII st.: hedonizam, voltaireovski skepticizam i cinizam (opere Don Giovanni; Cosi fan tutte), pa drutvenu kritiku (Figarov pir, prema Beaumarchaisovoj komediji, samo dvije godine nakon njezine praizvedbe), prosvjetiteljstvo (1arobna frula), klasicizam (Idomeneo, Titus) i graciju rokokoa, a u kasnijim djelima i mnoge romanti arske crte. Obuhvativi sve glazb. vrste, M. je, zajedno s Haydnom, postavio temelje cjelokupnoj glazbi XIX st. sve do po etka XX st. Za svoga razmjerno kratkog ivota komponirao je vie od 600 djela, ve*inom opsenih, od toga za orkestar: 54 simfonije (najvanije u D-duru, tzv. Haffner, u C-duru - Linzer, u D-duru Praka ili Simfonija bez menueta i tri posljednje u Es-duru, u g-molu i u C-duru - Jupiter); 23 klavirska koncerta; 7 violinskih koncerata; koncerte za flautu, za klarinet, za fagot, za rog (4) itd.; oko 35 divertimenata, serenada (Mala no*na glazba) i kasacija; velik broj menueta i manjih orkestralnih kompozicija. Za komorne sastave: 23 guda ka kvarteta; 9 kvinteta (6 guda kih, ostali s duha ima); 2 guda ka i 10 klavirskih trija; 14 dua; 40 sonata i varijacija za violinu i klavir i dr. Za klavir: 18 sonata, brojne varijacije, fantazije, ronda, fuge i dr.; nadalje kompozicije za klavir 4-ru no i za 2 klavira; sonate za orgulje i guda e. Za vokalne sastave: kantate (Mala slobodnozidarska kantata s pjesmom Lasst uns koja je, s izmijenjenim tekstom, od 1946. austr. nacionalna himna), kanoni, zborske kompozicije, vie koncertnih arija, dvopjeva, vokalnih terceta (poznati Bandel-Terzett), kvarteta te solo-pjesme (Ljubi ica, 1enja za prolje*em). Mozartova crkv. glazba obuhva*a 18 misa (Krunidbena u C-duru, Missa solemnis i Velika missa u c-molu,) Requiem, litanije, motete (Exultate jubilate i Ave, verum corpus) i dr. Za kazalite je komponirao 23 djela, od ega 19 razli itih opera (seria, buffa, Singspiela); Bastien i Bastienne (1768), Idomeneo, kralj Krete (1781), Otmica iz Seraja (1782), Figarov pir (libreto L. Da Ponte prema Beaumarchaisu, 1786), Don Giovanni (libreto Da Ponte, 1787), Cosi fan tutte (Da Ponte, 1790), 1arobna frula (libreto E. Schikaneder, 1791) i dr. MRNAVI5, Ivan Tomko, lat. Johannes Tomco Marnavich, povjesni ar i knjievnik; r. 1580. u ibeniku, u. 1637. u Rimu. Podrijetlom iz Bosne. Kanonik ibenskog i zagreba kog kaptola; 1631-35. naslovni biskup bosanski. Pie latinski, talijanski i hrvatski. U historiografiju je uao falsificiranim tekstovima (npr. o ivotu cara Justinijana, Vita Justiniani, kojim je dokazivao carevo slav. podrijetlo); tako#er je zastupao krivo miljenje da su Slaveni balkanski starosjedioci, te je me#u Slavene brojio Ilire, Tra ane itd. pa i sve rim. careve i ugledne ant. ljude ro#ene na Balkanu (npr. lat. rasprava O Iliriku i njegovim carevima). Uz to je esto falsificirao dokumente i izmiljao genealogije da bi svoju porodicu i sebe doveo u vezu s Nemanji*ima, Mrnjav evi*ima i dr. Ve*e zna enje ima njegov spis o Petru Berislavi*u, a dokumentarnu vrijednost zadrao je njegov opis Bosne iz 1627. Drama u 5 inova Osman*ica, u kojoj M. izraava veselje zbog pobjede nad Turcima kod Ho*ima i poema Magdalena od knezov Zirova, plemena Budrii*a pisane su ak. narje jem s neto tok. elemenata. MUHAREMIJA, Abdurahman, bos. kadija; r. ? u Tuzli, u. 1753. kod Zvornika. Zamjenik kadije 1747. u Tuzli, zatim kadija u Tenju. Vo#a velike bune bos. seljaka Muslimana (gl. centri oko Sarajeva, Mostara, Livna, Tenja, Tuzle i Zvornika) protiv tur. zuluma. Poginuo u borbi s vojskom bos. vezira Mehmed-pae Kukavice.

MUNDAY [m'ndi], Anthony, engl. knjievnik; r. 1553, u. 1633. Autor pamfleta, prijevoda, balada i drama, od kojih su mu najpopularnije bile one o Robin Hoodu (tj. o R. Huntingdonu). U djelu mu se osje*a jak utjecaj romanske (osobito talijanske) knjievnosti. Djela: John a Kent; Pad Roberta, earla od Huntingdona; Robertova smrt. MNZER ili MNTZER [m'Lncer], Thomas, njem. teolog i revolucionar; r. 1468. ili 1480. u Stolbergu, u. 27. V 1525. u Mhlhausenu. Ve* u svojoj petnaestoj godini osniva M., iji je otac, kao buntovnik, umro na vjealima, tajno drutvo protiv magdeburkog nadbiskupa. U prvo se vrijeme oduevljava za Lutherovu nauku, jer misli da reformacija ozna uje strani sud nad pokvareno*u plemstva i klera. Kao reformatorski propovjednik, koji odbacuje lat. jezik i trai da se ita cijela Biblija, odlazi 1520. u Zwickau. Zbog svojih buntovnih i sve beskompromisnijih teza mora napustiti grad. Bjei k husitima u 1eku, a odatle za upnika u Allstedt u Tiringiji, gdje uvodi liturgiju na njem. jeziku. U augustu 1524. odlazi u Mhlhausen. Neprestano je progonjen kao oru#e sotone; progone ga pape, kler, dvorovi i kneevi, kojima se zatim pridruuje i Luther. Stupa u doticaj sa vic. selja kim ustancima. Malo zatim stavlja se, u Mhlhausenu, na elo ustanka seljaka u cijeloj Tiringiji, no njegova je selja ka vojska pretrpjela poraz (15. V 1525). Njemu i drugim vodama (H. Pfeifferu) odrubljena je glava. - M. je u svojim filoz. i teolokim tezama napadao mnoge postavke kr*anstva. Njegovo je u enje blisko panteizmu. Vjera je za Mnzera samo oivotvorenje razuma u ovjeku. Stoga i neznaboci mogu biti, po njegovu miljenju, pravovjerni. Kao to se Mnzerova filozofija religije doticala ateizma, tako se njegov polit. program doticao komunizma (Engels). On je zahtijevao neodgodivo stvaranje hiljadugodinjeg carstva bojeg na zemlji, ukidanje klasnih razlika, privatnog vlasnitva i svake posebne, od drutva odijeljene dr. vlasti. Bez obzira na neke njegove - za ono vrijeme nerealne i iluzorne - planove o potpunoj republikanskoj jednakosti, bez obzira na konfuzne filoz. teze uvijene esto u kr*. fraze, M., taj sluga boji protiv bezbonika, otvara novo hist. razdoblje selja kih buna. Svojim radikalnim i smjelim tezama pali lu u mraku feudalizma, koja se vie ne gasi. - Mnzerova li nost i pokret bili su predmetom hist. i filoz. studija u XIX i XX st., dali su inspiraciju i knjievnicima (Th. Mundt, Th. Mgge, R. Gottschall, C. Alberti, E. Lissauer, H. Eulenberg, W. SchGferdieks). MURATORI, Lodovico Antonio, tal. histori ar; r. 1672, u. 1750. Bibliotekar vojvode od Modene, konzervator Ambrozijane u Milanu. Prvi kriti ki histori ar Italije. Izvrstan izdava i komentator srednjovj. izvora. Pisao i o filoz., teolokim i knji. temama. Djela: Talijanski histori ari (Rerum Italicarum scriptores); Srednjovjekovne talijanske starine (Antiquitates Italicae medii aevi). Djela su vana i za junoslav. povijest. MURAT-PAA KUJUDI, tur. dravnik i vojskovo#a; r. oko 1520, u. 1611. Rodom iz naih krajeva, pa ga zovu i Murat-paa Hrvat. Bio je beglerbeg u Jemenu i drugim dijelovima Carstva. U austro-tur. ratu 1593- 1606. istaknuo se u bitki kod Egera (1596). God. 1603. postavljen je za zapovjednika tur. vojske u Ugarskoj, a iste je godine postao veliki vezir. U Maloj Aziji pokorio ustanike, s kojima je postupao okrutno; deseci tisu*a leina ba eni su u jame; odatle mu i nadimak kujudi (tur.: koji kopa jame). MURAVJOV, Mihail Nikiti , rus. knjievnik; r. 1757, u. 1807. Autor djela Basne u stihovima. Izdavao Moc~oec~ue ynex~ae ae#o~ocmu, a kao zamjenik ministra i staratelj Moskovskog univerziteta zasluan za osnivanje nekih instituta, botani kog vrta, prirodoslovnog muzeja i dr. U rus. knjievnosti prethodnik je Karamzinova sentimentalizma.

MURILLO [mur'iljo], Bartolom Esteban, panj. slikar; r. 1617. u Sevilli, u. 1682. u Sevilli. U zlatnom vijeku panj. slikarstva M. je klasificiran kao pu ki slikar u antitezi prema dvorskom majstoru Velzquezu. Spretno je primjenjivao kompozicijska i koloristi ka iskustva tal i flam. slikara (Tizian, Rubens, Van Dyck), rade*i slike za crkve u Sevilli. Stvorio je tip Madone po modelu crnokose panj. ene; slikao je vjeto i tehni ki besprijekorno, ali s tendencijom za dopadljivo*u. S vie neposrednosti slikao je seviljske dje ake i skitnice u sirotinjskim ulicama, daju*i im realisti ka obiljeja i folklornu uvjerljivost. MURRAY ili MORAY, James Stuart Earl of, kot. politi ar; r. oko 1531, u. 1570. Nezakoniti sin kot. kralja Jakova V, polubrat Marije Stuart. Pristao uz protestante, ali je po povratku Marije Stuart u kotsku (1561) ipak postao njezinim najbliim savjetnikom. Pokuavao je da je odvrati od katolicizma. Nakon Marijine abdikacije (1567) postao regent i upravljao dravom mjesto njezina sina Jakova VI. God. 1568. pobijedio je Marijine trupe i predloio engl. kraljici Elizabeti da Mariju utamni i. Kao regent smirio zemlju, u inio je protestantskom, ali nezavisnom od Engleske i od Francuske. Umorili su ga pristae Marije Stuart. MUSI5, Muhamed, poznat u znanosti pod imenom Allamek (Sveznalica), pisac i teolog; r. oko 1595, u. 1636. Isprva profesor u carigradskim kolama, poslije sudac i vrhovni sudac u Halepu. Pisao je djela na arapskom jeziku iz sintakse, stilistike, retorike, logike, dogmatike, egzegeze Kurana (tefsira) i erijatskog prava. MUSTAFA II, tur. sultan od 1695; r. 1644, u. 1703. Poslije poraza to mu ih je nanijela carska vojska (princ Eugen Savojski kod Sente 1697) morao je sklopiti Karlova ki mir 1699. uz velike teritorijalne gubitke. Prilikom pobune janji ara lien prijestolja 1703. MUSTAFA III, tur. sultan od 1757; r. 1717, u. 1774. Sklopio 1761. trg, ugovor s Fridrikom Velikim. Zapo eo 1768. rat s Rusijom koji je nakon njegove smrti zavren mirom u Ku uk-Kajnardiju. MUSTAJBEG LI1KI, pravim imenom Mustajbeg Hasumovi* ili Kasumovi*, tur. vojskovo#a rodom iz Like; u. 1676. Kao sandak-beg u Biha*u etovao po Hrvatskoj od 1642. Poginuo u okraju s etom turanjskoga kapetana Deliimunovi*a. M. je junak muslimanskih nar. pjesama. MILESCU SPMTARUL [mil'esku spetar'ul], Nicolae, rum. erudit, poliglot, teolog, diplomat i putopisac; r. oko 1630, u. 1714. Zbog urote protiv gospodara Moldavske morao je u progonstvo pa je putovao po Njema koj i Francuskoj te boravio u vedskoj; nastanio se u Rusiji, gdje je pri carskom poklisarskom uredu u Moskvi postao na elnik prevodila kog kora. Pored prijevoda vjerskih, pov. i filolokih djela na rumunjski, te teolokih i znanstvenih traktata na latinskom, polemi kih i vjerskih spisa na ruskom i gr kom, posebno su vani njegovi ruskoslav. pisani putopisi (Putopis po Sibiriji; Slubeno izvje*e o poslanstvu u Kinu i Opis Kine), prvo moderno i znanstveno djelo o ovoj zemlji, za koje je mnoge podatke dobio od J. Kriani*a (kojega je susreo u Tobolsku).

MOIVRE [m'ua:vr], Abraham de, franc. matemati ar; r. 1667, u. 1754. Studirao matematiku i fiziku u Parizu. God. 1687. naputa Francusku zbog opasnosti od vjerskog progona i djeluje u Engleskoj. Sura#uje s I. Newtonom i E. Halleyjem. Dao vaan doprinos razvoju analiti ke trigonometrije, osobito teorije vjerojatnosti te aktuarske matematike (zakon adicije i multiplikacije, funkcije izvodnice vjerojatnosti; izveo, pored C. F. Gaussa i P. S. Laplacea, analiti ki izraz najvanije statisti ke distribucije - normalne distribucije). Djela: De mensura sortis. . .; engl. izdanje; Nauka o vjerojatnosti; Anuiteti. . .; Miscellanea analytica de seriebus et quadraturis. MONARDES, Nicols Bautista, panj. lije nik; r. 1493, u. 1588. Prvi je upoznao Evropu s prirodnim lijekovima s amer. kontinenta. U djelu Medicinski opis stvari koje se prevoze iz nae Zapadne Indije (1574) potanko je opisao prirodu i u inke na ljudski organizam duhana, koke i jalape.

N. NABULSI, Abd al Ghani, arap. pisac i mistik; r. 1641, u. 1731. Veoma plodan stvaralac irokog interesa, obuhvatio u svojim djelima raznorodne fenomene ivota zanimaju*i se za poeziju, povijest, zemljoradnju, geografiju i nadasve religiju. Mnogo je putovao i neka su mu djela pravi dokumenti o obi ajima i raspoloenjima ljudi jedne epohe. NDASDY, Ferenc V, austr. konjani ki general; r. 1708, u. 1783. Ratovao u Italiji, Madarskoj i na Rajni, osobito u Sedmogodinjem ratu. God. 1756. postao hrv. ban i ostao na tom poloaju do smrti, odano slue*i habsburkoj centralizaciji u Hrvatskoj (osnivanje Kraljevskog vije*a za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju u Varadinu, 1767). NDASDY, Tams, ug. palatin i hrv. ban; r. 1498, u. 1562. Bio u slubi Ludovika II Jagelovi*a. Nakon poraza na Moha kom polju (1526) zaloio se za izbor Ferdinanda Habsburkog. Kada su ga Turci 1529. zarobili, predali su ga Ivanu Zapolji; kome slui do 1534. Nakon toga opet prelazi u slubu Ferdinandu; od 1537. do 1540. bio je hrv. ban, a od 1559. palatin. Oko 1535. utemeljio je jednu od prvih ug. tiskara. NADIR, perz. ah od 1736; r. 1688, u. 1747. Podrijetlom Turkmen, N. je u perz. slubi vojskovo#a u borbama protiv Afganaca i Turaka; proglasio se ahom poslije pada posljednjeg vladara iz dinastije Sefevida. Poduzimao osvaja ke pohode u Azerbajdan, Gruziju, Dagestan, Afganistan, Beludistan, Indiju (1739), Buharski i Hivski Kanat (1740). Ubili su ga urotnici, a njegova se drava raspala. NAKI5, Petar, talijanizirano prezime Nacchini, graditelj orgulja; r. 1694. po svoj prilici u selu Buli* (Benkovac), u. poslije 1769 (?). Studirao filozofiju u ibeniku, teologiju i orguljarstvo u Veneciji. Otvorio u Veneciji orguljarsku radionicu te je izgradio oko 350 orgulja po Italiji i Dalmaciji (najpoznatije u crkvi sv. Justine u Padovi i u samostanskoj crkvi sv. Frane u ibeniku). Usavrio konstrukciju orgulja i odgojio itav niz graditelja (G. Callido, F. Dazzi, F. Ksaver Kriman), utemeljivi novu, mleta ko- dalmatinsku kolu koja se protee kroz nekoliko generacija sve do konca XIX st. NAKUK PECH [~ pe ], meks. kroni ar; ivio u XVI st. Domorodac koji je prihvatio katolicizam; opisao je panj. konkvistu Yucatna. NANINO ili NANINI, Giovanni Maria, tal. kompozitor; r. 1544, u. 1607. U enik Palestrine i jedan od glavnih predstavnika - Rimske kole. Utemeljio u Rimu muzi ku kolu za javnost (1580). Komponirao madrigale, canzonette, motete, psalme; napisao instruktivno djelo 157 kontrapunkta i kanona za 2-8 i 11 glasova. Njegov brat, u enik i suradnik Giovanni Bernardino (1560-1623), autor preteno duhovne muzike, pribliuje se po koloristi kim efektima venecijanskoj koli. Bra*a Nanino odgojili su nekoliko istaknutih muzi ara (F. Anerio, G. Allegri, P. Agostini i dr.) i napisali zajedno Priru nik za kontrapunkt. NASHE ili NASH [n'], Thomas, engl. knjievnik; r. 1567, u. 1601, Dramatik i prozni pisac, koji je svojim djelima neobi no ivo sudjelovao u vjerskom, polit. i knji. ivotu. U svom prvom djelu, Razudba besmislice (1588), obara se na suvremenu knjievnost. Posljedica su njegova neprijateljskog stava prema puritanizmu Protuudarac zadan Martinu

Junioru. Njegov Pierce bez prebijene pare, njegova molitva vragu, rasprava o suvremenim porocima, zanimljiv je prikaz tadanjih obi aja. Kad su ga po ele mu iti vjerske sumnje, napisao je pokajni ku raspravu Kristove suze nad Jeruzalemom, u kojoj poziva London na kajanje. Njegovo prozno djelo Nesretni putnik smatra se prethodnikom engl. pikaresnog romana; pisano u rabelaisovskom duhu, ono sadrava izvanredan presjek kroz gotovo sve stalee i presudne doga#aje svojeg doba. U izgubljenoj komediji Otok pasa Nashe napada dravnu upravu, zbog ega je bio osu#en na zatvor. NATTIER [natj'e], Jean Marc, franc. slikar; r. 1685, u. 1766. Slikao mitol. i hist. teme, no glavno mu je podru je portret. Za Luja XV favorizirani dvorski portretist. Slikao u duhu rokokoa dopadljive i elegantne likove iz aristokratskog drutva, no znao je ostvariti i isto slikarske koloristi ke kvalitete. Bio je majstor u tehnici pastela. NECKER, Suzanne Curchod, franc. knjievnica; r. 1739, u. 1794. Supruga bankara Neckera i majka Madame de Stal. Poznata po svome salonu koji su pohodili znameniti ljudi poput Marmontela, Diderota, Buffona, La Harpea i dr. U spisima koje je ostavila iza sebe otkriva se kao moralisti ki duh (Svakovrsni odlomci iz rukopisa Mme Necker). NECULCE [nek'ul e], Ion, moldavski kroni ar; r. 1672, u. 1745. Pisac povijesti Moldavije, pouzdan tuma nar. obi aja i legendi; njegovo djelo posluilo je kao baza piscima koji su se nadahnuli nar. blagom. Bio na glasu i kao vrstan pripovjeda ; autor zbirke Pregrt rije i. NEF'I, pravo ime mer, tur. pjesnik; r. 1572, u. 1635. Smatra se najve*im pjesnikom osmanlijske knjievnosti XVII st. Poznatija su mu djela: Divan, na turskom jeziku, u kojem je nekoliko kasida posvetio sultanima Ahmedu I, Osmanu II i Muratu IV, i velikim vezirima; Divan, na perzijskom jeziku, gdje pored kasida, pohvalnica i gazela ima i 171 rubaija. Prema nekim kriti arima bio je najbolji osmanlijski pisac koji je pisao na perzijskom; u djelu Strelice sudbe (Siham-i Kaza) dao je nekoliko satira na dvorsku ulemu i hode. Prema nekim kroni arima, zbog toga je osu#en na smrt. U Orijentalnoj zbirci JAZU, uva se njegov Divan na turskom jeziku, prepisan 1658. u Bagdadu. NENADOVI5, Aleksa, valjevski obor-knez; r. oko 1749. u Brankovini kod Valjeva, u. 1804. u Valjevu. Kao obor-knez je 1788. u po etku austrijsko-tur. rata digao na ustanak itav valjevski kraj. Kao poru nik Mihaljevi*evog frajkora borio se za oslobo#enje zap. Srbije. Od 1793. usko je sura#ivao s beogradskim vezirom Hadi Mustafa-paom na provo#enju njegovih reformi u korist Srba. Zajedno sa srp. narodnom vojskom branio je Beogradski paaluk od tur. snaga Osmana Pazvanoglua 1795. i 1797-98. Nakon uspostavljanja dahijskog reima u Beogradskom paaluku N. postaje organizator srp. ustanka. Pao je kao jedna od prvih rtava dahija u sje i knezova, koja je bila neposredni povod Prvom srpskom ustanku. NENADOVI5, Pavle, arhiepiskop i mitropolit karlova ki od 1749; r. 1699. u Budimu, u. 1768. u Karlovcima. Brinuo se za kolstvo i utemeljio Klirikalni fond, namijenjen odravanju kola. Osnivao je arhive i biblioteke po manastirima i crkvama. Podignuo sabornu crkvu u Karlovcima i obnovio manastir Grgeteg u Frukoj Gori. Naredbama da sve*enici upotrebljavaju samo knjige iz Rusije, pridonio irenju crkveno-rus. jezika u Srb. Uspjeno se odupirao unija*enju pravoslavnih. U njegovo vrijeme odselio se velik broj Srba u Rusiju (1751-53).

NEUBER [n'ojber], Frederike Caroline, njem. glumica; r. 1697, u. 1760. Od 1717. nastupala u putuju*im druinama; od 1727. upravlja vlastitom druinom, s kojom djeluje u Njema koj i gostuje u Petrogradu. Zasluna za razvitak njem. kazaline umjetnosti koju je nastojala uzdi*i na viu razinu izborom repertoara, organizacijom ansambla i disciplinom u interpretaciji.

NEUHOF [n'ojho:f], Theodor, barun, avanturist; r. 1694, u. 1756. Francuski oficir, kasnije u ved. i panj. slubi. God. 1736. iskrcao se na Korzici, donose*i oruje i hranu Korzikancima, koji su ve* od 1729. vodili borbe protiv Genoveana, pod ijom su se vla*u nalazili od 1299. Uz potporu tuniskog bega izabran za kralja Korzike (Teodor I), ali se nije uspio odrati na vlasti. Nakon dva uzaludna pokuaja da se vrati na Korziku (1738, 1743) ostatak ivota proveo u Londonu, gdje je zbog dugova dospio u dugogodinji zatvor. NEUMANN, Johann Balthasar, njem. graditelj; r. 1687, u. 1753. Upravitelj gra#evnih radova i inenjer kneza-biskupa u Wrzburgu, jedan od najistaknutijih graditelja kasnoga njem. baroka. Izveo niz crkv. i profanih gra#evina na podru ju Wrzburga i Mainza, projektirao ceste, mostove, utvrde (sudjelovao kao voj. inenjer pri osvajanju Beograda 1717), fontane i parkove. Projektirao je, me#u ostalim, barokne dvorce u Wrzburgu, Bruchsalu, Brhlu i Wernecku, crkve u Vierzehnheiligenu kraj Bamberga, Trieru i u Neresheimu. NICOLAI [nikol'aj], Friedrich, njem. pisac i knjiar-nakladnik; r. 1733, u. 1811. Organizatoi i predstavnik berlinskoga kruga prosvjetitelja (Aufklrung). Naslijedio (1758) o evu nakladnu knjiaru. S Lessingom i Mendelssohnom objavljivao je Pisma koja se ti u sadanjeg stanja lijepih nauka u Njema koj i izdavao razli ite asopise. U opoziciji je prema romanti arima, no u njega nema ve*ega knji. talenta. Satiri nim romanima, parodijama i polemikama protiv zna ajnih ljudi svoga vremena (Herdera, Goethea, Kanta i dr.) pokazao se kao reakcionaran i dogmati an pisac. Zna ajan putopisac s darom otrog zapaanja. Od njegovih djela isti e se parodija Radosti mladoga Werthera. NICOLE [nik'l]; Pierre, franc. filozof; r: 1625, u. 1695. Jedan od glavnih predstavnika jansenizma, prijatelj Pascalov. Zajedno s A. Arnauldom sastavlja uvenu Logiku Port Royala. Zna ajnije mu je i djelo Ogled o moralu (1671). NIGER, Toma, biskup skradinski i trogirski i diplomat; r. oko 1450. u Splitu, gdje je i u. oko 1531. Potje e iz splitske hrv. obitelji Crnota ili Crneha. Bio je vikar splitske nadbiskupije i zatim vikar i tajnik bana Berislavi*a. Sudjelovao je u ustanku splitskih pu ana i bio zato en u Veneciji do 1514, a kao Berislavi*ev suradnik, i poslije papin legat, bio je u vie diplomatskih misija po evr. gradovima i dvorovima trae*i pomo* protiv Turaka. Tako je pred papom izjavio da *e Hrvatska u beznadnim prilikama, a bez pomo*i, potraiti spas u tome da se pokori Turcima i otvori im put na Zapad. Nakon Berislavi*eve smrti razvio je me#u hrv. plemstvom i sve*enstvom samostalnu akciju radi stavljanja Hrvatske pod mlet. zatitu. Ostavio je vie govora i epistola, napisao je predgovor Pribojevi*evu djelu O podrijetlu i zgodama Slavena i sastavio spis o splitskim i solinskim biskupima.

NIKON, civilnim imenom Nikita Minov, mitropolit novgorodski od 1648, a patrijarh u Moskvi od 1652; r. 1605, u. 1681. Provodio crkv. reforme (revizija crkv. knjiga prema starim tekstovima, unifikacija obreda, uvo#enje propovijedi) da oja a poloaj Crkve. Zastupao tezu da je crkv. vlast nad dravnom i svjetovnom. Zbog toga se sukobio s carem Aleksijem Mihajlovi em, koji ga je dotad podupirao. Crkv. sinod 1666-67. liio ga je patrijarke asti i zato io u manastiru (rehabilitiran 1681). Tzv. starovjerci nisu htjeli da prihvate njegove reforme; zbog toga je u rus. pravoslavnoj crkvi nastao raskol (RASKOLJNICI). NITHART, Mathis Gothardt, tako#er Nithardt i Neithardt; prije spominjan pod imenom Matthias Grnewald, njem. slikar, crta i drvorezac; r. oko 1455. ili 1470, u. 1528. Uz A. Drera najvanija li nost u slikarstvu njem. renesanse. Radio u Mainzu, Strasbourgu, Aschaffenburgu i Isenheimu. Djelo mu je u biti proeto retardiranim kasnogoti kim duhom i onda kad poprima nove, renesansne oblike. Slikaju*i isklju ivo sakralne teme, ostvaruje ih ekstati no i vizionarno, slue*i se naturalisti kim deformacijama i jakim koloristi kim kontrastima. Sva obiljeja njegova lik. izraza sadrana su u poliptihu Isenheimski oltar (oko 1513-15) s prikazima Raspe*a, Oplakivanja Krista, prizorima iz ivota Bogorodice i nekoliko likova svetaca. Poznat je i manji broj njegovih crtea, kojih su studije i fragmenti osnova za ve*e kompozicije, a njegovi drvorezi upu*uju na to da je bio u vezi s radionicom A. Drera u Nrnbergu. NOAILLES, Louis Marie, vicomte de, franc. politi ar i general; r. 1756, u. 1804. Sa svojim urjakom La Fayetteom sudjelovao u amer. ratu za nezavisnost. Dana 4. VIII 1789, kao zastupnik plemstva u Generalnim staleima, predloio Narodnoj skuptini ukidanje feud. privilegija; zauzeo se za gra#ansku ravnopravnost idova. God. 1792. emigrirao. Za Konzulata ponovo stupio u franc. slubu. NORDENFLYCHT [n'u:rdenflkt], Hedvig Charlotta, ved. pjesnikinja; r. 1718, u. 1763. Pod utjecajem franc. knjievnih salona osnovala knji. salon u vedskoj. Uzimaju* i za uzor djela franc. pisaca (utjecaj Rousseaua), N. je pisala elegije o bolnim iskustvima svojega ivota. Djela: Raalo*ena grlica; Oslobo#ena vedska. NOTKE [n'o tke], Bernt, njem. kipar drvorezbar; r. oko 1440, u. 1509. U svoje doba najvanija li nost u njem. kiparstvu pribalti kih krajeva. Njegovo je remek-djelo monumentalna grupa sa sv. Jurjem u crkvi sv. Nikole u Stockholmu. Izradio oltare za crkve u Lbecku, Revalu (Tallinu) i Aarhusu. Tradicionalne kasnogoti ke oblike razvija prema realisti nom izrazu. O. OBRADOVI5, Dositej, knjievnik i pedagog; r. oko 1739. u 1akovu u Banatu, u. 28. III 1811. u Beogradu. Ro#en u obrtni koj obitelji; rano ostao bez roditelja. Staratelji su ga dali u zanat u Temivar. Zanesen itanjem crkv. knjiga i ivota svetaca, on 1757. bjei u srijemski manastir Hopovo sa eljom da se posveti asketskom ivotu. Razo aran ivotom kalu#era, O. pomognut od umnog igumana Teodora Milutinovi*a savjetom i novcem, naputa manastir i otpo inje dugogodinja putovanja u potrazi za znanjem i prosvjetom. Najprije odlazi u Zagreb, gdje u i latinski, zatim u iteljuje nekoliko godina u dalmatinskoj Zagori, putuje u Gr ku, Malu Aziju i Italiju, Njema ku, Francusku, Englesku i Rusiju, boravi u Be u i Pounu. Oduevljen izbijanjem Prvoga srpskog ustanka 1804, on ga na sve mogu*e na ine pomae, putuje kao Kara#or#ev emisar u Bukuret na pregovore s

vrhovnom komandom rus. vojske, a 1808. definitivno prelazi u ustani ku Srbiju, gdje kao prvi Kara#or#ev pope itelj (ministar) prosvjete ostaje do kraja ivota. Samouk, on je na svojim brojnim i dugim putovanjima nau io latinski, gr ki, francuski, njema ki, talijanski i engleski, te se godinama izdravao daju*i pouke iz tih jezika, s kojih *e kasnije prevesti niz djela. Njegove slobodarske, prosvjetiteljske ideje odgovaraju tenjama i interesima nove gra#anske klase, koja se u Dositejevo vrijeme formira u Vojvodini. Na podlozi tako razvijene gra#anske klase i na sukobu te klase i njene inteligencije s feudalizmom javila se i jedna nova, gra#anska knjievnost. Ona je svoju punu razvijenost dostigla ve* u drugoj polovici XVIII st. u djelima D. Obradovi*a. - Dositej je racionalist koji sintetizira osnovne ideje ondanjeg evr. prosvjetiteljstva. Tri se glavne ideje o ituju u Dositejevim spisima: nar. jedinstvo Junih Slavena bez obzira na tri razli ite vjere; antifeudalna demokrati nost i antiklerikalizam. - Knji. rad D. Obradovi*a bio je namijenjen svim junoslav. narodima, bez obzira na vjersku podvojenost. Moja *e knjiga biti za svakoga koji razumeva na jezik i ko s istim i pravim srcem eli um svoj prosvetiti i narave poboljati. Ne*u nimalo gledati ko je koga zakona i vere, niti se to gleda u dananjem veku prosvetenom. . . Svojim idejama o nar. i jezi nom jedinstvu Dositej je izvrio utjecaj i na glavne nosioce Ilirskog pokreta (npr. na B. uleka). Pobornik slobodoumnih ideja prosvjetiteljskog XVIII st. i anticrkvenih reforma Josipa II, O. ustaje protiv negativne uloge reakcionarnih poglavara Pravoslavne crkve i mra nja kog klerikalizma, za svjetovnu kolu. Uvjeren da je vjersko razdvajanje naih naroda glavna smetnja njihovu nacionalnom i kult. razvoju, on najpre om nar. potrebom smatra potiskivanje crkv. utjecaja iz nar. ivota. Zbog toga je izazvao protiv sebe mrnju vieg pravoslavnog sve*enstva i bio anatemiziran. Bore*i se protiv starog, crkvenoslovenskog jezika, Dositej je sva svoja djela pisao za puk, za golemu ve*inu naroda. Uvode*i tako prije Vuka nar. jezik kao knjievni i formiraju*i itavu kolu svojih sljedbenika, Dositej je poloio temelje novoj srp. knjievnosti, posebno modernoj prozi. Djela: ivot i priklju enija Dimitrija Obradovi*a nare enoga u kalu#erstvu Dositeja (autobiografija); Sovjeti zdravago razuma; Sobranje raznih nravou itelnih ve ej; Slovo pou itelno; Basne; Doma*a pisma. BRECHT ili HOBRECHT ['o:br'ht, h'o:br'ht], Jacob, niz. kompozitor; r. 1450. ili 1451, u. 1505. Crkveni zborovo#a u Bergen op Zoomu, Cambraiu, Bruggeu i Antwerpenu. Jedan od vode*ih majstora niz.. renesansne polifonije u doba njezina procvata; osobitu panju podavao je odmjerenom, to uskla#enijem oblikovanju muz. gra#e te provodio periodizaciju melodijskih linija, na elo opetovanja i formalnu simetriju. Glavna su mu djela mise (25 sa uvanih); osim toga komponirao motete i chansone na flam. tekstove. O'CONNELL [ouk'nl], Daniel, zvan Osloboditelj, irski politi ar; r. 1775, u. 1847. Advokat. Osnovao Irish Catholic Associatiore koja se zalagala za slabljenje polit. utjecaja protestantskih anglo-irskih veleposjednika u Irskoj i koja je prisilila brit. vladu da prihvati zakon o emancipaciji katolika (1829). Kao lan brit. parlamenta (1830) pridruio se vigovcima. God. 1840. osnovao National Repeal Association s programom da se prekine parlamentarna legislativna unija Irske s Engleskom. O'Connellova taktika kompromisa s vigovcima ozlovoljila je radikalne irske revolucionare, okupljene u pokretu Mlada Irska (Young Ireland), koji je traio proglaenje irske republike. Ubraja se me#u najve*e nar. govornike XIX st.

OKYO [okio], Maruyama, jap. slikar; r. 1733, u. 1795. Osniva kole Maruyama. U pejzaima i slikama cvije*a i ptica povezuje jap. tradiciju sa zap. slikarstvom. OLAUS ili OLAVS, Petri, pravo ime Olof Petersson, ved. reformator i knjievnik; r. 1493, u. 1552. Za studija u Wittenbergu dolazi pod utjecaj Luthera i postaje njegov u enik. Zauzima istaknute poloaje: propovjednik stolne crkve u Stockholmu, kancelar i dr. Jedno vrijeme vrlo blizak Gustavu Vasi. Prevodilac Novog zavjeta, koji izlazi 1526, to se smatra po etkom knjievnosti na novovedskom. O. je i autor proreformisti kih rasprava i polemika koje su preteno obradbe njem. predloaka. Znamenit i kao historiograf, leksikograf i dramati ar, O. je pisac jednostavna i jezgrovita izraza, humanisti ki mnogostran, istaknuta osoba samostalnih i smionih nazora. Djela: vedske pjesme ili popijevke; O Boanskoj rije i i ljudskim naredbama i uredbama; vedska misa; vedska kronika. OLDHAM, John, engl. pjesnik; r. 1653, u. 1683. Uzori su mu lat. satiri ki pjesnici, osobito Juvenal. Napisao ve*i broj satira u stihovima, me#u kojima, Satiru protiv vrline i Satiru protiv ene; najpoznatije su njegove vehementne satire protiv jezuita (Satire o Isusovcima). OLIVEIRA [oliv'ajra], Francisco Xavier de, port. pisac; r. 1702, u. 1783. Kompromitiravi se u diplomatskoj slubi (u Be u), ivio potom u Nizozemskoj i Engleskoj, gdje je preao na protestantizam. Spaljen od Inkvizicije in effigie. Pisao i na francuskom. Djela: Pateti ni govor (na francuskom; pamflet protiv katolicizma); Obiteljska, povijesna, politi ka i kriti ka pisma. (Jedan dio njegovih spisa ostao je neobjavljen.) OPALI8SKI [opal'injski], Krzysztof, polj. knjievnik; r. 1609, u. 1655. Poznanjski vojvoda. Imao znatnu ulogu u ivotu zemlje i u vrijeme ved. najezde predao se s polj. vojskom vedima. U djelu Satire dao mra nu sliku polj. prilika i upozorio na pokvarenost i silnitvo feud. mogu*nika. OPALI8SKI, Lukasz, polj. knjievnik; r. 1612, u. 1662. Brat Krzysztofa. Satirik i knjievni teoreti ar. Pisao na poljskom i latinskom. Erudit i rodoljub, nepotedno kritizirao polit. prilike i obi aje suvremenika, brane*i ugled Poljske (Polonia defensa) i vode*i brigu o svakidanjim nevoljama suvremenika (Neto novo). Autor je prve polj. poetike i prvoga polj. romana u prozi. Bio je pristaa snane kralj. vlasti. Njegov traktat o dunosti (De officiis libri tres) sluio je u isusova kim kolama tijekom XVII st. kao udbenik iz etike. OPITZ VON BOBERFELD ['o:pic fn b'o:berfeld], Martin, njem. knjievnik; r. 1597, u. 1693. Kralj. tajnik, predstojnik carske kancelarije, slubeni historiograf; sveu . profesor u Wissenburgu. Zakanjeli humanist, teoreti ar njem. baroknog pjesnitva i u svoje doba slavljen pjesnik (poeta laureatus), O. je autor oda, religiozne, didakti ne i deskriptivne lirike. Bori se za isto*u njem. jezika i za razvitak njem. nacionalne knjievnosti, uvodi metri ka pravila za stih, primjenjuje aleksandrinac i djelom Knjiga o njema kom pjesnitvu (1624) postavlja temelj njem. poetici. Uvodi pastoralu (Nimfa Hercinija), otvara put njem. operi napisavi prvi njem. libreto (Daphne, komponirao H. Schtz), prevodi ant. drame, djela hol. i franc. autor i prvi objavljuje srednjovj. Annolied. ORBINI, Mavro, histori ar; r. u sred: XVI st. u Dubrovniku, gdje je 1610. i umro. Opat benediktinskih samostana mljetske kongregacije na dubrova kim otocima ipanu i Svetom Andriji; potkraj ivota napustio je red i kratko bio upnik u Malom Stonu. God. 1601.

izdao je u Pesaru djelo II regno degdi Slavi (Kraljevstvo Slavena), u kojem je pokuao prikazati povijest svih Slavena, smatraju*i ih jednim jedinstvenim narodom. U radu se posluio obilnom literaturom, arhivskom gra#om pa i usmenom predajom. Orbinijev kriti ki smisao bio je op*enito vrlo slab, pa je njegovo djelo dosta nepouzdano. Ipak je donio zanimljivih vijesti za historiju zemalja u susjedstvu Dubrovnika u XIV i XV st. Djelo je 1603. stavljeno u Rimu na indeks, jer se O. e*e pozivao na pisce koje je Kat. crkva osu#ivala kao heretike, Uza sve to ono je, po svojoj koncepciji i patriotskoj tendenciji, znatno utjecalo na junoslav. pisce, pogotovo kad je Sava Vladisavljevi*, po nalogu rus. cara Petra I, objavio 1722. svoj opiran izvod iz njega. O. je preveo na talijanski Ljetopis popa Dukljanina, a svojim prikazom bug. povijesti utjecao je na po etke moderne historiografije u Bugara. ORFELIN, Zaharija, pravo prezime vjerojatno Stefanovi*, knjievnik i bakrorezac; r. 1726. u Vukovaru, u. 1785. u Novom Sadu. U itelj, pisar u mitropoliji, tipograf, korektor tamparije u Veneciji i Be u, crta i bakrorezac, prosvjetitelj, izdava kalendara i udbenika i prevodilac s ruskoga. Autor je hist. spisa, me#u kojima se isti e dokumentirani ivotopis Petra Velikoga (on ga je i ilustrirao uspjelim bakrorezima). Stihovi (Pla Serbiji i dr.) pokazuju antiaustr. tendenciju i satiri ki stav prema crkv. starjeinama. O. je pokrenuo prvi junoslav. asopis (Slaveno- serbskij magazin, Venecija 1768). ORLEY ['rl'j], Bernaert van, flam. slikar; r. oko 1492, u. 1542. Jedan od prvih tzv. romanista, sljedbenika tal. umjetnosti u flam. slikarstvu. Na njegov razvoj odlu no su djelovali Rafaelovi kartoni (Djela apostolska), po kojima su 1514-19. istkane tapiserije u Bruxellesu. Radio je oltarne slike i portrete, a od 1526. samo nacrte za tapiserije po narudbama briselskoga dvora. Utjecao je na flam. slikare koji su slijedili tal. uzore. ORLOV, Grigorij Grigorjevi , rus. dravnik; r. 1734, u. 1783. Jedan od organizatora dvorskog prevrata 1762, najprisniji suradnik Katarine II u prvom razdoblju njene vladavine.

ORSI, Lelio, zvan Lelio da Novellara, tal. slikar, kipar i graditelj; r. oko 1511, u. 1587. U tri faze razvoja podlijee utjecajima Giulija Romana, Parmigianina i Correggia; izgradio vlastiti izraz obiljeen smislom za suptilnost fakture. U njegovim radovima (zna ajno djelo Krist na Maslinskoj gori u Strossmayerovoj galeriji JAZU u Zagrebu) sintetizirana su dostignu*a renesanse i ranog manirizma.

ORTELIUS, Abraham, hol. geograf; r. 1527, u. 1598. Autor zbirke geogr. karata koja prikazuje cijeli svijet (Theatrum Orbis Terrarum, 1570). Od ostalih njegovih djela najpoznatije je Synonymia geographica (1578). ORTES, Gianmaria, tal. ekomonist; r. 1713, u. 1799. Poznat uglavnom po tome to je branio i zastupao ideje koje su poslije dobile zaokrueni oblik Malthusovoj teoriji o stanovnitvu. Protivnik je merkantilista i jedan od prete a klasi ne ekonomije. OSIANDER [njem. izg. ozj'ander], Andreas, pravo ime Andreas Hosemann, njem. humanist; r. 1498, u. 1552. Prvi propovjednik evangelisti ke vjeroispovijesti u Nrnbergu, jedan od redaktora dogmatskih formula Augsburke konfesije. Zbog svoje nauke o

opravdanju i zbog nepriznavanja augsburkog Interima izazvao je spor s Melanchtonom i ortodoksnim luterovcima. Od 1548. bio je profesor teologije u Knigsbergu; njegovi sumiljenici, osiandristi, osu#eni su nekoliko godina poslije njegove smrti (1566). Bavio se matematikom, astronomijom i fizikom, te je prvi (1543) objavio, s vlastitim predgovorom, Kopernikovo djelo O gibanju nebeskih tijela. OSMAN II, tur. sultan od 1618; r. 1603, u. 1622. Pobije#en od Poljaka 1621. kod Hotina. Ubili su ga janji ari. Gunduli* ga je opjevao u Osmanu, a I. T. Mrnavi* obradio u Osman ici.

OSTADE, Isaak van, niz. slikar; r. 1621, u. 1649. Brat i u enik Adriaena. Realisti ki slikao motive iz ivota na cesti i u kr mi, zimske pejzae i figure u interijerima.

OSTERMAN, Andrej Ivanovi , njem. Heinrich Johann Friedrich Ostermainn, rus. dravnik i diplomat njem. podrijetla; r. 1686, u. 1747. Od 1726. do 1730. lan Vrhovnoga tajnog vije*a. Omogu*io Ani Ivanovnoj da stupi na prijestolje (1730). Bio ministar vanjskih poslova, a poslije i predsjednik vlade. Kad je na prijestolje stupila Jelizaveta Petrovna (1741), uhapen je i poslan u Sibir, gdje je i umro.

OUDINOT [udin'o], Nicolas Charles, franc. maral; r. 1767, u. 1847. Podoficir u kraljevoj vojsci, nakon 1789. stupio u revoluc. armiju. Istaknuo se kod Austerlitza (1805), Friedlanda (1807) i Wagrama (1809). Imenovan maralom i dobio titulu vojvode 1810. Bio je administrator u Nizozemskoj 1809-12. Nakon toga sudjeluje u Napoleonovu ratnom pohodu na Rusiju (1812). Nakon Napoleonova pada pristao uz Luja XVIII. Sudjelovao u franc. invaziji panjolske 1823. i bio guverner Madrida.

OUDRY [udr'i], Jean-Baptiste, franc. slikar i bakropisac; r. 1686, u. 1755. Isprva portretist, od 1720. slikar lova kih i animalisti kih motiva. God. 1734. postaje upravitelj manufakture tapiserija u Beauvaisu, za koju je izradio velik broj kartona u duhu rokokoa. Izradio ilustracije za La Fontaineove Basne. OVERBURY ['ouverberi], Thomas, engl. knjievnik; r. 1581, u. 1613. Njegova posmrtna, dijelom apokrifna zbirka teofrastovskih karaktera (veoma popularne knji. vrste u ono doba) isti e se, me#u istovrsnim djelima J. Halla i J. Earlea, izraenom humoristi nom notom. U poemi ena (objavljenoj tako#er tek godinu dana poslije autorove smrti) iznio je O. svoju koncepciju lika idealne ene, koncepciju koja ga je stajala glave. Kad se naao ponukanim da sprije i enidbu svoga dotadanjeg prijatelja Roberta Carra, earla od Somerseta, miljenika Jakova I, s njegovom ljubavnicom, bivom enom Roberta Devereuxa, tre*eg earla od Essexa, bio je ba en u Tower i tamo potajno otrovan. OWEN, John, velanski knjievnik; r. 1560, u. 1622. Pisac neolatinist kojem su radove naveliko prevodili (na engleski, francuski, njema ki i panjolski) sve do XVIII stolje*a. Autor epigrama u kojima - po uzoru na Marcijala - iba poroke ljudskih zna ajeva i slabosti drutvenih ustanova (Epigrammatum Libri tres, 1606). OXENSTIERNA ili OXENSTJERNA ['uksen':rna], Axel Gustafsson, grof, ved. politi ar i diplomat; r. 1583, u. 1654. Vrio visoke dr. funkcije pod kraljem Gustavom Adolfom; od 1612. dr. kancelar. Sklopio mir s Danskom (1613) i s Rusijom (1617). Guverner Pruske (1626). Nakon pogibije Gustava Adolfa (1632) upravlja ved. vanjskom politikom; tvorac je protukatoli kog saveza protestantskih knezova (Heilbronn, 1633) i inicijator ved. ustava od 1634. Glavna je li nost u regentskoj vladi za maloljetnosti kraljice Kristine. Ona ga je, preuzevi poslove (1644), pokuala ukloniti s vlasti, ali je on i dalje utjecao na ved. politiku. Pod Karlom X Gustavom uiva opet puno povjerenje. OXENSTIERNA ili OXENSTJERNA, Bengt Gabrielsson, ved. politi ar; r. 1623, u. 1702. Bio u diplomatskoj slubi za Karla X Gustava: Generalni guverner Livonske (166266). Za Karla XI predsjednik kraljeve kancelarije. Vodio vanjsku politiku vedske (168097). 1lan regentske vlade za maloljetnoga Karla XII. OXENSTIERNA, Johan Gabriel, vedski knjievnik; r. 1750, u. 1818. Studirao u Uppsali. 1lan drutva Utile dulci, diplomatski tajnik u Be u. Zauzimao visoke dravne poloaje (predsjednik dvorske kancelarije, dvorski maral). Umro u siromatvu. Pisao satire, epigrame, librete i dr. Bavio se prevo#enjem (Tasso, Milton). Djela: No*; Pet osjetila; Religija nevinosti; Jutro.

OZEROV, Vladislav Aleksandrovi , rus. dramati ar; r. 1769, u. 1816. U svoje pseudoklasicisti ke tragedije unosio elemente sentimentalizma. Njegove tragedije Edip u Ateni i Dmitrij Donski bile su popularne u rus. kazalinom repertoaru na po . XIX st.

OLAHUS, Nicolaus, rum. humanist iz Transilvanije, crkvena li nost, diplomat i politi ar; r. 1493, u. 1568. Bio je tajnik ugarskog kralja Ljudevita II, imenovan biskupom zagreba kim (1543), potom je bio nadbiskup ostrogonski (od 1553) i primas Ugarske, te namjesnik ugarske krune (od 1562). Bio je pobornik otpora reformaciji, ali je odravao veze sa zapadnoevr. humanistima (cijenio ga je Erazmo Rotterdamski). Pisao je pov. i etnografska djela (osobito: Ugarska ili o podrijetlu naroda,...) te prigodne pjesme na latinskom. OUGHTRED ['utred], William, engl. matemati ar; r. 1574, u. 1660. Izmislio je prvo logaritamsko ra unalo na osnovi Napierovih tabelarnih logaritama. U djelu Klju za matematiku (1631) opisao je hindusko-arapsko pisanje brojeva, decimalne razlomke i znatan dio algebre. Eksperimentirao je s razli itim algebarskim simbolima i uveo znak: (dvoto ku) u pisanju proporcije i znak X (iks) za mnoenje.

Po P. PACHECO [pa 'eko], Francisco, panj. slikar; r. 1564, u. 1654. Jedan od posljednjih panj. romanista, slikara koji su se povodili za na inom tal. majstora. U Sevilli i Madridu radio oltarne slike i portrete (oko 300 crtea suvremenih li nosti). Inkvizicija ga je 1618. imenovala cenzorom za slike. Bio u itelj i tast Velzquezov. Napisao Umije*e slikanja, u kojemu su djelu i mnoge biografije panj. umjetnika. PACHELBEL (p'ahelbel], Johann, njem. kompozitor i orgulja; r. 1653, u. 1706. Barokni majstor, u djelima za orgulje i embalo (koralne obradbe, fuge, varijacije, fantazije, toccate, chaconne, suite) sjedinjuje elemente junonjema kog i srednjonjema kog stila, i izravna prethodi J. S. Bachu. Komponirao i komorna djela, te mise, motete i kantate. PACIOLI [pa ':li], Luca, tal. matemati ar; r. 1445, u. oko 1510. Franjevac, predavao matematiku u Perugi, Napulju, Milanu i dr. Za potrebe prakse izdao 1494. zbornik pod naslovom Sve o aritmetici, geometriji, proporcijama i proporcionalnosti, koji sadrava aritmetiku, algebru i geometriju, te posebno upute za trgova ku aritmetiku s dvostrukim knjigovodstvom. Bilo je to prvo djelo takve vrste na nar. jeziku, a ne na latinskom, pa je valjda i stoga imalo, unato svom izrazito kompilatorskom karakteru, velik utjecaj. Napisao je i knjigu O boanskom omjeru, u kojoj razmatra probleme - zlatnog reza. To djelo ilustrirao je Leonardo da Vinci. PAGANO, Mario Francesco, tal. filozof i pravnik; r. 1748, u. 1800. Profesor filozofije i prava na sveu ilitima u Napulju, Rimu i Milanu; povremeno i privatni odvjetnik. Istaknuti republikanac, progonjen za burbonske reakcije. Sljedbenik G. Vica i J. J. Rousseaua, u filozofiji politike. Zastupa miljenje po kojem se razvitak drutva kre*e od stanja prirodne slobode pojedinca k stanju drutvenosti, u kojem vladaju autonomni zakoni polit. organizma, te od ovoga k stanju nove slobode pojedinca putem zakonitosti. Zna ajni su i njegovi radovi iz estetike: od po etne imitacije umjetnost postaje kreacija, a u budu*em savrenom drutvu, kojemu i umjetnost tei, ona je u slubi op*e drutvene koristi. Djela: Politi ko ispitivanje rimskog zakonodavstva; Politi ki ogledi (2 sv.); Rasprava o podrijetlu i prirodi poezije; O ukusu i lijepim umjetnostima.

PAINE [pejn], Thomas, amer. pisac, podrijetlom Englez; r. 1737, u. 1809. Odrastao u predve erje revolucije i smatraju*i itav svijet svojom domovinom; P. se pridruio borbi buntovnika u tri zemlje. God. 1774, uz pomo* B. Franklina, preao iz Engleske u Philadelphiju, gdje objavljuje svoj uveni spis Zdrav razum, u kojem se zalae za Deklaraciju nezavisnosti amer. kolonija. U vrijeme amer. rata za nezavisnost objavljuje Ameri ku krizu s pozivom na okupljanje svih revoluc. snaga u borbi protiv ugnjeta a. Ponovo u Engleskoj, P. pie (1791-92) Prava ovjeka, izrazivi u tom djelu ne samo svoje oduevljenje Francuskom revolucijom ve* i zahtjev za obaranjem brit. monarhije. Optuen zbog veleizdaje, uspio je uz pomo* knjievnika W. Blakea pobje*i u Francusku. Trijumfalno primljen u Parizu, P. je izabran za lana Konventa i imenovan franc. gra#aninom. Protive*i se smaknu*u Luja XVI, pao je u nemilost Robespierrea, koji ga je dao zatvoriti. U zatvoru napisao svoje najzna ajnije djelo Doba razuma, u kojem (deisti ki) napada organiziranu religiju. U njegovu polit. programu nalazio se i plan svjetske mirovne organizacije, kao i socijalnog osiguranja za nemo *ne, nezaposlene i stare ljude. Oslobo#en nakon pada Robespierrea (1794), P. se 1802. vratio u SAD, gdje je, usprkos velikim zaslugama za amer. nezavisnost, zaboravljen umro u bijedi.

PAISIELLO [pajzj'elo], Giovanni, tal. kompozitor; r. 1740, u. 1816. Predstavnik napuljske kole i uz N. Piccinnija i D. Cimarosu najznatniji majstor tal. opere buffe u drugoj pol. XVIII st. Djela su mu stilski ista, protkana plemenitom patetikom i ironijom; melodika je prozra na, kantabilna, instrumentacija razra#ena, likovi, osobito komi ni, psiholoki uvjerljivi. Od njegovih stotinjak opera (buffo i seria) najuspjelije su Sluavka gospodarica, Seviljski brija , Mlinarica Nina, Prozerpina i Pitagorejci. Komponirao i koncerte za embalo, 12 koncertantnih simfonija, kvartete, kantate, oratorije i crkv. glazbu (Requiem, Te Deum, Pasija). PAISIJ HILANDARSKI, prvi bug. histori ar preporoditelj, hilandarski kalu#er i knjievnik; r. 1722, u. 1798. Poslije putovanja po balkanskim zemljama (bio je i u Sremskim Karlovcima 1761), poto je prou io opsenu literaturu, osobito djela Cezara Baronija i Mavra Orbinija, napisao je djelo: OcmopuP cQaePxo6oQzapcRaP (1762). Ta historija irila se desetlje*ima u rukopisu po Bugarskoj i doivjela preko 50 prijepisa. Odigrala je vanu ulogu u bu#enju nacionalno-polit. svijesti bug. naroda u trenutku kada jo nisu bili sazreli materijalni uvjeti za njegovo oslobo#enje od gr kog, fanariotskog i tur. ropstva. Pisana nar. jezikom, produuju*i tradicije damaskina, ona je znatno utjecala na razvoj i smjer bug. knjievnosti.

PALEARIO, Aonio, pravo ime Antonio Della Paglia, tal. humanist; r. 1503, u. 1570. Profesor retorike i klas. knjievnosti, pjesnik latinist. Optuen da je pristao uz Lutherovu nauku, da je napadao papu i njegov dvor, bio je vie puta pozivan pred Inkviziciju; 1567. zatvoren, a zatim osu#en i objeen u Rimu. Djela: Pohvale govornitva; O besmrtnosti dua; Optuba protiv rimskih prvosve*enika i njihovih sljedbenika (izdano posmrtno, Basel 1596). PALESTRINA, Giovanni Pierluigi da, obiteljsko prezime Pierluigi, tal. kompozitor; r. oko 1525. u Palestrini, u. 2. II 1594. u Rimu. Od 1544. gl. dirigent i orgulja katedrale u rodnome gradu Palestrini; od 1551. u Rimu muz. ravnatelj razli itih crkava (1571-94. bazilike sv. Petra). Komponirao preteno crkv. glazbu: 105 misa, oko 320 moteta, 45

himni, 68 ofertorija, 36 lamentacija, litanije, Magnificate, improperije i oko 180 duhovnih i svjetovnih madrigala (I cjelokupno izdanje u 33 sv.,1862-1903). Pisao je za vokalne sastave od 3 do 12 glasova, ali je u sreditu njegova stvaranja polifoni slog za 4-5 glasova. U svojim je djelima sinteti ki obuhvatio tekovine renesansne vokalne polifonije i izbjegavaju*i prekomjernu figuraciju, kromatiku, neprijavljene melodijske skokove ostvario idealnu ravnoteu izme#u linearnog, polifonog kretanja glasova i homofone, akordi ke fakture. Stvaraju*i u duhu reforme crkv. glazbe (prema zaklju cima Tridentskog koncila, 1545-63), postigao je, unato bogato razvijenoj kontrapunkti koj gra#i, potpunu razumljivost teksta i plemenitu mjeru izraaja, pa je njegov stil postao slubeno priznatim uzorom crkv. polifone glazbe. Taj stil ujedno reprezentira - Rimsku kolu. Prema predaji, zamu*enoj legendom, Palestrinina je misa Papae Marcelli odvratila, svojom stilskom isto*om i jasno*om, crkv. vlasti od zabrane vieglasja, pa je P. nazivan spasiteljem crkvene glazbe. PALEY [p'ejli], William, engl. teolog i filozof; r. 1743, u. 1805. Anglikanski sve*enik i profesor u Cambridgeu; najutjecajniji teolog Engleske crkve. Standardna je upravo njegova formulacija ontolokog dokaza boje opstojnosti. U filozofiji morala zastupao pomirbenu liniju izme#u utilitarizma i kr*anstva. Zna ajan su odjek imali njegovi prosvjedi protiv ropstva. Djela: Stav o dokazima kr*anstva; Principi morala i politi ke filozofije; Prirodna teologija. PLFFY, Jnos, madarski feudalac i vojskovo#a; r. 1664, u. 1751. Od 1704. do 1732. ban u Hrvatskoj, gdje ga je uglavnom zamjenjivao namjesnik banske asti (locumtenens banalis), zagreba ki biskupi Martin Brajkovi* i Emerik Eszterhzy. Vodio uspjele borbe u Ugarskoj i u Slavoniji protiv buntovnika Ferenca II Rkczyja, s kojim je na kraju sklopio mir u Szatmru (1711). Zalagao se da bude prihva*ena Pragmati ka sankcija. God. 1741. palatin, 1742, vrhovni zapovjednik ug. vojske. PALISSY [palis'i], Bernard, franc. kerami ar; r. oko 1510, u. 1590. Istraivao tehniku emajlirane fajanse. Izvodi u pariskom parku Tuileries emajliranu unutranjost umjetne spilje; 1556, poklanja kralju emajlirani umivaonik. Za etnik je franc. kerami arstva. Njegovi su radovi sinteza rusti nog na ina i renesansnih utjecaja. P. je polihistor, prou ava fosile, pie rasprave. Kao hugenot umro u Bastilli. U svojim spisima i predavanjima prije Galileja zauzimao se za eksperimentalno istraivanje prirode. Bio je protivnik skolastike i alkemijske mistike. PALLADIO, Andrea, pravo ime Andrea di Pietro Monaro, tal. graditelj; r. 1508, u. 1580. Zastupa obnovu ant. tradicija u arhitekturi cinquecenta. Njegove su gra#evine obiljeene monumentalno*u i skladom proporcija. Sluio se elementima ant. gra#evnih slogova: timpanima, jako naglaenim pilastrima kod vertikalnog ra lanjivanja pro elja, izbo enim korniima, lo#ama i kupolom (uzor: rim. Panteon). U rodnom gradu Vicenzi pregradio goti ku vije*nicu (tzv. Basilica), podigao pala e Thiene, Chiericati i PortoBarbarano, vilu La Rotonda i Teatro Olimpico (1580, prva kaz. gra#evina novoga vijeka, po opisima Vitruvijevih ant. teatara). U Veneciji sagradio crkvu i samostan S. Giorgio Maggiore te pro elja crkava S. Francesco della Vigna i Il Redentore. Njegova ostvarenja i na ela, prikazana u djelu 1etiri knjige o arhitekturi (1570), znatno su utjecala na razvoj evr. arhitekture, napose engl., u XVII i XVIII st. (paladijanizam), te su pripremili put klasicizmu.

PALLAS, Peter Simon, njem. prirodoslovac; r. 1741, u. 1811. Poduzeo viegodinje (1768-74) istraiva ko putovanje po Rusiji sve do Amura, po Uralu, oko Kaspijskog jezera i Volge. Sakupio golem geogr. i prirodoznanstveni materijal, a posebno se istakao kao zoolog i komparativni anatom. Gl. djela: Ruska flora (1784-1815); Opisi ivotinja azijske Rusije (1811). PALLAVICINO ili PALLAVICINI [palavi 'i :no, palavi 'i :ni], Carlo, tal. kompozitor; r. oko 1630, u. 1688. Muzi ki ravnatelj na dvoru u Dresdenu te u Veneciji. Predstavnik venecijanske barokne kole, u svojim operama (oko 20) pridavao posebnu panju izradbi instrumentalnih partija, a melodiku i ritmiku obogatio pu kim elementima. PALLAVICINO [palavi 'i :no], Pietro Sforza, tal. crkveni povjesni ar; r. 1607, u. 1667. Isusovac, kardinal. Autor je mnogih spisa knji., filoz., teolokog, hist. i polemi kog karaktera. Svojim djelom Povijest koncila u Tridentu elio je pobiti postavke iznesene u djelu Povijest tridentskog koncila, Paola Sarpija, neprijatelja isusovaca i protivnika papinske svjetovne vlasti. (- P. SARPI)

PALMA, Jacopo, st., pravo ime Jacopo d'Antonio Negretti, zvan Palma il Vecchio, tal. slikar; r. oko 1480, u. 1528. Uz Giorgionea i Tiziana jedan od glavnih predstavnika mlet. slikarstva visoke renesanse. U sakralnim kompozicijama esto obra#uje motiv - santa conversazione, Bogorodicu s djetetom i svecima. U portretu stvara idealizirani lik mlet. ene. Uz bogati kostim, nakit i rekvizite (draperije, posoblje) do arava atmosferu mlet. sredine. Kolorit mu je bljetav; u njemu se isti e poseban zla*ani ton inkarnata. PALMA, Jacopo, ml., zvan Palma il Giovane, tal. slikar i bakropisac; r. 1544, u. 1628. Nastoji spojiti kolorizam mlet. uzora s egzaktnim crteom rim. majstora. Manirist, na razme#u visoke renesanse i baroka. Izvanredno produktivan ali osrednji majstor, radio slike s mitol. i biblijskim temama, te hist. kompozicije za dudevu pala u. Poznato je 27 njegovih bakropisa. Njegovih slika ima u crkvama u Zadru, ibeniku, Trogiru, Splitu, Hvaru i na Bra u.

PALMOTI5, Junije, knjievnik; r. 1606. u Dubrovniku, u. 1657. u Dubrovniku. U mladosti pisao lat. stihove i pjesme, po narodnu, koje nisu sa uvane. Epitalamij Muza na piru kao i neke prigodne pjesme te stihovi s relig. tematikom nastali su kasnije. Sa uvana je i satira Gomnaida pisana grubim govornim jezikom, invenciozno i duhovito. Preveo je lat. spjev M. G. Vide, koji je 1670. objavio njegov brat Dore. No P. je prije svega pisac mitoloko-pastirskih drama i tragikomedija. Po motivima iz Ovidija, Vergilija i drugih lat. pisaca nastale su Atalanta, Natjecanje Aja a i Ulisa, Elena ugrabljena, Lavinija i dr. Za Armidu je P. uzeo radnju iz Tassa, a za Darricu, Captislavu i Bisernicu uglavnom iz Ariosta. Ve* je u tim dramama radnju prenosio na doma*e tlo i uvodio neke hist. li nosti i likove iz nar. poezije, a Pavlimir je, pisan na temelju dukljanske kronike i jedne legende, sav na doma*em tlu. P. je vjet versifikator, njegov je stih dotjeran i esto veoma zvu an, po izrazu esto podsje*a na Gunduli*a. PALMOTI5 DIONORI5, Jakov, diplomat i knjievnik; r. 1623. u Dubrovniku, u. 1680. u Dubrovniku. Autor tragedije, odn. melodrame Didone, prema etvrtom pjevanju

Vergilijeve Eneide, i zanimljivog spjeva Dubrovnik ponovljen, napisanoga poslije potresa 1667. PALOMINO DE CASTRO Y VELASCO [~ k'astro i vel'asko], Antonio Acisclo, panj. slikar i povjesni ar umjetnosti; r. 1653, u. 1726. Za crkve u Salamanci i Valenciji izradio slike sakralnoga karaktera. Napisao 1715. Muzej slikarstva, djelo koje osim teoretskog dijela sadrava i niz biografija panj. slikara. Zbog vanosti tog djela za povijest panj. umjetnosti, P. je nazvan panjolski Vasari. PANNINI, Giovanni Paolo, tal. slikar; r. 1691/92, u. 1765. Slikao je preteno vedute i ant. ruevine; smisao za perspektivna rjeenja dokazao je u svojim vedutama iz Rima. Te motive varira i u slikama s mitol. temama i u kompozicijama iz tadanjega rim. ivota. Utjecao je na arhitektonske crtee G. B. Piranesija.

PANTOJA DE LA CRUZ [pant'oha de la kruz], Juan, panj. slikar; r. 1545. ili 1551, u. 1608. Dvorski portretist Filipa II i III. Radio oltarne slike za crkve u Valladalidu, Toledu i Madridu te hist. i dekorativne kompozicije za kralj. dvorove. PAOLI, Pasquale, korzi ki vojskovo#a i politi ar; r. 1725, u. 1807. Sin Giacinta Paolija, korzi kog borca za slobodu. Vo#a ustanika koji su 1755. potjerali Genoveane s Korzike. 1755-68. ef korzi ke vlade. Kad je Korzika 1768. otkupom pripala Francuskoj, P. se bori protiv Francuza, ali, poraen (1769), emigrira u Englesku. Vrativi se 1790. na Korziku on je uz pomo* britanske mornarice 1793. digao ustanak protiv Francuza i protjeravi ih 1794. proglasio Korziku kraljevstvom, a krunu ponudio engl. kralju. No, kad su Francuzi ponovo zauzeli Korziku, sklonio se 1795. opet u Englesku. PAPIN [pap'en], Denis, franc. fizi ar; r. 1647, u. 1712. God. 1679. konstruirao je hermeti ki lonac sa sigurnosnim ventilom za kuhanje uz povieni tlak, Papinov lonac. Izradio prvi idejni nacrt parnog stroja. Iako prema tome nacrtu nije bilo mogu*e konstruirati parni stroj koji bi radio, ideja je posluila drugim konstruktorima kao osnova parnog stroja. Sura#ivao s istaknutim fizi arima svoga vremena (Ch. Huygensom, R. Boyleom, G. W. Leibnizom), te je samostalno ili u suradnji izumio i konstruirao ve*i broj ure#aja (npr. centrifugalnu sisaljku, 1699). PAR, Ambroise, franc. kirurg; r. oko 1517, u.1590. Kao voj. kirurg uveo nov na in lije enja strijelnih rana, odbacivi dotadanji na in polijevanja rana vrelim uljem. Kod amputacije udova uveo podvezivanje krvnih ila umjesto dotadanjeg spaljivanja usijanim eljezom. Usavrio mnoge operativne postupke i uveo nove ure#aje, me#u ostalim i proteze. Nazvan je ocem moderne kirurgije, koja je njegovom zaslugom postala ravnopravna grana medicine. Njegova sabrana djela (Oeuvres compl,tes, 1755) prevedena su na mnoge jezike:

PARINI, Giuseppe, tal. pjesnik; r. 23. V 1729. u Bosisiju kraj Coma, u. 15. VIII 1799. u Milanu. Sin sitnog trgovca, sve*enik, pou ava u aristokratskim obiteljima u Milanu.

Afirmiravi se kao pjesnik ( lan Akademije dei Trasformati) i zastupnik prosvjetiteljskih ideja, postaje urednikom slubenih novina, profesorom govornitva i nadzornikom javne nastave. Pozdravio je dolazak Francuza, ali se ubrzo povukao. Reformisti ke stavove milanskoga kruga zastupao je i u pjesnitvu. Nakon prve zbirke arkadskih stihova (Nekoliko pjesama Ripana Eupilina, 1752) i dalje je ostao vjeran klasicisti koj formi renesansne tradicije, ali je od op*enitih idili kih i pastoralnih ugo#aja preao na teme suvremena ivota; predusresti; zaustaviti. Tako nastaju poznate Parinijeve ode snana izraza i vrste vjere u prakti ne istine prosvjetiteljskog doba: Seoski ivot, Zrak koristan zdravlju, Cijepljenje protiv velikih boginja, Nevolja, Odgoj i dr. Poetska dubina i fina sjeta odlikuju njegove ode iz posljednjih godina, nadahnute ljepotom ene (Opasnost, Dar, Poruka) ili humanim i moralnim smislom pjevanja (Muzi, 1795). Reprezentativno je djelo tal. iluminizma Parinijev nedovreni satiri ki spjev u nevezanim jedanaestercima Dan (Jutro, 1763; Podne, 1765; Ve er i No*, 1801). Opisuju*i navike i ponaanje mladoga aristokrata i toboe daju*i mu savjete, pjesnik izvrgava ruglu dokonu, isprazni ivot plemstva; kojem suprotstavlja svoj demokratski i reformisti ki credo, slike potena rada ili bijede malih ljudi. Govore*i uzvienim stilom o sitnim stvarima iz svakodnevice, P. je ostvario nove satiri ke u inke i dao je dostojanstvo suvremenim idejama i osje*ajima. Utjecao je na tal. pjesnike od Foscola i Montija do Carduccija.

PARMIGIANINO, IL [il parmi#an'i:no], pravo ime Francesco Mazzola, tal. slikar i bakrorezac; r. 1503, u. 1540. Djeluje u Parmi, Rimu i Bologni. Predstavnik manirizma, smjera izme#u visoke renesanse i baroka. Radio je graciozne kompozicije s mitol. i sakralnim temama, freske (u vili Sanvitale kraj Parme) i portrete. Jedan od prvih tal. bakrorezaca koji ostvaruje vlastite umj. zamisli. Utjecao na A. Meduli*a. Djela: Autaportret u konveksnom zrcalu; Bogorodica s dugim vratom. PARNELL [pa:rn'el], Thomas, irski pjesnik; r. 1679, u. 1718. Pisao na engleskom. Autor oda No*na pjesma o smrti i Himna zadovoljstvu i narativne poeme Pustinjak. PARNY, variste Dsir de Forges, vicomte de, franc. pjesnik; r.1753, u. 1814. Prete a Lamartineov, koji ga je smatrao svojim uzorom, Voltaire mu se obratio rije ima moj dragi Tibule. Poznat po svojim erotskim pjesmama, gdje se bez ustezanja slavi ljubav i povla#uje ljudskim strastima, P. je sa uvao svoju vedru, bezbrinu narav i u najdramati nijim danima franc. povijesti. Autor Nestalnila pjesni i Putovanja u Burgundiju, objavio je 1799. antireligioznu poemu u 10 pjevanja Rat me#u drevnim i dananjim bogovima, u kojoj parodira Bibliju. PASCAL [pask'al], Blaise, franc. filozof, matemati ar i fizi ar; r. 19. VI 1623. u Clermont-Ferrandu, u. 19. VIII 1662. u Parizu. S P. Nicoleom i A. Arnauldom ima znatnog udjela u stvaranju glasovite logike Port-Royala i u borbi jansenista protiv jezuita. Kako mu papa prijeti isklju enjem, P. se, kao dobar kr*anin i katolik, povla i i ne uputa u daljnje raspre, ali je svojim glasovitim djelom Pisma provincijalu, u kojem napada jezuitsku dvoli nost i pred sud javnosti stavlja itav njihov moral, posredno utjecao i na ukidanje jezuitskog reda. Zastupaju*i kao filozof tezu o ograni enosti racionalnog miljenja, P. istodobno ne sumnja u mogu*nost spoznaje, pobija skepticizam i vjeruje u snagu logike srca. Matemati ka je metoda po njemu sredstvo kojim se mogu razumski shvatiti

kategorije prostora, vremena, kretanja itd., ali ona ne daje rjeenja goru*ih ivotnih pitanja i sigurnu intuitivnu spoznaju, koja se postie samo neposrednim uvstvenim odnosom. U nizu svojih djela, a prije svega u mnogobrojnim zapisima i aforizmima izdanim prvi put osam godina nakon njegove smrti pod naslovom Misli (Penses), P. naglaava kako tek na podru ju osje*aja nestaju granice izme#u sumnje i sigurnosti, koje mu e racionalnog ovjeka. Tek tu dolazi do mudrog neznanja, koje zna samo za sebe, te srce nastupa s razlozima koje razum ne poznaje. (Le coeur a ses raisons que la raison ne connat pas.) Ukazuju*i na veli inu ovjeka i snagu njegova srca, P. istodobno pesimisti ki opisuje njegovu bijedu, nemo* i stradanja, njegovu ograni enost i moralni pad: Sve u nama i oko nas odaje nau nemo*: nae trono tijelo, ograni enost naeg razuma i naih osjetila, nae nesavreno drutveno ure#enje; beskrajne po svojoj tenji, nae sposobnosti su ograni ene po svome dosegu. Zapostavljaju*i u filozofiji racionalna rjeenja i svode*i jednostrano svu ljudsku stvarala ku aktivnost na osje*aje, P. - taj profinjeni stilist i sublimni mislilac - u duhu misti ke filozofije svoga vremena smatrao je kr*. vjeru pouzdanim kriterijem istinitosti naega intuitivnog uvida i nunom pretpostavkom neistraive milosti boje. Ne moe se oprostiti kr*anstvu to je upropastilo takve duhove kao to je bio Pascal pisao je Nietzsche. Poniru*i u ljudsku psihu i intimne probleme ljudske egzistencije, P. je u nekim svojim tezama zapravo rezignirao nad mogu*no*u ljudskog i razumskog zahvata u zbilju, nad mogu*no*u istinskog odgovora na pitanja to ga razapinju i iracionalno traio spas u vjeri. Pascalov izvanredni mat. talent dolazi do izraaja ve* u njegovoj esnaestoj godini, kada je napisao (1639) svoje djelo o unjosje nicama (Trait sur les sections coniques), objavljeno 1640. U tom djelu postavio je P. svoj teorem o esterovrhu (Pascalov teorem). God. 1640 (ili moda 1641) konstruirao je stroj za zbrajanje. Zasnovao je teoriju vjerojatnosti potaknut molbom svoga prijatelja de Mra da mu objasni neka pitanja u vezi s hazardnim igrama. Otkrio je op*e pravilo djeljivosti cijelih brojeva. Rjeavaju*i neke geometrijske probleme u vezi s cikloidom, P. je zapravo 1659. izveo prvo parcijalno integriranje. Kao fizi ar istraivao je tlak plinova i teku*ina. God. 1648. pod njegovim rukovodstvom izveden je u Parizu pokus kojim se demonstrira atmosferski tlak. Kod tog je pokusa P., za razliku od Torricellija, upotrijebio vodu. P. je tako#er pronaao da tlak zraka ovisi o temperaturi i vlazi i time je udario temelje meteorologiji. Zna ajni su Pascalovi radovi na ispitivanju tlaka u teku*inama (Pascalov zakon). Pascalov teorem kae da se po dvije protustrane (12, 45; 23, 56; 34, 61) esterovrha (1, 2, 3, 4, 5, 6) upisanog u neku krivulju drugoga reda sijeku u to kama koje sve lee na jednom pravcu. Ovom teoremu dualan je Brianchonov teorem. Pascalov trokut jest shema na ovaj na in izgra#ena od binomnih koeficijenata (n/k)

121 1331 14641 U pojedinom retku Pascalova trokuta nalaze se redom svi- binomni koeficijenti (n/k); k = 0, 1, 2, . . . , n, za neki vrsti n. Svaki je od njih jednak sumi njemu lijevog i desnog broja iz prethodnog retka, dok su prvi i zadnji uvijek jednaki 1. Ovaj na in odre#ivanja binomnih koeficijenata poznat je ve* 1303. Kinezima. Na taj na in omogu*eno je neposredno izra unavanje koeficijenata u razvoju bilo koje potencije binoma (- BINOMNI POU1AK). Pascalov zakon, temeljni zakon hidrostatike, koji kae da se tlak izazvan djelovanjem sile u nekoj to ki povrine teku*ine kroz teku*inu iri jednoliko u svim smjerovima. Na tom principu djeluje hidrauli ka prea. Ako posuda ispunjena teku*inom ima dva otvora

razli ite povrine, u kojima su smjeteni pokretni klipovi, i ako je povrina prvog klipa 1 cm2, a drugog n puta ve*a, tada *e, ako se na mali klip djeluje silom od 1 N, na veliki klip djelovati sila n puta ve*a. PASINI [paz'i:ni], Pace, tal. pisac; r. 1583, u.1644. Autor baroknih pjesama (Rime, 1642) i romana Povijest Izgubljenog viteza (1634), u kojem se susre*u likovi i krajolici iz hrv. primorskih strana. Taj je mlet. podanik, naime, zbog svojih hereti kih stajalita bio prognan u Zadar, pa je o svom ilirskom iskustvu napisao malu poemu Prognanstvo (1629). PASKALI5 ili PASKOVI5, Ludovik, latinizirano Pascalis, tal. Paschale ili Pascale, pjesnik; r. 1500 (?), u. 1551. Kotoranin, pjevao na tal. i lat. jeziku. Studirao u Padovi, bio sunjem u Africi i sluio Mletke na Kreti. Petrarkisti ke stihove na tal. jeziku objavio je u zbirci Rime volgari (Mleci 1549), a lat. pjesme tiskao mu je posmrtno prijatelj, Talijan L. Dolce (Carmina, Mleci 1551). PATENIER [pa:ten'i:r] ili PATINIR [pa:ti:n'i:r], Joachim, staroniz. slikar; r. oko 1475, u. 1524. Prvi izraziti pejzaist sjeverno od Alpa. Slika na na in G. Davida i Q. Massysa prizore sa si*unim figurama, koje mu slue kao tafaa u prikazivanju pejzaa. Prvi slikar koji postie prividnu dubinu prostora stupnjevanjem sme#e, zelene i modre boje iz tamnijih u sve svjetlije tonove. U Strossmayerovoj galeriji JAZU uva se njegova slika Predjel uz rijeku. PAZVAN-OGLU, Osman, vidinski paa (podrijetlom iz Bosne); r. 1758, u. 1807. Nakon smaknu*a svoga oca pobjegao je u Bosnu. Istaknuvi se u Vlakoj u ratu protiv Rusije i Anstrije (1787-91), vratio se u Vidin i preuzea u njemu vlast (1793). Udruen s nezadovoljnim elementima (janji arima, kirdalijama i dr.), po eo je upadati u okolne krajeve, osobito u Timo ku krajinu, te je doao u sukob s Portom. Ratuju*i sa sultanovim etama, prodro je u Bugarsku do Ru uka i Nikopolja (1796), u Erdelj do Sibinja i u Srbiju do Jagodine i Beograda (1797). Nakon izmirenja s Portom, koja ga je priznala vidinskim paom (1799), ponovo se 1802. i 1803. s njome sukobio. Kada je izbio Prvi srpski ustanak (1804), P. se sukobio s ustanicima, ali je poraen 1806. kod Divdibara i u Miro kim klancima. Izvrio pokolj u Vidinu nad pristalicama ustanka, no to je protiv njega izazvalo pobunu koju nije uspio sasvim skriti. PAZZI [p'aci], firentinska patricijska obitelj podrijetlom iz Fiesolea. Bogati trgovci, gvelfi, P. su se isticali u javnom ivotu Firence osobito u XIV-XVI st.: Simone (XIV st.) i Alamanno (1501-1573) bili su firentinski kapetani; Alessandro (1483 - oko 1530), firentinski poslanik u Veneciji, prevodilac klas. gr . pisaca (Aristotela, Euripida, Sofokla) i autor jedne tragedije; Raffaele (1471-1512), kondotjer, neko vrijeme u papinskoj slubi; Alfonso (1509-1555), pjesnik satira i burleska. Kao izraziti protivnici obitelji Medici, organizirali su protiv njih 1478. neuspjelu zavjeru, koja je posluila kao tema Alfierijevoj tragediji La congiura de' Pazzi. Poslije zavjere neki lanovi obitelji preli su u slubu Medi ejaca. Za obitelj P. gradio je Brunelleschi u Firenci svoju uvenu Cappella de' Pazzi. PEELE [pi:l], George, engl. dramatik i pjesnik; r. 1558, u. 1597. Autor drama: Optuba Parisova; Alkazarska bitka; Bablja pri a; Ljubav kralja Davida i lijepe Betsabeje. Od mnogih pjesama isti u se: Polyhymnia i 1ast podvezice.

PELCL, Frantiek Martin, njem. Franz Martin Pelzel, e. povjesni ar i prosvjetitelj; r. 1734, u. 1801. Profesor e. jezika i knjievnosti na Prakom sveu ilitu. S didakti kom i rodoljubivom tendencijom izdao svoje prvo djelo na njem. jeziku Kratka historija 1eke od najstarijih vremena do danas. Kao rodoljub gledao sa simpatijom na husitski pokret i nastojao objektivno rasvijetliti to razdoblje e. povijesti. Vanija djela na njem, i e. jeziku: Car Karlo 1etvrti; ivotopis rimskog i ekog kralja Vaclava; Nova eka kronika; Uspomene iz doba Josipa II. PELEGRINOVI5, Mika, pjesnik; r. oko 1500. u Hvaru, u. 1562. u Zadru. Pravnik, defenzor komune u Hvaru, notar u Kor uli, kan ilir in criminalibus u Zadru. Kao pjesnik spominje se ve* 1525 (Vinko Pribojevi*) a Hektorovi* 1528. govori o njegovoj Iupki odn. Je#upki. Osim Je#upke sa uvana je jo samo jedna poslanica dubrova kom pjesniku Sabu Bobaljevi*u Mieti*u (1557). Kako Je#upka gospodina Andrije 1ubranovi*a tampana 1599. u Veneciji, sadrava nekoliko pjesama iz posljednje verzije Pelegrinovi*eve maskerate, do nedavno se dralo da je 1ubranovi* izvorni pjesnik a P. plagijator. Novija istraivanja pokazuju da je i ta Je#upka - objavljena pod imenom ina e sasvim nepoznatoga 1ubranovi*a - Pelegrinovi*eva. P. je, dakle, izvoran pjesnik koji se odlikuje ne samo vjetom versifikacijom nego i duhovito*u i bogatstvom izraza, a mjestimi no i osebujnom liri no*u. PELETIER ili PELLETIER [p'ltj'e], Jacques, franc. pisac i u enjak; r. 1517, u. 1582. Tajnik biskupa Ren du Bellaya, studirao zatim medicinu i bio lije nik u raznim gradovima. Drugovao s Ronsardom i Saint-Gelaisom, pisao poeziju, bavio se pitanjima ortografije. Djela: Dijalog o ortografiji; Horacijevo pjesni ko umije*e; Francuska pjesni ka umjetnost; Pjesni ka djela. Autor je i nekoliko djela iz oblasti matematike. PELLEGRIN [pelgr'en], Simon-Joseph, franc. pisac; r. 1663, u. 1745. Sve*enik, stekao glas uspjelog dramskog autora a pisao je i poeziju vjerskog karaktera (Duhovne pjesni i dr.). Dramska djela: Polidor; Uliksova smrt; Novi svijet; Katilina; Bajazet. PELLEGRINO DA SAN DANIELE, tako#er Martino, da Udine, tal. slikar; r. oko 1476, u. 1547. Razvio se pod utjecajem mlet. slikara quattrocenta. Istaknuta pojava me#u furlanskim slikarima visoke renesanse. Gl. djelo freske u crkvi sv. Antuna u San Danieleu kod Udina. Dijelovi njegova oltarnog poliptiha uvaju se u opatskoj riznici u Kor uli. PELLISSON [p'lis'on], Paul, franc. pisac; r. 1624, u. 1693. Potje e iz protestantske obitelji i Luj XIV imenovao ga je svojim historiografom pod uvjetom da postane katolik. Napisao je Povijest Francuske akademije; Razmiljanja o sporovima u oblasti religije; Povijest Luja XIV do mira u Nim,gueu. PEPUSCH [p'ejpu], John Christopher, engl. kompozitor njem. podrijetla; r. 1667, u. 1752. Suosniva koncertne ustanove Academy of Ancient Music (1710) u Londonu, muz. direktor kazalita Lincoln's Inn Fields (1713-24). Proslavio se kao autor glazbe (uvertire i instrumentalne pratnje napjeva) za prvu baladnu operu Prosja ka opera na tekst J. Gaya (1728). Osim toga komponirao glazbu za maske (Venera i Adonis; Apolon i Dafne), kantate, koncerte, triosonate, sonate za flautu.

PEPYS [pi:ps], Samuel, engl. pisac; r., 1633, u. 1703. Tajnik admiraliteta za vrijeme restauracije. Poznat po dnevniku to ga je pisao od 1660. do 1669. ifrom, koju su odgonetnuli tek 1825, a sadri mnogo dragocjenih podataka o suvremenicima i suvremenim zbivanjima. Djela: Dnevnik i dopisivanje (6 sv., 1875-79), Pisma. PERCY (p'e:rsi], Thomas, engl. biskup i u enjak; r. 1729, u. 1811. Izdao zbirku engl. i kot. pjesama i balada pod naslovom Ostaci drevnog engleskog pjesnitva (1765), koja je sluila pjesnicima romanti kog razdoblja kao izvor tema. Prevodio poeziju (Pjesma nad pjesmama, Edda, panjolske balade). Izvrio velik utjecaj na njem. i engl. romantizam (Herder, Goethe, Scott, Wordsworth). PREZ [p'erez], Antonio, panj. politi ar; r. oko 1539, u. 1611. Dr.. sekretar Filipa II. Kad je pao u nemilost, pobjegao je u Aragoniju, a odatle pred inkvizicijom (1591) u Francusku i Englesku. U inozemstvu vodio protupanj. propagandu, daju*i (osobito u svojim Relaciones) u ruke protivnicima Filipa II kompromitantni materijal. PREZ DE HITA [p'erez de 'ita], Gins, panj. pisac; r. oko 1544? u. 1619. Poznat kao autor pov. romana u dva dijela Gra#anski ratovi u Granadi (1595), u kojem je opisao prve nalete Arapa i prilike u Granadi neposredno pred rekonkvistu. Od njega su uzimali gra#u za svoja djela mnogi panj. pisci (Lope de Vega, Calderon). PREZ DE MONTALBN [p'erez de montalb'an], Juan, panj. pjesnik i dramatik; r. 1602, u. 1638. Sljedbenik Lope de Vege. Pisao je novele, komedije te religiozne i povijesne drame, kao Sveti Antun Padovanski ili Don Juan Austrijski. Najpoznatija su mu dramska djela Ljubavnici iz Teruela i Drugi Seneka panjolske. Njegovu epsku poemu Orfej na panjolskom neki pripisuju Lope de Vegi. PERGOLESI, Giovanni Battista, tal. kompozitor; r. 1710, u. 1736. Jedan od gl. predstavnika napuljske kole. Prvenstveno operni kompozitor, scenski efektno slika bufoneskne situacije i likove, melodiku oblikuje izvanredno pjevno ne samo u arijama nego i u instrumentalnim djelima (karakteristi ni allegro cantabile). Komi nom operom Sluavka gospodarica (1733, prvobitno izvo#ena kao intermezzo), stvorio remek- djelo tal. buffo stila. Njezina je izvedba 1752, u Parizu izazvala dugotrajni sukob izme#u pristaa tal. opere, tzv. buffonista (J. J. Rousseau, Diderot i dr.), i antibuffonista (d'Alembert), i utjecala je presudno na razvoj franc. opere comique. Ostala su mu vanija djela: opera seria Olimpijada; komi ne opere Zaljubljeni fratar i Flaminio; oratorij Feniks na loma i ili smrt sv. Josipa; kantate; koncert za violinu; sonate; crkv. muzika (Stabat Mater). PERGOI5, Ivan, pravnik; r. u prvoj polovici XVI st. u Mikulincima, u. 1592. u Varadinu. Bio rektor zagreba ke gradske kole (1564), notar i upanijski sudac u Varadinu. Preveo na hrvatski Verboczyjevo djelo Tripartitum opus iuris consuetudinarii inclyti regni Hungariae pod naslovem Decretum koteroga ie Verbewczi Istvan diachki popiszal . . . Od Ivanussa Pergossicha na szlouienszki jezik obernien. Prijevod je tiskan u Nedeli*u 1574. God. 1587. izdao u Varadinu spis Erazma Roterdamskog Praefationes et epistolae s jo nekim spisima. PERI, Jacopo, tal. kompozitor; r. 1561, u. 1633. 1lan skupine umjetnika i u enjaka Camerata fiorentina; nastoje*i da oivi starogr . tragediju, uglazbio pjesni ke tekstove

(pastorale) O. Rinuccinija, Dafne (izvedeno 1598) i Euridice (1600, iste god. uglazbio i G. Caccini). Ova muzi ko- scenska djela, komponirana u novom, monodijskom stile recitativo, prve su opere u historiji muzike. Od ostalih njegovih kompozicija izdvaja se zbirka solisti kih madrigala sa recitativima Razli ite muzike (Varie Musiche, 1609), koja se ubraja u za etke baroknog solisti kog pjevanja uz pratnju continua. PERINO DEL VAGA, pravo ime Pietro Buonaccorsi, tal. slikar; r. 1501, u. 1547. Suradnik Rafaela kod rada na freskama u vatikanskim Loggiama. Niz fresaka izvodi u razli itim crkvama i pala ama u Rimu (S. Marcello al Corso, Sala Regia u Vatikanu, An#eoska tvr#ava), Firenci i Genovi (pala a Doria). PERRAULT [p'r'o], Charles, franc. pisac; r. 1628, u. 1703. Visoki funkcionar u Colbertovu ministarstvu; lan Francuske akademije (1671). Pisao galantna djela (Razgovor o ljubavi i prijateljstvu) i poeme (Saint Paulin), ostavio Memoare i komediju Zaboravljivac. U poemi Stolje*e Ljudevita Velikog postavio tezu o superiornosti suvremenih pisaca nad starima i izazvao njome glasovitu raspru izme#u starih i modernih (Querelle des anciens et de modernes). U obranu svoje teze P. je objavio nekoliko polemi kih spisa ( Uspore#ivanje starih i modernih; Glasoviti ljudi). Glavno mu je djelo zbirka dje jih pri a Povijesti ili pri e iz prolih vremena s moralnim poukama (1697), poznatija pod naslovom Pripovijesti iz vilinskog svijeta (Les Contes de ma m,re l'Oye). Najpopularnije su Crvenkapica (Le Petit Chaperon rouge); Pepeljuga (Le Cendrillon); Modrobradi (Barbe bleu); Trnoruica (La Belle au bois dormant); Pal i* (Le Petit Poucet). Motive tih pri a, koje je P. crpao na vrelu narodne fantazije, obra#ivali su poslije mnogi pisci kao bra*a Grimm, L. Tieck i M. Maeterlinck. Te su pri e nadahnule i mnoge muzi are: G. Rossini je uglazbio Pepeljugu; P. I. 1ajkovski i O. Respighi Trnoruicu; J. Offenbach i B. Bartk Modrobradog. PERRAULT, Claude, franc. graditelj; r. 1613, u. 1688. Sagradio je isto ni trakt Louvrea (1667-74) s monumentalnom kolonadom na pro elju, u kojoj dominira niz od 28 dvostrukih korintskih stupova. Ta je kolonada utjecala na razvoj franc. barokne arhitekture, koja prihva*a klasicisti ke elemente. P. je izradio osnove za pariski Opservatorij i za slavoluk Luja XIV. Publicirao 1673. nov prijevod Vitruvijeva djela O arhitekturi (s komentarima) i raspravu o pet stilova anti kog stupovlja. PERRAL, Jean, zvan Jehan de Paris, franc. slikar i iluminator; r. oko 1455, u. 1530. Dvorski umjetnik trojice franc. kraljeva; odlazi s Lujem XII u Rim, gdje se inspirira antikom i tal. renesansom. Spominju se njegovi portreti, pejzai, slike bitaka i iluminacije, te osnove za gra#evine. Identificira se s Majstorom iz Moulinsa, no za to nema potvrde. PERRONNEAU [p'rn'o], Jean-Baptiste, franc. slikar; r. 1715, u. 1783. Uz M. Quentina de la Tour najistaknutiji majstor franc. pastela u doba baroka. Slikao je profinjene portrete u diskretnoj koloristi koj gami (Djevoj ica s ma kom; Autoportret). PESTALOZZI [pestal'oci], Johann Heinrich, vic. pedagog; r. 12. I 1746. u Zrichu, u. 17. II 1827. u Bruggu. Svojim zaslugama u povijesti kolstva zauzima vano mjesto me#u pedagogijskim klasicima. Sa svojom enom Annom Schulthess (1738-1815) osnovao je na dobru Neuhof kod Birra dom za odgoj siromane djece na odgojno-gospodarskoj osnovi. Sli nu je ustanovu neto kasnije osnovao i u Stanzu. Osnivao je i mnoge druge odgojne zavode za djecu. Ure#ivao je Helvetisches Volksblatt, glavni organ republike. Poslije je u Yverdonu 20 godina vodio institut za odgajanje, koji se pro uo po cijelom svijetu, pa je

snano utjecao na evr. kolstvo toga vremena. Vrativi se 1825. u Neuhof, pokuao je osnovati ustanovu za odgajanje siromanih, u skladu sa svojim pedagogijskim na elima, ali je ekonomski stradao pa je morao napustiti taj pothvat. - Po filoz. shva*anjima bio je eklektik, koji u svojim nazorima nastoji ujediniti i pomiriti ideje franc. prosvjetiteljstva (posebno ideje J. J. Rousseaua) i njem. idealisti ke filozofije (G. W. Leibniza i I. Kanta). Me#utim, kao pedagog unio je itav niz potpuno novih elemenata u poimanje odgoja. Svojim tezama o odgoju i obrazovanju, to se zasnivaju na prirodnim potrebama, a svrha im je da svestrano, postupno i harmoni no razviju tjelesne, intelektualne, moralne i radne sposobnosti - postao je jedan od najistaknutijih prethodnika moderne znanstvene pedagogije. Bavio se i didaktikom te je razvio u enje o metodskoj nastavi, prema kojoj se prvo obrazovanje sastoji u u enju materinjega jezika, aritmetike, geometrije, crtanja i zemljopisa. Gl. djela: Lienhard i Gertruda (1781); Kako je Gertruda u ila svoje dijete (1801); O zamisli osnovnog odgoja (1809); O odgoju u skladu s prirodom (1811). PEINA, Toma z 1echorodu, e. kanonik; r. 1629, u. 1680. Isticao je da je poraz husita bio neminovnost, okon anje hereze i trijumf kat. stvari, ali je u isto vrijeme alio to je to bio i suton stare e. slobode. Autor je agitacijskog protuturskog polit. spisa Ucalegon Germaniae, Italiae et Poloniae Hungaria, flamma belli Turcici ardens. Vanija djela: Uvod u opis Moravske (Prodromus Moravographiae); Moravski bog rata (Mars Moravicus). PETAN1I5, Feliks, latinizirano prezime Petantius, Petancius, diplomat i minijaturist; r. oko 1455. u Dubrovniku, u, poslije 1517. u Dubrovniku. Za vladanja Matije Korvina vodi budimsku sitnoslikarsku radionicu (1487- 90) i iluminira razli ite korvinske kodekse. Nakon Korvinove smrti (1490) stupa u slubu e. i hrv.-ug. kralja Vladislava II, kome je posvetio dvije u renesansnoj maniri ilustrirane spomenice: Rodoslovlje turskih viadara (u drugoj redakciji Opis Turske) i Knjiica o putovanju po Turskoj (Be 1522), kojima je sam napisao tekst na latinskom. U najnovije doba otkrivena je Petan i*eva ilustrirana rasprava o historiji Turaka i njihovih sultana od Osmana do Bajazida II (Historia Imperatorum Regni Turcici). PETAR I ALEKSEJEVI1, zvan Petar Veliki, rus. car; r. 9. VI 1672. u Moskvi, u. 8. II 1725. u Sankt Peterburgu. Vladao od 1682. Doao na prijestolje zajedno sa svojim polubratom Ivanom V, a uz regentstvo njegove sestre Sofije Aleksejevne. Nakon smrti Ivana V (1696) P. je sam preuzeo vlast. Istaknuo se kao korjeniti reformator ruskoga dr., soc., ekon. i kult. ivota, kao vojskovo#a na kopnu i na moru, kao vjet diplomat i dalekovidni politi ar. Imaju*i pred o ima evr. uzore, nastojao izvu*i Rusiju iz njezine op*e zaostalosti i uvesti je me#u evr. velevlasti, ne diraju*i u temelje tadanjega feudalnog poretka. Pootrio je eksploataciju kmetova. Oni kulu e na velikim Petrovim gra#evinskim pothvatima (gradnja kanala, podizanje Sankt Peterburga), oni su glavni nosioci novih poreznih tereta. Organiziravi redovitu staja*u vojsku i jaku flotu, P. je vojnike i mornare regrutirao, u prvom redu, iz redova kmetova. Klasne su se suprotnosti u tim prilikama zaotrile pa je dolo do vie ustanaka (astrahanjski, bakirski, donski pod Bulavinom). Pozivao je razli ite specijaliste iz inozemstva, a odgajao ih je i u zemlji, te je u tu svrhu podizao kole (kola za mat. i navigacijske nauke u Moskvi, pomor. akademija i inenjerska kola u Sankt Peterburgu, rudarske kole u podru ju Urala). Akademiju znanosti u Sankt Peterburgu osnovao je 1725. P. je Rusiju preobrazio iz monarhije feud. tipa na elu s carem i boljarskom dumom u carsko samodravlje s birokratskim i dvorjanskim aparatom, te je 1711. zamijenio boljarsku dumu sa sebi podlonim Dravnim senatom. Azovskim ratnim pohodima (169596) postigao je za Rusiju izlaz na Crno more. U Sjevernom ratu sa vedskom (1700-21)

pobijedio je u odlu nim bitkama kod Poltave (1709) i kod poluotoka Hanko (1714), tako da je mirom u Nystadu (1721) Rusija dobila poloaj jake sile na Baltiku, a P. je 1721. proglaen imperatorom. U ratu s Perzijom (1722-23) zauzeo je zap. obalu Kaspijskog jezera. Svoju politiku i svoje reforme provodio je P. uporno, energi no i okrutno, lome* i nemilosrdno svaki otpor, pa je dopustio da se i nad njegovim sinom Aleksejem, koji je bio sredstvo u rukama reakcionara, izvri smrtna kazna (1718). P. je odlazio u inozemstvo da studira i prou ava evr. prilike (1697-98) te je, kao Petar Mihajlov, posjetio Rigu, Berlin, Nizozemsku, Englesku, Sasku, 1eku i Austriju. God. 1711. upravio je Crnogorcima, Srbima i Bugarima poruku u kojoj ih poziva u borbu protiv Turaka. PETAR I PETROVI5, crnogorski vladika; r. 1747. u Njeguima, u. 18. X 1830. na Cetinju. Ne*ak vladike Vasilija. kolovao se 1762-66. u Rusiji. Za vladiku ga je izabrala skuptina glavara 1781, poslije smrti vladike Save. Zapovijedaju*i crnog. vojskom odbio je dva pohoda Mahmud-pae Buatlije: 1785. i 1796 (pobjede u Martini*ima kod Viso ice i na Krusima). God. 1798. donio Zakonik op i crnogorski i brdski, poznat kao Zakonik Petra I, a 1803. ustanovio je centralni sudski organ Praviteljstvo suda crnogorskog i brdskog ili Kuluk. Ve* od 1805. povezan je s Kara#or#em i srp. ustanicima. Usprkos dogovoru o zajedni koj akciji protiv Turaka, P. I nije u znatnijoj mjeri uspio pomo*i Prvi srpski ustanak, zbog borbi koje je Crna Gora vodila protiv Francuza u Boki kotorskoj (1807-13). U inivi mnogo za me#usobno pribliavanje crnog. i brdskih plemena, a i za razvoj crnog. dravnosti, P. I postao je jedna od najvanijih crnog. li nosti XIX st. PETAR II, port. kralj od 1683; r. 1648, u. 1706. Bio je najprije regent (1667-83) za slaboumnog brata Alfonsa VI. God. 1668. sklopio mir po kome je panjolska priznala port. nezavisnost, a 1703. ugovorom je vr*e povezao Portugal s Engleskom. PETAR II ALEKSEJEVI1, rus. car od 1727; r. 1715, u. 1730. Sin Alekseja, kojega je otac Petar Veliki dao 1718. pogubiti. Naslijedio je svoju ma*ehu caricu Katarinu I. Bio je pod skrbnitvom A. D. Menjikova, a kad je ovaj prognan, doao je pod uatjecaj porodice Dolgoruki. Stvarnu je vlast vrilo Vrhovno tajno vije*e. PETAR III FJODOROVI1, rus. car od 1761; r. 1728, u. 1762. Sin Ane, k*erke Petra Velikoga i Karla Fridrika, vojvode od Holstein-Gettorpa. Odgojen kao Nijemac; oenjen njem. vojvotkinjom Sofijom od Anhalt-Zerbsta (kasnijom Katarinom II), koja je bila na elu dvorskog udara u kojem je P. svrgnut, zato en i doskora ubijen. PETRARCA [petr'arka], Francesco, tal. pjesnik i lat. pisac; r. 20. VII 1304. u Arezzu, u. 18-19. VII 1374. u ArquI, kraj Padove. Sin prognanoga firentinskog notara (pristae bijelih gvelfa kao i Dante), koji se 1312. preselio u Avignon, tadanje papinsko sjedite. Studira pravo u Montpellieru i Bologni (1323). Vra*a se u Avignon, ti*enik je kardinala Colonne, putuje Francuskom, Njema kom, Italijom, a bio je moda i u panjolskoj i Engleskoj. ivi raskono, elegantno se odijeva; prima sve*eni ke redove i ima prirodnu (vanbra nu) djecu. Od 1337. do 1349. ivi u osami Vaucluse, na izvoru Sorge, kraj Avignona. Zatim obavlja mnogobrojne poklisarske misije za veliku gospodu u Italiji. Vladari i novi tirani skloni su mu, a on prima po asti i darove kao tribut svojoj erudiciji i literarnom talentu. Na jednom putovanju otkriva dragocjena Ciceronova pisma. Sprijateljio se s velikim suvremenikom Boccacciom, koji u njemu vidi duhovnog vodi a. Vie je godina proveo u Milanu, pod zatitom nadbiskupa i tiranina Viscontija. God. 1356. bio je u

Pragu kod Karla IV, a 1361. u Parizu kod Ivana Dobrog. Posljednjih godina naj e*e je u Veneciji, gdje mu je Republika dodijelila pala u. Jo kao dje ak oduevio se za knjievnost itaju*i rim. klasike i provansalske i tal. trubadure. Na Veliki petak, 6. ili 10. IV 1327, zagledao se, kako sam tvrdi, u plavokosu i crnooku ljepoticu Lauru (identificiranu poslije kao L. de Sade), i ostao joj zauvijek odan, pa i nakon njezine smrti (1348), iako mu ona nije uzvra*ala ljubav. Njoj u slavu pie pjesme, od kojih je izabrani dio skupio potkraj ivota u zbirku skromna naslova Rasute rime (Rime sparse, 366 pjesama, me#u kojima su najbrojniji soneti). Vie nego historija neusliane ljubavi, to je ispovijest ovjeka koji se, ive*i na izmaku srednjeg vijeka, neodlu an lomio nad dilemom: kako uskladiti nove, prethumanisti ke ideale s tradicionalnom kr*anskom ideologijom, kako rijeiti suprotnost izme#u zemaljske i nebeske ljubavi, izme#u znanosti i religije, umjetnosti i morala, izme#u neodoljive tenje za sre*om u ovom ivotu i iracionalnog straha od smrti i vje nog prokletstva. U Petrarkinoj poeziji najuo ljivija je odlika majstorstvo forme. Stihovi vrve bravurama svake vrste - leksi kim, sintakti kim, prozodi kim, melodi kim, ritmi kim - a ipak rijetko zapadaju u artificijelnost. Elegantna i istan ana Petrarkina poezija nije nastala kao neposredan izraz nekog afekta, to je evokacija afekta u asu kad je on ve* davno minuo. Pjesnik rekonstruira u mati prvotni doivljaj, transponira ga iz osjetilne sfere u misaonu, gleda sebe u nekadanjoj situaciji, i tako se njegova pjesma ra#a iz novog osje*aja koji ga pri tom obuzima. Ona stoga nosi zna ajke kontemplacije i analize, ali ipak nije nita manje ispunjena osje*ajem koji je, me#utim, smiren, sre#en, pro i*en, bez obzira na to kakav je bio prvi poticaj, radostan ili bolan. Kod Petrarke u po etku je uvijek strast, no njegov se stvarala ki postupak sastoji u tome da se strast podigne na razinu svijesti i onda kada se na#e kao na dlanu te da se ogleda sa svih strana i sagleda u cjelini. Proces dugotrajan i mu an, ali jedini koji mu donosi u#enu katarzu. U Petrarkinu Kanconijeru (Canzoniere) sintetizirana su nastojanja i tendencije dugogodinje tradicije. Na nj *e se, kao u savreni uzor, ugledati nebrojeni nastavlja i i epigoni. Nasuprot velikoj lirici, alegorijski spjev Trijumfi neuspio je pandan Danteovoj Komedija. est dijelova ili trijumfa u tercinama pjevaju o ljubavi, ednosti, smrti itd. I obilna latinska djelatnost ima preteno knjievno- povijesnu no ipak golemu vrijednost: P. je najve*i prethumanist, koji je stvorio temelje novoj knjievnosti idu*eg stolje*a i otvorio mnoga vrata koja su bila zatvorena. Za ivota bio je cijenjen i poznat upravo po latinskim djelima, historijskim, filozofskim i polemi kim spisima po zbirci ekloga, mnogobrojnim pismima i poslanicama, epistolama u stihu, a najvie po lat. epu Africa. Taj mu je spjev, u kojem je opjevao Drugi punski rat, pribavio najve*e knji. priznanje onoga doba, lovorov vijenac, kojim je 1341. sve ano okrunjen na rimskom Kapitolu. Posebno zanimanje zasluuje zamiljeni dijalog sa sv. Augustinom, na latinskom jeziku, pod naslovom Moja tajna (Secretum meum, poznatiji kao Secretum, 1342-43), jer u njemu analizira psiholoko-moralne komplekse koji su potka Kanconijera. Petrarkozam (tal. petrarchismo), termin je kojim se ozna uje oponaanje Petrarke u lirskoj poeziji XV i XVI st. To se ugledanje odnosi na Kanconijer i manjim dijelom na Trijumfe, a razvilo se u tal. i u nizu evr. knjievnosti, pa i u hrvatskoj. Petrarkisti vlastiti ljubavni roman filtriraju kroz Petrarkino iskustvo, zatvaraju*i ga u zadanu strukturu organske lirske zbirke, kanconijera, to sadri temeljni kontrast izme#u slatkogorkih sje*anja na erotske grene porive i moralisti ke mudrosti ste ene patnjom. U tal. knjievnosti prvi epigoni javljaju se ve* u XIV st., ali je ta pojava zna ajnija u idu*em stolje*u, kada dvorski pjesnici poput Tebaldea, Caritea i Serafina Aquilana poseu za Kanconijerom ugledaju*i se ponajvie u Petrarkine formalne vrijednosti, odnosno u latentnu artificijelnost njegova izraza. Druga iji je petrarkizam XVI st., kojemu je glavni teoreti ar P. Bembo (Asolanski dijalozi; Proze o narodnom jeziku; Rime). Petrarka je tada shva*en kao uzor jedinstvenoga knji. jezika, kao pjesnik modernoga platonizma, kao primjer izraajne elegancije. Ve*ina tal. pjesnika toga doba pripada petrarkizmu; me#u

njima su zna ajne pjesnikinje V. Colonna, T. d'Aragona, V. Gambara, G. Stampa i dr.; G. della Casa uvodi tamnije tonove i opkora enje, a napuljska skupina (G. di Tarsia, L. Tansillo i dr.) najavljuje manirizam. U XVI st. postoji i antipetrarkizam (F. Berni), kojega predstavnici uzimaju na nian konvencionalne figure i epitete Petrarkinih imitatora. - Izvan Italije, p. se pojavio u panjolskoj ve* u XV st., a ja e se razvio u XVI st. (Boscn, Garcilaso, Cervantes i dr.). Tal. petrarkisti XV st. dobro su poznati u Francuskoj (Sceve, Desportes, Marot), a pjesnici Plejade ugledali su se u Bembovu petrarkisti ku formulu. Ovi su Francuzi uvelike utjecali na engl. knjievnost (Wyatt, Surrey, Watson, Sidney, Lodge, Drayton, Constable, Spenser, Shakespeare). Odjeka Petrarke bilo je u Portugalu (S de Miranda, Ferreira, CamSes), u Nizozemskoj, Madarskoj, Njema koj (M. Opitz), 1ekoj, Poljskoj (Kochanowski), Bjelorusiji. No, pravu su petrarkisti ku kolu razvili nai pjesnici u Dalmaciji, Dubrovniku i Kotoru, objavljuju*i na narodnom jeziku (Men eti*, D. Dri*, Vetranovi*, Luci*, Ranjina, Zlatari* i mnogi drugi), ali i na talijanskom (Bobaljevi*, Monaldi, Paskali*). Hrv. su pjesnici vrlo rano prevodili Petrarku. Petrarkizam prenesen na nau obalu odigrao je veliku ulogu u konstituiranju hrvatske knjievnosti. PETRI5, tako#er Petri i Petrievi*, Frane, latinizirano Franciscus Patricius, talijanizirano Francesco Patrizi, filozof i polihistor; r. 25. IV 1529. u Cresu, u. 7. II 1597. u Rimu. Kao desetogodinji dje ak sudjeluje sa stricem Ivanom Jurjem, zapovjednikom galije, u ratu protiv Turaka u naim i gr . vodama. U po etku samouk, poslije se koluje u Mlecima (na trgova koj koli), u Ingolstadtu, pod pokroviteljstvom ro#aka M. Vla i*a, zatim studira u Padovi, prvo medicinu pa filozofiju. Luta po Italiji (Ancona, Rim, Bologna, Ferrara, Venecija). Provodi sedam godina na otoku Cipru (kao upravitelj imanja). Vrativi se boravi u Veneciji, Padovi, Genovi, Barceloni, bave*i se neuspjeno trgovinom, nov anim posudbama i izdavanjem knjiga. Petnaest godina provodi u Ferrari predaju* i Platonovu filozofiju na sveu ilitu. Postaje lan mnogih tal. akademija. God. 1592. na poziv pape Klementa VIII polazi u Rim, da preuzme katedru Platonske filozofije; tu nakon pet godina napornog rada umire, a pokopan je u crkvi sv. Onofrija, u grobnici Torquata Tassa, s kojim je polemizirao oko estetskih stavova. - Po obiteljskoj legendi Petri*i su se bili doselili iz Bosne, bjee*i pred Turcima. Mlet. vlast 1563. naziva Petri*e Hrvatima, a sam je F. Petri* za studija u Padovi bio dva puta vije*nik studenata iz Dalmacije. Pred samu smrt zatraio je da ga prime za pravog lana-bratima Zbora sv. Jeronima u Rimu, pri emu je morao dokazati da je podrijetlom iz ilirskih krajeva i da poznaje hrvatski jezik. ezdesetak Petri*evih djela, to objavljenih to u rukopisu, govore o golemoj raznovrsnosti i zahva*aju podru je filozofije, knjievnosti, povijesti, teorije glazbe, vojnitva, matematike, zvjezdoznanstva, meteorologije, oceanografije i medicine. Pisao je na latinskom i talijanskom te prevodio s gr kog na latinski (Prokla, Filopona, apokrifne tekstove Zoroastra i Hermesa Trismegista). Izdavao je djela drugih autora (G. C. Delminija, L. Contilea i B. Kotruljevi*a). Najzna ajniji kao filozof, na najve*i renesansni mislilac, P. se razvijao u atmosferi progona i oporbe, koju jasno otkriva sudbina njegovog cijelog roda. Venecija je nepokornim Petri*ima naprtila grijeh hereze. Ujak filozofov, optuen kao luteran, osu#en je na doivotnu robiju i napokon utopljen u moru. Otac njegov Stjepan, gradski sudac, osu#en je na izgon iz grada i do smrti ostaje u progonstvu. Identificiraju*i skolasti ko peripateti ku filozofiju sa slubenom filozofijom protureformatorskih inkvizitora, on se, s prkosom i revoltom okrenuo Platonovu u enju (. Juri*). Time bi se mogao objasniti njegov estoki antiaristotelizam. Njegov okvirni stav po iva na nauku neoplatonika, egipatske i kaldejske filozofije i Filona Aleksandrijskog. Njegovo glavno filoz. djelo Nova sveop*a filozofija (Nova de universis philosophia; I izd. 1591) - kojem je pridodao i svoje prijevode Zoroastra, Hermesa Trismegista i egip. mistike - pojavljuje se i u drugom

proirenom izdanju 1593, te nailazi na veoma otru kritiku ortodoksnih teologa i crkv. krugova i dolazi na Index zabranjenih knjiga. Samog je pisca od progona zatitilo prijateljstvo s papom Klementom VIII. Dijelom po izvoritu, dijelom po predmetu njegova filozofija pokazuje dodirnice s djelom M. Ficina, G. Picca della Mirandole i Telesija, ali se odlikuje samosvojnim monizmom, panteizmom, anpsihizmom i pankalizmom. Kao jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih filozofa svojeg doba P. je korjenit neoplatonik, sljedbenik i Platona i Plotina. Njegova Nova sveop*a fiiozofija kao cjelovit metafizi ki sustav dijeli se na etiri dijela posve*ena razli itim podru jima: panaugia (o svesvjetlosti ili prasvjetlosti), panarchia (o svepo elu ili prapo elu), pampsychia (o pradui ili svedui) i pancosmia (o svesvijetu). Nastoje*i uskladiti neoplatonisti ki i kr*anski nauk isti e suprotnost aristotelizma i kr*anstva. U svijetu prirode P. utemeljuje etiri na ela: prostor, svjetlost, toplina i fluid. Polaze*i od prirodoznanstvenih teorija i otkri*a svojeg doba dokazuje beskrajnost svemira i sklad cjelokupnog svjetskog ustrojstva. Sama njegova metafizika svjetlosti najdosljedniji je renesansni svjetlosni sustav, u kojem je priroda najbolje boanstvo. Svojim temeljnim postavkama P. obnavlja staru helensku filozofiju, potresa zgradu skolastike i zagovara novi odnos ovjeka prema prirodi. Ostala vanija djela: Sretna drava (La citta felice); Deset dijaloga o povijesti (Della historia dieci dialoghi); Deset dijaloga o retorici (Della retorica dieci dialoghi); Peripateti ke rasprave (Discussionum peripateticarum tomi IV); Rimsko vojnitvo (La militia romana); O poetici (Della poetica); Vojne usporedbe (Paralleli militari); O novoj geometriji (Della nuova geometria); Obrana pred cenzurom (Apologia ad censuram; u rukopisu).

PETROVI5, Mojsije, arhiepiskop i mitropolit beogradsko-karlova ki; r. 1677. u Beogradu, gdje je i u. 1730. God. 1713. postao je beogradsko-brani evski mitropolit u Beogradu. Poslije Poareva kog mira (1718) pod austr. vladavinom nale su se dvije zasebne srp. crkvene autonomne oblasti, Karlova ka i Beogradska mitropolija. Austrija je nastojala da tu crkveno-upravnu podvojenost zadri, potvrdivi Petrovi*a samo za beogradskog mitropolita (1718) ijoj je jurisdikciji pot inila kasnije Banat i Malu Vlaku. P. se usprotivio takvoj. austr. politici. Na crkveno-nar. saboru u Karlovcima 1726. P. je izabran za mitropolita obiju mitropolija, ime je provedeno njihovo stvarno sjedinjenje. U crkveno-prosvjetnoj politici P. se oslanjao na Rusiju. Bio je i utemeljitelj kola u Beogradu i Karlovcima. PETRUCCI [petr'u i], Ottaviano, tal. tiskar i muz. nakladnik; r. 1466, u. 1539. Izumio i usavrio notni tisak s viestrukim pomi nim znakovima te je prvi tiskao polifonu glazbu u menzuralnoj notaciji i tako#er instrumentalnu glazbu u tabulaturama. Utemeljio u Veneciji tiskaru (1498. dobio privilegij) i 1501. objavio svoje prvo muz. izdanje Harmonice Musices Odhecaton, zbornik sa 96 kompozicija najzna ajnijih polifoni ara XV st. God. 1511. otvorio novu tiskaru u Fossombroneu, a poslije 1520. ini se nije izdavao vie muzikalije nego samo knji. djela. U svemu se zna za 61 Petruccijevo muz. izdanje (ve*i dio od toga sa uvan); to su skupne i individualne zbirke svjetovne i crkvene, vieglasne glazbe (mise, moteti, frottole) i tabulature za lutnju (me#u njima su i dvije zbirke s djelima Franje Bosanca). PTRUSSON [pj'etreson], Hallgrimur, islandski knjievnik; r. 1614, u. 1674. Prvo bio radnik i ribar, zatim sve*enik. Najpoznatiji duhovni pjesnik Islanda. Izraz mu se odlikuje samosvojnim humorom. Djela: Psalterium passionale; Psalmi i pjesme.

PETRYCY [petr'ici], Sebastian, tako#er Sebastian Petrycy z Pilzna, polj. knjievnik; r. 1554, u. 1626. Pjesnik, filozof i pedagog. Studirao medicinu u Padovi. Pisao na latinskom rasprave o Aristotelovoj etici, ekonomici i politici. PETTY [p'eti], William, engl. ekonomist i lije nik; r. 1623, u. 1687. Pobornik modernih ekon. teorija, osniva moderne politi ke ekonomije, jedanod najgenijalnijih i najoriginalnijih ekonomskih istraiva a (Marx). Razradio je primitivni oblik radne teorije vrijednosti, promatrao je rentu kao viak rada iznad rada potrebnog za reprodukciju radne srrage, a diferencijalnu rentu izveo je iz razli ite plodnosti i iz udaljenosti zemljita od trita. Premda se nije potpuno otrgnuo od merkantilisti kih shva*anja o vanjskoj trgovini, ipak je u zlatu gledao nov anu robu, te je drao da je za unutranji promet potrebna samo odre#ena koli ina novca, koja zavisi od veli ine prometa i brzine nov anog optjecaja. Jedan je od osniva a polit. aritmetike, koja je nastojala kvantitativno zahvatiti u pojave, pa je u tom smislu prethodnik moderne ekonometrije. Djela: Rasprava o porezima i doprinosima; Politi ka aritmetika; Politi ka anatomija Irske; Neto o novcu. PEUTINGER [p'ojtinger], Konrad, njem. humanist; r. 1465, u. 1547. Osim polit. dunosti to ih je obavljao u slubi Augsburga, vapskoga saveza i cara Maksimilijana I, bavio se prou avanjem njem. starina (Sermones de Germaniae antiquitatibus). Objavio je, me#u ostalim, velik broj lat. natpisa, izdao Jordanesovu historiju Gota i historiju Langobarda Pavla Aakona. Peutingerova karta (lat. Tabula Peutingeriana), srednjovj. (XII/XIII st.) kopija jednog ant. rimskog itinerara, vjerojatno iz III st., prona#ena u benediktinskom samostanu Tegernsee u Bavarskoj. Na 11 pergamentnih listova (ukupna duina gotovo 7 m) shematski je prikazano podru je Rimskog Carstva od Irske do Kine; nedostaje list na kojem se nalazila Hispanija i Britanija. Na karti su ucrtani gradovi i postaje na cestama te udaljenosti jednih od drugih. Uza sve nedostatke karta je vaan izvor za poznavanje topografije i komunikacija Rimskog Carstva, a u njegovu sastavu i naih krajeva. Nazvana je po K. Peutingeru, koji ju je dobio od njena pronalaza a Konrada Celtisa (zapravo Pickela) i spremao se da je objavi. Danas se uva u Austrijskoj nar. biblioteci u Be u.

PEZAY [pez'e], Alexandre Frdric Jacques Masson, marquis de, franc. pisac; r. 1741, u. 1777. Bel-esprit, stihotvorac, preceptor prijestolonasljednikov i vojnik od karijere, dao povijest Mailleboisova pohoda u Italiju, libreto za jednu operu te Ve ernja sijela u vicarskoj, Alzasu i Franche-Comteu. PIALI, Mehmed-paa, tur. kapudan-paa i vezir; u. 1577. Rodom vjerojatno Hrvat. God. 1560. zauzeo je otok Djerbu porazivi panj. mornaricu, 1566. osvojio Khios i zatim prodro na Jadransko more. God. 1570. napao je Cipar i pustoio jo neke otoke na Sredozemlju. Zbog neuspjeha turske mornarice 1571. bio je privremeno smijenjen, ali je poslije rehabilitiran.

PIAZZETTA [pjac'eta], Giovanni Battista, tal. slikar; r. 1682, u. 1754. Uz G. B. Tiepola posljednji zna ajni predstavnik mlet. monumentalno- dekorativnog baroknog slikarstva. Kolorizam Venecijanaca spaja s Caravaggiovim chiaro-scurom. U njegovim slikama i bakropisima iz kasne faze odrazuje se duh rokokoa. Osobito su mu uspjele ilustracije za

Tassov Oslobo#eni Jeruzalem. God. 1750. postaje prvi direktor novoosnovane mleta ke Akademije. PIAZZI [pj'aci], Giuseppe, tal. astronom; r. 1746, u. 1826. Predavao matematiku i astronomiju u Palermu; od 1817. generalni direktor zvjezdarnica u Napulju i Palermu. God. 1801. otkrio planetoid Ceres, 1803. i 1814. objavio je kataloge zvijezda. PICCOLOMINI, Giovanni, austr. feldmaral; r. 1650, u. 1689. Istaknuo se u austro-tur. ratu 1683-99, kada je prodro kroz Srbiju (Ni, Pirot) u Makedoniju (gdje je izbio Karpoev ustanak) i zauzeo Skoplje. Umro od kuge. PICCOLOMINI, Ottavio, carski vojskovo#a u Tridesetogodinjem ratu; r. 1599, u. 1656. Prvotno u panj. slubi. Stupivi 1627. u Wallensteinovu vojsku, postao zapovjednikom njegove garde, a zatim organizirao njegovo obaranje. Borio se u Francuskoj, Nizozemskoj, Njema koj, zatim kao vrhovni zapovjednik carske vojske u Bavarskoj i 1ekoj protiv ve#ana. Literarnu interpretaciju odnosa izme#u Wallensteina i Piccolominija dao je Schiller u trilogiji Wallenstein. PICHEGRU [pigr'i], Charles, franc. general; r. 1761, u. 1804. U revolucionarnoj vojsci (od 1792), dobio in generala. Kao proslavljeni komandant armija na Rajni i Moselli (1793) i armije Sjevera (1794-95) osvojio je Alsace i Nizozemsku. God. 1795. uguio ustanak sankilota u Parizu. Ponovo na elu rajnske armije, stupio u tajne pregovore s rojalisti kom emigracijom; zbog toga je uklonjen. U Vije*u pet stotina (1797) predvodio rojaliste i pripremao dr. udar, pa je deportiran u Cayenne, odakle je pobjegao u Englesku gdje radi na pripremanju atentata na Napoleona. Upu*en po tom poslu u Pariz bio je uhapen i ba en u tamnicu, gdje su ga nali zadavljenog. Postoji pretpostavka da je u inio samoubojstvo. PICKEL-CELTIS [pikl~], Konrad, njem. humanist i lat. pjesnik; r. 1459, u. 1508. Provodi lutala ki ivot renesansnog u enjaka kao povremeni predava retorike i knjievnosti (Erfurt, Rostock, Leipzig). Doao na glas svojim pjesni kim radom, osobito djelom o vjetini stihotvorstva i pisanja pjesama (Ars versificandi et carminum); bio je prvi Nijemac koji je dobio naslov poeta laureatus. Po uzoru na Rimsku akademiju Pomponija Leta, osniva u razli itim zemljama niz sli nih ustanova: Sodalitas litteraria vistulana u Krakovu (1489), Sodalitas litteraria Hungarorum (kasnije Danubiana) u Budimu (1490), Sodalitas litteraria Rhenana ili Celtica u Mainzu (1491). Poslije 5 god. predava kog rada u Ingolstadtu dolazi u Be (1497) na poziv cara Maksimilijana I, koji mu ure#uje posebni humanisti ki fakultet, na kojem P. predaje anti ku knjievnost, retoriku, filozofiju, povijest i geografiju; 1502. postaje upraviteljem Collegium poetarum et mathematicorum. Me#u njegovim pjesni kim zbirkama isti u se 1etiri knjige ljubavnih pjesama (Amorum libri IV, 1502); 1etiri knjige oda (Odarum libri IV, 1513); O Visli (De Vistula); O poloaju i obi ajima Njema ke (De situ et moribus Germaniae). Pronaao je i prvi objavio lat. drame Hrotsvithe von Gandersheim te pronaao najstariju poznatu kartu Rimskog Carstva (Tabula Peutingeriana). PIETRO DA CORTONA [~ kort'o:na], pravo ime Pietro Berrettini, tal. slikar i graditelj; r. 1596, u. 1669. Potje e iz obitelji graditelja i klesara. U svojim velikim stropnim kompozicijama s mitoloko-alegorijskim temama i mnotvom pateti no pokrenutih likova ostvario vrhunac baroknog iluzionizma u slikarstvu (pala e Barberini i Pamfili u Rimu,

pala a Pitti u Firenci). Kao graditelj on je uz Berninija i Borrominija tvorac rimske barokne arhitekture. Glavna su mu ostvarenja pregradnja crkve SS. Luca e Martina i novo pro elje crkve Sta Maria della Pace s trgom ispred nje, koji je izveden po njegovim nacrtima. PIGAFETTA, Francesco Antonio, tal. pomorac i pisac; r. izme#u 1480. i 1491, u. nakon 1534. Pratio 1519. Magellana na putu oka svijeta. U sukobu s domorocima na otoku Mactan (Filipini) 1521. P. je teko ranjen, a Magellan je poginuo. Vratio se 1522. u panjolsku. Neko vrijeme boravio je na port. i franc. dvoru; poslije se preselio u Veneciju. Djela: Prvo putovanje oko Zemljine kugle, u eskadri kapetana Magellana godine 15191522; Pravila o umije*u navigacije. PIGALLE [pig'al], Jean Baptiste, franc. kipar; r. 1714, u. 1785. Zapo inje u stilu pompoznog baroka, a u zreloj fazi sudjeluje u formiranju klasicisti kog izraza u franc. kiparstvu. Nastoji prevladati opre nosti izme#u tih dvaju stilova. Radi mitoloke figure (Merkur i Venera; Nimfa), portretna poprsja (Voltaire; Luj XV; Pompadour) i nadgrobne spomenike u crkvama (mauzolej marala Moritza Saskoga u katedrali u Strasbourgu; mauzolej marala d'Harcourta u Notre Dame), u kojima dolazi do izraaja patos baroka. PILGRAM, tako#er Pilhramb, Anton, e. graditelj i kipar; r. izme#u 1450. i 1460, u. oko 1515. Od 1511. graditelj crkve sv. Stjepana u Be u. P. je majstor prijelaznoga razdoblja od kasne gotike na ranu renesansu (propovjedaonica crkve sv. Stjepana u Be u s autoportretom u reljefu, portal vije*nice u Brnu, svetohranite u koru u crkvi sv. Kiliana u Heilbronnu). PILON [pil'on], Germain, franc. kipar; r. oko 1537, u. 1590. Uz Jeana Goujona glavna li nost u kiparstvu franc. renesanse. Izradio nadgrobne spomenike Franje I, Henrika II i Katarine Medici (opatija Saint-Denis kraj Pariza), mramorne Tri gracije koje nose bron anu urnu sa srcem Henrika II, poprsje toga vladara i niz portreta, kipova i figuralnih grupa za crkve. Radio dekorativnu plastiku za crkve i parkove. Njegovo je remek-djelo bron ani lik kancelara Renea de Birague. Za etnik je umj. medaljerstva u Francuskoj. PINTO [p'intu], FernTo Mendes, port. pisac i pustolov; r. 1510, u. 1583. God. 1537-58. putovao po raznim zemljama Afrike i ist. Azije, as kao ratnik i trgovac, as kao sve*enikmisionar, lije nik i sl. Po povratku u domovinu napisao opseno djelo Hodo ae u kojem opisuje svoja putovanja. PINTURICCHIO ili PINTORICCHIO [pintur ikjo, pintor'ikjo], pravo ime Bernardino di Betto di Biaggio, tal. slikar; r. oko 1454, u. 1513. U svojim kompozicijama, kojima se me#u slikarima umbrijske kole isti e kao izvanredan majstor fresko-tehnike, obra#uje raznovrsne biblijske teme s velikim brojem likova u pejzanim i arhitektonskim ambijentima, u vedrom koloritu i pozlati. P. je u Rimu (od 1484) izveo cikluse fresaka u crkvama Sta Maria del Popolo i Sta Maria in Aracoeli te u apartmanima pape Aleksandra VI u Vatikanu; sura#ivao je s Peruginom kod izvo#enja fresaka u Sikstinskoj kapeli. Izvan Rima izradio je freske u koru katedrale u Orvietu i u biblioteci katedrale u Sieni (ciklus prizora iz ivota pape Pija II). Na plo ama slikao mitol. teme i portrete.

PINZN, Vicente YJez, panj. pomorac; r. ?, u. nakon 1532. Na Kolumbovu prvom putovanju (1492) zapovjednik broda NiJa. God. 1499. plovio uz obalu Kostarike a preko Haitija i Bahamskih otoka vratio se 1500. u panjolsku. God. 1507-09. istraivao s Juanom Diazom de Solis obale Karipskoga mora i du obala June Amerike traio put u Isto nu Indiju. Pio IV, pravo ime Giannangelo Medici, papa od 1559; r. 1499, u. 1565. Vodio pomirljivu politiku prema caru Maksimilijanu i panj. kralju Filipu II. Nastavio radom Tridentinskoga koncila 1562. i potvrdio njegove zaklju ke, me#u njima Tridentinsku vjeroispovijest. Pio V, pravo ime Michele Antonio Ghislieri, papa od 1566; r. 1504, u. 1572. Veliki inkvizitor od 1558. Kao papa bio otar u primjeni zaklju aka Tridentinskog koncila. Pomagao katolike protiv hugenota u Francuskoj, a panjolce u Nizozemskoj, otro istupao protiv heretika, udario anatemom engl. kraljicu Elizabetu. S Mlecima i panjolskom organizirao Svetu ligu protiv Turaka (1570). Izdao: Rimski katekizam (1556), Rimski brevijar (1568) i Rimski misal (1570) i formirao Kongregaciju indeksa. Po njegovu nalogu izdana su ukupna djela Tome Akvinskoga (1570-71). Kanoniziran 1712. Pio VI, pravo ime Giannangelo Braschi, papa od 1775; r. 1717, u. 1799. Njegov otpor protiv crkv. politike Josipa II i intervencija kod cara u Be u (1782) nisu uspjeli. Njegov je pontifikat obiljeen borbom protiv febronijanizma u Njema koj i jansenizma u Francuskoj. Kad je 1791. odbio da prihvati tzv. Gra#anski ustav francuskog klera, na temelju kojeg je francuska crkva odvojena od Rima i priklju ena francuskoj dravi, Francuzi su zauzeli papinski Avignon i Venaissin. Papina borba protiv principa Francuske revolucije uzrokovala je protuudar republikanske Francuske: 1796. zauzima Bonaparte dio Papinske drave, 1798. pada u ruke franc. vojske An#eoska tvr#ava u Rimu gdje Francuzi proglauju republiku. Papa, zarobljen, umire u zato enitvu u gradu Valence. Pio VII, pravo ime Luigi Barnaba Chiaramonti, papa od 1800; r. 1740, u. 1823. God. 1801. sklopio konkordat s Francuskom, a 1804. pomazao u Parizu Napoleona za cara. Unato tome, dolazio je s njim sve vie u sukobe, dok nije na kraju 1809. izgubio Papinsku dravu. Zato en od Napoleona u Fontainebleauu, morao potpisati novi konkordat (1813). Nakon Napoleonova pada vratio se u Rim (1814), koji je opet postao centar restaurirane Papinske drave. Obnovio isusova ki red. PIRANESI [piran'e:zi], Giovanni Battista, tal. bakrorezac, graditelj i arheolog; r. 1720, u. 1778. Studira u Rimu i radi nacrte za kaz. inscenacije koje zna e vrhunac iluzionizma. Crta rimske vedute, prou ava i snima ant. i barokne spomenike. Bakroreze objavljuje u mapama Vedute Rima (od 1748). Primjenjuju*i kontraste svjetla i tame izra#uje precizne snimke ostataka stare rimske arhitekture i objavljuje ih u djelu Rimske starine (4 sv., 1756). Baroknu fakturu svojih grafi kih ostvarenja (oko 2000 listova) zamjenjuje postepeno klasicisti kom. U tom stilu izra#uje osnove za unutranju arhitekturu i predloke za proizvode umjetni kog obrta. Kao rezultat fantasti nih arhitektonskih zamisli nastaje njegovo djelo Tamnice (Carceri). Kao graditelj ostvaruje klasicisti ke ideje u rimskoj crkvi Sta Maria del Priorato i u rekonstrukciji crkve Sta Maria del Popolo. Njegov je utjecaj na suvremenike velik. Nazivali su ga Rembrandt anti kih ruevina. PITT, William, Earl of Chatham, zvan Pitt Stariji, brit. politi ar; r. 1708, u. 1778. Kao lan Parlamenta od 1735. bio vo#a vigovske opozicije protiv vlade R. Walpolea. God. 1756-57. i ponovo 1757-61.

PLOUCQUET [pluk'e :], Gottfried, njem. filozof; r. 1716, u. 1790. Profesor u Tbingenu. Blizak Wolffu i Leibnizu, u logici zastupa teoriju identiteta opsega subjekta i predikata u sudu. Neki suvremeni interpretatori isti u vanost njegovih teza za razvitak simboli ke logike. Djela: Principi supstancije i fenomena; Temelji kontemplativne filozofije. POELEMBURGH [p'u:lemberh], Cornelis van, niz. slikar; r. oko 1586, u. 1666. Za boravka u Italiji priklonio se niz. romanistima (utjecaji Rafaela i A. Elsheimera). Slika mitol. prizore s bljetavim aktovima u tonski tamnom pejzau i teme iz Biblije. Dui niz godina portretist u Engleskoj. POHLIN, Marko, knji. preporoditelj; r. 1735. u Ljubljani, u. 1801. u Maria-Brunnu. Redovnik, djeluje u Be u, u Maria-Brunnu. Pod utjecajem e. rodoljubive literature (filoloke i historijske) orijentira se slavenski; pie gramatike, hist. radove, radi na pravopisnoj. reformi. Bavio se metrikom i poetikom, prire#ivao tekstove crkv. pjesama. Zasluan za slov. nacionalni preporod, ali pun protuslovlja. Proet duhom kat. protureformacije, protivnik je jozefinskih reformi; u filologiji je racionalist, a kad je posrijedi materinji jezik, izrazit je nacionalist koji strahuje od austr. germanizacije. Gl. djelo: Bibliotheca Carnioliae. POLE [poul], Reginald, engl. teolog i humanist; r. 1500, u. 1558. Kardinal i nadbiskup od Canterburyja (1556). Suprotstavio se svom brati*u Henriku VIII kad se ovaj rastavio od svoje ene Katarine Aragonske i preuzeo vrhovno poglavarstvo nad crkvom u Engleskoj. Gotovo itavo vrijeme Henrikove vladavine proveo je izvan domovine, ponajvie u Italiji. Imenovan kardinalom 1536. i lanom papinske komisije za reformu crkve, sudjelovao na Tridentskom koncilu (kojem je neko vrijeme i predsjedavao ali nije prodro svojim pomirljivim idejama). Za vladavine Marije Tudor vratio se u Englesku kao papin legat. O njegovoj ulozi u progonu engl. protestanata postoje razli ite verzije. P. je istaknuti humanist; njegovi spisi U obranu crkvenog jedinstva i Reformacija Engleske, pisani izvrsnim lat. jezikom, odnose se ve*inom na crkvenopolit. pitanja. POLIGNAC, Melchior de, franc. kardinal, diplomat i knjievnik; r. 1661, u. 1741. Prisutan u Rimu kod izbora pape Aleksandra VIII i Inocenta XII, francuski ambasador u Poljskoj, opunomo*enik u Nizozemskoj, sudionik kongresa u Utrechtu, otpravnik poslova u Rimu te Bossuetov nasljednik u Francuskoj akademiji. Poznat je po svojoj poemi AntiLucretius, napisanoj na latinskom i prevedenoj na francuski. POMBAL, SebastiTo Jos de Carvalho e Mello, marques de, portug. politi ar; r. 1699, u. 1782. Ministar vanjskih poslova (od 1750) i svemo*ni ministar-predsjednik (1756-77) kralja Josipa I (port. Jos Manuel; 1750-77); provodio osobnu diktaturu vladaju*i u duhu prosvije*enog apsolutizma. Smanjio privilegije plemstva, protjerao isusovce, preuredio kolstvo, financije, sudstvo i vojsku. Nastojao osamostaliti port. trgovinu, pomagao je razvoju kolonija, oslobodio robove u Brazilu. Nakon katastrofalnog potresa 1755. dao obnoviti Lisabon. Svojim reformama izazvao otpor plemstva i Katoli ke crkve. Nakon smrti kralja Josipa I dvorska reakcija ponovo je stekla prevlast i preko kraljice Marije I protjerala ga iz Lisabona i opozvala ve*inu njegovih reformi.

POMPIGNAN [ponpinj'an], Jean-Jacques Lefranc, marquis de, franc. pjesnik; r. 1709, u. 1784. Prevodilac Eshilovih tragedija i Davidovih Psalmi; lan Francuske akademije; u sukobu s liberalnim duhovima svoga vremena, koje je napao u svojem pristupnom govoru u Akademiji, navukao na sebe Voltaireov gnjev i bio ismijan u njegovoj satiri Ispraznost. Autor je Kr*anskih i filozofskih oda a okuao se i kao kazalini pisac (Didona). POMPONAZZI [pompon aci], Pietro, latinizirano Petrus Pomponatius, tal. filozof; r. 1462, u. 1525. U poznatom spisu De immortalitate animae postavlja tvrdnju o smrtnosti due, jer su sve duevne djelatnosti, htijenja i miljenja, upu*ene na tijelo i njegove organe. Stoga nau ava materijalnost due kao oblika entelehije tijela u smislu Aristotelovih teza. Ljudska je dua iznad ivotinjske (jer moe razmiljati o sebi i spoznati univerzalije), ali nije nebeskog podrijetla. Pomponazzijeva filoz. nastojanja upravljena su na to da se sve pojave protuma e kao prirodni fenomeni i isklju e uda i nadnaravni uzroci. Kako je jasno vidio da su njegove postavke o smrtnosti due u otroj suprotnosti s crkv. dogmama, P. postavlja u enje o dvostrukoj istini; ako nas znanje i vodi nevjerovanju, volja ipak spasava i odrava vjeru. PONCE DE LEN [p'onUe de le'on], Juan, panj. pomorac i konkvistador; r. 1460, u. 1521. Vjeruje se da je 1493. pratio Kolumba na drugom putovanju u Ameriku. Zauzeo otok Puerto Rico (1509) i otkrio Floridu (1513). PONCE DE LEN, Luis, panj. pjesnik, augustinac; r. 1527, u. 1591. U poeziji (Vedra no*; Ode Salinasu) izraava shva*anja karakteristi na za kr*. humanistu. Zna ajan kao prevodilac stare gr ke i rimske, te renesansne poezije zapadnoevr. naroda. U proznom djelu O Kristovim imenima, dijalogu po Platonovu uzoru, raspravljao je o misti kom zna enju razli itih imena davanih Kristu kroz Novi zavjet, dok u Savrenoj supruzi, usprkos asketskim shva*anjima, naginje kompromisu izme#u ideja kr*anstva i renesanse. PONIATOWSKI, Jzef Antoni, polj. knez i general; r.1763, u.1813. A#utant austr. cara Josipa II (1788-89). God. 1792. gl. zapovjednik polj. vojske; povukao se zbog neslaganja s politikom svojega strica, kralja Stanislava II Augusta. Sudjeluje u KoXciuszkovu ustanku, te se isti e 1794. u obrani Varave. Ministar vojni Kneevstva varavskog 1807; sudjeluje u ratu protiv Austrije 1809. God. 1812. komandant polj. jedinica u Napoleonovu pohodu na Rusiju. Istaknuo se u bitki kod Leipziga 1813, te ga je Napoleon imenovao maralom. tite*i Napoleonovo povla enje, utopio se u rijeci Elster. PONTORMO, pravo ime Jacopo Carrucci, tal. slikar; r. 1494, u. 1557. Istaknuti predstavnik firentinskog manirizma, jedan od inicijatora tal. realisti kog portreta ( lanovi porodice Medici) i smionih, nekonvencionalnih kompozicija (freske u Poggio a Caiano i u S. Lorenzo u Firenci). Autor zanimljivog Dnevnika. PONZONI [ponc'o:ni] ili PON1UN, Matej, slikar; r. vjerojatno 1586. u Rabu, u. poslije 1663. u Veneciji. U io u Veneciji; sljedbenik je J. Palme ml. i Santa Perande, od kojega preuzima maniristi ki na in. Slikao preteno teme iz Biblije. Od mnogih njegovih slika, u Italiji ih je sa uvano dvadesetak (u Veneciji, Padovi, Cividaleu). Radi i niz sakralnih kompozicija za katedralu u Splitu (kamo dolazi oko 1640), za franjevce i dominikance u ibeniku, te za dominikansku crkvu na 1iovu. Najistaknutiji je dalmatinski slikar prve pol. XVII st.

POPE [poup], Alexander, engl. pjesnik; r. 21. V 1688. u Londonu, u. 30. V 1744. Uz S. Johnsona, glavni lit. predstavnik engl. prosvjetiteljstva. Njegov Esej o kritici, nadovezuju* i se na Boileaua i Horacija, versificirana je kodifikacija klasicisti ke poetike. Iluministi ko trojstvo - Razum; Antika, Forma - ne dominira valjda nigdje suvereno kao u Popeovim djelima. Njegov racionalizam, me#utim, didakti kog je tipa i iscrpljuje se u borbi protiv neznanja i barbarstva: klas. svijet pojavljuje se kod njega udeen po posljednjoj rokokomodi; umj. izraz sveden je na jedan jedini obrazac: poemu u rimovanim jampskim pentametarskim distisima (poznatima, jo od Ben Jonsonovih vremena, pod nazivom heroic couplets). Nazori i ukus njegova doba odrazili su se u djelima kao to su Esej o ovjeku, 5udoredni eseji, prijevodi Ilijade i Odiseje. No, Popeov se talent odlikovao specifi nom, satiri nom icom. Ona je mogla do*i do izraaja zahvaljuju*i prvenstveno tome to je P. zbog nabusite naravi (bolestan od svoje 12. godine) ivio u zavadi s mnogim svojim velikim i malim suvremenicima. U najzna ajnija njegova djela ubrajaju se: herojskokomi ni spjev Kra#a uvojka, duhovita poalica na ra un galantnog vijeka; herojska poema Duncijada, estoka invektiva protiv gluposti njegovih kriti ara i takmaca; i, najuspjelije u tom anru, Poslanica dr Arbuthnotu. Pa iako, ili moda upravo stoga to P. predstavlja kulminaciju engl. klasicizma, u njega se ve* tu i tamo naziru predznaci skore radikalne promjene ukusa, tako npr. u elegijama Eloiza Abelardu i Stihovi u spomen jedne nesretne gospo#e, u kojima je P. dao oduka svojoj neiivljenoj potrebi za enskom ljubavlju, i u pastoralnoj poemi Windsorska uma, kojoj je i sam Wordsworth priznao, za njeno vrijeme, izuzetne, poetske kvalitete. Ipak, od svih kvaliteta Popeova knjievnog stvaralatva najvie je priznanja stekao njegov briljantni aforisti ki stil, nenadmaiv u svojoj jasno*i, pregnantnosti i epigramatskoj upotrebljivosti. PPPELMANN [p'epelman], Matthus Daniel, njem. graditelj; r. 1662, u. 1736. U Rimu, Napulju i Parizu upoznaje arhitekturu tal. i franc. baroka. U slubi je saskih vladara u Dresdenu. Najvaniji je njem. graditelj u posljednjoj fazi baroka, na prijelazu u rokoko. Gl. mu je djelo dresdenski Zwinger (1709-19, stradao od bombardiranja 1944, zatim obnovljen) - arhitektonski kompleks zgrada, arkada i paviljona unutar kojega je prostor s parkom za dvorske sve anosti. Plasti ni ukrasi interijera najve*im su dijelom rad kipara B. Permosera. Ostala su Poppelmannova djela Augustov most (nije sa uvan) i tzv. Japanska pala a (prvotno Holandska pala a). Sudjelovao kod podizanja i pregra#ivanja nekih ku*a i pala a u Dresdenu i okolici (pala a Taschenberg, dvorci Joachimstein i Pillnitz). Iz njegova na ina razvila se arhitektura i dekoracija njem. rokokoa. PORDENONE, pravo ime Giovanni Antonio de Sacchi, tal. slikar; r. 1483, u. 1539. U njegovim radovima spaja se kolorizam Giorgionea, Tiziana i Palme st. sa snagom Michelangelova crtea. Djela: ciklusi fresaka u crkvama u Castel Colaltu kraj Conegliana, u Trevisu, Cremoni i Piacenzi. Od 1529. djeluje u Veneciji, gdje je smatran za gl. Tizianova rivala. Potkraj 1538. prelazi u Ferraru i radi kartone za tapiserije za dvor porodice d'Este. PORPORA, Nicola, tal. kompozitor; r. 1686, u. 1768. Predavao na konzervatorijima u Napulju i Veneciji i bio cijenjen osobito kao vokalni pedagog; odgojio mnoge slavne pjeva e - kastrate (A. Uberti-Porporino, Farinelli, Caffarelli i dr.), a za boravka u Be u podu avao J. Haydna. God. 1733-37. pozvan je u London da se kao operni kompozitor suprotstavi G. F. Handelu. Predstavnik napuljske kole, komponirao oko 50 opera s teitem na virtuoznom belkantu, zatim oratorije, kantate (12 solo-kantata na tekst

Metastasija, 1735), arije, pjeva ke etide, crkvenu muziku, te instrumentalna djela: 6 Sinfonie da camera a 3; koncerte za flautu i za violon elo; 12 violinskih sonata i dr. POSOKOV, Ivan Tihonovi , rus. ekonomist; r. 1652, u. 1726. Ideolog trg. buroazije, iji su interesi u sve ve*oj mjeri dolazili u sukob s interesima vlastele. Objavio djela s podru ja prava, religije, vojnih znanosti i ekonomije; najvanija mu je rasprava Knjiga o bijedi i bogatstvu (1724). Razvijaju*i u njoj svoje merkantilisti ke poglede, zalae se za ekonomsku nezavisnost Rusije. POTEMKIN, rus. YoZ[R\], Grigorij Aleksandrovi , rus. politi ar i diplomat, generalfeldmaral; r. 1739, u. 1791. Sluio u gardijskom puku i sudjelovao u dvorskom prevratu u kojem je Katarina II uzurpirala carsku vlast od svog mua Petra III (1762) te stekao odlu an utjecaj na vo#enje dr. poslova. Kad je Krim 1783. pripojen Rusiji, dobio je titulu kneza Taurijskoga. Kao sposoban i energi an politi ar reorganizirao vojsku i mornaricu. Od 1787. vrhovni zapovjednik u pobjedonosnom rusko-tur. ratu; umro od malarije u vrijeme vo#enja pregovora kraj JaUija. POTOCKI, Ignacy, polj. politi ar i grof; r. 1750, u. 1809. Glavni autor polj. Konstitucije od 3. V 1791. koja je ukinula liberum veto (slobodni veto), pravo polj. plemi*a lanova parlamenta (Sejma) da svojim vetom onemogu*e zakonske projekte. Kad je protiv Konstitucije pod protektoratom Rusije ustala Konfederacija u Targovicama, P. je zatvoren. Zatim je emigrirao u Be , gdje je i umro.^ POTOCKI, Waclaw, polj. knjievnik; r. oko 1621, u. oko 1696. Pisao epove Argenida; Hotinska bitka (o bitki 1621) te ep o pobjedi Jana Sobieskoga u drugoj bitki kod Hotina (1673), zatim moralizatorske pjesme, tualjke i idilu Libussa. Ve*ina mu je djela ostala u rukopisu i objavljena je tek mnogo kasnije. Nezavisan duh u sukobu s kanvencijama svoga vremena, kritizirao je fanatizam, zaostalost i lakovjernost. POTTER, Paulus, niz. slikar; r. 1625, u. 1654. Slika najprije biblijske i lova ke prizore, ali se tek kao animalist razvio u slikara na dobru glasu. Prikazuje u pejzanim ambijentima krda i stada na pai, pojilu ili u toru. Ostvaruje ih realisti ki i anatomski vjerno (Mladi bik; Krave na pai; 1obani i stoka; Krave na livadi; Seljak sa stadom; Stado u oluji). Animalisti ke motive obra#uje tako#er u bakrorezu. POURBUS [purb'is], Pieter, flam. slikar; r. oko 1510, u. 1584. U hist. i religioznim prikazima manirist; prete a je kasnijih flam. romanista. U svoju kompoziciju Posljednji sud uklopio je nekoliko likova s Michelangelove freske u Sikstini, slue*i se vjerojatno grafi kim reprodukcijama. U portretima nastavlja tradicije hol. realista (portreti gradana u zagasitim tonovima). POUSSIN, Nicolas, franc. slikar; r. 1594. u Villersu kraj Andelysa, u. 1665. u Rimu. Od 1612. radio u Parizu. Kao putuju*i slikar polazi 1620. u Italiju i stie 1624. u Rim, gdje ostaje, osim malog prekida, do kraja ivota. Na po etku radi pod utjecajem tal. baroka, no ubrzo stvara vlastiti stil koji se odlikuje franc. smislom za jasno*u, uravnoteenost i proporciju. Taj ambijent, ant. spomenici, Rafaelove freske i Tizian inspiriraju njegove herojske pejzae, u koje uklapa aktove ili figure u ant. odje*i. Njegov gotovo dogmatski racionalizam u gra#enju slike proet je senzualnim patosom i bogatim, uvijek uskla#enim koloritom. Ant. duhom proete su i njegove kompozicije sa sakralnim sadrajima, u kojima

je tema samo formalni pretekst (Martirij sv. Erazma; Sedam sakramenata; Sv. obitelj; Polaganje u grob). Glavna su mu djela mitolokog i pastoralnog sadraja: Parnas; Leda; Trijumf Flore; Pastiri u Arkadiji (Et in Arcadia ego); Bakanal (nekeliko varijanata); Kralj Mida pred Bakhom; Piram i Tizba. Djela posljednje faze su pejzai u kojima likovi, odn. grupe, fungiraju kao tafaa (Pejza s Diogenom; Pejza s Orfejom i Euridikom; Sveti Matija s an#elom; Godinja doba). Njegov racionalizam doao je osobito do izraaja u portretima (Corneille: kardinal J. Rospigliosi; autoportret). Poussinova djela zna e po etak klasicizma, koji je latentan faktor u franc. umjetnosti baroka iz koga *e potkraj XVIII st. proiza*i T. L. David i njegova kola. Zna ajan su dokument Poussinove metode rada sa uvani crtei. Ilustrirao Leonardovo djelc Trattato della pittura. POZZO [p'oco], Andrea, tal. slikar i graditelj; r. 1642, u. 1709. U dekoracijama i zidnim slikama nenadmaiv majstor baroknog iluzionizma (perspektivna rjeenja svodova i zidova s prikazima arhitektonskih elemenata, oblacima i figurama). Gl. mu je djelo Ulazak sv. Ignacija u raj na svodu crkve S. Ignazio u Rimu (1685); u Be u dekorirao pala u Liechtenstein (Djela Herkulova). Za vrijeme boravka u Rimu bavio se i arhitekturom. Po njegovim nacrtima izvedene su isusova ka crkva u Dubrovniku i katedrala u Ljubljani. Napisao 1693. traktat o perspektivi za slikare i arhitekte. POARSKI, Dmitrij Mihajlovi , ruski politi ar i vojskovo#a; r. 1578, u. oko 1642. Vodio borbe s Dimitrijem Samozvancem II, a od I611, zajedno s K. M. Minjinom, organizirao oruani otpor protiv ved. i polj. osvaja a. Od 1628. do 1631. novgorodski vojvoda. PRACAT, Miho, prezime tako#er Pracatovi*, dubrova ki pomorac i trgovac; r. oko 1522. na Lopudu, u. 1607. u Dubrovniku. Obogatio se pomor. trgovanjem i nov arskim poslovima. Oporu no je ostavio znatne svote u dobrotvorne svrhe i za otkup zarobljenih Dubrov ana, pa mu je Dubrova ka Republika 1638. dala postaviti bron ano poprsje u atriju Kneeva dvora - jedini spomenik koji je Republika postavila nekom svom gra#aninu. PRADES [prad], Jean Martin, abbe de, franc. pisac; r. oko 1720, u. 1782. Suradnik Enciklopedije, u nesuglasju s crkv. nau avanjem uzbudio duhove svojom tezom, izloenom na Sorbonni, u kojoj iznosi sumnje u besmrtnost due i boansku prirodu Isusa Krista. Osu#en od autoriteta i izloen progonima pobjegao u Holandiju i na poziv Friedricha II nastanio se u Berlinu. Voltaire ga je zagovarao kod pruskog kralja, koji ga je materijalno pomagao i dao mu titulu kraljevskoga lektora. Kasnije pao u nemilost. Zapaen i po svojoj Apologiji objavljenoj 1752. PRADON [prad'on], Nicolas, franc. pjesnik; r. 1632, u. 1698. Postigao stanovit uspjeh tragedijom Piram i Tizba, koju su protivnici Racinea suprotstavljali Fedri. Tipi an pisac svoga vremena, vjerovao da slijedi ant. uzore, a zapravo bio Racineov epigon. Ostale tragedije: Tamerlan; Scipion Afri ki i dr. PRAETORIUS [pret'orius], Michael, latinizirano prezime od Schultheiss ili Schultze, njem. kompozitor i muz. pisac; r. 1571, u. 1621. Ostavio gotovo 2000 kompozicija, preteno vokalnih duhovnih koncerata, protestantskih crkv. pjesama, moteta i misa (glavno djelo: Musae Sioniae u 9 dijelova), u kojima dijelom prihva*a novi tal. koncertantnomonodijski stil i, presa#uju*i ga u njem. glazbu, bitno pridonosi prodoru ranog baroka u

Njema koj. U opsenom enciklopedijskom djelu Syntagma musicum (3 sv.) dao, uz ostalo, najpotpuniji pregled instrumenata i instrumentalne prakse svojega doba. PREDIS, Ambrogio de, tal. slikar; r, oko 1455, u. poslije 1508. Pripadao krugu umjetnika oko Leonarda da Vincija u Milanu. Sura#ivao pri izvo#enju nekih majstorovih radova, povodio se za njegovim na inom. Portretist lanov a porodice Moro i Sforza, autor minijatura i osnova za medalje, tapiserije i veziva. PRESTON, Thomas, engl. knjievnik; r. 1537, u. 1598. Profesor u Cambridgeu, autor povijesne drame Tuna tragedija, s primijeanim ugodnim veseljem, koja sadri ivot Kambiza kralja Perzije, od po etka njegove vladavine do smrti, i njegovo jedino dobro instvo, te brojna zlodjela i silni ka umorstva njegova ili po injena za njega, i napokon njegovu stranu smrt izvrenu po Bojoj pravdi (1570), koja je postala primjerom polit. i bombasti kog stila. PRETI, Mattia, zvan Il Cavaliere Calabrese, tal. slikar; r. 1613, u. 1699. Razvio se u krugu baroknoga slikarstva u Napulju i Veneciji. Povodi se za naturalisti kim na inom Caravaggia i Guercina, pri emu primjenjuje mlet. kolorizam. Djela: freske u crkvi S. Andrea della Valle u Rimu; stropne slike u napuljskoj crkvi S. Pietro a Majella i u katedrali na Malti. PRVOST D'EXILES [prev'o d egz'il], l'abbe Antoine Franois, franc. romanopisac; r. 1. IV 1697. u Hesdinu, u. 29. XI 1763. u Saint-Firminu. U mladosti jezuitski #ak, zatim oficir, pa benediktinac. Sit stege, bjei iz samostana u Holandiju i Englesku. Na povratku ponovo obla i reverendu i postaje duhovnik princa de Contija. Zbog suradnje u listu skandalozna sadraja mora drugi put u progonstvo (Belgija, Njema ka). God. 1743. odobren mu je povratak i otada ivi smirenije. Mnogo prevodi s engleskog, poglavito Richardsonove romane. God. 1733-40. izdavao list Le Pour et le Contre, a 1755. Le Journal etranger. Slavu stekao romanom Povijest viteza Des Grieuxa i Manone Lescaut. Zatim napisao romane: Pri a o Clevelandu, nezakonitom Cromwellovu sinu, ili engleski filozof; Pripovijest o suvremenoj Grkinji i dr. Pored toga objavio: Povijest Margarete d'Anjou; Povijest Vilima Osvaja a. - P. ivi samo u jednom djelu: njegova Manon Lescaut, u prvi mah do ekana kao javna sablazan koju bi trebalo spaliti skupa s autorom, uvrstila se me#u naj itanije knjige stolje*a. Glavni muki likovi Prvostovih romana (Des Grieux, Cleveland, Patrice) preci su Werthera (Goethe) i Rena (Chateaubriand). Njegovi junaci i junakinje posve se preputaju hirovitim diktatima srca. Prvostova fantazija, naglaena supremacija osje*ajnog nad racionalnim nosi u sebi klicu romanti arskog doivljavanja svijeta. Zna ajan je njegov utjecaj na kasnije generacije franc. pisaca. Prema Prvostovu romanu komponirano je nekoliko opera (Auber, 1856; Massenet, 1884; Puccini, 1893). PRIBOJEVI5, Vinko, humanist; ivio u XVI st., Hvaranin, dominikanac, profesor teologije, autor govora O podrijetlu i uspjesima Slavena (De origine successibusque Slavorum, odranog 1525. u Hvaru i tampanog 1532. u Veneciji). To je zanosan panegirik slavnoj prolosti Slavena, kojima autor pribraja i predslav. stanovnike Balkana (Ilire, Tra ane, Gote itd.). Uz kratak pregled geografije, etnografije i historije slav. naroda, govor donosi opis i historijat naih primorskih gradova, posebno Hvara, i veli a doma*e ljude koji su se istakli u knjievnosti, znanosti itd. Pribojevi*ev je govor jedno od najo itijih svjedo anstava o junoslav. i slav. svijesti naih humanista.

PRIESTLEY [pr'i:stli], Joseph, engl. filozof i znanstvenik; r. 13. III 1733. u Birstallu, Yorkshire, u. 6. II 1804. u Northumberlandu, SAD. Odgojen u strogoj kalvinisti koj obitelji, P. se zarana pobunio protiv svakog tipa vjerskog sektatva i misticizma te je postao jedan od najotvorenijih prosvjetiteljskih duhova. Njegovo veliko znanje, podjednako iscrpno u drutvenim i prirodnim znanostima, u trgovini i upravi, omogu*ilo mu je da potakne i provede vanu reformu obrazovanja i pridonese stvaranju novog tipa slobodnog odgoja u anglosaksonskim zemljama. U filozofiji razvio je Hartleyevo u enje o asocijacijama u materijalisti kom smislu i svodio sve predodbe na odre#ena kretanja u mozgu. Istodobno P. je neprijatelj franc. ateizma i zastupnik svojevrsnog deizma. Osim iz filozofije napisao je mnoga djela iz kemije, fizike, lingvistike i teologije. U svom najpoznatijem djelu Esej o vladanju (1776) brani utilitaristi ku tezu najve*e dobrobiti najve*eg mnotva kao pravu i jedino umnu krajnju svrhu svakog vladanja. U podru ju prirodnih znanosti osobito je unaprijedio kemiju plinova. Pronaao je aparate za hvatanje, mjerenje i ispitivanje plinova. Otkrio je kisik i time dao poticaj za Lavoisierovu revoluciju u kemiji, a otkrivi jo pet drugih plinova koji s uzduhom nemaju nikakve veze, kona no je dokazao da plinovi nisu samo nekako izmijenjen uzduh; do kraja ivota uporno je i u ljivo branio teoriju - flogistona. Djela: Osnove engleske gramatike; Ogled o kursu slobodnog odgoja; Harleyeva teorija o ljudskom miljenju na principima asocijacija ideja; Slobodne rasprave o doktrinama materijalizma; O prirodi politi ke, gra#anske i vjerske slobode; - Povijest i sadanje stanje elektriciteta; Otkri*a u vezi s vidom, svjetlo*u i bojama; Eksperimenti i opservacije o razli itim vrstama zraka.

PRIMATICCIO [primat'i o], Francesco, tal. slikar, dekorater i graditelj; r. 1504, u. 1570. Radi u Bologni i Mantovi na na in ranih manirista (- MANIRIZAM). God. 1532. postaje dvorski slikar franc. vladara Franje I i glavni nadzornik kralj. gra#evina. S Rossom Fiorentinom osniva Fontainebleauku kolu, koja je utjecala na razvoj franc. umjetnosti visoke renesanse. Izveo dekorativne radove u dvorcu Fontainebleau. Radio je osnove za gra#evine (dvorac Meudon; grobna kapela dinastije Valois u St. Denisu), za tapiserije i za sve vrste dekoracija interijera. PRIOR [pr'ajer], Matthew, engl. pjesnik; r. 1664, u. 1721. Poznat po svojim epigramima i satirama. U pjesmi Alma, ili napredak uma, govori o ispraznostima ovoga svijeta; u baladi Down-Hall o putovanju kroz Essex. Ostala djela: Kouta i panter pretvoreni u pri u o seoskom i o gradskom miu; Mnogo pakosti pomijeano s malo duhovitosti. PROKOPOVI1, Teofan, ukr. i rus. pisac i prosvjetitelj; r. 1681, u. 1736. Potje e iz Kijeva, ro#en je u trg. obitelji, a eljan znanja otiao je u Poljsku, postao unijat i kasnije otiao u Rim da u i bogosloviju i filozofiju, prou ava gr . i rim. klasike. Vrativi se 1704. u Kijev opet prihvatio pravoslavlje. Predavao filozofiju i retoriku na Kijevskoj duhovnoj akademiji. Gorljivi pristaa reformi Petra I podupirao nastojanja u duhu prosvjetiteljskog apsolutizma. Osebujna li nost rijetke energije i smionih zamisli, rodoljub, poeta i satiri ar, isticao da je potrebna snana carska vlast i mo*na drava koja bi raspolagala snanom ratnom flotom. Smatrao da znanost treba da se razvija bez crkv. tutorstva, a da crkva treba da bude podlona dravi. Djela: tragikomedija Vladimir; traktati Poetika, Retorika, Besjeda o carskoj vlasti i asti.

PRONY [pron'i], Gaspard Clair Francois Marie Riche, franc. inenjer i matemati ar; r. 1755, u: 1839. Prof. matematike na cole Polytechnique i direktor na cole des ponts et chausses. Konstruirao frikcijski dinamometar, poznat kao Pronyjeva ko nica. Ra dio je na regulaciji toka rijeka Pada i amelioraciji luka u Genovi, Veneciji i Puli, a i na sanaciji Pontskih mo vara. Vanija djela: Hidrauli ka arhitektura; Fizikalno-mehani ka istraivanja po teoriji voda teku*ica. PRUD'HON [prid'on], Pierre Paul, franc. slikar; r. 1758, u. 1823. Izgradivi svoj na in slikanja u chiaroscuru na djelima Correggia, Rafaela i Leonarda te na kolorizmu Watteaua, P. mu ostaje vjeran i u doba premo*nog klasicizma J. L. Davida. Slika poetizirane mitol. i alegorijske teme (Pravda i boanska osveta progone zlo in; Venera i Adonis; Otmica Psihe; Zefir lebdi povrh vode), portrete (carica Josephine Bonaparte) i dr. PUFENDORF [p'u:fendorf], Samuel, njem. pravnik i histori ar; r. 1632, u. 1694. Profesor u Heidelbergu i Lundu. ved. dvorski historiograf, a od 1687. pruski dvorski historiograf u Berlinu. Istaknuti pristalica kole prirodnog prava u Njema koj. Svoje shva*anje prirodnog prava (oslobo#eno teoloke skolastike i pozitivne jurisprudencije) izloio u O prirodnom i o me#unarodnom pravu i O ljudskim i gra#anskim dunostima prema prirodnom zakonu. Cijeli sistem privatnoga, dr. i me#unar. prava zasnivao je na pojmu prirodnog prava. U djelu O stavu kr*anske vjere prema gra#anskom ivotu zalae se za prevlast drave nad crkvom. Ostala vanija djela: Komentari o vedskoj povijesti; Uvod u historiju najistaknutijih carstava i drava u Evropi. PUGA1OV, Jemeljan Ivanovi , rus. ustanik; r. oko 1742, u. 1775. Sposoban i energi*an organizator i vojnik, donski kozak P. podie u augustu 1773. ustanak protiv carice Katarine II i proglauje se carem Petrom III. Potpomognut od selja kih masa bespravnih naroda Urala, Povolja i dijela Sibira, naao je pristaa i me#u rudarima i radnicima iz rus. manufaktura. Poslije vojnih uspjeha u prvo vrijeme pobunu Puga ova uguile su znatno ja e caristi ke snage; P. je uhva*en, odveden u Moskvu i tamo pogubljen. PUGET [pi'e], Pierre, franc. kipar i slikar; r. 1620, u. 1694. Djelovao u Rimu, Genovi, Toulonu i Marseilleu, gdje je kao dekorater mornarice izra#ivao drvenu skulpturu za brodove, tzv. pulene. U Toulonu je na pro elju gradske vije*nice izveo karijatide. U opoziciji prema predstavnicima slubene dvorske (versailleske) skulpture, P. se me#u svojim sunarodnjacima istaknuo djelima koja se odlikuju baroknim patosom i naturalisti kom modelacijom po uzoru na G. L. Berninija. Glavna mu se djela nalaze u Louvreu: Heraklo; Atlet Milon napadnut od lava; Perzej osloba#a Andromedu, reljef Sastanak Aleksandra Velikog s Diogenom. Tako#er autor urbanisti kih planova (regulacija Marselllea). PYM [pim], John, engl. politi ar; r. 1584, u. 1643. 1lan Parlamenta 1614; uhapen zbog istupanja protiv kraljeva apsolutizma 1622. God. 1628. jedan je od predlaga a i autora Peticije o pravima (Petition of Rights), kojom se ograni uje kralj. vlast. Kad je kralj (1640) bio prisiljen sazvati Parlament, P. postaje vo#a parlamenta. God.1641. daje inicijativu da se sudi prvom kraljevu ministru Straffordu i nadbiskupu Laudu, trai da se ukine episkopat kao puko oru#e kraljevo i da se donese Grand Remonstrance, u kojoj je engl. buroazija formirala svoje zahtjeve stavljaju*i kralja pod kontrolu Parlamenta. Kada je u jesen 1642. izbio gra#anski rat, P. je postao lanom odbora za javnu sigurnost; sva vlast u Parlamentu

bila je zapravo u njegovim rukama. Posljednji njegov veliki potez bio je sporazum (Covenant) sa kot. prezbiterijancima za zajedni ku borbu protiv kralja. PARK [pa:rk], Mungo, kotski lije nik i istraiva ; r. 1771, u. 1806. Istraivao je rijeku Gambiju i Senegalski bazen te je dospio do Nigera, kraj Segoua (1795-96). Preivjevi goleme nevolje na svome istraiva kome pothvatu (prebolio je i utu groznicu), vratio se u Englesku i objavio djelo Putovanje u nutrinu Afrike (1799), koje je stubokom promijenilo dotadanje spoznaje o zapadnoafr. plemenima. Poginuo je u Bussa Rapids, kamo je dospio poslije gotovo 2000 km puta niz Niger; progutali su ga brzaci ove velike rijeke koju je htio istraiti do u*a.

QUADRO [kv'a:dro], Giovanni Battista, tal. graditelj; r. ?, u. 1590/91. Djelovao u Poljskoj pod imenom Kwadra. Unio u polj. arhitekturu oblike tal. renesanse. Glavno mu je djelo gradska vije*nica u Poznanu, najljepa renesansna gra#evina u Poljskoj. QUAGLIO, Giulio, tal. slikar; r. 1668, u. 1751. Djelovao u sjev. Italiji, Furlaniji, Sloveniji i Austriji. Djela: freske u katedrali (1702-06, s u enikom C. Carlonijem) i u sjemeninoj knjinici (1721-23) u Ljubljani. Njegov na in baroknoga zidnog iluzionisti kog slikarstva slijedi slov. slikar fresaka F. Jelovek. QUAGLIO, Lorenzo, njem. graditelj, kaz. slikar i bakrorezac; r. 1730, u. 1804. Od 1750. radi na kaz. gra#evinama u Mannheimu, Dresdenu i Mnchenu, unose*i neke novosti u kaz. arhitekturu. Kao scenograf slijedi iluzionisti ki na in porodice Galli Bibiena. QUAI D'ORSAY [kedors'e], ulica uz ju. obalu Seine, u Parizu, u kojoj je sjedite franc. Ministarstva vanjskih poslova. U prenesenom smislu: naziv za samo franc. Ministarstvo vanjskih poslova. Govori se, npr. o politici, odlukama, namjerama Quai d'Orsaya. QUANTZ [kvanc], Johann Joachim, njem. kompozitor; r. 1697, u. 1773. Dvorski kompozitor i muz. u itelj Fridrika Velikog. Najve*i flautist svojega doba, usavrio gra#u flaute, komponirao oko 300 koncerata za flautu i 200 komornih djela, u kojima prelazi iz baroka u ranoklasi ni, galantni stil. Napisao priru nik Pokuaj uvo#enja u sviranje prepre ne flaute, koji je ostao do u XIX st. nezamjenljivim udbenikom za flautu; u njemu daje i prikaz muz. prakse i estetike XVIII st. QUARENGHI [kvar'engi], rus. _`apesrs, Giacomo, tal. graditelj; r. 1744, u. 1817. U i i radi u Italiji; 1779. dolazi u Petrograd i postaje dvorski arhitekt Katarine II, a taj poloaj zadrava i za Pavla I i Aleksandra I. Imaju*i za uzor A. Palladija, gradi u Petrogradu, u strogo klasicisti kom stilu, Akademiju znanosti, kazalite u Ermitau, dr. banku i niz pala a (Lanskoj, Jusupov, Gagarin), u Carskom Selu dvorac i kazalite, a u Petergofu (Petrodvorec) tzv. Englesku pala u. Znatno utjecao na rus. graditeljstvo stila empire. QUARLES [kvo:rlz], Francis, engl. knjievnik; r. 1592, u. 1644. Polit. prognanik, emigrant, koji umire u bijedi. Kroni ar grada Londona, autor pjesama, pamfleta, pri a, koji su izvrili veliki utjecaj na engl. knjievnost. Osobito je bio poznat po knjizi Emblems (1635) koja sadrava rimovane komentare za 1 svezak biblijskih ilustracija. Ostala djela: Boanske pjesme; Povijest o Samsonu; Hijeroglifi ovjekova ivota; Djevica udovica; Bi evani bi evalac.

QUAST [kva:st], Pieter Jansz, niz, slikar i bakrorezac; r. 1606, u. 1647. Slika realisti ke anr-motive iz drutvenog i pu koga ivota. U grafici mu je uzor J. Callot; radi u bakropisu likove seljaka i prosjaka te fantasti ne i groteskne motive na nekonvencionalan na in. QUESNAY [ken'e], Franois, franc. lije nik i ekonomist; r. 1694, u. 1774. Jedan od za etnika moderne politi ke ekonomije. Fiziokratska kola to ju je osnovao zna ila je vanu prekretnicu u ekonomskoj analizi, jer je (za razliku od merkantilista, koji su vie naglaivali prometni proces) isticala proces proizvodnje, tj. reprodukciju drutvenog

kapitala. Za njegovu Ekonomsku tablicu Marx je rekao da je jedna od najgenijalnijih zamisli kojom nas je dosad zaduila politi ka ekonomija. Me#u njegovim raspravama isti u se: Ekonomska tablica (1758); Na ela ekonomskog upravljanja (1757); Zakupnici (1756). (- FIZIOKRATI; EKONOMSKE DOKTRINE) QUEVEDO Y VILLEGAS (key'edo i yilj'egas], Francisco de, panj. pjesnik, satirik, romanopisac i politi ar; r. 1580, u. 1645. Velik i kao pjesnik i kao prozni pisac i mislilac. Djelo mu je vrlo opseno i raznorodno. Pisao je pov., polit., moralisti ke i asketske spise. Majstor polemike; polemizirao s Gngorom, Alarcnom i Lope de Vegom. Najpoznatiji mu je spis te vrste Igla kulteranisti ke plovidbe. U razmiljanjima je bio gorak i pesimisti an, u satirama otar, okrutan i cini an. Najpoznatije mu je djelo Snovi#enja (Los sueJos, 1627), u kojem je dao satiri ki prikaz panj. drutva. Politi ka su mu djela ivot Marka Bruta; Politika boja i dr. Zna ajan mu je pikareskni roman ivotopis lupea (Historia de la vida del Buscn, 1626). Istaknut i kao prevodilac (Seneka, Franjo Saleki). QUINAULT [kin'o], Philippe, franc. pjesnik; r. 1635, u. 1688. 1lan Francuske akademije (1670). Kao dje ak sluio kod pjesnika Tristana L'Hermitea, koji ga je uputio u poetski zanat. Scenskim prvijencem Suparnici (1653) postigao velik uspjeh. Autor je mnogih tragedija (Smrt Kira; Agrippa; Astrate), tragikomedija (Velikoduna nezahvalnost; Zaljubljena utvara) i komedija (Suparnici; Majka-ka*iperka; Indiskretni ljubavnik). Zasjenjen Racineovim trijumfom, Q. se ostavlja pisanja klasi nih tragedija i posve*uje se sastavljanju opernih libreta. Najprije za Moli,reovu Psych (1671) sastavlja pjevane dijelove teksta (uglazbio ih Lully), a potom (1672) sklapa s Lullyjem ugovor i postaje libretist gotovo svih njegovih opera (Kadmo i Hermiona; Alcesta; Prozerpina; Amadis; Roland; Armida). U tim operama, tzv. tragdies liriques, Q. je naao svoj pravi anr. QUIaONES DE BENAVENTE [ki nj'ones de benay'ente], Luis, panj. pjesnik i komediograf; r. 1589, u. 1651. Napisao velik broj - entremeses i sainetes, iz kojih je kasnije proizala - zarzuela. Neki od njegovih kratkih komada izvode se i danas (El Borracho; Las Civilidades; Guardainfante). QUINTANA [kint'ana], Manuel Jos, panj. knjievnik i politi ar; r. 1722, u. 1857. Pjesnik izrazito patriotske inspiracije. God. 1808. bio jedan od prvoboraca protiv franc. okupatora. Napisao biografije znamenitih panjolaca (Vidas de EspaJoles clebres). Napisao i dvije tragedije: El duque de Viseo i Pelayo.

R. RACINE [ras'in], Jean, franc. dramski pjesnik; r. 21. XII 1639. u La Fert- Milonu, u. 21. IV 1699. u Parizu. Ostao bez roditelja u ranom djetinjstvu. Od 1655. do 1658. u i u PortRoyalu, gdje uz strogi religiozni odgoj stje e humanisti ku naobrazbu. Tu, u zatvorenom krugu erudita-samotnika (helenist Lancelot, Nicole, Hamon i dr.), okruen koludricama koje su ivjele pod narkozom Jansenove doktrine o predestinaciji, duhovno se formirao mladi Racine. Studije nastavlja u pariskom Coll,ge d'Harcourt. Za prigodne ode Nimfa Seine (u slavu enidbe Luja XIV) i Oda kraljevu ozdravljenju dobiva od Colberta nov ane nagrade, na kojima zahvaljuje novom prigodnicom: Slava muzama. Ta prva zrnca tamjana u ast kralja- Sunca bila su dragocjena preporuka za budu*eg dvorjanika. Sprijateljuje se s Boileauom i Moli,reom, otkriva profane radosti u kabaretima no*nog Pariza (Le Mouton blanc i dr.), po inje pisati za kazalite. Dramski prvenac Amasie bio mu je odbijen. Prve prikazane komade svoga biveg pitomca (Tebaida ili bra*a neprijatelji, 1664, i Aleksandar, 1665) do ekao je Port- Royal sa zgraanjem. Racineov bivi u itelj Nicole nazvao je kazaline pisce trova ima dua. U januaru 1666. R. objavljuje otar pamflet protiv svojih nekadanjih odgojitelja i prekida s jansenizmom. Idu*ih deset godina (166777) stvara svoja kapitalna djela; tragedije: Andromaha (1667); Britanik (1669); Berenika (1670); Bajazet (1672); Mitridat (1673); Ifigenija (1674) i Fedra (1677), te komediju Parni ari (1668). God. 1673. primljen je u Francusku akademiju. R. je uivao kraljevu naklonost, ali je imao i mnogo protivnika. Od Andromahe do Fedre prati ga uporno pakost zavidnika: A. T. Subligny pie parodiju Andromahe; M. Leclerc i J. de Coras fabriciraju na brzinu novu Ifigeniju kao konkurenciju Racineovoj; pristae starog Corneillea pokuavaju na svaki na in onemogu*iti mladog rivala. Vrhunac pakosti predstavlja kabala oko Fedre, koju je skovala vojvotkinja de Bouillon: od N. Pradona naru ila je tragediju Fedra i Hipolit, koja je prikazana dva dana poslije premijere Racineove Fedre. R. je po narudbi izvidan, a Pradon je ubrao kupljeni aplauz. R. se nakon toga definitivno povla i iz kaz. svijeta. Fedra je njegova posljednja profana tragedija. God. 1677. i ina e je prijelomna u njegovu ivotu: te se godine izgubljeni sin izmiruje s Port-Royalom, osniva svoju obitelj i postaje slubeni historiograf Luja XIV (zajedno s Boileauom). Njegov ivot pripada ubudu*e obitelji (imao sedmoro djece) i dvoru (prati kralja u nekoliko ratova). Ipak, na molbu Madame de Maintenon (1689), R. je za u enice koleda u Saint-Cyru napisao dvije biblijske tragedije: Estera i Atalija. God. 1694. objavljuje 4 duhovne pjesme (Cantiques spirituels). Umire kao pravi jansenist. Pokopan je u Port-Royalu, a poto je samostan razoren, Racineovi posmrtni ostaci preneseni su 1711. u parisku crkvu Sainttienne-du-Mont. - Osim tragedija, R. je ostavio i nekoliko proznih radova, me#u kojima se isti e Kratka povijest Port-Royala. Od njegovih govora u Akademiji najzna ajniji je onaj u kojemu veli a Pierrea Corneillea. - Njegovu lirsku poeziju tvori sedam mladena kih oda, Idila mira (koju je uglazbio Lully) i nekoliko stanca i soneta. U Racineovoj korespondenciji istaknuto mjesto zauzimaju pisma najstarijem sinu i Boileauu. - R. mnogo duguje ant. piscima, osobito Euxipidu. Rigorozno potuje pravilo triju jedinstava. Po fakturi njegove su tragedije krajnje jednostavne, linearne, liene vanjskih efekata. Racineovska drama oblikuje se uvijek duboko ispod povrine, pokre*u je tamni impulsi srca, raste iz unutranjih konflikata. Nasuprot Corneilleovu teatru ideja, u kojemu trijumfira volja i osje*aj dunosti, Racineov teatar - natopljen jansenisti kim fatalizmom - slika ovje ji unutranji inferno i u prvi plan isti e slabost ljudskog bi*a, njegovu izgubljenost i nemo* pred strastima koje ga razdiru. Kao dvorski ovjek, R. je dobro upoznao napudrani svijet perika i izbliza vidio kakve se sve gadosti kriju pod grimizom i baldahinima. Kralj. su pala e redovno pozornica njegovih tragedija. Sav taj pohotni svijet okrunjenih glava, vitlan strasnim mrnjama i ljubavima, brutalan i ohol, uvijek pripravan na umorstvo, dao je

istim, uzvienim jezikom, s izvanrednim osje*ajem mjere, u skladnim aleksandrincima. Racineov presti bio je velik u XVIII st. Franc. romanti ari nisu ga voljeli. Naprotiv, kasnije generacije pjesnika (od Baudelairea do Valryja) izvanredno cijene isto*u stila i snagu Racineove umjetnosti. R. je klasik u punom zna enju rije i. RA1ANIN, Jerotej, kalu#er prepisiva ; r. u drugoj pol. XVII st., u. poslije 1721. ivio u Ba koj, gdje se 1690. preselio iz manastira Ra e za velike seobe Srba, i na Frukoj gori. Prepisivao crkv, knjige. Svoje putovanje na Svetu goru 1704. opisao u djelu Puteestvije k gradu Jerusalimu Jeroteja jeromonaha ra anskago... To je prvi putopis u srp. knjievnosti. RADZIWI66 [rad'ivil], litavski Radvila, polj. feudalna porodica litavskog podrijetla. God. 1515. uzdignuta je na dostojanstvo dr. knezova. Istaknuti njezini lanovi jesu Nikola zvan Crni (1515-1565), litavski maral i kancelar, koji je preavi na kalvinizam dao tiskati prvi polj. prijevod Biblije (1563; poslije se vratio katolicizmu); Karol Stanislav, s nadimkom Panie Kochanku (1734-1790), koji je porodicu doveo do vrhunca mo*i i bio maral Radomske konfederacije i sudionik Barske konfederacije. RAFAEL, pravo ime Raffaello Santi, tal. slikar i graditelj; r. 28. III ili 6. IV 1483. u Urbinu, u. 6. IV 1520. u Rimu. U Urbinu je u enik svog oca zlatara i kipara Giovannija Santija. Oko 1499. stupa u Perugi u radionicu umbrijskog slikara P. Perugina (prvi period Rafaelova stvaranja). U duhu Peruginova lirizma i nastojanja za ostvarenjem smirene ljepote likova, R. slika prve svoje Bogorodice (Madonna Conestabile, Lenjingrad; Marija s djetetom i malim sv. Ivanom, Berlin; Krunidba Bogorodice, Vatikan; Zaruke Bogorodice [Sposalizio], Milano). God. 1504. dolazi u Firencu (drugi period stvaranja), gdje na njegov razvoj utje u djela toskanskih majstora Donatella, Leonarda i Fra Bartolomea; kompozicija postaje vr*a, a likovi ivlji. Radi velike oltarne slike (Madonna del baldacchino; Polaganje u grob), niz Bogorodica s djetetom, djelomice u pejzanim ambijentima (Madonna del Granduca i Madonna del cardellino, obje Firenca; Madonna Tempi, Mnchen; Madonna Colonna, Berlin; Belle Jardini,re, Pariz), nekoliko prikaza sv. Obitelji i portreta (Maddalena, i Angiolo Doni), a uz to brojne crtee, napose studije akta. Od 1508. boravi trajno u Rimu u slubi papa (tre*i period stvaranja); po narudbi Julija II ukraava u Vatikanu tri odaje (Stanze) freskama s hist., mitol., alegorijskim i biblijskim temama (Teologija [Disput o sakramentu]; Poezija [Parnas]; Filozofija [Atenska kola]; Pravo; Izgon Heliodora iz hrama; Misa u Bolseni; Susret Leona I s Atilom; Oslobo#enje sv. Petra; Poar Borga). Ta su djela glorifikacija papinstva te osuda njihovih neprijatelja, barbara, koji su svojim invazijama prijetili Italiji. Kod izvo#enja tih velikih kompozicija, uklopljenih u iluzionisti ke okvire, pomagali su mu u enici i suradnici Sebastiano del Piombo i Giulio Romano. Za freske u vatikanskim Loggiama izradio je nacrte (52 stropne slike s biblijskim prikazima; ukrasi u stilu tzv. ant. groteska), a realizirali su ih G. F. Penni, Giovanni da Udine i Perino del Vaga. Freska Trijumf Galateje (vila Farnesina) djelo je njegove ruke. Za Vatikan je izradio kartone za ciklus tapiserija (Djela apostolska), koje su otkane u Bruxellesu. Za boravka u Rimu stvara i niz portreta visoke umj. vrijednosti (B. Castiglione; Kardinal Inghirami; Donna velata; Julije II; Leon X sa dva kardinala; Fornarina, koja se pripisuje Giuliju Romanu) te nekolika Bogorodica, u kojima dasee vrhunac svog izraza (Madonna di Foligno, Vatikan; Madonna della Sedia, Firenca; Sikstinaska Madona, Dresden). Posljednje su mu velike kompozicije Sv. Cecilija sa svecima (Bologna) i Preobraenje Kristovo (Vatikan; dovrio Giulio Romano). - Leon X imenovao ga je upraviteljem gradnje bazilike sv. Petra i prefektom ant. spomenika. Kao graditelj R. je sljedbenik kasnog Bramanteova stila visoke renesanse i posrednik izme#u

njega i Palladiova klasicizma. Izradio je ve*i broj osnova i nacrta za pojedine gra#evine; po njima su vjerojatna nastale pala e Farnesina i Madama, kapela Chigi u crkvi Sta Maria del Popolo, pala e della Valle i Vidoni- Caffarelli (sve u Rimu) te pala a Pandolfini (Firenca). Kao graditelj bazilike sv. Petra (1514-20) izmijenio je prvotnu Bramanteovu osnovu (centralna gra#evina s tlocrtom u obliku gr . kria); produivi uzduni brod, dao je tlocrtu oblik lat. kria. - U Rafaelovu slikarskom djelu doao je do punog izraaja duh visoke renesanse sa svojim zanosom za klas. harmoniju i idealnu ljepotu. Kao to se s jedne strane u toku stolje*a nekriti ki preuveli avalo Rafaelovo zna enje, tako se s druge strane negativno ocjenjivala ljupkost i traena dopadljivost njegovih idealiziranih fizionomija. No, kao objektivne vrednote u slikarskoj umjetnosti neosporno ostaju isto*a njegovih crtea, jasno*a kompozicije, vedrina kolorita i neposredno ljudske realizacije portreta. Izvrio je golem utjecaj na svoje u enike i suradnike; njegov crte i kompozicija bili su uzor bolonjskoj Akademiji porodice Carracci i mnotvu njihovih sljedbenika, a jo sredinom XIX st. engl. prerafaeliti ugledaju se u njegova djela iz ranog umbrijskog i firentinskog perioda kao u vrhunske uzore umjetnosti. RAFFAELLINO DI BARTOLOMEO DEL GARBO, tal. slikar; r. oko 1470, u. oko 1525. Jedan od predstavnika slikarstva visoke renesanse u Firenci. U njegovu na inu spajaju se tradicije umbrijske kole (P. Perugino) s utjecajima Filippina Lippija, s kojim je sura#ivao kod izvedbe fresaka u crkvi Sta Maria sopra Minerva u Rimu. Gl. su mu djela slike za firentinske crkve (Uskrsnu*e Kristovo; nekoliko Bogorodica s djetetom i svecima). RAGUZZINI [raguc'i :ni], Filippo, tal. graditelj ; r. ?, u. 1771. Izveo u Rimu razli ite gra#evine i urbanisti ke zahvate, esto poseu*i za oblicima rokokoa. I. Kukuljevi* nazvao ga je Filipom Dubrov aninom, jer je smatrao da potje e iz Dubrovnika, to je, me#utim, neizvjesno. RAHBEK [r'a:beg], Knud Lyne, dan. knjievnik; r. 1760, u. 1830. Predstavnik kasnog prosvjetiteljstva i sentimentalizma. Dramati ar, kritik, pjesnik i pripovjeda , R. je svejim kriti kim radovima izvrio golem utjecaj na suvremenike. Djela: Pisma staroga glumca; Holberg kao komediograf; Uspomene. RAIMONDI [rajm'ondi], Marcantonio, tal. bakrorezac; r. oko 1480, u. izme#u 1527. i 1534. Ugledao se u A. Drera, kopiraju*i u bakrorezu oko 70 njegovih djela. Od 1510. do 1527. ivi u Rimu, gdje u bakar ree Rafaelove crtee, slike i kartone. U tim su bakrorezima sa uvani mnogi nestali Rafaelovi radovi. R. je u bakrorezu reproducirao s izvanrednom tehn. vjetinom djela Michelangela, B. Peruzzija, Giulija Romana i B. Bandinellija. S Raimondijem zapo inje razvoj tal. bakroreza kao posebne umj. struke. RAJI5, Gavrilo, pe*ki patrijarh 1648-55; u. 1659. Radio na oslobo#enju Srba od Turaka; u tom cilju pokuao se povezati s papom i traio pomo* u Rusiji. Nakon povratka u domovinu pogubili su ga Turci u Carigradu ili Brusi. RAJI5, Jovan, histori ar; r. 1726. u Sremskim Karlovcima, u. 1801. u manastiru Kovilju u Ba koj. Studirao od 1753. teologiju u Kijevu. Bio profesor u Sremskim Karlovcima (kamo se vratio potkraj 1758) i Novom Sadu, zatim od 1772. monah u manastiru Kovilju, gdje je ubrzo postao arhimandritom. Napisao spjev Boj zmaja s orlovima, u kojem je opisao borbu Turaka s Rusijom i Austrijom. Glavno mu je djelo ~IcmopuR pastcaaxa c~aaehcxuxa xapo#oea r~aunaue Boazapa, Xopearnoea u Cp6oea. R. nije mogao napisati

kriti ku historiju jer nije imao potrebnih izvora ni potrebne literature; zbog toga u njegovu djelu i ima greaka i protuslovlja. Me#utim, velike je kult. i polit. zna enje te historije u tome to je to prva historija junoslav. naroda koja je napisana u nar. duhu i s patriotskom namjerom. RKCZY [r'a:ko:ci], Ferene II, mad. feudalac; r. 1676. u. 1735. Transilvanski vojvoda od 1704; sin Ferenca I Rkczyja i Jelene, k*eri Petra Zrinskoga. God. 1701. kad Habsburgovci ulaze u Rat za panj. batinu, R. stupa na elo urote protiv habsburke vlasti, ra unaju*i na pomo* Luja XIV. Urota je, me#utim, otkrivena i R. bjei u Poljsku. Kad je 1703. izbila u Ugarskoj nova buna, vra*a se u zemlju i manifestom poziva ug. i hrv. feudalce na ustanak. Hrv. feudalci nisu se odazvali, ne ele*i pomagati protestantsku stvar. U sporazumu s Lujom XIV, koji Rkczyju obe*ava pomo*, sabor u Ondu liava Habsburgovce prijestelja (1707), a ug. stalei povjeravaju Rkczyju upravu zemljom. Kad je u odlu nom asu franc. pomo* izostala, R. doivljava kod Tren ina poraz (1708) a njegovi ga kuruci postepeno naputaju. Na kraju ug. feudalci 1711. sklapaju u Szatmru s Habsburgovcima mir, koji R. ne priznaje. On poslije toga godinama obilazi Poljsku, Francusku, Englesku i Tursku trae*i uzalud pomo*. Umire kao izbjeglica u Turskoj. Napisao Uspomene o ugarskom ratu i meditacije jansenisti ke inspiracije Ispovijesti. RAMAZZINI [ramac'i:ni], Bernardino, tal. lije nik; r. 1633, u. 1714. Djelom De morbis artificum diatriba (1700), u kojemu je opisao kakav utjecaj ima 50 razli itih zanimanja na zdravlje onih koji se tim zanimanjima bave, postavio je znanstvene temelje higijeni rada. RAMBOUILLET, Cathrine de Vivonne, ena Charlesa d'Angennesa, markiza de Rambouillet; r. 1588, u. 1665. Poznata po svome mondenom i knji. salonu u Parizu (htel de Rambouillet), koji su 1615-50. posje*ivale najuglednije li nosti ondanje Francuske (Richelieu, Corneille, Bossuet, Malherbe i dr.). Njezin je salon odigrao zna ajnu ulogu u formiranju franc. ukusa i razvoju knji. jezika. Slavljena je u stihovima pod imenom Arthnice. RAMEAU [ram'o], Jean Philippe, franc. kompozitor i muz. teoreti ar; r. 24. IX 1683. u Dijonu, u. 12. IX 1764. u Parizu. Crkv. orgulja u Clermont- Ferrandu, Dijonu, Lyonu i Parizu; dvorski kompozitor Luja XV. Kao kompozitor afirmirao se 1733. operom Hipolit i Aricija koja je izazvala polemi ki sukob izme#u njegovih i Lullyjevih pristaa (tzv. ramisti, me#u njima i Voltaire, i lullisti), iako se R. zapravo nadovezuje na Lullyjevu opernu tradiciju. R. je najve*a li nost franc. glazbe XVIII st., podjednako vaan kao kompozitor i kao teoreti ar. Stilski se kre*e izme#u kasnog baroka i rane klasike odn. galantnog izraza. U dramskomuz. djelima preuzima tradicionalne franc. oblike (tragdie lyrique, opraballet) i oboga*uje ih izrazitijom, individualisti kom karakterizacijom likova i situacija, bogatijom harmonijskom gra#om, ekspresivnijom melodikom i, nadasve, izdiferenciranijom instrumentacijom (proirena tehnika guda a, uvo#enje klarineta i rogova itd.); uvertire su mu tematski povezane s operom, a deskriptivne orkestralne partije poprimaju razmjere samostalne programne muzike. Komponirao je tridesetak dramskih djela, od kojih su najzna ajnija: opere Kastor i Poluks, Dardan, Pandora i Zoroastro, baletne opere Galantna Indija, Sve anosti Hebe, Hram slave i Ljubavne radosti, baletne komedije Princeza od Navarre, Platej, baleti Pygmalion i Girlanda. U suitama za embalo. (Komadi za clavecin, 3 zbirke) R. se na inom oblikovanja embalisti kog sloga pribliava modernoj klavirskoj tehnici, a u komornim kompozicijama za embalo, violinu i violu da gamba (Koncertni komadi za clavecin) koncertantnim tretiranjem instrumenata prelazi u

ranu klasiku. Svojim glavnim teoretskim djelom Traktat o harmoniji svedenoj na njezina prirodna na ela (1722) postavio je temelje modernoj nauci o harmoniji. U svom nau avanju R. polazi ed prirodnog fenomena - niza alikvotnih tonova kao osnove akorda te na na elu temeljnog tona (franc. son fondamental) gradi sustav akorda, njihovih obrata i harmonijskih funkcija. RAMSAY [r'emzi], Allan, kot. pjesnik; r. 1686, u. 1758. U po etku vlasuljar, pa knjiar, sakuplja narodnog blaga. Zasluan za preporod kot. pu kog pjesnitva, (Zimzelen, iliti zbirka kotskih pjesama, napisanih od prostodunika prije 1600). Glavno izvorno djelo: Plemeniti pastir. RAMUS, Petrus, franc. Pierre de la Rame, franc. filozof i filolog; r. 1515, u. 1572. Profesor na Pariskom sveu ilitu. Kao antiaristotelovac izazvao u ljivo neprijateljstvo skolasti ara. Stradao u Bartolomejskoj no*i Skolasti koj logici R. suprotstavlja specifi nu dijalektiku koja bi kao prirodna logika morala stajati blie ivotu. Logika je po njemu vjetina racionalnoga raspravljanja. Prvi dio logike bavi se zasnivanjem odgovora na neko postavljeno pitanje; drugi njen dio govori o sudu na razini silogizma, metode i sistema. Svojim je djelima pobudio ivo zanimanje i stekao mnogo sljedbenika (tzv. ramisti) u Francuskoj, Engleskoj i Njema koj, ali i mnogo ogor enih protivnika (antiramista), dok su posredno gledite zauzimali tzv. semiramisti. Djela: Dijalekti ke razdiobe; Scholarum physicarum libri VIII; Scholarum metaphysicarum libri XIV. RANCE [rans], Armand Jean, franc. redovnik, teoloki pisac; r. 1626, u. 1700. Osniva kat. reda trapista. Postavi opatom cistercitskog samostana de la Trappe (Soligny, Francuska), propisao je stroga pravila za ivot lanova toga samostana i tako osnovao novi red. Djela: Konstitucija opatije de la Trappe; O svetosti i dunostima samostanskog ivota; Regula sv. Benedikta. RANGER, Ivan, slikar; r. 1700, u. 1753. Rodom iz Tirola, redovnik pavlin u samostanu u Lepoglavi. Najznatniji predstavnik baroknog iluzionisti kog slikarstva u Hrvatskoj. Izveo figuralne kompozicije i arhitektonsko-iluzionisti ke dekoracije na zidovima i stropovima u crkvama Marije Snjene u Belcu, u trigovu, Lepoglavi (Starci Apokalipse), Purgi kod Lepoglave i dr. RANJINA, Dinko, pjesnik; r: 1536. u Dubrovniku, u. 1607. u Dubrovniku. Neko vrijeme ivio u Italiji (Messina, Firenca). Vie je puta biran za kneza Dubrova ke Republike. U Firenci 1563. objavio Pjesni razlike. Pored ljubavnih ima i satiri kih i bukoli kih i refleksivno- didakti kih pjesama, zatim epigrama i nadgrebja te prepjeva iz gr ., rim. i tal. poezije. Dobro je poznavao petrarkisti ku poeziju, a povodio se i za klas. uzorima. Pokuao je osloboditi dvanaesterac dvostruke rime i nekih leutakih klieja i unijeti ritmi ke novine u stih, a katkad se javlja i nar. intonacija. Pisao je i na talijanskom (objavljeno oko 30 soneta, od kojih je neke Ph. Desportes preveo na francuski). RANJINA ANDRETI5, Nika, dubrova ki vlastelin; r. oko 1494. u Dubrovniku, u. poslije 1582. Kao mladi* po eo prepisivati stihove. Plod je njegova rada zbornik zapo et 1507,u koji je unio pjesme . Men eti*a, D. Dri*a, M. Krsti evi*a, M. Vetranovi*a, Andrije Zlatara i nekih drugih nepoznatih dubrova kih autora (Ranjinin zbornik ili Kanconijer Nike Ranjine). To je najstarija poznata rukopisna zbirka hrv. pjesama. Sastavio je i jedan lekcionar poznat pod njegovim imenom.

RASTI5, Dono, latinizirano Junius Resti, pjesnik-latinist; r. 1755, u. 1815. U io klas. knjievnost i pravo, bio senator i 1797. knez dubrova ki. Prevodio gr . klasike na latinski, pisao lat. pjesme (zbirka Carmina): elegije, poslanice i osobito (po uzoru na Horacija i Juvenala) satire. U njima u prvom redu ismijava pomodne ludosti svojih suvremenika u svim oblicima drutvenog ivota, ali je - kao predstavnik konzervativne dubrova ke aristokracije - neprijatelj naprednih ideja franc. mislilaca XVIII st. Carmina je 1816. objavio F. M. Appendini u Padovi. RASTRFLLI, Bartolomeo Francesco, rus. graditelj; r. 1700, u. 1771. Sin i u enik tal. graditelja i kipara Carla Rastrellija, koji je doao u Rusiju na poziv Petra Velikoga. Nakon studija u Italiji (1725-30) vra*a se u Rusiju, gdje ostaje do kraja ivota. R. je glavni predstavnik rus. arhitekture u XVIII st. Svoje monumentalne koncepcije s obiljejima tal. baroka na prijelazu u rokoko prilago#uje ambijentu, nastoje*i da ih povee s obiljejima rus. sredine (stil Rastrelli), Najvanija djela: dvorci Peterhof (od 1944. Petrodvorec) i Carsko selo (od 1918. Pukin) kraj Petrograda, a u samom Petrogradu pala e Ani kova, Stroganova i Voroncova, carska rezidencija Zimski dvorac i manastir Smoljni, zatim crkva sv. Andrije u Kijevu i nekoliko dvoraca u balti kim pokrajinama. Znatno je utjecao na urbanisti ko formiranje Petrograda. RAY [rej ], do 1670. Wray, John, engl. prirodoslovac; r. 1627, u. 1705. Prete a K. Linnea. Sa F. Willughbyjem poduzimao je brojna studijska putovanja po Evropi i obalama Mediterana skupljaju*i materijal za svoje veliko djelo Novi prikaz biljaka (Methodus plantarum nova, 1682). Revidirao je i objavio Willughbyjeva djela Ornitologija (Ornithologia, 1676); Znanost o ribama (Historia piscium, 1686) i Znanost o kukcima (Historia insectorum, 1710). Ostala djela (na latinskom): Op*a znanost o biljkama (3 sv., 1686-70); Popis evropskih vrsta koje rastu izvan Britanije (1694). RAZMILOVI5, Bone, minijaturist; r. oko 1636. u Splitu, u. 1678. u Splitu. Redovnik splitskoga franjeva kog samostana u Poljudu. Tu se uvaju dva korala koje je R. matovito oslikao dekorativnim okvirima i inicijalima i potpisao ih (1670). RAZZI [r'aci], Serafin, povjesni ar; r. 1531, u. 1611. Dominikanac, ro#en u Firenci. God. 1587. postao provincijal dominikanskih samostana na teritoriju Dubrova ke Republike i boravio u Dubrovniku 1587-89. Napisao prvu tiskanu dubrova ku povijest, La storia de Raugia (Lucca 1595), u tri dijela.

REGNARD [renja:r], Jean Franois, franc. komediograf; r. 1655, u. 1709. Pisao vedre komade u stihovima i prozi, najprije za Thtre-Italien (Rastava i dr.), zatim za ThtreFranais (Serenada; Ples). Najbolji su mu Igra (komedija karaktera); Jedini batinik; Ljubavne ludosti. Autor je romana Provansalka i brojnih putopisa (najpoznatiji Put u Laponiju). U njegovu teatru ima komike, vjetih zapleta. R. je duhovit zabavlja : nije mu cilj da ismije nego da nasmije. RGNIER, Mathurin, franc. pjesnik; r. 1573, u. 1613. Kanonik katedrale u Chartresu. Pisao duhovne pjesme, elegije, sonete, ali najvedrije su njegove satire (ukupno ih je 16).

Isti e se satira na hipokrite (Macette ou l'Hypocrisie), kojom se posluio Moli,re piu* i Tartuffea. R. je bio protivnik Malherbeove kole. U svojim satirama povodi se za ant. (Horacije) i tal. (Ariosto, Caporali) uzorima. bEHOb [r'ehor], zvan Kraj i, e. reformator; u. 1475. Vjerojatno sinovac Rokycanov i njegov u enik, idejni nastavlja P. Chel ickoga. U razdoblju 1450-60. utemeljitelj, duhovni vo#a i prvi organizator - 1eke bra*e, a u kasnijim previranjima pridonio njihovu odvajanju od kat. crkve i utrakvista. Pisao vie teolokih traktata i polemika. REICHA [r'ajha], Anton, pravo ime Antonin Rejcha, franc. kompozitor i muz. pedagog, rodom 1eh; r. 1770, u. 1836. Profesor kompozicije na Konzervatoriju u Parizu, u itelj Liszta, Berlioza, C. Francka i dr. Autor teoretskih radova o kompoziciji prevo#enih i rairenih po itavoj Evropi: Priru nik visoke muzi ke kompozicije (2 sv.); Umije*e dramatske kompozicije i dr. Komponirao, stilski na prijelazu iz klasike u romantizam, opere i mnogobrojna instrumentalna djela (poznati duha ki kvintet).

REID, Thomas, brit. filozof; r. 1710, u. 1796. Profesor na King's College u Aberdeenu, od 1764. u Glasgowu nastavlja A. Smitha. R. je utemeljitelj tzv. kotske kole, koja je nasuprot svom velikom sunarodnjaku Humeu, u teoriji common sensea zauzela Reidovo stajalite. Principi zdravog razuma odgovaraju prirodnim osje*ajima za dobro i lijepo pa su, kao i ti osje*aji, samoevidentne istine. R. razlikuje principe nunih metafiz., mat., logi kih, eti kih i estetskih istina od slu ajnih injeni nih istina. Nuna je npr. istina (izre ena ve* u Descartesovu stavu cogito ergo sum) da je egzistencija misaonoga subjekta osigurana opstojno*u miljenja. Na taj na in R. eli prevladati skepti ki ishod Humeove filozofije. Gl. djela: Istraivanja ljudskog uma; Ogledi o intelektualnoj mo*i. REIDY [rejdi], Affonso Eduardo, braz. arhitekt i urbanist; r. 1909, u. 1964. Djelovao uglavnom u Rio de Janeiru, gdje su po njegovim projektima izgra#ena naselja Pedregulho i Gavea, zatim Narodno kazalite, Muzej moderne umjetnosti i dr. REJZ NAG6OWIC [ ~ nagl'ovic], Miko 7aj, polj. pisac; r. 1505, u. 1569. Otac poljske knjievnosti i prvi polj. svjetovni pisac. Samouk dvorjanin, poslanik u sejmu, pristao uz protestantizam. Radoznala, smiona i nonkonformisti ka priroda, autor brojnih djela u kojima proturije i medijevalnom mentalitetu. Zagovornik humanisti kih nazora, gorljivi pristaa reformacije, moralist i didakti ar s elementima renesansnog humora i pu ke, folklorne tradicije. R. je i satiri ar koji izvgava ruglu sebi nost suvremenika i rodoljub koji veli a nacionalnu gordost i samosvijest. Parafrazirao je Davidove psalme, sastavljao satiri ne dijaloge (kmet i gospodar, pijanac i smrt, zima i ljeto), kritizirao velikaku samovolju, a uznosio pobonost, slogu, potenje i nesebi nost. Zanimljiva su mu posebice djela Zvjerinjak i Poalice, u kojima dolazi do izraaja renesansni duh epohe. Jezik mu je narodski so an i svje. Napisao jo: Kratka rasprava izme#u plemi*a, kmeta i upnika; Zrcalo; Josipov ivot. RELKOVI5, Matija Antun, katkad u povijesti knjievnosti Reljkovi*, pisac i prosvjetitelj; r. 6. I 1732. u Svinjaru (sada Davor na Savi), u. 22. I 1798. u Vinkovcima. Sin krajikoga kapetana, stupio ve* sa 16 godina u vojsku. Za vrijeme Sedmogodinjeg rata pao u ropstvo. Kao zarobljenik u Frankfurtu na Odri pie didakti ki spjev Satir iliti divji ovik (1762). Knjievni rad je nastavio nakon povratka iz ropstva. God. 1748. postao kapetan, a

poslije penzioniranja od 1766. nastanio se u Vinkovcima. Samouk, koji je nau io nekoliko jezika, prihvatio prosvjetiteljske ideje, upoznao prilike u Evropi, R. je bio prakti an didakti ar koji eli knjigom djelovati na svoje sugra#ane. Njegovo glavno djelo Satir ima didakti ku tendenciju protiv zaostalosti i turskih skula, R. u nar. desetercu daje savjete kako da se u i i sluaju stariji, radi marljivo i radom blagostanje ostvari. Iako ni u emu nije bio radikalan, R. je izazvao otru reakciju konzervativnih krugova. Zanimao se i za probleme jezika i pravopisa i napisao Novu slavonsku i nima ku gramatiku. Djelovao je i kao prevodilac. Djelo Prava i pomnjivo ispisana ov arnica prijevod je s njema koga i sadrava upute o gajenju stoke. S latinskoga preveo je R. moralisti ko djelo Postanak naravne pravice, a s francuskoga pou ne pri e indijskog pisca Pilpaja. Preveo je i Ezopove basne. Ostala djela: Slavonske libarice...; Nekje svata ili sabiranje pametnih ri i.

REMB ili REMP, Fran iek Karel, slikar; r. 1674. u Radovljici, u. 1718. u Be u. Studirao u Italiji kao stipendist grofova Attems. Njihovu pala u u Grazu opremio je slikarskim dekoracijama, povode*i se za iluzionisti kim kompozicijama Correggia, G. Renija i A. Pozza. REMBRANDT, puno ime R. Harmenszoon van Rijn, niz. slikar i bakropisac; r. 15. VII 1606. u Leidenu, u. 4. X 1669. u Amsterdamu. Do 1631. ima radionicu u rodnome mjestu; tada prelazi u Amsterdam, gdje se 1634. eni bogatom Saskijom van Uylenburch, a poslije njezine smrti (1642) s Hendrikje Stoffels. Njihove likove ostvario je u portretima i kompozicijama. U procesu zbog Saskijine batine pada pod ste aj te gubi dom sa skupocjenim umj. zbirkama (danas Rembrandtov muzej u Amsterdamu). Posljednji decenij ivota provodi u siromatvu. - R. je najsnanija i najsvestranija li nost u niz. umjetnosti XVII st., jednako velik kao slikar i kao bakropisac. Zaokupljaju ga prije svega biblijske teme i portret. U ranom, leidenskom razdoblju (1625-31) stvara niz slika malog formata (David s glavom Golijata; Tobija sa enom; Sv. Pavao u tamnici; Krist u Emausu; Sv. Obitelj); likovi su smjeteni u sumra ne interijere, s kontrastima svjetla i tame. Bakropisi su realisti ke studije fizionomija (Majka). - Drugo, amsterdamsko razdoblje zapo inje naturalisti kim portretom lije nika Tulpa s asistentima (tzv. Anatomija, 1632), a zavrava skupnim portretom ete amsterdamskih strijelaca s kapetanom Cocquom (tzv. No*na straa, 1642), remek-djelom grupne kompozicije i dotad nedosegnute koloristi ke ljepote. U tom razdoblju R. radi velik broj portreta, me#u kojima nekoliko Saskijinih, te kompozicije iz Biblije (ciklus od 5 slika Muka Kristova) i mitologije, u kojima dolaze do izraaja pejzani motivi. Tada nastaju i prvi njegovi isti pejzai. U bakropisu potencira dramati nost pojedine teme (Uskrsnu*e Lazarovo; Skidanje s kria; Povratak izgubljenog sina; Smrt Bogorodice). - Tre*e razdoblje (1642-56) obiljeeno je osloba#anjem od barokno-narativne kompozicijske fakture, smirivanjem tona i produbljivanjem psihol. momenta; ta obiljeja dolaze do izraaja u slikama s biblijskim sadrajima (Krist i preljubnica; Suzana u kupelji; Milosrdni Samaritanac; Betsabeja), a jednako i u portretima (Hendrikje;Jan Six). Pejzai iz toga razdoblja odrazuju doivljaj prirode (Predjel s ruevinama). Tehn. savreni bakropisi doseu vrhunac u majstorskom ostvarenju chiaroscura (Pejza sa tri drveta; Krist lije i bolesne, zvan Bakropis za stotinu forinti; Tri kria; Faust). - U posljednjem razdoblju nastaju djela savrene produhovljenosti; stvarnost je u slici prisutna kao ideja. Biblijske i hist. teme ostvarene su potpuno slobodno i vizionarno (Jakovljev blagoslov; Urota Klaudija Civilisa; David pred Saulom). Sindici suknarskog ceha (tzv. Staalmeesters) posljednji mu je veliki skupni portret. Zatim portretira sina Tita s vjerenicom (tzv. idovska nevjesta) i radi posljednje autoportrete. Od samih

po etaka stvaranja do potkraj ivota bio mu je trajni model vlastiti lik; oko 100 autoportreta (ulje, bakropis) odrazuju sve faze majstorova razvoja u analizi izraaja vlastite svijesti. U portretima i autoportretima dopro je do vrhunca humanizacije ljudskoga lika. Kao slikar i grafi ar otkrio je i utvrdio najsuptilnije nijanse i prijelaze izme#u svjetla i tame, zapravo polusvjetla i polutame. U prividno suzdrljivom koloritu, svedenom na zagasite, ponajvie sme#e tonove, prigueno vibrira bogatstvo zlatnih ara, koje ispod mutne patine sjaje irealnom ljepotom. Ukupno njegovo djelo obuhva*a oko 700 slika, 300 bakropisa i 1800 crtea radenih preteno perom i esto laviranih; u njemu se otkriva tenja majstora da sve vi#eno utvrdi kao svoj umj. doivljaj. - Rembrandtov utjecaj na tadanje niz. slikarstvo bio je golem. Izravni su mu u enici bili G. Flinek, F. Bol, C. Fabritius, G. Dou, A. de Gelder i N. Maes. Ipak je kao slikar bio manje cijenjen nego kao bakropisac sve do druge pol. XIX st., kada je otkrivena sva veli ina njegova genija i kad mu je dano mjesto koje mu pripada u svjetskoj povijesti umjetnosti. RETTENPACHER [r'etnpaher] ili RETTEN-BACHER [r'etnbaher], Simon, austr. knjievnik; r. 1634, u. 1706. Benediktinac, profesor povijesti i etike, te knjini ar. Pisac prve znanstveno utemeljene povijesti o Austriji. Autor pjesama, drama i ljetopisa na latinskom jeziku; glavni predstavnik benediktinske drame i misaonosti uop*e. Pisao pod utjecajem Horacija i drugih ant. pjesnika. Djela: Spletkom nadmudrena nedunost ili Demetrije; Neizbjena mo* sudbine ili Atis; Razbor pobjednik ili Uliks; Boanski plamen ljubavi.

REUCHLIN [r'ojhli:n], Johannes, njem. humanist, filolog i filozof; r. 1455, u. 1522. Nekoliko godina. u diplomatskoj i suda koj slubi; potkraj ivota profesor gr . i hebr. jezika u Ingolstadtu i Tbingenu. Uz Erazma Rotterdamskog najistaknutiji humanist; u filozofiji zastupnik neoplatonizma, izvrstan hebrejist. Brane*i hebr. knjige od unitenja, doao je u sukob s kolnskim dominikancima i bio proglaen heretikom; me#u njegovim braniteljima isti e se Juraj Dragii*. Ljudsko miljenje po Reuchlinu nije kadro dosti*i cilj blaenstva i svetosti ve* se moe uzdi*i samo do vjerojatnosti. Djela: Osnovi hebrejskog jezika; O kabalisti kom umije*u; lat. komedije Sergius ili glave bez glave; Sergius i Henno; polemi ki spisi Epistolae obscurorum virorum (u kojima izvrgava ruglu neukost i mra njatvo svojih teolokih protivnika). RHETICUS [r'etikus], pravo ime Georg Joachim von Lauchen, njem. astronom i matemati ar; r. 1514, u. 1576. Profesor na sveu ilitu u Wrttembergu. Boravio dvije godine u Fromborku kod N. Kopernika, gdje je pod njegovim rukovodstvom prou avao u rukopisu njegovo djelo O gibanju nebeskih tijela. Na osnovi toga R. je u poslanici upu*enoj svojem u itelju J. Schoneru (Narratio prima, Danzig 1540) na popularan na in upoznao tadanju javnost s Kopernikovim u enjem. Na njegov se nagovor Kopernik kona no odlu io da izda svoje djelo. Sastavio je trigonometrijske tablice za svih est trigonometrijskih funkcija; tiskane su 1596. RIBALTA [rib'alta], Francisco de, panj. slikar; r. 1555, u. 1628. U Italiji postaje sljedbenik Sebastiana del Piomba i Correggia. Prvi u panjolskoj uvodi tal. na in slikanja u chiaroscuru i osniva slikarsku kolu u Valenciji. U ulju i freski obra#ivao preteno sakralne teme. Bio je u itelj J. Ribere.

RIBEIRO [ri'bdajru], Bernardim, port. pjesnik; r. 1482, u. 1552. ivio nesre#enim ivotom i umro u ludnici. Pisao ekloge pod utjecajem Vergilija, s petrarkisti kim primjesama, ali i s mnogo vlastitog lirskog intenziteta. Prozni roman Mlada i nejaka pun je ljubavnog idealizma, melankolije i fatalizma. RIBERA [rib'era], Jusepe, u Italiji zvan Giuseppe Ribera i Lo Spagnoletto, panj. slikar i bakropisac; r. 1588, u. 1652. U io kod F. Ribalte u Valenciji; 1616. dolazi u Napulj, gdje ostaje do kraja ivota. Razvija se pod utjecajem Correggia i M. Caravaggia te postaje predstavnik napuljske barokne slikarske kole. Radio preteno likove mu enika i svetaca u ekstazi, slue*i se chiaroscuro tonalitetima u sme#im skalama (Martirij sv. Bartolomeja; epavi dje ak; Autoportret). Ljudski lik prikazuje naturalisti ki. Radio i bakropise s mitol. i sveta kim likovima te portrete. Utjecao na razvoj suvremenih napuljskih slikara. RICCATI [rik'ati], Jacopo Francesco, tal. matemati ar; r. 1676, u. 1754. Bavio se integralnim ra unom i diferencijalnim jednadbama. Istraivao je integriranje obi ne diferencijalne jednadbe prvog reda posebnog tipa, koja je po njemu dobila ime. Riccatijeva diferencijalna jednadba, diferencijalna jednadba prvog reda y'= a (x)y2 + b (x)y + c (x), koja se moe rijeiti s pomo*u kvadratura (odn. integriranjem) samo u nekim posebnim slu ajevima, odn. ako je poznato jedno njeno rjeenje. RICCI, Matteo, kin. Li Ma-t'ou-, tal. misionar, sinolog; r. 1552, u. 1610. Jezuit, djelovao u Goji, poslan 1581. kao prvi misionar u Kinu. Upoznavaju*i Kineze s dostignu*ima zap. civilizacije, stekao velik ugled; njegova kin. djela postala su kin. klasikom. Svojim tal. djelima (Pisma; Komentari o Kini) proirio je na Zapadu dotad oskudno poznavanje Kine i tako udario temelje sinologiji. Pokuaj da povee kr*anstvo s konfucijanizmom izazvao je reakciju Vatikana i zabranu jezuitskih misija u Kini. RICCI, Scipione, tal, crkveni reformator; r. 1741, u. 1810. Pristaa jansenizma i galikanizma; kao biskup Pistoje sazvao je dijecezanski sinod (1786), na kojem je pokuao provesti u crkvi novosti u skladu s liberalnoreformnim nastojanjima toskanskog nadvojvode Leopolda I. Nakon Leopoldova odlaska u Njema ku (1790) R. se morao 1791. odre*i biskupske asti, a zaklju ci pistojskog sinoda bili su osu#eni od pape (1794). RICCI, Sebastiano, tal. slikar; r. 1659, u. 1734. Pod utjecajem P. Veronesea i flam. slikara XVII st. isti e se kao dekorater i kolorist. Uz G. B. Piazettu i G. B. Tiepola gl. predstavnik mlet. slikarstva na prijelazu iz baroka u rokoko. U freski izveo zidne i stropne slike s mitol. temama u pala i Marucelli i Pitti u Firenci i dekoracije u dvorcu Schnbrunn u Be u, a u ulju oltarne slike u crkvama u Padovi, Parmi, Veneciji i Be u. RICCIO [r'i o], Andrea, pravo ime Andrea Briosco, tal. kipar, medaljer i zlatar; r. 1470/71, u. 1532. Djelovao u Padovi i predstavnik je kiparstva na prijelazu iz kasnogoti kog naturalizma u nove oblike renesanse. U tamonjoj bazilici sv. Antuna izveo reljefe, golemi bron ani kandelabar s biblijskim i mitol. motivima, nadgrobne spomenike i dr. Isti e se njegova produhovljeno-realisti ka sitna plastika (ljudske glave, mitol. bi*a, animalisti ki motivi) te medalje i plakete s figurama, ra#ene u bronci i srebru.

RICCIOLI [ri 'o:li], Giovanni Battista, talijanski astronom i geograf; r. 1598, u. 1671. Jezuit, profesor u Parmi i Bologni. Djelom Obnovljena geografija i hidrografija (Geographia et Hydrographia reformata, 1661) nastojao sistematizirati znanstvena dostignu*a XVI i XVII st. Njegovim astron. priru nicima (Almagestum novum, 1651, i Astronomia reformata, 1665) smanjuje vrijednost to to nije prihvatio Kopernikovu nauku. RICCOBONI [rikob'o:ni], Antonio, talijanski glumac; u. oko 1696. Istaknuti interpret komedije dell'arte, slavan po svojoj kreaciji Pantalonea. RICCOBONI, Luigi, tal. glumac i dramati ar; r. oko 1675, u. 1753. U Parizu se proslavio, pod pseudonimom Lelio, u Comdie-Italienne, kojom upravlja od 1716. Autor je tragikomedije Samson. RICCOBONI [rikobon'i], Marie Jeanne, franc. glumica i knjievnica; r. 1714, u. 1792. Pisala romane i novele (Ernestine; Amlie; Pripovijest Miss Jenny Level). Dovrila Marivauxov roman Marijanin ivot. RICHARDSON, Jonathan, engl. slikar i teoreti ar umjetnosti; r. 1665, u. 1745. Slikarski su mu radovi pod utjecajem Godfreya Knellera. Kao teoreti ar umjetnosti i umjetni ki kriti ar nastojao je razviti specifi nu znanost poznavanja umjetnosti. Djela: Esej o teoriji slikarstva; Poznavalac umjetnosti. RICHELIEU [rielj'e], Armand Jean du Plessis, duc de, franc. dravnik; r. 1585. u Parizu, u. 1642. u Parizu. Biskup u gradu Luon (Vende). Izabran za zastupnika sve*enstva u Generalnim staleima 1614. Stekao sklonost Marije Medici regentkinje (1610-17) za Luja XIII i doao u dr. vije*e. Kad je Luj XIII preuzeo vlast, R. je protjeran u Avignon, gdje pie svoj popularni spis Poduka kr*anina. God. 1622. postao kardinal, a od 1624. pa do smrti bio svemo*ni ministar Luja XIII. Borio se sustavno protiv prevlasti ku*e Habsburg u Njema koj i panjolskoj. Njegov cilj bio je da u ini Francusku prvom silom u Evropi. U unutranjoj politici suzbijao hugenote, kojima je, nakon zauze*a njihova uporita La Rochelle (1628), oduzeo sve povlastice. Izgra#uju*i apsolutnu monarhiju ograni io je i utjecaj rim. pape, kat. crkve i plemi*a na dr. poslove. Bezobzirno je uguio niz urota (Gaston d'Orlans, 1631; Henri II de Montmorency, 1632; markiz Cinq- Mars, 1642), a suzbio je i pokuaj Marije Medici da ga ukloni s vlasti. Povezavi se s protestantima na elu s Gustavom II Adolfom, uao u Tridesetogodinji rat protiv Habsburgovaca (ugovor u Barwaldenu, 1631), kojim je dokraj ena njihova hegemonija u Evropi. R. je u zemlji sredio administraciju, podigao poljoprivredu, trgovinu, obrt, prosvjetu. God. 1635. osnovao je Francusku akademiju. Napisao je Politi ki testament i Memoari za historiju Luja XIII od 1610. do 1624. RICHELIEU, Louis Franois Armand de Vignerot du Plessis, duc de, franc. vojskovo#a i diplomat; r. 1696, u. 1788. Poslanik u Be u (1725-28). Istaknuo se u polj. i austr. nasljednom ratu. Maral Francuske postao 1748. U Sedmogodinjem ratu zapovjednik u Hannoveru; kao saveznik Austrije primorao Engleze na kapitulaciju (Kloster-Zeven, 1757). RICHIER [rij'e], Ligier, franc. kipar; r. oko 1500, u. 1566/67. Radio u Loreni. Njegov na in, karakteristi an po patosu i kasnogoti kom naturalizmu, odie i duhom renesanse. Gl. djela: nadgrobni spomenik Rena de Chalons u crkvi St-Pierre u Bar-le-Ducu; Sveti grob za crkvu St-tienne u St-Mihielu.

RICHTER [r'ihter], Frantiek Xaver, e. kompozitor; r. 1709, u. 1789. Jedan od glavnih predstavnika - Mannheimske kole. Komponirao u ranoklasi nom stilu, vie od 80 simfonija, koncerte za embalo, flautu, obou, rog, komornu muziku (6 guda kih kvarteta op. 5) i velik broj crkvenih djela (preko 30 misa). RICHTER, Jeremias Benjamin, njem. kemi ar; r. 1762, u. 1807. Studirao je reakciju neutralizacije i postavio pojam ekvivalencije kiselina i baza, utvrdio konstantnost omjera pri spajanju elemenata i svojim djelom Stehiometrija ili vjetina mjerenja kemijskih elemenata (1792) osnovao stehiometriju. Njegove zasluge na tom podru ju tek su vrlo kasno uo ene i priznate. RIDOLFI, Carlo, tal. slikar i pisac o umjetnosti; r. 1594, u. 1658. Kao slikar ostaje u granicama baroknih shema. Nekoliko njegovih slika nalazi se i u naim krajevima (Silba, Nerei*a, ibenik, Kor ula). Vaniji kao pisac. Imaju*i za uzor Vasarijevo djelo ivoti najslavnijih arhitekata, slikara i kipara, napisao djelo 1uda umjetnosti ili ivoti slavnih slikara Venecije i drave (1646-48). Ovo djelo ide me#u najvanije izvore za povijest umjetnosti u Veneciji i na njenim podru jima. RIEMENSCHNEIDER [r'i:mennajder], Tilman, njem. kipar i rezbar; r. oko 1460, u. 1531. Istaknuta pojava u razvoju njem. plastike u doba odumiranja srednjovj. goti ke sheme i usvajanja slobodne modelacije pod utjecajem tal. renesanse. Vodio radionicu u Wrzburgu. Djela: trokrilni oltar u crkvi sv. Jakova u Rothenburgu; oltari u Creglingenu i Maidbronnu; pojedina ni sveta ki likovi i nadgrobni spomenici u crkvama. God. 1525. uhapen je kao pristaa pobunjenih seljaka i mu en; puten iz tamnice, izvodi do 1527. neke manje radove, a zatim se prestaje baviti umjetno*u. RIGAS, Fereos Konstantinos, poznat pod imenom Rigaod Fere, novogr . pjesnik i rodoljub; r. oko 1757, u. 1798. Do 1790. bio u slubi kneza N. Marogenisa u Vlakoj, zatim preao u Be , kratko vrijeme ponovo ivio u Vlakoj, a 1795. osnovao u Be u tajno drutvo (heteriju) protiv Turske. Za svoje ideje o oslobo#enju Gr ke i drugih balkanskih naroda nastojao predobiti Bonapartea. God. 1797. uhapen u Trstu i od Austrijanaca izru en tur. vlastima koje su ga sa jo sedam gr . rodoljuba pogubile u Beogradskoj tvr#avi. Uz objavljene prijevode napisao poemu Ubojna himna s patriotsko slobodarskom tendencijom, povijesno-zemljopisno djelo Zemljopis Gr ke (1797), i Politi ki statut od 124 lana, u stvari nacrt ustava za osnutak jedne balkanske republike. RIGAUD [rig'o], Hyacinthe, franc. slikar; r. 1659, u. 1743. Nastavnik i direktor pariske akademije. Slika hist. teme i portrete. Favorizirani slikar u doba Luja XIV i Luja XV, portretira li nosti iz umj. i aristokratskih krugova. Radi na barokni na in reprezentativne portretne likove u bogatom kostimu i dekoru. Isti u se portreti La Fontainea, Boileaua, Racinea, Bossueta, Lebruna i Mignarda. RINUCCINI [rinu 'i:ni], Ottavio, tal. pjesnik; r. 1562, u. 1621. Prvi operni libretist u povijesti glazbe. 1lan drutva Camerata fiorentina. Njegov libreto Dafne uglazbili su J. Peri i J. Corsi, a zatim i G. Caccini, a Euridice J. Peri i G. Caccini. Poetski je vredniji libreto Arianna (1608; glazba Monteverdija). Zbirka pjesama objavljena mu je posmrtno.

RITTER, Johann Wilhelm, njem. fizi ar; r. 1776, u. 1810. Poznat po pionirskim radovima s podru ja elektrokemije te kao otkriva - ultravioletnih zraka. God. 1803. konstruirao je akumulator. ROBBIA, DELLA, porodica tal. kipara koja je u XV i XVI st. djelovala u Firenci isti u*i se u izradbi reljefa od pocakljene i polikromirane terakote (pe ene gline). Gl. predstavnici: Luca di Simone di Marco, r. 1400, u. 1482, osniva porodice i umj. struke u kojoj se ona specijalizirala. Uz Donatella je glavni kipar rane renesanse u Firenci. Suprotno Donatellovu dramatskom naturalizmu, on stvara djela proeta osje*ajem za ljepotu i harmoniju oblika, nastoje*i da idealisti ke tradicije obogati realisti kim izrazom. U prvoj fazi radi u mramoru i bronci (mramorni parapet pjeva ke tribine u firentinskoj katedrali s likovima dje aka to pjevaju i pleu; mramorni reljefi na kampanilu katedrale; bron ane vratnice s reljefima na njezinoj novoj sakristiji). Oko 1442. zapo inje izra#ivati reljefe u pocakljenoj terakoti i tu tehniku dotjeruje do savrenstva. Likovi su redovito bijeli, pozadina svijetlomodra, a plasti ne ukrasne girlande od li*a i plodova zelene i ute. Na taj je na in izveo velik broj medaljona, luneta nad crkvenim portalima i oltarnih reljefa (kapela Pazzi u crkvi Sta Maria del Fiore, crkva Or San Michele - sve u Firenci). Radionica to ju je osnovao i vodio u Firenci postojala je vie od sto godina. Andrea, r. 1435; u. 1525, sinovac i u enik Luke D. R. i njegov sljedbenik u izra#ivanju viebojnih figuralnih reljefa u glaziranoj terakoti. Gl. mu je djelo niz medaljona s dje jim likovima (Puttini) na pro elju nahodita (Ospedale degli Innocenti) u Firenci. U istoj je tehnici izradio reljefe za oltare i lunete, prikazuju*i preteno Bogorodicu s djetetom. Osim toga, radio je figure i grupe u punoj plastici. Njegovo umije*e nastavljaju sinovi Giovani (1469 - poslije 1529) i Girolamo (1488-1566), koji ga prenosi u Francusku. ROBERT [rob'e:r], Hubert, franc. slikar; r. 1733, u. 1808. Studirao i radio u Rimu. Zanesen duhom antike, slika i crta arheol. spomenike i ruevine u Rimu i okolici te pejzae s mitol. tafanim likovima, daju*i im romanti na obiljeja (Ruevine carske pala e u Rimu; Dioklecijanove terme; Ruevine Koloseja; Kaskade u Tivoliju; Unutranjost anti kog hrama). Po povratku u Francusku slika ruevine rim. gra#evina u Provansi (Teatar u Orangeu; Maison Carree; Pont du Gard) i motive iz parkova u Versaillesu, Marlyju i Rambouilletu. Utamni en za vrijeme Terora, radi skice iz ivota u zatvoru. U franc. slikarstvu XVIII st. zauzima posebno mjesto kao pejzaist barokno-romanti nog shva*anja koji se nije podvrgavao pomodnom na inu rokokoa. Jedan je od prete a romantizma. ROBERVAL [roberv'al], Gilles Personne de, franc. matemati ar i fizi ar; r. 1602, u. 1675. Profesor matematike na Coll,ge royal u Parizu. Njegovi mat. radovi prethodili su otkri*u infinitezimalnog ra una. Dao je postupak za kvadraturu segmenta parabole. Za odre#ivanje duljina, povrina i volumena izgradio je originalnu metodu nedjeljivih, zorniju od Cavalierijeve. Autor je i op*e metode za konstrukciju tangente krivulje i time se pribliio diferencijalnom ra unu. R. se bavio i problemima mehanike. Konstruirao je vagu koja se naziva Robervalova vaga. ROBESPI$RRE [robespj'e:r], Maximilien, franc. revolucionar i politi ar, najistaknutija li nost Francuske revolucije; r. 6. V 1758. u Arrasu, u. 28. VII 1974. u Parizu. Ve* kao advokat u rodnom gradu, zadojen idejama J. J. Rousseaua, istupao je protiv zastarjelog feudalno-apsolutisti kog reima u Francuskoj. God. 1789. na zasjedanjima generalnih

stalea i Ustavotvorne skuptine trai op*e pravo glasa, ukidanje imovnoga cenzusa, ravnopravnost idova i domorodaca u kolonijama, ukidanje ropstva. Bitnim problemom smatra drutveno pitanje; on nije za imovnu nivelaciju, no smatra da se blagostanje naroda ne moe osigurati bez obaranja plutokracije. Od 1791. borio se protiv nastojanja feuillantsa da onemogu*e dalji razvoj Revolucije i sa uvaju ustavnu monarhiju. U periodu Zakonodavne skuptine (1. X 1791-20. IX 1792) preko tribine Jakobinskog kluba, te najutjecajnije polit. snage Revolucije, R. se suprotstavlja irondincima. Vanu ulogu odigrao je i u pripremanju nar. ustanka i pohodu pariskog puka na Tuilerije (10. VIII 1792), pa je u januaru 1793. traio pogubljenje kralja. Nakon ustanka izabran je za lana revoluc. Pariske komune a zatim i Konventa (20. IX 1792-31. V 1793) u kojem kao vo#a montanjara (lijevo krilo jakobinaca) pridonosi padu irondinaca. Velika je njegova uloga u izradbi novog ustava. U svojem nacrtu Deklaracije prava ovjeka R. ograni ava pravo vlasnitva, zahtijeva da se uvede progresivni porez prema imutku, proglauje pravo na op*e kolovanje, na rad i na socijalnu pomo* najpotrebnijima. Uz to ozakonjuje revoluc. akciju ( l. 17): Kada vlada nasiljem kri prava naroda, ustanak je njegov najsvetiji zadatak. R. se zalae za solidarnost svih naroda povezanih u univerzalnoj tenji za slobodom: 1. Ljudi svih zemalja su bra*a. Razli iti narodi treba da se me#u sobom pomau koliko god mogu, kao gra#ani jedne drave. - 2. Tko tla i jednu naciju, neprijatelj je svih ostalih nacija: - 3. One koji vode rat protiv jednoga naroda da bi zaustavili napredak slobode i unitili prava ovjeka treba svi da progone, i to ne kao obi ne neprijatelje ve* kao ubojice i buntovne razbojnike. Tu deklaraciju Konvent je smatrao odvie smionom i mnoge je lanove njezina projekta osakatio ili uop*e odbacio. Pobjedom montanjara (2. VI 1793) vodstvo u Revoluciji preuzeli su jakobinci. Izabran u Komitet javnog spasa (27. VII 1793). R. uvodi reim terora i dovodi Francusku revoluciju do njezinog vrhunca. Svojim ugledom i bespogovornim autoritetom, kako u krugovima jakobinaca tako i u irokim narodnim masama, svojom fanati nom odano*u Revoluciji i odbijanjem unosnih poloaja i po asti, R. je stekao nadimak Nepotkupljivi. Iako bez diktatorskih ovlasti, R. je svojim golemim moralnim ugledom davao smjer jakobinskoj diktaturi a istupao je i kao njezin teoretik: Vlada Revolucije je despotizam slobode protiv tiranije... Do kada *e se nasilje tirana nazivati pravdom a pravda naroda barbarstvom ili buntovnitvom? Istupaju*i protiv pokreta dekristijanizacije R. istovremeno odbija kontrarevoluc. katolicizam, ali ne prihva*a niti ateisti ki kult razuma Hebertovih sljedbenika. Kao rousseauovski deist on je Francuskoj pokuao dati novu duhovnu bazu zasnovanu na kultu Vrhovnog bi*a. Pod njegovim utjecajem revoluc. Francuska uspjela je odbiti organizirani napad evr. koalicije i zatititi svoje tekovine od neprijatelja izvan drave. Od jeseni 1793, kad po inje raskol u stranci montanjara, R. se dri srednje linije nastoje*i odrati revoluc. savez izme#u jakobinske buroazije i nar. masa. U tom smislu on se isprva bori protiv ultrarevolucionarnih bijesnih J. Rouxa (likvidirao ih u februaru 1794), obra unava s hebertistima (mart, 1794), a u aprilu prekida i s desnim krilom tzv. pomirljivih, s Dantonom na elu, iza kojih se kriju interesi novih bogataa i ljudi povezanih s emigrantima. Time je u znatnoj mjeri suzio drutvenu osnovicu Revolucije i oslabio svoj poloaj. Savez izme#u buroazije i sankilota slabio je me#utim sve vie. Mnoge mjere terora nisu donijele rezultata. U situaciji sve ja eg tajnog, organiziranog otpora prema jakobinskoj diktaturi izvren je 9. thermidora (27. VII) 1794. prevrat u Konventu. R. je zba en, uhapen i ve* sutradan giljotiniran zajedno sa svojim najbliim suradnicima Saint-Justom i Couthonom. ROCHESTER [r'o ister], John Wilmot earl of, engl. pjesnik; r. 1647, u. 1680. Njegova ljubavna lirika, kad nije izrazito lascivna (R. je bio razvratnik na glasu), nadmauje

suvremeno dvorsko pjesnitvo pro*u*eno*u doivljaja i dotjerano*u izraza. Satiri ni njegov talent najbolje se ispoljio u Satiri protiv ljudskog roda. RODNEY [r odni], George Brydges, brit. admiral; r. 1718, u. 1792. Guverner Newfoundlanda (1749-51). Odlikovao se u akcijama protiv Francuza za Sedmogodinjeg rata (1756-63). Imenovan admiralom 1778, porazio je panj. flotu kod rta St. Vincent 1780, a Francuze u pomor. bitki kod otoka Dominica 1782, i time osigurao gospodstvo Britanije nad Jamajkom. RODRdGUEZ [rodrig'ez], Ventura, panj. graditelj; r. 1717, u. 1785. Istaknuti predstavnik klasicizma u panj. arhitekturi, napose u crkv. gra#evinama (S. Marcos i S. Bernardo u Madridu; radovi na katedralama u Zaragozi, Pamploni i Santiagu de Compostela). ROELAS [ro'elas], tako#er Ruelas, Juan de las, panj. slikar; r. 1558, u. 1625. Jedan od prvih predstavnika baroknog slikarstva u Sevilli, prete a Murilla i Zurbarna. Uz primjenu kontrasta boja, svjetla i sjene, prikazuje u pateti nim kompozicijama biblijske teme i martirije svetaca. ROGERS, Woodes, engl. pomorac; r. vjerojatno 1679, u. 1732. Poduzeo ekspediciju oko svijeta (1708-11) koju je kao pilot predvodio W. Dampier. God. 1709. spasio - A. Selkirka. Od 1717, guverner Bahama; pomogao u svladavanju vrlo razgranate plja kake djelatnosti bukanira. ROGIER VAN DER WEYDEN [ro:h'i:r van der V'ejde] - WEYDEN, Rogier van der ROHAN [ro'an], Henri duc de, hugenotski vo#a; r. 1579, u. 1638. Kad je Richelieu nakon zauze*a La Rochelle (1628) oduzeo hugenotima privilegije, R. je emigrirao u Veneciju. Poslije se vratio u Francusku i stupio u slubu Richelieua.

ROHAN, Louis Ren douard prince de, franc. kardinal i diplomat; r. 1734, u. 1803. U pomami za novcem povezao se s Cagliostrom. Bio sudionik u aferi s ogrlicom. Pokuavi da stekne naklonost Marije Antoanete, kupio je na vjeresiju ogrlicu goleme vrijednosti i poslao je kraljici preko grofice de La Motte, koja ju je ukrala putaju* i kardinala u uvjerenju da je ogrlicu predala kraljici. Poto R. nije mogao da isplati draguljara, afera je izbila. Luj XVI dao ga je zatvoriti, zatim ga je liio svih asti i prognao. ROJAS ZORRILLA [~ zor'ilja], Francisco de, panj. dramati ar; r. 1607, u. 1648. Pored brojnih osrednjih komada napisao je remek-djelo Kralj i nitko drugi (Del rey abajo, ninguno, 1640) u kojem se rjeava problem asti, i to na na in razli it od tradicionalnih predrasuda njegova vremena. Poznate su mu i komedije: Nala vre*a zakrpu i Svatko nek' radi to mu pripada, te drama Kralj ne moe biti i otac. ROLLE [r#l], Michel, franc. matemati ar; r. 1652, u. 1719. Od njegovih mat. radova najvaniji je po njemu nazvani Rolleov teorem, koji je on primjenjivao u rjeavanju algebarskih jednadbi. Rolleov teorem, jedan od osnovnih teorema diferencijalnog ra una, tvrdi: Ako je funkcija f neprekidna na segmentu [a, b], derivabilna u svakoj unutranjoj to ki tog

segmenta i ima jednake vrijednosti f (a) = f (b) na njegovim krajevima, tada postoji barem jedna to ka c unutar [a, b] tako da derivacija funkcije f u toj to ki i ezava, tj. f'(c) = 0. ROMAGNOSI [romanj'o:si], Giovanni Domenico, tal. pravnik i filozof; r. 1761, u. 1835. Profesor u Parmi, Paviji i Milanu. Razvija osebujnu gra#ansku filozofiju (filosofia civile), nau avanje koje vezuje sklop filozofsko-spoznajnih i eti kih postavki s prakti nom pravnom znano*u. U polit. teoriju uvodi vlastitu doktrinu etnikarhije, nauke o narodnom suverenitetu, u emu je prete a ideja Risorgimenta. Njegovo djelo Razvitak kaznenog prava jedno je od izvora moderne penologije. Ostala vanija djela: Analiti ki ogled o sposobnostima due; Uvod u studij op*eg javnog pravosu#a; O ustrojstvu jedne nacionalne predstavni ke monarhije; Teorijsko pravo ili institucije gra#anske filozofije; to je zdrav razum; Osnovni pogledi na logi ku vjetinu. Njegova je djela u 8 sv. posmrtno izdao A. De Giorgi. ROMAN [r'u:man], Johan Helmich, ved. kompozitor; r. 1694, u. 1758. Nazvan ocem vedske muzike; dirigent dvorskog orkestra i organizator koncertnog ivota u Stockholmu, pedagog i prvi kompozitor ija se djela, posebno instrumentalna, nalaze tehni ki i formalno na razini evr. muzike onoga vremena. Stilski se kre*e izme#u kasnog baroka i galantnog stila. Ostavio, preteno u rukopisu, 17 simfonija, violinske koncerte, uvertire, orkestralne suite (Drottningholmska glazba), triosonate, sonate za flautu, kompozicije za violinu solo (Ogledi, viestava na opsena djela), klavirske sonate, vokalna djela (kantate) i crkvenu glazbu na ved. tekstove. RMER [r'e :mer], Ole Christensen, dan. astronom; r. 1644, u. 1710. Upravitelj zvjezdarnice i profesor matematike u Kfbenhavnu. Prvi je odredio brzinu svjetlosti promatraju*i imerziju i emerziju Jupiterova mjeseca koji prolazi kroz njegovu sjenu, na temelju poznate udaljenosti Jupitera i razlike u vremenu po etka i kraja pomr ine od prora unate vrijednosti. Zakanjenje ovih pojava pripisao je ispravno vremenu potrebnom da svjetlost stigne do Zemlje. Do tada se smatralo da se svjetlost giba beskona no velikom brzinom, tj. da je svaka pojava bez obzira na udaljenost vidljiva u istom trenutku kada se dogodila. ROMILLY -[r'omili], Samuel, engl. pravnik i politi ar; r. 1757, u. 1818. Prihvatio ideje J. J. Rousseaua i podravao veze s franc. revolucionarima (Mirabeau). Bio dr. pravobranilac u kabinetu zvanom All the Talents Ministry pod predsjednitvom W. W. Grenvillea (1806-07); zasluan za zabranu trgovine robljem. Zalagao se za napredne reforme u engl. pravu. RONSARD [rons'a:r], Pierre de, franc. pjesnik; r. 11. IX 1524. u dvorcu Poissonni,re, Vendmois, u. 27. XII 1585. u Saint-Cosme-les Toursu. U mladosti ivi na dvoru kao pa dauphina i princeza. God. 1541, pogo#en gluho*om, odri e se diplomatske i vojni ke karijere, prima nie redove s tonzurom i posve*uje se studiju klas. jezika. U koledu Coqueret u Parizu u i pod vodstvom helenista Daurata. Tu upoznaje A. de Baifa, a uskoro im se pridruuje i J. du Bellay. U njihovu je krugu sazrela ideja o osnivanju pjesni ke kole Plejade. ele*i oivjeti ant. pjesni ke vrste i stvoriti veliku poeziju koja *e biti dostojna Francuske, R. objavljuje (1550) svoje Ode. Uzori su mu: Pindar i Horacije - Grk i Rimljanin. Stari se Rim - veli R. - obogatio kulturom Atene; zato da se i Francuska ne obogati crpu*i na izvorima antike. U po etku ironizira one kojima je petrarkizirani sonet vrhovni domet poezije. Poslije, me#utim, i sam objavljuje nekoliko knjiga petrarkisti kih

soneta. U zbirci ljubavnih pjesni (Les Amours, 1552) slavi ljepotu Kasandre Salviati. Ronsardova Kasandra nalikuje mnogo na Petrarkinu Lauru; sjaj njenih o iju izaziva zavist sunca, a jedan jedini dobrostiv osmijeh koraljnih usta dovoljan je da usre*i pjesnika. God. 1554. objavljuje Gaj (pod utjecajem Anakreonta), a 1555. Himne. Nova ljubav, Marie l'Angevine, inspirira ga za novu zbirku koncipiranu kao nastavak ljubavnih pjesni (Continuation des Amours). Posljednju (najvredniju) knjigu svoje lirske poezije Soneti za Helenu (1578) posve*uje u enoj i kreposnoj Heleni de Surgeres. - R.. se ogledao i u epici. Epom Fransijada (u kojem slavi Francusa, mitskog utemeljitelja franc. kraljevstva) elio je dati grandioznu poemu o podrijetlu franc. dinastije. To je u stvari njegovo najloije djelo (napisao samo prva etiri pjevanja), a bilo je zamiljeno kao pjesan koja govori o nacionalnoj veli ini. Ronsardu je tu uzor Vergilijeva Eneida. Gorljiv katolik, odan dvoru, u jeku vjerskog rata pie protiv hugenota satire: Besjeda o bijedi ovog vremena i Upozorenje francuskome narodu. Za svoju privrenost dinastiji dobio je na uivanje nekoliko crkv. posjeda u Vendomoisu i Touraini, gdje je proveo posljednje godine ivota. Vo#a Plejade, miljenik kraljeva, vrhovni pjesni ki autoritet franc. XVI st., R. je gledao na ostale pjesnike kao na svoje podanike (Svi ste vi proizili iz moje veli ine). Slavljen za ivota, R. poslije smrti pada u zaborav. Nakon dva stolje*a nemilosti Sainte-Beuve ga otkriva romanti arima i rehabilitira zapostavljenog majstora. Ronsardove ode i soneti trajna su vrijednost franc. poezije. RONSIN [rons'en], Charles Philippe Henri, franc. pisac i general; r. 1752, u. 1794. Okuao se u tragedijama Liga fanatika i tirana te Louis XII, otac naroda. Poslan u Vandeju da uvede red pro uo se po brojnim okrutnostima, zbog ega je opozvan i optuen, ali i obranjen od ljudi kao Carrier, Danton i dr. Uhapen je kao pristaa Hberta i s njime istog dana giljotiniran. RORE [r'o:re], Cyprian ili Cipriano de, niz. kompozitor; r. 1516, u. 1565. U enik A. Willaerta, djelovao dulje vrijeme u Veneciji i Parmi. Renesansni polifoni ar, jedan od glavnih predstavnika madrigala. Komponirao ih je 197, dobrim dijelom na Petrarkine kancone te na sonete svojih suvremenika; razvio dramatske kontraste, harmonijske efekte, sluio se kromatikom, da bi postigao to ekspresivnije muz. tuma enje teksta; doveo madrigal do prvog procvata i utjecao na itav daljnji razvoj, posebno na Monteverdija. Ostavio i ve*i broj crkvenih djela (6 zbirki moteta, mise). ROSA, Valcv Jan, e. gramati ar; r. 1620, u. 1689. Autor gramatike ekog jezika (1echore nost, seu grammatica linguae Bohemicae). Prema materijalu koji je sakupio Komensk, radio je na eko-latinsko-njem. rje niku (Thesaurus linguae Bohemicae). ROSLIN [rusl'i:n], Alexander, ved. slikar; r. 1718, u. 1793. U io u Stockholmu, radio u Njema kaj, Italiji, Parizu i u Petrogradu (na dvoru Katarine II). Bavio se gotovo isklju ivo portretom u ulju, pastelu i minijaturi. Od prvotno baroknog na ina prelazi na rokoko, a u posljednjoj je fazi pod utjecajem klasicizma. ROSSI, Salomone, zvan Il Ebreo, tal. kompozitor i violinist; r. oko 1570, u. oko 1630. Jedan od osniva a mantovanske violinske kole; pridonio razvoju instrumentalne varijacije i barokne sonate; me#u prvima oblikuje varijacije na pu ke napjeve tipa Aria di Ruggiero, Romanesca i sl. kao ostinatne teme. Ostavio 4 zbirke instrumentalnih kompozicija s naslovima Sinfonie e gagliarde; Sonate, sinfonie, gagliarde, brandi... itd. Komponirao i ve*i broj madrigala, scenski intermezzo te zbirku Hebrejski psalmi i kantike.

ROSSO FIORENTINO, pravo ime Giovanni Battista di Jacopo di Guaspare, tal. slikar i dekorater; r. 1494, u. 1540. U enik Andrea del Sarta, pod utjecajem fra Bartolomea i Michelangela; jedan od prvih predstavnika tal. ranog manirizma. God. 1530. dolazi u Pariz, a 1532. u Fontainebleau, gdje je suosniva tzv. Fontainebleauske slikarske kole. U dvoru Fontainebleau izra#uje ciklus fresaka s temama iz mitologije i iz ivota Franje I i osnove za dekoracije interijera uz primjenu tuka, reljefa i inkrustacija. Radio i arhitektonske projekte (tzv. veliku galeriju u dvoru Fontainebleau). ROTROU [rotr'u], Jean de, franc. dramski pjesnik; r. 1609, u. 1650. Pripadao krugu pisaca oko Corneillea, koji mu je bio prijatelj i uzor. R. je prvi franc. dramati ar koji se nadahnuo panj. klasi nim teatrom (Lope de Vega). Voltaire ga je nazvao pravim osniva em francuskog kazalita. Ukupno je sa uvano 35 njegovih kazalinih komada, od toga 6 tragedija (Saint Genest; Antigona; Umiru*i Heraklo), 12 komedija (Zaljubljeni mrtvac; Sestra) i 17 tragikomedija (Progonjena Laura). ROTTENHAMMER [r'otnhamer], Hans, njem. slikar; r. 1564, u. 1625. U io u Mnchenu, usavrio se u Veneciji (pod utjecajem Tintorettovim); od 1606. radi u Augsburgu. Slika - na bakrenim plo ama maloga formata - mitol., alegorijske i biblijske prizore s dubokim pejzanim pozadinama. Izradio stropne freske u Maksimilijanovu muzeju u Augsburgu i u dvorcu u Bckeburgu. ROUSSEAU, Jean-Baptiste, franc. pjesnik i dramati ar; r. 1671, u. 1741. Potaknut od Boileaua, ogledao se najprije kao kaz. pisac (Laskavac i dr.), ali bez uspjeha. Zbog njegovih ujedljivih epigrama mrzili su ga mnogi suvremenici (me#u kojima i Voltaire). God. 1712. osu#en na doivotni izgon iz Francuske. Renome su mu pribavile njegove Ode i Alegori ne kantate. ROUSSEAU, Jean-Jacques, franc. knjievnik i filozof; r. 28. VI 1712. u enevi, u. 2. VII 1778. u Ermenonvilleu kod Pariza. Majka mu umire deset dana nakon njegova ro#enja; otac, enevski urar i protestant, odgaja ga neko vrijeme sm, a zatim povjerava njegov odgoj nekom pastoru; tri godine ostaje u pansionu u Bosseyu; pokuava izu iti graverski zanat; u esnaestoj godini zapo inje skitala ki ivot. Dolazi u Annecy, gdje upoznaje gospodu de Warens, uglednu tridesetgodinjakinju, koja se - kao negdanja protestantkinja i kat. obra*enica - brine oko obra*anja mladih protestanata na katoli anstvo. Ona ga alje u Torino, gdje se R. odri e protestantizma; tu je kra*e vrijeme radio kao sluga, a potom se vratio u Annecy. Pokuava u iti za sve*enika, pa za glazbenika, ali bez uspjeha. Luta zatim razli itim mjestima (Fribourg, Lausanne, Neuchtel, Pariz). U Chambryju se ponovo sastaje s gospo#om de Warens, te ivi kao njezin ljubavnik na njezinom oblinjem imanju Charmettes, kamo se vra*a nakon to je neko vrijeme proveo kao ku*ni u itelj u Lyonu. Godine 1741. opet je u Parizu, gdje bezuspjeno nudi Akademiji novu metodu pisanja nota; upoznaje Marivauxa i Diderota; upoznaje tako#er i radnicu Thr,se Levasseur, kojom se nakon dugogodinjeg ivota i oenio, a petero djece koje je s njom imao dao je u nahodite. U Parizu je u krugu mladih glazbenika, knjievnika i filozofa; pie lanke za Enciklopediju; sastavlja komedije i pjesme. Knji. slavu doivljava 1750, kad je na nagradno pitanje Akademije u Dijonu Da li napredak znanosti i umjetnosti pridonosi poboljanju morala negativno odgovorio svojim radom Rasprava o znanostima i umjetnostima (Discours sur les Sciences et les Arts). Vra*a se u enevu i prelazi na kalvinizam. Nesretno se zaljubljuje (gospo#a Houdetot), zapada u osobnu krizu, prekida s krugom enciklopedista. Zbog djela mile (koje je javno spaljeno) spaava se od zatvora

bijegom. Na poziv filozofa Humea odlazi u Englesku, ali sukobivi se s Humeom ubrzo se vra*a u Francusku. U Parizu ivi veoma skromno i izdrava se prepisuju*i note. Izmoren lutanjima i sve e*im napadajima manije proganjanja, R. iznenada umire u Ermenonvilleu, imanju kraj Pariza, po inivi - kako neki pretpostavljaju - samoubojstvo. Ve* svojim glasovitim Odgovorom iz 1750. R. razvijenoj intelektualnoj kulturi suprotstavlja izvorne vrline neciviliziranih ljudi, i javlja se kao apostol prirodne jednostavnosti. Njegova Rasprava o podrijetlu nejednakosti me#u ljudima (Discours sur l'origine de l' ingalit parmi les hommes, 1755) osu#uje imovinu kao izvor drutvene nejednakosti. To njegovo djelo nije imalo znatnijeg utjecaja na suvremenike, ali je od izuzetne vanosti za razvoj novije polit. misli u Evropi. Slijedi njegov sentimentalni roman u obliku pisama Julie ili nova Hlo .se, koji je mjeavina zapanjuju*e uvstvene iskrenosti te filoz., moralne i drutvene rasprave. Zbog romana mile (koji je zapravo rasprava o odgoju), R. doivljava skandal, biva osu#en i u Parizu i u enevi, i mora napustiti Francusku. Politi ka rasprava Drutveni ugovor (Le Contrat Social, 1762) pokazuje se kao jedno od klju nih mjesta njegove cjelokupne politi ke filozofije. U godinama svojeg velikog lutanja R. neprestance radi na autobiografiji Ispovijesti (Confessioras), koju dovrava pred samu smrt, i koja se otkriva kao jedinstven dokument intimne biografije, s tezom o izvornoj dobroti i isto*i due, uz nadahnute opise sretnih trenutaka vlastitog ivota. Smatran jednim od temeljaca evropske knjievnosti i filozofije XVIII st., R. se prije svega otkriva kao sugestivan majstor rije i, slikar uvstava, strasti i prirode, ali i kao obnovitelj polit. svijesti i prete a revolucije. Kao zagovornik uvstvenosti R. je protivnik prosvjetiteljstva, pa ipak promi e upravo prosvjetiteljske ideale propovijedaju*i moralnu autonomiju i vjerske, drutvene i polit. slobode. Temeljni stavak njegova cjelokupnog nazora je izvorna dobrota ovjeka u prirodnome stanju, uz njegovu izopa enost u drutvenim uvjetima; budu*i je po prirodi dobar, ovjek nije po inio isto ni grijeh, nego ga je iskvarila civilizacija i kultura. Stoga napredak znanosti, umije*a i proizvodnje dovodi do gubitka izvorne ljudskosti, radosti i ivotnog sklada. R. propovijeda pribliavanje prirodnome stanju me#uljudskih odnosa, te odbija despotizam i tiraniju, zagovaraju* i slobodu i jednakost. Iz istog nazora potje e i Rousseauova koncepcija slobodne drave, koja bi po ivala na sveop*oj volji naroda, i u kojoj bi gra#anske slobode zamijenile slobodu pojedinca. Takvoj bi zajednici najbolje odgovarao demokratski poredak. Samome pojedincu treba omogu*iti prirodan odgoj, u kojem se oslanjamo na instinkte, pa djecu ne treba podvrgavati prisili, nego treba slobodno razvijati njihova duhovna i tjelesna svojstva. Ina e prirodni ovjek nije grean i ne poznaje ni dogme ni religije, njemu je Bog priroda. Protivnik klasicisti kih kanona, filozofski buntovnik, panteist i naturalist, R. je svojim zanesenim i nesustavnim nazorom pripremio i duhovnu i drutvenu revoluciju, te kao propovjednik spontanosti i logike srca izvrio golem utjecaj i na evr. knjievnost i na filozofiju XVIII i XIX st. Ostala vanija djela: Pisma o francuskoj glazbi; Pismo d' Alembertu o kazalinim predstavama; Sanjarije osamljena eta a. Cjelokupna djela objavljena su u 25 sv. 1826, a cjelokupna korespondencija u 30 sv. 1956. ROWLEY [r'ouli], William, engl. dramski pisac i glumac; r. 1585, u. 1642. Ve*inu djela napisao zajedno s drugim autorima pa tako i svoja najvrednija ostvarenja (u suradnji s Th. Middletonom); komediju 1estita sva#a i tragediju Podmetnuto dijete. Tragedija Pohotom sve se gubi najbolje mu je samostalno napisano djelo. RUBENS, Peter Paul, flam. slikar; r. 28. VI 1577. u Siegenu, u. 30. V 1640. u Antwerpenu. Ro#en u Njema koj, kamo su mu roditelji protestanti emigrirali iz

Antwerpena u doba vjerskih progona. Nakon o eve smrti vra*a se u Antwerpen i u i slikanje kod romanist, sljedbenika tal. smjera u slikarstvu, A. van Noorta i O. van Veena. God. 1600. polazi u Italiju, studira djela majstora renesanse i suvremenih slikara i radi u slubi V. Gonzage, gospodara Mantove. Vrativi se 1608. u domovinu, otvara u Antwerpenu slikarsku radionicu, postaje dvorski slikar nadvojvode Alberta, guvernera Nizozemske i eni se Izabelom Brant. Kao uglednom gra#aninu povjeravane su mu diplomatske misije u Parizu, Madridu i Londonu, gdje tako#er i slika. Ostavi udovac (1626) eni se 1630. Helenom Fourment, koju je mnogo puta prikazao u portretima te u mitol. i religioznim kompozicijama. Zbog sve ve*eg broja narudaba organizira u svom ateljeu proizvodnju u kojoj, rade*i po njegovim skicama i kartonima, sudjeluju mnogi u enici i pomo*nici (Van Dyck, Jordaens, Snyders, J. Bruegel, de Vos, oba Teniersa i dr.). U svojim kompozicijama, redovno monumentalnih razmjera, s mnotvom likova i u bogatim arhitektonskim ambijentima, ostvaruje svestranu tematiku. Vie od 3000 njegovih platna obuhva*aju religiozne prizore (Podizanje kria; Skidanje s kria; Posljednji sud; nekoliko verzija Poklonstva kraljeva; sveci, mu enici), mitologiju i ant. legende (Bitka amazonka; Otmica Leukipovih k*eri; Perzej i Andromeda; Heroja i Leandar; Venera; Parisov sud; Pijani Silen), historijsko- alegorijske sadraje (ciklus o franc. kralju Henriku IV i Mariji Medici, u Louvreu), kermese, lovove (Lov na lavove), anr-prizore, pejzae i portrete. U portretu je dao najzrelije plodove svoga stvaralatva. Njegove velike kompozicije kao stilski jedinstvena cjelina najvii su domet flam. baroknog slikarstva, a po svojoj dinamici i patosu ujedno i jedan od najautenti nijih izraza baroknog duha. U raskonim scenerijama arhitekture ili u sun anoj prirodi R. komponira mase figura u bogatom kostimu ili kao aktove, pune senzualnosti i ivotne radosti. Pri tom se slui raskonom paletom toplih i zla*anih boja, koje s njegovih platna blijete u dotad nevi#enom sjaju. Rubensov utjecaj vladao je stolje*ima ne samo u flam. nego i op*enito u evr. slikarstvu, sve do majstora franc. romantizma E. Delacroixa. RUCELLAI [ru el'a:j], Giovanni, tal. pjesnik; r. 1475, u. 1525. Spjevom P ele (1524), po uzoru na Vergilijeve Georgike, dao je model didakti noj poeziji, a tragedijama Rosmunda (1516) i Oreste (1525) pridonio razvitku renesansnog teatra. RUEDA [ru'eda], Lope de, panj. komediograf; r. oko 1510, u. 1565. Glumac i vo#a kazaline druine. Nadahnut tal. kazalitem, pisao pastirske dijaloge i komedije: Armelina; Eufemia; Prevareni; Medora. Od njega potje u tzv. pasos-me#u inovima velikih komedija izvo#ene komi ne epizode - koje prethode Cervantesovim entremeses. RUIZ DE ALARCN Y MENDOZA [ru'iz de alark'on i mend'oza], Juan, panj. komediograf i dramati ar, rodom iz Meksika; r. 1581, u. 1639. Autor je karakternih, pomno dora#enih komedija. Najuspjelija je Sumnjiva istina, po kojoj su P. Corneille i C. Goldoni napisali svoje komedije Le Menteur, odn. Il Bugiardo (Laac). Ostala djela: komedije I zidovi uju; Promijeniti se i postati bolji; Ste*i prijatelje; Seviljski tkalac; povijesna drama Povlatene grudi. RUMFORD [r'amferd], grof, gra#ansko ime Benjamin Thompson, amer. fizi ar i politi ar; r. 1753, u. 1814. Za revolucije naputa svoju zemlju i bjei u Englesku. Na poziv izbornoga kneza Bavarske odlazi u Mnchen. Jedanaest je godina to ih je proveo u Mnchenu bio ministar rata, ministar policije i veliki kancelar. Bavio se i fizikom. Izvrio je kvantitativna mjerenja, kojima je dokazao da se mehan. energija, dobivena trenjem,

pretvara u toplinsku. R. je utvrdio da je toplina u vezi sa gibanjem estica od kojih se sastoje tijela. RUMJANCEV, Nikolaj Petrovi , rus. dravnik; r. 1754, u. 1826. Bio u diplomatskoj slubi u zap. Evropi, zatim ministar trgovine te vanjskih poslova. Oduevljen sabira rus. starina (ljetopisa, listina, rijetkih knjiga, etnografskog i numizmati kog materijala). Njegova zbirka posluila je kao osnova Rumjancevskog muzeja. Knjini fond ove zbirke posluio je 1925. kao temelj Dravne knjinice V. I. Lenjin u Moskvi. RUMJANCEV, Pjotr Aleksandrovi , rus. vojskovo#a; r. 1715, u. 1796. Zapovjednik rus. vojske u Sedmogodinjem ratu (1756-63). Od 1764, kao general-gubernator Ukrajine, provodio estoku rusifikaciju, ukinuo ukrajinsku autonomiju i stekao goleme posjede. Za rusko-tur. rata (1768- 74) porazio je broj ano nadmo*ne Turke na rijekama Largi i Kagulu (1770), izbio na Dunav i 1774. prisilio Tursku na Ku uk-Kajnardijski mir. Za zasluge dobio in general-feldmarala i po asni nadimak Zadunajski. Smatra se istaknutim organizatorom ruske vojske. God. 1794. bio zapovjednik pomo*ne armije za uguenje poljskog ustanka pod T. KoXciuszkom. RUNIUS [r'u:nius], Johan, ved. knjievnik; r. 1679, u. 1713. Studirao u Uppsali. ivio u tekim prilikama, izdravao se kao privatni u itelj i privatni tajnik. Umro od suice. Autor iroke kulture, pisao na nekoliko jezika. R. je majstor pjesni ke forme. Njegove pjesme su i vaan dokument o ivotu ved. gra#anstva po . XVIII st. Djela: Dudaim; Izabrane pjesme. Cjelokupni radovi objavljeni su 1955. RUSH [ra], Benjamin, amer. lije nik; r. 1745, u. 1813. God. 1797. osnovao Medicinsku akademiju u Pennsylvaniji. Jedan od potpisnika amer. Deklaracije nezavisnosti. Borio se za oslobo#enje Crnaca od ropstva i za ukinu*e smrtne kazne. God. 1774. osnovao prvo drutvo protiv ropstva u SAD. Prvi je opisao slu aj fokalne infekcije. Napisao prvu amer. raspravu o stara kim bolestima i niz drugih med. djela. RUSTEM-PAA, obiteljsko prezime Opukovi*, po podrijetlu nazvan Hrvat, tur. dravnik; r. oko 1500. u Skradinu, u. 1561. u Carigradu. U mladosti su ga oteli Turci, odveli u Carigrad i tamo kolovali. Oenjen Sulejmanovom jedinicom, postao je 1544. velikim vezirom. Upravljao je dugo Turskim Carstvom i omogu*io mu svojom financ., upravnom i vojnom politikom velika osvajanja. Posjedovao je golem imutak; njegova najsjajnija zadubina je Rustem-paina damija u Carigradu, djelo mimara Sinana. U Sarajevu je dao sagraditi Brusa-bezistan, gdje se prodavala svila iz njegovih tkaonica u Brusi. Rustempaina kronika Turskoga Carstva, koja see do 1560, sadrava vane podatke i za nau povijest. RUDI AHMED, osmanlijski pjesnik; r. 1637. u Mostaru, u. 1699. Doveden u Carigrad kao adami-oglan i kolovan, naputa inovni ku karijeru i posve*uje se posvema poeziji. U duhu konvencionalne isto nja ke lirike XV-XVII st. pisao kaside, gazele, dosjetke, kronograme na turskom, a poneto i na perzijskom jeziku. RUYTER [r'ejter], Michiel Adriaanszoon de, niz. admiral; r. 1607, u. 1676. Za Prvoga englesko-nizozemskog rata pobje#uje u bitki kod Plymoutha (1652) nadmo*niju engl. flotu. Sudjeluje u bitkama kod Dungenessa (1652) i Portlanda (1653). U Dansko-vedskom

ratu 1659. vodi uspjene operacije protiv ve#ana na Baltiku. U Drugom engleskonizozemskom ratu (1665-67) kao vrhovni zapovjednik niz. flote, pobijedio je (1667) Engleze u Kanalu. U Tre*em englesko-nizozemskom ratu uspjeno se bori protiv udruene englesko-franc. flote kod Solebaya (1672) i Schoomeveldta (1673). Nakon pobjede nad Francuzima kod Strombolija (1676) smrtno je ranjen u bitki kod Auguste. RUZZANTE [rud'ante], pravo ime Angelo Beolco, tal. komediograf; r. oko 1500, u. 1542. Slavljen za ivota, R. je dugo bio zaboravljen, a u najnovije doba ponovno je otkriven kao izvoran teatarski pisac selja kog svijeta, elementarnog, nagonskog i ivotnog, svjesno suprotstavljenog klasicisti kim renesansnim uzorima. Pisao je uglavnom padovanskim narje jem (pavano). Komedije: Betia (1552-25); Muica (1528); Vaccaria (1532-33). RZEWUSKI, Wac7av, polj. pisac; r. 1706, u. 1779. Hetman, krakovski vojvoda. Osim lat. i polj. panegirika Augustu II i III, pisao tragedije, komedije i polit. spise kojima opravdava liberum veto. Napisao i traktat o versifikaciji.

S. SABL, Madeleine de Souvr, marquise de, r. 1599, u. 1678. Glasovita po svojoj ljepoti, cijenjena zbog svoga duha i dobra ukusa, poznata po galantnim avanturama te po svome salonu, koji su posje*ivali odli nici franc. drutva (La Rochefoucauld, Voiture i dr.). Iza markize Sabl ostale su Maksime markize Sabl i brojna pisma. SACCHERI [sak'eri], Giovanni Gerolamo, tal. matemati ar; r. 1667, u. 1733. Profesor matematike, logike i teologije u Torinu, Paviji i Milanu. Najzna ajniji je po svojim pokuajima da dokae peti Euklidov postulat koriste*i pri tom preostale postulate (Euclides ab omni naevo vindicatus, Milano, 1733). Uslijed jedne pogreke u zaklju ivanju smatrao je da je u tome i uspio. Me#utim, zbog niza pravilnih zaklju aka, suprotnih naoj intuiciji, ali logi ki besprijekornih, jedan je od utemeljitelja geometrije Loba evskog. SACHS, Hans, njem. pjesnik i majstor pjeva ; r. 5. XI 1494. u Nrnbergu, u. 19. I 1576. u Nrnbergu. Radio kao postolar, a kao pjeva je obiao gotovo cijelu Njema ku. Iz prijevoda je poznavao Homera, Vergilija i Ovidija, kao i mnoge stare kronike i legende, a za svoje stihovne poslovice, basne i anegdote crpao je gra#u iz povijesti, Biblije, viteke i humoristi ke knjievnosti. Njegovi sastavci sadravaju moralisti ke pouke, elemente humanisti kog obrazovanja i ideje reformacije. Kao vatreni pristaa Luthera, napisao je u njegovu ast 1523. pjesmu Wittenberki slavuj (Die Wittenbergisch Nachtigall). U dramama je nastavio tradiciju nrnberke pokladne igre nadovezuju*i se na srednjovj. biblijsku dramu. S. je najja i u neusiljenoj farsi, karikaturi, ali, u realisti kim scenama iz svakidanjice, s dobro*udnim humorom i vjerskom trpeljivo*u (Zemlja larafija; Aak lutalica u raju). Odbacivan u doba baroka i prosvjetiteljstva, otkriven u vrijeme njem. romantizma, S. je izvanredno plodan knjievnik, autor nekih 200 drama, sastavio je 1800 kratkih pjesama u rimovanim dvostihovima (Spruchgedichte) i napisao 4275 majstorskih pjesama (Meisterlieder). SACKVILE [s'ekvil], Thomas, engl. pjesnik i diplomat; r. 1536, u. 1608. Zajedno s Th. Nortonom napisao jednu od najranijih engl. tragedija Gorboduc, a poznat je kao suradnik na djelu Zrcalo za dravnike. Zna ajan kao jedan od tvoraca engl. blank versea. SADE [sad], Donatien Alphonse Franois, marquis de, franc. pisac; r. 1740, u. 1814. Konjani ki oficir u Sedmogodinjem ratu; proveo 27 godina u zatvorima, a najposlije i u ludnici zbog raznih delikata (- SADIZAM). S. je u svojim djelima opisivao mra ne porive za psih. i fizi kim mu enjem: od ovjekova prava na apsolutni egoizam i nasla#ivanje u tu#im mukama pa do umorstva iz spolnog uitka. Potpuna ravnodunost prema vae*im moralnim normama i opsjednutost mu enjem spolnog partnera, odbacivanje svega to je priznato kao prirodno i uobi ajeno, neodoljiva potreba da se zlo inom ispuni svakidanja egzistencija neke su od bitnih zna ajki Sadeova knjievna djela. Miljenja su o Sadeovu opusu podijeljena; za jedne je S. patoloki pornograf, slavitelj nastranosti, bludnik i cinik

uvjeren u apsolutni trijumf zla, za druge je pak (Baudelaire, Rimbaud, Lautramont, nadrealisti) tragi na li nost u neprestanom sukobu s drutvom, ruitelj svih vae*ih normi i smioni negator tradicije. Djela: Justine ili nesre*e vrline; Nova Justine; 120 dana Sodome ili kola razuzdanosti; Filozofija u budoaru; Razgovor izme#u su#enika i samrtnika. S DE MIRANDA [~ de mir'anda], Francisco, port. pjesnik; r. izme#u 1481. i 1495, u. 1558. Vrlo zna ajan kao obnovitelj port. pjesnitva u doba renesanse. Po duhu petrarkist. Iz Italije donio u Portugal nove oblike: sonet, kanconu, elegiju, eklogu i pastoralu (Fabula do Mondego). Zna ajna su i njegova Pisma, u kojima aforizmima, pov. i mitol. reminiscencijama iznosi svoj ivotni i knji. credo. Autor je dviju komedija: Stranci i Hvastavci. SADOLETO, Jacopo, tal. humanist; r. 1477, u. 1547. Od 1513. do 1527. u kancelarijskoj slubi Vatikana, 1536. kardinal. Literarno ime stekao je ciceronovskom prozom svojih pisama i pjesmom O Laokontovu kipu (1506). U spisu Slava filozofije etiku temelji na ljudskom dostojanstvu i op*oj sposobnosti rasu#ivanja (lat. sensus communis). Neka njegova teol. gledanja u spisu O Pavlovoj poslanici Rimljanima crkv. je cenzura osudila. SA'DUDDIN, tako#er Saad ed-Din, Muhamed, tur. histori ar; r. 1536, u. 1599. Njegova historija Osmanlijskog Carstva Kruna anala (Tc ut- Tavarh) obuhva*a razdoblje od osnutka Carstva do smrti Selima I. Vrijedni su njegovi podaci za razdoblje kojemu je bio suvremenik, a ima podataka vanih i za nau historiju. SAGREDO, Giovanni, mlet. diplomat i pisac; r. 1617, u. 1682. Ambasador u Francuskoj, Engleskoj i Austriji. Sagredovi su spisi bili vrelo za neke nae histori are-ljetopisce; A. Ka i*-Mioi* poziva se na Sagreda u svojim pjesmama: Viruj, pobro, to Sagredo pie. Djela: Povijesne uspomene na otomanske vladare; zbirka novela Arkadija na Brenti. SAIB TEBRIZI, pravo ime Mirza-Muhamed Ali, azerbajdanski pjesnik; r. 1601, u. 1677. Pisao kaside, gazele, didakti ke pjesme i djela o ratni kim pohodima Perzijanaca. Vie godina ivio u Indiji a kao dvorski pjesnik perz. aha dobio naziv kralja pjesnika. Njegovi zbornici pjesnitva na perzijskom jeziku ostavili su snaan dojam na suvremenike, a u vie zemalja islam. kruga imali su vie sljedbenika. SAINT-AMANT [sent am'an], Marc Antoine Girard de, franc. pjesnik; r. 1594, u. 1661. Vojnik i diplomat; jedan od prvih lanova Francuske akademije. Rabelaisovskim rje nikom pjeva o vinu i dobroj trpezi (Izjelice; Sir; Dinja). Napisao i jednu satiri ku poemu (Komi ni Rim). SAINT-AUBIN [sent ob'en], Augustin de, franc. bakrorezac i ilustrator; r. 1736, u. 1807. Tehni ki vjet grafi ar, u ijem se djelu odrazuje duh rokokoa. Ilustrirao knjige, reproducirao slikarska djela. Izradio oko 1300 bakroreza, od ega 350 portreta suvremenika (me#u kojima se isti e Diderotov).

SAINT-AUBIN, Gabriel, franc. slikar, crta i bakropisac; r. 1724, u. 1780. Augustinov brat. Slika u akvarelu i gvau; u crteima obra#uje anr- motive iz pariskog ivota, galantne prizore, sve anosti i suvremene doga#aje. Osim umj. vrijednosti, ti radovi imaju i dokumentarno zna enje kronike. Jednake teme prikazuje i u fino obra#enim bakropisima (arlatan; Mala postaja; Pogled na Tuileries; Salon Louvrea). SAINT-VREMOND [sent evrem'on], Charles de Marguetel de Saint Denis de, franc. pisac; r. 1610. ili 1613, u. 1703. Skeptik, ateist, epikurejski zaljubljen u ivot. Kr*ansko apstiniranje od uitka smatrao neoprostivim grijehom. Nezavisan, slobodouman duh, koji se svojom ironijom zamjerio mnogima. Zbog pamfleta protiv Mazarinove politike morao emigrirati (Holandija, Engleska). Od 1661. do smrti ivio je u Londonu uivaju*i naklonost engl. dvora. Osim refleksij o hist., knji. i moralnim problemima (Esej o Epikurovu moralu; Rasprava o negdanjoj i suvremenoj tragediji) napisao i satiri ke komedije (U enici akademije). Ostavio opsenu korespondenciju. Njegovi filoz. pogledi najavljuju XVIII st. Izvrio znatan utjecaj na Voltairea Montesquieua. SAINT GELAIS [sen le], Mellin de, franc. pjesnik; r. 1491, u. 1558. Dvorski bibliotekar. Marotov i Ronsarov rival. Uveo u franc. knjievnost sonet. Pisao prigodne pjesme (Oeuvres, 1574), me#u kojima ima nekoliko duhovitih epigrama. S talijanskog preveo tragediju Sofonizba. SAINT-MARTIN [sen mart'en], Louis Claude de, franc. filozof; r. 1743, u. 1803. Mistik, protivnik materijalizma i senzualizma, pokuava spojiti gnosti ko i kabalisti ko u enje s misti kim mislima Swedenborga i J. Bhmea, ija je djela prevodio na francuski. Njegovi su sljedbenici martinisti. Djela: O zabludama i istini; 1ovjek elje; Novi ovjek; Krokodil (poema); O duhu stvari. SAINT-SIMON, Louis de Rouvroy duc de, francuski pisac; r. 1675, u. 1755. U Memoarima otro kritizira apsolutisti ku vladavinu Luja XIV i njegovih ministara iz burujskih slojeva. Zahtijeva da sa ponovo sazovu Generalni stalei i uspostavi samoupravna op*ina i pokrajina. Iako protivnik buroazije, njegovi su Memoari sluili revoluc. tre*em staleu kao ideoloko oruje u borbi protiv apsolutisti ke monarhije. SALMASIUS, Claudius, pravo ime Claude Saummaise, franc. klasi ni filolog i erudit; r. 1588, u. 1653. Profesor u Leidenu. Otkriva zbirke Anthologia Palatina. Za engl. revolucije bio na strani Stuarta; polemizirao s Miltonom brane*i prava monarhije kao boanska. Poznavalac prava, teologije i medicine, uz filoloka i historiografska djela (Plinijevske vjebe na temelju Solininusova Polyhistora; O rimskom vojnitvu) napisao niz radova s podru ja ekonomike (O kamatama; Prepirka o zajmovima). SALZMANN [z'alcman], Christian, njem. pedagog; r. 1744, u. 1811. Zastupnik pedagogije koja zahtijeva odgoj s pomo*u igre, gimnasti kih vjebi i manuelnog rada. Protivnik verbalizma u nastavi. Isti e veliko zna enje temeljitog odgoja odgajatelj. Djela: Konrad Kiefer ili naputak za razborit odgoj; Knjiica o mravima ili naputak o razboritu odgoju odgajatelja.

SAMMARTINI, Giovanni Battista, tal. orgulja i kompozitor; r. oko 1700, u. 1775. Me#u prvima komponirao simfonije koje se po formi i strukturi ( etvorostava ni oblik, sa sonatno gra#enim stavcima) smatraju klasi nima. Komponirao oko 80 simfonija, instrumentalne koncerte, guda ke kvintete, 20 kvarteta, oko 187 trija, oko 50 solo-sonata, preteno u ranoklasi nom, galantnom stilu, te opere, oratorije i crkvenu glazbu. Djela su mu bila proirena po Evropi pa je ne samo na inom oblikovanja nego i po utjecaju to ga je izvrio (pariska izdanja i izvedbe pridonijeli su uvo#enju ranoklasi nog stila u Francusku) odigrao vanu ulogu u razvoju klasi ne simfonije i komorne glazbe. SAMMICHELI [samik'eli], tako#er Sanmicheli, Michele, tal. graditelj ; r. 1484, u. 1559. U enik Bramantea i Giuliana da Sangallo u Rimu; istaknut graditelj visoke renesanse. Od 1509. upravlja gradnjom katedrale u Orvietu, 1528. stupa u slubu Mleta ke Republike. Podignuo utvrde na Lidu, Krfu, Kreti, Cipru; u Veroni sagradio bastione i gradska vrata Porta Nuova i Porta di S. Zeno. God. 1534. proputovao je Dalmaciju u pratnji svog sinovca Giana Girolama Sammichelija (oko 1513-1558), koji je po njegovim osnovama izveo obrambeni sustav Zadra i tvr#avu Sveti Nikola na ulazu u ibensku luku. S. je projektirao crkve i sagradio ve*i broj pala a; u Mlecima: Grimani, Corner-Spinelli i Cornato-Mocenigo, u Rovigu: Roncalli, a u Veroni: pala e Canossa, Pompei i Bevilacqua. SNCHEZ COELLO [s'an ez ko'eljo], Alonso, panj. slikar; r. 1531/32, u. 1588. U mladosti u i u Lisabonu, a u Madridu mu je bio u itelj A. Mor. Kao dvorski slikar Filipa II sudjelovao je na ukraivanju Escoriala, za koji je izradio velik broj slika, osobito portreta. Za etnik je ceremonijalnog i reprezentativnog panj. dvorskog portreta. SANDRART [z'andrart], Joachim von, njem. slikar i povjesni ar umjetnosti; r. 1606, u. 1688. U io u Nrnbergu, Pragu i Italiji, gdje slika pejzae sa Cl. Lorrainom. Erudit, eklektik u irokom rasponu; slikao hist., alegorijske i religiozne kompozicije, portrete i mrtve prirode. Njegovo djelo Njema ka akademija plemenitih gra#evnih, kiparskih i slikarskih vjetina (1675-79) vaan je izvor za povijest umjetnosti kao ilustrirani zbornik biografija njem., tal. i franc. umjetnika. SANGALLO, Antonio da, st., pravo ime Antonio Giamberti, tal. graditelj; r. 1455, u. 1534. Predstavnik kasnorenesansne arhitekture u Toskani. Glavna su mu djela crkve Sta Annunziata u Arezzu i Madonna di S. Biaggio u Montepulcianu, u kojoj je stvorio savren primjer renesansne centralne gra#evine s kupolom. SANGALLO, Antonio da, ml., pravo ime Antonio di Bartolomeo Cordini, tal. graditelj; r. 1483, u. 1546. U enik Bramanteov. U Rimu vodi 1538-46. gradnju bazilike sv. Petra, podie monumentalnu pala u Farnese (dovrio je Michelangelo; danas franc. ambasada), crkvu Sta Maria di Loreto i kovnicu. Gradi utvrde u Parmi, Piacenzi, Firenci i Anconi. Od stilskih oblika kasne renesanse ide prema manirizmu. SANGALLO, Giuliano da, pravo ime Giuliano Giamberti, tal. kipar i graditelj; r. 1445, u. 1516. U slubi Medi ejaca, po etno pripada ranoj renesansi. U Rimu studira ant. gra#evine i razvija se prema stilskom izrazu visoke renesanse. U mjestu Poggio a Caiano nedaleko od Firence sagradio reprezentativni ljetnikovac (Villa) s monumentalnim portikom u obliku ant. hrama, a u Pratu crkvu Sta Maria delle

Carceri. U Firenci sudjeluje kod gradnje pal. Strozzi, a u Rimu kod gradnje bazilike sv. Petra i Vatikanske pala e. SANNAZZARO [sanadz'a:ro], Jacopo, tal. knjievnik; r. 1455, u. 1530. Plemi*, dvoranin, lan humanisti ke akademije u Napulju (Pontaniana). Na latinskom je napisao religiozni spjev O poro#aju djevice, te Epigrame, Elegije, Ribarske ekloge, gdje veli a ljepote primorskoga zavi ajnog krajolika, a umjesto pastira na knji. pozornicu uvodi ribare i mornare. U svjetsku knjievnost uao je tal. djelom Arkadija (1501; definitivno izd. 1504), romanom u rafiniranoj humanisti koj prozi i stihovima (12 ekloga). Opisuju*i lutanja zaljubljena mladi*a u idealiziranoj pastirskoj krajini, dao je epski oblik vlastitoj ljubavnoj drami. Obnovio je ant. pastoralni mit i pruio dvorskoj i gra#anskoj publici ideal jednostavna i prirodna ivota u svijetu bezbrinih pastira. To je djelo imalo golem odjek u evropskoj knjievnosti, kazalitu, glazbi i likovnim umjetnostima. Prvo izvorno djelo takve vrste izvan Italije napisao je P. Zorani* (Planine, 1569).

SANSON [sans'on], Nicolas, franc. geograf; r. 1600, u. 1667. Izradio je 146 listova Karte Galij. Izradio je i Op*e karte svih dijelova svijeta. Djela: Geografski opis stare Galije, Geografski opis stare Gr ke. SANSOVINO, Andrea, pravo ime Andrea Contucci, tal. kipar i graditelj; r. oko 1460, u. 1529. U io u Firenci kiparstvo kod A. Pollaiuola, a graditeljstvo kod Giuliana da Sangallo; u svojim radovima izrazuje duh i forme visoke renesanse. Kao kipar izvodi nadgrobne spomenike u crkvama, oltare, tabernakule i reljefe u terakoti. Od 1492. do 1501. zaposlen je kao kipar i graditelj u Portugalu. U Firenci pomae Michelangelu kod izvo#enja Nove sakristije u S. Lorenzu. Zna ajan je njegov udio u gradnji katedrale u Loretu. SANSOVINO, Jacopo, pravo ime Jacopo Tati, kipar i graditelj; r. 1486, u. 1570. U io u Firenci kod A. Sansovina (od kojega uzima prezime) te kod Bramantea u Rimu. Sljedbenik je monumentalnih koncepcija visoke renesanse. Izradio je velik broj mramornih kipova za crkve u Firenci, Bologni i Rimu. God. 1527. stupa u slubu Venecije, gdje je izradio nadgrobni spomenik duda Veniera u crkvi S. Salvatore i kipove Neptuna i Marsa na Scala dei Giganti u dvoritu Dudeve pala e. U Veneciji izvodi i svoje izvanredne graditeljske radove: La Libreria (Knjinica sv. Marka); Loggetta uz podnoje kampanila bazilike sv. Marka; Zecca (kovnica) te pala e Loredan, Gritti i Dolfin. SANTACROCE [santakr'o: e], Girolamo, tal. slikar; r. oko 1480, u. oko 1556. Sljedbenik Giovannija Bellinija. Radio oltarne slike za crkve u Veneciji i okolici te u okolici Bergama i Padove. Ve*i broj njegovih slika nalazi se u crkvama u Istri (Pazinu, Izoli), u Hrvatskom primorju (Bakru, Koljunu) i Dalmaciji (Splitu, Hvaru, Starigradu, Visu, Lopudu, Krapnju, Blatu, Kotoru). SARAZIN ili SARRAZIN [saraz'en], Jacques, franc. kipar; r. 1592, u. 1660. Boravi 1610-28. u Rimu, gdje preuzima maniru tal. baroknog kiparstva. Jedan je od osniva a Pariske akademije (1648). Radio mitol. figure, kipove za crkve, portretna poprsja i dekorativnu plastiku. Zna ajnija djela: Nadgrobni spomenik Jacquesa de Souvraya; Nadgrobni spomenik kardinala de Brullea; Karijatide.

SARBIEWSKI, Maciej Kazimierz, latinizirano prezime Sarbievius, polj. pjesnik; r. 1595, u. 1640. Isusovac, dvorski propovjednik kralja Vladislava IV, od pape Urbana VIII ovjen ani pjesnik, kr*anski Horacije, smatran najodli nijim novolat. pjesnikom. Pjesme su mu od 1625. do 1892. izile u 58 izdanja. Od pjesama (na polj. jeziku) za ivota mu je izila samo prigodnica napisana u povodu smrti Stanislava Sapiehe (1635). SCAMOZZI [skam'oci], Vincenzo, tal. graditelj i teoreti ar; r. 1552, u. 1616. Stvara u sjev. Italiji arhitektonska djela u klasicisti kom duhu povode*i se za A. Palladiom. U Vicenzi sagradio pala e Trissino, Thiene i Porto-Breganze i dovrio pozornicu Palladiova Teatro Olimpico. Glavna su mu djela u Veneciji: Nove prokuracije (ju. fronta Trga sv. Marka), pala a Contarini i zavrni radovi na Sansovinovoj Knjinici sv. Marka. Njegov traktat O ideji svjetske arhitekture (1615) utjecao je na formiranje klasicisti ke arhitekture sve do XVIII st. SCARLATTI, Domenico, tal. kompozitor i embalist; r. 26. X 1685. u Napulju, u. 23. VII 1757. u Madridu. Sin i u enik Alessandra. 1embalist, orgulja i dirigent u Rimu te na kralj. dvorovima u Portugalu i u panjolskoj. Komponirao isprva opere (Hamlet), oratorije, kantate i crkvenu glazbu (monumentalni Stabat Mater), nadovezuju*i se na stil svojega oca; za boravka u panjolskoj skladao uglavnom samo muziku za embalo; napisao 555 sonata za embalo oblikuju*i ih dvodijelno, u vrlo individualnom, ranoklasi nom (galantnom) klavirskom stilu, kojemu je prizvuk panj. narodne muzike dao posebnu boju. Razvio virtuoznu, ornamentalno bogatu embalisti ku tehniku i utjecao na mnoge klavirske kompozitore idu*ih generacija, osobito u panjolskoj i Engleskoj. SCARPA [sk'arpa], Antonio, tal. anatom i kirurg; r. 1752, u. 1832. Profesor u Modeni i Paviji. Istraivao gra#u kostiju, osjetila (uha, nosa, o iju), sr ane ivce, uveo nove operacije u kirurgiji. Gl. djelo: Tabulae neurologicae (prvi jasni prikaz sr anih ivaca). SCARRON [skar'on], Paul, franc. burleskni pjesnik, romansijer i dramati ar; r. 14. VII 1610. u Parizu, u. 7. X 1660. u Parizu. Po o evoj elji prima nie redove. Boravi u Rimu kao pratilac biskupa iz Mansa, na povratku dobiva kanoni ku titulu. Veseljak po *udi, provodi frivolan ivot. U 28. godini paraliziran; uzetih nogu, do smrti prikovan uz naslonja , prkosi udesu smijehom i burleskama. U 42. godini S. uzima za enu Franoiseu d'Aubign (poslije ena Luja XIV, poznata pod imenom Madame de Maintenon). Nasmijani bolesnik parodira Vergilijevu Eneidu (Prerueni Vergil), podruguje se Mazarinu (Mazarinade), pie burleskne poeme (Typhon ili Gigantomahija), kazaline komade po panj. uzoru (Jodelet ili gospodar-sluga; Aak iz Salamanke ili velikoduni dumani), roman o ivotu putuju*ih glumaca (Komi ni roman-njegovo najbolje djelo) i novele (Tragikomi ne novele, kojima se inspirirao Moli,re piu*i Tartuffea i kolu za ene). Za Scarronom su se poveli mnogi; zaredale su travestije klasika, burleska je postala moda onog vremena (Dassoucy, Cyrano de Bergerac i dr.). S. se smatra prete om Moli,rea.

SCHEELE ['e:le], Carl Wilhelm, ved. apotekar i kemi ar; r. 9. XII 1742, u. 21. V I796. Radio kao apotekar u Malmu (1715), Stockholmu (1768) i Kpingu (od 1775, kad je bio izabran za lana vedske kraljevske akademije nauka). Jedan od osniva a moderne kemije. Izvanredan eksperimentator. Otkrio je kisik, klor, barij-

oksid i mangan; vinsku, galnu, mokra*nu, oksalnu, mlije nu, limunsku, jabu nu i cijanovodi nu kiselinu; arsenovodik, glicerol i biljne bjelan evine. Vana su njegova otkri*a o prirodi fluorovodi ne, molibdenske, volframske i arsenske kiseline; otkrio je adsorpciju plinova na drvenom ugljenu, kataliti ku esterifikaciju organskih kiselina, sterilizaciju octa kuhanjem i dr. Rade*i u siromatvu, u tekim uvjetima i s primitivnom aparaturom, Scheele je otkrio vie kem. supstancija i pojava nego ijedan istraiva prije njega. SCHEIDT [ajt], Samuel, njem. kompozitor i orgulja; r. 1587, u. 1654. Predstavnik ranog baroka u Njema koj, komponirao djela za orgulje (zbirke Tabulatura nova i Tabulatur-Buch), za instrumentalne sastave (zbirka plesova Ludi musici; LXX Symphonien auf Concerten manier) te vokalnu, svjetovnu i duhovnu muziku (zbirke Concertus sacri, Novi duhovni koncerti i Ljupki ljekoviti cvjeti*i...). Zbirkom Tabulatura nova (3 sv.) uveo novi na in notiranja glazbe za instrumente s tipkama (note na na in partiture), a svojim orguljskim koralnim varijacijama, koje gradi u tradicionalnom kontrapunktskom slogu ali ih tehni ki, sadrajno i formalno oboga*uje novim sredstvima, dao temeljni prilog izgra#ivanju njem. baroknog orguljskog stila. Svojim vokalnim duhovnim koncertima pripravlja protestantsku koralnu kantatu. SCHEIN [ajn], Johann Hermann, njem. kompozitor; r. 1586, u. 1630. Jedan od glavnih predstavnika ranog muz. baroka u Njema koj. U svojim djelima sjedinio kasnonizozemsko-njem. polifoni ko stilsko naslje#e s dostignu*ima talijanskog stile nuovo (monodija, koncertantni stil itd.). Najzna ajnija su mu djela: zbirke duhovnih vokalnih koncerata Opella nova (I-II, 1618-26), u kojima izgra#uje oblike njem. koralnog (I) i vokalno- instrumentalnog koncerta (II); zbirka od 20 orkestralnih suita u varijacijskoj formi Banchetto musicale (1617); svjetovne pjesme uz generalbas na vlastitu poeziju (zbirke Musica boscareccia, I-III, 1621-28); njem. svjetovni i duhovni madrigali komponirani na talijanski na in (zbirke Diletti pastorali, 1624. i Fontana d'Israel, 1623) i prva protestantska pjesmarica s generalbasom Cantional (1627, dijelom na vlastite tekstove). SCHEINER ['ajner], Christoph, njem. astronom; r. 1579, u. 1650. Sveu . profesor matematike i hebr. jezika u Ingolstadtu, Innsbrucku i Freiburgu. Pored G. Galileja, prvi je otkrio pjege na Suncu, ali im je dao krivu interpretaciju. Bio je ogor en Galilejev protivnik. SCHEINPFLUG ['ajnpflug], Karel, e. knjievnik i publicist; r. 1869, u. 1948. Pjesnik, romanopisac, feljtonist i dramati ar. Opisuje jalovost malogra#anske egzistencije i simpatizira s junacima koji lome drutvene konvencije. Djela: INRI; Biseri u octu; Babilonska kula; Stru njaci. SCHILLER ['iler], Friedrich, njem. knjievnik, teoreti ar umjetnosti i histori ar; r. 10. XI 1759. u Marbachu am Neckar, u. 9. V 1805. u Weimaru. Djetinjstvo je proveo u Lorchu, gdje su ga pripremali za pastorski poziv. Iao je u lat. kolu u Ludwigsburgu, a zatim u voj. akademiju u Stuttgartu, gdje je neko vrijeme u io pravne nauke, da bi kasnije preao na medicinu i sluio kao voj. lije nik. Nezadovoljan svojom slubom, ne mogavi podnijeti voj. stegu, bjei u Mannheim, gdje je njegov dramski prvenac Razbojnici (Die Ruber) doivio ne uveni uspjeh 13.

I 1782. Tada slijede godine njegova lutanja i u enja. Boravi u Oggersheimu, Bauerbachu, Leipzigu, Gohlisu, Dresdenu, Loschwitzu, da bi se zatekao u Weimaru, zatim kao profesor povijesti na sveu ilitu u Jeni i najzad opet u Weimaru, gdje umire od tuberkuloze plu*a. - U Schilleru se ve* u po etku - pod utjecajem Goethea, Shakespearea, Rousseaua i Macphersona-ali iznad svega zbog specifi nosti njegova vlastita ivota i zapreka na koje je nailazio-javlja koncepcija o svijetu kao popritu neprestane borbe suprotnosti: dobra i zla, strasti i dunosti, individualne tenje i drutvene ograni enosti, uvjetovanih vezom i oprekom izme#u ovjekove ivotinjske i duhovne prirode. Temeljna tenja ljudskog ivota je sloboda (kako u unutranjem tako i u vanjskom smislu) i s njom povezana borba protiv svake tiranije, o emu rje ito govore njegove drame (Razbojnici, Don Carlos, Wilhelm Tell). Polaze*i u svojem cjelokupnom nazoru na svijet od Kantovih eti kih i esteti kih radova i Herderovih hist. istraivanja, Sch. ostvaruje vlastitu duhovnu sintezu, u kojoj sredinje mjesto zauzima narav i namjena ljepote, njena veza sa samom stvarno*u, dobrotom i istinom. Bitne momente toga nazora sadre njegove filoz. pjesme (Ideal i ivot; Mo* pjesme). Schillerovu liriku odlikuje poseban patos (kao izraz suprotnosti i sukoba izme#u beskrajnog i bezuvjetnog, prolaznog i vje nog, nunosti i slobode), a iznad svega borba protiv silnitva. Sli ne se osobine, uz klas. ton i bogatu imaginacjiu, nalaze i u baladama (Polikratov prsten; Boj sa zmajem). Me#utim, Sch. nije izvoran lirik, jer on uglavnom svoja filoz. razmiljanja i uvjerenja predo ava u obliku pjesama, to najbolje pokazuju njegovi smiljeni, trezveni i odmjereni sastavci kao Bogovi Gr ke i Umjetnici, a i uvena poema Pjesma o zvonu. No, ako je u lirskim radovima esto na rubu pateti nosti, retori nosti i pretjeranog alegoriziranja, on u svojim klasi nim dramama sa shakespearovskim stihovima (koje najbolje izraavaju njegovu stvarala ku narav), snagom dramskih opreka i dojmljivo*u jezika, postie punu mjeru teatarske prezentacije i knji. obuhvata. - Kod Schillera su izuzetne, jake osobe nosioci na ela slobode, pa i onda kada je to na elo utjelovljeno u cijelom jednom narodu, kao to je slu aj s dramom Wilhelm Tell, posve*enom slobodoljubivim vic. gortacima. Tragi ni junak i tragi na situacija tu nastaju u sukobu izme#u fizi ke nude (stjecaja prisilnih okolnosti) i moralne slobode ( ovjekove volje, osje*aja razlike izme#u dobra i zla, dileme izme#u ljubavi i dunosti). Nastoje*i povezati i izmiriti Kantov idealizam uma i Goetheov idealizam prirode, Sch. u svojoj filozofiji svijeta uop*e koncentrira osn. problem misli i ina oko odnosa izme#u velikih kategorija dobrog, istinskog i lijepog, na jednoj strani, i nunosti i ograni enosti individualnog ivota, na drugoj strani. Sloboda i ljepota postaju tako sredite njegova filoz. rada. Dok je smisao i ostvarenje slobode utjelovio u dramama, ljepoti posve*uje i radove teorijske naravi, koji su po svojem stilu vie eseji negoli znanstvene rasprave. Ljepota, koja omogu*uje potpunost ovjetva, zahvata svojom egzistencijom u osjetilnu prirodu kao i u svijet uma, u kojem osjetilno postaje nadosjetilno - izraz ideje. U umjetnosti, historiji i ivotu uop*e postoji moralna jedinstvenost u smislu tenje ljepoti, dobroti i istini. O tom Sch. pjeva u djelu Rije i vjere. Povezuju*i estetiku s historijom filozofije, razmotrivi razli ite umj. oblike i raznolike umj. smjerove, nastojao je ostvariti sintezu najboljih i bitnih momenata antike i Sturm und Dranga, a u zamisli sklada svijeta ideje i svijeta zbilje. U svojim hist. radovima posve*uje posebnu panju revoluc. doga#ajima. U studijama Povijest odvajanja Nizozemske i Povijest tridesetogodinjeg rata pokazuje jasnu koncepciju historije i originalne misli. Drugovanje s Goetheom, u posljednjem desetlje*u Schillerova ivota, mnogo je utjecalo na produbljivanje njegove misaonosti, a njihova je suradnja bila u znaku otre polemike protiv duhovnog mrtvila i mra njatva, bilo u svakodnevnim

postupcima, bilo u knjievnosti. - Jo za njegova ivota, a pogotovu poslije smrti, djelo mu je imalo mnoge tovatelje i sljedbenike, ali i otre kriti are. Dok su se romanti ari divili njegovu zanosu i plemenitom patosu, naturalisti i realisti su mu zamjeravali na mudrovanju i retori nosti. Pa ipak njemu - u smislu sinteze klas. i romanti nog - duguju mnogi istaknuti pisci, kao A. de Musset, Th. Carlyle, A. Manzoni, F. M. Dostojevski, a njegov je slobodarski duh blagotvorno djelovao i na nae romanti are. Ostala vanija djela: Kabala i ljubav; Maria Stuart i Orleanska djevica.

SCHLEIERMACHER [l'ajermaher], Friedrich Ernst Daniel, njem. filozof i teolog; r. 1768, u. 1834. Propovjednik i profesor u Halleu i Berlinu. Svojim filozofskoreligioznim naziranjima znatno utjecao na romantizam i protestantsku teologiju. Nedostiivi, ali bezuvjetni cilj svega miljenja - izjedna enje realnog i idealnog, bitka i miljenja - ini filozofiju dijalekti kom znano*u koja se neprestano obnavlja. Umjetnost, po njemu, zauzima istaknuto mjesto me#u aktivnostima koje dokazuju da realni i idealni svijet, svemir i duh proizlaze iz istog izvora. Intuitivno i estetski zasnovana religioznost, koja je uvjetovana nemogu*no*u znanstvene spoznaje, izvire iz uvstva potpune zavisnosti od najvie zbilje u kojoj su bitak i svijest identi ni. Ograni uju*i religiju isklju ivo na individualni, intimni doivljaj, odbija njen teorijski oblik i prakti ku organizaciju (crkvu). Poznat kao komentator i prevodilac Platonovih dijaloga. Djela: O religiji; Osnovne crte kritike dosadanjeg u enja o *udore#u; Osnove filozofske etike; Estetika.

SCHLTER [l'iter], Andreas, njema ki kipar i graditelj; r. oko 1660, u. 1714. Osniva njem., kasnobarokne arhitekture; kao kipar razvio se pod utjecajem Michelangela i G. L. Berninija. Ponajprije u slubi Jana Sobjeskog u Varavi, zatim u Francuskoj i Italiji, a od 1696. u Berlinu. Tu izvodi svoje glavno kiparsko djelo, bron ani konjani ki spomenik velikog kneza izbornika Fridrika III s alegorijskim likovima okovanih robova oko podnoja, te portretna poprsja i nadgrobnu skulpturu. Gradi Dvor s klasi nom kolonadom na monumentalnom pro elju, te nekoliko pala a, dvoraca i javnih zgrada. Kao direktor Berlinske akademije znatno utje e na razvoj lik. umjetnosti. God. 1713. na poziv Petra Velikog odlazi u Petrograd, gdje umire idu*e godine.

SCHOBERT ['obert], Johann, njem. pijanist i kompozitor; r. oko 1740, u. 1767. Virtuoz na embalu, po prilici od 1760. koncertirao u Parizu. Ranoklasi ar, komponirao preteno djela za embalo - koncerte i sonate te komornu glazbu s embalom - trija, kvartete, simfonije. Pridonio izgra#ivanju klasi ne sonate sjedinivi elemente be kog, mannheimovskog i venecijanskog na ina oblikovanja i obogativi je novim sadrajem i izrazom. Utjecao na mladog Mozarta i na mnoge franc. kompozitore klavirske glazbe. SCHNELEBEN ['e:nle:ben], Janez Ludvik, teolog i kroni ar; r. 1618. u Ljubljani, u. 1681. u Ljubljani. Do 1653. isusovac, dekan prvostolne crkve u Ljubljani (1654-67), od 1668. kroni ar Kranjske i 1669-76. arhi#akon u Ribnici. Ostavio teoloka djela: O bezgrenom za e*u (De immaculata conceptione; 5 knj.),

Istinito i iskreno miljenje (Vera ac sincera sententia) i Djevoja ka palma (Palma Virginea); zbog napada na dominikanski red posljednja dva djela stavljena su na indeks. Sastavio i lekcionar s pjesmaricom i uputama za upotrebu slovenskog jezika Evangelia inu lystovi. Pokreta stalne tamparije u Ljubljani (1679) u kojoj je objavio svoja hist. djela Oslobo#ena Ljubljana (Aemona vindicata) i svoj najve*i kroni arski tampani rad Stara i nova Carniolia (Carniolia antigua et nova). Pisao genealoke studije (o porodicama Attems, Auersperg, Gallenberg, Ursini-Blagay). SCHNEMANN ['e:neman], Johann Friedrich, njem. glumac i upravitelj kazalita; r. 1704, u. 1782. God. 1739. osnovao vlastitu druinu, s kojom putuje Njema kom. Zna ajna li nost u doba kad se njem. gluma iz komedijatva i improvizacije razvija u prostudiranu interpretaciju s tenjom za umj. dostignu*ima. SCHONGAUER ['o:ngauer], Martin, njem. slikar i bakrorezac; r. oko 1435, u. 1491. Upoznaje u Nizozemskoj djela Rogera van der Weyden, koja utje u na njegov razvoj. Osniva radionicu u Colmaru na Rajni. Predstavnik je slikarstva njem. kasne gotike oplo#ene realizmom. Gl. mu je djelo Bogorodica u bunu rua (1473); pripisuje mu se niz oltarnih slika. Kao bakrorezac podie tu struku umjetni ki i tehni ki na visoku razinu (realisti ki interpretirane sakralne i profane teme). U grafici je prethodnik A. Drera. SCHRDER, Sophie, njem. glumica; r. 1781, u. 1868. Nastupala je po Njema koj i u be kom Burgtheatru u tragi nim ulogama; isticala se u djelima Euripida, Shakespearea, Schillera i Grillparzera. SCHUBART ['u:bart], Christian Friedrich Daniel, njem. pisac i muzi ar; r. 1739, u. 1791. Tipi an liri ar Sturm und Drang razdoblja. Kao izdava asopisa Deutsche Chronik (1744-77) otro je kritizirao feud. apsolutizam, isusova ki red i borio se protiv prodaje njem. vojnika stranim zemljama (posebno u Englesku). Kao muzi ar komponirao niz popularnih pjesama. Bio osu#en od kneza Karla Eugena i deset godina zatvoren, a nakon pomilovanja postaje muz. direktor na dvoru u Stuttgartu. Djela: 1arolije; Pjesme iz zatvora; Raznovrsni spisi. SCHTZ [ic], Heinrich, latinizirano Henricus Sagittarius, njem. kompozitor; r. 1585, u. 1672. U enik G. Gabrielija u Veneciji. Vie od pet decenija (1617-72) vodio sasku dvorsku kapelu u Dresdenu. Sredinja li nost njem. barokne muzike XVII st., prethodnik J. S. Bacha. Povezao njem. protestantsko muz. naslje#e i kasnoniz. polifoni stil s tekovinama tal. baroka (vokalni koncert, stile recitativo i concitato, monodija) u posve osobno obojenu stilsku sintezu. Komponirao najve*im dijelom duhovnu vokalnu muziku (sa uvano oko 500 djela) na biblijske tekstove, latinske i u njem. prijevodu. Za razvoj njem. muzike vaan posebno po tome to je prilagodio tal. barokne elemente ritmu i pjesni kim oblicima njem. knjievnog jezika i pribliio njem. muzi kom shva*anju. Djela su mu djelomice objavljena u zbirkama: Prva knjiga madrigala; Davidovi psalmi (26 viezbornih koncerata); Cantiones Sacrae (lat. moteti); Symphoniae Sacrae I-III (solisti ki duhovni koncerti); Davidovi psalmi sro eni u njema kim rimama; Muzi ke egzekvije (pogrebna glazba, sadri prvi njem. rekvijem); Mali duhovni koncerti, I-II; Duhovna zborna gdazba (njem. moteti). Schtzove biblijske historije - Historija Kristova uskrsnu*a i Historija Kristova ro#enja te Sedam rije i Spasiteljevih - smatraju se po ecima njem. oratorija. U rukopisu su sa uvane 3 Pasije - po Luki, Ivanu i Mateju te Njema ki Magnificat. Sch.

je i autor prve njem. opere Dafne, izvedene 1627 (sa uvan samo libreto Martina Opitza).

SCHWARZ, Hans, njem. kipar i medaljer; r. oko 1492, u. ?. Radio u Nrnbergu, Poljskoj, Danskoj i Parizu, gdje na njega utje u crtei J. Cloueta. Majstor sitne plastike i portretnih medalja (oko 175 primjeraka, me#u kojima likovi A. Drera, H. Burgkmaira i fala kih i austr. knezova). SCIASCIA ['aa], Leonardo, tal. pisac; r. 1921. Kao ro#eni Sicilijanac, nalazi u tom drevnom oto nom svijetu ishodite angairanoj inspiraciji, koja se od dokumentarnosti i kronike uzdie do eti ke osude i vizije. Djela: romani Dan *uka; Svakom svoje; Osporavanje; povijesna evokacija Smrt inkvizitora. SCOTT, Walter, kot. pjesnik i romanopisac; r. 15. VIII 1771. u Edinburghu, u. 21. IX 1832. u Abbotsfordu. Jo od djetinjstva pokazuje interes za povijest i pjesnitvo, neobi na putovanja i fantasti ne pripovijesti. U knjievnost ulazi kao prevodilac Burgerovih balada i Goetheova Goetza von Berlichingen. Sakuplja kot. balade i 1802. javlja se zbirkom Minstrelsko pjesnitvo sa kotske granice. Iako je danas poznat po svojim hist. romanima, pisao je u po etku gotovo isklju ivo poeziju uzimaju*i teme iz srednjeg vijeka i kot. povijesti. Poznavanje kot. i engl. prolosti, golema erudicija, romanti arska raspoloenja i pripovjeda ki talent karakteriziraju Scotta romanopisca. U svojoj prozi on daje dramati ne zaplete, viteke obi aje, snane li nosti. Kao moralist, nastoji da likuje dobro, junaci su mu smioni i velikoduni, pravda pobje#uje nepravdu, a pravi vitez kukavicu. Bio je plodan pisac ije je djelo osvojilo publiku, o kome Byron, Pukin i Balzac govore s divljenjem. Imponira svojom vitalno*u i stvarala kom energijom; u godinama kad je pretrpio nov ani slom, grozni avo radi da se rijei golemih dugova. Pisao je mnogo i nije imao vremena da cizelira svoj opus. Najbolji su mu prikazi kot. karaktera i opisi ljudi njegova zavi aja. Izvrio je golem utjecaj na evr. prozu, na vrlo razli ite autore od A. Dumasa do A. Manzonija i A. enoe. Djela: pjesme Gospo#a s jezera; Marmion; Pjesma posljednjeg minstrela; Roderick; Rokeby; romani Waverley; Guy Mannering; Rob Roy; Ivanhoe; Starinar; Stari na in umiranja; Lammermoorska zaru nica; Srce Midlothiana. SCUDRY, Madeleine de, franc. spisateljica; r. 1607, u. 1701. Autorica mnogih preciozno-sentimentalnih romana, koji su se u njezino doba mnogo itali i prevodili. Za svoje djelo Besjeda o slavi dobila od Akademije nagradu franc. govorni ke vjetine. Pod starost objavila Razgovore o moralu. Redovan gost u salonu markize Rambouillet (do 1650), poslije i sama otvara salon, koji je dugo vremena davao ton pariskom mondenom i knji. ivotu. U romanima, pod velom ant. historije, slika galantno drutvo svog vremena. Glavna djela, Veliki Kir i Klelija ili rimska povijest, smatraju se za ecima franc. psiholokog romana. SEBASTIANO DEL PIOMBO, pravo ime Sebastiano Luciani, tal. slikar; r. oko 1485, u. 1547. U ranoj mlet. fazi svog rada pod utjecajem Giorgionea. God. 1511. dolazi u Rim, gdje 1531. postaje uvar papina pe ata (odatle mu i nadimak del Piombo). Tu je presudan utjecaj na nj izvrilo Michelangelovo i Rafaelovo djelo. U svojim najzrelijim radovima kreativno je uspio povezati topli, mekani kolorit mlet.

slikarstva s Michelangelovom koncepcijom monumentalnih plasti nih oblika (Oplakivanje Krista). Njegovo djelo obuhva*a tematiku irokog raspona, od relig. motiva preko mitol. tema (freske u vili Farnesini u Rimu) do portreta (Portret mlade Rimljanke; Gusla ; Andrea Doria). SEDAINE [sed'en], Michel Jean, franc. dramati ar; r. 1719, u. 1797. U mladosti pie ansone i vodvilje. Autor je mnogih opernih libreta. Za kompozitora Grtryja napisao Rikard Lavljeg Srca i Amfitrion, za Philidora Dvostruka preobrazba i Blaise cipelar, za Monsignyja Rose i Colas; Dezerter i Aline, kraljica Golconde. Glavno djelo: Filozof a da to i ne sluti (drama iz ivota bogatih trgovaca). Objavio i zbirku pjesama Poezija prolaznosti. 1lan Francuske akademije (1786). SEGHERS [s'e:hers], tako#er Segers i Zegers, Hercules, niz. slikar i bakropisac; r. oko 1589, u. oko 1645. Pripada slikarskoj koli u Amsterdamu. Slika fantasti ne brdske krajeve u jakim kontrastima svjetla i sjene te poetsko-realisti ke motive iz niz. ravnica. U bakropisu obra#uje jednake teme i iskuava nove tehn. postupke (obojeni bakropis). Utjecao na Rembrandta kao grafi ara. SELIM I, zvan Javuz (tur. yavuz: okrutan), tur. sultan; r. 1467, u. 1520. Pomognut od janji ara prisilio je Bajazida II da mu ustupi prijestolje 1512. Krvavo uguio ustanak ijita u Maloj Aziji, zbog ega je doao u sukob s perz. Sefevidima. U bitki kod 1aldirana pobijedio aha Ismaila (1514), osvojio Siriju (1516) sruio mamelu kog sultana u Egiptu i od posljednjeg Abasida preuzeo titulu kalifa. Pod njegovu vlast pada i Hejaz sa svetim mjestima Mekom i Medinom. Sa Selimom I po inje najsjajnije razdoblje tur. historije. SELKIRK [s'elkerk], Alexander, kot. mornar; r. 1676, u. 1721. Sudjelovao je u ekspediciji W. Dampiera (1703) na ju. Pacifiku. Tom prilikom je, nakon sva#e sa svojim kapetanom, iskrcan na otoku Ms a Tierra u skupini Juan Fernndez. Tamo je ostao od 1704. do 1709. Njegove neobi ne doivljaje opisali su W. Rogers, E. Cooke, R. Steele i najzad D. Defoe u svom popularnom Robinsonu. SNAC DE MEILHAN [sen'ak de mej'an], Gabriel, franc. pisac; r. 1736, u. 1803. Zauzimao odgovorne poloaje u dravnom aparatu i bio ti*enik markize de Pompadour. God. 1791. emigrirao u Rusiju, gdje je neko vrijeme primao pomo* od Katarine II; nakon stupanja na prijestolje Pavla I naputa Rusiju i nastanjuje se u Be u. Ostavio je zanimljiva svjedo anstva o obi ajima i mentalitetu svojih suvremenika. Djela: Razmatranja o luksuzu i bogatstvu; O vladi, obi ajima i prilikama u Francuskoj prije Revolucije; Portreti i karakteri istaknutih li nosti na koncu XVIII stolje*a. SENJANIN, Ivo, pravo ime Ivan Vlatkovi*, istaknuti junak iz nar. poezije. Odlikovao se u borbama potkraj XVI i po . XVII st. U dokumentima se spominje do 1612. SERVETO, Miguel, panj. lije nik i teolog; r. oko 1510, u. 1553. God. 1531. objavio De Trinitatis erroribus, u kojem. napada kr*. u enje o trojstvu. Nakon toga ivi pod imenom Villanovanus i studira medicinu u Parizu. Kao lije nik otkrio je

mali optok krvi. God. 1533. objavljeno je njegovo gl. djelo Obnova kr*anstva (Christianismi restitutio), u kojem zastupa teze panteisti kog neoplatonizma. Uhi*en od inkvizicije u Vienneu, bjei u enevu, ali je po Calvinovu nalogu uhva*en i osu#en na smrt. SEYDLITZ [z'ajdlic], Friedrich Wilhelm, pruski general; r. 1721, u. 1773. Istaknuo se u leskim ratovima svojim kavalerijskim napadima. Slue*i se taktikom Fridrika II, pobijedio je u bitkama kod Rossbacha (1757) i kod Zorndorfa (1758). Teko ranjen u bitki kod Kunersdorfa. lesku konjicu, kojoj je poslije bio zapovjednik, uzorno je reorganizirao. SHAFTESBURY ['a:ftsberi], Anthony Ashley Cooper, engl. filozof; r. 1671, u. 1713. God. 1695. postaje lan Gornjeg doma, a od 1711. ivi u Italiji. Njegova je filozofija svojevrsna sinteza neoplatonizma i panteizma, ant. tradicije i filoz. kole iz Cambridgea. Lirski zanosni doivljaj harmonije svijeta i entuzijazam prosvjetitelja dominira itavim njegovim zna ajnim opusom. Osje*aj je osnovni izvor svake spoznaje, a vrlina je ljubav prema redu i ljepoti u drutvu. Estetski osje*aj harmonije uklju uje u sebi lijepo i dobro. Blizak deizmu, Sh. govori idealisti ki o uro#enom osje*aju za dobro. Smatrao je da za teoretsko zasnivanje morala nije potrebna religija; tovie, prava religija jest ona koja je zasnovana na moralu, ljubavi prema kozmi koj harmoniji. Svojim je estetskim tezama Sh. utjecao na niz filozofa i umjetnika te su se njegovim panteisti kim optimizmom inspirirali Pope, Diderot, Schiller, Goethe, Rousseau i Voltaire. Njegovi brojni eseji, koji ne tvore zatvoren filoz. sustav, tiskani su 1711. pod naslovom Karakteristike ljudi, manira, miljenja i vremena. SHAKESPEARE [`ekspir; engl. ejkspier), William, engl. dramski pjesnik; krten 26. IV 1564. U Stratford-on-Avonu gdje i u. 23. IV 1616. Bio je tre*e od osmero djece. Njegov otac John, ugledan obrtnik, obavljao je razli ite funkcije u upravi grada Stratforda, dok 1568. nije postao i na elnik (bailiff). Mati, Mary Arden, bila je k* i malog posjednika. Po svom podrijetlu Sh. je imao slobodan pristup u mjesnu srednju kolu, gdje je po svoj prilici stekao prvu naobrazbu. U decembru 1582. uzeo je za enu Ann Hathaway. U maju 1583. rodila im se k*i Suzana, a u februaru 1585. blizanci Hamnet i Judith. U me#uvremenu se imovno stanje Shakespeareovih roditelja pogoralo tako da je mladi William bio prisiljen potraiti sre*u izvan Stratforda. Postoji tradicija da je morao napustiti rodno mjesto jer se zamjerio vlastelinu Sir Thomasu Lucyju kradu*i srne u njegovu parku. Prema drugoj tradiciji, Sh. je kra*e vrijeme proveo kao nastavnik u nekoj pokrajinskoj koli. Najvjerojatnije je da se spremao za kazalini poziv, moda u jednoj od putuju*ih gluma kih druina, jer ga ve* 1592. nalazimo u Londonu u uskoj vezi s kazalitem. Od te godine vijesti su o njegovu ivotu obilnije i pouzdanije. U martu 1592. u Londonu se s velikim uspjehom prikazivala nova drama o kralju Henriku VI. Danas se smatra kao sigurno da je to bio prvi dio Shakespeareove trilogije Henrik VI (Henry VI). U jesen iste godine Sh. je dovoljno slavan kao dramski pjesnik da ga je najpoznatiji tadanji profesionalni pisac drama, Robert Greene, napao u jednom pamfletu. Greene se tui da glumci zanemaruju njega i ostale univ. obrazovane dramati are (university wits) i da se ak jedan glumac usudio drame pisati. To je prva odre#ena suvremena aluzija na Shakespearea (igra rije ima Shakespeare, Shake-scene, tj. onaj koji trese kopljem, odn. pozornicom). Pamflet sadrava i parodiju jednog stiha iz tre*eg dijela Shakespeareova Henrika VI. Od 1593. do 1594. harala je Londonom kuga, pa su

stoga sva kazalita vie mjeseci bila zatvorena. To je moda i razlog zato se Sh. u to vrijeme dao na pisanje dviju narativnih poema. Venera i Adonis (Venus and Adonis) objavljena je u aprilu 1593, a Silovanje Lukrecije (The Rape of Lucrece) u maju 1594. Sh. je obje poeme popratio posvetama grofu od Southamptona. Ve* u jesen 1594, kad je kuga jenjala, reorganizirane su gluma ke druine. Sh. je tada, kao glumac i dioni ar, postao lan druine Lord Chamberlain's Men. Uz njega lanovi druine bili su poznati komi ar Will Kempe i slavni traged Richard Burbage. Druina je glumila u razli itim kazalitima Londona, a ponekad i u provinciji na improviziranim pozornicama, dok nije 1599. sagradila vlastito kazalite, glasoviti Globe Theatre, na ju. obali Temze, u kojemu je gledalite bilo pod vedrim nebom. Sh. je tada ve* bio napisao uglavnom sve svoje komedije i engl. historijske drame, i dvije rane tragedije Tit Andronik (Titus Andronicus) i Romeo i Julija (Romeo and Juliet). Ve* 1598. mladi pisac Francis Meres u svom pregledu engl. knjievnosti proglauje Shakespearea prvim engl. dramati arom i poimence spominje dvanaest njegovih drama. Kao to su Plauta i Seneku, veli Meres, smatrali najboljim piscima komedija i tragedija me#u Latinima, tako je Shakespeare najodli niji me#u Englezima u obje te vrste sastavaka za pozornicu. - Nakon smrti kraljice Elizabete I (24. III 1603) novi se kralj Jakov I po eo ivo zanimati za kazalite i odmah uzeo pod svoje okrilje Shakespeareovu druinu, koja se sad prozvala The King's Men, te je esto predstavljala na dvoru. God. 1608. druina je dobila i drugo, natkriveno kazalite u otmjenom kraju Londona (Blackfriars). Od godine 1600. po inje novo razdoblje u Shakespeareovu radu. Uz tri mra ne komedije ili drame ideja (problem plays), on sad redom pie svoje velike tragedije, a posljednjih godina svog aktivnog ivota (1608-12) napisao je etiri tragikomedije ili romanti ne igre, kakve su u to vrijeme F. Beaumont i J. Fletcher popularizirali u londonskim kazalitima. 1ini se da se oko 1611. Sh. povukao u Stratford, gdje je ve* 1597. kupio jednu od najljepih ku*a u mjestu. Tamo je i umro, a pokopan je pred glavnim oltarom crkve sv. Trojstva, u kojoj je i krten. Sedam godina nakon smrti podignut mu je spomenik u sjev. zidu prezbiterija iste crkve. Kao to se vidi, o Shakespeareovu ivotu postoji toliko pouzdanih podataka da su sve teorije o tome kako je Francis Bacon ili netko drugi napisao njegova djela posve neozbiljne i bez ikakva temelja. - Za Shakespeareova ivota tampano je etrnaest njegovih drama (neke po vie puta) u pojedina nim kvarto-izdanjima, od kojih su mnoga manjkava, a nijedno nije objavljeno sa Shakespeareovim odobrenjem. Isto su tako 1609. objavljeni njegovi Soneti, koji su mnogo ranije u rakopisu kolali me#u njegovim prijateljima. Prvo potpuno izdanje, koje obuhva*a sve drame osim Perikla, priredila su dva Shakespeareova druga glumca sedam godina nakon njegove smrti (folio-izdanje, 1623). U tom su izdanju Shakespeareove drame prvi put podijeljene na komedije, historijske drame i tragedije. Shakespeareove drame pisane su dijelom u prozi, a dijelom u veoma gipkom i elasti nom stihu bez rime, koji je vrlo podesan za dramski izraz, a po pravilu sastoji se od pet jampskih stopa (blank verse). Shakespeareove drame mogu se podijeliti na dvije glavne skupine. God. 1600. zna i prekretnicu u njegovu stvaralatvu. Prije toga datuma nastale su sve kraljevske drame iz engl. povijesti osim kasnoga Henrika VIII, koju je dramu Sh. napisao sasvim na kraju svoje kazaline i knji. karijere (1612-13) kao epilog toj velikoj hist. panorami koja se sastoji od dvije tetralogije. Prva je nastala tetralogija koja je po hist. kronologiji kasnija: Henrik VI (u tri dijela) i Rikard III. Zatim je, nakon Kralja Ivana (King John), koji slui kao uvod u taj niz historijskih drama, Sh. napisao svoju drugu, zna ajniju tetralogiju: Rikard II, Henrik IV (u dva dijela) i Henrik V. U tom istom razdoblju, do 1600, napisano je i svih deset pravih komedija: Komedija zabluda (The

Comedy of Errors), Ukro*ena goropadnica (The Taming of the Shrew), Dva veronska plemi*a (The Two gentlemen of Verona), Ljubavni trud je izgubljen (Love's Labour's Lost), San ivanjske no*i (Midsummer Night's Dream), Mleta ki trgovac (The Merchant of Venice), Mnogo vike ni za to (Much Ado about Nothing), Vesele ene windsorske (The Merry Wives of Windsor), Kako vam drago (As You Like It) i Na tri kralja (Twelfth Night). Ni po etni ka, krvava tragedija Tit Andronik, ni tragi na dramska poema o ljubavi Romea i Julije ne mijenjaju bitno sliku te prve epohe, u kojoj prevladava element vedrine i humora, a taj u liku Falstaffa i njegove druine prodire ak i u historijske drame (Henrik IV). I tada je na razme#u stolje*a (15991600) nastala prva prava, shakespearska tragedija Julije Cezar (Julius Caesar), poslije koje je u roku od osam godina (do 1608) Sh. napisao svih ostalih sedam velikih tragedija: Hamlet, Otelo, Kralj Lear (King Lear), Macbeth, Timon Atenjanin (Timon of Athens), Antonije i Kleopatra (Antony and Cleopatra) i Koriolan (Coriolanus). Na po etku toga velikog tragi nog razdoblja, koje po inje s godinom 1600. i svo pripada XVII st., Sh. se tek bio odviknuo da pie komedije, a u duhu je ve* duboko zaao u tragi na raspoloenja. Tada su, kao umetak u njegovu tragi nu opusu, izme#u Hamleta i Otela, od kojih se po ugo#aju mnogo ne razlikuju, nastala tri scenska djela koja se ne mogu svrstati ni u komedije, ni u historijske drame, ni u tragedije. To su Troilo i Kresida (Troilus and Cressida), Dobro je to dobro svri ili Konac djelo krasi (All's Well that Ends Well) i Mjera za mjeru (Measure for Measure). U biti, sva su tri djela moderne drame ideja (problem plays) i obra#uju drutvene probleme. Svoju kazalinu karijeru Sh. je zavrio nizom od etiri romanti ne igre (romances) koje su nastale izme#u 1608. i 1612. To su: Periklo (Pericles), Cimbelin (Cymbeline), Zimska pri a (The Winter's Tale) i Oluja (The Tempest). Sva etiri djela sadravaju elemente tragi nog ali zavravaju sretnim raspletom. U biti se Shakespeareova drama moe nazvati romanti nom u irokom smislu i predstavlja izrazitu suprotnost neto kasnijem franc. klasi nom teatru. Premda zna za pseudo-klasi no jedinstvo radnje, vremena i mjesta, Sh. se na njih ne osvr*e. Podjela na inove i prizore tako#er ne potje e od njega, ve* je izvrena kasnije. Iako je struktura njegovih drama slobodna, one se odlikuju posebnim unutranjim ritmom. Ta sloboda strukture uvjetovana je prilikama pozornice. Scenarija gotovo nije bilo, a zastor nije dijelio glumce od gledalita, tako da se radnja mogla odvijati bez zastoja izme#u pojedinih scena. Tradicija pu kog srednjovj. teatra bila je jo uvijek iva pa se drama Shakespeareova vremena na nju direktno nadovezuje. Konkretna veza bili su profesionalni glumci, koje je elizabetanska drama naslijedila od cehovskih prikazivanja srednjeg vijeka. Na zdrav razvoj te drame pozitivno je djelovala i publika, koja se regrutirala iz svih slojeva drutva. Mnogi su gledaoci bili nepismeni i za njih je kazalite bilo glavni izvor obrazovanja. Sh. nije sam izmiljao fabule za svoje drame, ali ih je preobrazio svojom matom i bogatim pjesni kim izrazom. Mnoga mjesta iz njegovih drama, osobito monolozi, ulaze u antologije engl. lirike. Obradbi starih tema prilazio je s dubokim poznavanjem ovjeka i poniru*i u dno ljudske psihe. U svojim je djelima stvorio galeriju likova od krvi i mesa (Falstaff, Shylock, Hamlet, Otelo, Jago, Kordelija, Kleopatra, Lady Macbeth itd.), kojima tri i po stolje*a nisu mogla oduzeti nita od njihove neprolazne vitalnosti i ljudskosti. - Po svojim djelima, osobito po svojim velikim tragedijama, Sh. je davno postao svojina svih kult. naroda svijeta. U jugosl. knjievnostima prve vijesti o Shakespeareu i prvi prijevodi javljaju se rano u XIX st., a od sredine tog stolje*a Sh. ivi na svim jugosl. pozornicama. Popularizaciji Shakespeareovih djela u nas najvie su pridonijeli prevodioci: M. Bogdanovi*, M. Bor, A. Harambai*, L. Kosti*, V. Krikovi*, B. Nedi*, S. Pandurovi*, . Simi*, Sv.

Stefanovi*, J. Torbarina, V. ivojinovi*, O. upan i . Nakon Oslobo#enja pojavili su se i prvi prijevodi Shakespearea na makedonskom jeziku. SHENSTONE ['ensten], William, engl. knjievnik; r. 1714, u. 1763. Studirao u Oxfordu, drugovao sa S. Johnsonom i Percyjem. Autor pjesama i proza, koje se odlikuju cizeliranim izrazom i humoristi kom intonacijom. Djela: Heraklov sud; U iteljica; Razli ite pjesme o razli itim predmetima. SHERATON ['eretn], Thomas, engl. majstor poku*stva; r. 1751, u. 1806. Pod utjecajem novoklasicisti kog stila R. Adama i stila Luj XVI uvodi u izradbu poku*stva skladne oblike, prilago#ene namjeni pojedinog predmeta. Svojim teoretski-prakti kim djelom u kojem daje upute stolarima i tapetarima utjecao je na irenje novog tipa poku*stva, jednostavnih i otmjenih oblika, u Engleskoj i na kontinentu. SHERIDAN ['eriden], Richard Brinsley, engl. dramati ar i politi ar irskog podrijetla; r. 1751, u. 1816. Komedije su mu nadahnute satiri kim duhom i u tradiciji su komedije restauracije. Duhoviti dijalozi, izvrsno ocrtani karakteri i smisao za realnost karakteriziraju Sheridanovo djelo. Osobitu popularnost stekle su komedije Suparnici i kola skandala. Ova posljednja odrala se na pozornici sve do naih dana, a izvo#ena je i u nas. Suvremenici su ga smatrali i velikim polit. govornikom; kao lan parlamenta S. je pobudio panju svojim govorom u vezi s Irskom, te s aferom Warrena Hastingsa (- W. HASTINGS). Ostala djela: Kriti ar; Pizzaro; Dadilja. SHIRLEY ['e:rli], James, engl. pjesnik i dramati ar; r. 1596, u. 1666. Autor oko 40 kaz. djela (tragedija i komedija); po svojim umj. koncepcijama prethodio drutvenoj komediji restauracije. Kat. konvertit, rojalist u gra#anskom ratu, nakon uspjeha i slave okusio tegobe siromatva. Posljednji ve*i pjesnik elizabetanskog doba. Djela : Djevoj ina osveta; Zahvalni sluga; Izdajica; Kardinal; Hyde Park; Kurtizana; Prijevara. SHREWSBURY, Charles Talbot Duke of, engl. politi ar; r. 1660, u. 1718. Jedan od gl. aktera u tzv. beskrvnoj revoluciji, kojom je oboren Jakov II. Potpisao je poziv Vilimu Oranskom da stupi na engl. prijestolje i 1688. iskrcao se s njim u Engleskoj. Dr. sekretar 1688-90. i 1694-1700, guverner Irske 1713, uvar dr. blagajne 1714. Imao znatnu ulogu pri dovo#enju dinastije Hannover (Auro I) na engl. prijestolje (1714). SICKINGEN [z'ikingen], Franz von, njem. carski kapetan; r. 1481, u. 1523. Istaknuti predstavnik stalea dravnih vitezova, S. se sukobljavao s Wormsom, Metzom, s lotaringijskim vojvodom i hessenskim grofom. Od 1517. borio se protiv Francuske i Wrttemberga u slubi Maksimilijama I i Karla V. Posredovanjem Ulricha von Huttena pristao uz reformaciju te je u svojim gradovima pruao uto ite progonjenim protestantima. God. 1522. na elu vapskih i rajnskih vitezova otpo inje borbu s trierskim nadbiskupom. Naputen od svojih pristaa i opkoljen u svom gradu Landstuhlu, umro je od rana zadobivenih kod opsade. Sudbina toga popularnog ratnika tema je mnogih knji. djela (Vitez Mirka Jelusicha i dr.).

SIDNEY [s'idni], Philip, engl. pjesnik i diplomat; r. 1554, u. 1586. Mnogo putovao, sudjelovao u ratovima, ranjen u bitki kod Ztphena u Nizozemskoj (1586). Napisao: Obranu pjesnitva, zna ajno djelo renesansne knji. kritike; pastoralu u prozi Arkadija; te niz soneta Astrophel i Stella, koji se smatraju jednima od najboljih u knjievnosti elizabetanskog doba. Izvrio snaan utjecaj na nekoliko pjesni kih narataja, to svojom petrarkisti kom lirikom, to svojom, romanti kom li no u. SIGISMUND I STARI, polj. kralj; r. 1467, u. 1548. Vladao od 1506. Sin Kazimira IV Jagelovi*a. Vodio je nekoliko ratova protiv Rusa, Moldavaca, Njema koga vitekog reda i Tatara. God. 1515. sklopio savez s Habsburgovcima; 1525. svom ne*aku Albrechtu Brandenburkom predao je vojvodinu Prusku kao svjetovni feud. U svom drugom braku S. je bio oenjen Bonom Sforza, koja je dovela u Poljsku niz tal. umjetnika. Tako Sigismundov dvor postaje arite iz kojeg se iri renesansa po itavoj zemlji. SIGISMUND II AUGUST, posljednji polj. kralj iz dinastije Jagelovi*a; r. 1520, u. 1572; vladao od 1548. Vode*i proturus. politiku sudjelovao sa vedskom i Livonskim vitekim redom u Livonskom ratu (od 1558), koji je imao sprije iti irenje Rusije prema Baltiku. Za njegova vladanja stvorena je realna unija izme#u Poljske, Litve i Zapadne Pruske (Lublinska unija 1569). Tolerantan prema protestantima, S. II A. proglasio je 1572. op*u slobodu vjeroispovjedi. SIGISMUND III VASA, polj. kralj; r. 1566; u. 1632. Vladao od 1587. Sin ved. kralja Ivana III i Katarine Jagelo. Odgojen katoli ki ve* kao pretendent na polj. prijestolje, S. je za svoga vladanja odani pristaa protureformacije. Nakon o eve smrti (1592) pripala mu je i ved. kruna; nje se, me#utim, morao odre*i nakon to mu je 1598. njegov ro#ak, ved. kralj Karlo IX, potukao vojsku. Zbog ved. krune ratovao je poslije s Gustavom II Adolfom, izgubivi pri tom Livoniju i dio Pruske. Vodio i niz drugih ratova (s Turcima, Tatarima i dr.). U Rusiji intervenirao u korist lanog Dmitrija, a Sigismundova sina Vladislava priznavao je 1610-12. dio rus. plemstva carem. SIGONIO, Carlo, latinizirano prezime Sigonius, tal. humanist; r. oko 1520, u. 1584. Predavao ant. filozofiju i knjievnost u Veneciji, Padovi i Bologni. Udario temelje rimskoj kronologiji. Napisao je opsena djela (na latinskom) Historija Kraljevine Italije i 0 zapadnom carstvu od godine 284.

Siksto V, pravo ime Felice Peretti, papa od 1585; r. 1520, u. 1590. Energi nim akcijama o istio je Papinsku Dravu od bandita, dao u Rimu izvesti niz arhitektonskih radova (vodovod Acqua Felice, kupola sv. Petra), proveo crkv. reforme (osnovao 15 kongregacija, ograni io broj kardinala na 70). SILOE, Diego de, panj. graditelj i kipar; r. oko 1495, u. 1563. Obrazovan u Italiji, pod utjecajem Michelangela i Leonarda; unosi u panjolsku duh i forme visoke renesanse. Izvodi u Burgosu skulpturu za crkve i nadgrobne spomenike, a u Granadi gradi renesansne dijelove goti ki zasnovane katedrale, te niz kipova i vitraila. SINAN, Koda Mimar, tur. graditelj; r. 1489, u. izme#u 1578. i 1588. Sin kr*. roditelja, sudjelovao kao janji ar u tur. vojnama svoga vremena. Kao zapovjednik

janji arske graditeljske pukovnije istaknuo se gradnjom jednog mauzoleja u Carigradu, te je imenovan mimarbaom (tur. mimar: graditelj), tj. vrhovnim graditeljem tur. carevine. Na tom je poloaju za punih 50 godina izveo najmonumentalnije gra#evine u tur. historiji. U naoj je zemlji M. S. sagradio viegradski most na Drini, zadubinu velikog vezira Mehmed-pae Sokolovi*a i njegove imare i saraj u Sokolovi*ima. U svojim je djelima M. S. doveo turskotatarski stil do vrhunca. SINCAI ['inkaj], Gheorghe, rum. pisac; r. 1754, u. 1816. Pripadao tzv. erdeljskoj latinisti koj koli. Napisao, me#u ostalim, poznatu kroniku (Cronica), s izvrsnim deskripcijama i naracijama. Njegova knjiga o rumunjskom jeziku Elementa linguae Daco-Romanica sive Valachicae (1805) jedna je od prvih takve vrste. SKALI5, Pavao, humanist-polihistor; r. 1534. u Zagrebu, u. 1575. u Gda:sku. Pustolovan sin siromanog zagreba kog kolnika; nakon studija i doktorata filozofije u Be u i teologije u Bologni probija se (na temelju falsificiranih isprava i pod lanim titulama markiza, grofa i barona) na razli ite evr. dvorove. Kao dvorski kapelan eara Ferdinanda raskrinkan, odlazi u Tbingen, gdje prelazi na protestantizam, i kao ti*enik Cristopha Wittenberkog i H. Ungnada predaje na tbingenskom sveu ilitu. Due vrijeme ivio je u Knigsbergu, gdje postaje ak prvi ministar prus. vojvode Albrechta. Prisiljen zbog svojih prevara da i odatle bjei, sklanja se u Pariz i pokuava se izmiriti s rimskom crkvom. Kasnije prelazi u Mnster; umro je na putu u Prusku, kamo mu je bio doputen povratak. Na latinskom je napisao ve*i broj djela vrlo arolika sadraja (teolokog, filozofskog, okultisti kog, historiografskog, polemi kog itd.). U naslovu svoga djela Encyclopaediae seu orbis disciplinarum tam sacrarum quam profanarum epistemon (Basel 1559) S. je prvi upotrijebio rije enciklopedija u zna enju srodnom dananjem. SKELTON [sk'eltn], John, engl. pjesnik; r. 1460, u. 1529. Kao pjesnik i panegiri ar bio u slubi kralja Henrika VII. Nekoliko godina bio u itelj Henriku VIII. Kad se povukao s dvora, djelovao je kao upnik. Bio je ovjek umjetnosti, duh slobodan i kriti an, po rije ima njegovih upljana skloniji pozornici nego propovjedaonici. Pisao je alegorijske pjesme, drame s moralnom poukom, satire protiv crkve i drave. U njegovu se djelu zrcale srednjovj. prilike i moralni problemi predelizabetanskog doba. SKJAVETI5, Julije, talijanizirano Schiavetti, Schiavetto, kompozitor iz XVI st. Najvjerojatnije rodom iz ibenika. Izme#u 1557. i 1573. bio u slubi ibenskog biskupa Jerolima Savorgnana kojemu je posvetio obje svoje zbirke, tiskane u Veneciji: zbirku madrigala za 4-5 glasova (1563) i zbirku moteta za 5-6 glasova (1564?). Uz to se u antoiogijskim zbirkama nalaze jo dva njegova madrigala za 5 glasova i 2 gregeske za 4 i 5 glasova. Sa uvana djela odaju majstora renesansne polifonije. Moteti su pisani prema niz. polifonoj praksi i stilski blii Rimskoj koli. Madrigale S. komponira na tal. stihove, osobito petrarkisti ke, a gregeske na dijalektalne tal. tekstove te nastoji glazbom izraziti posve raznoli ne sadraje i ugo#aje, od lirskih do lascivno-erotskih. SKORINA, tako#er Skarina, Francisk Georgij, bjelorus. u enjak, humanist; r. oko 1490, u. oko 1541. Filozofiju studirao u Krakovu, medicinu u Padovi. Posvetio se

izdavanju biblijskih i liturgijskih tekstova, koje je popratio komentarima. Utemeljitelj je isto noslav. tiskarstva. Bavio se i botanikom. Posljednje je godine ivota proveo u Pragu, gdje je radio u kraljevskom botani kom vrtu. SMILJANI5, Ilija, usko ki etovo#a i nar. junak; u. 1654. Za Kandijskog rata istaknuo se sa svojim odredom u borbama protiv Turaka; 1651. pobijedio je kod Korlata 5000 Turaka, 1652. porazio ih je kod Ostrovice a 1653. prodro do Udbine i Livna. Prilikom upada u Liku poginuo je na Velebitu. Opjevan je u narodnim pjesmama. SMITH [smit], Adam, kot. ekonomist i eti ar; r. 5. VI 1723, u Kirkcaldyju, u. 17. VII 1790. u Edinburghu. - Uz Ricarda najpoznatiji predstavnik engl. klasi ne polit. ekonomije. Postavljen za profesora logike (1751) i etike (1752) u Glasgowu; 1759. izdaje svoje prvo djelo Teorija moralnih osje*aja, pisano s pozicije tada uobi ajene altruisti ke etike. Mnogo je zna ajnija od tog djela njegova opirna rasprava Istraivanje prirode i uzroka bogatstva naroda, koja, uz niz originalnih istraivanja i rezultata, predstavlja i enciklopedijski kompendij dotadanjeg znanja s podru ja ekonomije. Po Smithu se izvori pove*anja nar. bogatstva nalaze u pove*anju koli ine proizvodnog rada i u proizvodnosti individualnog radnika, a podjela je rada glavni uzrok pove*ane proizvodnosti. Uz detaljan hist. prikaz nastanka novca, S. u tom djelu daje i analizu vrijednosti i raspodjele najamnine, profita i rente, govori o akumulaciji kapitala i razlici izme#u proizvodnog i neproizvodnog rada. U knjizi je izloena i kritika merkantilista i fiziokrata, a sadrava i razmatranje o javnim financijama u okviru kojih postavlja i svoja poznata poreska pravila. Po Smithovu u enju pravo bogatstvo nacija ne lei u novcu - kako su tvrdili merkantilisti - ve* u korisnom radu, radu koji stvara prometne (razmjenske) vrijednosti, a viak se vrijednosti ne realizira - kao kod fiziokrata - samo s pomo*u poljopriv. ve* i s pomo*u industr. rada. S. je izraziti pristalica ekon. liberalizma, koji prihva*a i razvija teoriju radne vrijednosti, premda - nedosljedan u poop*avanju i vlastitih rezultata istraivanja (u tom je pogledu manje konzekventan od Ricarda) - smatra da ta teorija vrijedi samo za pretkapitalisti ku privredu. S. izu ava unutranju povezanost ekon. kategorija, ali bez obzira na njegove duboke analize pojedinih etapa u kapitalisti koj proizvodnji, pokazuje nerazumijevanje za neke bitne karakteristike sloenih oblika kapitalizma i njegovih imanentnih protivurje nosti. to razvoj kapitalizma postaje kompleksniji i suprotnosti otrije, Smithova teorija postaje sve vie puki opis pojave i izraava sve vie odnose u njihovu prividnom, vanjskom izgledu. Marx je, posebno u Kapitalu, pokazao kako se polit. ekonomija sa Smithom razvila u veliku jedinstvenu cjelinu, ali je istodobno ukazivao i na neke temeljne metodoloke i stvarne ograni enosti cjelokupnog njegova sistema: Protivurje nosti A. Smitha imaju u sebi to zna ajno to sadravaju probleme koje on, dodue, ne rjeava, ali ih iskazuje na taj na in to sebi protivurje i. SMITH, John, engl. kolonizator i pisac; r. 1580, u. 1631. Kao vojnik proao Evropu, sjev. Afriku i dio Azije. Od 1605. provodi kolonizaciju u Virginiji. God. 1608. izradio geogr. kartu Virginije; 1614. kartografirao dio sjeveroist. obale Sjeverne Amerike, kojoj je dao ime Nova Engleska. Kasnije ivi u Londonu kao knjievnik. Djela: Op*a povijest Virginije; Istinska putovanja.

SMOLLET [sm'olit], Tobias George, kot. knjievnik; r. 1721, u. 1771. Studirao medicinu u Glasgowu, i kao 19-godinji mladi* poao u London da se posveti knjievnosti. Nepriznat, bez sredstava, obeshrabren neuspjehom svoje tragedije Kraljoubojstvo ukrcao se na brod Cumberland i poao u svijet kao ranarnik. ivot na moru, raznolikost ljudskih karaktera, neobi ne zgode i nepoznati krajevi uzbu#uju matu mladoga pomorca i podgrijavaju njegove knji. ambicije. Vrativi se u Englesku, pie pikareskne romane i putopise te prevodi. Gleda na suvremenike o ima satiri ara, realisti ki opisuje moral svoga vremena. Po rije ima O. Goldsmitha, pisao je u duhu Cervantesa i pokazao veliko poznavanje ljudske prirode. Ugledao se i na Lesagea. Djela: romani Pustolovine Rodericka Randoma; Pustolovine Peregrinea Picklea; Ekspedicija Humphryja Clinkera; putopis Putovanje po Francuskoj i Italiji; prijevodi: Don Quijote Cervantesa; Gil Blas A. R. Lesagea. SNELLIUS [sn'eli: is], Willebrord, pravo prezime Snell van Royen, niz. astronom i matemati ar; r. 1580, u. 1626. Predavao na Sveu ilitu u Leidenu (1613). Matemati ki je formulirao zakon loma svjetlosti. Prvi je poduzeo mjerenje (1615-17) luka meridijana radi odre#ivanja veli ine Zemlje. U tu svrhu sluio se metodom triangulacije, koju je sam razradio. SOFIJA ALEKSEJEVNA, rus. carevna; r. 1657, u. 1704. K*i Alekseja I Mihailovi a. Za maloljetnosti Ivana V i Petra I bila je regentkinja (1682-89). God. 1686. zaklju ila vje ni mir s Poljskom, osiguravi Rusiji posjed Kijeva; 1689. Petar I zato io ju je u manastiru. Uzalud se pokuala do epati vlasti za pobune strijelaca (1698) protiv reformi Petra I. SOLARI ili SOLARIO, Cristoforo, zvan il Gobbo, kipar i graditelj, brat Andree; r. oko 1460, u. 1527. Nakon djelatnosti u Veneciji stupa u slubu vojvode Lodovica Mora u Milanu; izvodi nadgrobni spomenik vojvode i njegove ene Beatrice d'Este (u Paviji) te skulpture (Adam i Eva) za milansku katedralu, kojoj je od 1506. glavni graditelj. Njegovi radovi imaju obiljeja realizma lombardijske skulpture. SOLARI, Pietro Antonio, graditelj i kipar; r. oko 1450, u. 1493. Radio u Milanu. Na poziv velikog kneza Ivana III Vasiljevi a dolazi 1490. u Moskvu i upravlja radovima u Kremlju. Radi na tornjevima utvrda i dovrava Granovitu pala u, primjenjuju*i elemente rane renesanse.

SMART [sma:rt], Christopher, engl. pjesnik; r. 1722, u. 1771. Nastavnik na Pembroke Collegeu u Cambridgeu. Prevodilac Horacija. Zbog duevne poreme*enosti interniran; tada napisao svoje najzna ajnije djelo Pjesma Davidu. Stihovi su mu proeti religioznom egzaltacijom. SMOLLET [sm'olit], Tobias George, kot. knjievnik; r. 1721, u. 1771. Studirao medicinu u Glasgowu, i kao 19-godinji mladi* poao u London da se posveti knjievnosti. Nepriznat, bez sredstava, obeshrabren neuspjehom svoje tragedije Kraljoubojstvo ukrcao se na brod Cumberland i poao u svijet kao ranarnik. ivot na moru, raznolikost ljudskih karaktera, neobi ne zgode i nepoznati krajevi uzbu#uju matu mladoga pomorca i podgrijavaju njegove knji. ambicije. Vrativi se u Englesku, pie pikareskne romane i putopise te prevodi. Gleda na suvremenike o ima

satiri ara, realisti ki opisuje moral svoga vremena. Po rije ima O. Goldsmitha, pisao je u duhu Cervantesa i pokazao veliko poznavanje ljudske prirode. Ugledao se i na Lesagea. Djela: romani Pustolovine Rodericka Randoma; Pustolovine Peregrinea Picklea; Ekspedicija Humphryja Clinkera; putopis Putovanje po Francuskoj i Italiji; prijevodi: Don Quijote Cervantesa; Gil Blas A. R. Lesagea. SMO6UCHOWSKI [smoluh'ovski], Marian, polj. fizi ar; r. 1872, u. 1917. Sveu . profesor i rektor u Lavovu, a od 1913. profesor Univerziteta u Krakovu. Dao je klas. radove u teoriji fluktuacija fizikalnih veli ina. Obra#ivao je teoriju Brownova gibanja i utvrdio, kao i A. Einstein, kvantitativnu uvjetovanost toga gibanja termi kim gibanjem molekula sredstva u kojem se odvija takvo gibanje. Njegovi radovi o statisti koj fizici (1911-16) postali su temelj kineti ke teorije koloidnih sustava. SNYDERS [sn''jders], Frans, flam. slikar; r. 1579, u. 1657. U enik P. Bruegela ml.; boravio u Italiji. Specijalist za velike mrtve prirode (divlja , perad, povr*e, posu#e) i lova ke prizore (borbe pasa s medvjedom). U Rubensovoj je radionici na majstorovim kompozicijama slikao ivotinje, cvije*e, vo*e i dekorativne aranmane. SOANE [soun], John, engl. graditelj; r. 1753, u. 1837. Studirao u Italiji. Klasicist; primjenjuju*i anti ke gr . elemente, sagradio u Londonu Bank of England (1788) i galeriju slika u Dulwich Collegeu, radio na Westminsterskoj pala i. Objavio vie teoretskih i polemi kih spisa o arhitekturi (Predavanja o arhitekturi). Njegova zbirka umjetnina postoji kao Soarae Museum u Londonu (izme#u ostalog jedan bogato iluminirani rukopis Julija Klovi*a). SOKOLOVI5, Mehmed-paa, osmanlijski dravnik i vojskovo#a; r. 1506. u Sokolovi*ima kod Viegrada, u. 1579. u Carigradu. Ro#en kao dijete kr*. roditelja, doao je s djecom koja su se odvodila kao danak u krvi u Drinopolje, gdje je kolovan. Istaknuo se ve* 1526. u bitki na Moha kom polju i 1529. pod Be om; otada brzo napreduje u vojni koj karijeri. Bio je na dunostima kapidibae, kapudan-pae (admirala; 1546), begler-bega Rumelije (1549) i vezira (1555). Za sultana Sulejmana II Veli anstvenog, Selima II i Murata III nalazio se 15 godina (od 1565) na poloaju velikog vezira. Proslavio se u mnogim ratovima: austro-turskom (1551-62. i 1566), u Perziji, Sudanu, na Sredozemlju, Cipru itd. Obnovio je tur. flotu unitenu u bitki kod Lepanta 1571, oja ao disciplinu u vojsci, radio na razvijanju prosvjete, knjievnosti i umjetnosti, planirao radove na kopanju Sueskog kanala i kanala Don-Volga. Potkraj ivota digla se protiv njega jaka opozicija; pao je kao rtva atentata, ubio ga je neki dervi. SOLARI ili SOLARIO, Andrea, tal. slikar; u. oko 1522. Formirao se u Milanu pod utjecajem Leonardove kole; boravio neko vrijeme u Veneciji, gdje su na njega utjecali Antonello, Vivarini, Bellini. O ito je poznavao djela niz. portretista. Kao rezultat mnogih iskustava izgra#uje svoj izraz, kojim u Milanu reprezentira zreo stil slikarstva visoke renesanse. Uz crkvene slike (Madona s djetetom izme#u dva sveca) isti u se njegovi portreti (Charles d'Amboise; Kancelar Morone). SOLARI ili SOLARIO, Cristoforo, zvan il Gobbo, kipar i graditelj, brat Andree; r. oko 1460, u. 1527. Nakon djelatnosti u Veneciji stupa u slubu vojvode Lodovica

Mora u Milanu; izvodi nadgrobni spomenik vojvode i njegove ene Beatrice d'Este (u Paviji) te skulpture (Adam i Eva) za milansku katedralu, kojoj je od 1506. glavni graditelj. Njegovi radovi imaju obiljeja realizma lombardijske skulpture. SOLARI, Pietro Antonio, graditelj i kipar; r. oko 1450, u. 1493. Radio u Milanu. Na poziv velikog kneza Ivana III Vasiljevi a dolazi 1490. u Moskvu i upravlja radovima u Kremlju. Radi na tornjevima utvrda i dovrava Granovitu pala u, primjenjuju*i elemente rane renesanse. SOLS Y RIVADENEYRA [ ~i rivaden'ejra], Antonio, panj. politi ar i knjievnik; r. 1610, u. 1686. Pisao je poeziju (Pobone i svjetovne pjesme) i kazaline komade (Doktor Carlino); no najvrednije mu je djelo kronika Povijest osvojenja Meksika. SOREL, Charles, sieur de Souvigny, franc. pisac; r. oko 1600, u. 1674. Romansijer i dvorski historiograf, autor poznatog romana Istinska komi na historija Franciona (La vraie histoire comique de Francion). Bio je pod utjecajem panj. pikaresknog romana; kriti an duh koji se ruga suvremenicima, nastoji opisivati to realnije svoje doba i unijeti u svoje djelo to vie aktuelnog materijala. Ostvario je svojevrstan mozaik u kome se dramati nost situacija ispreple*e s humoristi kim pasaima. Pisao je i pripovijesti a parodirao je i neuvjerljivost sentimentalnih romana (Le Berger extravagant). SOUFFLOT [sufl'o], Germain, franc. graditelj; r. 1713, u. 1780. Glavni predstavnik arhitekture stila Luja XVI. U Rimu se oduevljavao ant. spomenicima, kojima je inspirirana sva njegova graditeljska djelatnost. Najznamenitije mu je djelo pariska crkva Ste-Genevi,ve, koja je za Francuske revolucije pretvorena u mauzolej najzaslunijih Francuza Panthon (gradnja zapo eta 1764, dovrena 1789); ta golema gra#evina projektirana je po uzorima rim. arhitekture (pro elje s kolonadom i frontonom, dominantna kupola s lanternom). U Parizu je projektirao mnoge rekonstrukcije (sakristija Notre-Dame); u Lyonu podignuo Grand-Thtre, gradsku vije*nicu, burzu, bolnicu. SPADINA, Stjepan, kompozitor; r. po etkom XVIII st. Potpisao se na svojim objavljenim djelima Stjepan N. zvan Spadina (op. 3) i plemi* dalmatinski (op. 6, Gentiluomo Dalmatino) to svjedo i da je rodom Hrvat, ali mu je pravo prezime nepoznato. Iz posvete se vidi da je oko 1750. bio glazb. ravnatelj na dvoru velikog senatora Poljske, biskupa W. S. Leskija. Sa uvana su tri njegova opusa: est sonata za violinu i bas (continuo) op. 3, objavljene u Parizu, est sonata za violine op. 6, objavljene u Amsterdamu, i Dvanaest talijanskih menueta za 2 violine i bas, objavljeni u Londonu. Ta djela odaju vjetog violinskog virtuoza koji je po na inu oblikovanja blii galantnom stilu, odnosno ranoj klasici, nego baroku.

SPALLANZANI [spalanc'a:ni], Lazzaro, tal. biolog; r. 1729, u. 1799. Profesor u Modeni i Paviji. Osobito se isti u njegove publikacije o regeneraciji i razmnoavanju ivotinja, o fiziologiji krvnog optoka i disanja. Prvi je eksperimentalno dokazao pojavu anabioze kod dugoivaca (Tardagrada) i kolnjaka (Rotatoria); prvi je stvarno

uo io prijelaz krvi iz arterija u vene preko kapilara i uvidio da je disanje oksidacija koja se ne doga#a samo u plu*ima nego i u svakoj stanici organizma. Ponovivi Needhamove pokuse o spontanoj generaciji infuzorija, dokazao da se promjenom nekih eksperimentalnih uvjeta (povienjem temperature) moe sprije iti spontano pojavljivanje sitnih ivotinja u neivoj materiji organskog podrijetla. Otrouman opaa prirodnih pojava koji se nikad nije uputao u metafizi ke interpretacije i izvanredan eksperimentator, S. s pravom uiva glas utemeljitelja moderne biologije. STAAL DE LAUNAY [stal de lon'e], Marguerite Jeanne Cordier baronne de, franc. knjievnica; r. 1684, u. 1750. U ena ena svoga vremena. Zbog svojih moralisti kih opsesija nazvana enskim La Bruy,rom. Zanimala se za filozofiju i egzaktne znanosti, teko se probijala kroz ivot i jedno je vrijeme bila sobarica vojvotkinje od Maine, koja ju je udala za barona de Staala. Njezine Uspomene govore o gorkim danima odricanja i nestabilnosti te otkrivaju samostalnu i ponosnu narav. U vezi je s istaknutim ljudima svoga vremena (Fontenelle, Dacier i dr.), a zbog jedne urote na dvije je godine zatvorena u Bastillei. Autor je dvije komedije. STAHL, Georg Ernst, njem. lije nik i kemi ar; r. 1660, u. 1734. Profesor medicine u Halleu. Autor djela Theoria medica vera (1707), u kojemu zastupa teoriju animizma. Uz njegovo ime vezana je kem. teorija o vatrenoj tvari - flogistonu, koja je prevladavala sve do pred kraj XVIII st. kad ju je, otkri*em procesa oksidacije, oborio A. L. Lavoisier. STAINER [t'ajner], Jakob, austr. graditelj guda kih instrumenata; r. vjerojatno 1617, u. 1683. Po predaji, u io u Veneciji i Cremoni (kod Nicole Amatija?), a sude* i po izradbi i stilu, temelje graditeljske vjetine stekao kod njem. majstora. Radio u Absamu kraj Halla. Nazvan ocem njema ke violine, utemeljitelj je tzv. tirolske kole i najve*i majstor me#u graditeljima izvan Italije. Prema njegovu uzoru gradili su mnogi i u Francuskoj, Engleskoj i u balkanskim zemljama. Njegove se violine odlikuju svijetlim, njenim ali nosivim tonom; karakterizirao ga je voce argentina (tal. srebrni glas). Gradio je i viole, gambe i kontrabase. STAMITZ [t'amic], Carl Philipp, pravo ime Karel Filip Stamic, e. violonist, violist i kompozitor; r. 1745, u. 1801. Sin i u enik Johanna. 1lan dvorskog orkestra u Mannheimu (1762-70), zatim koncertira kao virtuoz na violini i violi u Parizu, Londonu, po Njema koj, Rusiji i dr. Kao kompozitor pripada kasnoj mannheimskoj koli; njegovao osobito koncertantne simfonije (38 djela) i pridonio razvoju i irenju galantnog i osje*ajnog stila u doba klasike. STAMITZ, Johann Wenzel Anton, pravo ime Jan Vclav Antonin Stamic, e. kompozitor, violinist i dirigent; r. 1717, u. 1757. Koncertni majstor (od 1741) i muz. ravnatelj dvorskog orkestra u Mannheimu, koji se pod njegovim vodstvom razvio u jedan od najboljih evr. ansambla toga doba. Utemeljitelj i prvi predstavnik mannheimske kole kao kompozitor izgradio izrazito orkestralni, simfonijski stil razvijaju*i melodijske, ritmi ke i dinami ke gradacije i kontrastiranja te koloristi ki proirivi orkestraciju (osamostaljenjem duha a); u simfoniji u vrstio etvorostava ni oblik, a u sonatnom stavku istaknuo kontrastni karakter tema; svim time pridonio izgra#ivanju klasi nog stila i utjecao na mnoge klasi are, posebno na mladoga Mozarta. Komponirao vie od 70 simfonija, koncerte za violinu (14), embalo (6), flautu (8), triosonate, violinske sonate i crkv. glazbu.

STAMPA, Gaspara, tal. pjesnikinja; r. 1523, u. 1554. Od mnogih njenih mondenih i erotskih odnosa najja i je trag ostavila u njezinoj poeziji ljubav prema grofu Collaltinu di Collalto. To je sredinja nit njenoga kanconijera (311 soneta, madrigala, kancona i dr.) Rime (objavljen posmrtno 1738), jednoga od najosobnijih u XVI st. (formom petrarkisti kog, ali lienog intelektualizma i izrazom smjelijeg i senzualnijeg). STAROV, Ivan Jegorovi , rus. graditelj; r. 1746, u. 1808. Nakon studija u Moskvi i Petrogradu boravi 1762-68. u Parizu i Rimu. Jedan je od za etnika klasicizma u rus. arhitekturi. Gradio pala e, dvorce i crkve. Glavno mu je djelo Taurijska (Tavri eska) pala a sagra#ena u Petrogradu (1783-89) za kneza Potemkina; njezin portik s dorskom kolonadom bio je uzor za mnoge ladanjske dvorce gra#ene u specifi noj rus. varijanti klasicizma. STAROWOLSKY, Szimon, latinizirano prezime Starovolscius, polj. pisac; r. 1588, u. 1656. Tajnik Karola Chodkiewicza na pohodu u Hotin. Autor polit. i hist. radova na polj. i lat. jeziku (o reformi polj. obi aja, o slavnim polj. govornicima, o tur. carskom dvoru itd.). Djelo Scriptorum Polonicorum Hecatontas prvi je pregled povijesti polj. knjievnosti. STAY [staj], tako#er Stojkovi*, Benedikt, pjesnik-latinist; r. 1714. u Dubrovniku, u. 1801. u Rimu. U io u Dubrovniku (u isusovaca) i Rimu, gdje je svrio teologiju i zaredio se. Ve* od mladih dana provedenih u Dubrovniku po eo se baviti matematikom i filozofijom i pisati stihove na lat. jeziku. Od 1742. boravi u Rimu, gdje je postao profesor retorike i historije na visokoj papinskoj koli (Sapienza) i vrilac razli itih slubi u Vatikanu. Stekao je glas kao pjesnik dvaju spjevova salustijanskog nadahnu*a po kojima je i proglaen Lukrecijem XVIII stolje*a. Prvi Philosophiae versibus traditae libri VI, u kojem izlae Descartesovu filozofiju; tampan je 1744. u Veneciji, a drugi Philosophiae recentioris... versibus traditae libri X, u kojemu se bavi Newtonovim prirodoznanstvenim i filoz. pogledima, u Rimu (I sv., 1755, II 1760, III 1792). Biljeke i komentare Stayevim stihovima napisao je njegov dugogodinji prijatelj Ru#er Bokovi*, matemati ar, fizi ar, astronom i filozof, koji ga je stalno poticao da nastavi s pisanjem; u tim komentarima Bokovi* je razvio i neke od svojih poznatih ideja. STEEN [ste:n], Jan, niz. slikar; r. 1626, u. 1679. Jedan od predstavnika kole u Leidenu, slikar anr-prizora iz seoskog i gra#anskog ivota. Isti u se njegovi realisti ki prikazi motiva u interijerima, esto anegdotalni i eroti ki, proeti humorom. Oko 800 njegovih djela iva su kronika obi aja i morala onoga doba; ona su ujedno i na znatnoj lik. razini po spontanosti kompozicije i toplom zasi*enom koloritu. STELLER [t'eler], tako#er Stoeller, Georg Wilhelm, njem. istraiva ; r. 1709, u. 1746. Od 1739. do 1740. sudjelovao je u Beringovoj ekspediciji koja je istraivala az. podru je, osobito ono izme#u Bajkalskog jezera i arkti kih zona. Zajedno s Beringom proputovao je od 1740. do 1743. i Kam atku te dopro do obale Aljaske. Glavno je njegovo djelo Opis Aljaske, 1774.

STENSEN [st'insen], Niels, latinizirano Nicolaus Steno, dan. anatom i geolog; r. 1638, u. 1686. Jo kao student (1661) otkrio izvodni kanal lijezde slinovnice. Od 1665. lije nik toskanskih vojvoda u Firenci. God. 1672-74. profesor anatomije u Kfbenhavnu, nakon toga opet u Italiji, gdje se sve vie bavio teologijom, pa je 1675. zare#en za sve*enika, a 1677. imenovan naslovnim biskupom. S. je jedan od najve*ih anatoma XVII st. Prvi je otkrio mii*nu gra#u srca, istraio gra#u i funkciju mozga, mii*a i krvnih ila. Dokazao je da i ivotjnje koje ra#aju ive mlade imaju u spolnim lijezdama jajaca. Vana su i njegova geol. i kristalografska istraivanja. STIERNHIELM ['e:rnj'elm], Georg, ved. knjievnik i u enjak; r. 1598, u. 1672. Nakon studija (Nizozemska, Njema ka) vra*a se u domovinu, pie pjesni ka djela za dvorske izvedbe, asesor je na sudu u Dorpatu, vodi Collegium antiquitatum u Stockholmu. Interes za starine, za povijest jezika, za Bibliju i filozofiju, za prirodoznanstvo i pravo poticao je Stiernhielma na prou avanje Platona i Aristotela, Paracelsusa i Seneke, starih rje nika, arhivskih spisa, filolokih rasprava i teoloke problematike. Bio je humanisti ki duh i poligraf, ali vie kompilator i sljedbenik nego originalan stvaralac. Kao sredinja pojava ved. baroka ima znatnih zasluga za razvoj vedskog knji. jezika, i u tom smislu treba istaknuti njegovo pjesni ko djelo Hercules. tovatelji su ga nazvali ocem vedskog pjesnitva. Sabrana djela su mu objavljivana u 8 sv. od 1924. do 1951. STIFEL [t'i:fl], Michael, njem. matemati ar; r. 1487, u. 1567. Djelovao u Jeni. Bavio se aritmetikom i algebrom. Njegovi radovi, me#u kojima je najvanija Arithmetica integra (1544), izvrili su jak utjecaj na razvoj matematike u Njema koj i Engleskoj. STJEPAN BATORY [bat'ori], mad. Istvn Bthory, mad. feudalac; r. 1533, u. 1586. Od 1571. knez Transilvanije i od 1575. polj. kralj (oenjen Anom, posljednjim potomkom dinastije Jagelovi*). Uspio 1577. uguiti bunu svojih protivnika u Gda:sku. U ratu s Rusijom (1579-82.) pripojio je Livonsku pokrajinu Poljskoj. Konsolidirao je prilike u zemlji, osigurao polj. prevlast na Baltiku; 1579. osnovao univerzitet u Vilni (danas Vilnius). STRAFFORD [str'eferd], Thomas Wentworth, Earl of, engl. dravnik; r. 1593, u. 1641. Lord-namjesnik Irske 1633-39. Vrativi se u Englesku, glavni je savjetnik kralja Karla I; poticao ga je na nepopustljivost prema gra#anskoj opoziciji. Dugi parlament optuio ga je 1640. za izdaju i dao utamni iti. Pod prijetnjom bune londonskog puka kralj je morao potpisati njegovu smrtnu osudu. SUCKLING [s'akling], John, engl. pjesnik i dramati ar; r. 1609, u. 1642. Poznat po pustopanosti, duhovitosti i rasipnosti; kao vojnik borio se pod Gustavom Adolfom, bio vo#a rojalisti ke stranke; zavrio ivot u progonstvu, samoubojstvom. Posebno mu se isti e pjesni ko djelo Sjednica pjesnika, u kojem opisuje svoje suvremenike. Njegova poezija sabrana je pod naslovom Posljednji ostaci. SSSMILCH [z'ismilh], Johann Peter, njem. statisti ar; r. 1707, u. 1767. upnik; u svome gl. djelu Boji poredak u promjenama ljudskog roda ... u inio je jedan od prvih pokuaja statisti ke obradbe podataka o stanovnitvu. Ograni en u op*im

tezama svojim vjerskim nazorima, on je u konkretnim istraivanjima uspio prona* i neke zanimljive zakonomjernosti u prividnim slu ajnostima razli nih pojava; me#u prvima je upotrebljavao zakon velikih brojeva. SUVOROV, Aleksandr Vasiljevi , rus. feldmaral generalisimus, jedan od najzna ajnijih vojskovo#a XVIII st.; r. 1729, u 1800. U rusko-tur. ratovima (1768-74. i 1787-91) pobijedio kod Turtukaja (1773), Kozlude (1774), Kinburna (1787), Focsanija (1789), Izmaila (1790); uguio ustanak Puga ova 1774, a 1794. ustanak Kosciuszka u Poljskoj. Na elu austro-rus. vojske 1799. potisnuo je Francuze iz sjev. Italije. Proslavio se pohodom u vicarsku preko Sankt Gottharda 1799. Mnogo je u inio na uzdizanju i odgoju rus. vojnika. Potkraj 1779. imenovan vrh. zapovjednikom. U Sovjetskom Savezu je 1942. uveden orden Suvorova, koji se dodjeljuje za visoke vojni ke vrline.

 5EPAN MALI, avanturist, lani rus. car Petar III, koji se nametnuo Crnogorcima za vladara 1767-73. Uspio izmiriti plemena i uvesti sud; zapo eo graditi u zemlji putove i popisivati stanovnitvo i njegovu imovinu. Stvaraju*i time uvjete za ja anje centralne vlasti, izazvao reakciju Rusije, Turske i Mleta ke Republike; jedan njihov agent ubio ga je 1773. Nar. tradicija i arhivski materijal o *epanu Malom posluili su Petru Petrovi*u- Njegou kao podloga za pjesni ko djelo Lani car *epan Mali. EJH JUJO, Mustafa Ejubi-zade Mostarac, musl. pisac; r. 1651. u Mostaru, u. 1707. u Mostaru. kolovao se u Mostaru i Carigradu. Ve* kao student po eo je pisati komentare i glose o djelima iz gramatike, logike i disputacije. Po povratku sa kolovanja bio je profesor na Kara#ozbegovoj medresi i muftija u Mostaru. Zna ajnija su mu djela: Otkri*e tajni, komentar Mugn fi'l- usgla (djela o osnovama erijatskog prava); Pouke Abdiju, komentar Zamaherijeva djela iz sintakse arap. jezika; Novi komentar, o raspravi o logici A-amsiyya Omera Kizvinija. Hercegova ki namjesnik Ali-paa Rizvanbegovi* podigao mu je u Mostaru turbe (1831). IBEN1ANIN, Dominik Ivan, talijanizirano Domenico Giovanni Sebenico, kompozitor; r. izme#u 1630. i 1640, u. 1705. Sve*enik, po svemu sude*i rodom iz ibenika. Glazbu u io u Italiji, vjerojatno kod G. Legrenzija. Slubovao od 1660. kao zamjenik glazb. ravnatelja katedrale u Cividale del Friuli, zatim pjeva kapele sv. Marka u Veneciji (od 1663) pa pjeva i glazb. ravnatelj talijanske glazbe na kralj. dvoru u Londonu (1666- 1673). Vrativi se u Italiju bio muz. ravnatelj na Savojskom dvoru u Torinu gdje je 1673. izvedena njegova opera Atalanta (glazba se nije sa uvala). Od 1692. do smrti ponovno je u Cividale del Friuli. Komponirao jo dvije opere, Leonida u Sparti i Pobuna potla enog, te crkv. djela: misu, responzorij, psalam Lauda Jerusalem Dominum i motete. KRLEC, Nikola, Lomni ki, latinizirano Nicolaus Skerlecz de Lomnicza, politi ar; r. 1729. u Zagrebu, u. 1799. u Zagrebu. Pristaa prosvjetiteljskih ideja svoga vremena i prosvije*enog apsolutizma, protivnik feud. i crkv. povlastica. Savjetnik u novoosnovanom Kraljevskom hrvatskom vije*u u Varadinu (1767). God. 1776. postavljen za vrhovnog direktora kola u Hrvatskoj (superior regius studiorum et scholarum director) i u tom svojstvu organizirao vie hrv. kolstvo (osnovao u Zagrebu Kraljevsku akademiju znanosti, kojoj je pored filozofskog, teolokog i pravnog fakulteta bila pridruena glavna gimnazija). God. 1782-85. i 1790-99. bio veliki upan Zagreba ke upanije; odupirao se be koj germanizatorskoj i centralisti koj politici. Tako#er je nastojao da Hrvatskoj osigura ravnopravnost u odnosu prema Ugarskoj. Pisao je o unutranjoj upravi (Notitia de praecipuis officiis Regnorum Craatiae, Slavoniae et Dalmatiae) i ekon. pitanjima (Descriptio physicopoditicae situationis Regni Hungariae relate ad Commercium; Projectum legum motivatum in objecto Oeconomiae Publicae perferendarum). UVALOV, Ivan Ivanovi , rus. politi ar; r. 1727, u. 1797. Miljenik carice Jelizavete, znatno utjecao na rusku politiku, a posljednjih godina njezina ivota

stvarno upravljao dr. poslovima. Bio mecena umjetnosti i kulture; podupro osnivanje Moskovskog univerziteta i Umjetni ke akademije u Petrogradu; iz Italije slao umjetnine za Akademiju i Ermita. UVALOV, Pjotr Ivanovi , rus. politi ar; r. 1711, u. 1762. Sudjelovao u dvorskom udaru koji je doveo na prijestolje Jelizavetu. Od 1744. senator. Proveo neke ekon. i vojne reforme.

T. TAHI, Franjo, feudalac, urjak Nikole Zrinskoga Sigetskog; u. 1573. Isprva kralj. konjuar i kapetan u Kanjii, T. je kupnjom i zalogom postao vlastelin na velikom feudu Susedgrad-Stubica. Okrutnim postupcima i nasiljima utjecao je na izbijanje selja ke bune 1573. TAIB, Osman-zade, tur. pjesnik, histori ar i epistolograf; r. 1660(?), u. 1724. Nazvan poglavarem pjesnika. Poznatija su njegova djela: Divan, zbirka pjesama, Munet, zbirka pisama, Vrt vladara, gdje daje biografije 22 osmanlijska sultana, od Osmana (u. 1326) do Mustafe II (u. 1703), i opise njihovih voj. pohoda, i Vrt vezira, gdje daje opis ivota 108 vezira, od Alaeddin-pae do Rami Mehmed-pae (1706).

TALLEMANT DES RAUX [talman de re'o], Gdon, franc. pisac; r. 1619, u. 1692. 1est gost salona markize de Rambouillet i Madeleine Scudry, dobar poznavalac mondenih krugova. Njegovi memoari (objavljeni tek 1834. pod naslovom Historiettes de Tallemant des Raux) ogledalo su franc. ugla#enog drutva XVII st., galerija portreta svih istaknutih li nosti toga doba. Osim memoara napisao i tragediju Oedipe. - Njegov brat Franois (1620- 1693), lan Francuske akademije, preveo je na francuski Plutarha. TALLIEN [talj'en], Jean Lambert, franc. revolucionar; r. 1767, u. 1820. Izdavao list Prijatelj gra#ana (1791). Poslanik u Konventu; lan Komiteta javne sigurnosti. Robespierre ga je napao zbog krvavih ekscesa u Bordeauxu i iskoritavanja svog poloaja za osobno boga*enje. Da izbjegne Revolucionarnom sudu, T. se povezao s njegovim neprijateljima te je bio predvodnik kontrarevoluc. udara 9. thermidora (27. VII 1794). Za Termidorske reakcije raspustio je Revolucionarni sud i zatvorio jakobinski klub. Sa svretkom Termidorskog konventa (1795) gubi utjecaj, iako je za Direktorija lan Savjeta pet stotina. TALMA, Franois Joseph, franc. glumac; r. 1763, u. 1826. Od 1787. nastupa u pariskoj Comdie-Franaise; u vrijeme Revolucije odvaja se sa svojim sumiljenicima od rojalista i osniva Thatre- Franais. Kasnije je favorizirani glumac Napoleona I. Traged arkog temperamenta i savrene dikcije, interpretirao gl. uloge u

djelima P. Corneillea i J. Racinea, suvremenih franc. autora te W. Shakespearea (Hamlet, Othelo, Macbeth). Po savjetima slikara J. L. Davida prvi je na pozornicu uveo, u komadima iz rim. prolosti, historijski vjeran kostim umjesto dotadanje fantasti ne ili proizvoljne nonje. Napisao Razmiljanja o Lekainu i kazalinoj umjetnosti.

TANSILLO, Luigi, tal. pjesnik; r. 1510, u. 1568. Pisao ekloge, senzualne i didakti ne spjevove (Dojilja; Posjed), a religiozni spjev Suze sv. Petra nije dovrio. Najzna ajnije mu je djelo petrarkisti ki Kanconijer. TARTAGLIA [tart`alja], NiccolB, tal. matemati ar; r. oko 1500, u. 1557. Iako samouk, postao je jedan od najzna ajnijih tal. matemati ara XVI st. Autor je znamenite aritmeti ke rasprave General trattato di numeri et misure (1556-60). Svoje algoritamsko rjeenje kubne jednadbe povjerio je kao tajnu Cardanu, koji ga kao svoje objavljuje 1545. Primjenjivao je matematiku na probleme balistike. Istraivao je krivulju koju opisuje tijelo pri kosom hicu i naao da se pri tom dosie najve* i domet ako je ba eno pod kutem od 4/4.

TARTINI, Giuseppe, tal. kompozitor, violinski virtuoz i teoreti ar; r. 1692. u Piranu, u. 1770. u Padovi. Po majci slov. podrijetla. kolovao se u rodnome gradu Piranu i u Kopru. Djelovao vie od etiri desetlje*a (1721-65) kao koncertni majstor orkestra bazilike Sant' Antonio u Padovi; tu je utemeljio kolu za violinu i kompoziciju koja je u povijesti violinske pedagogije postala pojam (kola Tartini), a tragovi joj seu u XIX st. Znatno je usavrio gradnju gudala i violinsku tehniku te dao vaan prilog violinisti koj praksi priru nikom o tehnici ornamentiranja (Traktat o ukrasima). Istrauju*i akusti ke pojave empirijski otkrio ton diferencije terzo suono ili tzv. suono di Tartini, koji je poslije nau no protuma io H. Helmholz. Kao kompozitor postepeno prelazi iz kasnobaroknog na ina na ranoklasi nu emotivno kantabilnu melodiku i trostava ni oblik. Njegov opsean muz. opus obuhva*a: desetak simfonija, oko 135 violinskih koncerata, oko 40 triosonata, blizu 200 violinskih sonata (najpoznatije sonate: Aavolji *urlik i Naputena Didona), varijacije (Vjetina gudala), vokalne kompozicije i vie teoretskih djela od kojih je najzna ajnije Glazbeni priru nik prema pravom poznavanju harmonije, 1754.

TASMAN, Abel Janszoon, niz. pomorac i istraiva ; r. 1603, u. 1659. Istraivao je ju. obalu Australije i otok Tasmaniju (1642), koju je nazvao Van Diemenovom zemljom. Otkrio je Juni otok Novog Zelanda, oto je Tonga, Fiji i Bismarckov arhipelag. God. 1644. istraivao je sjev. i sjeverozap. obalu Australije. TASSO, Torquato, tal. pjesnik; r. 11. III 1544. u Sorrentu, u. 25. IV 1595. u Rimu. Rano je upoznao lutala ki ivot prognanika. Boravi neko vrijeme na dvoru u Urbinu, a studira u Bologni i Padovi. Kardinal Luigi d'Este dovodi ga u Ferraru (1565), gdje prelazi u slubu vojvode Alfonsa II, i tu provodi najbolje godine. No, pjesnik bez

djetinjstva, obitelji i zavi aja, upoznaje i tamne strane dvorskog ivota, dok se nad Italijom nadvila polit. kriza, suton renesansnih ideala i strah to ga je donijela protureformacija. Tek to je zavrio Oslobo#eni Jeruzalem (1575) pokazuje znakove duevne poreme*enosti: maniju proganjanja, uivanje u vlastitoj patnji, neprimjereni vjerski zanos, koji ga tjera da se sam optuuje pred Inkvizicijom. Zato en, bjei u Sorrento. Poto mu je doputen povratak u Ferraru, vra*a se, ali je ubrzo zato en u tvr#avi sv. Ane, gdje tamnuje 7 godina. U asovima lucidnosti pie dirljiva pisma i nova djela. Oslobo#en 1586, luta Italijom i kona no se smiruje u Rimu. - Ve* za ivota nastala je legenda o pjesniku progonjenom zbog ljubavi prema vojvodinoj sestri Eleonori, a grob mu je ubrzo postao stjecitem pjesni kih hodo a*a.T. je bio ponajprije rtvom zahtjeva da se umjetnost podvrgne cenzuri crkve i utilitarnoj poetici; no bio je dobrovoljna rtva, jer je i sam htio zadovoljiti moralisti ke cenzore, iako svjestan da u sebi nosi dvojstvo hedonisti ke batine renesanse i stroge protureformacijske religioznosti. Savren literat u razdoblju procvata literarne receptologije pod okriljem Aristotelova autoriteta; pisao je mnogo, slijede*i gotovo sve knjievne vrste. U oko 2000 lirskih pjesama platio je dug vremenu i drutvenim obvezama (dri se da je 3 soneta i 5 madrigala napisao po narudbi za Dubrovkinju Cvijetu Zuzori*), ali je uz hvaliteljske sastave (pa i unutar njih) izrazio i intimne tjeskobe i nemire, i nadasve muzikalne ugo#aje sanjarskih i no*nih krajolika. Uzorna je pastirska igra u stihovima Aminta (1573), gdje u atmosferi sna i ljepote veli a slobodni hedonizam pastira, mladena ku ljubav Aminte i Silvije, i gdje iznimna muzikalnost izraza potiskuje prigodne motive. Drama je imala velik odjek u knjievnostima baroka i - Arkadije (prijevod D. Zlatari*a tiskan je u Veneciji prije izvornika). U 26 Dijaloga dao je model elegantne, precizne i autobiografski zanimljive proze na teme koje su zanimale dvorsku i u enu publiku. Po uzoru na Seneku i Sofokla napisao je tragediju Kralj Torrismondo (1586); tu osje*aj krivnje zbog incesta sa sestrom uokviruje prikladna evokacija nordijskog krajolika. Iz kasnijih su godina nedovreni religiozni spjev Monte Olaveto (1588), neuspjela preradba remek-djela pod naslovom Osvojeni Jeruzalem (Gerusalemme conquistata,1593), spjev Sedam dana stvaranja svijeta (1594) i dr. - Glavna je Tassova preokupacija bio epski spjev po uzoru na Homera i Vergilija. Htio je dati Italiji modernu epopeju utemeljenu na vjeri i kr*. jedinstvu to ga je aktualizirala borba s islamom. Tako nastaje najbolje njegovo djelo - ep Oslobo#eni Jeruzalem (Gerusalemme liberata), u 20 pjevanja u oktavama, na temu prvoga kriarskog rata. Posluio se literarnim i pov. izvorima, ali je poetsko teite ipak na intimnim dramama autobiogr. naravi, primjerice na kontrastu strasti i dunosti (Armida i Rinaldo), na motivu ljubavi i smrti koju vitez zadaje voljenoj (Tancredi i Clorinda) ili skrovitih, neuslianih osje*aja (Erminia), na doivljaju krajolika i no*i, bijega u pastoralnu idilu, na opisima dvoboja, bitaka, no*nih okraja. Lirska i melodramska potka, barokna religioznost i rafinirani maniristi ki izraz, Kristovi vitezovi i gotovo enstvena senzibilnost mnogih likova, sve su to elementi koji su pridonijeli popularnosti Tassova spjeva, u inivi ga bliskim i u enom i pu kom itatelju. Spjev je imao golema odjeka u Evropi i Americi, pa i u nas, od baroka do romantizma (Gunduli*, Maurani*). Tassov lik nadahnuo je, izme#u ostalih, Goethea i Byrona, a prizori iz njegovih djela mnoge slikare. TASSONI, Alessandro, tal. pjesnik; r. 1565, u. 1635. Utemeljio je herojskokomi ni epski anr spjevom Oteto vedro, u kojem opisuje rat Bologne i Modene u XIII st., prouzrokovan smijenim motivom, a komi ni su i junaci i njihovo ponaanje, naslikano prema suvremenim primjerima. Zbog aoka uperenih protiv crkve, spjev je

objavljen najprije u Parizu, a tek nakon kompromisa s cenzurom i u Italiji (1624). Napisao je 2 Filipike protiv panj. politike. TAKOPRU-ZADE, Ahmed ibn Mustafa, osmanlijski pisac enciklopedijskih djela, kaligraf, sudac i profesor na vie kola; r. 1495, u. 1561. Najpoznatije je njegovo djelo Bouri me#u znanstvenicima Osmanlijske drave; u njemu daje ivotopis 502 znanstvenika i ejha u vrijeme deset sultana (do 1558). Djelo su poslije dopunjavali dr. pisci; napoznatije dopune napisali su Uaki, ejhi i Nevi-zade. Drugo djelo, Klju sre*e i svjetlo mo*i, odnosi se na vrste islam.. znanosti. Djelo je s arapskog preveo na turski autorov sin Kamaluddin pod naslovom Tematika znanosti. Dok je bio profesor na Isak-begovoj medresi u Skoplju (1531/1532) napisao je Veliku povijest. Autor je i nekoliko komentara uz djela iz gramatike i sintakse arap. jezika, logike te nasljednog prava. TATI1EV, Vasilij Nikiti , ruski histori ar; r.1686, u. 1750. Smatrao da je za Rusiju najbolji oblik vlasti carska autokracija. Skupljao gra#u za rus. historijskogeogr. leksikon (do slova K). Napisao Rusku historiju od najstarijih vremena (5 knj.), slue*i se izvorima koji su propali. TAVERNIER [tavernje], Jean Baptiste, franc. putopisac i istraiva ; r. 1605, u. 1689. Putovao u Carigrad, Perziju i upoznao Indiju. Vie puta obilazio je azijske zemlje, obogatio se i od Ljudevita XV dobio plemstvo. Autor zanimljivih zapisa me#u kojima se isti u est putovanja Jean-Baptiste Taverniera u Tursku, Poljsku i Indiju. TAYLOR [t'ejler], Brook, brit. matemati ar; r. 1685, u. 1731. Od 1712. lan, a 1714-18. sekretar Royal Society. U djelu Methodus incrementorum directa et inversa (1715) objavljen mu je najvaniji rezultat: prikazivanje funkcija u obliku polinoma odn. reda, danas poznato kao Taylorova formula, odn. red. Bavio se i problemom titranja ice, linearnom perspektivom i dr. Taylorova formula omogu*uje aproksimaciju neke funkcije polinomom. Ako funkcija f ima u to ki a neprekidne derivacije do uklju ivo n-te, tada za sve x iz nekog intervala oko a vrijedi: f(x) = f(a) + f'(a) tn) . (x - a) -i-- f 2 i a% (x _ a) z -I-... -I- f n ~ a) ~ (x - a)n -f-f- Rn (x), gdje je Rn (x) tzv. ostatak koji predstavlja pogreku koja se ini, ako se funkcija f(x) zamijeni Taylorovim polinomom n-tog stupnja. Ukoliko f ima u okolini od a neprekidne derivacije do reda n + 1, onda za svako x iz te okoline postoji b iz segmenta [a, x] tako tn_1) b da je Rn(x) _ ~n _ i)~ (x - a)n+l (tzv. Lagrangeov ostatak). Taylorov red je red potencija koji uz odre#ene uvjete predo uju danu funkciju. Ako funkcija f ima sve derivacije u okolini to ke a i ako za ostatak Rn uTaylorovoj formuli vrijedi lim Rn (x) = 0 za sve x iz te okoline line, tada vrijedi f(x) (x - a)", pa se kae da je funkcija f(x) razvijena u Taylorov red u okolini to ke a. Ako je specijalno a = 0, Taylorova formula odn. red zovu se Maclaurinovom formulom odn. redom, koji npr. za funkcije ex odn. sin x glasi: _ e= - 1 -f- x -~ ~ ~- . . . ~.. ~ -f- . . . ; 2. n. xs xa xas-i sinx = x - 3 -;- i - ... .+. (-1)an-~ ~-1 .~ ... ( )

TAYLOR, Edward, amer. pjesnik engl. podrijetla; r. 1644, u. 1729. Autor najbolje rane amer. poezije. Ona je religioznog sadraja, i bliska stilu engl. metafizi kih pjesnika G. Herberta, R. Crashawa i F. Quarlesa; objavljena je tek u XX st. TAYLOR, Jeremy, engl. knjievnik; r. 1613, u. 1667. Studirao u Cambridgeu, bio kapelan Karla I i biskup Downa i Connora; i sam politi ki proganjan, zagovornik na ela tolerancije; glasovit govornik, smatran najzna ajnijim teolokim piscem Engleske. Proza mu se odlikuje snanom imaginacijom i dotjeranim stilom. Djela: Sloboda poricanja; Zlatni gaj; Ductor dubitantium, ili pravilo savjesti; 1asni pri esnik. TAYLOR, John, engl. knjievnik; r. 1580, u. 1653. Mornar i brodar na Temzi, gostioni ar u Londonu. Nazivan vodenim pjesnikoma, autor ve*eg broja pjesni kih i proznih radova; glasovit pamfletist. Stilom koji je nedotjeran, ali krepak, opisivao vlastite pustolovine i sastavljao prigodne pjesme. Prvo izdanje njegovih sabranih djela objavljeno je ve* 1630 (Sva djela Johna Taylora, vodenog pjesnika).

TECUMSEH [t'ekumse], tako#er Tecumtha i Tikamthi, poglavica indijanskog plemena Shawne; r. oko 1768, u. 1813. Iskoritavaju*i sukobe izme#u Engleza i Amerikanaca, ujedinjuje oko 1805. sjeverozap. indijanska plemena, a oko 1810. poduzima (zajedno sa svojim bratom Tenskwatawom) opsene akcije za stvaranje saveza svih Indijanaca od Kanade do Floride. Nakon poraza Tenskwatawe (1811) indijanski se savez razbija, a T. prelazi u slubu Engleza i postaje brit. general. Poginuo u bitki na rijeci Thames, u kojoj su Amerikanci pobijedili Engleze i Indijance. TELEMANN, Georg Philipp, njem. kompozitor; r. 1681. u Magdeburgu, u. 1767. u Hamburgu. Djelovao u Leipzigu, Frankfurtu na Majni, Hamburgu (direktor opere i crkv. muzike) i dr. Za ivota poznat i slavljen vie nego njegovi suvremenici J. S. Bach i G. F. Handel. Jedan od najobrazovanijih muzi ara svojega doba, virtuoz na orguljama, embalu i drugim instrumentima, dirigent, najplodniji kompozitor XVIII st., pjesnik, pisac muz. rasprava i organizator; utemeljio i vodio Collegium musicum u Leipzigu (1702), pokrenuo prvi njem. asopis muzikalija Der getreue MusicMeister (Frankfurt, 1728) i me#u prvima organizirao javne koncerte u Njema koj (Hamburg). Kao kompozitor prelazi s kasnobaroknog na ina izraavanja na galantni stil te pripravlja klasiku. Komponirao vie od 40 opera (najpoznatije Strpljivi Sokrat; Emma i Eginhard; Don Quichotte i intermezzo Pimpinone), 46 pasija; oko 20 oratorija (Sudnji dan); oko 2000 kantata, crkvenih i svjetovnih; mise; motete, psalme; oko 1000 orkestralnih suita; instrumentalne koncerte; kvartete; triosonate; solosonate; klavirske sonate; suite, fantazije, serenade, ode, pjesme, i dr. Ostavio 3 autobiografije (1718, 1729. i 1739). TEMPESTA ili TEMPESTI, Antonio, tal. slikar i bakrorezac; r. 1555, u. 1630. Vredniji dio njegova opusa jesu bakrorezi i bakropisi (vie od 1500 grafi kih listova), me#u kojima ilustracije za Ovidijeve Metamorfoze i Tassov Oslobo#eni Jeruzalem. Tempestin na in slijedili su mnogi bakroresci.

TEMPLE, William, engl. politi ar, diplomat i pisac; r. 1628, u. 1699. Posredovao u sklapanju englesko-nizozemsko-ved. koalicije 1668, koja je prisilila Luja XIV da vrati gotovo cijelo podru je koje je bio osvojio u ratu s Nizozemskom 1667. Nakon to je Francuska izvrila novu najezdu u Nizozemsku (1670) T. je morao odstupiti. Poslije neuspjelog Karlova rata protiv Nizozemske vodio pregovore koji su doveli do Westminsterskog sporazuma 1674, a 1678. pregovore koji su doveli do englesko-niz. saveza. Tajnik mu je neko vrijeme bio satiri ar J. Swift, koji je posmrtno objavio dio njegovih memoara. Gl. djela: Esej o uzoru i naravi vlasti; Opaanja o Sjedinjenim Nizozemskim pokrajinama. TENCIN [tans'en], Claudine Alexandrine Gurin de, franc. spisateljica; r. 1685, u. 1749. Sestra kardinala, prisiljena na samostanski ivot, sablanjavala svojim vladanjem okolinu i napokon bila razrijeena zavjeta. Nemiran duh u sukobu s drutvenim konvencijama epohe, zatvorenica u Bastilji i jedna od ljubavnica Filipa Orleanskog, okupljala je u svom glasovitom salonu ljude poput Fontenella, Montesquieua, Helvetiusa i Marivauxa. Napisala je nekoliko djela (Opsada Calaisa; Anegdote o Edvardu III), a zanimljiva je posebice po svojoj korespondenciji s kardinalom Tencinom te pismima upu*enim Richelieuu. TEREZIJA AVILSKA, tako#er T. iz vile i T. od Isusa, panj. Santa Teresa de Jess, pravim imenom Teresa de Cepeda y Ahumada, panj. knjievnica; r. 1515, u. 1582. Redovnica, rodom iz vile. Provela reformu karmeli*anskog reda. Njezina asketsko- misti ka djela (Knjiga o ivotu; Put savrenosti; Duhovna tvr#ava) smatraju se vrijednim spomenikom panj. jezika: Kanonizirana 1622. Kat. crkva proglasila ju je 1970. crkvenim u iteljem (doctor ecclesiae) TETENS, Johann Nicolaus, njem. filozof; r. 1736. u. 1807. Znatno utjecao na Kanta, protivnik Leibniz-Wolffova racionalizma kao i svakog materijalizma i skepticizma. Djela: O metafizi kim istinama; O op*oj spekulativnoj filozofiji; Filozofski ogled o ljudskoj prirodi i njenom razvoju (2 sv.). THIARD ili TYARD [tja:r], Pontus de, franc. pjesnik; r. 1521, u. 1605. Biskup u Chalon-sur-Sane. 1lan Ronsardove Plejade. Poklonik ezoteri ne, platonske poezije. U njegovim stihovima (zbirke: Ljubavne zablude; Knjiga lirskih pjesama) ogleda se utjecaj Petrarke i Ronsarda. U starijim godinama zabavljen filoz. (Filozofske rasprave) i teol. (Gospodina naega muka) razmatranjima. S talijanskog preveo Dialoghi d'amore (od Leona Hebraeusa). THKLY [t'ekej], Imre, mad. politi ar i revolucionar; r. 1657, u. 1705. Nakon to je Leopold I Habsburgovac uguio feud. hrvatsko-ug. urotu (1671), postao je Th. vo#om ug. emigranata u Erdelju. Protiv Habsburgovaca povezao se s Turcima i s Francuzima (od 1678). Postavljen od Turaka mad. knezom, provalio je iz Erdelja u Madarsku (1681) i sudjelovao u tur. opsadi Be a (1683), ali je kod Pouna (Bratislave) bio pobije#en. Njegova ena Jelena Zrinska, udovica Franje Rkczyja I, branila je 3 godine Munkcs od carskih eta. Postavljen 1689. od Turaka za velikog kneza erdeljskog, provalio je u Erdelj, ali se tu nije mogao odrati. Nakon mira u Sremskim Karlovcima (1699) dobio je od Turaka naslov vidinskoga kneza i ivio u Carigradu, a umro u Izmiru (Mala Azija).

THOMASIUS, Christian, njem. pravnik, filozof i prosvjetitelj; r. 1655, u. 1728. Razvio se pod utjecajem H. Groota i S. Pufendorfa. God. 1684. profesor u Leipzigu. Zbog liberalnog stava morao napustiti 1690. Leipzig. Od 1694. profesor prava i rektor na sveu ilitu u Halleu. Th. osloba#a pravnu nauku teolokih i skolasti kih spona, ustaje protiv torture, osu#uje procese protiv vjetica i heretika, zalae se za slobodu miljenja i savjesti. Djela: Uvod u logiku; Saete pouke iz poroka vra anja i su#enja vjeticama; Temelji prirodnog prava i prava narod. THORILD [t'u:rild], Thomas, pravo prezime Thorn, ved. knjievnik; r. 1759, u. 1808. Kao pjesnik, prozaist, filozof i kriti ar, Th. je jedan od gl. prete a ved. romantizma. Pod utjecajem Rousseauovih ideja bori se protiv racionalizma, vode* i otru polemiku s J. H. Kellgrenom o naravi pjesnitva. Izdavao je knji. reviju Den Nya Granskaren. Djela: O op*oj slobodi razuma; Kritika kriti ar; Maximum sive archimetria; Strasti. THOU [tu], Jacques Auguste de, franc. histori ar i dravnik; r. 1553, u. 1617. Jedan od redaktora Nanteskog edikta (1598). Autor historije svoga doba. Njegova zbirka odabranih i rijetkih knjiga bila je najvrednija onovremena franc. privatna knjinica. THURAH [t'urag], Lauritz de, dan. arhitekt; r. 1706, u. 1759. Istaknuti predstavnik dan. kasnog baroka (kralj. pala a u Roskildeu, dvorac u Hfrsholmu). Napisao Danski Vitruvije (Den danske Vitruvius), djelo vano za poznavanje razvoja dan. arhitekture u XVII i XVIII st. TIEPOLO [tj'e:polo], Giovanni Battista, tal. slikar; r. 5. III 1696. u Veneciji, u. 27. III 1770. u Madridu. Jedan od posljednjih velikih predstavnika venecijanskog slikarstva. Stvara u doba rokokoa, koji se odrazuje u njegovim djelima, no po osnovnoj koncepciji pripada kasnom baroku. U njegovim freskama u razli itim pala ama (Labia i Rezzonico u Veneciji, Canossa u Veroni) i crkvama (Scalzi i Gesuati u Veneciji) razvijen je do savrenstva iluzionisti ki stil razrjeavanja plohe u otvoren prostor atmosfere. U njoj lebde alegorijski i mitol. likovi i grupe smiono pokrenute u pompoznim kompozicijama, koje su obrubljene perspektivno savreno slikanim arhitektonskim kulisama (kolonade, arhitravi, kornii, balustrade). Niz zna ajnih radova izveo je i u Udinama, Milanu, Veroni i vili Valmarana kraj Vicenze. Svojim freskama u Rezidenciji u Wrzburgu i u dvoru u Madridu snano je utjecao na njem. i panj. slikarstvo u zavrnoj fazi baroka. U mnogobrojnim radovima u ulju ostvaruje koncizniju kompoziciju, a kolorit razvija do raskonih svijetlih harmonija (Telemah; Kleopatrina gozba; Otmica Sabinjanka; Poklonstvo kraljeva; Krist stiava oluju na moru). Slikao je portrete i anr-prizore iz pu kog ivota (arlatan), a radio je i bakropise. TILLY [t'ili], Johann Tserclaes, carski vojskovo#a, rodom Flamanac; r. 1559, u. 1632. U Tridesetogodinjem ratu zapovjednik vojske kat. Lige. Pobijedio e. protestantsku vojsku na Biloj Hori (1620), osvojio Palatinat, pobijedio Kristijana IV Danskog. God. 1630. postavljen za zapovjednika carske habsburke vojske. Zauzeo juriem Magdeburg (1631). Kod sela Rain pobije#en od Gustava Adolfa i u bitki smrtno ranjen.

TINCTORIS [tinkt'oris], Johannes, nizozemski muz. teoreti ar i kompozitor; r. oko 1435, u. 1511. Napisao dvanaest traktata, u kojima prikazuje sve glazbeno-teoretske discipline i glazb. praksu svojega doba. Traktat Terminorum musicae diffinitorium (oko 1472-73) najstariji je leksikon muz. pojmova, a Liber de arte contrapuncti (1477) - prva sveobuhvatna renesansna knjiga o kontrapunktu. TINDAL [t'indel], Matthew, engl. filozof religije i pravnik; r. oko 1657, u. 1733. Glavno Tindalovo djelo Kr*anstvo staro kao stvaranje smatra se op*enito biblijom deizma. T. smatra da Isus ne donosi novu objavu ve* eli, nasuprot pokvarenosti ant. religija, uspostaviti staro potivanje boanstva. Kr*anske su crkve, me#utim, upropastile Isusovo djelo pa se deisti ele samo povratiti izvornom kr*anstvu. Djela: Ogled o podanitvu vrhovnoj vlasti; Ogled o svjetovnoj vlasti i pravima naroda u stvarima religije; Sloboda tampe; Prava kr*anske crkve. TINDI [t'ino:di], Sebestyn, mad. pjeva i pjesnik; r. oko 1510, u. 1556. Kao profesionalni pjeva ivio na dvorovima mad. feudalaca. U svojim rimovanim kronikama opjevao vjerodostojno madarsko-tur. ratovanja; bio o evidac i kroni ar obrane Sigeta (1541). Dio pjesama objavio u zbirci Cronica (1554) koju je popratio i melodijama. TIPU SAHIB, tako#er Tippoo Sahib, posljednji sultan indij. drave Mysore; r. 1749, u. 1799. Naslijedio oca Hajdar Aliju u toku tzv. Drugoga mysorskog rata 1782. Ogor en neprijatelj Britanaca, nadao se da *e ih potisnuti iz Indije s franc. pomo*i, ali je porazom u Tre*em mysorskom ratu (1790-92) izgubio polovinu svog teritorija. Poginuo u 1etvrtom mysorskom ratu. TIRABOSCHI [tirab'oski], Gerolamo, tal. knjievni historik; r. 1731, u. 1794. Jezuit, profesor govornitva, prefekt biblioteke d'Este u Modeni. Napisao opsenu Povijest talijanske knjievnosti, koju je zamislio kao iscrpan prikaz pisaca i djela svih znanstveno- kult. disciplina na Apeninskom poluotoku, i to od etrurskih vremena do XVIII st. Vrijedna je zbog obilja podataka. TIRSO DE MOLINA, pravo ime Gabriel Tllez, panj. dramski pisac; r. 1584, u. 1648. Fratar, po nekima vanbra ni sin vojvode od Osune. Napisao je preko 300 kaz. komada; njegovo djelo nastavlja se na L. de Vegu, ali s mnogo izvornih crta. Pisao je i nabone komade, no najbolja su mu djela s drutvenom tematikom. Dobar je psiholog, humorist i otar satiri ar. Za razliku od de Vege, stvarao je izrazite individualnosti s jakim karakterima; posebno je vjet u gra#enju enskih likova. Prvi je obradio besmrtni lik don Juana u drami Seviljski prevarant (1630). Ostala su mu zna ajnija dramska djela: Srameljivac u dvoru; Oprezna ena; Pobona Marta (predloak Moli,reu za Tartuffea); Osu#en zbog nevjere; Melankolik. Pisao je i prozna (Ljetnikovci Toleda; Veseliti iskori*uju*i) i historiografska (Op*a povijest Reda Milosti; Genealogija ku*e Sstago; ivot Svete Majke doJe Marije de Cerbelln) djela. TITELOUZE [titl'u:z], Jean, franc. kompozitor; r. 1563. ili 1564, u. 1633. Za ivota bio je na glasu kao virtuoz i majstor improvizacije na orguljama. Stilski na prijelazu iz renesanse u barok; komponirao izrazito instrumentalno koncipirana djela

za orgulje (preludij, fuge, ricercari, versetti u 2 zbirke), ime je pridonio izgra#ivanju orguljske glazbe i postavio temelje franc. orguljskoj koli. TOPAL-PAA, Osman (tur. topal: hrom), tur. administrator; r. 1800, u. 1874. Muhafiz (zapovjednik grada) u Beogradu (1858), bos. veliki vezir (1860-69) prvi valija Bosanskog vilajeta (osn. 1865). Centralizirao upravu vilajeta, uveo inovni ku administraciju u koju postavlja i doma*e ljude. U Sarajevu osnovao prvu bolnicu, stru nu i srednju kolu, biblioteku, itaonicu i tiskaru u kojoj je arap. i *irilskim slovima na tur. i srpskohrv. jeziku tiskao asopise i kalendare. Izgradnjom puta Sarajevo-Bosanski Brod i uvo#enjem potanske i telegrafske linije Sarajevo-Bosanska Gradika unaprijedio trg. veze BiH s austr. zemljama. Spre avao prodor Garaaninove srp. nacionalne propagande u Bosnu; sumnji av prema Srbima, utvr#ivao je kordon na Drini, sudio V. Pelagi*a, primio Turke bjegunce iz Srbije. Premjeten za guvernera u Ru uk (1868), doskora je vra*en u Bosnu, ali je nakon 4 mjeseca opozvan. TORBIDO, Francesco, zvan Il Moro, tal. slikar; r. 1482. ili 1483, u. 1562. U i u Veneciji kod Giorgionea, iji se utjecaj o ituje napose u njegovim portretima. Oko 1500. prelazi u Veronu i usavruje se u koli Liberalea da Verona. Izvodi niz oltarnih slika i fresaka za tamonje crkve (gl. djelo slikarski ukras kapele Fontanelli u Sta Maria in Organo). Prenio je u Veronu kolorizam mlet. slikarstva cinquecenta. TORELLI, Giuseppe, tal. violinist i kompozitor; r. 1658, u. 1709. Barokni majstor, postavio temelje solisti kom violinskom koncertu djelima Concerti musicali op. 6 (1698) i nadasve koncertima (6) u zbirci Concerti grossi op. 8 (1709). Pridonio bitno i oblikovanju concerta grossa i barokne sonate. Ostavio opsean opus od 8 objavljenih zbirki i etrdesetak koncerata u rukopisu (glasoviti koncerti za trublje). TORRES NAHARRO [~ na'aro], Bartolom de, panj. komediograf; r. oko 1475, u. 1531. U Napulju (1517) objavio je osam komedija pod naslovom Propalladia s teoretskim uvodom o dramskom stvaranju, temeljenim na Horaciju. Sadraje je uzimao iz razli itih novela ili je pisao komade bez zapleta, okretnih dijaloga, s mnogo duha i zajedljivosti. TORRICELLI [tori 'eli], Evangelista, tal. fizi ar i matemati ar; r. 1608, u. 1647. Nakon to je objavio svoje djelo Traktat o gibanju masa (Trattato del moto dei gravi, 1641), pozvao ga je G. Galilei da s njim sura#uje i nastavi njegova istraivanja. Nakon Galilejeve smrti (1642) preuzima dunost matemati ara firentinskog velikog vojvode i profesor je matematike na univerzitetu u Firenci. Znamenito je njegovo otkri*e ivina barometra (1643. ili 1644), kojom je zgodom odbacio uvrijeenu predrasudu o horror vacui. Dizanje stupca ive u cijevi objasnio je djelovanjem tlaka zraka, a ne tenjom prirode da nastali vakuum eliminira. Tako je T. prvi dobio vakuum u zatvorenoj cijevi, iznad povrine ive. Odredio je brzinu istjecanja vode iz posude (Torricellijev zakon). Usavrio je metodu nedjeljivih, za rjeavanje problema tangente, sluio se kinemati kim predodbama, rijeio kvadraturu parabole za bilo koju vrijednost eksponenta, izveo kvadraturu cikloide, odredio duinu luka, logaritmi ke spirale, itd. Velik broj njegovih radova objavljen je tek 1919, kada., su izdana njegova sabrana djela.

Torricellijev pokus, eksperiment kojim je T. uspio dobiti vakuum u zataljenoj cijevi iznad povrine ive. T. je dovoljno duga ku staklenu, zataljenu cijev najprije ispunio ivom, a zatim je otvor cijevi uronio u posudu ispunjenu ivom. iva nije sva istekla iz cijevi u posudu, nego tek djelomi no, tako da je nad stupcem ive u cijevi nastao zrakoprazan prostor: vakuum. T. je tu pojavu protuma io atmosferskim tlakom koji djeluje na povrinu ive u posudi i odrava ravnoteu stupcu ive u cijevi. Ovim je pokusom dokazan atmosferski tlak i pokazano kako se on moe mjeriti. Torricellijeva formula, formula koju je 1643. postavio T. za odre#ivanje brzine istjecanje teku*ine iz neke posude. Ako se u otkritoj posudi nalazi teku*ina ija se povrina nalazi na visini h iznad centra otvora na posudi kroz koji teku*ina istje e, onda je horizontalno brzina istjecanja v data formulom v = y2gh, gdje je g ubrzanje sile tee. Iz formule se vidi da je brzina v nezavisna od vrste teku*ine i da je jednaka brzini koju tijelo postigne u slobodnom padu kad padne s visine h. To vrijedi samo u idealnom slu aju, ina e brzina v ovisi o viskoznosti teku*ine, veli ini i obliku otvora. TOURNEFORT [turnef'o:r], Joseph Pitton de, franc. botani ar; r. 1656, u. 1708. Sveu . profesor u Parizu. Na putovanjima po Evropi i Aziji sakupio i opisao mnoge nove biljne vrste. Sastavio je i umjetni sistem biljaka, koji se dugo upotrebljavao. Gl. djelo: Osnove botanike ili Metoda za poznavanje bilja (3 sv.). TOURNEUR [t'u:rner], Cyril, engl. knjievnik; r. 1575, u. 1626. O ivotu mu se malo zna, osim da je sudjelovao u neuspjeloj ekspediciji na Cdiz (1625), te da je umro u Irskoj. Dramati ar i pjesnik. Drame su mu u znaku uasa i osvete, u svijetu punom okrutnosti i bez ikakve milosti. Izraz mu karakterizira fantazija i poeti nost. Djela: Osvetnikova tragedija; Bezbonikova tragedija; Preobraena preobrazba; Pogrebna pjesma. TOURVILLE [turv'il], Anne Hilarion de Cotentin, comte de, franc. admiral; r. 1642, u. 1701. Kao lan Maltekog reda vojevao (1656) protiv berberskih gusara na Sredozemlju. Poslije je stupio u kralj. mornaricu, u kojoj je - sudjeluju*i u nizu bitaka i pohoda protiv Nizozemaca, panjolaca, Alira i Tripolisa - stekao glas jednog od najsposobnijih pomor. oficira. God. 1689. viceadmiral; 1690. razbio britansko-niz. flotu Beachy Heada; 1692. poraen od nadmo *nijeg neprijatelja kod La Hoguea; 1693. kod Gibraltara zarobio britansko-niz. konvoj; iste godine postao maral Francuske. TOUSSAINT LOUVERTURE (L'OUVERTURE) ili TOUSSAINT [tus'en luvert'i:r], Franois Dominique, vo#a ustanka crnaca u franc. koloniji na Haitiju; r. 1743, u. 1803. U mladosti je bio rob. Istaknuo se u ustanku to su ga 1791. crnci digli protiv plantaera-robovlasnika. God. 1793. panjolci na otoku Haiti pokuali su ustanike iskoristiti za borbu protiv Francuske pa su Toussainta Louverturea imenovali pukovnikom. Kada je 1794. franc. Konvent proglasio ukidanje ropstva, on prelazi na stranu Francuske. Crna ka vojska Toussainta Louverturea razbila je pristae plantaera i panjolce te porazila Engleze, koji su se u me#uvremenu iskrcali na otoku. God. 1797. Direktorij je Toussainta Louverturea imenovao vrhovnim zapovjednikom na Haitiju. Protjeravi 1801. panjolce iz San Dominga (na Haitiju),

oslobodio je cijeli otok, te je imenovan doivotnim guvernerom. Uzevi u zakup dio zemlje, crnci su dobili polit. i gra#anska prava. Gospodstvo domorodaca nad otokom Napoleon nije htio trpjeti i 1802. alje na Haiti ekspedicijski korpus generala Ch. V. E. Leclerca. Crna ka vojska pruila je ogor en otpor. Zarobivi Toussainta Louverturea na prevaru, Leclerc ga je poslao u Francusku, gdje je umro u zato enitvu u tvr#avi Joux. TRAETTA, Tommaso, tal. kompozitor; r. 1727, u. 1779. Predstavnik napuljskog opernog stila, obnovio tal. operu seria postigavi vr*e dramatsko jedinstvo izme#u solisti kih oblika (belkanto arije, recitativ) i ansambla koje je oblikovao na sloeniji na in (izmjenjivanje solista, zbora i orkestra u finalu). Komponirao vie od 40 opera (seria i buffo) od kojih su najzna ajnije: Sofonisba; Ifigenija na Tauridi; Antigona; Sluavke suparnice; Vitez lutalica. TREDJAKOVSKI, Vasilij Kirilovi , ruski knjievnik; r. 1703, u. 1769. Pjesnik, knji. teoreti ar i prevodilac. Naobrazbu stekao u Nizozemskoj i Parizu, sluio na carskom dvoru. Stvorio teoretske osnove daljnjem razvitku rus. poezije (naputanje silabi kog stiha), a svojom knji. djelatno*u utro putove klasicizmu. Prevodio Horacija, Boileaua, Fnelona. Djela: Oda u povodu predaje grada Gdanska; rasprava Nov i saet na in sastavljanja ruskih stihova. # TREMBECKI, Stanis7aw, polj. pjesnik; r. 1739, u. 1812. Komornik kralja Stanislava II Augusta, kojega je nakon pada pratio u Petrograd (1797); tamo ga je car Pavao imenovao dr. savjetnikom. Pisao ode, basne, satire i pamflete. Slobodouman duh, nacionalist. Djela mu se odlikuju stilisti kim majstorstvom. TREVIRANUS, Gottfried Reinhold, njem. biolog; r. 1776, u. 1837. Lije nik u Bremenu, zatim profesor filozofije i fiziologije. Prvi je upotrijebio termin biologija, a njegovo bavljenje komparativnom anatomijom dovelo ga je do nekih pogleda na biol. zakone po kojima je on prete a teorije evolucije. U svom djelu Biologija ili filozofija ive prirode (1802-22; 6 knj.) nastojao prikazati genealoku povezanost organskih vrsta. TROGER [tr'o:ger], Paul, austr. slikar; r. 1698, u. 1762. kolovan u Italiji na djelima G. B. Piazzette, S. Riccija i G. B. Pittonija, postaje jedan od glavnih predstavnika kasnobaroknoga slikarstva u Austriji. Izveo cikluse fresaka i slika u crkvama i samostanima (Altenburg, Sankt Polten, Melk, Salzburg, Be , Gyor, Bratislava, Olomouc). Kao nastavnik i direktor Be ke akademije odgojio niz u enika (F. A. Maulpertsch i dr.), s kojima se zavrava faza austr. baroka. TROST [tro:st], Andreas, austr. grafi ar i kartografski crta ; r. sred. XVII st. u Degendorfu u Bavarskoj, u. 1708. u Grazu. Jedan od glavnih suradnika u Valvasorovoj grafi koj radionici u Bogenperku; suradnik i, kasnije, nastavlja Vischerova djela Topographia ducatus Stiriae. TRUBAR, Primo, reformator i pisac; r. 1508. u Ra ici, u. 1586. u Derendingenu. kolovao se (1520-27) u Rijeci, Salzburgu; Trstu i Be u. Kao sve*enik slubovao (1530-42) u Lakom, Ljubljani i Trstu, 1542-48. bio je kanonik u Ljubljani, a zatim protestantski pastor u Rothenburgu na Tauberi (do 1553), u Kemptenu (do 1561), u

Urachu (do 1562), u Ljubljani (do 1566), u Lauffenu na Neckaru i u Derendingenu (do smrti). Na njegov odgoj mnogo je utjecao tr*anski biskup i humanist P. Bonomo. Protestantsku ideologiju preuzeo je u Ljubljani, gdje je ve* od 1530. djelovao protestantski krug. Progonjen, bjei 1548. u Njema ku, gdje se odlu uje za uvo#enje slov. jezika u knjievnost i izdavanje slov. knjiga. Prve, Catechismus i Abecedarium, tiska u Tbingenu 1550. Za protestantizam u Sloveniji zainteresirao je vode*e njem. protestantske teologe i s njima razradio program izdavanja crkv. knjiga namijenjenih Slovencima i Hrvatima. Izme#u 1550. i 1586. T. je preveo ili napisao trideset knjiga. Najzna ajniji je prijevod Novog zavjeta (Ta celi novi testament, 1582). Neka izdanja imaju i iri zna aj. Tvorac je slov. protestantske poezije. U biblijskom zavodu u Urachu (1561-66) organizirao kao njegov principal hrv. protestantski repertoar (13 djela, ve*inom u dva izdanja, glagoljicom i irilicom ili glagoljicom i latinicom, u prijevodu Stjepana Konzula Istranina i Antuna Dalmatina) i napisao ve*ini tih knjiga uvode s aktualnim dokumentarnim sadrajem. Borave* i kao protestantski superintendant u Ljubljani, bavio se i organiziranjem kolstva. Zbog statuta nove crkve Cerkovna ordninga (1564), bio je opet protjeran iz Austrije. U vjerskoj i drutvenoj ideologiji nije se strogo pridravao luteranstva, nego je traio prakti na rjeenja koja bi odgovarala slovenskom puku.

TUDOR [tj'uder], engl. feudalna porodica koja je dala pet kraljeva: Henrik VII, ranije grof od Richmonda (1485-1509); Henrik VIII (1509-47); Eduard VI (1547-53); Marija, zvana Krvava ili Katoli ka (1553-58) i Elizabeta I (1558-1603). Dinasti koj ku*i Tudor pripadale su jo Marija (zvana Marija Francuska, ena Luja XII a sestra Henrika VIII) i Margareta (ena Jakova IV kotskog a k*i Henrika VII). TULS DS, indij. pjesnik; r. 1532, u. 1623. Autor djela Jezero Rminih djela (Rmacaritamnasa), koje je samostalna priredba na temelju epa Rmyane, a pou ava bhakti, odanost i vjeru u Rmu kao utjelovljenje (avatra) boga Vinua. Pisano na hinduskomu jeziku, djelo predstavlja najutjecajnije i najtovanije tivo vinuista u sjev. Indiji i jedan od najomiljenijih tekstova mla#ega hinduizma uop*e. Hindski je ovime postao knjievni jezik u punom smislu, podesan da se u njemu izrazi zahtjevan pjesni ki stil kvya. Iako tovalac Rme; Tuls Ds eklekti ki iznosi i druga indij. u enja, pa njegovo djelo u Indiji smatraju svojom Biblijom. TWARDoWSKI, Samuel ze Skrzypny, polj. pisac; r. oko 1600, u. 1661. Barokni pjesnik, kroni ar i satiri ar. Pisac panegirika u ast pojedinih polj. velmoa, opjevao je ratove i polit. zbivanja. TAGLIACOZZO [taljak'ozo], Gaspare, tal. kirurg; r. 1545, u. 1599. Profesor anatomije (1589) i medicinske teorije na sveu ilitu u Bologni. Za etnik plasti ne kirurgije. Pravio je transplantate koe s ruke na ozlije#eni dio iste osobe, tako da se u po etku komad koe drao dijelom svog originalnog mjesta a dijelom povrijedene zone dok se uspostavi cirkulacija i inervacija. Nakon toga se transplantat koe odvojio od ruke i dovrio. TIETZ [ti:c], Johann Daniel, njem. matemati ar i fizi ar; r. 1729, u. 1796. Profesor matematike i fizike na sveu ilitu u Wittenbergu. Poznat je po formulaciji empirijskog zakona koji definira udaljenosti izme#u planeta i Sunca (1766).

U. UDINE, Giovanni da, pravo ime Giovanni Ricamatore, tal. slikar; r. 1487, u. 1564. U enik i sljedbenik Rafaelov. Nakon studija groteska, otkrivenih u Titovim termama u Rimu, prvi primjenjuje njihove motive u dekorativnom slikarstvu i tuku (vatikanske loggie). Radio slike i dekoracije u pala ama u Mantovi kao suradnik Giulija Romana, u Genovi, Padovi, Firenci i Veneciji. U zrelo doba u Udinama, slikar i graditelj (Torre dell' Orologio, kor katedrale, fontana na trgu). UHTOMSKI, Dmitrij Vasiljevi , ruski graditelj; r. 1719, u. 1775. Kao gradski arhitekt u Moskvi provodio regulaciju grada i projektirao vie objekata (dovrenje zvonika TroickoSergijevske lavre; Crvena vrata u formi baroknoga slavoluka; Kuznjecki most). U. je predstavnik rus. baroknoga graditeljstva. Na moskovskoj koli za arhitekturu (1749-67) odgojio generaciju graditelja, pripremaju*i ih studijem traktata M. Vitruvija Poliona, A. Palladija i Vignole za prihva*anje ideja klasicizma.

Urban VIII, pravo ime Maffeo Barberini, papa od 1623; r. 1568, u. 1644. Osnovao kongregaciju De propaganda fide. Boje*i se prevlasti Habsburgovaca, pristao u Tridesetogodinjem ratu uz Francusku protiv Austrije i panjolske. Osudio jansenizam, oja ao inkviziciju (procesi protiv M. A. Dominisa, T. Campanelle, Galileja, kojem je kao kardinal bio prijatelj, i dr.). Stekao za papinsku dravu vojvodinu Urbino (1631). Bavio se i pjesnitvom (Poemata). Poznat po svojoj graditeljskoj djelatnosti (s njime visoki barok dosee svoje vrhunce), ali i po nepotizmu.

V VMCMRESCU, Ien<chiF<, rum. pisac; r. oko 1730, u. oko 1799. Autor gramatike rumunjskog jezika (1787) i Historije Otomanskog Carstva. Vaniji je, me#utim, kao lirski pjesnik, osniva tzv. lautarske poezije petrarkisti kog tipa. Iz bojarske je obitelji i stekao je za svoje vrijeme zavidnu naobrazbu. Angairan u polit. ivotu, bio je nekoliko puta primoran da ode u emigraciju. Rodoljubiva osje*anja iskazao posebice u pjesmi Mojim potomcima.

VALDS, Juan de, panj. knjievnik, humanist i vjerski reformator; r. oko 1500, u. 1541. Pred Inkvizicijom morao je pobje*i u Napulj. Preao je na protestantizam, odravao veze s Erazmom Roterdamskim i Giulijom Gonzaga, za koju je napisao Kr*anski alfabet. Posmrtno mu je objavljeno djelo Sto deset boanskih promiljaja (1550), a teoloke je tematike i Razgovor o kr*anskom nauku. Autor je prvoga vrijednog traktata o panj. jeziku Razgovor o jeziku (1535), u kojem se zalae za ist i jednostavan nar. jezik. -

Knjievno*u se bavio i njegov brat Alfonso de Valds, poznat po satiri kom spisu Razgovor Merkura i Harona. VALDS LEAL [vald'es le'al], Juan de, panj. slikar; r. 1622, u. 1690. Kao takmac B. E. Murilla izveo u crkvama u Sevilli i Crdobi niz oltarnih i zidnih slika. Isti u se njegovi veristi ki prikazi stravi nih scena s leevima u alegorijskim kompozicijama Trijumf smrti i Finis gloriae mundi, ra#eni u tamnim i otro kontrastiranim tonovima. Tim su djelima po fakturi bliske slike Dva lea; Smrt sv. Ignacija; Iskuenje sv. Jeronima i Skidanje s kria. U panj. slikarstvo baroka unio je nov, nekonvencionalan ton. Radio je i kipove u glini.

VALLARESSO, Zaccaria, tal. pjesnik; r: 1686, u. 1769. U herojskokomi nom spjevu Baiamonte Tiepolo (I-II, 1769-70; drugi je dio objavio pod naslovom B. T. in Schiavonia) opjevao je zgode mleta kog urotnika iz XIV st. koji se, pobije#en u domovini, sklonio kod knezova bribirskih.

VANBRUGH [v'enbre], John, engl. dramati ar i graditelj; r. 1664, u. 1726. Njegove komedije (npr. U povratu, ili krepost u pogibelji; Izazvana ena) odlikuju se jedrim humorom, koji esto prelazi u lakrdiju ili karikaturu. - Zanimanjem arhitekt, V. je izgradio ve*i broj gra#evina (Howard Castle, Blenheim Palace, Haymarket Theatre, Queen's Theatre), to ga - uz Ch. Wrena - stavlja u red najistaknutijih graditelja engl. baroka.

VAaHAL [v'anjhal], Jan KDtitel, e. kompozitor; r. 1739, u. 1813. Djelovao preteno u Be u te oko 1772-80. u Hrvatskoj (u Varadinu). Ostavio golem opus od otprilike 130 simfonija, tridesetak koncerata za klavir, violinu, flautu i dr., vie od 60 guda kih kvarteta, oko 90 tiskanih zbirki komornih i klavirskih djela (sonate, sonatine, divertimenti, fantazije, capricci i dr.) te vokalna i crkv. djela (60 misa). Kao simfoni ar pridonosi razvoju simfonijskog stila be ke klasike, a slobodnije oblikovanim klavirskim djelima nagovijeta romantizam. VANINI, Lucilio, tal. filozof; r. 1584, u. 1619. Studirao teologiju u Rimu i Padovi. Povezuju*i panteisti ka i mehanicisti ka u enja, zastupao je tezu o vje nosti materije, koja je proeta boanskom snagom. Ideja boga nad prirodom proizvod je mate sve*eni kog stalea kako bi narod drao pod autoritetom crkve i u ropstvu. Poricao je uda i besmrtnost due i stavio um nasuprot vjeri, nasuprot crkvi i njenom u enju (Hegel). Zbog njegova shva*anja prirode i slobodoumnih filoz. refleksija optuila ga je inkvizicija za herezu. Osu#en kao ateist na smrt i spaljen na loma i. Svoje filoz. nazore izlae u gl. djelu Amfiteatar vje ne providnosti, a jo odre#enije i jasnije u etiri knjige dijaloga De admirandis naturae reginae. VANLOO [vanl'o], tako#er Van Loo, porodica franc. slikara niz. podrijetla (XVII-XIX st.). Jacob (Jacques, 1614-1670) prebjegao je iz Nizozemske u Pariz, gdje je slikao mitol. i alegorijske kompozicije i portrete. Jacobov sin Abraham Louis (1641-1713) slijedio je o ev na in; njegov sin Jean Baptiste (1684-1745) izra#ivao je kipove, oltarne slike i

portrete. Oba sina ovog posljednjeg, Louis Michel (1707-1772) i Charles Amde Philippe (1719-1795), bili su dvorski slikari. Louis je bio slikar Filipa V u panjolskoj, a Charles Fridrika Velikog. Njihov brati* Charles Andr (1705-1765) bio je slikar galantnih scena rokokoa i portretist. Njegov sin Jules Csar Denis (1743-1821) isticao se kao majstor pejzaa.

VANVITFLLI, Luigi, tal. graditelj; r. 1700, u. 1773. Obrazovao se studiraju*i djela antike i majstora baroka G. L. Berninija i F. Borrominija. Autor mnogih idejnih projekata, pregradnja i restauracija. God. 1751. dolazi u Napulj. U nedalekoj Caserti ostvaruje svoje ivotno djelo, golem i raskoni kralj. dvor (1200 prostorija), nazvan napuljskim Versaillesom. Ta gra#evina ima stilska obiljeja prijelaza iz baroka (dispozicije i ukras) u klasicizam (uravnoteene forme i klasicisti ki dekorativni elementi na vanjtini). Me#u Vanvitellijevim crkv. gradevinama isti e se Sta Annunziata u Napulju.

VASARI [vaz'ari], Giorgio, tal. slikar, graditelj i pisac biografija umjetnika; r. 1511. u Arezzu, u. 1574. u Firenci. Stekao humanisti ku naobrazbu, u io slikanje u radionicama firentinskih majstora (A. del Sarto, B. Bandinelli). U Rimu prou ava Rafaelova djela i dolazi u ui dodir s Michelangelom. U svojoj svestranosti radi u mnogim tal. gradovima zidne slike, sakralne i alegorijske kompozicije, portrete, dekoracije za sve ane prigode i za teatre. Njegova su slikarska djela korektna, ali ostaju u granicama osrednjosti. U njima dolaze do izraaja utjecaji rimskih, toskanskih i venecijanskih slikara, a poslije dobivaju obiljeja manirizma. Za boravka u Rimu bavio se studijem arhitekture; u toj mu je struci gl. djelo pala a Uffizi u Firenci (od 1560), jedan od rijetkih primjera gra#evnog objekta s elementima manirizma. V. zahvaljuje trajnu slavu u prvom redu svojoj zbirci biografija talijanskih umjetnika, objelodanjenoj prvi put god. 1550. pod naslovom ivoti slikara, kipara i arhitekata; to je najzna ajnije vrelo za povijest tal. umjetnosti po evi od Cimabuea pa do Vasarijevih suvremenika. VASILIJE IVANOVI1 UJSKI, rus. car; r. 1552, u. 1612. Vladao od 1606. do 1610. Potomak suzdaljskih knezova. Boljari, kojima se obvezao da *e sva dr. pitanja rjeavati u suglasnosti s njima, izabrali su ga za cara kad je nakon smrti Borisa Godunova svrgnut Dmitrij I Samozvanac. U krvi je uguio selja ku bunu 1606-07. pod I. I. Bolotnjikovom, vodio borbe s Dmitrijem II Samozvancem i upleo se u rat s Poljskom (1609). Sve je to pobudilo nezadovoljstvo u narodu i me#u boljarima, koji su ga zbacili s prijestolja i zatvorili u manastir. Uhva*en od Poljaka, preba en je u Poljsku, gdje je i umro. VATTEL [f'atel], Emmerich, njem. pravnik vic. podrijetla; r. 1714, u. 1767. Prof. u Berlinu pa u Dresdenu. Gl. djelo: Pravo narod smatra se klas. djelom teorije me#unar. prava. VAUGELAS [vol'a], Claude Favre, franc. gramati ar; r. 1585, u. 1650. 1lan Francuske akademije, slovio kao vrhovni arbiter lijepa jezika. U predgovoru svoga djela Primjedbe o francuskom jeziku (1647) V. isti e da mu nije cilj da jezik obogati nego da ga o isti od sme*a. Njegovo djelo predstavlja u povijesti franc. jezika vaan datum; u toj je knjizi franc. jezik dobio svoju prvu, vrstu kodifikaciju. Rje nik Francuske akademije, sastavijen

u duhu Vaugelasovih principa, obiluje apstraktnim izrazima, ali je u njemu zanemaren pitoreskni govor irokih slojeva. VAUGHAN [vo:n], Henry, engl. pjesnik; r. 1622, u. 1695. Ve*i dio ivota proveo u rodnom Walesu kao seoski lije nik. Jedan od kasnijih metafizi kih pjesnika, drao se u enikom G. Herberta. Pripisuje mu se velik utjecaj na W. Wordswortha. Uz svjetovne knjige pjesama Pjesme, Silurski labud i Oivljena Talija objavio je i misti no-relig. zbirku Iskra iz kremena, te neka pou na i relig. prozna djela. VAUVENARGUES [voven'arg], Luc de Clapiers, marquis de, franc. pisac; r. 1715, u. 1747. Klasi no obrazovan, meditativan duh, zarana se navikao da biljei svoja zapaanja. Njegova je filozofija u osnovi optimisti ka. V. vjeruje u mudrost i - nasuprot La Rochefoucauldu - rehabilitira ovjeka takva kakav jest. Na ljudske nagone, strasti i emocije ne gleda nepovjerljivim okom istunca- kr*anina; naprotiv; on u njima vidi prirodni poticaj za stvarala ku aktivnost, samo ih treba pametno usmjeriti i iskoristiti. V. je takvim gledanjem dekristijanizirao Fnelonove ideje i najavio dolazak J. J. Rousseaua. Njegovi spisi Uvod u poznavanje ljudskog razuma, Savjeti mladom ovjeku, Razmiljanja o vjeri, Kriti ke refleksije o nekim pjesnicima objavljeni su anonimno pod zajedni kim naslovom Maximes (1746). VECCHI [v'eki], Orazio, tal. kompozitor; r. 1550, u. 1605. Kasnorenesansni majstor canzonetta, madrigala, misa, moteta i himni. Glavno je njegovo djelo madrigalisti ka komedija Amfiparnas (1597), komponirana u madrigalskom polifoni kom stilu (i dijalozi se izvode zborno, vieglasno) na sadraj tipa commedie dell'arte s muzi ki uspjeno individualiziranim komi nim likovima i izraajnim tonskim slikanjem. VEEN [ve:n], Otto van, latinizirano Octavius Venius, flam. slikar; r. 1556, u. 1629. Borave*i u Rimu, preuzima na in slikanja kasnih tal. manirista, koji poslije razvija prema baroku (alegorijske, hist., oltarne slike). U povijest umjetnosti uao je kao u itelj P. P. Rubensa, koji je u njegovoj radionici u Antwerpenu proboravio 1596-1600. kao nau nik i pomo*nik. VEGA CARPIO [v'ega k'arpjo], Lope Flix de, panj. knjievnik; r. 25. XI 1562. u Madridu, u. 27. VIII 1635. u Madridu. Proveo je buran i pustopaan ivot, a napisao je vie nego ikada ijedan pisac: oko 1800 kaz. komada (sa uvano 470), zatim ve*i broj autosa, romana, novela, knjig stihova i spjevova. Najsnaniji je ipak kao lirik, jer je u pjesmama vie nalazio sebe i svoju istinu nego kad je stvarao za kaz. publiku koja mu je pljeskala i od koje je ivio, a kojoj je znao podilaziti ne odri u*i se ipak svoga umjetni kog ja. U lirici na*i *emo sva njegova osobna proivljavanja, razo aranja, ljubav, mrnju, kajanja i bolna razmiljanja o smislu i svrhi ivota; sve je to, uz inienicu da je bio vjet stihotvorac i majstor jezika, inilo njegovu poeziju ivotnijom i ljudima bliskijom od poezije njegovih suvremenika. Pisao je razne vrste poezije, a samih soneta preko 3000, no najvrednije su mu moda pjesme pisane u duhu i na na in nar. poezije. Objavio je knjige stihova Ljudske rime (1602), Svete rime (1614) i Rime ljudske i boanske Tome Burguillosa (1634); najbolji su mu spjevovi Angelikina ljepota (1602), Osvojeni Jeruzalem (1608) i Tragi na kruna (1627, o Mariji Stuart), a u stihovima je napisao i teorijska djela Nova umjetnost stvaranja komedija (1609) i Apolonov lovor (1620). Lope je me#utim najslavniji kao pisac komedij i dram, a sve su u stihovima. Bio je reformator panj. kazalita (klas. dramu od 5 inova sveo je na 3; odbacio je pravilo jedinstva mjesta i vremena radnje; komi no i tragi no nije

odjeljivao, ve* ispreplitao i mijeao; vanijima je smatrao zaplet i dinamiku radnje od misaonosti i psihol. analiz; uveo je lik graciosa, lakrdijaa i intriganta, uglavnom kao slugu, povjerenika i - kontrapunkt svoga plemenitog gospodara). Obra#ivao je pov., relig., mitol., i soc. teme. Dobro je poznavao zakone scene i bio vrlo vjet u vo#enju radnje. Nije bio dubok nego zanimljiv i blistav. Stvorio je pu ki teatar i o njemu je govorio: Kad narod pla*a, treba mu ugoditi. Mijeao je komi no i tragi no, ples i pjevanje; bio je raznolik i nije se ponavljao. Nije stvorio nijedno remek-djelo, ali u svakoj njegovoj drami ili komediji ima izvrsnih dijelova. Evo samo najpoznatijih naslova: Seviljska zvijezda (neki smatraju da nije Lopeova); Fuenteovejuna (1613); Peribdnez i okanjski komendator (1614); Najbolji je sudac kralj (1620); Vitez od Olmeda (1622); Budalasta vlastelinka; Vrtlarov pas; Seljak u svom zakutku; Sluavka; Dosjetljiva djevojka; Madridski elik; Belisine hrabrosti. Kao prozni pisac, Lope ni uza svu svoju spisateljsku vjetinu ne dosie umj. razinu svojih pjesni kih i dramskih djela, no ipak valja spomenuti njegove romane Arkadija (1598) i Dorotea (1637) te pripovijetku Hodo asnik u svojoj domovini (1604). VELZQUEZ [vel'azkez], Diego Rodrigues de Silva y, panj. slikar; r. 6. VI 1599. u Sevilli, u. 7. VIII 1660. u Madridu. Jedna od najve*ih li nosti ne samo u panj. nego i u evr. slikarstvu XVII st. S njegovom pojavom prelazi umjetnost u panjolskoj iz gotovo isklju ive kompetencije crkve pod protektorat dvora. U enik F. Herrere i F. Pacheca u Sevilli, V. slika u prvoj fazi izrazito realisti ke motive pu koga anra, tzv. bodegones (predmeti i prizori u kuhinji: Sluavka; Stara kuharica), pa Vodonou i Pijanice (Bakho, satir i petorica andaluzijskih seljaka), u kojima se odrazuje tenebrozni na in Caravaggia. Doavi u Madrid, postaie ve* 1623. dvorski slikar; sprijateljuje se s P. P. Rubensom, koji tu boravi u diplomatskoj misiji. Na Rubensovu preporuku poslan je u Italiju, gdje studira i kopira napose djela Tiziana, Veronesea i Tintoretta. Upoznavanje flam. i tal. slikarstva utjecalo je na oboga*enje Velzquezova koloristi kog izraza, no arki tonaliteti Venecijanaca imaju u njega pandan u profinjenim i sordiniranim skalama boja, koje se u kasnijoj fazi smiruju u srebrnastom sivilu. Njegov poslodavac Filip IV trai od njega u prvom redu portret. Tako nastaje opsena galerija likova toga monarha (poprsja, reprezentativni portreti na konju, u lova koj odori i dr.), lanova njegove obitelji, dvorjanika i dostojanstvenika, pa i dvorskih budala, nakaza, patuljaka i pasa. U tom se opusu isti u portreti boleljivih i melankoli nih infantkinja u glomaznom ceremonijalnom kostimu i frizuri; vrhunsko je djelo iz ovog ambijenta slika Las meninas (Po asne gospo#ice, s majstorovim autoportretom pred tafelajom). Koliko su god Velzquezovi portreti prilago#eni dvorskoj etiketi, u njima je produbljeno ostvarena istinska, nimalo idealizirana i laskava karakterizacija modela (pojedini portreti Filipa IV; papa Inocent X). Majstor je u fakturi uvijek aristokratski otmjen, u koloritu rafiniran, u aranmanu nedostian, no on ostaje i pronicav tuma najskrovitijih psihi kih procesa u ovjeku iji lik prenosi na platno. U vezi s njegovom funkcijom dvorskoga slikara nastala je velika kompozicija Predaja Brede (zvana Las lanzas - Koplja), s temom iz osvaja kih ratova u Nizozemskoj. Krasnom enskom aktu, koji toplinom inkarnata ponajvie podsje*a na mlet. cinquecentiste, dao je mitol. naziv Venera s ogledalom. U zrelo doba vra*a se tematici pu koga anra i stvara Tkalje sagova kao vrhunac svojega upravo dematerijaliziranoga kolorizma. Sasvim su izuzetne slikarske ljepote neki njegovi pejzani motivi iz Aranjueza i Italije, izvedeni laganim i irokim potezima kista; u njima je ostvaren poseban poetski ugo#aj koji anticipira kasniji tzv. paysage intime. - Nema manje zna enje ni Velzquezov udio u stvaranju dvorske galerije slika, jezgre dananjega madridskog muzeja Prado, za koju je u Italiji nabavio niz izvanrednih umj. djela. Kao kraljev slikar V. nije vodio kolu niti je imao u enika, a njegovi su sljedbenici umj.

neizraziti imitatori. Poslije njega nastupa u panj. slikarstvu opadanje op*e razine, koje traje gotovo stotinu godina, sve do pojave Francisca Goye. VELDE [v'elde], Adriaen van de, niz. slikar; r. 1636, u. 1672. Djelovao u Amsterdamu. Glavni su mu radovi pejzai s motivima uz rijeke i ume te s panjacima to ih oivljuje ljudskim likovima i stadima stoke. Slika ih toplim i svijetlim bojama, postiu*i prozra ne atmosferske ugo#aje. VELDE, Willem van de, niz. slikar, brat Adriaena; r. 1633; u. 1707. Slikar marina, pomor, bitaka i parada mornarice. U svojim djelima spaja to nost crtea i brino prikazivanje brodova u svim njihovim detaljima sa isto slikarskim i koloristi ki bogatim tretiranjem mora i obla nog neba. Posljednjih desetlje*a ivota radio u Engleskoj. VENDME; Csar de Bourbon, duc de, franc. vojskovo#a; r. 1594, u. 1665. Nezakoniti sin Henrika IV i Gabrielle d'Estres, stekao je, poto je pozakonjen, vojvodstvo Vendme. Istaknuo se 1621. u ratu protiv hugenota. Kao sudionik antirieljeovske urote (1626) proveo je nekoliko godina u internaciji, a zatim je bio primoran da napusti zemlju. U Francusku se vratio nakon Richelieuove smrti. Blizak Mazarinu, s kojim je bio i u rodbinskim vezama. God. 1655. potukao je panj. flotu. VENDME, Louis Joseph, duc de, franc. general; r. 1654, u. 1712. Vojevao pod Turenneovim zapovjednitvom u Nizozemskoj, Alsaceu i Njema koj. Poslije se proslavio na ratitima Pijemonta, Flandrije i panjolske. Pomogao je Filipu V da u#e u Madrid i obra una s neprijateljima. VENTURI, Giovanni Battista, tal. prirodoznanac; r. 1746, u. 1822. Poznat je po izumu tzv. Venturijeve cijevi, ure#aja za mjerenje brzine strujanja fluida. Prema Bernoullijevoj jednadbi, ukupni je tlak u fluidu (teku*ini ili plinu) u gibanju to manji to je brzina strujanja ve*a. Obrnuto, iz poznavanja razlike tlaka u mirnom fluidu i fluidu koji struji moe se izra unati brzina strujanja, odn. brzina objekta koji je to strujanje izazvao. Na tom se principu temelji Venturijeva cijev. U irem dijelu posude fluid struji sporije nego u uskom dijelu pa je u njemu tlak ve*i. Razlika tlakova p = p1 - p2 mjeri onda i brzinu strujanja. Venturijeva cijev slui za odre#ivanje brzine aviona i mjerenja u zra nim tunelima. V. je pisac povijesnih i knjievnih ogleda i autor vanih istraiva kih pothvata u povijesti znanosti; otkrio je i znanstvene studije Leonarda da Vincija i objavio zbirku neobjavljenih pisama G. Galileja. VERACINI [vera 'ini], Francesco Maria, tal. violinist i kompozitor; r. 1690; u. 1768. Proslavio se kao violinski virtuoz koncertiraju*i po Italiji, Njema koj, u Londonu, Pragu i drugdje. Ubraja se me#u najznatnije violiniste - kompozitore kasnoga baroka. Komponirao opere, oratorije, kantate, violinske koncerte i osobito sonate (24 za violinu i basso continuo, 12 za flautu ili violinu i basso continuo). U njima prevladava instrumentalni virtuozitet, a istodobno i sklonost intenzitetu melodike i irini oblika to nagovijeta novo doba. VERBiCZY [verb'e:ci], Istvn, mad. feudalni zakonodavac; r. oko 1458, u. 1541. Sudjelovao u uguivanju Dzsine selja ke bune 1514; istaknuo se okrutno*u u kanjavanju pobije#enih ustanika. Autor je drasti nih protukmetskih zakona, donesenih na Ugarskom saboru 1514. Tiskani su 1517. pod naslovom Trodijelno djelo obi ajnog prava slavnog kraljevstva Ugarske i njemu pripojenih podru ja (Opus tripartitum juris

consuetudinarii inclyti regni Hungariae partiumque eidem annexarum). Ug. i hrv. plemstvo sve do ukidanja feudalizma 1848, odnosno do 1852, kada je stupio na snagu austr. Op*i gra#anski zakonik, uvalo je Verblczyjev Tripartitum, gledaju*i u njemu gl. jamstvo za feud. privilegije i svoju klasnu vladavinu. Tripartitum je 1574. preveo s latinskog na hrv. jezik Ivan Pergoi*. VERBRUGGEN [verbr'ige], Hendrik Frans, flam. kipar; r. oko 1655, u. 1724. Sin i u enik Pietera starijeg. Me#u njegovim mnogobrojnim djelima, ra#enim u maniri kasnog baroka (oltari, crkveni ure#aj), isti e se propovjedaonica za isusova ku crkvu u Louvainu, sada u katedrali Ste-Gudule u Bruxellesu. VERBRUGGEN, Pieter st., flam. kipar; r. oko 1609, u. 1686. Predstavnik barokne crkvene skulpture u Antwerpenu. Radio i u vedskoj (nadgrobni spomenik Ch. Delphicusa u katedrali u Uppsali). VERBRUGGEN, Pieter ml., flam. kipar; r. oko 1640, u. 1691. Sin i u enik Pietera st. Gl. radovi u crkvama u Antwerpenu, Louvainu i Gentu. VERGILIO [ver#'ilio], Polidoro, literat i histori ar; r. oko 1470, u. 1555. Komornik pape Aleksandra VI. U Engleskoj je do 1538. zastupao Vatikan i obavljao razli ite crkv. slube. Objavio zbirku lat. poslovica Liber proverbiorum; zatim enciklopedijski priru nik O izumiteljima (De inventoribres rerum) i spis O udesima (Liber de prodigiis), popularna i mnogo prevo#ena djela. Najvanije mu je djelo opirna povijest Engleske (Historia Anglica). VERHULST [verh'ilst], Rombout, niz. kipar; r. 1624, u. 1698. Gl. suradnik A. Quellinusa kod izvo#enja plasti ne dekoracije za gradsku vije*nicu u Amsterdamu (alegorijski reljefi): U tamonjoj Nieuwe Kerk nalazi se - u koru, na mjestu gl. oltara njegov nadgrobni spomenik admirala M. de Ruytera, jedno od najznamenitijih djela niz. barokne plastike. Ostali radovi u crkvama u Delftu, Hagu, Rotterdamu i Utrechtu. VERMEER VAN DELFT [verm'e:r-], Jan, tako#er Jan van der Meer, niz. slikar; r. 31. X 1632. u Delftu, u. 15. XII 1675. u Delftu. Dok je kod njegovih starijih suvremenika F. Halsa i Rembrandta korijen stvaranja u prodiranju u dubine ljudske svijesti, majstor iz Delfta predstavlja u niz. slikarstvu pro i*eni lirizam koji zra i s njegovih platna u posebnom aru intimnih ugo#aja. Njegov posve osoban slikarski na in dolazi do izraaja bilo da V. prikazuje lik - gotovo isklju ivo enski - u krajnje jednostavnom interijeru (ena vae biser; Djevojka ita pismo; ena ispred prozora; Mljekarica; 1ipkarica) bilo u bogatom ambijentu sa skupocjenim draperijama, sagovima i finim poku*stvom (Slikar u atelijeru). Ti prostori, natopljeni difuznim svjetlom to dopire kroz obojena stakla na prozorima, diskretan su okvir smirenih i otmjeno jednostavnih bi*a koja tu ive ve*ma u slikarskoj negoli psiholoki diferencijalnoj egzistenciji. U tim djelima, koja bi formalno ila u anr, svaka je naracija ili anegdota posve eliminirana isto slikarskim tretiranjem vi#enoga. Prozra ne koloristi ke harmonije sazdane su od vrlo svijetlih modrih, limunastoutih i zagasitocrvenih boja, s gotovo neprimjetljivim sjenama. Osim figurama i interijerima, V. je znao dati jednako poeti an ar i svojim vedutama. Njegov Pogled na Delft svakako je najljepa slika grada stvorena na niz. tlu u XVII st., a sli ica Straatje (Uli ica) vjeran je izraz majstorova intimnog doivljaja toga jednostavnog i svagdanjeg motiva. - Za ivota neshva*en i nepriznat, bore*i se stalno s dugovima, V. je ostao u zaboravu dvjesta godina.

Poto je otkriven i postao predmet divljenja ne samo esteta nego i snobova, cijene njegovih ne ba brojnih slika (oko 40) porasle su do fantasti nih iznosa. S tim u vezi dolo je do jedne od najve*ih falsifikatorskih afera novijega doba, kad je Nizozemac H. van Megeren izradio (1937-43) tako vjeto est Vermeera da su na temelju stru nih ekspertiza prodani kao originali. VERMEYEN [verm'eje], Jan Cornelisz, zvan Barbalonga i Jan met den Baard, staroniz. slikar; r. oko 1500, u. 1559. Razvio se pod utjecajem utrechtskoga humanista i sljedbenika tal. renesansnih majstora J. Scorela. U slubi habsburkih namjesnika radio portrete (Karlo V, Izabela Portugalska, Ferdinand I i Marija Ugarska), slike za crkve i kartone za tapiserije. VERMIKULITI (lat. vermiculus: crvi*), grupa minerala koji nastaju iz tinjaca gubitkom alkalija, namjesto kojih primaju vodu. arenjem se crvoliko savijaju. Neki se upotrebljavaju u tehnici kao izolatori zvuka i topline, a neki za upijanje mirisa, boje i masti. Najvaniji su montmorilonit, nontronit, bedelit, haloazit i skupina bola. VERMONT [verm'ont], sav. drava u sjeveroist. dijelu SAD; 24 887 km2 sa 511 000 st. (1980). Obuhva*a sjeveroist. izdanke Appalachiansa (Green Mountains, 1338 m), izme#u jezera Champlain na zapadu i doline rijeke Connecticut na istoku. Vode zap. dijela teku prema rijeci Saint Lawrence, a ist. dijela u Connecticut. Zemljoradnja (itarice, krumpir, jabuke), umarstvo i sto arstvo (goveda). Bogata su leita granita, mramora, kriljavca i azbesta. Ima mnogo mineralnih izvora. Energetsku osnovu drvne i prehr. industrije i proizvodnje papira tvore bogati izvori hidroenergije. Upravno sredite je Montpelier (8059 st.; 1980); najve*i je grad Burlington sa 38 633 st. (1970). U gradovima ivi 32,2% stanovnitva (1970). Prve pisane rije i o dananjem Vermontu (popularno nazvanom Drava Zelenih Planina) ostavio je 1609. Samuel de Champlain, opisuju*i svoje putovanje jezerom (danas jezero Champlain) i bitku s Irokezima kod dananjega grada Ticonderoge. Privremeno su ga naselili Francuzi osnovavi 1666. svoju vojnu postaju Fort Ste Anne na Isle La Motte. To je ujedno prvo naselje bijelaca u Vermontu. Daljnjih sto godina Vermontom krstare Francuzi i Indijanci, prelaze*i prema Novoj Engleskoj. Brit. doseljenici iz Massachusettsa osnovali su 1724. prvo brit. naselje Fort Dummer. Kad su se Englezi u vrstili u Kanadi 1763, V. je otvoren za doseljavanje Engleza iz New Yorka i Nove Engleske. U januaru 1777. stanovnici Drave Zelenih Planina proglasili su se nezavisnima, a svoju su zemlju nazvali New Connecticut. Kako Kontinentalni kongres nije podrao taj akt, oni su na konvenciji u Windsoru potvrdili svoju deklaraciju o nezavisnosti, donijeli svoj prvi ustav i naziv New Connecticut promijenili u Vermont. God. 1791. V. je primljen u ameri ku Uniju kao 14. drava po redu ulaska. 1etrdesetih godina XIX st. V. je odlu no na strani ukidanja ropstva; preko vermontskog teritorija prolaze tajni putevi za pomo* odbjeglim robovima (tzv. Underground Railroad). U gra#anskom ratu V. je u vojsci Sjevera dao proporcionalno najvie ljudskih rtava od svih drava Unije. VERNET, Claude Joseph, franc. slikar i bakropisac; r. 1714, u. 1789. Radi due vrijeme u Rimu (vedute, pejzai), 1753. dobiva narudbu za ciklus slika franc. luk (Marseille, Toulon, Bayonne, Bordeaux, La Rochelle itd.), koje prikazuje izvanredno vjerno i oivljuje tafanim likovima. Zbog tenje za to stvarnijom deskripcijom motiva nazvali su ga preslikava em prirode.

VERONESE [veron'e:ze], Paolo, pravo ime P. Caliari, tal. slikar; r. 1528. u Veroni, u. 19. IV 1588. u Veneciji. U enik svog ujaka G. A. Badilea u Veroni. Doavi u 27. godini u Veneciju, postaje uz Tiziana i Tintoretta najistaknutiji predstavnik mlet. slikarstva cinquecenta - glorifikator raskoa, obilja i ljepote grada na lagunama. Na njegovim platnima i freskama izraavaju se bogata fantazija i invencija u kompoziciji i poseban veroneseovski kolorit u harmonijama zla*anih, svijetlomodrih i priguenih crvenih tonova svilenog odsjeva. Teme su mu gotovo isklju ivo biblijske i alegorijsko-mitoloke. Od biblijskih sadraja napose ga privla i motiv gozb (Gozba u ku*i Levijevoj; Gozba u ku* i Simeonovoj; golema Svadba u Kani u Louvreu), koje su mu izlika da u bogatim arhitektonskim okvirima prikae suvremene luksuzne bankete s likovima svojih znanaca u skupocjenoj nonji, te s komparserijom slugu, glazbenika, vojnika, lakrdijaa i ivotinja. Koliko su te po imenu biblijske scene bile profanoga karaktera, svjedo i i injenica da se majstor morao 1573. opravdati pred tribunalom Inkvizicije. I ostala Veroneseova djela s relig. tematikom, me#u kojima je na prvom mjestu veliki ciklus u mlet. crkvi S. Sebastiano, pokazuju da je za njega svaki zadatak postojao prvenstveno u slikarskom rjeavanju. Osobito znamenita djela izveo je za Dudevu pala u; na stropu dvorane Velikog vije*a nalazi se njegova Apoteoza Venecije, a u drugim odajama Otmica Evrope, votivna slika u spomen pobjede kod Lepanta i niz alegorijskih figura preteno enskih aktova ili poluaktova toplog inkarnata i senzualne ljepote. Ljepotu enskog tijela ostvario je u slici Suzana u kupelji i u alegoriji Nevjera. Kao portretist idealizira lik u bogatom aranmanu brokatnoga kostima, frizure i nakita. Najcjelovitiji je njegov dekorativni ansambl ciklus mitol. i alegorijskih fresaka u vili Barbaro u Maseru kraj Trevisa. Tu je u primjeni mnogovrsnoga dekorativnog aparata doao do izraaja majstorov smisao za iluzionisti ke efekte. Na onome to je kod Veronesea op*enito slovilo kao bogatstvo neposredno *e se nastaviti slikarstvo baroka. VERRI, Pietro, tal. ekonomist; r. 1728, u. 1797. Pobornik slobodne trgovine, uz Beccariju najizrazitija figura tzv. milanske kole. Bavio se najvie problemima novca, platne bilance i ekon. ravnotee. Po ekon. pogledima nalazi se izme#u fiziokrata i A. Smitha. Isti e se kao jedan od prvih ekonometri ara. Najvaniji mu je rad Razmiljanja o politi koj ekonomiji. U zajednici s bratom Alessandrom izdavao poznatu reviju Il Caff,. VESPUCCI [vesp'u i], Amerigo, tal. pomorac iz Firence; r. 1454, u. 1512. Na putovanjima u Novi svijet, koja je poduzeo 1499- 1500. u slubi panjolske i 1501-02. u slubi Portugala, dopro je do obala Brazila te do u*a Rio de la Plate. Opisi plovidbe i kopna do kojeg je stigao nalaze se u pismima upu*enim L. Mediciju i P. Soderiniju. Isprva je mislio da je stigao do Azije te da *e otkriti i Taprobanu (Ceylon). U svom posljednjem pismu s kartom, poznatom pod nazivom Novi svijet (lat. Mundus Novus), dri, me#utim, da je otkriven novi kontinent. M. Waldseemller upotrijebio je u djelu Uvod u op*u kozmologiju (1507) za taj kontinent po prvi puta naziv America (prema latiniziranom Vespuccijevu imenu); naziv je prvotno ozna avao samo obale Brazila. VETRANOVI5 1AV1I5, Mavro, pjesnik; r. 1482. u Dubrovniku, u. 1576. u Dubrovniku. Benediktinac, u io u Dubrovniku, u samostanu na Mljetu i u Monte Cassinu; opat na Mljetu i na Vinjici te prior, a zatim samostanac na otoku Sveti Andrija. Jedan od najplodnijih dubrova kih pisaca, u mladosti pisao ljubavne pjesme, kasnije vjerske, misaone i rodoljubne stihove, polit. i drutvene satire, crkv. prikazanja, pastirske igre, maskerate i poslanice. Njegov najopseniji alegorijsko-filoz. spjev Pelegrin, pisan pod utjecajem Dantea, ostao je nedovren. U vjerskim i moralisti ko-pou nim stihovima esto

ima iskrenog zanosa, i, osobito u Remeti, mnogo ivosti u opisima prirode i pustinja kog ivota, te smisla za humor. U pjesmama s polit. tendencijom (Pjesanca slavi carevoj; Tuba grada Budima; Pjesanca Latinom i dr.) ivo reagira na doga#aje, potresen patnjama ljudi i uznemiren tur. opasno*u koja prijeti njegovu narodu; posebno kritizira neslogu kr*ana i sebi nost crkv. poglavara. Ne nalaze*i drugog izlaza u starijim se godinama utje e misticizmu i pustinja kom ivotu. Njegova mladena ka poezija nije sa uvana (od est knjiga tri su izgubljene). Od njegovih dramskih tekstova najzna ajniji su Posvetilite Abramovo i Orfej. VEZAL, Andreas, latinizirano Vesalius, belg. anatom; r. 1514, u. 1564. Profesor kirurgije u Padovi. God. 1543. izdao svoje epohalno djelo u 7 svezaka O ustrojstvu ovje jeg tijela (De humani corporis fabrica). Poslije je postao lije nik Karla V i panj. kralja Filipa II. God. 1564. poao je u Palestinu na hodo a*e i na povratku umro na gr . otoku Zkinthosu. V. je seciranjem i istraivanjem ljudskih leeva stvorio temelje moderne anatomije i omogu*io razvoj drugih grana medicine. Bartholomaeo, redovnik karmeli*anin, pionir indologije i indoevr. poredbene lingvistike; r. 1748, u. 1806. Podrijetlom iz obitelji gradi*anskih Hrvata iz Cimova (Hof am Leithagebirge) u Donjoj Austriji. kolovao se u Gradi*u, Linzu (gdje se zaredio), Pragu i Rimu, gdje je u io isto nja ke jezike. Boravio je u Indiji kao misionar i bio imenovan generalnim vikarom na malabarskoj obali (1776-1789). Ondje je nau io sanskrt i upoznao staru indij. knjievnost; znao je malylam, na kojem je ak pisao pjesme. Kasnije je u Rimu objavio brojna djela, koja se ubrajaju u pionirske pothvate evr. indologije i preko kojih je u ena Evropa njegova doba po ela upoznavati kult. batinu Indije. V. je autor prve tiskom objavljene gramatike sanskrta u Evropi - Sidharubam ili sanskrtska gramatika (Sidharubam seu grammatica samscridamica, 1790), koja se temelji na starim indij. jezikoslovnim djelima. Brahmanski liturgijski, mitoloki i gra#anski sustav (1791) smatra se enciklopedijskim djelom u kojem V. rekonstruira i tuma i vjersko i gra#ansko ustrojstvo brahmanske Indije te ovim i dr. djelima kao prete a zasniva gotovo sve indoloke grane. V. je objavio i filoloke rasprave koje su ujedno i prve argumentirane studije o srodnosti indoevropskih jezika (O podrijetlu latinskog jezika i vezi s isto nim jezicima, 1802). Ostala djela: Put u isto nu Indiju (1796); Disertacija o povijesti i srodnosti zendijskog, sanskrtskog i njema kog jezika (1798) i dr. Bio je mnogo prevo#en na sve vanije evr. jezike.

VIAU [vj'o], Thophile de, franc. pjesnik; r. 1590, u. 1626. Zbog prljavih i besramnih pjesama navukao na se mrnju isusovaca. V. je na tubu patera Garassea zatvoren i zbog opscenosti i ateizma osu#en na smrt. Pomilovan i nakon dugogodinjeg tamnovanja puten na slobodu (1625). Njegova sabrana djela - pored od, stanca, satira i epigrama sadravaju tragediju Piram i Tizba, Odlomci jedne smijene pripovijesti, Traktat o besmrtnosti due i korespondenciju. VICENTINO [vi ent'ino], Nicola, tal. kompozitor i muz. teoreti ar; r. 1511, u. 1576. Zagovarao uvo#enje kromatike i enharmonike kao sredstava za glazb. izraavanje afekata. S tim u vezi konstruirao je posebne tipove embala (archicembalo) i orgulja (archiorgano). Komponirao je madrigale i motete, a svoju teoriju izloio je u traktatu Stara glazba prilago#ena modernoj praksi, u kojemu su prvi put obra#eni mnogi aktuelni problemi tadanje kompozicije. Me#utim, suvremenici su ga napadali zbog odstupanja od ustaljenih kontrapunktskih pravila pa su njegove ideje imale vie utjecaja na mla#u generaciju.

VICTORIA [vikt'rja], Toms Luis de, panj. kompozitor; r. oko 1548, u. 1611. Crkv. pjeva , orgulja i muz. ravnatelj u Rimu (nasljednik Palestrine na Seminario Romano) i u Madridu. Najve*i panj. kasnorenesansni polifoni ar, autor isklju ivo crkv. kompozicija misa (20), moteta, magnificata, himni, pasija itd. Po stilu blizak rim. koli, osobito Palestrini s kojim su ga po umj. dometu uspore#ivali; u kasnijim svojim djelima (Officium Defunctorum i dr.), me#utim, navje*uje ve* baroknu ki*enost i izraajnost. VIDA, Marco Gerolamo, tal. knjievnik; r. 1485, u. 1566. Biskup i ti*enik pap; u mnogobrojnim lat. spisima pokuao je povezati humanisti ku kulturu i obnovljeni religiozni duh protureformacije: didakti nim spjevovima (Igra aha; O svilenoj bubi), vjerskim himnama i osobito spjevom u 6 knjiga ivot Isusov (Christias, 1527), koji se svidio Tassu, Miltonu i Klopstocku, a u nas ga prevodi J. Palmoti* (Kristijada, 1670) i po njemu ponovno I. A. Brli* (Krstovka, 1835).

VI$TE [vij'et], Franois, franc. pravnik, politi ar i matemati ar; r. 1540, u. 1603. Iako se matematikom bavi samo kao razonodom u dokolici, Vi,te, poznatiji po svojem latiniziranom imenu Vieta, postaje jedan od najistaknutijih franc. matemati ara XVI st. Najvanije rezultate postigao je u algebri i trigonometriji, ali je aktivan i u drugim mat. disciplinama. Uvo#enjem slov anih simbola za oznaku brojeva i nepoznanica, V. postaje osniva em algebre u njezinom modernom obliku (In artem analyticam isagoge, 1591). Otkrio je vezu izme#u koeficijenata algebarske jednadbe i njezinih korijena, danas poznatu kao Vietine formule (npr. za jednadbu x2 + px + q = 0, kojoj su korijeni x1 i x2, one glase: x1 + x2 = - p, x1 x2 = q). Izgradnjom algebre bio je pripremljen teren za Descartesovu analiti ku geometriju. U ravnoj i sfernoj trigonometriji V. je naao op*u metodu za odre#ivanje nepoznatih elemenata trokuta iz triju zadanih. Suradivao je s naim M. Getaldi*em. VIGNOLA [vinj'ola], pravo ime Giacomo Barozzi, tal. graditelj; r. 1. X 1507. u Vignoli, u. 7. VII 1573. u Rimu. Kao sljedbenik ant. arhitekture V. je - zajedno sa svojim suvremenikom A. Palladijom - jedan od za etnika klasicizma. U novijoj fazi radi u Bologni (projekt za pro elje crkve S. Petronio, nekoliko pala a i crkava). God. 1546. stupa u slubu vojvoda Farnese u Parmi; poto je jedan Farnese postao papa pod imenom Pavao III, V. radi u Rimu za njega, za kardinala A. Farnesea, te za papu Julija III. Izgra#uje pala u Farnese u Capraroli kraj Viterba, jedno od najznamenitijih ostvarenja arhitekture visoke renesanse, zatim portale vatikanske Cancellerije, pala u Farnese u Piacenzi, upravlja radovima na Svetom Petru u Rimu, a tu zapo inje i svoje gl. djelo, crkvu Il Gesu, koja svojom kompozicijom prostora otvara putove baroka i postaje prototip isusova kih crkava. Potkraj ivota izvodi po narudbi panj. kralja Filipa II nacrte za crkvu u dvoru Escorial. Njegovo je glavno teoretsko djelo, osobito vano za razvitak arhitekture, Pravila pet arhitektonskih slogova (Regola delle cinque ordini d'architettura, 1562). VIKTOR AMADEJ II, vojvoda savojski, kralj Sardinije; r. 1666, u. 1732. Vladao od 1683. do 1730. Mirom u Utrechtu 1713. stekao Siciliju kao kraljevstvo, ali ju je 1720. prepustio Austriji dobivi u zamjenu Sardiniju. Proveo reforme u upravi i financijama,

osnovao Dravno vije*e, izdao nov zakonik. Abdicirao u korist svoga sina Karla Emanuela III, potom interniran (1731), kad se pokuao vratiti na prijestolje. VILIM I MU1ALJIVI, nasauski grof i oranski vojvo#a; r. 1533, u. 1584. Istupa kao prvak plemstva protiv krenja starih niz. prava i protiv protureformacije koju grubo provodi panj. inkvizicija; 1561. opire se, uz grofove F. Hoorna i L. Egmonta, namjesniku Nizozemske kardinalu A. P. de Granvelleu. Kad je 1568. za namjesnika Flandrije doao vojvoda od Albe, V. je stao na elo rata protiv panjolaca. Bore*i se s promjenljivom sre*om, oslobodio je Leiden, pokorio Gent, doivio vie poraza, probijanjem brana u primorskim provincijama omogu*io svojoj vojsci vrsto uporite i onemogu*io pokrete panj. eta. God. 1579. povezalo se sedam sjev. pokrajina s Brabantom, Flandrijom i Mechelenom u Utrechtsku uniju, koja se do 1581. oslobodila panj. jarma. V. se prihvatio vodstva Utrechtske unije (od 1579. namjesnik, od 1581. nasljedni namjesnik Nizozemske), a odbio je upravu u Brabantu. Ubili su ga polit. protivnici u Delftu. VILIM III ORANSKI, niz. namjesnik (od 1672), engl., kot. i irski kralj (od 1689); r. 1650, u. 1702. Kao namjesnik Nizozemske ugovorio je 1674. separatni mir s Engleskom, a 1678. zaklju io je mirom u Nijmegenu rat s Francuskom. Kao odlu an protestant stekao je u Engleskoj simpatije protivnika prokat. politike kralja Jakova II. Na njihov poziv iskrcao se 1688. na engl. obalu i poao u London, gdje se poslije Jakovljeva bijega okrunio 1689. za engl. kralja. Za njegove vlade doneseno je nekoliko vanih odredaba i zakona (Deklaracija prav i Akt tolerancije, 1689). Vilimov poloaj u Engleskoj po inje slabiti zbog rata protiv Francuske. God. 1701. Parlament je izdao Act of Settlement, kojim se priznaje nasljedstvo hanoveranskoj lozi i ograni uje kralj. mo*. VINKOVI5, Benko, zagreba ki biskup od 1637; r. 1581. u Jastrebarskom, u. 1642. u Zagrebu. Rektor hrv. kolegija u Bologni, osniva be kog hrv. kolegija, protureformacijski propovjednik. Kao zastupnik hrvatsko-ug. sabora u Pounu 1625. branio je crkv. pripadnost Me#imurja Zagreba koj biskupiji. Napisao prvu povijest Zagreba ke biskupije. VIOTTI [vj'oti], Giovanni Battista, tal. violinski virtuoz; r. 1755, u. 1824. Koncertirao po Italiji, Njema koj, u Petrogradu, Parizu, Londonu i dr. Za etnik moderne violinisti ke umjetnosti, oplemenio je sviranje violine stavljaju*i teite na ljepotu tona i kantabilnost, a ne na virtuozitet, i stvaraju*i tonski govor svojstven tome instrumentu. Preko svojih franc. u enika (P. Rode, P. Baillot) odn. sljedbenika utjecao je na violinski stil XIX st. Od njegovih kompozicija (3 Symphonies concertantes, klavirski i violinski koncerti, niz komornih djela, violinskih dua i dr.) najvanije su 29 violinskih koncerata, u kojima sjedinjuje tal. pjevnost s franc. oblikom, prolazi stilski razvoj od galantnog i klasi nog do ranoromanti kog izraza i oblikuje tip koji je potkraj XVIII st. prihva*en u itavoj Evropi. VIRUS [viru'es], Cristbal de, panj. pjesnik i dramski pisac; r. 1550, u. 1609. Sudjelovao je i bio ranjen (kao i M. de Cervantes) u bitki kod Lepanta. Pored svog remekdjela - relig. epa Monserrat, obrade hagiografske katalonske predaje o pokori, duevnim patnjama i misti nim zanosima pokajnika fray Garina, napisao je i vie tragedija: Velika Semiramida; Okrutna Kasandra; Bijesni Atila i dr.

VISCONTI, Ennio Quirino, tal. arheolog; r. 1751, u. 1818. Upravitelj vatikanskog muzeja; poslije odlazi u Francusku, gdje preuzima nadzor nad Louvreom i predaje arheologiju. Gl. djela: Gr ka ikonografija; Rimska ikonografija.

VITALI, Giovanni Battista, tal. kompozitor i violinist; r. 1632, u. 1692. Prvi izrazitiji predstavnik bolonjske kole u razvoju tal. instrumentalne glazbe baroka. Znatno je pridonio oblikovanju barokne sonate za komorne sastave. Objavio vie zbirki sonata da chiesa i da eamera te glasoviti priru nik Artifici musicali, u kojemu je sustavno obradio nauku o instrumentalnom kontrapunktu poprativi je glazb. primjerima. Komponirao i oratorije (Jona), kantate, psalme i crkv. himne. VITEZOVI5, Pavao, pravo prezime Ritter, knjievnik, histori ar i politi ar; r. 1652. u Senju, u. 1713. u Be u. Odvjetak alzake porodice koja se u prvoj pol. XVI st. naselila u Krajini. Pohrva*eno ime Vitezovi* prvi je put upotrijebio 1684 (u Odilenju sigetskom). Dvije godine proveo je kod J. V. Valvasora u Kranjskoj, gdje se bavio bakrorezbarstvom, pov. studijama i pjesnitvom (na hrv. i lat. jeziku). Vrativi se u Senj, obavljao je razli ite polit. i vojne slube; za tur. rata (oko 1684) imenovan kapetanom regimente i vitezom, bio je zastupnik Senjana u Sopronu, Be u i Pounu, zatim upravitelj od Hrvatskog sabora osnovane zemaljske tiskare u Zagrebu (1694) te lan komisije za razgrani enje izme#u Austrije i Turske nakon Karlova koga mira (1699). Za komisiju je izradio izvjetaje, u kojemu je Hrvate, Srbe i Slovence obuhvatio jedinstvenim imenom Hrvata, trae*i da se Hrvatskoj pripoje sve junoslav. zemlje koje budu oslobo#ene od Turaka. U djelu Oivljena Hrvatska (Croatia rediviva, 1700) tako#er izraava elju da se pod hrv. imenom ujedine svi Juni Slaveni uzimaju*i da su ilirski, slovinski i hrvatski tri imena za isti jezik. U vezi s tim pozvan je u Be , gdje je dobio titulu dvorskog savjetnika i baruna, ali daljnjih posljedica njegov posjet nije imao. God. 1708. dobio je od kralja itarjevo kraj Zagreba, ali mu je na prosvjed hrv. plemstva i zagreba kog kaptola taj posjed 1709. oduzet. Sklonio se u Be , gdje je u bijedi umro. - Od hist. su djela tiskana: Prijepis iz Ivana Lu i*a i jo nekih provjerenih povjesnika o hrvatskim knezovima, koji bijahu od roda Gui*a (1681); Kronika aliti spomen vsega svieta vikov; Stematografija ili spis ilirskih obiteljskih grbova; Porobljena Bosna. U rukopisu su ostala: Banologija ili o banskoj vlasti u Hrvatskoj; Pobijene obmane iz djela O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatskea Ivana Lu i*a; Rasprava o tome kako je Hrvatska potpala pod vlast Ugarske; Srbija u slikama i dr. Gl. mu je pjesni ko djelo Odilenje sigetsko (po sadraju usko povezano s Obsidom sigetskom Petra Zrinskoga). U lamentaciji Dva stolje*a uplakane Hrvatske (Plorantis Croatiae saecula duo) govori u heksametrima o hrv. nevoljama kroz dva stolje*a tur. najezde. U Senj ici pisanoj u osmera kim strofama opijeva junatvo Senjana na moru. Novljan ica se nije sa uvala. Priru nik aliti razliko mudrosti cvitje ima izrazito prosvjetiteljski zna aj. Pisao je i poslanice, prigodnice i neto ljubavnih pjesama (Anagrami; Nova Muza itd.). Redaktor je i izdava pu kih kalendara i jedne Sibile, pisac leksikona (Latino-ilirski leksikon); V. je jedan od prete a ilirskog preporoda. V. je i klasik enigmatike. Objavio je nekoliko knjiga anagrama, autor je prvih naih rebusa (hyerogliphus) objavljenih na latinskom u Be u 1682. u djelu nova musa sive pars artificiosa. Pisao je akrostihove, mezastihove i telestihove. VIVES, [v'ives], Juan Luis, panj. humanist, filozof i pedagog; r. 1492, u. 1540. Prete a pedagogije realizma. Protivnik skolasti ke filozofije, zastupao empiristi ku psihologiju i ukazivao na zna enje eksperimenta i indukcije. Me#u brojnim djelima iz razli itih znanosti

isti u se: O suglasju i razdoru ljudskog roda; O naukama; O prvoj filozofiji; O javnom dobru; O dui i ivotu. VOLKOV, Fjodor Grigorjevi , rus. glumac; r. 1729, u. 1763. Prvi znameniti umjetnik u doba stvaranja rus. nacionalnog kazalita, po V. G. Bjelinskom otac ruskog teatra. U Jaroslavlju 1750. osnovao je gluma ku druinu koja je putovala Rusijom, da bi se 1756. skrasila u Petrogradu, postavi carskim ukazom prvim rus. stalnim kazalitem. V. je preteno igrao junake u dramama svoga najblieg suradnika i prvog direktora kazalita u Petrogradu, klasicista A. P. Sumarokova. VOLTAIRE [volt'e:r], pravo ime Franois-Marie Arouet, franc. knjievnik, histori ar i filozof; r. 21. XI 1694. u Parizu, u. 30. V 1778. u Parizu. Poha#ao je isusova ku gimnaziju, po eo studirati pravo, ali je to uskoro napustio. Kao talentirani pisac epigrama, duhoviti kozer i satiri ar, zarana je uao u mondene pariske salone. U tom krugu, veselo i bezbrino provode*i ivot, u Voltairea se rano razvila tenja za nesputanim, slobodnim odnosima i skepti ki pogled na sve vladaju*e moralne i religiozne autoritete. Ve* je 1717. zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog ba en u Bastilleu, gdje ami godinu dana. U tamnici pie tragediju Edip, i prva njena izvedba u inila ga je popularnim. Ve* tada govorilo se o njemu kao o nasljedniku Corneillea i Racinea. God. 1717. do 1726. u Parizu doivljava velike knji. uspjehe, slavljen je na dvorovima i me#u pukom kao prvi franc. pjesnik, ali je zbog sva#e s vitezom Rohanom (koji je naredio svojim lakajima da Voltairea izbatinaju) morao napustiti Francusku. Slika bijega pred razbjenjelim mogu*nicima jo *e se esto javljati u Voltaireovoj biografiji. God. 1726. odlazi u Englesku, gdje se upoznaje s filoz. idejama A. Popea, I. Newtona, J. Lockea i A. A. C. Shaftesburyja. U Engleskoj ga posebno oduevljava kako visoko mjesto u drutvu zauzimaju umjetnici, filozofi i u enjaci. Nikada nije zaboravio Newtonovu sve anu pogrebnu ceremoniju i uvijek je isticao kako su u Engleskoj Locke i mnogi drugi vrili vane dr: funkcije i uivali veliko potovanje, dok su u Francuskoj pisci ivjeli od bijedne milostinje koju su primali od kraljeva i dvorjanika, a filozofi su se gotovo stalno nalazili pod policijskom paskom. U to je vrijeme napisao i poznato filoz. djelo Filozofska pisma ili engleska pisma (Lettres philosophiques sur les Anglais), koje je pariski sud proglasio skandaloznom knjigom koja sablanjava, koja je u suprotnosti s religijom i s uvaavanjem vlasti, pa je naredio da bude javno spaljena. U Engleskoj mu izlazi ep Henrijada, u kojem prikazuje vjerske ratove iz vremena franc. kralja Henrika IV, koji je istodobno borben spjev protiv relig. fanatizma. God. 1733. pie duhovito-frivolni ep o Ivani Orleanskoj Djevica Orleanska, pun malih eroti kih scena u kojima se ugroava djevi anstvo glavne junakinje. Nakon to su spaljena Filozofska pisma, boravak u Parizu bio mu je opet onemogu*en i on odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chtelet. Boravak u Cireyu je najplodonosnije razdoblje Voltaireova stvaranja: tu se desetak godina bavi pov., filoz. i prirodoznanstvenim studijima (Elementi Newtonove filozofije; Traktat o metafizici; Rasprava o ovjeku), pie svoje uvene tragedije (Alzira ili Amerikanci; Fanatizam ili Muhamed prorok; Meropa), dopisuje se s Fridrikom Velikim i razvija svoje epikurejsko, tada jo optimisti ko, uvjerenje za injeno duhom salonske kulture toga vremena. God. 1744. vra*a se opet u Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV. Obasipan milostima dvora i kurtizana pie libreto za operu Princeza od Navare, koja mu je donijela ve*u slavu me#u aristokracijom nego njegova najbolja umj. djela, premda ju je sam nazivao obi nom usajamskom lakrdijom. Uskoro, me#utim, zbog svoje slobodoljubive i sarkasti ne prirode pada u nemilost, ovaj put kraljeve ljubavnice i nekadanje njegove zatitnice markize de Pompadour, kojoj su biri saop*ili neke Voltaireove ale na njen ra un, i mora ponovno seliti iz Pariza. Na poziv kralja Fridrika odlazi u Potsdam u dvorac

Sans-Souci, gdje susre*e svoje zemljake, prosvjetitelje Maupertuisa i Lamettriea, i gdje igra ulogu duhovnog savjetodavca kao prijatelj i stalni pratilac kralja koji je prezirao njem. knjievnost, a sam mnogo pisao na franc. jeziku i ponosio se titulom francuskog pisca. Prisno prijateljstvo s kraljem-prosvjetiteljem, s kojim je esto za etnj i ve er duhovito *askao i koji je traio da V. ispravlja njegove spise, uskoro je, me#utim, ohladnjelo. Nakon otvorenih Fridrikovih progona (u Frankfurtu je bio zatvoren oko mjesec dana), koje je V. sarkasti no nazvao tipi nim njema kim gostoprimstvom, neko se vrijeme smiruje na imanju Ferney. Dojmove o pruskom kralju i mentalitetu njegovih suvremenika dao u briljantnom djelu Moj boravak u Berlinu. Do tog vremena (V. je napustio Potsdam 1753) i neposredno nakon toga nastali su njegovi uveni romani Zadig ili sudbina (1747), Mikromegas (1752), kao i remek-djelo franc. prosvjetiteljstva, filoz. roman Candide (1759). U Candideu V. se antiteti ki suprotstavlja optimisti koj Leibnizovoj filozofiji, ruga se Rousseauovoj bojoj promisli pa i svojem vlastitom prijanjem rui astom nazoru na svijet, a ujedno daje sjajnu, gotovo pakosnu parodiju iroko rasprostranjenog gra#anskog avanturisti kog romana, koji je sav u tonovima dobro*udnog svemirskog optimizma. Ve* je 1751. napisao pov. traktat Stolje*e Luja XIV (Le si,cle de Louis XIV), zapo eo je i radove na monumentalnom djelu Esej o obi ajima i duhu naroda (Essai sur les moeurs et l'esprit des nations), i javio se mnogobrojnim lancima u Enciklopediji. U tom razdoblju nastaju i njegova najzrelija filoz. djela: Filozofski rje nik (Dictionnaire philosophique) i Filozof koji ne zna (Le philosophe ignorant). Pie pamflete i pisma, bori se ogor eno protiv crkv. fanatizma, brani nevino osu#ene (slu aj Calas). Svoje borbene antiklerikalne rasprave i satire pie pod pseudonimima (rabin Akiba; Aleksej, arhiepiskop Novgorodski; opat Basin i njegov ne*ak; Duhovnici pruskog kralja i sl.). Ali pseudonimi nisu nikoga zavarali; itaoci bi brzo prepoznali lava iz Ferneyja po njegovim nesmiljeno otrim pandama; 1778. vra*a se stari borac trijumfalno u Pariz, obasipan cvije*em i aklamacijama itava grada. Za izvo#enja njegove tragedije Ir,ne njegovo je poprsje na otvorenoj pozornici ovjen ano lovorovim vijencem. Tri mjeseca kasnije umire. Pokopan prvo potajno da bi se izbjegle demonstracije, prenesen je od revolucionara 1791. u Panthon. - V. je zna io epohu: prosvjetiteljsko XVIII st. ne zove se neopravdano i Voltaireovim vijekom. Njegove mnogobrojne drame i romani (osobito Candide) pojam su u franc. i svj. knjievnosti. Prosvjetitelj u najpotpunijem i najplemenitijem smislu te rije i, genijalni popularizator, izvanredno obrazovan i svestran kao pisac i filozof, borac protiv svakog fanatizma i itave glupologije predrasuda, najizrazitiji predstavnik svega onoga to je zna io i to zna i franc. esprit, V. se cini no rugao itavoj Evropi, nadmo*nim kraljevima, klericima, filozofima koji su vjerovali da je ovaj svijet najbolji od svih mogu ih svjetova, nadrilije nicima s titulama akademika, ali ne manje i sebi samom, svojim mladena kim zanosima i bezumljima. Strastveni protivnik crkve borac iji je radikalni pokli Unitite bestidnicu! (Ecrasez l'infme!) snano odjeknuo itavim stolje*em, V. je ipak, ostaju*i nedosljednim deistom, smatrao da su Bog i religija puku potrebni: Kad Bog ne bi postojao, valjalo bi ga izmisliti. Voltaireova paradoksalna pozicija ogleda se i u itavom ostalom njegovu ivotu i djelu: mrzio je kraljeve i mogu*nike, a dobar dio ivota proveo je na dvorovima i bogatim apanaama; prezirao je plemi*e i izrugivao se posjednicima, a kupovao je imanja diljem Francuske; borio se zajedno s enciklopedistima, a ostao je neprijatelj materijalizma; kao ruitelj autoriteta i samim tim prethodnik i nosilac ideja revoluc. dana koji su se bliili, nije nikad u svojim politi ko-pravnim na elima preao okvir prosvije*enog apsolutizrna. VOS [fos], Cornelis de, flam. slikar; r, oko 1585, u. 1651. Uz Rubensa i van Dycka najznamenitiji flam. portretist svoga vremena. Njegovi pojedina ni i skupni portreti isti u

se vjerodostojno ostvarenim fizionomijama i slikarski kultiviranim aranmanom (kostim). Njegove alegorijske kompozicije i slike za crkve ostaju u granicama konvencionalnosti. VOS, Martin de, flam. slikar; r. 1532, u. 1603. Kao u enik F. Florisa pripada krugu antwerpenskih romanista, sljedbenika talijanskog duha i na ina u slikarstvu. Na putovanju po Italiji utje u na njega napose djela Tintoretta. Radio preteno oltarne slike za crkve u Antwerpenu.

VRAN1I5, Antun, latinizirano Verantius Antonius, crkv. prelat, diplomat i pisac; r. 1504. u ibeniku, u. 1573. u Preovu. kolovao se u ibeniku, Padovi, Be u i Krakovu. Tajnik kralja Ivana Zapolje; za ugarski dvor godinama obavlja povjerljive diplomatske misije u Rimu, Be u, Veneciji, Francuskoj, Engleskoj, Turskoj, Poljskoj i drugdje. Kasnije (1549) prelazi u slubu Habsburgovaca; postaje biskupom pe ujskim pa jegarskim, zatim ostrogonskim nadbiskupom i primasom Ugarske, a potkraj ivota i kardinalom. Dopisivao se s mnogim istaknutim li nostima svoga vremena, od Erazma Roterdamskog i Ph. Melanchtona do Nikole Zrinskog i F. Trankvila Andreisa. Slobodouman mislilac, blizak protestantizmu; lat. pjesnik (zbirka Otia, 1542), putopisac (opisi isto noevr. zemalja), arheolog (zajedno s A. Gh. de Busbecqom otkrio je Monumentum Ancyranum) i biograf (ivotopis Petra Berislavi*a). Na hrv. je jeziku ostala samo jedna molitva koju je objavio I. T. Mrnavi* u svom Nauku kr*anskom. Vran i*eva sabrana djela i korespondenciju izdala je Madarska akademija u 12 sv. VRAN1I5, Faust, polihistor, izumitelj i leksikograf; r. 1551. u ibeniku, u. 1617. u Veneciji. kolovan u Padovi; neko vrijeme na dvoru Rudolfa II u Pragu. Zaredivi se, postaje anadskim biskupom (1594), ali doskora naputa Ugarsku i nastanjuje se u Veneciji. Mnogostran i originalan znanstvenik, u djelu Novi strojevi (1595) anticipirao je niz novijih tehn. izuma. Izdao je 5-jezi ni (latinsko-talijansko-njema ko-hrvatskomadarski) rje nik Rje nik pet najuglednjih evropskih jezika (1595). Filozofiji su posve*eni radovi Nova logika i Kr*ansko *udore#e (1616). Na hrv. jeziku napisao je ivot nekoliko izabranih divic (1606) i lanak o slav. narodima. VUKOVI5, Boidar, tiskar; ivio u XVI st. Rodom iz Podgorice. Izbjegao je pred Turcima u Veneciju, gdje je osnovao tiskaru u kojoj je 1519-1540. *irilicom tiskao crkv. knjige (sa uvano oko 10 izdanja). Boidarov rad nastavio je do 1561. njegov sin Vicenco, a zatim Jakov od Kamene Reke u Makedoniji (do 1597), kad je tiskaru preuzeo A. Rampazetta. WALLENSTEIN [v'alentajn], tako#er Waldstein [v'alttajn], Albrecht, vojskovo#a kat. lige u Tridesetogodinjem ratu; r. 1583, u. 1634. Odgojen u e. protestantskoj sredini, od 1604. u slubi Habsburgovaca, u vrstio je svoj poloaj preavi na katolicizam. Nakon poraza ekih pobunjenika (- BL HORA), kojemu je W. znatno pridonio, doao je u posjed 68 imanja pobunjenika, a 1624. stekao naslov vojvode od Friedlanda. Kad se dan. kralj Kristijan IV umijeao u rat, W. je pomogao caru Ferdinandu II, organiziravi vojsku od 40 000 ljudi. Kao vrhovni carski zapovjednik iznio je niz pobjeda nad protestantskim knezovima i nad dan. kraljem. Na vrhuncu mo*i proirio je svoje posjede i naslove na vojvodstvo Mecklenburg i kneevinu Sagan. Glasovi o njegovim velikim planovima i nepovoljni ishodi nekih bitaka pobudili su sumnju suparni kih knezova kat. lige, te mu je 1630. na Regensburkom saboru izbornih knezova oduzeto vrhovno zapovjednitvo. Tu mu je funkciju car Ferdinand, u strahu od nadiranja ve#ana, ponovno ponudio ve* idu*e godine. W. prihva*a ponudu, ali se poslije izgubljene bitke kod Ltzena 1632. povla i u

1eku. Optuen kao veleizdajnik, naputen od svojih generala, Weimar. Junak je istoimene trilogije F. Schillera.

ubijen je na bijegu u

WALLER [v'oler], Edmund, engl. pjesnik; r. 1606, u. 1687. Smatrali su ga osniva em neoklasicisti kog stila u engl. poeziji. Njegovi stihovi odlikuju se glatko*u i skladno*u. Djela: Pjesme; Djevi ina tragedija; Boanske pjesme. WALLIS [v'olis], John, engl. matemati ar; r. 1616, u. 1703. Teolog, kao zreo ovjek posvetio se studiju matematike, pa, iako samouk, postaje 1649. profesor geometrije na univerzitetu u Oxfordu. Svojim plodnim opusom, nizom originalnih ideja-prete a skorih velikih otkri*a u matematici, te kao jedan od lanova osniva a Royal Society, postao je vode*im matemati kim autoritetom svoga doba. Njegova Arithmetica infinitorum (1656), u kojoj se on spretno slui Cavalierijevom metodom nedjeljivih, jedna je od najzna ajnijih prete a infinitezimalnog ra una. Interesantan je njegov prikaz broja dva u obliku beskona nog produkta. Prvi je pokuao grafi ki predo ivati imaginarne brojeve. Njegovo bavljenje problemom V postulata (- EUKLID, Euklidovi elementi) zna ajno je stoga to je prvi doveo u vezu aksiom o paralelama i egzistenciju sli nih figura. WALPOLE, Robert, engl. politi ar; r. 1676, u. 1745. Ministar rata 1708-10; ministar financija 1715-17. Ponovno ministar financija, prvi lord riznice i predsjednik vlade (172142). Prvi premijer u modernom smislu te rije i. Svojom politikom izbjegavanja ratova i odravanja dobrih me#udr. odnosa znatno oja ao prekomorsku trgovinu i financijski poloaj Velike Britanije. WALTER [v'alter], Johann, njem. kompozitor; r. 1496, u. 1570. U doba reformacije suradnik i glazb. savjetnik M. Luthera; sastavio je prvu vieglasnu pjesmaricu protestantske crkve Geystliche Gesangk Buchleyn (1524, s Lutherovim predgovorom). S Lutherom je sura#ivao i na muz. redakciji Njema ke mise. Osim toga komponirao je 2 koralne pasije, 26 instrumentalnih fuga (kanona) i dr. WALTHER [v'alter], Johann Gotifried, njem. kompozitor, teoreti ar i leksikograf; r. 1684, u. 1748. Gradski orgulja i dvorski muzi ar u Weimaru. Suvremenik i prijatelj J. S. Bacha. Komponirao je u kasnobaroknom stilu preteno djela za orgulje i klavir - preludije i fuge, tokate, koncerte i koralne obradbe. Napisao je prvi muz. leksikon na njem. jeziku (Musicalisches Lexicon, 1728-32) u kojemu je obradio oko 3000 muz. pojmova i uz to biografske lanke o vanijim muz. li nostima pa to djelo predstavlja po etke biografske leksikografije u glazbi. WALTON, Izaak, engl. knjievnik; r. 1593, u. 1683. Autor klas. djela engl. bukoli ke knjievnosti Pravi ribolovac, u kojemu je u okviru dijalogizirane rasprave o vjetini ribanja dana idili na slika engl. krajolika i ivota u prirodi. U istom duhu pisao je i biografije J. Dorinea, H. Wottona, G. Herberta i dr. WARTON [v'o:rtn], Thomas, engl. knjievni povjesni ar i kriti ar; r. 1728, u. 1790. Njegovo gl. djelo Povijest engleskog pjesnitva prvi je prikaz starije engl. poezije, a obuhva*a razdoblje do smrti kraljice Elizabete. Jedan od prete a engl. romantizma.

WATT [vot], James, engl. izumitelj; r. 1736, u. 1819. Bio je mehani ar na univerzitetu u Glasgowu, a poslije tvorni ar. Rade*i ispo etka na popravljanju Newcomenovih atmosferskih strojeva za pogon vodnih sisaljki, kod kojih se kondenzacija vrila utrcavanjem rashladne vode u parni cilindar, postepeno je, uz provo#enje mnogobrojnih eksperimenata i uz koritenje napretka tehnologije toga vremena, uspio unaprijediti konstrukciju parnog stroja u tolikoj mjeri da je taj stroj postao glavni pokreta industrijske revolucije. Sistemati nim prou avanjem osobina radnog medija vodene pare stvorio je najprije eksperimentalnu osnovu za svoje budu*e izume. God. 1765. dogradio je posebni kondenzator za kondenzaciju pare, koji je 1769. izveo i kao povrinski. Istodobno je razmiljao o ekspanzionom stroju, koji je i ostvario 1782, kada je konstruirao i dvoradnu izvedbu cilindra. Time je postigao ve*u snagu po cilindru i jednoli niji rad, koji je dalje poboljao ugra#ivanjem zamanjaka. Da bi postigao ravno kretanje stapajice, dogradio je kinemati ki pravokutnik na balansir. Za, pretvaranje pravocrtnog u kruno gibanje uveo je planetarni zup ani prijenos, iako je ve* bio poznat i stapni mehanizam s ojnicom, no njegova primjena bila je zati*ena patentom. Prvi je primijenio centrifugalni regulator brzine vrtnje parnog stroja, koji se ve* prije upotrebljavao na vjetrenja ama. Da bi mogao pratiti zbivanja u cilindru, konstruirao je indikator, pomo*u kojeg je snimao promjenu tlaka u cilindru u ovisnosti o kretanju stapa. Uveo je jedinicu za mjerenje snage, koju je nazvao konjskom snagom (KS ili engl. Horse Power-akr. HP) i koja se nije znatnije razlikovala od poslije uvedene KS. Zajedno s M. Boultonom osnovao je 1782. u Sohu kod Birninghama prvu tvornicu parnih strojeva u svijetu Watt ~ Boulton, u kojoj je po eo proizvoditi i strojeve sa stapnim mehanizmom. W. je iza sebe ostavio bogatu prepisku. WATTEAU [vat'o], Antoine, franc. slikar; r. 1684, u. 1721. Dominantna li nost franc. slikarstva po . XVIII st., koja anticipira duh i stilski izraz rokokoa. Slikanje u i kao dje ak u svome rodnom gradu; s 18 godina dolazi u Pariz. Oko 1712. zapo inje samostalnim radom i u preostalih desetak godina - boleljiv, osamljen i neshva*en - stvara djela najviih umj. vrednota. Najve*i dio njegovih slika obuhva*a temu F'tes galantes - ljubavnu igru, bezbrinost i dokolicu dama i kavalira. Njihove domjenke u parkovima i u sceneriji pastorala uz svirku i pjesmu prikazao je na slikama Polazak na Kiteru, Zabava u prirodi, Poduka u ljubavi, Sve anost u parku, Sastanak u lovu, Sve anost ljubavi i dr. Zahva*a i u mitol. teme (Jupiter i Antiopa; Parisov sud) i u kaz. milieu (Talijanska komedija; Francuska komedija; Gilles; Harlekin). Potkraj ivota izradio je na dvije plo e cimer za trgovca slikama Gersainta, koje predstavljaju vrhunac u ostvarivanju narativnoga genre-motiva, a uz to i udesne slikarske ljepote. Veli ina je Watteauove umjetnosti u spontanosti komponiranja grupa rafinirano-gracioznih likova, a pogotovo u bogatstvu i fino *i kolorita, sazdanog od toplih sordiniranih tonaliteta to podsje*aju na are brokatnih tkiva. WEDGWOOD (v'edvud), Josiah, engl. kerami ar; r. 1730, u. 1795. Podrijetlom iz stare porodice lon ara i kerami ara. God. 1759. otvara manufakturu za proizvodnju posu#a od fajanse i kamenine u Burslemu, a 1769. u oblinjem mjestu nov pogon pod imenom Etruria (postoji i danas); 1770. otvorena je podrunica u londonskom predgra#u Chelsea. Proizvodnja se proiruje na ukraene vaze, svije*njake, medalje, kameje i luksuzno posu#e (servisi za engl. i rus. dvor). Wedgwoodovi proizvodi zna e vrhunac kerami kog umije*a u XVIII st. u Engleskoj; u stilskom pogledu imaju obiljeja klasicizma. WEENIX [v'e:niks], tako#er Weenicks, Jan Baptist, poznat kao Jan stariji, niz. slikar; r. 1621, u. 1663. U enik A. Bloemaerta u Utrechtu. Izra#ivao je genre-motive, pejzae,

portrete i hist. prizore. Borave*i 1643-1647. u Italiji, slikao je pejzae iz rim. Campagne s ruevinama, pastirima i stadima stoke. Uspjean i kao bakrorezac. WEENIX, tako#er Weenicks, Jan, poznat kao Jan mla#i, niz. slikar; r. 1640, u. 1719. Sin i sljedbenik Jana Baptista, napose u slikanju pejzaa s figurama. Pod utjecajem svoga drugog u itelja M. de Hondecoetera radi velike dekorativne mrtve prirode s divlja i, lova kim priborom, cvije*em i pticama. Djelovao je ve*inom u Amsterdamu.

WESSELNYI [v'eele:nji], Ferenc, ug. feudalac; r. 1605, u. 1667. Istaknuo se u bojevima protiv Turaka, 1655. postao palatinom. Nakon nepovoljnog mira u Vasvru (1664) stao na elo urote protiv cara Leopolda I, u kojoj su na hrv. strani sudjelovali Petar i Nikola Zrinski te Franjo Krsto Frankapan. Umro je prije nego to je urota otkrivena. WEST [vest], Benjamin, engl. slikar amer. podrijetla; r. 1738, u. 1820. Ro#en u Americi; od 1763. ivi u Londonu, gdje je 1768. jedan od osniva a Royal Academy, a poslije smrti J. Reynoldsa i njezin predsjednik. Dolazi na glas kao portretist li nosti iz dvorskih krugova i javnog ivota. Slika i velike figuralne kompozicije sa simboli kim, mitol., biblijskim i hist. sadrajima. Po formi i izrazu klasicist, po sklonosti za fantastiku i dramati nost prethodnik romantike. WICKRAM [v'ikram], Jorg, njem. knjievnik; r. 1505, u. 1562. Neko vrijeme obrtnik i sudski pisar; utemeljitelj kolmarske kole Meistersingera. Pripovjeda , dramatik, pisac pokladnih komada; prvi gra#anski romanopisac njem. knjievnosti. Djela: Zrcalo dje aka; Dobri i loi susjedi; Sedam glavnih poroka te njihovi krasni plodovi i svojstva; Sabrana djela (XIV, 1967). WIELAND [v'i:land], Cristoph Martin, njem. knjievnik; r. 5. IX 1733. u Oberholzheimu kod Biberacha, u. 20. I 1813. u Weimaru. iroke naobrazbe (poznavalac gr ., lat., engl., franc. i panj. knjievnosti), W. je u njem. knjievnost svoga doba unio jasno*u, lako*u i dopadljivost, to joj je tada u velikoj mjeri nedostajalo. Po eo je relig. i pou nim temama, ali se kasnije prihvatio svjetovnih i gotovo senzualnih situacija. U cijelom njegovu djelu javlja se dualizam tijela i due, strasti i dunosti. Pod jakim utjecajem franc. stila, pie romane - zapravo epove u stilu rokokoa (Oberon), a i jedan je od najistaknutijih prevodilaca svoga vremena (W. Shakespeare, Ciceron, Horacije, Aristofan, Euripid, Lukijan). Borave*i kao dvorski u itelj u Weimaru, druio se s J. W. Goetheom i J. G. Herderom, pa iako je bio u njihovoj sjeni, na njih je u mnogome utjecao. Izdavao je Der Teutsche Merkur, kojim je oblikovao ukus tadanje njem. publike, piu* i kritike i osvrte. Djela: Hermann; Pisma pokojnika; Don Sylvio de Rosalva; Musarion; Alkeste; Abderi*ani; Zlatno zrcalo; Peregrinus Proteus; Pripovijest o Agatonu.

WIGGLESWORTH [v'iglzve:rt], Michael, amer. pjesnik; r. 1631, u. 1705. Autor teoloke poeme u metru nar. balade Sudnji dan, zna ajnog dokumenta rane amer. puritanske kulture. WILLAERT [v'ila :rt], Adrian, niz. kompozitor; r. oko 1490, u. 1562. Doavi oko 1520. u Italiju, bio je punih 35 godina (1527- 62) glazb. ravnatelj crkve sv. Marka u Veneciji te je

odgojio velik broj niz. i tal. muzi ara, ija se djela nedjeljivo nadovezuju na njegovo stvaranje. Time je postavio temelje razvoju tzv. venecijanske kole. U vlastitim djelima ostvario je uzornu sintezu niz. polifonog stila s tal. renesansnim zvukovnim tehnikama (mise; oko 350 moteta; oko 63 madrigala; chansoni; canzone villanesche). Posebno je svojim psalmima za dva zbora (cori spezzati) pridonio procvatu viezbornog stila a instrumentalnim kompozicijama (fantazije, ricercari) izgra#ivanju samostalne instrumentalne glazbe. WILLIAMS, Roger, amer. politi ar i sve*enik; r. oko 1603, u. 1683. Radikalan borac protiv svih dogmi, zastupnik potpune jednakosti, tolerancije i slobode uvjerenja. Izgradio politi ki sistem novoengleske pokrajine Rhode Island na demokratskim na elima i odvajanju crkve od drave. Svoje stanovite primjenjivao je i na Indijance i na pripadnike vjerskih manjina. Me#u njegovim brojnim spisima isti e se Krvavo na elo proganjanja, u obranu slobode savjesti i intelektualne tolerancije. WILLIS [v'ilis], Thomas, engl. anatom i lije nik; r. 1621, u. 1675. Jedan od najzna ajnijih istraiva a u medicini XVII st., istaknuti zastupnik ijatrokemije. Radovi su mu najvie posve*eni anatomiji mozga i iv anog sustava. Prvi opisao II ivac mozga (nervus accessorius). Utvrdio razliku izme#u bolesti diabetes mellitus i diabetes insipidus. WINSTANLEY [v'instenli], Gerard, engl. socijalni reformator; r. 1609, u. 1652. Tvorac i inspirator pokreta tzv. istinskih levelera (True Levellers), odnosno kopa a (Diggers), za engl. gra#anske revolucije. U svojoj komunisti koj utopiji Zakon slobode obnovljen na podlozi istinskih magistrata (1652) W. tvrdi da nije mogu*a polit. demokracija bez ekon. demokracije i trai da se ukine privatno vlasnitvo, napose privatno vlasnitvo nad zemljom. (- LEVELERI) WINTROP [v'intrep], John, amer. politi ar i pravnik; r. 1588, u. 1649. Jedan od vo#a puritanskih doseljenika i osniva prve konfederacije amer. kolonija; istovremeno, jedan od nosilaca antidemokr. despotizma teokracije u Novoj Engleskoj. Njegov Dnevnik (Journal), esto nazivan Povijest Nove Engleske, vrijedan je izvor za ranu povijest. WImNIOWIECKI [vinjovj'ecki], Jeremiasz Michal, polj. knez; r. 1612, u. 1651. S pravoslavlja preao na katolicizam. Ratovao s Moskvom. Istaknuo se brane*i Lavov od B. Hmeljnickoga, te ima najve*i udjel u njegovu porazu kod Bereste ka. WINIOWIECKI, Michal Korybut, poljski kralj; r. 1638, u. 1673. Vladao od 1669. Za kralja izabran uz pomo* nieg plemstva, koje je htjelo stegnuti vlast magnata. Nesretno ratovao s Turcima (sramotni mir u Buczaczu 1672). Izmirenje vieg i nieg plemstva omogu*ilo je pobjedu Poljaka kod Hotima pod Sobieskim (1673). WITHER [v'ider], tako#er Withers, George, engl. pjesnik; r. 1588, u. 1667. Uvjereni puritanac, za engl. gra#anskog rata borio se kao oficir u vojsci parlamenta. Pripadao tzv. spenserijanskoj pastoralnoj koli. Gl. pjesni ka djela: Pastirov lov; Fidelia. Zbog knjige satira Raskrinkane i iibane zloupotrebe bio je osu#en na tamnicu. WITT, Jan de, niz. dravnik; r. 1625, u. 1672. Od 1652. vo#a Republikanske stranke. Poslije poraza kod Lowestofta obnovio mornaricu, nastojao voditi miroljubivu politiku sa susjedima. Najsretniji su njegovi potezi zaklju enje mira u Olivi i Kfbenhavnu (1660), mir u Bredi (1667), te stvaranje trojnog saveza izme#u Nizozemske, Engleske i vedske. Vodio

obranu zemlje 1672, kad su osamljenu Nizozemsku napale Engleska i Francuska. Kao protivnik Vilima III Oranskog ubijen s bratom Cornelisom. WITTELSBACH [v'itlsbah], njem. vladarska obitelj; potomci markgrofa, poslije vojvode Liutpolda (poginuo 907) i njegovih nasljednika grofova Scheyern (Schyren); od 1115. nose ime W., po burgu nedaleko od Aichacha u Bavarskoj. Od 1180. oni su izborni kneevi Bavarske. Oton II (vojvoda 1231-53) stekao je enidbom kneevinu Pfalz. Njegovi sinovi Ludvig II i Henrik I podijelili su 1255. posjed; prvi je uzeo Pfalz i Gornju Bavarsku, drugi Donju Bavarsku. 1ast izbornog kneza, u po etku zajedni ka, pripala je 1356. fala koj liniji Wittelsbachovaca, a 1623 (potvr#eno Westfalskim mirom, 1648) bavarskoj liniji. Od 1654. do 1718. lanovi jedne grane Wittelsbachovaca bili su ved. kraljevi. Od 1806. bavarski vladari nose naziv kralja (- MAKSIMILIJAN I JOSIP; MAKSIMILIJAN II JOSIP). Maksimilijan III Josip, posljednji od izravne linije, vladao je u Bavarskoj 174577. Naslijedio ga je Karlo Teodor iz fala ke linije, koji je sjedinio Pfalz i Bavarsku i postao izbornim knezom fala ko-bavarskim. Ludvig III (kralj 1913-18), posljednji je W. na bavarskom prijestolju; abdicirao 13. XI 1918. WIVALLIUS, Lars, ved. pjesnik; r. 1605, u. 1669. Sin seljaka, studirao u Uppsali i lutao po Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Italiji i Njema koj. Pod tu#im imenom oenio se dan. plemkinjom, dopao zbog toga u zatvor, gdje je napisao ve*inu svojih pjesama, kojima je gl. motiv enja za slobodom. Pisao je na lat., njem. i ved. jeziku. Tek oko 1900. ponovno je otkriven kao jedan od vrijednih pjesnika baroka. Djela: Tualjka nad ovim suhim i hladnim prolje*em; Pjesme u izboru, autobiografija, pisma i izabrane proze (II, 1957).

WOHLGEMUTH [v'o:lgemut], Michael, njem. slikar; r. 1434, u. 1519. Od 1472. vodi u Nrnbergu slikarsku radionicu, u kojoj je (1486-1490) u io i mladi A. Drer. W. je izveo mnotvo rezbarenih krilnih oltara i slika za crkve u Nrnbergu i drugdje po Bavarskoj, kao i po Saskoj. Njegova djela imaju obiljeja kasnogot. slikarstva s ja e izraenim smislom za stvarnost. U suradnji s pastorkom W. Pleydenwurffom izveo je crtee za ilustracije (preko 650 drvoreza) za golemo Schedelovo djelo Svjetska kronika. WOLFF [volf], Christian, njem. filozof; r. 1679, u. 1754. Predavao filozofiju i matematiku u Leipzigu, Halleu i Marburgu. Pisao i na lat. jeziku. Za racionalisti ku je orijentaciju Wolffovu jasna spoznaja, a i njena prakti na korisnost i upotrebljivost, osnovni cilj i smisao filozofije. Iz najop*ijih formalnih principa Wolff izvodi more geometrico ontologiju, metafiziku i etiku s izvanrednom temeljito*u i strogo*u miljenja kao i jasno*om dobara tipi nom za njegov sistem. No, u sklopu njegovih dogmatskih, ukru*enih definicija i sistematizacija, racionalisti ka je misao postala potpuno sterilna kolska znanost, pod ijim je utjecajem u svom pretkriti nom razdoblju stajao, po vlastitim rije ima, i Kant kao u dogmatskom drijemeu. Djela: Racionalna filozofija; Prva filozofija; Prakti ka univerzalna filozofija. WOLLASTON [v'ulesten], William, engl. filozof; r. 1659, u. 1724. Bavio se preteno eti kom problematikom i zastupao radikalni intelektualizam, polemiziraju*i s Lockeom. Istina je za njega norma djelovanja. Glavno djelo: Skica religije prirode.

WOLSEY [v'ulzi], Thomas, engl. kardinal i politi ar; r. oko 1473, u. 1530. Savjetnik Henrika VIII, 1515. postao je kardinal i otada stvarno vodio engl. vanjsku politiku. Isprva stajao na strani Karla V, ali nakon bitke kod Pavije sklopio je 1527. savez s Francuzima. Imao je velikog utjecaja i na unutranja zbivanja u Engleskoj, ali je 1529. pao u kraljevu nemilost, te je umro kao zatvorenik.

WOOLMAN [v'ulmen], John, amer. propovjednik; r. 1720, u. 1772. Kveker, rje it protivnik crna kog ropstva i izrabljivanja; autor dnevnika (Journal) koji izravno*u svojih zapaanja i jasnim stilom predstavlja zna ajnu knji. vrijednost. WREN [ren], Christopher, engl. graditelj; r. 1632, u. 1723. Po struci matemati ar i astronom. Posve*uje se graditeljstvu, studira traktate i ostvarenja A. Palladija te postaje gl. predstavnikom paladijanizma u engl. arhitekturi svoga vremena. Prve gra#evinske radove izvodi u Oxfordu i Cambridgeu. Nakon poara londonskog Cityja 1666 (izgorjelo oko 13 000 zgrada) izra#uje urbanisti ke planove za njegovu obnovu i ostvaruje svoje najve*e djelo, St. Paul's Cathedral (1673-1710). Uz to je projektirao jo 25 crkava, sagradio Greenwich Hospital i Marlborough House, pregradio dvorac Hampton Court i dr. Kao generalni arhitekt Engleske proirio je aktivnost na cijelu zemlju. Njegovo je djelo temelj na kojemu se razvila engl. klasicisti ka arhitektura u toku XVIII st. WYATT [v'ajet], James, engl. arhitekt; r. 1748, u. 1813. Studirao u Rimu i Veneciji; od 1766. djeluje u Londonu kao najzaposleniji graditelj svoga vremena. U prvoj fazi klasicist (Pantheon u Londonu; Oriel College u Oxfordu). Oduevivi se gotikom, postaje gl. pobornikom smjera Gothic Revival. Imitiraju*i strukturalne, a jo vie dekorativne elemente gotike, gradi crkve, pala e, dvorce i javne ustanove. Restaurirao got. katedrale u Durhamu, Lincolnu i Salisburyju. WYATT, Thomas, engl. pjesnik; r. 1503?, u. 1542. Prevode*i Petrarku, spjevao je prve sonete na engl. jeziku, a popularizirao je me#u engl. pjesnicima svoga doba i druge tal. i franc. forme versifikacije. Uza sve to W. nije puki imitator. On je modificirao prvobitnu sonetnu shemu: mjesto od dva etverostiha i dvije tercine ona se kod njega sastoji od tri etverostiha i jednog distiha (tu je formu preuzela ve*ina kasnijih engl. pjesnika, me#u njima i Shakespeare, pa je dobila naziv engleski ili shakespearski sonet). Uz H. H. Surreyja, dri ga se osniva em engl. renesansne lirike. WYBICKI, Jzef, polj. pisac; r. 1747, u. 1822. Plemi*, u enik isusovaca; politi ki aktivan, zagovornik reformi u oblasti prosvjete. U vrijeme ustanka 1794. zapaen po svom konzervativizmu i antijakobinskim istupima. Kao gorljiv rodoljub, polj. stvar ustrajno branio kako u Parizu tako i u Italiji, gdje je s J. H. Dobrowskim radio na formiranju polj. legija. Autor je poljske narodne himne. Zanimljiva mu je knjiga memoara Moj ivot, dok je djelo Rodoljubna pisma dragocjen izvor podataka o poljskim drutvenim prilikama onog vremena. WYCHERLEY [v i erli], William, engl. dramski pisac; r. 1640, u. 1716. Zajedljiva satiri nost i cinizam njegovih komedija (Ljubav u umi; ena iz pokrajine; Potenja ina) pribavili su mu, neopravdano, glas frivolnoga i lascivnog pisca. W. je jedan od utemeljitelja glasovite komedije obi aja (Comedy of Manners).

WU JINGZI [vu dingdzi], kin. knjievnik; r. 1701, u. 1754. Cijenjen od suvremenika kao pisac vie knjiga pjesama, eseja i komentara klasi nih knji. djela, to je izgubljeno za potomstvo. Autor najboljega kin. drutveno-satiri nog romana Rulin waishi, u kojemu tehnikom pikarskog romana li no*u naratora povezuje niz samostalnih pri a; na realisti koj potki prikaza drutvenoga stanja duhovito ironizira i ismijava tip tradicionalna kin. u ena ovjeka, literate.

Z Z. 1. ZABARELLA [cabar'ela], Jacopo, tal. filozof; r. 1533, u. 1589. Profesor logike i filozofije prirode u Padovi. Aristotelovac, sustavno razra#uje opsenu teoriju znanosti. Glasovita je njegova polemika s Piccolominijem, u kojoj zastupa gledite u teoriji spoznaje po kojem red doktrine ovisi o svrsishodnosti metodolokog postupka a ne o prirodnom poretku stvari. Tako i logika, suprotno vlastitom odre#enju, postaje instrument filozofije. Vidljivi su tragovi Zabarellina utjecaja i na Galilejevu koncepciju znanstvene metode. Djela: Opera logica; O ustrojstvu prirodne znanosti; O prirodnim stvarima. ZACCHIA [cak'ja], Paolo, tal. lije nik i osniva sudske medicine; r. 1584, u. 1659. Rimski protomedik, lije nik pape Inocenta X i Aleksandra VII. Napisao Pravno-medicinska pitanja (Quaestiones medico-legales), prvi priru nik sudske medicine. ZAKMARDI DIJANKOVE1KI, Ivan, pravnik, humanist; r. oko 1600. u Krievcima, u. 1667. u Banjskoj Bistrici. Svrio nauke u Olomoucu, bio plemi*ki sudac krieva ki, biljenik varadinske upanijske oblasti, upanijski biljenik kraljevstva, vrhovni poreznik kraljevstva. Izabran od Hrvatskog sabora 1641. za lana komisije koja je imala srediti privilegije hrv. kraljevstva, Z. je svojim radom u toj komisiji udario temelje hrv. zemaljskom arhivu (1643). Protonotar kraljevstva (1644), zamjenik bana u sudbenim poslovima, 1662. podupan varadinske upanije, 1666. zamjenik kralj. personala, koji je zastupao kralja u sudbenim poslovima. ZAMANJA, tako#er Damanji*, Brne, latinizirano Bernardus Zamagna, latinist; r. 1735. u Dubrovniku, u. 1820. u Dubrovniku. Isusovac; zavrivi studij teologije, predavao je retoriku u Rimu, Livornu i Sieni, a gr . jezik i knjievnost u Milanu. Mnogo je prevodio na latinski: gr . klasike (Odiseju, Teokrita itd.), dijelove Gunduli*eva Osmana, Men eti*eva Radonju i nae nar. pjesme. Njegovu originalnu lat. poeziju (epigrame, elegije, pisma u stihovima) izdao je F. Appendini u zbirci Carmina. Teme suvremenih prirodoznanstvenih otkri*a i istraivanja obuhvatio je lat. pjesmama Jeka (Echo) i Zra ni brod (Navis aeria). ZANOTTI [can'oti], Francesco Maria, tal. filozof; r. 1692, u. 1777. Sveu . profesor u Bologni i predsjednik tamonjeg uglednog Drutva za znanost i umjetnost. Me#u prvima prihva*a i propagira Newtonovu teoriju nebeske mehanike. Na temelju nau avanja o privla nosti tijela, u fizici razvija i osebujnu metafiziku psihi kih injenica. Djela: O ivoj sili tijela; O privla noj sili ideje; Peripateti ka filozofija morala.

ZANOVI5I, patricijska obitelj iz Budve. Antun Zanovi* (1720- 1801), kavanar u Veneciji, bio je prisiljen napustiti Veneciju zbog doputanja hazardnih igara u svojoj kavani; vratio se u Budvu, stekao ugled i imutak i umro kao predsjednik op*ine. Njegovi sinovi Stjepan, Primislav i Hanibal (ro#eni u Budvi izme#u 1745. i 1751) idu u red najve*ih evr. avanturista XVIII st. Stjepan (u. 1786. u Amsterdamu) provodi, povremeno zajedno s Primislavom, buran i lakomislen ivot izvan svoga rodnog grada. Upleten u bezbrojne financijske i ljubavne afere, luta po evr. prijestolnicama i vladarskim rezidencijama, dolazi u dodir s najviom aristokracijom i dopisuje se s istaknutim polit. i kult. li nostima, predstavljaju*i se pod najrazli itijim imenima i titulama (vojvoda od sv. Save, despot od Grude, vojvoda i kapetan Crne Gore, pretendent na prijestolje Albanije, hodo asnik Warta itd.). Raskrinkan i naputen od svih (izuzev njegove ljubavnice vojvotkinje Elizabete Kingston), umire u tamnici, prerezavi ile na ruci. Od 1773 (Razli ita djela) do 1784 (Glasoviti Petar III) objavio je velik broj knji. radova - pjesme, drame, epistole, polit. i pseudohist. spise te filoz. razmiljanja. Primislav (umro poslije 1797), otmjen i duhovit bonvivan, karta i enskar, znanac Casanove, koji mu je u svojim memoarima posvetio itavo poglavlje. Krstare*i Evropom, upadao je iz afere u aferu (osobito je poznata afera s fiktivnim brodskim tovarom iz ju. Dalmacije). God. 1783. u Petrogradu osu#en, zajedno s bratom Hanibalom, zbog falsificiranja storubljaa na pet godina tamnice. Po jednoj verziji dao se poslije izdrane kazne na trgovinu crnim robljem. Hanibal je, izdravi kaznu, otiao u Francusku. Poslije je boravio u Italiji i Be u (1811), gdje ga je policija optuila kao strastvenoga kartaa i biveg rus. pijuna. Nakon toga gubi mu se svaki trag. Najmladi sin Antuna Zanovi*a, Miroslav (1761-1834), bio je zajedno sa Stjepanom u Litvi, gdje je tiskao svoje Misli i popijevke i postao slobodni zidar. Nakon boravka u Parizu vratio se u domovinu kao oduevljeni jakobinac. Za austr. i franc. okupacije bio je u Budvi lan upravnog vije*a, mirovni sudac i nadzornik dr. lutrije. Kao pristaa Crnogoraca, interniran od Austrijanaca. Nakon internacije povukao se iz javnog ivota. ZAPOLJA, Ivan, mad. Jnos Szapolyai, erdeljski knez i hrvatsko-ug. kralj; r. 1487, u. 1540. Potje e iz mo*ne feudalne mad. porodice podrijetlom iz Slavonije (moda iz sela Zapolje izme#u Vrbovca i Nove Gradike). Otac mu je bio palatin Stjepan Zapoljski. Poslije pogibije Ludovika II na Moha kom polju Z. se kandidirao za ispranjeno prijestolje kao takmac Ferdinandu I Habsburgovcu. Z. je okrunjen za kralja u Stolnom Biogradu 11. XI 1526. Ferdinand je na Hrvatskom saboru izabran za hrv. kralja 1. I 1527, dok je Zapolja, uz pomo* bana Krste Frankapana, izabran za kralja na Slavonskom saboru u biskupskom gradu Dubravi (nedaleko od 1azme) 6. I 1527. Tako je Kraljevina Slavonija imala Zapolju, a Kraljevina Hrvatska Ferdinanda za kralja. Isto je tako bila podijeljena u dva tabora i Ugarska. Gra#anski rat me#u protukraljevima i njihovim pristaama iskoristili su Turci u svojim poja anim provalama u Ugarsku i Hrvatsku pomau*i Zapolju kao svog ti*enika. Kompromisnim mirom, koji je me#u suparnicima sklopljen 24. II 1538. u Velikom Varadinu, Ferdinand je priznao Zapolji kralj. naslov i samostalno vladanje u onom dijelu Ugarske koji je tada bio u njegovim rukama, a Z. se u korist Ferdinanda odrekao naslova kralja Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Poslije Zapoljine smrti imao je njegov dio Ugarske pripasti Ferdinandu. Zapoljin sin Ivan igmund odrekao se kralj. naslova 1570, zadravi Erdelj i nekoliko ug. upanija. ZARLINO [dzarl'ino], Gioseffo, tal. glazbeni teoreti ar i kompozitor; r. 1517, u. 1590. Predstavnik venecijanske kole, u enik A. Willaerta, zatim desetlje*ima glazb. ravnatelj crkve sv. Marka u Veneciji. Za ivota bio na glasu kao kompozitor (moteti, misa, madrigali i dr.). Me#utim, daleko je vaniji kao glazb. teoreti ar koji je postavio osnove suvremene harmonije kao nauke o akordima, utvrdivi da se harmonijski spojevi izvode iz

dvije temeljne vrste trozvuka, durskog i molskog. Glavna su mu djela traktati: Harmonijske institucije (1558, sadrava iscrpan prikaz nauke o kontrapunktu), Harmonijska obrazloenja (1571) i Glazbeni dodaci (1588). ZAVOROVI5, Dinko, histori ar; r. oko 1540. u ibeniku, u. 1608. u ibeniku. Zavrivi pravo u Padovi uao je u ibenski javni ivot i obavljao razne funkcije. Zbog protumlet. stajalita prognan iz ibenika (1585-87), boravio u Hrvatskoj i Ugarskoj i sudjelovao u protutur. sukobima, te je za voj. zasluge stekao hrvatsko-ug. plemstvo. Napisao povijest ibenika (Trattato sopra le cose di Sebenico; do 1410) i povijest Dalmacije (De rebus Dalmaticis; do 1437). Iako nije napisao dovoljno kriti ki, njegova su djela prva sustavno pisana povijest ibenika, Dalmacije, pa i Hrvatske. ZEILLER [c'ajler], Franz Anton, austr. pravnik; r. 1751, u. 1828. Profesor prirodnog prava i institucija u Be u (1778); od 1797. lan zakonodavne komisije za kodifikaciju gra#anskog prava, tvorac Op*eg austr. gra#anskog zakonika (OGZ) u duhu Kantova u enja. Djela: Prirodno privatno pravo; Komentar o ABGB (4 sv.). ZELI5, Gerasim, pravoslavni sve*enik i pisac; r. 1752. u egaru kod Obrovca, u. 1828. u Budimpeti. Kalu#er u manastiru Krupa, arhimandrit i episkopski vikar u Boki kotorskoj (1810). Zbog svog protuunijatskog stava bio konfiniran u Be u i Budimpeti (1820- 28). U svojoj autobiografiji daje mnogo podataka za kult. povijest Dalmacije. ZENO [c'eno], Apostolo, talijanski erudit i dramski pisac; r. 1668, u. 1750. Libretist (pie za Scarlattija, Hndela, Vivaldija), od 1718. do 1728. upravlja carskim kazalitem u Be u. Dao poticaj za reformu melodrame i oratorija, u skladu s racionalisti kim shva*aniima. Napisao 17 oratorija biblijskog sadraja i 36 melodrama na mitoloke i pov. teme (Ifigenija u Aulidi, Meropa, Temistokle). ZESEN [c'e:zn], Philipp von, njem. knjievnik; r. 1619, u. 1689; Studirao u Wittenbergu i Leidenu, utemeljitelj knjievnog drutva Teutschegesinnten Genossenschaft, koje je zagovaralo o i*enje njema kog jezika od barbarizma. Putovao je po Engleskoj, Francuskoj, Nizozemskoj i balti kim zemljama. Prozaik i pjesnik, jezi ni istunac i prevoditelj, Z. je zna ajan eksperimentator njem. baroka. Djela: Jadranska Rosemunda; Visokonjema ki Helikon; Assenat. ZIJAI, HASAN MOSTARAC, pjesnik; r. ?, u. 1584. Pisao je na turskom jeziku. Poznata su njegova djela Divan, zbornik pjesama i Pri a o `jhu Abdurrezaku, poema u obliku mesnevije. Njegovi su stihovi esto zastupljeni u tzv. pjesni kim medmuama, zbornicima pjesama u orijentalnim rukopisima. ZINCGREF [c'inkgre:f], Julius Wilhelm, njem. knjievnik; r. 1591, u. 1635. Studirao pravo u Heidelbergu; proputovao vicarsku, Francusku, Englesku i Nizozemsku; za etnik heidelberkog pjesni kog kruga. Autor pjesama, epigrama i izreka, u znaku ranog baroka, a s izrazom odnjegovanim na tradiciji antike i humanizma. Djela: Apophthegmata; Facetiae Pennalium (Vesele pripovijesti iz svijeta znanosti); Sapientia Picta (Oslikana mudrost); Opomena na hrabrost. ZINZENDORF [c'incendorf], Nikolaus Ludwig von, njem. teolog i pjesnik; r. 1700, u. 1760. Pijetist, naboni lirik; bio je zastupnik ideje jedinstva svih religiia. Na svome dobru u Berthelsdorfu primio progonjenu Moravsku ( eku) bra*u i osnovao pijetisti ku bratsku

zajednicu Herrnhut me#u lanovima razli itih evangelisti kih konfesija. Zare#en za sve*enika i biskupa Z. je razvio veliku aktivnost, bio je stanovito vrijeme u progonstvu, putovao po Evropi i Americi gdje je stekao mnoge sljedbenike. Njegove ekumenske ideje irile su se putem brojnih kola, koje je bratska zajednica drala u raznim zemljama, i utjecale su na kasnije teologe i filozofe. ZLATARI5, Dominko, knjievnik; r. 1558. u Dubrovniku, u. 1613. u Dubrovniku. Studirao u Padovi (filozofiju i medicinu), gdje je stekao klas. obrazovanje. Kasnije je ivio ve*inom na svojim imanjima u Konavlima i Cavtatu bave*i se knjievno*u i gospodarstvom. Pisao je ljubavne, prigodne i refleksivne pjesme pod utjecajem nae i tal. petrarkisti ke poezije, osobito P. Bemba. Posebno se istaknuo kao prevodilac. Ve* u mladim danima preveo je (iz rukopisa) Tassova Amintu i prijevod tiskao u Veneciji 1580. Kasnije *e taj prijevod preraditi i ponovo objaviti (1597) pod naslovom Ljubmir skupa s ostalim prijevodima i njekolikim pjesnima razlicijem. S gr koga je preveo Sofoklovu Elektru i posvetio je Jurju Zrinskome; prevedena je dvostruko rimovanim dvanaestercem, a u nekim lirskim dijelovima osmera kim kvartinama. Ljubav i smrt Pirama i Tizbe, prevedena iz ve*e tudijeh jezika u hrvacki, posve*ena je Flori (Cvijeti) Zuzori* Pesciani. Z. je majstor stiha, a svakako je na najbolji renesansni prevodilac. ZMAJEVI5, Matija, rus. admiral; r. 1680. u Perastu, u. 1735. u Tavrovu, Rusija. Pomor. znanost i vjetinu stekao u Perastu na o evim brodovima. Preko Carigrada otiao u Petrograd u slubu Petra Velikog. God. 1713. ure#ivao kverove u Finskoj; 1714. postao kapetan komodor i istaknuo se u pomor. bitki protiv ve#ana kod Hankoa; 1719. dobio je in kontraadmirala i porazio ved. brodovlje, a 1721. postao je viceadmiral; 1722. obavljao je i dunost zapovjednika mornarice; 1723. povjerena mu je izgradnja rije ne flote na Donu; od 1727. admiral, a od 1728. guverner Astrahanske oblasti. ZMAJEVI5, Vicko, crkv. politi ar i pisac; r. 1670. u Perastu, u. 1745. u Zadru. Filozofiju i teologiju zavrio u Rimu; 1701-13. barski, zatim zadarski nadbiskup; papinski vikar za balkanske zemlje pod Turskom i najistaknutija crkveno-polit. osoba svoga vremena na Balkanu. Pisao crkveno-hist., dogmatsko-polemi ne i dr. rasprave na tal., lat. i alb. jeziku (Zaklju ci albanskog crkvenog sabora u Mrkinju, Rim 1703). Osnovao sjemenite za sve*enike glagoljae u Zadru, naselio u zadarskom predgra#u Arbanase iz Krajine ispod Skadarskog jezera. ZORANI5, Petar, knjievnik; r. 1508. u Zadru, u. prije 1569. Bio je notar i sudski ispitiva javnih spisa u Zadru. Od 1543. zameo mu se svaki trag pa se pretpostavlja da je negdje stradao od Turaka. Napisao je prvi hrv. izvorni roman Planine (pisan 1536, a tiskan 1569). Ljubavni lov i Vilenica, koji se spominju u Planinama, nisu sa uvani. Planine su pastirski roman koji je, osobito po vanjskom obliku, nastao pod utjecajem J. Sannazzara, Dantea i Ovidija, zatim Vergilija, F. Petrarke, G. Boccaccia te kona no Biblije i nekih patristi kih spisa, ali su po osnovnoj rodoljubivoj koncepciji i po mnogim mjestima ipak izvorno djelo. I dok su njegovi trubadursko-petrarkisti ki stihovi vie manje konvencionalni i po izrazu jo dosta tvrdi, u rodoljubivim je pjesmama mnogo ivlji. U cjelini, po osnovnoj zamisli i odnosu prema ivotu, njegove Planine zna e prodor u novo. ZRINSKI, Ana Katarina, k*i Vuka Krste Frankapana; r. oko 1625. u Bosiljevu, u. 1673. u Grazu. ena Petra Zrinskoga, za kojega je obavljala povjerljive misije (sastanak s franc. poslanikom u Veneciji 1664). Nakon mueva odlaska u Be 1670, otpremljena u Graz, gdje je zato ena u dominikanskom samostanu.

ZRINSKI, Jelena, ena sedmogradskog kneza Ferenca Rkczyja, koga je uvela u Zrinsko-frankapansku urotu; r. 1643. u Ozlju, u. 1703. u Nikomediji. Poslije se preudala za Emerika Thklyja, vo#u ug. feudalnih pobunjenika protiv cara Leopolda I. Me#u pobunjenicima najdulje je pruala otpor, brane*i (1686-88) porodi ni Munkcs (Muka evo). Emigrirala s muem u Tursku. ZRINSKI, Nikola, hrv. ban; r. 1508, u. 1566. u Sigetu. God. 1539. dao smaknuti odmetnika, carskoga generala Ivana Katzianera, svoga ranijeg saveznika. Ratovao na strani Ferdinanda I s Turcima i pobijedio ih pred Petom (1542). Banovao 1543-56. Dobio od kralja veliki feud Me#imurje s 1akovcem, koji otada postaje sjedite Zrinskih. Kao vrhovni kapetan podru ja na desnoj obali Dunava branio (s oko 2500 ljudi, ve*inom Hrvata) tvr#avu Siget, koju je sultan Sulejman opsjedao 1566. Prije neizbjenog pada tvr#ave provalio iz nje s ostacima posade i bio zajedno sa svima ostalima pobijen od Turaka.

ZRINSKI, Nikola, hrv. ban; r. 1620. u 1akovcu, u. 1664. u Kurane kom lugu kod 1akovca. Brat Petra Z. God. 1637. bra*a su pobijedila Turke kod Kanie, a proslavila su se sa svojim etama i potkraj Tridesetogodinjeg rata, bore*i se protiv ve#ana. God. 1647. N. je postao banom; otada je stalno ratovao s Turcima (pobjeda kod Kostajnice 1652; pobjeda na Muri 1663; ruenje mosta na Dravi kod Osijeka 1664). Poslije Vavarskog mira (1664) postao je sredinjom figurom Zrinsko-frankapanske urote, ali ga je uskoro zatim u lovu razderao vepar. - Bavio se i pjesnitvom. Napisao na madarskom Adriai tengernek Syrenaia (Sirena Jadranskog mora, tiskana 1651); u tom dijelu sadran je i ep o opsadi Sigeta i pogibiji Nikole Zrinskoga 1566.

ZRINSKO-FRANKAPANSKA UROTA, protuhabsburka urota hrv. i ug. feudalaca u XVII st. Centralisti ke i germanizatorske tenje Habsburgovaca na tetu stalekih pozicija hrv. i ug. feudalaca dovele su do nezadovoljstva feudalaca, koje je dolo osobito do izraaja nakon Vavarskog mira (1664). On je bio povod za protuhabsburku urotu, kojoj je bio na elu u Hrvatskoj ban Nikola Zrinski, a u Ugarskoj palatin Ferenc Wesselnyi. Njima su se priklju ili Nikolin brat Petar Zrinski, Franjo Krsto Frankapan, ostrogonski nadbiskup Gyrgy Lippay, sedmogradski knez Ferenc Rkczy, dvorski sudac Ferenc Ndasdy i tajerski feudalac Erazmo Tattenbach. Urota je imala velikaki karakter. Bez uporita odozdo, urotnici su morali traiti pomo* izvan zemlje: u Francuskoj, Poljskoj i u Turskoj. Ali unato obe*anjima s tih strana, pomo*i nisu primili. U me#uvremenu je poginuo Nikola Zrinski, a umrli su Lippay i Wesselnyi. Urota je nevjeto pripremana i tek nakon 6 godina po eo je Franjo Frankapan organizirati oruani ustanak. Tada je, me#utim, bilo ve* kasno, jer je be ki dvor saznao o uroti od Turaka i od Ndasdyja, koji je 1669. sve prokazao caru Leopoldu I. U takvim su prilikama Petar Zrinski i Franjo Frankapan poli (april 1670) u Be da izmole od cara pomilovanje. Odmah su zatvoreni, a nakoh osude obojici je odrubljena glava 30. IV 1671. u Be kom Novom Mjestu. Istoga dana pogubljen je u Be u Ndasdy, a Tattenbacha je ista sudbina zadesila 1. XII 1671. ZUCCARI [c'ukari], Frederigo, tal. slikar; r. oko 1540, u. 1609. Predstavnik manirizma u rim. slikarstvu. Radio je slike za crkve u Rimu, freske u Vatikanu, fresku Posljednji sud u kupoli katedrale u Firenci, zatim u Dudevoj pala i u Veneciji te u Engleskoj i panjolskoj.

ZUCCARI, Taddeo, tal. slikar; r. 1529, u. 1566. U Rimu izveo mnogobrojne freske na pro eljima i u unutranjosti pala a (alegorijske i mitol. teme) i u crkvama. Stil dekorativnoga fresko- slikarstva Rafaelove kole usmjerio prema manirizmu, povode*i se za Parmigianinom. Isti u se njegove dekoracije u vatikanskoj Sala Regia i u Palazzo Farnese u Capraroli kraj Viterba. ZUPAN, Jakob Fran iek, njem. grafija prezimena Suppan, kompozitor; r: 1734. u Schrttenu (Gornja tajerska), u. 1810. u Kamniku. U itelj i regens chori upne crkve u Kamniku. Autor prve poznate slov. opere Belin (na libreto P. Janeza Damascena Deva, objavljeno 1780). Komponirao vie crkv. djela koja se uklapaju u prijelazno doba iz kasnog baroka u klasiku te se odlikuju izvorno nadahnutom melodikom; napredno oblikovanim ansamblima i mjestimice pu kirn prizvukom (Missa in ex; Te Deum; Litanije u G-duru; Regina coeli - Salve Regina; crkvene arije i dvopjevi na lat. i njem. tekstove). ZURBARN [zurbar'an], Francisco de, panj. slikar; r. 7. XI 1598, u. 27. VIII 1664. Selja ki sin, u i u Sevilli, gdje 1628. dobiva naslov gradskog slikara. Slika prizore iz ivota svetaca, napose njihove apoteoze, vizije, umiranja i mrtva tijela na odru. Ti su prikazi sugestivno snani u svojoj neobi noj mjeavini realnoga i irealnoga. U njegovim ranijim djelima ima odraza Caravaggiova tenebroznog na ina; Z. i kasnije ostaje sklon snanim kontrastima izme#u tamnih i osvijetljenih dijelova slike, ali postaje bogatiji u koloritu (npr. u reproduciranju biskupskih ornata). Kompozicijski povezuje likove u mirne i statuarne grupe, a fizionomijama daje stroga i asketska obiljeja. Glavna su mu djela ciklusi slika iz ivota sv. Bonaventure u franjeva kom samostanu i slike u samostanu S. Maria de las Cuivas u Sevilli te ciklus slika u samostanu hijeronomita u Guadelupeu. Osim ovih radova, i tri njegove sa uvane mrtve prirode i nekoliko portreta svjedo e o veli ini sevillskog majstora koji sa svojim suvremenikom D. Velzquezom predstavlja vrhunac panj. slikarstva baroka. ZURBARN [zurbar'an], Francisco de, panj. slikar; r. 7. XI 1598, u. 27. VIII 1664. Selja ki sin, u i u Sevilli, gdje 1628. dobiva naslov gradskog slikara. Slika prizore iz ivota svetaca, napose njihove apoteoze, vizije, umiranja i mrtva tijela na odru. Ti su prikazi sugestivno snani u svojoj neobi noj mjeavini realnoga i irealnoga. U njegovim ranijim djelima ima odraza Caravaggiova tenebroznog na ina; Z. i kasnije ostaje sklon snanim kontrastima izme#u tamnih i osvijetljenih dijelova slike, ali postaje bogatiji u koloritu (npr. u reproduciranju biskupskih ornata). Kompozicijski povezuje likove u mirne i statuarne grupe, a fizionomijama daje stroga i asketska obiljeja. Glavna su mu djela ciklusi slika iz ivota sv. Bonaventure u franjeva kom samostanu i slike u samostanu S. Maria de las Cuivas u Sevilli te ciklus slika u samostanu hijeronomita u Guadelupeu. Osim ovih radova, i tri njegove sa uvane mrtve prirode i nekoliko portreta svjedo e o veli ini sevillskog majstora koji sa svojim suvremenikom D. Velzquezom predstavlja vrhunac panj. slikarstva baroka. ZUZORI5, Cvijeta, r. prije 1552. u Dubrovniku, u. oko 1600. u Firenzi. Poto joj se otac preselio u Anconu, udala se za firentinskog plemi*a B. Pescionija. U njezinom salonu okupljali su se knjievnici i umjetnici. Mnogi hrv. i tal. pisci slavili su je u svojim pjesmama i posve*ivali joj svoja djela (D. Zlatari*, M. Buni* Babulinov, M. Monaldi. N. Gu eti* i dr., a od Talijana T. Tasso, G. Boccabianca i N. Simonetta). Od pjesama i epigrama koje je navodno pisala na hrv. i tal. jeziku nije se nita sa uvalo.

ZWINGLI [cvingli), Ulrich, Huldrych, vic. vjerski reformator; r. 1484, u. 1531. Studirao u Be u i Baselu i bio jedan od najobrazovanijih humanista svoga doba. Njegova reformatorska djelatnost, zbog koje je doao u sukob s Rimokatoli kom crkvom, otpo ela je u Zrichu. Svojim otrim propovijedima pridobio je za reformu gradsko vije*e. U mnogim tezama radikalniji nego Luther, Z. je uzimao kao temelj svog u enja Sveto pismo, odbacivao je sve to se po njegovu miljenju ne temelji na Bibliji, a osobito apsolutnu vlast pape, borio se protiv raskoi crkv. dostojanstvenika, protiv celibata (1524. sam je stupio u brak), redovni kih zavjeta, posta, tovanja svetaca; ukinuo misu i sakramente (osim krtenja), zabranio u crkvi slike i ukrase, orgulje i glazbu. U svojih glasovitih 67 teza dao je teoretsku i prakti nu osnovu svojim reformatorskim u enjima. Z. je smatrao da svoje vjersko uvjerenje mora braniti orujem. U sukobu s katoli kim kantonima Z. je poginuo u bitki kod Kappela; le mu je spaljen i pepeo razasut. Zwinglijeve pristae kasnije su uglavnom prile Calvinu i 1549. formirale jedinstvenu reformatorsku ili reformiranu crkvu.

X.

Y. 1. YOUNG [jang], Arthur, engl. ekonomist i statisti ar; r. 1741, u. 1820. Napisao je nekoliko radova u kojima iznosi obilje injeni nog materijala o prilikama svoga vremena, osobito o stanju koje vlada u poljoprivredi. Kasniji pisci esto *e se ovim podacima koristiti. Djela: Putovanja u godinama 1787-89; Politi ka aritmetika. Izdavao je asopis Annals of Agriculture. YOUNG, Edward, engl. pjesnik; r. 1683, u. 1765. Njegovo je najvanije djelo, nastalo u velikoj osamljenosti nakon smrti ene i prijatelja, No*ne misli (The Complaint or Night Thoughts on , Life, Death and Immortality, 1751); tu on, u deset tisu*a stihova, raspravlja o ivotu i smrti, a tonom predskazuje Weltschmerz romantizma, i svakako je jedan od njegovih prethodnika; to se o ituje i u eseju i kritici Pretpostavke o izvornom sastavku (Conjectures on Original Composition), u kojem u enosti u umjetnosti pretpostavlja izvorno stvaranje. Utjecao je mnogo na njem. i franc. romanti are. YSELIN ['i:zelin], tako#er Iselin, Heinrich, njem. kipar i drvorezbar; r. ?, u. 1513. Spominje se od 1478. u Konstanzu, gdje je jedan od gl. majstora pri izvo#enju kiparskih i drvorezbarskih radova na korskim sjedalima i na drvenim vratima zap. portala tamonje katedrale. Sli ne radove izveo je i u nekim drugim njem. i vic. mjestima. Stilski pripada kasnoj gotici. YUAN MEI [juan ~], kin. pisac; r. 1716, u. 1798. Autor intimne, hedonisti ki nastrojene poezije i jasne ritmi ke proze u kojoj se o ituje originalan pisac i nezavisan duh. Autor duhovite rasprave o kulinarskoj vjetini te brojnih eseja.

. EFAROVI5, tako#er Zefarovi* ili Zefar, Hristofor, kalu#er, slikar, grafi ar i izdava knjiga; r. po . XVIII st. u ju. Makedoniji, u. 1753. u Moskvi. Kao kalu#er veoma je esto putovao; ivio je u Beogradu, Be u i Moskvi. Trgovao je crkv. knjigama, radio kao zograf, bakropisac, ikonopisac. God. 1745. poao je na hodo a*e u Jeruzalem. Glavno mu je djelo Stematografija, tiskana u Be u 1741. Ovo nije originalno efarovi*evo djelo ve* prijevod s latinskoga, i to istoimenog djela P. Rittera-Vitezovi*a, sastavljenog prema knjizi Mavra Orbinija (Kraljevstvo Slavena). . je svoju Stematografiju ilustrirao grbovima balkanskih i evr. drava i crteima srp. i bug. careva i velikaa, a popratio ju je i stihovima. Desetlje*ima efarovi*evo je djelo bilo jedini izvor ne samo srp. ve* i bug. heraldike. Izveo je i niz pojedina nih grafi kih listova te veliki zidni ivopis u crkvi manastira Bo#ana.