LIKA U DOMOVINSKOM RATU I OBRANA GRADA GOSPIA

Lika je prije Domovinskog rata bila jasno etniki podijeljena pa je veinski srpsko stanovnitvo istone i jugoistone Like tada administrativno podijeljene na tri opine: Graac, Korenicu i D. Lapac, aktivno sudjelovalo u uvertiri srpskoj pobuni od njezinih zaetaka i svesrpskog mitinga u Srbu 25. srpnja 1990 pa do kraja postojanja nelegalne politiko-teritorijalne zajednice koju su njeni tvorci nazvali SAO Krajina, odnosno Republika Srpska Krajina. Kao i drugdje u Hrvatskoj SDS je vrlo brzo nakon viestranakih izbora postala stranka predvodnica velikog dijela Srba u Hrvatskoj. Otar stav i protivljenje pobjednikom HDZ-u SDS je demonstrirala ve 6. lipnja 1990. kada je pokrenuta inicijativa za osnivanje Zajednice opina sjeverne Dalmacije i Like u kojima su Srbi bili veinsko stanovnitvo. Do kraja mjeseca ovoj zajednici su pristupili Graac i D. Lapac. U malom likom mjestu Srb u organizaciji SDS-a je 25. srpnja odran masovni miting na kojem je proglaena "Deklaracija o suverenosti i samostalnosti Srba u Hrvatskoj". Poetkom tzv. Balvan revolucije 17. kolovoza 1990. u Lici se oko Graaca, Korenice i D. Lapca pojavili naoruani civili. U Graacu okupljena masa provaljuje u stanicu milicije nastojei oteti oruje, a u Lapcu je odran masovni protesni skup, dok su se u Korenici pojavile cestovne barikade i prijetnje miniranjem i zaruavanjem ceste u smjeru Slunja tj. Zagreba. (7) Od tada pa do kolovoza 1995. istona Lika je ostala izvan dosega hrvatskih vlasti, koje nakon prijetnji JNA da e intervenirati protiv hrvatske policije, nisu ni pokuale silom zavesti red i mir. Iako, dakle, nije bilo intervencije, po Lici se tijekom jeseni 1990. osnivaju "ratni tabovi" ija svrha je bila priprema otpora eventualnom dolasku specijalne policije i to kroz mobiliziranje i naoruavanje pobunjenika. Zbog ope nesigurnosti koja je zavladala prometnica Zagreb - Split preko istone Like je posve opustila, a uestalo su minirane eljeznike pruge. Tako se i prometno-gospodarski ovaj prostor nastojalo izdvoji iz Hrvatske Nakon referenduma o srpskoj autonomiji koji odran i na prostoru Like, opine Donji Lapac, Graac i Titova Korenica ulaze u potpunosti u sastav tzv. SAO Krajine, a pridruuje im se i 14 naselja opine Gospi i 17 naselja opine Otoac.
1

Dana 4. sijenja 1991. godine pobunjeni Srbi osnivaju svoju miliciju kao prvu oruanu formaciju Krajine. Po svom voi, inspektoru Mili Martiu njeni pripadnici su nazivani "martievci". Kao i drugdje, i u Lici, osnovu "martievaca" ine dotadanji policajci Policijske uprave Gospi srpske nacionalnosti koji su u velikoj veini prihvatili politiku SDS-a i prikljuili se pobuni. U Lici su "martievci" stanice milicije formirali u Graacu, Korenici i D. Lapcu posve prekinuvi kontakt s Policijskom upravom Gospi. Borbena djelovanja na podruju Like poinju 31. oujka 1991 kada na tzv Krvavi Uskrs prilikom uspostave policijske postaje na Plitvicama pogiba i prvi hrvatski branitelj Josip Jovi. JNA postavlja tampon zonu izmeu hrvatske policije i pobunjenika dovukavi ogromne snage i borbenu tehniku, a uskoro itavo podruje samoproglaene SAO Krajine pretvara u veliku tampon zonu postavivi kod Svetog Roka postrojbu od devet oklopnih vozila JNA koja su nadzirala tu hrvatsku enklavu i bile tit moguem prodoru hrvatske policije iz tog smjera. Tom prilikom JNA pokuava tampon zonu uspostaviti i na prevoju Ljubovo to je 8. i 10. travnja sprijeila hrvatska policija bez borbe. Lovinaki kraj naao se 12. lipnja 1991. u viemjesenoj blokadi, izloen nemilosrdnim napadima svake vrste. Prva etnika rtva ubijena je pred svojom kuom minobacakom granatom 20. srpnja. Petoricu Lovinana, od kojih su etvorica bili eljezniari, ubili su i masakrirali 8. kolovoza susjedi iz susjednog sela koji su s njima radili na eljeznici. Tijela rtava pronaena su tek 13. kolovoza u stanju raspadanja. Krajem srpnja (29. srpnja) pobunjenici su uz pomo JNA ovladali prevojem Ljubovo na cesti Liki Osik-Buni ime im je bio otvoren put u gradi Liki Osik, koji okupiraju poetkom kolovoza okupiravi i okolna sela, meu njima i etniki mijeanu iroku Kulu. Bio je to tek uvod u zloin u kojem je 13. listopada 1991. ubijeno 40 stanovnika iroke Kule i okolnih sela meu kojima i 13 godinja djevojica. Poetkom svibnja JNA je pokuala u samom centru Gospia postaviti tenk nasuprot policijske uprave to su graani Gospia sprijeili graanskom hrabrou. Tokom proljea u sklopu organizacije MUP-a RH poeo se ustrojavati ZNG, na podruju PU Gospi osnovan je 58. samostalni bataljun ZNG, a u samom gradu 25. kolovoza 1991 postrojena je 25. satnija ZNG kao okosnica kasnijeg ustrojavanja 118. brigadu. Krajem kolovoza graani Gospia srpske narodnosti veinom su napustili grad nadajui se brzom povratku, a u noi 30. kolovoza oko 1.15 pale su prve granate na sam grad. etnici su tom prilikom granatirali po Gospiu itavu no, nisu birali ciljeve, srueno je sve. Gospi je postao grad duhova. Poetkom rujna jake borbe voene su u
2

istonim rubnim dijelovima grada, na Alarovom brdu, u Obradovi Varoi, Jasikovcu. U ovim borbama poginuo je i zapovjednik "Belih Orlova" etniki vojvoda ore Boovi-Gika, u tom trenutku ravan ako ne i vaniji vodja Srpske garde od zloglasnog Arkana. U Gospiu je tih dana zarobljen i general JNA Krstevski, a grad je kao prvi u Hrvatskoj postao i meta za kasetne bombe jugo zrakoplovstva. Bio je to uvod u rasplet stanja jer preduvjet za uspjenu obranu Gospia bilo je eliminiranje snaga JNA u samom gradu u etiri vojarne. U razdoblju od 1420 rujna pod nadzor hrvatskih snaga stavljeni su svi objekti JNA na podruju grada Gospia. Iako su ga bili otpisali i neki hrvatski stratezi grad je konano obranjen i osloboen borbama od 19-21. rujna kada su deblokirana i sela Bilaj i Ribnik. Daljnji pokuaj deblokade Lovinca krajem rujna nije uspio. Slabo naoruani branitelji, napadnuti s tri strane odolijevali su sve do 24. rujna, da bi tog dana krenuli u proboj preko bespua Velebita s vie od 2000 civila, jer je c esta preko Malog Alana bila u rukama pobunjenika. Prognanici su bili razne ivotne dobi, bilo je bolesnih, starih, nepokretnih, sa takama i na nosilima, ali nitko nije ostavljen. Njihovo spaavanje je jedna od najdramatinijih epizoda Domovinskog rata. Prekomjerno granatiranje sa svim svojim razornim posljedicama obiljeilo je rat u Gospiu od prvog napada 30. kolovoza. Tijekom 6. rujna palo je preko 2000 granata, na blagdan Svih svetih zabiljeeno je da je na grad i okolicu palo preko 3500 granata raznih kalibara, a 19. studenog PU Gospi zabiljeila je ponovo vie od 2000 projktila svih vrsta. Do sredine studenog uniteno je preko 70 % stambenih i gospodarskih objekata zbog ega je Gospi postao poslije Vukovara najrazrueniji grad u Hrvatskoj. (17-19) Velike uspjeha hrvatski branitelji su imali i u Gackoj dolini koja je takoer bila u tekom poloaju jer su pobunjeni Srbi od srpnja blokirali prometnice koja su povezivale Otoac sa Senjom i Brinjem. Jedina veza Otoca, koji je kao i Gospi tijekom rujna bio estoko topniki razaran, ostao je makadamski put Krasno Senj preko Velebita. Napadnom operacijom "Medvjed" 26. rujna deblokirana je cesta Otoac uta Lokva i omoguena povezanost Otoca s ostatkom zemlje. (21-22). Snage obrane Otoca su u studenom izvele drugu uspjenu napadnu akciju, Drenjula, cilj koje je bio deblokada cijele Gacke doline. Ove hrvatske pobjede kod Gospia i Otoca, omoguile su snagama hrvatske obrane da u relativno uspjenom operativnom poloaju doekaju 2. sijenja 1992. i Sarajevsko primirje, koje je oznailo kraj prvog dijela rata. Ratna 1993. godina u Lici je poela operacijom "Maslenica" u Dalmaciji. Kao osvetu za tamo pretrpljeni poraz snage 15. korpusa Vojske Republike Srpske Krajine su
3

tijekom cijele 1993. godine uestalo topnitvom napadale uzdu Likog bojita, sustavno onemoguavajui bilo kakvu normalizaciju ivota i povratak prognanika, te psihiki iscrpljujui i branitelje i stanovnitvo. Posebno je tome izloen grad Gospi koji je jo od rujna 1991. bio u poluokruenju; koja su inila istureno podruje pod kontrolom VRSK. Iz podruja sela Divoselo itluk Poitelj i Medak poznatog kao Medaki dep Gospi je skoro svaki dan napadan i razaran topnikim udarima. (29) Iz tog razloga GSHV je zakljuio da se to vie nee tolerirati, te da treba provesti napadnu operaciju pod nazivom "Dep-93". Cilj operacije je bio zauzeti Medaki dep, ime bi se smanjio intenzitet topnike ugroze Gospia i unitila diverzantska baza neprijatelja. Vano je napomenuti da uz neprijateljske vojnike koji su zaposjedali ovo podruje, i skoro cjelokupno stanovnitvo ovih sela je bilo naoruano. Nakon obavljenih priprema snage HV -a i MUP-a su 9. rujna krenule u napad. Nositelji operacije su bili 9. gardijska brigada "Vukovi" i specijalne postrojbe MUP-a. Istodobno, dok su trajale borbe na bojitu srpsko topnitvo je razaralo Gospi, Perui, Otoac i druga lika mjesta. Zbog snanoga meunarodnog pritiska na hrvatsko vrhovnitvo dolo je do pregovora hrvatske i srpske strane rezultat ega je bio sporazum kojim je 15. rujna dolo do prekida vatre, a hrvatske snage su 17. rujna nadzor nad Medakim depom prepustile kanadskom bataljonu UNPROFOR-a. Iako su se, dakle, hrvatske snage povukle iz Medakog depa, operacija je dala rezultate. Naime srpska vojska u iduem periodu nije vrila tako intenzivne napade na Gospi i ostatak Likoga bojita kao do tada, iako su provokacije i nepotivanje potpisanog primirja sa srpske strane bile dio svakodnevice sve do ljeta 1995. godine. (31) Nakon to se godinama uzaludno pokuavalo na miran nain, pregovorima, rijeiti problem okupiranih hrvatskih teritorija i okonati rat hrvatsko Vrhovnitvo je 1995. godine bilo prisiljeno na vojnu opciju. Nakon to je u operaciji "Bljesak" osloboena zapadna Slavonija, izvrene su pripreme za operaciju "Oluja" kojom je trebalo osloboditi sredinji dio Hrvatske. Kao i drugdje, i u seltoru Like operacija "Oluja" je poela u ranim jutarnjim satima 4. kolovoza. Snage ZP Gospi ve prvog dana operacije uspjele su nakon estokih borbi probiti prvu liniju obrane snage 15. korpusa SVK, odbaciti ih, te osloboditi otoako selo Dabar i vei dio vanog prijevoja Ljubovo na cesti Gospi - Korenica. Sutradan, 5. kolovoza hrvatske snage su u potpunosti oslobodile gradi Liki Osik i selo Ostrovicu kod Gospia, a kod Otoca je opkoljen gradi Vrhovine, dok je sjevernije prekinuta cesta Plitvika jezera - Slunj. Treeg dana operacije, osloboena je veina podruja sjeveroistone Like: Korenica,
4

Vrhovine, Plitvika jezera i vei dio Krbavskog polja s zranom lukom na kojoj je zarobljeno ratno zrakoplovstvo SVK. Na samom sjeveru, nakon to je oslobodila Plitvice, 1. gardijska brigada "Tigrovi" se kod Trakih Ratela spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH i izbila na dravnu granicu RH. (32) Na junom dijelu likog bojita najsnanije udarce srpskoj vojsci nanijela je 9. gardijska brigada "Vukovi" koja je na Udbini zarobila srpsko zrakoplovstvo. (33) Tijekom 7. kolovoza hrvatske snage su oslobodile Udbinu i nastavile napredovati prema dravnoj granici. Oko 17 sati "Vukovi" i policijski specijalci oslobodili su posljednji okupirani liki grad Donji Lapac, koji je naen naputen i prazan. (34) Tako su postrojbe Zbornog podruja Gospi oslobodile cijeli prostor Like. (35) Unato neprestanim pozivima predsjednika Tumanima graanima srpske nacionalnosti na okupiranim podrujima da ostanu u Hrvatskoj, te da im se jami sva graanska prava, najvei je broj Srba iz RSK je na zapovijed svog pobunjenikog vojnog i politikog vodstva napustio Hrvatsku i otiao put Bosne i Srbije. Tijekom 8. kolovoza sve postrojbe HV-a i MUP-a koje su sudjelovale u operaciji Oluja izbile su na dravnu granicu Republike Hrvatske s BiH, na prostoru gornje Une, te tu organizirale obrane dravne granice, jer iako potuene srpske snage su i tijekom iduih dana topnitvom i oklopnim snagama djelovale po irem podruju Donjeg Lapca, i doline Une. Meutim hrvatskim braniteljima je sada bilo neusporedivo lake trpjeti udare, jer iza njih je ostala slobodna Lika, u kojoj su uspjeno okonali rat, koji je i formalno zavrio tri mjeseca kasnije, potpisivanjem mirovnog sporazuma u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Pred Likom je nakon toga stajao novi zadatak obnova i povratak prognanika, no to je ve jedna druga povijesna tema. (37)