Download as pptx, pdf, or txt
Download as pptx, pdf, or txt
You are on page 1of 65

Ivan Smiljani

INN Vina, Beograd



KVARK-GLUONSKA PLAZMA
SADRAJ
Uvod
Mogui primeri za QCD
Fazni prelazi - opte
Sudari tekih jona
Sudarai tekih jona
Fazni prelazi - QGP
Statistiki model poetne faze - SMES
Signali za poetak razdvajanja kvarkova i gluona
Otvorena pitanja
Zakljuak
2
Razumevanje jake interakcije, pre svega prouavanje faza i faznih prelaza jako
interagujue materije , predstavlja jedan od vanih zadataka savremene fizike

Faze i fazni prelazi estica koje interaguju jakom interakcijom izuavaju se u
laboratorijskim uslovima pomou sudara izmeu atomskih jezgara ubrzanih do
relativistikih energija (Super Proton Synchrotron SPS CERN, Alternating
Gradient Synchrotron AGS BNL, Relativistic Heavy Ion Collider RHIC BNL,
Large Hadron Collider LHC CERN)

Kvantna hromodinamika (QCD) materija na veoma velikim gustinama moe da
se nalazi u stanju kvazislobodnih kvarkova i gluona kvark-gluonske plazme
(QGP)
UVOD
3
Znaaj prouavanja QGP

Prema savremenim kosmolokim modelima, u prvih par mikrosekundi nakon
Velikog praska materija u Univerzumu je bila u stanju QGP

QGP bi trebalo da se u prirodi javi u supernovama, neutronskim zvezdama, gama-
buktinjama, kao materija sa velikom gustinom barionskog broja (barionskim
hemijskim potencijalom,
B
) i relativno niskom temperaturom

Mogla bi da predstavlja primer faznih prelaza koji su mogli da se dese na razliitim
visokim temperaturama u ranom Univerzumu

QGP bi mogla da prui vane informacije o poreklu mase i nainima na koje se
kvarkovi vezuju u hadrone
UVOD
4
Kvantna hromodinamika

poetkom 70-tih godina XX veka otkriveno je da nukleoni imaju unutranju
strukturu da se sastoje od kvarkova i gluona, iju interakciju opisuje QCD

gluon (naelektrisani) prenosnik jake interakcije izmenom kolor naelektrisanja
estice

jaka interakcija dri gvarkove i gluone vezane (konfinirane) u hadronima

na ekstremno visokim gustinama (~10
15
g/cm
3
) i temperaturama (>10
12
K) jaka
interakcija izmeu kvarkova i gluona slabi, pa kolor objekti mogu da preu vea
rastojanja moe se javiti stanje materije u kome bi kvarkovi i gluoni bili u
nevezanom (slobodnom) stanju QGP

UVOD
5
Fenomenologija:

prve ideje o postojanju do tada nepoznatih stanja nuklearne materije javile su se
pre oko 40 godina

pretpostavka da bi se u sluaju nukleonskog gasa na veoma visokim
temperaturama ili sa abnormalno velikom gustinom u ogranienoj zapremini mogla,
barem privremeno, ponovo uspostaviti naruena simetrija fizikog vakuuma

zakljuak: odgovarajua gustina mogla bi se postii sudarima tekih jona ubrzanih
do relativistikih brzina

UVOD
6
Teorija:

asimptotska sloboda u QCD ukazuje na postojanje ultra-gustog oblika materije
koja bi se sastojala od kvarkova i gluona u nevezanom stanju (dekonfiniranih)
kvark-gluonske plazme

J. Bjorken relativistika hidrodinamika teorija sudara tekih jona na
ultrarelativistikim energijama - sistem estica nastalih prilikom sudara tretira se kao
relativistiki fluid

J. Bjorken uoio problem eksperimentalne signature QGP

UVOD
James D. Bjorken
7
Veliki prasak Univerzum roen pre ~ 14 milijardi godina kao vrela i gusta vatrena
lopta; kako se irio i hladio, veruje se da je proao kroz fazni prelaz iz faze QGP u
hadronsku fazu na temperaturi od ~ 200 MeV, ~ 10
-6
-10
-5
s nakon Velikog praska, ali
je kosmoloku signaturu ovog prelaza danas praktino nemogue identifikovati

Unutranjost neutronskih zvezda sastoji se od ekstremno guste materije koja
interaguje jakom interakcijom. Prema Kabibu (N. Cabibbo), Pariziju (G. Parisi),
Kolinsu (J. C. Collins) i Periju (M. J. Perry), Radijus neutrona je 0.5-1 fm, to znai
da mu je gustina ~ 8x10
14
g/cm
3
, dok je gustina materije u sreditu neutronske
zvezde procenjena na 10
16
-10
17
g/cm
3
. To znai da bi u sreditu neutronske zvezde
hadroni morali da se preklapaju, odnosno da ne postoje kao zasebne estice. Stoga,
sugeriemo da pri takvim gustinama materija postoji u obliku supe kvarkova.

U sudarima tekih jezgara moe nastati kapljica jako interagujue materije sa
velikom gustinom energije vatrena lopta (fireball) u kojoj se materija moe nai u
stanju QGP
POTENCIJALNI PRIMERI QGP
8
Fazni prelazi male promene u temperaturi/pritisku dovode do dramatinih
promena makroskopskih osobina materije - odreenih elektromagnetnim
interakcijama izmeu atoma i molekula od kojih se data materija sastoji

Svakodnevni primeri: prelazi izmeu vrste, tene i gasovite faze, kao to su
kljuanje ili zamrzavanje vode
FAZNI PRELAZI
9
Osobine atomskih jezgara, sastavljenih od nukleona, odreene su jakom
interakcijom

Pitanja:

Da li jako interagujua materija takoe moe da se javi u razliitim fazama?

Ako moe, kakve su te faze?

Na kojim temperaturama moe doi do faznih prelaza?

Kako izgledaju fazni prelazi?

Da li ovakvi prelazi mogu da se jave prilikom sudara tekih jona na visokim
energijama?
FAZNI PRELAZI
10
Jo 1950-tih, Fermi predvideo da se u sudarima tekih jona na visokim energijama
moe formirati materija veoma visoke temperature i/ili gustine

model vatrene lopte (fireball); smatralo se da produkcija estica zavisi iskljuivo
od termodinamikih veliina (T, p)

prvi eksperimenti (1970-tih) sa sudarima relativno lakih jona pokazali da na visokim
energijama jezgra nisu transparentna i da nakon sudara velika koliina energije ide
transverzalno preduslov za pojavu QGP

kasniji eksperimenti (1980-tih) ukazali na jo neke fenomene vezane za QGP
SUDARI TEKIH JONA
11
Faze i fazni prelazi estica koje interaguju jakom interakcijom izuavaju se u
laboratorijskim uslovima pomou sudara izmeu atomskih jezgara ubrzanih do
relativistikih energija (Super Proton Synchrotron SPS CERN, Alternating
Gradient Synchrotron AGS BNL, Relativistic Heavy Ion Collider RHIC BNL,
Large Hadron Collider LHC CERN)

Pre sudara: sistem jezgro-jezgro van ravnotee

Za vreme sudara: usled jake interakcije izmeu konstituenata, deo raspoloive CM
energije moe se utroiti na unutranje stepene slobode sistema, to moe dovesti
do formiranja mikroskopske kapljice vrele hadronske materije

Gradijent pritiska izmeu tako formirane kapljice i okolnog vakuuma bio bi veoma
veliki, to bi dovelo do dramatinog irenja kapljice

Tokom ekspanzije menjala bi se temperatura sistema i dolazilo bi do formiranja
prelaznih termodinamikih stanja

SUDARI TEKIH JONA
12
Kompleksnost dinamike evolucije sistema zahteva rigorozan metodoloki pristup:

Dinamika sudara sistematsko prouavanje razliitih sistema sudara, CM energija
i parametara sudara

Eksperimentalne probe detekcija identifikacija i merenje kinematikih osobina
svih estica produkovanih u sudarima dva jezgra

Eksperimentalne probe u hladnoj nuklearnoj materiji potrebno ispitivati
eksperimentalne probe u sluaju kada mikroskopska kapljica vrele hadronske
materije nije formirana, npr. u sluajevima perifernih sudara

Globalna interpretacija dobijene eksperimentalne rezultate mora biti mogue
interpretirati u okviru jednog jedinog scenarija kojim se koherentno objanjava
celokupna fenomenologija

SUDARI TEKIH JONA
13
Gustina energije potrebna za nastanak kapljice QGP u laboratoriji ~ 1 GeV/fm
3

sudari dva jezgra na relativistikim energijama
Ako se (naivno) pretpostavi da se sva raspoloiva energija u CM sistemu prilikom
sudara utroi na unutranje stepene slobode jezgro-jezgro sistema, gustina energije
kapljice QGP je


gde je m masa nukleona, E
b
energija snopa u sistemu u kome jedno jezgro miruje, A
atomski broj i V inicijalna zapremina sistema
Uz pretpostavku da je , zakljuuje se da za energije snopa
ispod ~ 20 GeV po nukleonu (odnosno energije u CM sistemu ispod 6 GeV po paru
nukleona) energija dostupna u CM sistemu nije dovoljna da se ostvari gustina
energije od 1 GeV/fm
3

ak i za E
b
~20 GeV/nukleon zaustavna mo nuklearne materije nije dovoljno
velika da zaustavi oba jezgra samo deo inicijalne energije snopa ide na
unutranje stepene slobode sistema

SUDARI TEKIH JONA
V
A m E
b

~
2
c
14
( ) ] [ ) 124 . 1 ( 3 4
3 3
fm A V ~ t
Ultrarelativistike energije Lorencova kontrakcija jezgra u CM sistemu izgledaju
kao diskovi (palainke); vreme za koje dolazi do prostornog preklapanja dva takva
jezgra (crossing time) se procenjuje na t
cross
=2R/, gde je Lorencov faktor, a R
radijus jezgra.

Bjorkenove pretpostavke:

t
cross
je manje od vremenske skale jakih interakcija - t
strong
~1/
QCD
~1 fm/c. Za
sudare 2 jezgra, t
cross
>t
strong
<12. Potrebno \s
NN
>25 GeV (za eksperimente sa
fiksnom metom, E
f
>250 GeV) estice generisane jakom interakcijom izmeu
partona iz jezgara nastaju nakon prostornog preklapanja jezgara

raspodela multipliciteta estica u funkciji rapiditeta je uniformna (ova pretpostavka
je u dobroj meri eksperimentalno potvrena, RHIC, Tevatron, SPS) obezbeuje se
simetrija sistema u odnosu na rapiditet uniformna gustina energije u razliitim
isecima rapiditeta, to znaajno pojednostavljuje opis hidrodinamike evolucije
sistema
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
15
Formiranje vrele QCD materije:

Nakon vremena formiranja, t
form
, nastaje
oblast sa velikom gustinom energije. Stanje
ravnotee sistem dosee za vreme t
ther
, nakon
ega evolucija vrele QCD materije sledi
zakone relativistike hidrodinamike. Prvo se
odvija longitudinalna ekspanzija, koja traje dok
longitudinalna dimenzija ne postane priblino
jednaka transverzalnoj. Nakon toga dolazi do
3D ekspanzije, sve dok gustina ne postane
toliko mala, da u zapremini vie nema
neelastinih/elastinih sudara. Sistem tada
dostie stanje u kome vlada hemijski/kinetiki
freeze-out. Na kraju, sve estice se raspadaju
na estice-erke, ili dospevaju u detektor.
Tipino, samo naelektrisani pioni i kaoni, kao i
protoni, neutroni, fotoni, elektroni i mioni
dospevaju do detektora.
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
16
Formiranje vrele QCD materije:

t - vreme proteklo nakon preklapanja jezgara
cilindrina zapremina debljine 2d u pravcu
ose snopa, R~1.124A
1/3
u transverzalnoj ravni
sadri sve produkovane estice ija je
komponenta brzine du ose snopa (z) manja od
|
z
s d/t
pri maloj vrednosti rapiditeta, opseg y oko
y=0 bie y=2d/t
moe se pokazati da je za ma koji opseg
rapiditeta


gde je E
T
transverzalna energija
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
t t
c
2
1
) (
R dy
dE
y
T
=
17
Formiranje vrele QCD materije:

poetna gustina energije se moe proceniti na
osnovu vremena potrebnog za produkovanje
estica - t
form
~t
strong
~1 fm/c

odatle, pokazuje se da je za SPS, kod kojeg je
\s
NN
~500 GeV poetna gustina energije ~ 2-20
GeV/fm
3
, znatno iznad kritine gustine potrebne
da bi se formirala QGP
slino, na Tevatronu, gde je \s
NN
~1.8 TeV,
poetna gustina energije je ~ 4-30 GeV/fm
3

SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
18
Termalizacija:

na pomenutim gustinama energije, uzimajui
srednju energiju E =500 MeV, u posmatranoj
zapremini produkuje se / E ~8-60
estica/fm
3

ove estice interaguju srednji slobodni put
~0.02-0.12 fm (ef. presek za interakciju ~10
mb)
vreme termalizacije t=t
ther
brza termalizacija
eksperimenti potvruju brzu termalizaciju, ali
teorija nije u stanju da je objasni
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
19
Longitudinalna ekspanzija

nakon termalizacije, sistem se ponaa kao
fluid vai relativistika hidrodinamika
long. ekspanzija gradijent pritiska u pravcu
ose snopa vei nego u transverzalnoj ravni
tokom long. ekspanzije, gustina energije
opada sa vremenom kao ~1/t
n
, gde je
vrednost n izmeu 1 i 4/3
long. ekspanzija dobra aproksimacija za
tst
long
~R
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
20
3D ekspanzija i freeze-out faza

za t>t
long
, dolazi do 3D ekspanzije, sve dok
sistem ne dosegne freeze-out stanje
freeze-out gustina estica je dovoljno mala
da estice vie ne interaguju kreu se kroz
vakuum, raspadaju i konano stiu do detektora
duina srednjeg slobodnog puta uporediva sa
veliinom sistema, ~R
za =10 mb, ovo odgovara broju od 0.15
estica/fm3, odnosno gustini energije od ~
0.075 GeV/fm3
freeze-out hadronski gas
temperatura ~150 MeV /T
4
~1.2 u skladu
sa predvianjima neperturbativne QCD
efikasni presek za eleastino rasejanje vei od
onog za neelastino oekuju se dve freeze-
out faze: hemijski (~200MeV, SPS) i kinetiki
(120-140MeV, SPS) freeze-out
SUDARI TEKIH JONA BJORKENOV SCENARIO
21
Poveanje stranosti i broja antibariona

jezgro nema kvantni broj stranosti

na velikim gustinama, Paulijev princip favorizuje kreiranje s kvarkova, u poreenju
sa lakim u i d jedan od signala koji bi ukazivao na QGP bio bi poveanje
stranosti

formiranje i parova u QGP povaalo bi broj antikvarkova /antibariona

sa druge strane, do poveanja stranosti i broja antibariona moe doi i u vrelom
hadronskom gasu primer: + p K + A
SUDARI TEKIH JONA SIGNALI ZA QGP
u u d d
22
Egzotine signature QGP

pri velikoj gustini kvarkova, Fermijeva energija u i d kvarkova moe postati vea od
mase s kvarka
javlja se vie parova s kvark-antikvark nego u i d
ovako neto se verovatno deava u neutronskim zvezdama
hadronizacijom se ekstrahuju s antikvarkovi pre s kvarkova destilacija stranosti
moe nastati grumen kvarkovske materije koji sadri veliki broj s kvarkova
strangelet
kandidat za strangelet Centauro otkriven u kosmikom zraenju, ali slini kandidati
za sada jo nisu otkriveni u akceleratorima
SUDARI TEKIH JONA SIGNALI ZA QGP
23
Fotoni i dileptonski parovi

bolji potencijalni signali za QGP nego hadronske probe
energetski spektar fotona mogao bi da odrazi termalno zraenje vrelog gasa
kvarkova i gluona, ali dananji eksperimentalni ureaji nisu u stanju da izdvoje ist
signal
oblast niskih energija veliki fon od raspada hadrona, uglavnom
0
i ; oblast
visokih energija fon od direktnih procesa poput g+q+q i Komptonovog rasejanja
leptonski parovi nastaju u procesima anihilacije kvarka i antikvarka i Drell-Yan
(kvark iz jednog i antikvark iz drugog hadrona anihiliraju se izmenom virtuelnog
fotona i daju par leptona)
NA45 detektovao dielektrone sa neuobiajenom raspodelom invarijantne mase
ova raspodela se kod p+A sudara moe objasniti ekstrapolacijom p+p sudara, ali
ne i kod S+Au i Pb+Pb sudara
SUDARI TEKIH JONA SIGNALI ZA QGP
24
Supresija J/

J/ - vezano stanje cc
bar
(armonijum)
cc
bar
Drell-Yan proces prilikom sudara tekih jona
ako se u ovim sudarima formira QGP, malo je verovatno da e par cc
bar
da formira
vezano stanje - J/; umesto toga dolazi do hadronizacije sa drugim kvarkovima u
gasu i do formiranja armantnog D mezona (i odgovarajue antiestice), tako da je
supresija J/ jedan od moguih signala za QGP
NA50 pronaao signal koji ukazuje na ovu pojavu
SUDARI TEKIH JONA SIGNALI ZA QGP
25
Prostornovremenska ekspanzija merena dvoestinom interferometrijom
(HBT)

Hanbury-Brown Twiss (HBT) efekat tehnika za merenje veliine izvora bozona
U sluaju formiranja QGP u sudarima tekih jona, moglo bi da doe do pojave
anomalnih dimenzija i/ili vremena
veliina hadronskih izvora merena je pomou pionske, kaonske i protonske
interferometrije u AGS i SPS eksperimentima
dosadanji rezultati pionske interferometrije kod Pb-Pb sudara pokazali su da je
HBT radijus piona u transverzalnom smeru istog reda veliine kao radijus jezgra kod
freeze-out; longitudinalni HBT radijus je priblino iste veliine, ili vei
SUDARI TEKIH JONA SIGNALI ZA QGP
26
The Alternating Gradient Synchrotron - AGS

sagraen 1957, BNL

protonski snopovi, 33 GeV

3 Nobelove nagrade: otkrie J/, CP naruenje slabe interakcije i otktie v


od 1986 ubrzavaju se joni Si, 14 GeV/nukleon

od 1991, joni Au, 11 GeV/nukleon

vre se i eksperimenti sa fiksnom metom prouavanje osobina hadronske
materije na visokim temperaturama
SUDARAI TEKIH JONA
27
Super Proton Synchrotron - SPS

sagraen 1976, CERN

protonski snopovi, 500 GeV

od 1986 ubrzavaju se joni Pb, 158 GeV/nukleon

fiksne mete NA (north area), WA (west area)

na poetku programa sa tekim jonima, ubrzavani O (60 GeV/nukleon) i S (200
GeV/nukleon); danas joni In (NA60 eksperiment)
SUDARAI TEKIH JONA
28
The Relativistic Heavy Ion Collider - RHIC

BNL, 2000. prvi Au-Au sudari, 130 GeV/nukleon

luminoznost: 2x10
26
cm
-2
s
-1
(pre upgrade-a, sada 5-10 puta vea), 800 sudara u
sekundi

sudari polarizovanih protona, 500 GeV, kao i d-Au, Cu-Cu, U-U sudari, 20-200
GeV po paru nukleona

na poetku, 4 eksperimenta STAR, PHENIX, PHOBOS, BRAHMS

PHENIX i STAR su jo uvek aktivni i prikupljaju podatke
SUDARAI TEKIH JONA
29
The Large Hadron Collider - LHC

CERN, 2010. prvi Pb-Pb sudari, 2.76 TeV/nukleon (u toku je upgrade do 5.5 TeV)

SPS kao injektor

luminoznost: 5x10
26
cm
-2
s
-1
(upgrade se oekuje 2018.)

instant luminoznost i vreme ivota snopa ogranieni velikim efikasnim presecima
za elektromagnetnu produkciju e
+
e
-
parova kod koje e
-
biva zahvaen Pb jonima i za
elektromagnetnu ekscitaciju ogromne rezonance Pb jezgra, koja dovodi do emisije
neutrona

ALICE jedini LHC eksperiment iskljuivo posveen prouavanju QGP

SUDARAI TEKIH JONA
30
Ako nukleone protone i neutrone posmatramo kao jednu fazu, hadronsku, oblik
postojanja jako interagujue materije u kojem se kvarkovi i gluoni nalaze u vezanim
stanjima, onda bi QGP predstavljala drugu fazu, u kojoj su kvarkovi i gluoni slobodni

Do prelaza iz hadronske u QGP fazu trebalo bi da doe kada gustina energije (T)
jako interagujue materije u datoj zapremini dostigne red veliine gustine energije u
protonu/neutronu

Numeriki QCD modeli (o kojima e biti rei kasnije) ukazuju na nagli porast
gustine energije materije kada temperatura dostigne kritinu vrednost od T
C
~ 160
MeV

U uskom opsegu temperatura, T ~ 10-20 MeV oko kritine vrednosti, (T) se
promeni za red veliine
FAZNI PRELAZI - QGP
31
Ukupan broj unutranjih stepeni slobode u opsegu temperatura (1-3) T
C
je 40-50

Gustina energije, entropija i pritisak su priblino srazmerni broju stepeni slobode
FAZNI PRELAZI - QGP
Ovaj prelaz moe se tumaiti kao
posledica promene broja stepeni
slobode sistema
Daleko ispod T
C
- 3 (hadronska)
stepena slobode
Iznad T
C
, dodatnih 8 gluonskih (kolor)
x 2 (helicitet) stepeni slobode
Malo iznad T
C
, tu su jo 2-3 stepena
slobode od aromata lakih kvarkova
Za svaki aromat kvarka 2 spinska i 3
kolor stanja
Broj stepeni slobode koji potie od
kvarkova je 24-36
32
Strelica na slici prati poloaj vatrene lopte kreirane u sudaru dva jezgra u faznom
dijagramu. Orijentisana je u smeru rasta energije sudara. Ukoliko je energija sudara
dovoljno velika, lopta moe da dosegne fazu QGP.
FAZNI PRELAZI - QGP
Sa poveanjem energije sudara,
materija koja nastaje u ranoj fazi sudara
dva jezgra menja svoje osobine
Na maloj energiji, materija je u
vezanom stanju (hadroni), a na
dovoljno velikoj vie ne (QGP)
M kritina taka nuklearnog tenost-
gas faznog prelaza
Oseneni deo fazna granica I reda
izmeu hadronske i QGP faze;
zavrava se u krajnjoj kritinoj taki E
Takasta linija iznad E nema faznog
prelaza nagli prelaz iz jedne faze u
drugu
33
Vatrena lopta se brzo iri, hladi i na kraju raspada na hadrone i laka jezgra, tako da
postoji veoma kratko, ~ 10
-22
s.
FAZNI PRELAZI - QGP
Puni krugovi oznaavaju parametre
jako interagujue materije u ranoj fazi
jezgro-jezgro interakcija kod centralnih
Pb-Pb (Au-Au) sudara na max AGS
energiji (\s
NN
~5.5 GeV), kao i srednjoj
(\s
NN
~7.6 GeV) i max (\s
NN
~17 GeV)
SPS energiji
Vatrena lopta nastala u sudaru iri se i
hladi po putanjama oznaenim punim
linijama i raspada se u freeze-out
takama (kvadrati, trouglovi i zvezdica)
34
SMES statistiki tretira nastanak vatrene lopte u jezgro-jezgro sudarima

Ne opisuje kasniju hidrodinamiku evoluciju vatrene lopte

Dodatne ekstenzije modela opisuju kolektivni tok kada doe do freeze-out - a
STATISTIKI MODEL RANOG STANJA - SMES
35
1. U ranoj fazi A-A sudara, pojava novih stepeni slobode opisuje se statistiki.
Formiranje svih makroskopskih stanja dozvoljenih zakonima odranja je
podjednako verovatno. Posmatraju se samo stanja u kojima su sume kvantnih
brojeva koji opisuju barionski broj, aromat i naelektrisanje jednake nuli. Uzima
se da prisustvo sudarajuih nukleona utie na finalno stanje samo preko njihove
interakcije sa (statistiki) produkovanim esticama tokom ekspanzije sistema.
Osobine stanja produkovanog u ranoj fazi potpuno su odreene dostupnom
energijom u oblasti u kojoj je do produkcije dolo. Kod centralnih A-A sudara,
ova oblast definisana je kao Lorencova kontrahovana zapremina koja obuhvata
sudarajue nukleone iz pojedinanog jezgra:


gde je m
N
je masa nukleona, a
p
broj

sudarajuih nukleona iz pojedinanog jezgra. Uzima se da je vrednost
parametra r
0
1.30 fm - odgovara srednjoj gustini bariona u jezgru,
0
=0.11 fm
-3
.
SMES GLAVNE PRETPOSTAVKE
,
0

V
V =
,
3
4
3
0 0 p
r V A = t ), 2 (
N NN
m s =
36
2. Samo frakcija ukupne energije u A-A sudaru transformie se u energiju novih
stepeni slobode koji nastaju u ranoj fazi, jer se deo energije troi na odranje
barionskog broja. Osloboena energija (neelastina) iznosi



Uzima se da parametar kod A-A sudara ne zavisi od energije sudara, kao ni od
veliine sistema. U numerikim izraunavanjima uzima se =0.67*.





* J. Baechler et al. [NA35 Collaboration], Phys. Rev. Lett. 72, 1419 (1994)
SMES GLAVNE PRETPOSTAVKE
p N NN
A m s E ) 2 ( =q
37
3. Elementarne estice koje interaguju jakom interakcijom su kvarkovi i gluoni.
SMES uzima da se nevezano stanje sastoji od u, d i s kvarkova i njihovih
antikvarkova. Svaki od kvarkova ima 6 unutranjih stepeni slobode (3 kolor x 2
spinska stanja). Doprinos c, b i t kvarka je zanemaren usled njihove velike
mase. Svaki gluon ima 16 unutranjih stepeni slobode (8 kolor x 2 spinska
stanja). Uzima se da su mase svih gluona i kvarkova (osim s kvarka/antikvarka)
0, dok se za masu s uzima da je 175 MeV*. Ravnoteno stanje materije opisuje
jednaina stanja (EoS). Za obojene kvarkove i gluone uzima se EoS idealnog
gasa, modifikovana konstantom :


gde je p pritisak, gustina energije, a indeks
id
oynaava vrednosti za idealni
gas. Ravnoteno stanje opisano na ovaj nain je QGP, ili Q-stanje.



* H. Leutwyler, Phys. Lett. B 378, 313 (1996)

SMES GLAVNE PRETPOSTAVKE
, , B + = B =
id id
p p c c
38
4. SMES koristi efektivnu parametrizaciju vezanog stanja, W-stanje (White-state
bezbojni bozoni). Ne-strani stepeni slobode koji predstavljaju glavni doprinos
porastu entropije tretiraju se kao bezmaseni bozoni. Broj njihovih unutranjih
stepeni slobode, na osnovu fita eksperimentalnih podataka, priblino je 3 puta
manji od broja unutranjih efektivnih stepeni slobode u QGP, koji iznosi
16+(7/8) 36~48. To znai da je broj unutranjih ne-stranih stepeni slobode
prilikom sudara na niskim energijama ~16. Uzima se i da je masa ne-stranih
stepeni slobode ~500 MeV, to odgovara masi kaona. Na osnovu rezultata sa
AGS eksperimenta, broj unutranjih stranih stepeni slobode je 14. I W-stanje se
opisuje preko EoS idealnog gasa.
Ovaj opis vezanog stanja treba posmatrati samo kao efektivnu parametrizaciju.
Numeriki parametri fiksirani su na osnovu fita podataka sa AGS-a i ta
parametrizacija je ekstrapolirana ka viim energijama sudara, na kojima se
oekuje prelazak iz vezanog u nevezano stanje.
SMES GLAVNE PRETPOSTAVKE
39
5. Pretpostavlja se da se materija kreirana u ranoj fazi iri, hadronizuje i, na kraju ,
smrzava (freeze-out). SMES postulira da se tom prilikom odrava ukupna
entropija. Postulira se i odranje ukupnog broja s kvarkova i antikvarkova
kreiranih u ranoj fazi. Kao jedini proces koji menja entropiju produkovane
materije tokom irenja uzima se interakcija sa barionskim podsistemom. Uzima
se da ta interakcija dovodi do transfera entropije na barione koji odgovara
efektivnoj apsorpciji od ~ 0.35 piona po barionu. Stoga, krajnje hadronsko stanje
ima nenulti barionski broj, kao i naelektrisanje.
SMES GLAVNE PRETPOSTAVKE
40
Uproena verzija modela bezmasene estice
Svi hemijski potencijali su 0 razmatraju se samo sistemi kod kojih su sva
konzervirana naelektrisanja 0
Jedina nezavisna termodinamika promenljiva je temperatura

Kako je pritisak p=p(T), entropija i gustina energije su



Za idealni gas, pritisak estica tipa j je




gde je g
j
broj unutranjih stepeni slobode (faktor degeneracije) za estice tipa j, m
j
je
masa estice, -1 u jednaini je za bozone, a +1 za fermione. Pritisak, entropija i
gustina energije su aditivne veliine ukupna vrednost moe se dobiti kao suma
vrednosti za svaki tip estica.



SMES ANALITIKE FORMULE
. ) ( , ) ( p
dT
dp
T T
dT
dp
T s = = c
}


(
(

|
|
.
|

\
|
+
+
=
0
1
2 2
2 1 2 2
2
2
2
1 exp
) ( 3 2
) (
T
m k
m k
k
dk k
g
T p
j
j
j
j
t
41
Uz pretpostavku da su svi stepeni slobode bezmaseni, prethodna jednaina se svodi
na


gde je o
j
tefan-Bolcmanova konstanta (t
2
g
j
/30 za fermione, (7/8) t
2
g
j
/30 za
bozone). Tada je ukupan pritisak idealnog gasa razliitih tipova bezmasenih estica
p(T)=t
2
gT
4
/90, gde je g broj efektivnih stepeni slobode,


Ako posmatramo dva granina procesa koja mogu da deluju u QGP (koju
posmatramo kao idealni gas) u ranoj fazi, W-stanje, i Q-stanje, pri emu je g
Q
> g
W
,
pritisak, gustina energije i entropija postaju










SMES ANALITIKE FORMULE
4
3
) ( T T p
j
j
o
=
f b
g g g
8
7
+ =
,
45
2
) ( ,
30
) ( ,
90
) (
3
2
4
2
4
2
T
g
T s T
g
T T
g
T p
W
W
W
W
W
W
t t
c
t
= = =
3
2
4
2
4
2
45
2
) ( ,
30
) ( ,
90
) ( T
g
T s B T
g
T B T
g
T p
Q
Q
Q
Q
Q
Q
t t
c
t
= = =
42
Fazni prelaz prvog reda izmeu W- i Q-stanja odreen je Gibsovim kriterijumom:

Odatle se kritina temperatura prelaza dobija kao


Na ovoj temperaturi, sistem je u meanoj fazi.
Diskontinuitet energije (latentna toplota) je

Gustina energije u ranoj fazi je

Gustina entropije sistema u istom W- ili Q-stanju je



Kada je sistem u meanom stanju ( ), gustina entropije je




SMES ANALITIKE FORMULE
) ( ) (
c Q c W
T p T p =
4
1
2
) (
90
(
(

=
W Q
c
g g
B
T
t
B T T
c
W
c
Q c W c Q
4 ) ( ) ( = A c c c c c
N
NN N NN
m
s m s
V
E
2
) 2 (
0

=
q
c
4
3
4
1
2
4
3
4
1
2
) (
30 3
4
) ( ,
30 3
4
) ( B
g
s
g
s
Q
Q
W
W

|
|
.
|

\
|
=
|
|
.
|

\
|
= c
t
c c
t
c
c
Q
c
W
c c c < <
c c
c c
c b a
B
s s
B
s s
s
c
W
c
Q
c
Q
c
W
c
W
c
Q
mix
+

=
4 4
) (
43
Za niske energije sudara - male vrednosti \s
NN
, gustina energije odgovara istom W-
stanju i ukupna entropija sistema po nukleonu je



gde su

Kod sudara na visokim energijama, kod dovoljno velikih vrednosti \s
NN
sistem dolazi
u isto Q-stanje, pa je



Ukupna entropija po nukleonu ~ F i za isto W- i za isto Q-stanje.
Meano stanje:





SMES ANALITIKE FORMULE
,
2
4
1
F Cg
S
W
W
p
=
|
|
.
|

\
|
A
( )
( )
.
2
,
15 3
2
4
1
4
3
4
3
4
1
0
2
NN
N NN
N
s
m s
F
m
C

=
|
|
.
|

\
|
= q

t
|
|
.
|

\
|
~
|
|
.
|

\
|

=
|
|
.
|

\
|
A
4
0
4
1
4
3
0
4
1
2
3
1
) 2 (
2
1
2 F
B m
F Cg
s m s
B m
F Cg
S
N
Q
NN N NN
N
Q
Q
p
q q
. , ), 2 (
2
2
0
1 2
1
b C a
m
C m s C
s
C S
N
N NN
NN
mix
p
q

= = + =
|
|
.
|

\
|
A
44
Posmatrajmo strane estice.
- broj unutranjih stepeni slobode (anti)stranih estica u W- i Q-stanju

Ukupna entropija posmatranog stanja suma entropija stranih i ne-stranih stepeni
slobode

Ako sve estice posmatramo kao bezmasene, frakcija entropije koju odnose strane
estice je (i za W- i za Q-stanje)


Moe se zakljuiti da odnos S
s
/S zavisi samo od odnosa broja stranih stepeni
slobode i ukupnog broja stepeni slobode, g
s
/g. Oekivane vrednosti ovog odnosa su
~0.22 za Q-stanje i ~0.5 za W-stanje. Stoga bi pri prelazu iz W- u Q-stanje odnos
S
s
/S trebalo da se smanji za ~2. Do ovolikog smanjenja ipak ne dolazi u realnosti jer
strane estice ipak imaju (znaajnu) masu.



SMES STRANOST
s
Q
s
W
g g ,
S
g
g
S
s
s
=
45
Ilustracija:
Gustina energije i pritisak (podeljeni sa
T
4
) u funkciji temperature T. Uzeto je
da konstanta B ima vrednost
600MeV/fm
3
kako bi kritina
temperatura bila T
c
=200 MeV



SMES STRANOST
46
Uproeni model: ne-strani stepeni slobode:

Kod stranih stepeni slobode, uzimaju se u obzir mase:


Pogodna promenljiva F, , Fermi-Landau promenljiva

SMES NUMERIKA IZRAUNAVANJA
16 ; 37 2 3 2 2
8
7
8 2 = = + =
ns
W
ns
Q
g g
MeV m g MeV m g
s
W
s
W
s
Q
s
Q
500 , 14 ; 175 , 12 = = ~ =
( )
( )
4
1
4
3
2
NN
N NN
s
m s
F

=
Levo: Temperatura rane faze
vatrene lopte u funkciji F; desno:
deo zapremine koji obuhvata
QGP u funkciji F

Oblast faznog prelaza je
2.23GeV
1/2
<F<2.90GeV
1/2
.
Zapremina koju obuhvata Q-
stanje rapidno raste u oblasti
faznog prelaza.
47
Levo: entropija po interagujuem nukleonu u funkciji od F (puna linija). Isprekidana
linija prikazuje zavisnost koja bi vaila bez prelaza u QGP. Desno: entropija piona
po interagujuem nukleonu u funkciji od F. Kruii prikazuju eksperimentalne
rezultate dobijene pri centralnim sudarima dva identina jezgra. Kvadratii
predstavljaju rezultate dobijene na osnovu nukleon-nukleon interakcija.
SMES NUMERIKA IZRAUNAVANJA
48
Levo: odnos ukupnog broja s kvarkova i antikvarkova i entropije (puna linija) u
funkciji F. Isprekidana linija prikazuje zavisnost koja bi vaila bez prelaza u QGP.
Desno: odnos E
S
strane estice i produkcije piona u funkciji od F. Kruii prikazuju
eksperimentalne rezultate dobijene pri centralnim sudarima dva identina jezgra.
Kvadratii predstavljaju rezultate dobijene na osnovu nukleon-nukleon interakcija,
skalirani faktorom 3.6 kako bi odgovarali podacima sa AGS-a.
SMES NUMERIKA IZRAUNAVANJA
49
Zajedniki protok materije prilikom freeze-out

zavisi od osobina rane faze, kao i od dinamike irenja

SMES postulira zavisnost energije sudara od osobina rane faze u opsegu
energija u kome se javlja meano stanje, p i T su konstantni, a na kraju ove faze
odnos p/ dostie svoj minimum; ovo bi, na osnovu optih hidrodinamikih
razmatranja, trebalo da redukuje stvaranje transverzalnog i longitudinalnog
zajednikog protoka kod freeze-out
SMES EKSTENZIJE
50
Fluktuacije dogaaj-po-dogaaj (1)

do sada posmatrane srednje vrednosti
dodatna pretpostavka: iako je energija sudara fiksna, energija koja ode na
produkciju estica moe da fluktuira, to dovodi do dinamikih fluktuacija
makroskopskih osobina materije, poput entropije i stranosti (na osnovu EoS)
Termodinamika: T S= E+p V
centralni A-A sudari: V~0 u okviru SMES dofinie se odnos entropije i
fluktuacija energije:


u ranoj fazi sudara, materija u vezanom stanju u SMES modelu posmatra se kao
idealan gas, pa su, za energije sudara do 30A GeV, p/ ~1/3 i R
e
~0.56.
energije sudara izmeu 30A i 60A GeV meano stanje; na kraju ove oblasti
odnos p/ dostie minimum R
e
dostie maksimum, ~0.8



SMES EKSTENZIJE
2
2 2
2 2
1
/ ) (
/ ) (

|
.
|

\
|
+ =
c o
o p
E E
S S
R
e
51
Fluktuacije dogaaj-po-dogaaj (2)

poveanje energije isto nevezano stanje - p/ raste dok opet ne dostigne
asimptotsku vrednost ~1/3 na najveoj SPS energiji od 160A GeV
slika (ajkulino peraje) predvianje SMES
SMES EKSTENZIJE
52
Fluktuacije dogaaj-po-dogaaj stranost (1)

- ukupan broj s kvark-antikvark parova u A-A sudarima - fluktuacije:


sistem u QGP fazi, s se tretira kao bezmasen, zanemaruje se B R
s
=(3/4)
2
~0.56
vezano stanje T<T
c
R
s
opada sa temperaturom
R
e
ne zavisi monotono od energije maksimum na granici izmeu meane faze i
QGP
R
s
ima minimum za \s
NN
= 7 12 GeV



SMES EKSTENZIJE
s N
2 2
2
2
/ ) (
/ ) (
E E
N N
R
s s
s
o
o
=
53
Fluktuacije dogaaj-po-dogaaj stranost (2)

R
e
i R
s
pokazuju anomalno ponaanje u oblasti faznog prelaza anomalija jo
uoljivija ako se posmatra odnos ove dve veliine:




SMES EKSTENZIJE
2
2
2
2
/ ) (
/ ) (

=
N N
N N
R
R
R
s s
e
s
e s
o
o
Veliina R
s/e
pogodnija za eksperimentalno
odreivanje (slika, zub struktura) od R
e
i R
s

jer se meri samo multiplicitet estica, a ne i
njohova energija.
54
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
SMES podseanje

brzo/trenutno dostizanje ravnotenog
stanja
materija u ranoj fazi: QGP, hadronski
gas, meana faza
izoentropijsko irenje (S
ES
=S
FO
)
Fermi-Landau poetni uslovi:

( )
p N NN s
A m s E 2
NN
N
p ES
s
m
A
V
V
2
0
=

( )
NN N NN
ES
ES
ES
s m s
V
E
2 = c
55
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
kovrda (kink)
najvei deo produkovanih estica pioni
QGP dovodi do vee entropije u finalnom stanju nego materije u vezanom stanju
nastanak QGP trebalo bi da ude praen poveanjem entropije i produkcije piona
multiplicitet piona, (t); odnos (t)/(N
P
)~g
1/4
F; g=16 za vezano stanje, g=47.5 za
poetno stanje QGP na T>>m
Q
s

(t)/(N
P
) linearno raste sa F
\s
NN
<8.7 GeV supresija piona; \s
NN
>8.7
GeV poveanje broja piona
globalni linearni fit (t)/(N
P
)=bF: b=1.063
GeV
-1
za F<1.85 GeV
-1
, lin. fit (t)/(N
P
)=a+bF: a=-
0.45, b=1.03 GeV
-1
za F>3.5 GeV
-1
, lin. fit (t)/(N
P
)=a+bF:
b=1.33 GeV
-1
(puna linija)
u oblasti izmeu najvie AGS i najnie SPS
energije, nagib raste za faktor ~1.3, to je
saglasno SMES predvianju (1.31)
56
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
kovrda (kink)
U granicama greke merenja, LHC
taka se uklapa u predvianje
57
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
rog (horn)
poveanje stranosti potencijalni signal za QGP
zavisnost odnosa stranost/entropija od energije signal za razdvajanje
zavisnost multipliciteta od temperature Bolcmanova aproksimacija:


gde je K
2
modifikovana Hankelova funkcija.
|
.
|

\
|
= =
}
+

T
m
TK m
V g
dpe p
V g
N
i
i
i T
m p
i
i
i
2
2
2
0
2
2
2 2
2 2
t t
lake estice, m/T<<1, (N
i
)~T
3
; teke estice
(kaoni strane estice), m/T>>1, (N
i
)~T
3/2
e
-m/T

ukupna entropija ~T
3
odnos produkcije
stranih estica prema produkciji piona je
priblino T
-3/2
e
-m/T


58
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
taka izmerena na LHC prati trend
uspostavljen u ranijim eksperimentima

7.6 GeV
59
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
dolina (dale)
Landau hidrodinamiki model: sudar 2 kontrahovana jezgra dovodi do njihovog
potpunog zaustavljanja i potpune termalizacije nastale hadronske materije
EoS: , c
s
2
brzina zvuka, 1/3 za idealan gas bezmasenih estica
spektar rapiditeta piona:


K normalizacioni faktor za konverziju entropije u gustinu piona
umekavanje EOS u meanoj fazi
c
2
s
c p =
|
|
.
|

\
|

= =

N
NN
s
s
y
y
y
NN
m
s
c
c
e
Ks
dy
dn
y
2
ln
1 3
8
,
2
4
2
2
2
2
4 1
2
2
o
to
o
60
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
dolina (dale)
redukcija longitudinalne ekspanzije







61
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
korak (step)
gustina energije u ranoj fazi raste sa poveanjem energije sudara
rast inicijalne T i p poveanje transverzalnog irenja produkovane materije i
poravnavanje transverzalnog masenog spektra hadrona u finalnom stanju
moe se oekivati anomalija u zavisnosti energije od srednjeg transverzalnog
impulsa hadrona u meanoj fazi gde su T i p priblino konstantni
transverzalna masa m
T
=(m
2
+p
t
2
)
1/2
,


T* - inverzni parametar nagiba, osetljiv i na termalno i na kolektivno kretanje u
transverzalnom smeru
mali p
T
(T
kin
temperatura kod kinetikog freeze-out; v
T
kolektivna brzina
hidrodinamikog transverzalnog toka):

veliki p
T
(>>m) temperatura ne zavisi od m, blue-shifted:









-

~
T
m
T T
T
Ce
dm m
dN
T kin p low
mv T T
T
2
1
+ ~
-

T
T
kin p high
v
v
T T
T

+
=
-

1
1
62
SIGNALI POETKA RAZDVAJANJA q I g
korak (step)
redukcija transverzalne ekspanzije
Kaoni: na njihov m
T
spektar slabo utiu sekundarna rasejanja i rezonantni raspadi
hadrona tokom posthidrodinamikih hadronskih kaskada na SPS i RHIC energijama;
fit sa samo jednim parametrom T* daje dobre rezultate za centralne A-A sudare na
svim energijama








63
OTVORENA PITANJA
jo uvek ne postoje kvantitativna QCD predvianja vezana za poetak razdvajanja
q i g u sudarima 2 jezgra

SMES koristi pretpostavku o statistikoj produkciji estica u ranoj fazi sudara 2
jezgra eksperimentalno potvreno (RHIC anizotropni tok)

kovrda i rog predvianja modela ne bi trebalo da se kvalitativno promene ako
se pretpostavi da su entropija i stranost u finalnom stanju priblino proporcionalne
onima u ranom stanju

step i dolina kvalitativna predvianja ne zavise od vrste faznog prelaza, ali
kvantitativna bi mogla; jo uvek ne postoji dovoljno dobar opis hidrodinamike
evolucije sistema

zub i peraje pretpostavljeno da se prilikom centralnih sudara mogu zanemariti
fluktuacije zapremine u ranom stanju
64
ZAKLJUAK
Rezultati eksperimenta NA49 ukazuju na razdvajanje q i g, samim tim i postojanje
QGP
Rezultati do kojih je doao RHIC potvruju rezultate NA49
65

You might also like