kolska godina: 2010./2011.

Hans-Georg Gadamer i njegova hermeneutika

(seminarski rad iz filozofije

svi!anj 2011. godine

Hans-Georg Gadamer (1900.-2002.) suvremeni je njemaki filozof koji je razvio hermeneutiku kao jednu od najznaajnijih struja euro ske filozofske misli u drugoj olovi!i 20. stolje"a. #n stvara ojam hermeneutikog akta razumijevanja. $ao sredi%nje itanje uku nog ljudskog iskustva svijeta i rakse &ivota' ostavlja ro(lem razumijevanja. "#azumijevanje nije jedan od na$ina %ona&anja su!jekta' nego sam na$in !itka tu!itka.( )#*+,-. #/01.23-4/53/ Hermeneutika se !avi %ro!lemom razumijevanja (razlaganja' tumaenja' inter retiranja) tekstova' uenja' doga)aja' itd. *ritom se ostavljaju itanja+ ,e rodu!ira li tuma ono %to tumai ili on u svom tumaenju sudjeluje stvaralaki- .nosi li tuma vlastite ret ostavke ri tumaenju (n r. umjetnikog djela' filozofskog teksta' ovijesnog doga)aja)/vako razumijevanje (tumaenje) uvijek je ne%to vi%e od uke re roduk!ije. ,azumijevanje je uvijek mogu"e samo uz %ret%ostavku da se u igru uvode vlastite %ret%ostavke (dakako i individualne i dru%tveno- ovijesne). 6vako je razumijevanje %od utje7ajem %redrazumijevanja koje unosi onaj koji razumijeva. 0o je neiz(je&ni hermeneuti$ki krug. 1a (i se razumio dio' mora se razumjeti !jelina' i da (i se razumjela !jelina' moraju se razumjeti njeni dijelovi. 0ako' Gadamer navodi rimjer uenja nekog stranog jezika za razumijevanje hermeneutikog kruga i redrasuda koje su nu&ne za njegovo ostojanje. $ad vidimo reeni!u' rvo shva"amo njezino znaenje' a onda se na osnovu te !jeline kre"e na dijelove' koji se razumiju uz omo" !jeline' is ravljaju kako je otre(no' da (i se na kraju onovno do%lo do !jeline. 2itno je naglasiti kako ne mo&emo ot uno odvojiti 3izvornik4 od inter reta!ije. 5e mo8emo isklju$iti sama se!e. 5ato svako do(a mora uvijek iznova isati ovijest (dakako i ovijest filozofije). /ve duhovne znanosti oso(ito' ali i sve rirodne znanosti' moraju uzeti u o(zir da je njihovo razumijevanje ro(lema uvijek uvjetovano redrazumijevanjem' a ta su o et ovijesno uvjetovana s vremenom i kulturom. )#-9#/01.23-4/53)ojam %redrasuda Gadamer je izveo iz Heideggerove %redstrukture razumijevanja koja nam omogu"ava da znamo ne%to %to jo% u stvari ne znamo' da itamo o (itku' iako ne znamo %to je. #slo(odio ga je negativnog znaenja koje je do(ilo u vrijeme rosvetiteljstva' koje je (ilo vijesnik metode i kasnijih nauka koje se zasnivaju na njoj. *ostavlja se' dakle' ro(lem 3 redrazumijevanja4. /ve 3 redrasude4 nisu negativne' neke su od njih' naime' red-sudovi koji u ravo kao redrazumijevanje rethode razumijevanju. 0uma' dakako' ne mo&e una rijed razluiti roduktivne od ne roduktivnih redrasuda. /vaka stvar mo&e imati svoje ozitivne i negativne strane' a %rosvjetiteljstvo je vidjelo u %redrasudama samo ne&to negativno. Gadamer je %okazao da to ne mora !iti tako' tim %to' ako ovjek &eli na redovati' on mora imati ne%to %to "e nadogra)ivati i o ravljati' a to su u ravo redrasude' koje se retvaraju u itanja u susretu sa drugim redrasudama' ili ak' u ro!esu razumijevanja' kada se shvati smisao teksta' koji je ni%ta drugo do redrasuda (jo% nemamo ni%ta ime (ismo dokazali valjanost tog roje!iranog

smisla) na%e redrasude dolaze u roturjenost sa samim dijelom koje tumaimo' ono se o ire' ne ukla a' tako da se to razumijevanje' ako ga rimijenimo na razumijevanje svijeta' stalno kre"e i te&i da se uklo i. 0ako)er' jo% jedom negativnom terminu iz do(a rosvjetiteljstva' "tradi7iji(' Gadamer nastoji dati %ozitivno zna$enje. 0radi!ija odsje"a na ne%to iz ro%losti %to je ouvano u sada%njosti' jer vrijedi' a u %rosvjetiteljstvu' kada se sve stavljalo od nemilosrdnu kontrolu razuma' nije !ilo nikakvog mjesta za tradi7iju i autoritete - to se odmah smatralo za izdaju razuma' gu(ljenje slo(ode i tako dalje. 6e)utim' stvari ne stoje (a% tako' %to otvr)uje i ro!vat romantizma' kojeg sim(olizira dalje razvijanje misli kroz ovijest' nezadovoljnu onim %to je (ilo. Gadamer skre:e %a8nju na neo%hodnost autoriteta i na neiz!je8nost tradi7ije' a tako;er i %ostojanja %ovijesti koja utje$e na nas i na&e %redrasude. #/01.23-4/53- 3-6< 0+24/53Hermeneutika kao raktina filozofija nastoji razumjeti stvar drugoga. 5a svako razumijevanje %resudno je iskustvo onoga "drugoga(' iskustvo te!e = drugoga' (ez kojeg nema uo "e samo razumijevanja ni 3 ovijesno uinkovitog iskustva4. Hermeneutika kao nain ouavanja i izlaganja nije tek uko sredstvo' nego znanje koje u se(i sadr&ava i normativni smisao. G*4*# 3.inkovitost hermeneutike naelno se svagda sastoji u tome da se smislena veza iz nekog drugog svijeta renese u vlastiti4. /vo $ovjekovo iskustvo z!iva se kao komunika7ija' a %osredovano je jezikom. *reno%enje se vr%i govorom. 7a%e rvo snala&enje u svijetu dovr%eno je kada nauimo govoriti. Govor kao hermeneutiki fenomen %ro8ima sve $ovjekove odnose sa svijetom. 5ato se on ne mo8e svesti na jednu jedinu metodu' re!imo metodu znanosti. *ostoje' naime' i iskustva izvan znanosti' kao %to su iskustva umjetnosti' ovijesti i filozofije. 7e rihvatljivo je i uo(iajeno razlikovanje 3injeninih4 i 3vrijednosnih4 sudova. Govor je univerzalni medij u kojem se z!iva razumijevanje' a svako je razumijevanje izlaganje. 8li govor nije samo uko sredstvo' nego je u ose(nom odnosu rema zajedni%tvu uma koje se z(iva u komunika!iji. ,azumijevanje i govor imaju sveo "u va&nost. #/0G*4*# ,azgovor9dijalog o(uhva"a mnogostranost odnosa ja-ti. /okratski dijalog uzor je dijaloga. #n dovodi do razumijevanja onog %to je ve" u 3 redrazumijevanju4 una rijed (ilo razumljeno. 9ijalog i dijalektika %ostavljanja %itanja i odgovora uzor su filozofskoj hermeneuti7i uo%:e.

*ri tome valja naglasiti da "%itanje( ne %ostavlja onaj koji inter%retira neki tekst ili tradi!iju' ve: ga %ostavlja ono inter%retirano+ sam tekst koji se inter retira. #n u se(i sadr&ava itanje: 0uma' ho"e li uo "e razumjeti %to neki tekst znai i &eli li odgovoriti na itanje %to ga sam tekst ostavlja' mora staviti u %itanje svoje vlastito %redrazumijevanje teksta. /voje itanje on mora zamijeniti itanje sadr&anim u tekstu. #n mora razumjeti tekst s omo"u samoga teksta. >*5/?5*6< ,3196>- -G026<-5@23-A #-/,52 )*423-652 1. Gadamer %olazi od kona$nosti i %ovijesnosti ljudske egzisten7ije. *ovijesnost se oituje kao simultanost ro%losti' sada%njosti i (udu"nosti. /vagda samo konaan ovjek' konkretno ukljuen u djelatno ; ovijesno z(ivanje' tumai svoju ovijest. *uka je' dakle' iluzija ideja ovijesti kao ovijesti nekog 3o(jektivnog z(ivanja4. *n se kriti$ki ogra;uje od uzora %rosvjetiteljske svijesti' od a%solutnog uma' a%solutne samosvijesti i svih jednostranosti novovjekovne su!jektivnosti. 3.m je za nas samo realni ovijesni um. (...) .istinu ovijest ne ri ada nama' nego mi njoj.4 Gadamer istie kona$nost govornog z!ivanja u kojem se razumijevanje svagda konkretizira. Govor' naime' nije s oznaja nekog (eskonanog uma' nego ono %to na%e konano ovijesno (i"e us ijeva raza(rati. . tom smislu um %ri%ada svakom !i:u ukoliko se ono mo8e razumjeti. Govor je razumljeni (itak' !itak koji se mo8e razumjeti. 0o je temeljni smisao hermeneutike. /vojoj filozofskoj hermeneuti!i itanja i odgovora Gadamer namjenjuje zada"u da do 3valjanosti dovede ontolo%ku ozadinu hermeneutikog iskustva svijeta4. 3,azgovor koji je u tijeku ne mo&e zavr%iti. <o% je hermeneutiar tko se(i umi%lja da (i mogao ili da (i morao re"i zadnju rije.4 =er' tko je iskusio ljudsku konanost' 3taj zna da on nije gos odar ni vremena ni (udu"nosti4. 1.3-<5*6< .mjetnost je nezamljenjivo vrelo istine. #(ilje&ja umjetnosti su igra' sim(ol i sveanost. - 2gra znai djelatnost koja je sama se(i svrhom' koja izvan se(e nema druge svrhe. - 6im!ol znai da umjetniko djelo uvijek ukazuje na ne%to drugo %to valja re oznati' a %to nije izravno vidljivo i razumljivo. - 6ve$anost znai zajedni%tvo i rikaz toga zajedni%tva u savr%enom o(liku.