Esad Baji

KOME SEDDU INI BRATE

Konjic, 2013.g.

Na aslov knjige: Kome seddu s ini brat te Autor: E Esad Baji Izdava: Fondacija Lijepa rije Konjic K Za izdavaa: Z E Esad Baji Urednik: Benja amin Muinovi Tehn niko ureenje: Mav ving-bb, Konjic tampa: Saba ah print, Ilida Za a tampariju: An nel Elezovi Tira: 30 00 primjeraka

SLOVO UREDNIKA Zbirka pjesama Kome seddu ini brate ini krai izbor, uglavnom religioznih i rodoljubivih pjesama iz do sada objavljenih zbirki pjesama Esada Bajia (Bihuzurka, Kamendan, Besan i Godovi dana) te nekoliko pjesama koje je autor kao srednjokolac objavljivao u listu uenika Gazi Husrevbegove medrese, Zemzem, a koje do sada nisu uvrtavane ni u jednu njegovu zbirku. Za naziv ove knjige uzet je naziv ilahije Kome seddu ini brate kojom je Esad prije 25 godine, jo kao osnovac u rodnom Glavatievu, uspjeno zakoraio u pjesnike vode. Religijski motiv oznaen potragom za vrijednostima i ljepotama ivljenja i osjeaja kakav nudi islamski pogled na svijet postojanja, bilo da se radi o vidljivom ili nevidljivom, bio je i ostao osnovna odrednica Bajieve poezije, stoga ne udi da je i ovom izboru odabrao naziv svoje prve pjesme kazavi kako su sve druge nastale nakon nje manifestacija iste elje, iste emocije i iste, hiljade puta iznova doivljene radosti otkrivanja Boije ljepote, dokaza i znakova u prostranstvima nebeskim a i u nama samima. Ljubav prema Bogu, Njegovom Poslaniku, Ehlul bejtu, asnim sljedbenicima puta dobra, izvor je elje i enje cjelokupne pjesnike emocije od
3

koje odvajanje ne vidi drugaije do li sopstveno posrnue, koje za imperativ ima ponovno ustajanje i vraanje izvornoj prirodi, popraeno pokajanjem koje je jedan od motiva Bajievog pjesnikog doivljaja. Iako se u komunikaciji predstavlja kao lokalni pjesnik htjenjem dosega omeen granicama rodnog kraja, i ovim izborom iz njegove poezije siguran sam da svjedoimo kako je on tu granicu odavno preao, il' da mu ne proturijeim, rei u da je pomakao horizonte rodnog zaviaja kako u fizikom tako i u duhovnom smislu. Kao lan KUU Sejfullah Konjic, iji hor ve godinama uspjeno izvodi Esadove ilahije i kaside, svjedoio sam irenju tih granica irom Bosne i Hercegovine i van njenih granica. Zadovoljstvo mi je kao uredniku ovog izdanja da na kraju ove uvodne rijei ispunim pievu elju i prenesem njegovu zahvalu spomenutom udruenju i ljudima koji uestvuju i koji su uestvovali u njegovom radu, posebice rahmetli Ragibu Habibiji i svim lanovima hora Sejfullah koji su izvodei ilahije i kaside doprinijeli popularizaciji istih. Benjamin Muinovi

KOME SEDDU INI BRATE Kome seddu ini brate kai bratu svom?! -Gospodaru svih svjetova Rabbu Jedinom! Gdje je brate tvoj Gospodar gdje je njegov dom? -Okreni se dragi brate svuda stoji On! Da l' On vidi, da l' On uje kad je dan i no? -On sve vidi, On sve uje ima nad svim mo! On pretvara kamen, drvo u obini prah zato, brate, srcem kai Allah Hak Allah!

SEDDA Bor visoki to se vije nebu plavom u visini samo Tebe slavi Boe samo Tebi seddu ini! umski potok to se blista tankim nitim mjeseine kaplje rose svud po travi samo Tebi seddu ine! Vjetar silni to sad pue u blizini, u daljini samo Tebe slavi Boe samo Tebi seddu ini! Sa kamena sa drveta ptica jato kad se vine i sve stvari ovog svjeta Boe Tebi seddu ine!!

MEVLUD Zato majko nad munarom ove noi bajrak stoji ta taj bajrak to se vije treba nama da govori??? -Ove noi draga keri Pejgamber se na rodio i zbog tog se svijet veseli, Allah mu se smilovao! Da l' se zbog tog sva munara od kandilja nurom blista da l' e zbog tog srca vjernih ove noi biti ista? - Ove noi, draga keri srca vjernih akom gore nurom sjaju naa lica dok usnama mevlud zbore!

EHADET Jednom e srce zastati, jednom e oi zaspati, samo e apat ostati, la ilahe illallah! Zvijezde e kose rasplesti, nebo e ilime smotati, samo e apat ostati, la ilahe illallah! ovjek e sebe vidjeti, svoga se djela stidjeti, Mizan e pravdu dijeliti, la ilahe illallah! Dennet e sretne primiti, hladove svoje iriti, selam e vjerni zauti, la ilahe illallah!

ALLAH, ALLAH Sluah psalme Davudove, mudre rijei Musaove, osmijeh s lica Isaova, svjetlo nura Ahmedova. Allah, Allah, sve govori, i kad more se rastvori, i kad mrtav iv ustade, i mjesec se raspoluti. Allah, Allah, srce zbori, Allah, Allah, sve govori, Allah, Allah, Gospodar je ovaj ivot to nam daje. Za stopama Ibrahima vrste vjere Haderine u bijelim ihramima da kraj Boije kue minem. Allah, Allah, Lebejk Allah Allah, Allah, samo Allah, u svom aku dua gori, Allah, Allah, samo zbori!

PRED SMRT Strah se strese u meni moji dani minuli moje noi preanje sad stadoe preda me Gdje si sada ree mi avaz djeji plaljivi to me sama ostavi ovoj tihoj odaji Zna li im'o zadnje si svoje sutra juer si dobro vidi na em' si svoje halje u em' si Gdje su visi sinajski Gdje su krici kerbelski nosi li ih sa sobom ima li ih u sebi u srcu sad sa kim si sabljom svojom uz kog si Munkir e te pitati dal e znati kazati

10

KRUG Gledao sam staze kojim zvijezde gaze iznad moje glave Gledao sam boje u kojim se roje ute, bjele, plave... I nebo mrano i mjesec ut u mom umu naoe svoj put i itavo nebo, kao jedno tijelo osjetih u sebi... Razum mi se povi kao plamen svijee i poe u krug da se kree... Rabbi jessir, ve la tu' assir Rabbi temim bil hajr! Amin!

11

JAHA HRABROSTI Ti jahau usamljeni stazom svjetla dojai nam, daruj nura ovoj sjeni i okove poskidaj nam! O rumeni sunev sjaju, ti nas mraka oslobodi, srca takni da spoznaju, kom je dato da nas vodi! Zatvorenik tame moli, prah nepravde da porazi, enjom dua njega boli, za stazama kojim gazi! Jai grome od oblaka, liku pravde i hrabrosti, skini perdu s ovog mraka, ulij srcu dah radosti!

12

STAZE U haljetku starom bos u ove noi kroz dolinu Tuva ka Sinaju poi, u hladove drevne gdje jo apat piri, Pokai mi, Boe, da se srce smiri! Voen pjesmom naja, daleko od ljudi, potrait u pute u doraslost udi, gdje lahori lotos na vjetru tiine i brda se lome od Tvoje siline. Uhvatiu svjetlo sa nebeskih strana, kroz nemirne kronje maslinovih grana i nemani strasti u trenu e pasti od siline tapa Musaova tapa. Izbrisat u staze to ne vode Tebi, napojit' se kapim' tek popale rose, sastaviti mora ljubavi u sebi i upregnut vjetre da me Tebi nose.

13

KAD BEZ TVOJE LJUBAVI SAM Kao Mjesec bez Sunca sam kad bez Tvoje ljubavi sam, tu sam, jesam, k'o da nisam, bez Tvog sjaja nevidljiv sam. Moje lice u tami je sakriveno bez amije, vjetar aka kad zapue, otkrit e se moje due. Ispod luga eravice pokazat e svoje lice a kabesi to ga itu sagorie u ognjitu. Prhut ove mjeseine smotat e se u efine, iz ihrama novog jutra rodit e se nae sutra. Kao Mjesec bez Sunca sam kad bez Tvoje ljubavi sam, tu sam, jesam, k'o da nisam, bez Tvog sjaja nevidljiv sam.

14

SA IMENOM TVOJIM Ja ne trebam srce u kom Tebe nema, ja ne trebam ljubav kojoj izvor nisi, u naumu djela kom se ruka sprema, nek je Ime Tvoje, neka Boe Ti Si. Vidim kad samoa sapinje mi grudi, dok apatom zikra traim Ti blizinu, na vrata mi ova dou dragi ljudi, osmjesima istim ispiu tiinu. I Tvojih bi Rijei znadem edan ost'o, da Resula svjetlost Ti nam nisi posl'o, kroz njegovo srce One do nas teku, ovjek u ovjeku nae vjenu rijeku. Naui me, Boe, proisti mi grudi, da znam voljet sreu u srcima ljudi, pomozi mi perdu od neznanja smai, i Tebe u tako, slutim, lake nai. Ne daj mi da volim koga Ti ne voli, ne daj mi da idem onom sa kim nisi, ma u kakvom halu bila moja dua, usred srca ovog samo Jedan Ti Si.

15

STVARALAC LJEPOTE Zanesem se ponekad u molitvi svojoj ljepotom slike sa stare serdade: Dvije palme krune damijsko munare Ah, kako je lijepa ta ljepota ara Kako li je lijep onaj to ih slika a nadasve opet prenem se i shvatim Najljepi je Onaj to ih stvori palme i munare slikara i boje! Pa podiem ruke ko u Kunut-dovi Tihim glasom to u dlan se povi Daj mi Boe lijepo ovog svijeta Daj mi Boe lijepo Ahireta!

16

ODVEDI ME Odvedi me da vidim Kineski zid, moe i s Mjeseca, samo da ga vidim. Odvedi me do zemlje gdje lotos na vjetru treperi, godinama se ve pitam kakva je to biljka to ime joj uvijek u najdubljim mislima o sebi susreem. Odvedi me na more gdje nikakvo se kopno ne vidi, da neba se nagledam i krupnoe svoje sitnoe. Odvedi me u indijanski vigvam, ponudi me lulom, da u miru odbijem dimove, naui me slijedit drevne tragove bizona i ivjet s prirodom. Odvedi me na Mrtvo more, u Jerusalem, na Sinaj, i tunu Kerbelu, u miris masline i vjenog ehadeta.
17

Odvedi me na Bedr, Uhud, u grad svijetli to pamti njegove mubarek stope. Odvedi me u peinu Hira, iza paukove mree Sevra, do Ajuna, ije miriljave stijene ljubljah u zidovima Bejtullaha. Obuci mi bijelu odjeu bez kroja, bez are i ava, da svi zidovi, sve puine, svi tragovi, i svi mistini cvjetovi, stope se u jedno, da kao leptir, ivim jedan dan, krue oko kue Voljenog. Da moje juer, danas i sutra, stope se u glas, Lebbejke Allahumme lebbejk...

18

TIINA Zbori ti nebo dok toplo vedro u tihoj noi enjivo gleda: Neko te vidi, Neko te voli, Neko te zove da mu se preda! Njegove rijei s listova asnih zovu te sebi, mudrost ti nude, Zrnevlje neba, dahovi tvoji, znakovi jasni za sve su ljude, i samo tama iz tube noi za svjetlost zvijezda otvori oi, i kap tiine iz te visine istine jasnost u srce toi: Allah je Jedan, neba je sedam, i Njega slave dok ih ti gleda. Allah te vidi, Allah te voli, Allah te zove da Mu se preda.

19

OBJAVA Nije ni ubor ni rije ljudska nije a ubori a uje se od svakog glasa jasnije i na svjetlosti dana i snom kad se usnije I svaka mis'o ma odakle da pone u njenim istinama skona Na ranu due kad se privije mehlem je i lijek u piljama mranim kad se progovori svjetlost daje i put dobra pokazuje i strahu svakom sablju otupi i dokazom svojim svako drugo pravo ospori i srce smiri i srce smiri kad se prozbori.

20

RESULALLAH Grudi ove raspori mi, srce ovo rastvori mi, Knjigu Tajni otvori mi, pogled jedan pokloni mi, da lice mu ugledam, e oiju ugasim i selam nazovem, Ja Resulallah, Selam ja Resulallah! Selam tebi, svjetlo nura! Selam tebi, zvijezdo blistava! to trag te nijedan ne nadilazi. Selam usnama tvojim to s njih je Objava kapala, Oima to rahmetom su rosile, grudima to tajnu su Istine u sebi nosile! Selam ja Resulallah! Grudi ove raspori mi, srce ovo rastvori mi, pogled jedan pokloni mi, i dah da l' umire kai mi, grudi ove da udahnu, usne sretne da uzdahnu, Selam ja Resulallah, Selam ja Nebijjallah!

21

FATIMIN DOM Vjena vatra tihog Fatiminog doma u mom srcu baklju nura pali i rumeni odsjaj u mislima titra na zidovim znanja to se nekad davno u zaborav slilo, ivim se javlja ono to je bilo. Progovara pijesak i hartije bjele porukom Istine i snagom Kerbele! A kroz ui odjek rijei Poslanika istih nam imama vrijednih podanika nema mira nema blagog hlada bez istine bez asnog dihada.

22

NA KAPIJI GRADA ZNANJA Daleko smo, daleko smo od istine od Sifina daleko smo, daleko smo od Kerbele tvoga sina Vjernih voo, traimo te snagu tvojih sljedbenika sjajne noi, tihe pute do spoznaje tvoga lika Da pijemo s vrela snage i hrabrosti predvodnika da branimo rodne prage od dumana nevjernika Svuda zli su sad vladari dodijali nama v'oma da nam Allah mir podari prostranog ti tihog doma! Zato Bonjak naum ini kroz kapije tvoje proi i do grada asnog znanja Milou Bo'jom doi!

23

STRAH ovjek pred asom jasnim sebe nemona milju potpunom ugled'o. Satkan od straha izveden iz sklonita zaborava trese se pred nepoznatim O Boe! Nikad jasnijeg znaka ni manje snage. Pred zidom stojim nijem i pored moi govora jezik je naao da su rijei izline jer sve to u umu nastane strah prije plamena proguta. Vrijeme kad vrijeme traje due kad sekunde prevaljuju sate sati dane dani godine Kad ono ega se bojim jedino je mjesto gdje bih mog'o pobje'.

24

DAN SUDNJI Sve vode svijeta teku u meni, sva mora valim obale srca mi kvase, i u se, i na se, i niza se, ja smijem pogledat. Tamo gdje trava nie um rijei srienema ni prije ni poslije, sve svoje nosimo sa sobom. I sunca blijesak svakoga jutra i magrib tamom ovijen kad pada, iako juer, iako sutra, tada, bie nam sada!

25

MUDROST Stigla me mudrost u zalogaju ivota, ispod svijesti ma straha mi podero grudi i stislo me tu gdje se nada budi, pa ni daha gdje da udahnem, niti snage malo da odahnem. Znam ne smijem gubiti nadu, kradljivci njeni i vjeru kradu!

26

DOBRO MI DOAO Trebala mi je jaka rije, otra vrha i hladna tijela, da njome probodem besmisao. Trebali su mi vrsti nokti i krepak bijes, da zgulim tue tapete sa svojih zidova. Trebao mi je jauk to e na pucanj da se odazove iz mrane rupe, da znam da nije bio uprazno. I jedno kucanje, jedno toplo: Bujrum, dobro mi do'o, drue stari! Ti to jo uvijek pamti sve nae smislove, sve nae pute, preice i odmaralita, sve nae ale, smijeh i odivljeno sutra. Ti to me podsjea koliko malo nam treba kad znamo ta hoemo, koliko puno moemo kad shvatimo ta neemo, koliko malo gubimo kad unaprijed sve dajemo, i koliko puno imamo kad sve osim Njega odbacimo... Bujrum, dobro mi do'o, drue stari, u ovu izbu ive samoe, gdje svi drugi strahovi u onom pred Njim zamiru, gdje sve druge ljubavi u onu k Njemu uviru, gdje glas se u apate pretae, a apati u tiini umiru.
27

ZAPII Zapii svoje zakletve, obeanja data drugima. Zapii svoje grijehe, zapii da ih samo dobra djela briu, i smjerna dova oiju suznih. Zapii da jutro poinje ustankom protiv sna i lijenosti, korakom ka vodi isteoj, ka molitvi, ka itabu nebeskom gdje ostavlja zapis o sebi danas za svoje sutra. Zapii sreu ovog jutra u vunu magle umotana. Ovo vreteno dana tebi je dato, zavrti ga. Poljubi trag ela svoga na seddi svojoj i pomiluj trag njen na elu svome. Poljubi evlad u san zamotan, halal podaren da smiraj ti bude i majku budnu nad oljom aja. Zapii da voli ovo sobu, ovaj plafon i pod na kom klei. Zapii da voli ova vrata i ovaj prag, ovaj prozor i ovaj pogled. Zapii da voli ovu rijeku i zemlju kojom tee, njena brda i dolove,
28

njene kripe i goleti, njene vjetrove i oblake. Zapii da voli blagu ehru svoga komije, dedinu utnju i nenin topli osmjeh. Da voli zarudjelu travu na oevu mezaru, njegov ehadet i svoj put kojim si ga nastojao dostii. Ponesi prostirku due na prozor jasnosti, istresi halove i ponose to za potku ti utkani nisu, izvadi miris iz desnog depa i spusti ga na ilu kucavicu lijeve ruke. Prisjeti se svog Resula, prisjeti se Grada znanja i krvavog dojeneta na rukama svog imama. Prisjeti se da ga ljubi dok mu suze ivot iu, prisjeti se golim maem na dumana da kidiu. Prisjeti se, primakni se, nek ehidi zamiriu, nek Husejin posvjedoi suzi to ti kvasi oi. Probudi se znakom jasnim prije nego s kunih vrata kroi u san dunjaluki, u varku vjetu, u lov na sjene to bjee pred onim koji ih goni i dahu za vratom onom ko ih se kloni. I gdje ti je spisak bliskih kojima si, u ime Boga, ljubav svoju poklonio. Zna da si im dao dio srca i da ti je pazit na njih kao i na se.
29

Hajde, ustani, osmjeh na lice zadjeni u desno glavu zakreni i sam sebe imenom predaka zovni. Pa pogledaj lijevo i imenom potomaka se oslovi! Dan u koji e kroit i zemlja kojom e hodit prostrana je i za osmjeh i za bol, i za dobro, i za zlo, izai i zahvati prema ahu srca svoga, I dahu ljubavi svoje! Ti zna ko si, odakle si, gdje si i kome ide!

30

OCU EHIDU 5. maja 2010.g. ekao sam maj da livade zamodre, ume ozelene, umjesto mraza trava se na san o rosi osmjeli. ekao sam majsko sunce i luk njegov to samo u tom mjesecu na prozor mutvaka pokraj stare kue proviri. ekao sam miris ljeta to u ovom mjesecu s proljetnim vjetrom uvijek zamirie iz onih mjesta gdje ljeto vjeno je. ekao sam jutros da sinovim kaem, kako bi sutra, da si iv, napunio 58 godina ivota. ekao sam akvarele neba u arenicama zjenica naih pogleda da bi ti lake pokazao kakvim dugama ponosa sjeanje na te zrai u mom srcu.

31

DNEVNIK ODRASTANJA Babo, danas kad smo te spustili u mezar trudio sam se da ne zaplaem. Ti si ehid i zasluuje da tvoj sin bude vrst. Veeras mi se plae. Nije me strah, samo se bojim da ti nikad nisam dovoljno rekao koliko te volim. Babo, prijavio sam se u diverzante. Majci se to nije svidjelo, al' uspio sam izmoliti doputenje. U diverzantima imam potovanje. Stalno negdje idemo. Puno se puca. Ako poginem, nemoj se ljutiti na mene. Babo, danas sam malo ranjen. Nita strano. Uskoro me putaju kui. Nadam se da sam post'o pravi ratnik. Babo, danas me opet zakailo. Nita strano. Izau iz bolnice do tvog roendana. Babo, post'o sam komandir. Bio bi ponosan na mene.
32

Babo, opet me zakailo. Nije mnogo, moda e mir prije nego izaem iz bolnice. Babo, Zavrio se rat. Strano mi nedostaje. Kua je sva razruena, ne znam ta da radim. Babo, zaljubio sam se. Znam da to nije za muke razgovore, ali rekao si mi da ti sve mogu rei. Hou da ovo podijelim s tobom. Babo, oenio sam se. Rodbina se okupila a ti si mi nedostajao. Puno si mi nedostajao. Kriomice plaem cijelu sedmicu. Babo, sad sam u bolnici. Teko mi je opisati ono to osjeam. Svih ovih godina kada bih gledao u ogledalo traio sam da vidim tebe. Danas sam gledajui tek roenog sina vidio sebe. Ima tvoje oi. Babo!
33

SREBRENICA Uzalud nagnuta nad zdencem due tragam za suncem vabei osmijeh to tako je davno igrao na mojim usnama. K'o edna zemlja Usne mi od jauka ispucale... e due kao plima i oseka na gargaama ove nae sudbine izjeda me svojim mjenama trga svojim zupcima, tamo i ovamo, svaku nit mi ponaosob odvaja... A kad sve utihne, mine, dua se dakom ivota napoji, valja mi k'o prelja u prste pljucnut i te niti u preu presti, preu u klupka motati, u klupka igle zadjenuti i demper plesti za njihove kosti. jedan demper za moga Nisada, jedan demper za moga Ismeta, jedan demper za moga Hamida, jedan demper za moga Mustafu, jedan demper za moga Ahmeda, jedan demper za moga efku, jedan demper za moga Sulju, jedan demper za moga Adema, jedan demper za moga aira, jedan demper za moga Muju, jedan demper za moga Edina,
34

jedan demper za moga Samira, jedan demper za moga Behrema, jedan demper za moga Amira, jedan demper za moga Ramiza, jedan demper za moga Refika, jedan demper za moga Atifa, jedan demper za moga Muniba, jedan demper za moga Hasiba, jedan demper za moga Hajrudina, jedan demper za moga Demala, Ko mati moja Hadera strepim nad kostima djece roene, u kamenu svog bola bez zemlje u koje bih ih uvila... Treperavo trim smetena i izgubljena sa Safe na Mervu, iz Bosne u nebosnu, dozivam vraga imenima njegovim: Mihajlo, je l' ti srce smireno kad moj drhat ugleda? Miladine, je l' ti dui iroko kad mojih sinova nema? Radovane, to kolo ne povede, sad ti niko ne smeta? Pero, jesi li manje orav otkad ih ne gleda? Petko, Rajko, Branko, Neo je l' vam u dui granulo? Osjeate li slobodu, il' strepite od uuta lia srebrenikih polja, zazirete li od proljea u strahu da djeca moja, cvjetovi moje due, ne niknu iz svojih dunjalukih grobnica!?
35

Bojite li se kletve i suze majine to svakim dahom kane i svakim treptajem Boga zaziva? evo kosti natkoljenice moga hitrog Demala, evo skeleta moga dojeneta, evo haljinke moje snahe Emke, evo prstena mog djevera Hamdije, evo deset hiljada nevinih dua, ispod svakog busa, gdje kolac zabode da krv ikne, kad vode se napije, iz njihovih usta e da potee, plug kad upregne, zemlju da preore, njihove kosti e da izore, i djetetu svom zalogaj kad da s njihovih kostiju znat e da je uzrio... Ja nemam dijete da mu za plea se sklonim, nit' brata da se na njeg oslonim, nit' mua da ga ponosno pogledam, nit' djevera da ga zamolim, nit' snahe da je ispomognem, nit' eri da je zakunem, imam vrstu Boiju rije i svoju teku zakletvu: DA NE ZABORAVIM, DA NE OPROSTIM, DA PROKUNEM! demper za moga Nisada dat u Atifu u ljutu Krajinu, demper za moga Ismeta Arifu u krnu Hercegovinu,
36

demper za moga Hamida Fatimi u Cersku, demper za moga Mustafu evkiji u Gorade, demper za moga Ahmeda Taibu u Travnik, demper za moga efku Tariku u Sarajevo, demper za moga Sulju Harisu u Zenicu, demper za moga Adema Abidu u Tuzlu, demper za moga aira Harunu u Teanj, demper za moga Muju Halilu u Gradaac, demper za moga Edina Hajri u Visoko, demper za moga Samira Nezimu u Maglaj, demper za moga Behrema Aliju u Brezu, demper za moga Amira Hajdaru u Minhen, demper za moga Ramiza Selimu u Bruklin, demper za moga Refika Samri u Australiju, demper za moga Atifa Husejnu u Belgiju, demper za moga Muniba Redi u Holandiju, demper za moga Hasiba Fudi u Italiju, demper za moga Hajrudina zaovi Emi u Dansku, demper za moga Demala ponijet u sutra u Potoare u njemu su moje zakletve, moja sjeanja, on je moja zastava, moja dova i moj vasijet. Zaogrnite se demperima moje due gdje god da ste, djecu svoju u njih obucite i uza se pribijte imenom ih njihovim zovnite i mlijekom majinim zakunite: DA SE NE ZABORAVI! NIKAD NIKOM NE PONOVI!
37

SANELU JAHIU - UPI Brali smo cvijee na ledinama Bosne Skidali pauinu s njenih prozora Brojali zvijezde kroz kronje Tek dozrelih treanja Slavili roendane Nae sedamnaeste Osamnaeste Devetnaeste ekali slobodnu Bosnu Bore se za nju Jula 92-e Jula 93-e Jula 94-e Allah je sebi uzeo one koji voli! Ostale su puste moje dvadesete Dvadeset prve Sve moje budue Do trena U Levhi mahfuzu skrivena Kada emo se s hajrom U svijetu vjenosti sresti.

38

KAMEN ZA SUZU LJUBAVI Sjea li se majko kamena Velikog , bijelog, na obali Neretve to smo ilime i serdade Na njemu pratljaom mlatili? Noas sam sanjao da ga gledam Danas sam vidio da ga nema! udni ga valovi odnijeli Il' moni brdski potoci Dok smo bili otsutni U tuini. Znam da o drugim stvarima misli Ali, eto, ja se tog kamena sjetih I poalih to nije na starom mjestu. Znam da vie nema ni kue Ni serdada Al' mogli smo bar sjeanje I pokoju suzu ljubavi Od dananjih pria i lai Oprati i ivjeti Kao da se sve dogodilo.

39

BONJAK Rodih se pod sabljom, tapom i mlaakom, k'o znak potinjenosti miru i naum lijepa nijeta. Pod uzglavlje mi stavie jabuku, oprae vodom, da budem k'o moji preci, da vjerujem i da znam na kojoj mi je zemlji ivjeti, s koje mi je esme piti, pod kojim mi je kamenom mrijeti, da pamtim k'o svoje ime, ako me sudbina siroetom uini, da sam iz Bosne i da mi je njome hoditi, u njoj tugovati, u njoj se veseliti, i da mi se njome zvati, htio ostati, ili se odseliti!

40

KAMENDAN Preve su mi mladu prhke Podarile vile snove Bosnu nau da odsanjam Od njenih prvih dana Pa do dana Kamendana. A o danu Kamendanu Postojano evo mislim Od onoga davnog trena Kad u knjigam sam proito O Bonjaku to sultanu Carigradskom ponosito Na naredbu Predaj Bosnu Odgovor je posl'o stamen: S ramena u glavu lahko Ali Bosne ne dam kamen! Zato sma ja Dan Istine Dan susreta s Gospodarom Ko zakletvu nas Bonjaka Nazvao jo Kamendanom.

Abdullah - pai Teftedariji Bosanskom namjesniku koji je odbio predati Pounje Austriji izrekavi uvenu reenicu: " Bir ta veremim ba veremem-I glavu u svoju dati, ali kamena Bosne ne dam!"

41

NA PRAGU SNA No pritee kolane tame, jahalica sna oi mi brdi, odavno su kopnile mi same, taj trag i sad u njima se vidi. Ne traim druga za svoju samou, ne traim rijei za svoju sjetu, znam gdje sam stigao i kamo hou i kakve pute elje mi pletu. Kao planinar osvajam dane, za svakim vrhom novi iz daleka, za svakom noi jutro novo svane, i na istom pragu sudbina me eka. Obuvam je i tragove irim, godinama tako ivot ivim, za sve ali kad podvuem crtu, samo sebe mogu da okrivim. Svojih greak' ne bojim se vie, prestao sam na njih da se viknem, kad s jeseni vjetar me zanjie ja u pasti da s proljeem niknem. Tokom zime puhat u u staklo, tvoje ime u tom dahu pisat, kako stade, nije se pomaklo, niti e se dok ja mognem disat.

42

BESAN Kad u besan zaem, samoo moja, ja te pjesmom tvorim, dajem ti oblik, sutinu, formu, da se gledamo, da iz njega tobom zborim. U Besanu nem' vremena, svi smo godin' Isaovih, to je vjenost ovog svijeta, to je ono na Ahiret to se nosi. To je ono kad smo sami, kad sam sebi drutvo inim, kad se s opim poopujem, kada ope posebljujem. To je ono to mi svijetli u oima kad te laem. S godinama u Besanu sve sam due, sve sam due, i bojim sve se vie da l' u moi kada uem da se vratim.

43

LJUBAV Ti uti ljubav u njedrima due, gdje tiho se igra leptira skrivaa, dok sa usana neba blagi vjetar pue u tanke niti tvoga maslaka. U ulitu snova roje se boje mirisom vjeno ocvalog maka, puta osmijeh na obraze svoje a radost s njih kaplje k'o sadaka. I vidi zvijezde k'o sjemenke da su ljubavi kojom zasijan je svemir i sluti i uti u istom asu kako se stapaju tvoj mir i nemir. Beskraj se cijeli smjeta u kutak to neko davno srcem ga nazva, dah vjenosti staje u trenutak to na rije ljubav tebi se odazva.

44

OSTAVI Ostavi jedno prazno mjesto u svome srcu, ako zakasnim, da se ne umorim ekajui. Ostavi jedan zagrljaj pride, ako me ne bude, u njem' da me vide. Ostavi jedan pogled za mene i jednu neizgovorenu rije za nas. Ostavi jedan drhat grudi, jednog pijetla crvene krijeste, ako zaspemo da nas probudi. I jednu tajnu skrivenu od judi, ako ivot poeli da nam sudi. Ostavi jednu jabuku za ubrat, jednu ruu i esmu tihu, a ja u prazne retke i neizreeno ime u stihu.

45

BOJA LJUBAVI Volio bih da zamislim rijei kao more, ovaj as kao obalu a sebe kao vjeta ronioca. Pa da skoim u more i iz njegovih njedara vadim najljepe bisere rijei. Kad ih sakupim dovoljno, da sjednem na obali i od njih niem pjesmu. Pjesmu o tebi. Pjesmu po kojoj te, moda, ne bi prepoznali oni koji te znaju, ali bi oni koji mene znaju, shvatili koliko te volim.

46

ALMASA MUJAGINA Ne znam je, nikad nisam vie od imena nita saznao o njoj. Ne znam ni kad je bila. uo sam za nju u svojoj petoj godini. Oenio se Zulfo Mehin nekom iz Krajine i stari rekoe: Ista Almasa Mujagina. Kasnije opet, kad mi je bilo desetak ljeta, do'o nam novi hoda, imao lijepu ker, omladina zanijemila, ene pitale ta im je, a stari rekli: Ista Almasa Mujagina Danas, i'o na selo, dedo me pito imam li te i kakva si, meni na um pade pa rekoh: Ista Almasa Mujagina. On me mrko pogleda, izvi obrve i ree: to e ti to sine nisi ti Dervo Ibrin .

47

VRATAR Otvarao sam oi - tik pogledao u sat - tak podnica se ugela - trc kosti se protegle - kvrc nos je uinio - mrc voda se oula - obrazi primili - pljus i dan je poeo 'nako ja pospan dibidus na jednom listu - heh moj zapis ree mi uj: Ja sam vratar kuc! otvaram vrata kuc! i vrata u tvoga kuc! otvoriti srca kuc !

48

BIHUZURKA Od koje ilovae Porijeklo vodi Bihuzurko srca moga? Jal' od slankaste Jal' od slatkaste Grube ili njene? Jel' srodnost tla Ovo to nas vee Ili niti srca to ka istom tee? Ako mi se moe suditi Zbog vjere u sebe Sudi mi! Ako mi se moe suditi zbog nade Sudi mi! Ako mi se moe suditi zbog hrabrosti I hoda ka ljubavi O, molim, sudi mi po njoj! Ja se u njoj budim Njome abdest uzimam I serbez na namaz idem Ti samo reci Mogu li ti imam biti! Bihuzurko srca moga!
49

DODIR SRCA Kao dani preanji U sjeanju se slijeu nai pogledi, pelinji let sa cvjeta na cvijet. Tako ponekad obian ovjek i mudrac jednako zastanu, u trenu kad dva pogleda dotaknu se jedan u drugom, kad gledani nema ni elo, ni nos, ni usne ni lice, samo oi Oi koje isto tako ne vidi! Tren kad dvije due jedna na drugoj se napoje, kad prestanemo disati, kad se vrijeme izgubi u vjenosti, kad drhat srca pokae da jo jesmo, da smo bili i da emo biti. Tren, kad due se sobom napoje, kad podovi srca zadrhte, emeri due se zatresu, kad dvoje se odreknu sebe za radi njih oboje.

50

Iz recenzija:
-Baji slijedi istonjaku filozofiju prolaznosti i predanosti sudbini te u osnovi pjeva racionalno i misleno. Njegov poetski svijet uoblien je odnosom vjenog u prolaznom kao ovjekova odnosa spram Boga te u osnovi ima vjersku dimenziju... (Selman Selhanovi - iz recenzije za stihozbirku Bihuzurka 1996.g.) -Sasvim je izvjesno da se ovdje ne radi o uobiajenoj pismenosti nego o jednoj suptilnoj ljudskoj i poetskoj prirodi, nekonvencionalnom i tajanstvenom fluidu po kojem se razaznaje duh i glas jedne poetike kojoj se moe vjerovati.... (Hajrudin Vrnjak - iz recenzije za stihozbirku Bihuzurka 1996.g.) -Esad Baji, bez ikakve sumnje, spada meu najdarovitije spisatelje koje je iznjedrilo konjiko podneblje. (Bajro Perva, iz recenzije za Boja sjeanja 2010.g.) -Ljepota njegovog izraza je u jednostavnosti i iskrenosti, bez imalo uvijanja i dodvoravanja, kao i u jeziku koji je njegov izvorni, maternji. (Nermin Hodi, osvrt na knjigu Boja sjeanja) 51

-Ono to ovdje zasluuje posebnu panju, a autora ini originalnim i nadasve hrabrim, jeste injenica, to je za razliku od ranijih autora, koji su ugaajui vladajuem reimu, prezirali i omalovaavali sve to mirie na vjersko i tradicionalno, Esad Baji je ba to odabrao za izvorite nepomuene emotivnosti svoje due, kojom crno-bijelo stanje svijeta objelodanjuje u jednoj novoj, itatelju nevienoj pojavnosti, oplemenjenoj kroz unutranje vienje svijeta i tako oplemenjeno pretae u prozu i poeziju. Taj pomueni svijet beznaa, oien od primjesa grijeha i pohlepe, okupan i uljuen na principima vjere i tradicije, svijet skriven i dugo traen u nama samima, eto, ba takav svijet, pjesnik nam otkriva i nudi. To nuenje, uspostavlja, moglo bi se kazati, konekciju izmeu autora i itaoca, uspostavlja onaj prijateljski, roaki odnos. (Aziz Nuhi, osvrt na knjigu Boja sjeanja) -Ja sam jedan od poaenih koji se okoristio njegovim djelima, njegovom umjetnou, njegovim ilahijama i kasidama u koje sam otpjevavi ih unio i jedan dio sebe. Drago mi je da i danas sa Esadom kahve pijem i priam. Oni koji ga ne znaju rei e kako je dosta napisao, no, mi koji smo mu blie znamo koliko je velikih rijei rekao, tek onako, kroz razgovor, rijei koje se jako esto ponavljaju, citiraju, a da ni on ne zna da su njegove. Vjerujem da je u svakom skupu, sijelu, druenju ostala bar po jedna iskrica Esina da se pamti i prepriava... (Zejd oto, osvrt na knjigu Boja sjeanja) 52

SADRAJ
Slovo urednika Kome seddu ini brate Sedda Mevlud ehadet Allah, Allah Pred smrt Krug Jaha hrabrosti Staze Kad bez tvoje ljubavi sam Sa imenom tvojim Stvaralac ljepote Odvedi me Tiina Objava Resulallah Fatimin dom Na kapiji grada znanja Strah Dan sudnji Mudost Dobro mi doao Zapii Ocu ehidu Dnevnik odrastanja Srebrenica Sanelu Jahiu-upi Kamen za suzu ljubavi Bonjak Kamendan Na pragu sna Besan Ljubav Ostavi Boja ljubavi Almasa Mujagina Vratar Bihuzurka Dodir srca Iz recenzija 53 3 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 31 32 34 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51

54