EL-FIKHUL-EKBER

DJELO IMAMA EBU HANIFE

(predaja od Hamada sina Ebu Hanife)

Kratka biografija Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi

Njegovo ime i nadimak
On je Ebu Hanife en-Nu'aman b. Sabit b. Zuta el-Hazaz, a nadimak mu je ElKufi, po Kufi u kojoj je ivio.

Njegovo roenje
Roen je 80. godine po Hidri u Kufi, u doba mladih ashaba.1 Fudajl b. 'Ijad o njemu kae: Ebu Hanife je bio veliki eriatski pravnik (fekih). Bio je poznat po bogobojaznosti. Materijalno bi pomogao svakoga ko mu se obrati za pomod. Strpljiv je bio u poduavanju znanju, i danju i nodu. Mnogo je utio, a malo govorio. Kada bi odgovarao na postavljena pitanja o halalu i haramu, trudio se da to bolje uputi ljude na istinu, sklanjajudi se od vladara.2 Ibn Abdu 'l-Berr kae o njemu: U fikhu je bio imam, sa vrlo dobrim razmiljanjem i analogijom (kijas), paljiv u izvoenju propisa, inteligentan, dosjetljiv, otrouman, bogobojazan i pametan.3 ejhu 'l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu 'alejhi, kae za njega: Zaista, i pored toga to Imamu Ebu Hanifi, rahimehullahu 'alejhi, mnogi proturjee i osporavaju ga u nekim stvarima, niko ne sumnja u vrijednost njegovog fikha, shvatanja i znanja.4 Imam Ez-Zehebi, rahimehullahu 'alejhi, za njega veli: Bio je imam, bogobojazan, uenjak, poboan, ugledan i nije primao poklone vladara.5 Postao je ugledan do te mjere da je postao jedan od etverice najpoznatijih imama iji su mezhebi najproireniji.
1

Po mladim ashabima se misli na one ashabe koji su bili godinama najmlai ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. 2 Tarihu Bagdad, 13/340 3 El-Istigna', 1/572 4 Munhadu 's-sunne, 2/572 5 Tezkiretu 'l-huffaz, 1/168

Njegova smrt
Umro je, neka mu se Allah smiluje, u nodi sredinom mjeseca 'abana 150. hidretske godine. Ukopan je u mezarje po imenu El-Hajzeran u Bagdadu, a ivio je 70 godina.6

Fikhul-ekber
Knjiga El-Fikhu 'l-ekber od Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, koja govori o pitanjima temelja vjere, poznato je djelo kojim je bio zaokupljen veliki dio hanefijskih uenjaka, bilo da se radi o njegovom tumaenju, prouavanju ili slino tome. A takoer je veliku panju imao i kod ostalih uenjaka kada se njegov uticaj proirio. Prenosilac ove knjige je Hamad, sin Ebu Hanife, koji je poznavao mezheb svog oca bolje od drugih. Ibn Halkan o njemu kae: On je bio pravca kojeg je bio i njegov otac, a bio je dobar i poboan. Ipak, neki su ga uenjaci hadisa svrstali u vrstu slabih prenosilaca. Meutim, mi ovdje ne osporavamo njegovu predaju ove knjige, zbog njegove bliskosti sa svojim ocem, kao i zbog injenice da su uenjaci ovo djelo prenosili jedan drugome. Uporeujudi tekst koji se nalazi u ovom djelu sa onim to je iznio Imam Tahavija, rahimehullahu 'alejhi, u svojoj Akidi, uvidjeli smo da postoje izvjesne razlike izmeu ova dva djela, pa stoga zasigurno moemo ustvrditi da je u ovo djelo uneeno neto, to nije govor Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, kao to je npr. spomenuto u ovoj knjizi: Uzvieni Allah je govorio sa Musaom svojim govorom koje je Njegovo svojstvo oduvijek, govorio je bez nekog organa i bez slova. Takoer: Nae izgovaranje Kur'ana je stvoreno. Izmeu Njega i Njegovih robova nema razdaljine.

El-Intika', 171

Sve ovo, prethodno navedeno, uveli su oni koji su doli poslije Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, jer ovo nije bilo poznato u govoru prvih generacija muslimana. Od novih stvari koje nisu bile poznate u prvo doba islama su i rijei: da su Allahove rijei govor u sebi i da je Kur'an koji mi itamo dio tog unutarnjeg govora. Ovo miljenje je novotarija, koju je uveo ovjek po imenu Ibn Kulab. U ovo spada i novotarija u islamskom vjerovanju pod nazivom izgovaranje Kur'ana, koju je prvi uveo El-Karabisi u vrijeme Imama Ahmeda b. Hanbela, rahimehullahu 'alejhi. Neke od tih novotarija u islamskom vjerovanju se vradaju na izmiljene uslove, koji za sobom povlae nemogudnost vienja Uzvienog Allaha, na Sudnjem danu. Ovu stvar si uveli apologetiari e'arije i maturidije, jer su to stvari koje su ubaene naknadno u ovo djelo. Osim spomenutog, jasno se vidi da je govor Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, ili neki od zakljuaka njegovog sina Hamada, nastalih kao rezultat govora njegovog oca.

El-Fikhul-Ekber (Temelji islamskog vjerovanja)7

U osnove (el-asl) tevhida i onoga u to je ispravno vjerovati, spada obavezno izgovaranje rijei: Vjerujem u Allaha i u Njegove meleke (melaike) i Njegove knjige i Njegove poslanike (rusul) 'alejhimus-selam i u proivljenje poslije smrti (el-be'as) i da je sve odreeno (el-kader), dobro i zlo, od Uzvienog Allaha i u obraun (el-hisab) i vagu (el-mizan) i Dennet i Dehennem, i da je sve to istina.

(Jednoa Uzvienog Allaha)

Uzvieni Allah je Jedan. Ne na nain broja, nego kao Onaj koji sudruga nema, nije rodio niti je roen i niko Mu nije ravan. Nije nikome i niemu slian, niti bilo ta od Njegovih stvorenja Njemu lii. Oduvijek je i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima, bilo da se radi o Njegovim linim svojstvima (es -sifatu 'z-zatijje) ili o svojstvima koja su vezana za Njegovu volju (es-sifatu 'l-fi'alijje).

(Lina Allahova svojstva (es-sifatu 'z-zatijje) i svojstva vezana za Allahovu volju (es-sifatu 'l-fi'lijje))
to se tie linih Allahovih svojstava (es-sifatu 'z-zatijje) to su: ivot (el-hajat), svemod (el-kudret), znanje (el-'ilm), govor (el-kelam), sluh (es-sem'u), vid (elbesar), volja (el-iradet). A to se tie svojstava vezanih za Allahovu volju (es sifatu 'l-fi'lijje) to su: stvaranje (et-tahlik), opskrbljivanje (et-terzik), oblikovanje (el-ina'u), inovacija (el-ibda'u), djelo (es-sun'u), i druga svojstva koja su vezana za Njegovu volju i htijenje. On je sa svojim imenima i svojstvima oduvijek i zauvijek, i ne naziva se niti opisuje sa nekim novim imenom i svojstvom.
7

Za svako novo poglavlje stavljen je poseban naslov. Sve ostalo je tekst originala (tj. njegov prijevod). Svi komentari su uzeti iz knjige Kratki komentar na Fikhul-Ekber od dr. Muhammeda b. Abdur-Rahmana El-Humejjisa, koja je prevedena i na bosanski jezik.

(Allahova svojstva su vjena (ezelijjeh))

Allahova svojstva su vjena. Svojim znanjem On oduvijek (fi 'l-ezel) zna i bio je oduvijek opisan svojstvom znanja. On je modan i svojstvom svemodi On je oduvijek opisan. Vjeno govori Svojim govorom i govor je o duvijek Njegovo svojstvo. Vjeno stvara i stvaranje je njegovo svojstvo oduvijek. Vjeno radi Svojim djelima, i djelo je Njegovo svojstvo oduvijek. Izvrilac je Uzvieni Allah a stvorenja su ta na kojima se vre ta djela. Allahova djela nisu stvorena.

(O Kur'anu)
Njegova svojstva su oduvijek i nisu stvorena. Ko kae da su stvorena ili se koleba i sumnja u to, taj je nevjernik u Uzvienog Allaha. Kur'an je Allahov govor napisan u knjizi, sauvan u srcima koji itamo naim jezicima. Objavljen je naem Poslaniku Muhammedu, sallallahu 'alejhi ve sellem. Nae izgovaranje, pisanje i uenja Kur'ana je stvoreno, a sam Kur'an nije stvoren.8

to se tie rijei Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi: Nae izgovaranje Kur'ana je stvoreno..., ova reenica nije po uenju ehlu 's-sunneta nego po uenju apologetiara (ehu 'l-kelama). Ove rijei ne mogu biti govor Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi. Ovo pitanje se pojavilo tek poslije ivota Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, kada je Ibn Kulab iznio svoju tezu o govoru u sebi, iza koje su se prikrivali neki od dehmija. Na taj nain su eljeli da kau da je Kur'an ono to se izgovara jezikom. Na to su im odgovorili imami ehlu 's-sunneta poriudi njihovo miljenje, kao to je Imam Ahmed i drugi uenjaci, da bi time sprijeili govor o stvorenosti Kur'ana. Kae Imam Tahavija, rahimehullahu 'alejhi, u svojoj Akidi: I Kur'an je uistinu Allahov govor. Od Njega je potekao taj govor mada mi ne znamo njegovu kakvodu. Spustio ga je Svom Poslaniku putem objave. Vjernici su u to povjerovali sa iskrenodu, ubijeeni da je to uistinu Allahov govor i da nije stvoren kao to je sluaj sa ljudskim govorom. Ko ga uje i bude smatrao da je to ljudski govor, taj je poinio kufr. Takvog je Allah pokudio, napao i obedao mu Dehenem (Sekar), kao to kae Uzvieni: U Sekar du Ja njega baciti (El -Muddessir, 26.) Time to je Uzvieni Allah obedao Dehennem onome ko kae: Ovo su samo ovjekove rijei! (El-Mudessir, 25.) saznajemo sa ubjeenjem da je Kur'an govor Stvoritelja ljudi i da ne lii govoru ovjeka. (erhu 'l-akideti 't-Tahavijje, 121-122)

Ono to je Uzvieni Allah spomenuo u Kur'anu, kazivanja o Musau i drugim vjerovjesnicima, neka je na njih Allahov spas, kazivanja o faraonu i Iblisu, sve to je govor Uzvienog Allaha u kojem nas obavjetava o njima. Allahov govor nije stvoren, dok je Musaov, 'alejhi 's-selam, govor, i govor drugih stvorenja stvoren. Kur'an je govor Uzvienog Allaha koji je oduvijek, to nije sluaj sa njihovim govorom. Musa, 'alejhi 's-selam, je uo Allahov govor, kao to kae Uzvieni: ...a Allah je sigurno sa Musaom razgovarao. Uzvieni Allah je govorio i prije nego je razgovarao sa Musaom, 'alejhi 's selam. Bio je Stvoritelj oduvijek i prije nego je stvorio stvorenja. On je govorio Musau, 'alejhi 's-selam, svojim govorom, koje je Njegovo svojstvo oduvijek. Sva Njegova svojstva (sifati) se razlikuju od svojstava stvorenja. On zna, ali Njegovo znanje nije kao nae. On je Modan, ali Njegova mod nije kao naa. On vidi, ali ne kao to mi vidimo. Allah govori govorom koji ne lii naem. uje, ali ne kako to mi ujemo. Mi govorimo naim organima i slovima, a Uzvieni Allah govori bez organa (aleh) i slova (harf). Slova (harfovi) su stvorena9, a Allahov govor nije stvoren. Njegovo bide nije kao ostala bida. To znai da On postoji, bez tijela. Ne prihvata dijeljenje, ne moe Ga niko spoznati osjetilima (devher) i nije ovisan o nekome ('ared)10. Nema granica (hadd) niti suparnika (didd). Nita Mu nije slino i ravno (nidd) niti Mu ko lii (misl).

to se tie reenice: Uzvieni Allah govori bez organa i bez slova (harfova), jer slova su stvorena... to je novotarija koju su uveli apologetiari, koji sma traju da je Kur'an stvoren. Ovo sigurno nije govor Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, zbog toga to je novotarija koja govori da je Kur'an stvoren, utemeljena na novotariji koja govori o tome da je Uzvieni Allah govorio u Sebi. Ova novotarija nije b ila u vrijeme Imama Ebu Hanife koji je umro 150. godine po Hidri. Pomenuta novotarija je nastala u vrijeme Ibn Kulaba, koji je umro 241. godine po Hidri. Ispravno vjerovanje ehlu 's sunneta ve'l-dema'ata jeste da je Kur'an sa svojim slovima Allahov govo r. On ga je govorio Svojim slovima i Svojim glasom. Kao to Njegov govor nije kao govor stvorenja, tako ni Njegov glas nije kao njihov. A govor ne moe biti osim glasom i slovom. 10 to se tie reenice: Ne prihvata dijeljenje, ne moe Ga niko spoznati osj etilima (devher) i nije ovisan o nekome ('ared)... to je govor apologetiara, a ne govor

(Poglavlje o Allahovim svojstvima (sifatima))

On ima ruke i lice. Ima svoje Bide, kao to je Uzvieni Allah spomenuo u Kur'anu. Ono to je Uzvieni Allah spomenuo u Kur'anu poput lica, ruku i Njegovog Bida su Njegova svojstva, mada mi ne poznajemo njihovu kakvodu. Ne kaemo da Njegova ruka znai Njegovu mod ili blagodat, jer to bi znailo poricanje (ibtal) jednog Njegovog svojstva, kao to kau kaderije i mu'atezile. Njegova ruka je Njegovo svojstvo bez pitanja o njegovoj kakvodi. Takoer, Njegova srdba i zadovoljstvo su dva Njegova svojstva, bez pitanja i njihovoj kakvodi.11

(Poglavlje o odreenju (kaderu))

Uzvieni Allah je sve iz niega stvorio. Uzvieni Allah je apsolutno sve znao o svim stvarima prije nego to ih je stvorio. On je svim stvarima sudbinu odredio. Nede se desiti nita ni na dunjaluku nit na ahiretu osim sa Njegovom voljom, znanjem i odreenjem. Sve to, Uzvieni Allah je zapisao u ploi uvanoj (el-levhi 'l-mahfuz), s tim to je to zapisano kao opis, a ne kao propis (hukm)12. Odreenje (kada' i kader) i htijenje (meieh) su Njegova svojstva oduvijek, bez pitanja o njihovoj kakvodi. On, Uzvieni Allah zna i ono to ne postoji u trenutku nepostojanja (el-ma'dum) i zna kako bi to izgledalo kada bi

Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi. Za takav govor nije dola ni potvrda ni negacija. Odgovor na ovakve stvar je da se o njima i ne govori. 11 Ovaj tekst kojim je Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, opisao svoj mezheb po pitanju Allahovih svojstava je vrlo jasan i zasniva se na sljededem: 1. Sve to je dolo u Kur'anu i sunnetu od Allahovih imena i svojstava, dunost je u to vjerovati, bez da se ta svojstva usporeuju sa svojstvima stvorenja (tebih) i bez poricanja njihovog stvarnog znaenja (ta'til). 2. Nije dozvoljeno tumaiti neko Allahovo svojstvo u prenesenom znaenju (metaforiki, te'vil) nekim drugim svojstvom. 3. Ko bude protumaio neko svojstvo u prenesenom znaenju (te'vil), taj ga je iskrivio (tahrif) i porekao stvarno znaenje tog svojstva (ta'til). 12 to se tie rijei Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi: To je zapisano kao opis, a ne kao propis., mogude je (a Allah najbolje zna) da su ove rijei izmiljene i umetnute, te da nisu od govora Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi. Zato to u sebi sadre poricanje jednog od stepena vjerovanja u kader, a to je stepen stvaranja (halk).

ga stvorio. Zna ono to je stvoreno u njegovom trenutnom stanju postojanja, i zna kako de to prodi i nestati. Allah zna ono to stoji u njegovom trenutnom stanju stvaranja, i zna kako bi to bilo u njegovom promijenjenom stanju. Uz sve to Njegovo znanje se ne mijenja niti se obnavlja, jer su promjenljivost i razliitost stvari koje se deavaju kod stvorenja.

(Kakvim je Allah stvorio ljude po prirodi (fitri))

Uzvieni Allah je stvorio ljude iste od nevjerstva i vjerovanja, a zatim im se obratio naredbama i zabranama. Nevjernikom postade onaj koji je poinio kufr svojim djelom i poricanjem istine, koga je Allah ostavio bez pomodi (el huzlan). Vjernik je postao onaj koji je povjerovao svojim djelom, oitovanjem (ikrar) i potvrivanjem (tasdik), uz Allahovu uputu i pomod. Uzvieni Allah je izveo Ademovo potomstvo iz njegove kime i uinio ih razumnim te im se obratio naredivi im vjerovanje, a zabranivi im nevjerstvo. Oni potvrdie da je On Gospodar i taj in je bio manifestacija njihovog vjerovanja. Zbog toga se ljudi raaju u toj prirodnoj vjeri (fitri). Ko uznevjeruje nakon toga, taj je odstupio i primijenio ubjeenje, a ko povjeruje i posvjedoi, taj se uvrstio i ustrajao. Uzvieni Allah nije nikoga prisilio na nevjerstvo niti na vjerovanje. Nije nikoga stvorio kao vjernika niti kao nevjernika, nego je ljude stvorio kao bida. Vjerovanje i nevjerstvo su djela Njegovih robova. Uzvieni Allah zna kada de neko poiniti nevjerstvo (kufr) i trenutak kada postaje nevjernik. Ako povjeruje nakon toga, to je takoer u Allahovom znanju, On ga zavoli bez da to prouzrokuje promjenu u Njegovom znanju i svojstvu. Sva ljudska djela poput kretanja i mirovanja su u stvarnosti plod njihovog angamana, a Allah je Tvorac tih djela i sva ona su s Njegovom voljom, znanjem i predodreenjem.

(Pokornost je draga Allahu, a grijeenje je predodreeno, ali ga Allah ne voli)

Sve vrste pokornosti bivaju obavezne Allahovom naredbom (emr), Njegovom ljubavlju (mehabbe), zadovoljstvom (rida'), znanjem ('ilm), voljom (meieh) i predodreenjem (kada') i odredbom (kader). Sve vrste grijeha su uz Njegovo znanje, odredbu i volju, ali bez Njegove ljubavi, zadovoljstva i naredbe.

(Poglavlje o bezgrjenosti poslanika)

Svi poslanici, 'alejhimu 's-selam, su isti (munezzeh) od malih i velikih grijeha, nevjerstva i runih postupaka, a deavale su im se neke greke (zellat) i omake (hata').

(Poglavlje o Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem)

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, je Allahov miljenik i rob, Njegov poslanik, vjerovjesnik i odabranik. Nije nikada oboavao kipove niti je i jednog trenutka poinio irk, a takoer ni mali niti veliki grijeh.

(Odlikovanje ashaba jednih nad drugima)

Najbolji ljudi nakon poslanika, 'alejhimu 's-selam, su: Ebu Bekr es-Siddik, potom Omer b. El-Hattab, potom Osman b. Affan Zu 'n-nurejn, a onda 'Alija b. Ebu Talib, neka je Allah njima zadovoljan.

(Musliman ne postaje nevjernikom injenjem grijeha, dok ga ne bude smatrao dozvoljenim)

Pobonjake koji su bili na istini uzimamo za prijatelje bez izuzetka. Ne spominjemo nikoga od Poslanikovih, sallallahu 'alejhi ve sellem ashaba osim po dobru. Ne smatramo nijednog muslimana nevjernikom (kafirom) ukoliko poini neki grijeh, pa makar on bio i veliki, osim ako ga ne bude smatrao dozvoljenim. Nedemo poricati i ponitavati njegov iman i nazivat demo ga vjernikom. On moe biti vjernik grjenik (fasik), ali ne i nevjernik.

(Neka pitanja vezana za vjerovanje ('akaid) ehlu's-sunneta)

Mesh po mestvama je sunnet; teravih namaz u ramazanu je sunnet; dozvoljeno je klanjati namaz za pobonim, ali i za grjenikom. Ne kaemo da vjerniku ne tete njegovi grijesi niti da on nede udi u vatru niti da de u njoj ostati vjeno. On, pa makar bio grjenik, dunjaluk je napustio kao vjernik. Takoer, ne kaemo: Naa dobra djela su primljena, a loa djela oprotena, kao to kau murdije. Umjesto toga kaemo: Ko uradi neko dobro djelo ispunivi sve njegove uslove, isto od mahana koje ga kvare, i ne umanji ga i ne poniti nevjerstvom, otpadnitvom i loim ponaanjem te napusti ovaj svijet kao vjernik, takvo djelo Uzvieni Allah nede uiniti bezvrijednim, nego de ga primiti od njega i za njega ga nagraditi. Ko poini loa djela, izuzev irka i nevjerstva (kufra), a zbog kojih se nije pokajao, te umre kao vjernik, takva osoba potpada pod Allahovu volju. Ako bude elio Allah de ga kazniti patnjom u vatri, a ako bude elio, oprostide mu i nede da nikako kazniti vatrom. Ako neko djelo bude sadralo u sebi rija' (pretvaranje) ono de ponititi nagradu koju ima onaj ko ga poini, a isti sluaj je i sa samodopadljivodu.

(Mu'adize poslanika, 'alejhimu's-selam, i kerameti dobrih ljudi (evlija) su istina)

Znaci (mu'adize) od strane poslanika, 'alejhimu 's-selam, su potvreni, kao to su i kerameti (nadnaravna djela) evlija (dobrih ljudi) istina. to se tie djela Allahovih neprijatelja poput Iblisa, faraona i Deddala, njihova djela koja se spominju u predajama da su se desila ili da de se desiti, ne nazivamo mu'adizama niti kerametima. Naprotiv, nazivamo ih ispunjenjem njihovih potreba, a to je stoga to Uzvieni Allah ispunjava potrebe svojih neprijatelja, posebno ih zavodedi, iz elje da oni zaslue kaznu. Oni time bivaju zavedeni i postaju jo vedi silnici i nevjernici. Sve to je reeno je zamislivo i mogude.

(Vienje Allaha na Ahiretu)

Uzvieni Allah je bio Tvorac prije nego je stvarao i Opskrbljiva prije nego je opskrbljivao. Uzvienog Allaha de biti mogude vidjeti na Ahiretu. Vjernici, koji de boraviti u Dennetu, vidjet de Allaha svojim oima, bez poreenja i kakvode, a izmeu Njega i Njegovih stvorenja tada nede biti rastojanja.13

13

to se tie dijela teksta u kojem Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, kae: A izmeu Allaha i Njegovih stvorenja tada nede biti rastojanja, mogude je da ovo nisu rijei Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi. Ovaj vid izraanja odgovara apologetiarima. Takoer, ovi izrazi predstavljaju pojanjenje kakvode vienja, a Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, je to porekao prije toga. Jer kako da ovjek vidi neto ako izmeu njega i te stvari nema rastojanja? Stoga povedi rauna o tome!

(Definicija vjerovanja (imana))

Iman je priznavanje (ikrar) i potvrivanje (tasdik). I iman stanovnika nebesa i Zemlje ne povedava se i ne smanjuje u pogledu onoga u to se vjeruje. Ali se povedava i smanjuje u pogledu vrstine uvjerenja (jekin) i potvrivanja (tasdik). Vjernici su priblino isti u imanu i tevhidu, ali se razlikuju po djelima.14

(Veza izmeu islama i imana)

Islam je predanost (teslim) i pokornost Allahovim naredbama (inkijad). S jezike take gledita postoji razlika izmeu imana i islama, ali nema imana bez islama niti ima islama bez imana. Povezani su kao to su povezani lea i
14

Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, objanjava svoje uvjerenje u vezi sa vjerovanjem (imanom). Po njemu je iman oitovanje jezikom i potvrda srcem i po njemu se iman stanovnika nebesa i Zemlje ne povedava niti smanjuje. Ovaj s tav je suprotan miljenju prvih generacija muslimana (selefa), jer je iman kod njih potvrivanje (tasdik), priznanje (ikrar) i djela ('amel), te se on povedava i smanjuje. Dokaz za to su rijei Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: Znate li t a predstavlja iman u Allaha Jedinog? Odgovorili su: Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju, a on ree: Svjedoenje da nema drugog boanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata, post ramazana, te da izdvoje petinu plijena. (Hadis biljei Buharija (Fethu 'l-Bari, 1/157), br. 53., u Imanu, poglavje: Edau 'l-humusi mine 'l-imani. Muslim 1/46, br. 17., u imanu, poglavje El-emru bi 'l-imani billahi te'ala ve resulihi sallallahu 'alejhi ve sellem. Obojica prenose hadis putem rivajeta Ebu Demreta od Ibn 'Abbasa, a on od Poslanika.) Uzvieni Allah je o povedivanju i smanjivanju imana rekao: ...i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveda... (El-Muddesir, 31.) Dokazi po pitanju povedivanja i smanjivanja imana se ne mogu prebrojati. Stoga, ono to je spomenuo Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, je suprotno stavu prvih generacija muslimana. to se tie dijela teksta u kojem Imam Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, kae: ne povedava se i ne smanjuje u pogledu onoga u to se vjeruje, to su modernistiki izrazi skolastika, dok se ispravni prethodnici nisu uputali u ove pojedinosti. Oni su samo rekli: Povedava se i smanjuje: povedava se pokornodu, a smanjuje grijeenjem. Zatim i njegov govor o izjednaenosti vjernika u imanu spada u stvari koje su neminovno netane, jer iman meleka i poslanika nije popu t imana obinih vjernika. Ovo je stvar na koju se treba upozoriti, pa razmisli o njoj! (Kratki komentar na Fikhul-Ekber od dr. Muhammeda b. Abdur-Rahmana El-Humejjisa)

stomak, a termin din (vjera) odnosi se na iman, islam i cjelokupan vjerozakon (eri'at).

(Naa spoznaja Uzvienog Allaha)

Uzvienog Allaha spoznajemo istinskom spoznajom onako kako je On sam Sebe opisao u Kur'anu, sa svim Svojim svojstvima. Niko nije u stanju da istinski oboava Uzvienog Allaha onoliko koliko je On dostojan, nego Ga oboava onako kako mu je naredio u Kur'anu i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Svi vjernici su na istom stepenu po pitanju spoznaje (me'arife), ubjeenja (jekin), oslanjanja (tevekkul), ljubavi (mehabbe), zadovoljstva (rida'), straha (havf), nade (reda') kada je rije o vjerovanju (imanu), a razlikuju se u svemu navedenom kada nije rije o vjerovanju (imanu) u sve to.15

(Zauzimanje (efa'at) poslanika, 'alejhimu's-selam, vaga (mizan) i vrelo (havd))

Uzvieni Allah je dobar i pravedan prema Svojim robovima. On iz Svoje dobrote moe nagraditi Svoga roba mnogo vie nego li on to zasluuje, ili ga kazniti zbog grijeha iz Svoje pravednosti, kao to mu moe i oprostiti iz Svoje dobrote prema njemu. Zauzimanje (efa'at) poslanika 'alejhimu 's-selam, je istina i efa'at Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, za vjernike grjenike i za poinioce velikih grijeha meu njima, koji su zasluili kaznu, je nepobitna istina. Takoer, vaganje djela na Sudnjem danu na vagi (mizanu) je istina, kao to je istina i Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, vrelo (havd).

15

Po miljenju Imama Ebu Hanife, rahimehullahu 'alejhi, svi vjernici su na istom stepenu spoznaje i ubjeenja, kao to su na istom stepenu i u pogledu imanskih djela, kao npr.: oslanjanja na Uzvienog Allaha, ljubavi prema Njemu i dr., dok se razlikuju u drugim stvarima. Ovo je bez sumnje neispravno, jer se vjernici razlikuju u svemu to je spomenuto. Zato to ne moe ubjeenje i oslanjanje na Uzvienog Allaha nekog od nas biti poput ubjeenja i oslanjanja na Uzvienog Allaha od strane poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Neispravnost takvog miljenja je potpuno jasna, a vjernici se razlikuju, kako u imanu tako i u djelima, u to nema sumnje.

(Dennet i Dehennem nee nikada nestati)

Obraun meu zavaenim stranama na Sudnjem danu i to putem dobrih djela je istina. Ako ne budu imali dobrih djela bide im natovorena tua loa djela, to takoer predstavlja istinu. Dennet i Dehennem su stvoreni i nede nikada nestati, niti de dennetske hurije ikada umrijeti. Nikada nede nestati Allahove kazne, ali i Njegova nagrada je vjena. Uzvieni Allah upuduje onoga koga On hode iz Svoje dobrote i ostavlja u zabludi koga On hode iz Svoje pravednosti, a Njegovo ostavljanje u zabludi znai ostavljanje bez pomodi. Ostavljanje bez pomodi se moe protumaiti na nain da Allah uskrati ovjeku uspjeh u onome ime je On zadovoljan i to predstavlja pravdu sa Njegove strane. Isti je sluaj i sa kanjavanjem takvog ovjeka za poinjena loa djela.

(Kaburska kazna ('azab))

Nije dozvoljeno da kaemo: ejtan oduzima iman vjerniku prisilno, nego kaemo: ovjek ostavi iman, pa mu ga ejtan onda oduzme. Ispitivanje u kaburu od strane meleka Munkera i Nekira je istina. Takoer, vradanje due u tijelo u kaburu je istina. Stisak kabura i kaburska kazna je istina za sve nevjernike, a moguda je i za neke vjernike koji su poinili grijehe. Sve to je ulema pomenula na perzijskom jeziku od Allahovih svojstava, je dozvoljeno redi, osim rijei ruka na perzijskom. Takoer, je dozvoljeno redi buruun hude to znai azze ve delle (Silni i Uzvieni), bez uporeivanja sa Njegovim stvorenjima (tebih) i bez pitanja o kakvodi (tekjif).

(Znaenje Allahove bliskosti i udaljenosti)

Bliskost i udaljenost Uzvienog Allaha nije sa aspekta fizike razdaljine ili blizine, nego u znaenju poasti i ponienja. Tako je onaj koji je pokoran i blizak Allahu, bez pitanja kako, a grjenik je daleko od Njega, bez pitanja kako. Bliskost, udaljenost i pribliavanje Allahu su u zavisnosti od stanja onoga koji se obrada. Takoer, i boravak u Njegovoj blizini u Dennetu, te stajanje pred Njim, su bez pitanja kako.

(Odlikovanje nekih kur'anskih ajeta)

Kur'an je objavljen Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem. On je zapisan na listovima. Svi kur'anski ajeti su podjednaki u vrijednosti i znaenju, osim to neko od njih imaju vrijednost spominjanja i vrijednost onog koji se spominje, kao to je Ajetu 'l-kursijja. To je zbog toga to se u njoj spominje Uzvienost Allaha, Njegova velianstvenost i svojstva te su se u njoj ujedinile dvije vrijednosti: vrijednost spominjanja i vrijednost spomenutog. Neki od ajeta imaju samo vrijednost spominjanja, poput govora o nevjernicima, dok spomenuti u njima, a to su nevjernici, nemaju nikakvu vrijednost. Takoer, sva Allahova imena i svojstva su podjednaka u veliini i vrijednost i meu njima nema razlike.

(Sinovi i keri Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem)

Sinovi Allahovog Poslanika bili su: Kasim, Tahir i Ibrahim, a njegove kderi: Fatima, Rukajja, Zejneb i Ummu Kulsum. Ako ovjeku budu nejasna neka precizna pitanja iz oblasti akaida on mora odmah biti spreman da povjeruje u ono to je istina kod Uzvienog Allaha sve dok ne nae uenjaka kojeg de upitati. On ne smije kasniti u potrazi za odgovorom i nema opravdanja ako bude oklijevao, i time postaje nevjernik. Vijest o dogaaju Mi'rada je istina i ko je odbije on je novotar i zalutao.

(Predznaci Sudnjeg dana)

Pojava Deddala te Je'duda i Me'duda, izlazak Sunca sa zapada, silazak Isaa, 'alehi 's-selam, sa neba, kao i drugi predznaci Sudnjeg dana spomenuti u vjerodostojnim hadisima su istina koja de se desiti. A Uzvieni Allah upuduje na pravi put koga On hode.