Proces, roman Franz Kafke

U romanu Proces ekog pisca njemakog knjievnog izraaja Franca Kafke, protiv Jozefa K., obinog bankarskog slubenika, pokrenut je sudski proces od strane nevidljivog suda, bezimene sudske mainerije isprogramirane do krajnjih tanina. Sam Jozef K. zateen je u rano jutro, u krevetu u svojoj sobi, zbunjen i bijesan na takvo ponaanje ljudi koji su ga uhapsili, a on ne zna ko su, o emu govore, niti kojoj vlasti pripadaju. Jozef K. ne zna to tono stoji u toj samozvanoj optunici koja je realno apsolutno nedokaziva, ali je injeniki jasno da je on kriv. Ako uti, priznao je krivicu, ako se brani, on ju je pravno i dokazao. Na samom poetku romana moe se primijetiti o kakvoj je maineriji rije, sa kim Jozef K. ima posla i kao da se ve od samog poetka nasluuje da e sve to uradi biti samo novi koraci njegove sopstvene propasti, jo dublje iskopana njegova sopstvena raka. Sve to radi Jozef K. jeste potraga za nevidljivim demonima koji ga gone iz njemu nepoznatih razloga, neprekidno preispitivanje po njemu sasvim ispravnih sopstvenih odluka, gubljenje u lavirintu stepenita, zaguljivih tavana i mranih hodnika. U romanu se otkriva priroda sudske organizacije, u razgovorima sa advokatom, Leni, trgovcem Blokom, soboslikarem Titorelijem..., saznaje se koliko su nedostupna i zapeaena vrata zakona, koliko su ona teko zabravljena za one koji ele prodrijeti unutra. Dok Jozef K. trai sobu za sasluanje, stie se utisak kao da ta soba i ne postoji u realnom svijetu, ve samo za one koji je trae, nju vide samo oni ija krivica privue zakon. Kao to u Geteovom Faustu i drugim romanima koji obrauju temu trgovine s avolom, Mefista vidi samo onaj koji je duu svoju predao kandama njegovim, tako i sobu za sasluanje vidi samo onaj na ijim se leima i ramenima nalaze kande zakona. Zakon je nevidljiv dok ga ne dodirnemo, Mefisto je nevidljiv dok ga ne pozovemo. Kao da je rije o nekim pararalnim svjetovima - svijetu obinih ljudi sa loginim uzronoposljedinim vezama i jednom drugom - neloginom svijetu sa sjenkama nad glavama obinih ljudi. Sutina je nedokuiva, kud god se Jozef K. okrenuo, koga god je pogledao ili sa kim god da je razgovarao, od obinog graanina, preko straara do advokata i nadriadvokata, viih i niih inovnika, nad svima je bila nagnuta ta nevidljiva sjenka, koja u svakom trenutku moe bilo koga od njih, sasvim sluajno izabranog, progutati, tj. primiti u sebe, izbrisati pravno ili bioloki sa lica zemlje, a ona ista sve je jaa od novih sudskih sluajeva, novi procesi njena su hrana - ona ivi od rtava pravne drave. Odbrana je nemogua u istoj mjeri koliko je i mogua, K.-ov proces stoji dobro isto toliko koliko istovremeno i stoji loe. Sve je nedostupno i nedostino, pa ak i advokatove pribiljeke o K.-ovom sopstvenom procesu. Nekoliko puta u romanu je Jozefu K. pokazana fioka u kojoj se nalazi neto to bi trebalo opravdati tvrdnje njegovih sagovornika, ali njihova unutranjost za njega je morala ostati tajna. K.-u ostaje samo da vjeruje tim rijeima. Sve su, dakle, tajne, ak i ono to je na njegovoj strani, ono to treba da mu poslui u svrhu njegove odbrane, ono sa im bi morao da se do tanina upozna, da bi se adekvatno i kvalitetno mogao braniti. Kao iz Titorelijeve prie: Sudski predmeti su tajna za nie inovnike. esto se pojavljuju u njihovom vidokrugu, a da ovi ne znaju odakle su doli, idu dalje, a da ovi ne znaju kuda. Sve tajna do tajne - jedan advokat do drugog, jedan straar uza drugog, jedan sudija iznad drugog - kako li se samo bespomono osjea seljak iz prie zatvorskog kapelana pred vratima zakona u jednoj takvoj tajanstvenoj maineriji?!? Ova pria iz pretposljednjeg poglavlja romana, puna je simbola koji govore o nedokuivosti zakonskih pravila i normi. Ulaz nije nemogu, ali se ne moe ui, jer iza jednog straara uvijek je drugi, iza drugog trei i tako sve u nedogled, bez imalo praznine. Hijerarhija ne podnosi prazninu,...to je metafizika piramida kojoj nedostaje najgornji kamen,...ona see u onostranost, u svijet po sebi. Kako je straar drugih vrata doao do svog radnog mjesta, ako ne kroz prva ili trea vrata? Stie se utisak da straar sa drugih vrata nikada nije proao kroz prva, trei straar kroz prva i druga, straar ovih prvih svakako ne zna za ona iza njegovih. Jer straari su srasli sa tim vratima, vrata i straar su mrtva cjelina, nastaju i nestaju u istom trenu. Mrtva cjelina je bila i figura koju su obrazovali K. i dvojica egzekutora njegove presude. K. je od trenutka presude postao objekat sistema, drave, obian predmet - postao je neto slino vratima na ulazu u zakon. U prii se saznaje da je seljak ogromni niz godina ekao pred vratima, pokuavajui da ue na razne naine, da je pred tim vratima ostario, na koncu i izdahnuo. A straar je ostao isto tako mlad kao i kada je seljak doao, sa istom ivotnom energijom, istom predanou da slui i brani. Anegdota o straaru i seljaku, nalazi se, prema rijeima zatvorskog kapelana, u uvodnom slovu zakona K. -ove drave. Pravno gledano najsavrenija, svakako najee imitirana savremena amerika demokratija, isto tako u ustavnoj preambuli istie da je za svakog radnog amerikanca zagarantovana srena budunost. Ali, sa svih

strana nailazimo na iste pravnike nedoumice. Kakav treba biti neko ko je radan, kako treba da izgleda srena budunost i ko postavlja standarde marljivosti i srene budunosti? Kad bi straar prvih vrata znao ta seljaka oekuje kod drugih vrata ili pak samo to koliko vrata ukupno ima, onda on ne bi bio dobar straar. Znanje je kodljivo. Znanje, otvorenost, ili ma koji oblik javnog miljenja i djelovanja demistikuje birokratiju i ona u tome vidi akt tuosti, neprijateljstva. Oni koji ele da saznaju, koji su otvoreni uticajima, na loem su glasu. Jer, birokratiji je potrebna samo jedna glava, svako zna po malo, niko ne zna sve, djelimino znanje je prava blaenost. Takva filozofija imala je kroz istoriju svojih hiljadu lica i nalija. Gotovo da ni dan danas nema politike partije u kojoj stranaki portparol, kao ovjek koji je zaduen da se stavi na raspolaganje javnom mnjenju za sva mogua pitanja, zna deseti dio odgovora na ta pitanja. Njegov je posao da bude mlad, lijep i da ne zna, ili da djelimino zna. Kafka je u romanu pokazao kako je dravna hijerarhija samo naizgled raznobojna i razgranata, dok je u sutini zapeaeno istovjetna. Na poetku romana Jozef K. je osokoljen to u sobi za sasluanja postoje izvjesne pristalice njegove borbe za nezavisnu individuu i on, ne oskrnavljen slutnjama i strahovima koje tek u poodmaklom dijelu romana poinje osjeati, sa velikim arom govori o svojoj stvari, nokautira bez izuzetka sve stavke koje mu se stavljaju kao teret krivice. Nije traio aplauz, bilo mu je dovoljno da bilo koga svojim govorom pridobije, da javnost postaje svjesna njegovih rijei. No, saznaje se da je, u stvari, rije o velikoj podvali: Ispod brada prividnih suprostavljenih stranaka svjetlucale su na kragnama kaputa znake razliite boje i veliine. Dokle je pogled dopirao, svi su imali iste znake. Svi su bili istomiljenici, te prividne stranke s desna i s lijeva, i, kad se K. naglo okrenuo, ugledao je istu znaku i na kragni istranog sudije.... Sve je prividno, nita nije onako kao izgleda. Kao u kominom pozoritu, ljudi se dijele na lijeve i desne, konzervativne i napredne, a svi su u slubi iste organizacije, govore i misle istim jezikom, ak i primaju novac iz zajednike kase. Podjela dunosti je jasna do tanina. Svako u K-ovoj dravi ima svoje zaduenje. Obian ovjek je duan da ne bude kriv ili, ako ve jeste, ne pita za razloge krivice ve da se pomiri sa stanjem stvari, svaki od gospode iz sobe za sasluanja ima dunost da aplaudira ili zvidi, uvari da uvaju, batina da biuje...Zanati i dunosti su apsurdni, ali pravni sistem savreno funkcionie. Ginter Anders daje definiciju ove apsurdne podjele uloga: Batinaev odgovor istovjetan je sa onima koje su na sasluanju davali namjetenici njemakih logora smrti. To je odgovor obezvlaenog koji je neodgovoran zato to mu se ne ostavlja odgovornost - odgovor onoga koji ne ivi, nego je ivljen. Ipak, stvarnu vrijednost dobrog toka jednog procesa mogu imati potene ljudske veze, kae Jozefu K. slikar Titorijeli, dok ga uvodi u lavirint sudske mainerije. Stie se utisak kao da dravom vladaju demoni koji se ne vide i ne uju. Koliko god bila velika potena ljudska veza, ona je samo put do neke jo potenije. Kancelarijski direktor, prijatelj advokata Hulda, pravi je kapitalac kada je rije o stvaranju visokih prijateljstava, u cilju poboljanja K.-ovog procesa, ali on moe biti samo jedan od bradate gospode iz prividno suprostavljenih stranaka sale za sasluanja. Svi oni, sa istim znakama su, naime, sitne ribe za istranog sudiju, a koliko je ovaj sitan, dokazuje i K.-ova reakcija u trenutku kada mu Leni pokazuje portret u stanu advokata Hulda: Opet samo istrani sudija?!? Dobrim vezama se, pritom, moraju tretirati veze sa visokim inovnicima nieg stepena. Kontakt sa konkretnim ljudima je nuan, mora se ekati danima u hodnicima suda, ako nema tih kontakata, nema ni traga od poboljanja procesa, dakle, nema vas vie, providni ste, ne postojite. Upravo kako je K. u oaju opisao: Jedan delat mogao bi zamijeniti itav sistem. Iako je u romanu nedvosmisleno ukazano na nedostupnost, nepravednost i krajnju nehumanost sudske organizacije, ipak postoje dijelovi koji otkrivaju i izvjesne suprotnosti ovakvoj tvrdnji. Nepobitna je tvrdnja da je imaginarna drava i njena pravinost predstavljena krajnje negativno. Sud i sve to ima veze sa njim ima gotovo demonske crte - naslov sudijine knjige ne vidi se od praine, sudski slubenici se gue na svjeem vazduhu jer su navikli na zaguljivi kancelarijski vazduh, straari su krajnje neljubazni prema K.-u... S druge strane, drava se pridrava pravnih i pravednih normi do najsitnijih detalja - straari koji su bili neljubazni prema K-u se biuju, K. moe izabrati dan za sasluanja s obzirom na zauzetost u firmi, odreuje mu se gospoda za pratnju do preduzea da bi njegov dolazak bio to manje upadljiv... U trenutku kada u sobi za stare stvari ugleda kako se, na njegovu albu, biuju straari koju su loe pospupali prema njemu, K. ne pokazuje milost - on eli da te ljude otkupi! Pomalo apsurdna situacija - istim sredstvima i doktrinama se slui i drava u procesu protiv njega. Pa, nije li sam traio da se ti ljudi kazne?!? Kada jedan od straara, na smrt preplaen od onoga to ga oekuje, molbom za oprost i potedu zapiti od straha, K. ga odgurne, uz krajnje nehumano obraanje: ne deri se. Vapaj ovjeka kome prijeti stravina kaz na za Jozefa K.

mogao bi znaiti pogoranje njegove situacije. Neko iz banke moe uti taj vrisak, upitati ta se deava, a odgovor bi glasio: biuju se straari koji su uhapsili prokuristu Jozefa K. Ne, on to ne smije dozvoliti, radije e se poistovjetiti sa batinaem. Jo apsurdnija je njegova mirna savjest zbog takve odluke i vjerovanje u ispravnost iste kada je, nakon to je izaao na ulicu saznao da ga je prestravljeni straar slagao da ga ispred eka zabrinuta vjerenica. Nije li la ovjeka koji se hvata za slamku logina? Nije li reakcija Jozefa K., dok su egzekutori sudske presude otrili noeve nad njegovim oborenim tijelom, bila ista? Nakon to je na prozoru kue u daljini ugledao posljednji put ovjeka, on. se, u oaju, pita. Ko je to? Prijatelj? Dobar ovjek? Neko ko uestvuje? Neko ko hoe da pomogne?. Jozef K. je uhapen na pravdi Boga, njemu je krivica neosnovano pripisana, a mogunost odbrane gotovo onemoguena. Ipak, izvjesna loginost hapenja da se primijetiti u poetnim stranama romana . Prije svega, na to ukazuje sam pripovjeda kada tvrdi da mora da je Jozefa K. neko oklevetao, jer je jednog jutra bio uhapen iako nije uinio nikakvo zlo. Na tu loginost ukazuje i razgovor Jozefa K. sa gospoicom Birstner, kada kae da je on nevin ili da bar nije kriv kao to se pretpostavljalo. Dakle, on otkriva svjesnost o svojoj krivici kakva god ona bila, a njegov subjektivni sud da nije kriv kao to se pretpostavljalo svakako (nasluuje italac) nee i ne moe biti konaan, svakako ne presudan. Prirodno je i to da straari pred njegovim vratima tvrde da su oni samo najnii slubenici koji ne znaju nita o njegovom hapenju, ali se krivica, kako kae jedan od njih, podrazumijeva ve samim njihovim prisustvom. Nikada drava, ve je reeno, ne trai krivicu u stanovnitvu - krivica nju privue. Pitanje krivice obraeno je u romanu sa posebnim akcentom. Iako Jozef K. nije nita skrivio, njegova krivica se sama razvija tokom romana. Sve to K. moe da uradi jeste da prevlada svoju situaciju, ali ne postaje nita mudriji. Velika je njegova greka (gledano sa stanovita odnosa u sistemu kojem pripada) to to u samom startu nije posvetio maksimalnu pozornost svojoj stvari. Ovaj negativan poetak svog sudskog procesa dodatno je pogorao kad se pojavio na prvom sasluanju rastereen i nesputan, bez dlake na jeziku, sa kritikama koja se odnosi na kompletnu dravnu hijerarhiju, dok se, nakon ignorisanja mogue pomoi jednog uticajnog gospodina kakav je kancelarijski direktor, gotovo zakopao do gue u teko i ljepljivo blato krivice. Dakle, krivica ne postoji, ona evoluira. Za krivini postupak nijesu potrebni dokazi, oni mogu nastati u samom postupku, krivica nije datost - ona nastaje. Kleveta je, po definiciji, prosuto perje, a demanti su sakupljanje tog perja. Pritom se podrazumijeva da demanti budu savreno sroeni, da se perje skuplja sa velikom revnou, dok se kleveta jednostavno prospe, bez ikakve strategije i pripreme. Sami demanti podrazumijevaju ponavljanje navoda iz krivice, pa tek onda odbranu, jer, ukoliko se branimo, moramo najprije istai od ega se branimo ili ograujemo. Samo ponavljanje rijei koje su nam stavljene na teret, izaziva, u izvjesnom (prije svega, psiholokom) smislu negativan stav treeg, nepristrasnog subjekta - sluajnog sudionika. Jozef K. je samom odlukom da se brani (to je jedina logina i oekivana odluka) upao u ovaj lavirint, dao se sakupljanju prosutog perja. Odbrana sopstvenim snagama ravna je samoubistvu - treba, dakle, traiti pomo. No, ovjek koji se oslanja na tuu pomo, djelimino priznaje krivicu, traei tuu zatitu on upada u zamku tajnog prava bez ikakvog oslonca...tu je poetak stvarne odgovornosti i konana propast osumnjienog lica. Jozef K. se hvata za slamku, privata pomo od sasvim sporednih ljudi, po uticaju daleko manjih od sebe. Kada sa Leni u svom krilu pomisli: ja vrbujem pomagaice , K. samo za trenutak postaje svjestan koliki je put preao od nesputanog mladog ovjeka iz sale za sasluanje do situacije u kojoj odlazi sa obinom slikaru-prosjaku sa preporukom, od njega kupuje onoliko slika koliko mu ovaj nudi, da bi, zauzvrat, saznao koja od tri nuna zla eli izabrati za sebe - potpuno osloboenje (sluaj sa ovim ishodom se, pritom, ne pamti, ali ga je moralo biti), djelimino osloboenje ili odugovlaenje. Greka Jozefa K. je u tome to uporno ostaje pri svojoj ljudskoj logici, umesto da se preda bez pogovora. To nije ljudska logika iz prizme humanosti, zasnovana na ljubavi prema blinjem. Kod K. nema ljubavi, ali nema ni mrnje. On je individua koja oekuje od svijeta oko sebe onoliko koliko on njemu daje, ne koliko on trai od njega. U najteim trenucima, K. nema prijatelja, on ih i ne trai, ne trebaju mu, ak su mu i suvini. Osoba koja bi, po logici, trebala biti rame za plakanje je njegova djevojka Elza, ali se ona pojavljuje samo jednom u K.-ovim mislima, sasvim sluajno, kao pomisao na odmor od napornog dana, i kao zabava nakon razgovora sa gospoicom Birstner. No, ova enja za susretom sa Elzom traje do trenutka kada K. napastvuje gospoicu Birstner. Ujak koji mu se nudi za pomo i koji njegovu odbranu smatra neodlonom nunou, za K. -a je samo avet sa sela. Ljubavne veze zapoinju u Procesu i drugim Kafkinim djelima veinom polnim aktom. Sluajno, nasilno, neodoljivo. Sve ostalo spada u epilog. Neto brutalno, proraunato krije se u erotinim situacijama. Nedostaje duevna veza.

U romanu Proces, po mnogim kritiarima, kao nikada do tada u knjievnosti je prikazan ovjek u dungli univerzuma, gdje vae pravila potpuno suprotna od bilo kakve logike. Praki jevrej i ovjek bez knjievnih pretea i uitelja, ali sa nastavljaima i uenicima pokazao je jedan umali i zamrznuti svijet u kome sve to je ivo ne daje znake ivota, dok ono to je mrtvo moe svakog trena da oivi. Poslovi i zanimanja su krajnje apsurdni, sankcije za loe obavljeni posao ne postoje, postoji samo egzekucija. Niko ne saznaje vie od onoga to treba da zna - znanje je na vrhu ljestvice smtrnih grijehova drave iz Procesa. Sve je zaposjednuto organizacijama, u vertikalnom i horizontalnom pravcu i nieg pod nebom neba osim organizacija. U svojim biljekama o Kafki T. V. Adorno tvrdi da graa Kafkinih djela, poput skrivenog Boijeg djelanja nagovjetava nacionalsocijalizam: Ispunilo se ne samo Kafkino proroanstvo o teroru i muenju. Drava i stranka, tako one zasijedaju po tavanima, prebivaju po gostionicama, poput Hitlera i Gebelsa u Kajzerhofu, zavjerenika banda instalirana kao policija. Hapenje je prepad - sud je nasilje...Neobuzdanu vlast vre subalterne figure, tipovi poput podoficira, kapitulanata i vratara.