www.nasciturus.

com

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

UPRAVNO PRAVO
SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

UPRAVNO PRAVO 1. ODREIVANJE POJMA UPRAVE 2. NASTANAK I RAZVOJ UPRAVNOG PRAVA I ZNANOSTI UPRAVNOG PRAVA 3. ODNOS UPRAVNOG PRAVA PREMA DRUGIM PRAVNIM GRANAMA 4. PODVOENJE UPRAVE POD PRAVO I NAELO ZAKONITOSTI UPRAVE 5. PRAVNA VRELA (IZVORI) UPRAVNOG PRAVA 6. KONTROLA NAD UPRAVOM 7. ODGOVORNOST ZA TETU 8. OSOBNI STATUS GRAANSKA STANJA 9. DRAVLJANSTVO 14. ODNOSI DRAVNE UPRAVE 17. UPRAVNI AKT 18. UPRAVNI POSTUPAK 19. UPRAVNI SPOR 20. PREKRAJI 21. UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARI 22. UPRAVNOPRAVNA OGRANIENJA VLASNITVA

1. Odreivanje pojma uprave Pojam uprave predstavlja jedno od najspornijih pitanja upravnog prava. Bit problema svodi se na odreivanje specifinosti u funkcioniranju uprave po kojima se ona razlikuje od dr. dr. tijela i drutvenih asocijacija, kao i specifinosti organizacijske strukture uprave. Pojam uprave odreen je drutveno-politikim ureenjem odreene zemlje; ovisno o promjenama u drutveno-politikom sustavu, mijenja se i drutveni poloaj i uloga uprave. Skup problema vezanih uz odreivanje pojma uprave poinje ve pri njegovom jezinom odreenju. U naoj literaturi i zakonodavstvu dugo su se upotrebljavali pojmovi uprava i administracija. U novije vrijeme u zakonskim tekstovima izraz administracija zamjenjuje se gotovo uvijek pojmom uprava. Izuzeci su npr.: 1. ZUP koji govori o administrativnom izvrenju, 2. Zakon o lokalnoj i podrunoj samoupravi, 3. Zakon o dr. slubenicima i namjetenicima gdje se spominje obavljanje administrativnih poslova. Pojam administracija upotrebljava se danas vie u smislu strunog aparata to obavlja odreene tehnike operacije. 2 osnovna gledita pojma uprave: 1. organizacijsko ili formalno gledite Ono promatra upravu sa stajalita tijela koja obavljaju upravne funkcije i sa stajalita forme u kojoj se te funkcije obavljaju. Organizacijski pojam uprave mogu je u sustavima koji poivaju na naelu diobe vlasti. Kritika odreivanja pojma uprave s organizacijskog gledita polazi od uoljiv ih nedostataka. Prigovara se da pojam uprave u organizacijskom smislu ne stvara razlike izmeu biti tog pojma i organizacijskog pojma dr. dr. tijela. Upravnu funkciju, kao povlasticu tijela dr. uprave, obavljaju i dr. dr. tijela; prema hrv. pravu mogue je javnoj ustanovi povjeriti da u sklopu djelatnosti radi koje je osnovana obavlja i odreene poslove, to inae ine bitan dio klasinih funkcija dr. uprave npr. rjeavanje u pojedinanim upravnim stvarima o pravima i obveza ma i odgovornosti fizikih i pravnih osoba. 2. funkcionalno ili materijalno gledite Ono upravu promatra sa stajalita sadraja upravne djelatnosti: a) pozitivno stajalite pojam uprave izraen je pravnim aktima koje ona donosi, tj. akcijama koje poduzima (francuska teorija), tj. ciljem koji uprava eli postii (njemaka teorija), b) negativno stajalite uprava je ona djelatnost koja ostaje izvan zakonodavstva i sudstva. Teorija razlikuje tzv.: 1. autoritativnu upravu o njoj je rije kada tijela uprave prema drugim subjektima istupaju s javnim ovlatenjima i autoritetom vlasti i neautoritativnu upravu tijela uprave javljaju se bez autoriteta vlasti 2. posredna uprava postoji kada neposrednu djelatnost uprave obavljaju imbenici izvan upravnog aparata (npr. graani), dok uprava samo nadzire i regulira tu djelatnost neposredna uprava postoji onda kada uprava sama neposredno djeluje Javna uprava definira se kao izvravanje javne politike koju utvruju predstavnika tijela, tj. kao skup javnih slubi koje osiguravaju izvravanje zadataka znaajnih za dravu, a u cilju ostvarivanja javne koristi. Pojam se koristi i za proirenje opeg pojma uprave, tako to se pod javnu upravu podrazumijevaju i dr. tijela i pravne osobe koje obavljaju upravne poslove. Pojam uprave u hrv. teoriji M. Smrekar dao je jednu od najstarijih definicija uprave u hrv. pravnoj teoriji: promatrajui upravu sa stajalita diobe vlasti, definirao ju je kao treu granu djelatnosti dr. vlasti iji je cilj skrbiti se oko promicanja opih dr. interesa. Prof. Krbek govori o pojmu uprave u 2 smisla: a) u funkcionalnom uprava kao djelatnost b) u organizacijskom uprava kao aparat koji provodi tu djelatnost On je razlikovao upravu u uem i irem smislu: a) upravu u uem smislu ine samo tijela dr. uprave, b) upravu u irem smislu ine i drutvene organizacije, pa i pojedinci kada obavljaju javnu slubu.

Prof. Pusi je takoer razlikovao 2 znaenja uprave: uprava kao upravna organizacija i uprava kao upravljanje. Danas se pojam dr. uprave ograniava na upravu u uem smislu; uprava se definira kao skup dr. tijela koja su pozitivnim normama odreena kao upravna, ija se djelatnost posebno oituje u neposrednoj provedbi zakona, rjeavanju u upravnim stvarima, provedbi upravnog nadzora, obavljanju materijalnih radnji, obavljanju dr. upravnih i strunih poslova koji su joj stavljeni u nadlenost. I.P. Pojam uprave u zakonodavstvu (prema Zakonu o sustavu dr.uprave) Pojam uprave u zakonodavstvu Pod upravom u zakonskim tekstovima oznaavaju se odreeni organizacijski oblici, vrsta tijela koja obavljaju izvjesne funkcije. Ustav RH govori o dr. upravi. Sadri odredbe o Vladi RH kao tijelu koje obavlja izvrnu vlast. Zakon o sustavu dr. uprave utvruje tijela dr. uprave: 1. ministarstva, 2. sredinji dravni uredi Vlade RH, 3. dr. upravne organizacije, 4. uredi dr. uprave u upanijama. Za obavljanje odreenih poslova dr. uprave iz nadlenosti sredinjih tijela dr. uprave mogu se u upaniji, gradu i opini osnivati podrune jedinice. Za obavljanje odre enih poslova dr. uprave iz nadlenosti ureda dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave mogu se u gradu, tj. opini osnivati ispostave. Zakon o lokalnoj i podrunoj samoupravi propisuje da se za obavljanje poslova iz samoupr avnog djelokruga jedinica lokalne i podrune samouprave, te poslova dr. uprave prenesenih na te jedinice ustrojavaju upravni odjeli i slube. Poslovi dr. uprave su: 1. neposredna provedba zakona, 2. donoenje propisa za njihovu provedbu, 3. obavljanje upravnog nadzora, 4. dr. upravni i struni poslovi. Poslovi dr. uprave ureuju se zakonom. I.P. Objasniti institut javne slube (vrsta pojma javna sluba, naela na kojima poiva voenje javne slube, nain na koji se neka sluba proglaava javnom slubom) Javna sluba Pojam javna sluba nastao je krajem 19. st. u praksi francuskog Dravnog savjeta, koji javnu slubu oznaava kao aktivnost uprave prema naelima javnog prava. Prema Duguitu, koji je formirao posebnu tzv. kolu javne slube, itava drava je skup javnih slubi (njezini sljedbenici: Jeze, Bonnard, Rolland). Kao osnovni element u sadraju javne slube uzima se zadovoljenje opeg interesa. 2 pojma javne slube: a) formalni pojam javne slube polazi od nositelja javne slube; bitno je da javnu slubu obavlja neka javnopravna osoba. b) materijalni pojam javne slube teite stavlja na prirodu slube, tj. sadraj njezine djelatnosti. Bitno je da odreena sluba ima posebnu vanost za ostvarenje odreenih interesa drutvene zajednice, pa da joj se prizna karakter javne slube.

Vano je pitanje tko daje nekoj slubi karakter javne, zbog ega i na koji nain se neka sluba proglaava javnom? Odreenoj djelatnosti karakter javne slube priznaje drutvena zajednica i to prvenstveno zbog shvaanja izuzetne vanosti to ta sluba i njezino normalno obavljanje imaju za opi interes. Tu je najee odluujui element ope koristi. Naela javne slube: a) Naelo kontinuiteta = sluba mora funkcionirati neprekidno b) Naelo prilagodljivosti = sluba se mora prilagoavati promjenljivim potrebama javnog prava c) Naelo primata = javne slube u odnosu na privatnu iz ega proizlazi njezin diferencijalni pravni reim d) Naelo nemerkantilnosti = financijski moment ne smije biti odluan, tj. javna sluba se ne smije osnivati radi stjecanja koristi. Karakter javne slube podjeljuje se opim aktom, rjee pravnom normom (PN). Postojanje javne slube uvjetuju 2 elementa: 1. djelatnost koja mora biti prijeko potrebna za zadovoljenje opih drutvenih potreba i 2. PN koja takvu djelatnost izdvaja kao posebnu javnu slubu dajui joj poseban drutveni tretman I.P. Razjasnite kako se pojam javne slube odreuje u zakonodavstvu Pojam javne slube u zakonodavstvu Pojam javne slube iroko je prisutan i u zakonskim tekstovima. Posebno se iroko tim pojmom koristio bivi jug. zakonodavac proglaavajui u vremenu od 1952. u ex Yu. itav niz djelatnosti proglaen ja vnim slubama, ali bez preciznih kriterija pomou kojih bi se mogao utvrditi njihov pravni reim. Nakon 1963. pojam javnih slubi zamijenjen je pojmom radna organizacija. Ustavima iz 1974. uveden je pojam djelatnosti, tj. poslovi od posebnog drutvenog interesa. Ustav RH iz 1990. ponovno uvodi pojam javnih slubi. Meutim, Ustav je prepustio zakonu da poblie definira ustrojstvo i funkcioniranje ovih slubi. Ustav sadri samo 2 odredbe izravno vezane za javne slube: 1. svaki graanin ima pravo pod jednakim uvjetima biti primljen u javnu slubu, 2. zakonom se moe ograniiti pravo na trajk u javnim slubama. Posebni zakoni definiraju pojedine djelatnosti kao javnu slubu i utvrujui ujedno bitne elemente njezinog ustrojstva i djelovanja. Npr: a) Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi, b) Zakon o visokim uilitima, c) Zakon o zdravstvenoj zatiti. Najvei broj javnih slubi u matererijalnom smislu ostvaruje se kroz organizacijski oblik ustanove.

I.P. Objasni pojam i vrste ustanova Ustanove Ustanova kao institucija ima 2 izraza: 1. organizacijski izraz ustanove izraen je organizacijskim oblikom stvorenim radi ostvarivanja sadraja funkcije zbog koje se ustanova osniva, npr. kole, fakulteti, bolnice i dr. 2. sadrajni (funkcionalni) ustanove izraen je ukupnou djelatnos ti koje ustanova preko ustrojenog organizacijskog oblika ostvaruje, npr. djelatnosti odgoja, znanosti, zdravstva i dr. Razlikujemo: 1. samostalne i nesamostalne ustanove ovisno o tome ima li javna ustanova znaenje pravne osobe; 2. obvezne i fakultativne slube ovisno o obveznosti njihovog koritenja; 3. naplatnu i besplatnu slubu. Pojam javne ustanove najee se vee uz materijalni pojam javne slube. Naela za obavljanje djelatnosti ustanova 1. naelo samostalnosti ustanove svoju djelatnost obavljaju samostalno, a ograniavanje njezine samostalnosti mogue je iskljuivo na temelju zakona;

2. naelo zakonitosti nadovezuje se na naelo samostalnosti, jer ustanove obavljaju svoju djelatnost samostalno, ali se ona mora obavljati pod uvjetima i na na in odreen zakonom i na zakonu utvrenom propisu, aktom o osnivanju, statutom i dr. opim aktima, e u skladu sa znanstvenim dostignuima i pravilima struke; 3. naelo kontinuiteta kako djelatnost ustanova ima izrazito drutveno znaenje, ta se djelatnos t mora obavljati trajno. U skladu s tim je i ustavna odredba o mogunosti ograniavanja prava na trajk.; 4. naelo dunosti pruanja usluga iz kruga djelatnosti za koje se ustanova osniva s obzirom da se ustanova osniva za pruanje odreenih usluga, kada se ispune uvjeti za takvo pruanje, ona je duna pruiti uslugu (npr. zdravstveni osiguranik zatrai zdravstvenu zatitu); 5. naelo jednakosti uivatelja slube ustanova mora pruiti svakom uivatelju pod jednakim uvjetima jednake usluge; 6. naelo javnosti rad ustanova je javan, a postoji i obveza ustanova da pravodobno i istinito izvjetavaju javnost o obavljanju svoje djelatnosti; 7. naelo nemerkantilnosti ustanova se ne osniva radi stjecanja dobiti; na ustanovu koja stjee dobit primjenjuju se propisi koji vae za trgovaka drutva. I.P. Pravni reim ustanova u hrv. pravu (organi, nain njihova formiranja, djelokrug, pravni propisi, bitni elementi, osnivai, akt o osnivanju) Pravni reim ustanova u hrv. pravu U naem pravu Zakon o ustanovama vai kao lex generalis, a uz nju postoje brojni posebni zakoni koji ureuju ustrojstvo i funkcioniranje ustanova u pojedinim oblastima. Prema Zakonu o ustanovama, ustanova je pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, porta, tjelesne kulture, tehnike kulture, zdravstva, soc. skrbi, skrbi o djeci, skrbi o invalidima i dr. djelatnosti ako se ove ne obavljaju radi stjecanja dobiti. 4 bitna elementa ustanove: 1. pravna je osoba, znai da moe u pravnom prometu stjecati prava i preuzimati obveze, moe biti vlasnikom pokretnih i nepokretnih stvari, te moe biti stranka u postupcima pred sudovima, dr. dr. tijelima i tijelima s javnim ovlastima. Svojstvo pravne osobe stjee upisom u sudski registar ustanova, a gubi brisanjem iz registra, 2. osniva se za trajno obavljanje odreenih djelatnosti, 3. osniva se za obavljanje tzv. drutvenih djelatnosti, 4. u pravilu se ne osniva radi stjecanja dobiti (nemerkantilnost). OSNIVA ustanove moe biti domaa i strana fizika i pravna osoba. OSNIVANJE ustanove vri se aktom o osnivanju kojeg donosi osniva. Akt o osnivanju ustanove mora sadravati odredbe o: 1. tvrtki, nazivu, tj. imenu, te sjeditu, tj. prebivalitu osnivaa, 2. nazivu i sjeditu ustanove, 3. djelatnosti ustanove, 4. tijelima, 5. o upravljanju ustanovom, te voenju njezina poslovanja, 6. sredstvima za osnivanje i poetak rada, 7. nainu raspolaganja dobiti, 8. pokrivanju gubitaka, 9. o ogranienjima glede stjecanja, optereivanja i otuivanja nekretnina i dr. imovine, 10. o meusobnim pravima i obvezama osnivaa i ustanove. NAZIV ustanove mora upuivati na njezinu djelatnost. DJELATNOST ustanove odreuje se aktom o osnivanju. Djelatnost se upisuje u sudski registar ustanova. Ustanova moe poeti obavljati svoju djelatnost tek nakon to je upisana u sudski registar ustanova i nakon to je od nadlenog dr. tijela pribavila konano rjeenje da su ispunjeni svi tehniki, zdravstveni, ekoloki i dr. uvjeti propisani za obavljanje te djelat nosti. Unutarnje ustrojstvo ustanove ureuje se statutom.

Tijela ustanove: 1. UPRAVNO VIJEE upravlja ustanovom. Njegov se sastav, nain imenovanja, tj. izbora lanova i trajanje mandata, te nain donoenja odluka utvruju zakonom, tj. aktom o osnivanju i statutom. 2. RAVNATELJ voditelj ustanove kojeg na osnovi javnog natjeaja imenuje upravno vijee. On organizira i vodi rad i poslovanje ustanove, predstavlja i zastupa ustanovu, poduzima sve pravne radnje u ime i za raun ustanove, zastupa ustanovu u svim postupcima pred sudovima i dr. dravnim tijelima , pravnim osobama s javnim ovlastima, te je odgovoran za zakonitost rada ustanove. 3. Ustanova moe imati i STRUNO VIJEE ili dr. kolegijalni organ koji e odluivati o strunim pitanjima rada ustanove u sklopu nadlenosti utvrenih zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove. Opi akti ustanove su statut i dr. opi akti koji moraju biti u skladu sa zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove. Te akte donosi, u pravilu, upravno vijee i oni ne mogu imati povratno djelovanje. NADZOR nad zakonitou rada ustanove i njezinih opih akata obavlja nadleno ministarstvo ako zakonom nije odreeno da nadzor obavlja dr. tijelo dr. uprave. I.P. Posebni pravni status javnih ustanova (Tko i kako upravlja?) I.P. Javne ustanove (tko ih osniva, postupak osnivanja) Posebni pravni status javnih ustanova Posebni pravni reim javnih ustanova ogleda se u sljedeem: 1. Javna ustanova se OSNIVA za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti ustanova ako je zakonom odreeno da se ona obavlja kao javna sluba; uvijek kad posebni zakon propisuje da se odreena djelatnost obavlja kao javna sluba, za tu se djelatnost nuno osniva javna ustanova. Ali ona se moe osnovati i za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti koja nije odreena kao javna sluba, ako se one obavljaju na nain i pod uvjetima koji su propisani za javnu slubu. 2. OSNIVAI javnih ustanova su gotovo uvijek javnopravna tijela. Mogu je osnovati: RH, te jedinica lokalne i podrune samouprave (opina, grad, upanija i grad Zagreb). Fizike i pravne osobe mogu bi osnovati javnu ustanovu samo ako je to zakonom izriito doputeno. Osniva javne ustanove je duan od ministarstva nadlenog za nadzor nad obavlja njem djelatnosti za koju se javna ustanova osniva, zatraiti ocjenu sukladnosti odluke, sporazuma, tj. ugovora o osnivanju sa zakonom. Nadleno ministarstvo duno je donijeti i dostaviti rjeenje o ocjeni sukladnosti u roku od 2 mj. od dana predaje urednog zahtjeva (u suprotnom se smatra da je su kladan zakonu). Protiv rjeenja kojim se utvruje da odluka, sporazum, tj. ugovor o osnivanju nije sukladan zakonu, osniva moe pokrenuti upr avni spor. 3. Javna ustanova moe dobiti JAVNE OVLASTI. Rije je o obliku delegacije nadlenosti s dr. tijela na pravne osobe izvan sustava dr. tijela (u ovom sluaju javne ustanove). Zakon o ustanovama je glede podjeljivanja javna ovlasti javnim ustanovama definirao 2 stvari: a) pravnu osnovu (izvor) javne ovlasti to su zakon, tj. na temelju zakona donesena odluka predstavnikog tijela jedinice lokalne i podrune samouprave, i b) sadraj javne ovlasti to je prava da se opim aktima ureuju odreeni odnosi, da se rjea va u pojedinim upravnim stvarima o pravima, obvezama i odgovornosti odreenih subjekta , te eventualno pravu na obavljanje dr. javnih ovlasti. Dunosti javne ustanove kojoj je povjereno izvravanje javnih ovlasti: 1. Mora obavljati javne ovlasti samo pod uvjetima, na nain i u postupku odreenom zakonom. 2. Pri rjeavanju u pojedinanim upravnim stvarima mora primjenjivati Zakon o opem upravnom postupku (ZUP). 3. Rad javnih ustanova s javnim ovlastima je javan, a javnost se moe iskljuiti samo u sluajevima odreenim zakonom. 4. Glede upravnog nadzora vrijede opa pravila iz Zakona o sustavu dr. uprave. Tijela dr. uprave koja provode upravni nadzor imaju prema javnoj ustanovi, u dijelu nadlenosti koju ostvaruju na temelju javnih ovlasti iroka ovlatenja, a osobito: a) zahtijevati izvjea, podatke i dr. obavijesti o obavljanju poslova dr. uprave, b) raspraviti stanje izvravanja poslova dr. uprave i predloiti mjere koje se moraju poduzeti radi izvrenja tih poslova, c) pokrenuti postupak za utvrivanje odgovornosti odgovarajuih slubenika, tj. namjetenika,

d) neposredno obaviti poslove u granicama svog djelokruga iz nadlenosti javne ustanove na njihov troak ako ocijene da se na dr. naine ne moe provesti zakon ili dr. propis , a javna ustanova nije obavila odreeni posao dr. uprave u za to ostavljenom ili primjerenom roku. I.P. Institut koncesije prema Zakonu o koncesijama (to se stjee koncesijom, organi koji sudjeluju u postupku donoenja odluke o koncesiji, koji kriteriji se uzimaju u obzir prilikom donoenja odluke o koncesiji) I.P. Objasnite institut koncesije i razliku u pravnoj prirodi akata koncesije Koncesije i koncesionirana javna sluba Koncesija u najirem smislu predstavlja akt vlasti jedne drave kojom se graanima te drave, drugoj dravi ili stranim dravljanima dozvoljava na njihovom podruju obavljanje onih djelatnosti za koje inae postoji zabrana. Koncesije: 1. POLITIKE obino se utvruju ugovorima izmeu drava i znae dozvolu jedne drave drugoj da na njezinom teritoriju obavlja odreenu djelatnost koja ograniava njenu suverenost; 2. EKONOMSKE podjeljuju se ugovorom izmeu drave i koncesionara, a predstavljaju dozvolu koncesionaru za obavljanje odreene djelatnosti. Koncesija se podjeljuje uvijek na odreeno vrijeme. Rok trajanja ovisi o vrsti koncesije, uvjetima pod kojima se podjeljuje i sl. Koncesiju javna vlast podjeljuje u pravilu posebnim aktom (rjee PN). Subjekti postupka su javna vlast, tj. davatelj koncesije i podnositelj zahtjeva (koncesionar), a predmet postupka je odluivanje o zahtjevu za izdavanje koncesije. Koncesija se podjeljuje na odreeno vrijeme. Nakon podjeljivanja koncesije slijedi sklapanje posebnog ugovora kojim se, prema prirodi podijeljene koncesije, utvruju svi modaliteti njihovog obavljanja. Ugovorne strane su tad najee javna vlast na ijem se teritoriju trebaju ostvarivati prava iz podijeljene koncesije i koncesionar, tj. osoba u iju je korist koncesija podijeljena. Postoji razlika u pravnoj prirodi akata o koncesiji: a) akt kojim javna vlast podjeljuje koncesiju ima znaenje individualnog i jednostranog akta koji predstavlja podlogu za sklapanje ugovora o koncesiji; b) ugovor o koncesiji je u pravilu dvostran, jer se zakljuuje uz suglasnost volja o najbitnijim pitanjima prava i obveza za ostvarivanje koncesije. Koncesije u hrv. pravu Nakon 2. svj. rata u bivoj Jugi nije postojao institut koncesije. Sve djelatnosti obavljali su javni, tj. drutveni subjekti. Velik korak naprijed uinjen je 1988. Zakonom o stranim ulaganjima kojim je bila otvorena mogunost podjeljivanja koncesije stranom ulagau. U RH institut koncesije razraen je najprije Zakonom o koncesijama iz 1990. Novi Zakon o koncesijama donesen je 1992. Koncesija se moe dati DOMAOJ I STRANOJ FIZIKOJ I PRAVNOJ OSOBI. Koncesijom se stjee: l. pravo gospodarskog koritenja prirodnih bogatstava i dr. dobara za koje je zakonom odreeno da su od interesa za RH i 2. pravo obavljanja djelatnosti od interesa za RH, te izgradnja i koritenje objekata i postrojenja potrebnih za obavljanje tih djelatnosti. Koncesija se moe dati najdulje na vrijeme od 99 g. Odluku o koncesiji donosi HRVATSKI SABOR, ali on na to moe ovlastiti i VLADU RH.

Prijedlog za donoenje odluke o koncesiji podnosi Vlada RH nakon pribavljenog miljenja izvrnog tijela opine ili grada ili upanije na ijem se podruju stjee pravo gospodarskog koritenja dobara za ije se koritenje podjeljuje koncesija. Odluka o koncesiji donosi se na osnovi javnog prikupljanja ponuda ili javnog natjeaja ili na z ahtjev ako je to odreeno posebnim zakonom. Prilikom pripreme odluke o koncesiji, Vlada osobito prosuuje: 1. poslovni ugled podnositelja ponude, 2. povoljnost ponude, 3. sposobnost za ostvarivanje koncesije, 4. utjecaj na ouvanje i zatitu okolia. Strune poslove oko pripremanja odluke i nadzor nad ostvarivanjem koncesije obavljaju nadlena ministarstva ili izvrno tijelo upanije ili grada. Vlada, tj. nadleno ministarstvo ili izvrno tijelo upanije/grada i podnositelj ponude sklapaju ugovor o koncesiji. Njime se moraju osigurati odreena jamstva za ostvarivanje gospodarske svrhe koncesije. Ugovorno plaanje naknade za koncesiju ide u prihod prorauna RH ili prorauna upanije/grada. Ugovori o koncesiji upisuju se u jedinstveni REGISTAR KONCESIJA koji vodi Ministarstvo financija. Uz Zakon o koncesijama kao lex generalis, postoje i posebni zakoni (lex specialis): 1. Zakon o javnim cestama stranoj i domaoj pravnoj i fizikoj osobi moe se izdati odobrenje za izgradnju, voenje ili iskoritavanje cesta i cestovnih objekata, te dozvola za koritenje (koncesija) cesta i cestovnih objekata na nain i pod uvjetima utvrenim Zakonom. I.P. Koncesija o pravu lova 2. Zakon o lovu predvia koncesiju prava lova koja se moe dati domaoj i stranoj fizikoj i pravnoj osobi na vrijeme od 20 40 g. Odluku o koncesiji prava lova donosi Vlada na osnovi provedenog javnog prikupljanja ponuda i javnog natjeaja. Odluku o javnom prikupljanju ponuda, tj. o raspisivanju javnog natjeaja za davanje koncesije prava lova donosi Vlada na prijedlog Ministarstva poljoprivrede i umarstva. Postupak javnog prikupljanja ponuda, tj. javnih natjeaja za davanje koncesije prava lova provodi komisija od 5 lanova koju imenuje Vlada. Ta komisija daje ministarstvu prijedlog odluke o izboru najpovoljnije ponude za koncesiju. Prijedlog za donoenje odluke o koncesiji prava lova ministar podnosi Vladi nakon pribavljenog miljenja upanije na ijem se podruju nalazi lovite na kojem se daje konc esija. Na osnovi odluke o koncesiji, ministar poljoprivrede i umarstva i podnositelj ponude sklapaju ugovor o koncesiji. Ministarstvo moe i prije isteka vremena koncesionaru otkazati ugovor o koncesiji prava lova bez otkaznog roka ili uz primjereni otkazni rok ako se koncesionar slui pravima lova protivno ugovoru o koncesiji ili ako ne provodi mjere i radnje utvrene propisima o lovu. 3. Pomorski zakonik fizikim i pravnim osobama moe se dati ovlatenje za posebnu uporabu i gospodarsko koritenje pomorskih dobra. Sve koncesije na pomorskom dobru daju se na osnovi prava to ih na njemu ima RH. Na osnovi odluke o koncesiji davatelj koncesije i ovlatenik sklapaju ugovor o koncesiji. Davatelj koncesije moe koncesiju u svako doba opozvati u cijelosti ili djelomino kad to zahtijeva interes RH koji utvruje Hrv. sabor. 4. Zakon o morskim lukama taj zakon predvia npr.: a) koncesiju za obavljanje lukih djelatnosti, b) koncesiju za obavljanje lukih djelatnosti koja u sebi obuhvaa koritenje i odravanje postojeih objekata infrastrukture i suprastrukture, c) koncesiju za izgradnju i koritenje novih objekata infrastrukture i suprastrukture i prvenstvenu koncesiju itd.

I.P. Koncesionirana javna sluba (pojam i bitne pravne znaajke) Koncesionirana javna sluba Koncesionirana javna sluba tvori poseban pravni institut ija je osnovna znaajka u tome to je posrijedi javna sluba u materijalnom smislu koju vodi neka privatna osoba, fizika ili pravna, na svoj troak i rizik, a prema posebnom ovlatenju to joj podjeljuje javna vlast. Javna vlast ovlauje koncesionara na voenje specifine javne slube, no time se javna sluba ne pretvara u privatno poduzee, niti se koncesionar pretvara u javnog slubenika. Koncesionar samo stjee subjektivno pravo da obavlja slubu i pravo da naplauje svoje usluge od njezinih uivatelja. U dunosti koncesionara spada posebno obveza da slubu obavlja trajno, uredno i u skla du s namjerom zbog koje je koncesija podijeljena. Koncesija se podjeljuje upravnim aktom ili rjee PN. Za utvrivanje obujma meusobnih prava i dunosti koristi se esto poseban ugovor. Nadzor nad koritenjem koncesije i obavljanjem slube vri u pravilu dr. uprava i pri tome moe imati vrlo iroka ovlatenja (npr. provoenje promjena u koncesioniranoj slubi, pa ak i da je ukine). U pravnim se definicijama koncesija javne slube oznaava kao poseban nain ostvarivanja slube i osobito kao upravni ugovor. Isticanje da je koncesija javne slube po svojoj naravi upravni ugovor ima dvostruko znaenje: l. na nju se primjenjuju opa pravila koja vrijede za upravni ugovor, 2. utjee na definiranje pravne prirode akata o koncesiji.

Upravni ugovori 1. Ugovori uprave openito pokriva sve vrste ugovora koje uprava sklapa u ime drave (iri pojam). 2. Upravni ugovori pokriva samo one ugovore koji imaju odreene karakteristike, tj. radi se o vrsti ugovora uprave (ui pojam). I.P. Definiranje upravnog ugovora i njegove bitne karakteristike I.P. Iscrpno objasniti upravne ugovore i objasniti ih u hrv. pravu Definicija i bitne karakteristike Upravni ugovor dvostrani pravni akt to ga drava ili dr. javnopravno tijelo sklapa s treim, fizikim ili pravnim osobama, a u svrhu ostvarivanja odreenog cilja od ireg drutvenog interesa pod uvjetima utvrenim posebnim propisima. 3 bitne karakteristike upravnog ugovora: 1. subjekti ugovora u pravilu je jedna strana uvijek javni subjekt, drava ili dr. javnopravno tijelo s javnim ovlastima; 2. cilj ugovora upravni ugovor je usmjeren prema irem opem interesu kojeg drava kao skrb nik tog interesa eli ostvariti; 3. posebni uvjeti za sklapanje i realizaciju ugovora tako npr. sklapanju upravnog ugovora prethodi posebni postupak, a to je najee otvaranje javnog natjeaja ili isticanje poziva za stavljanje ponude. Ovlatenje za sklapanje upravnog ugovora moe biti dano razliitim subjektima. I.P. Izvravanje upravnih ugovora, prava i dunosti suugovaraa i organi nadleni za eventualne sporove Izvravanje upravnih ugovora, te prava i dunosti suugovaraa I kod izvravanja upravnog ugovora postoje odreene posebnosti to su usko povezane sa ciljem skla panja. Uprava kao zatitnik javnog interesa raspolae odreenim ovlatenjima koja proizlaze ili iz ugovornih klauzula ili iz opih pravila za upravne ugovore. Ta se ovlatenja mogu jednako koristi u sluaju normalnog izvrenja ugovornih obveza ili pojedina od njih kao sankcije u sluajevima kad dolazi do manjkavosti u izvravaju ugovora ili kad se ugovor uope ne izvrava. Tako uprava pod odreenim uvjetima moe u veoj ili manjoj mjeri, izmijeniti obveze iz ugovora.

Osnovna dunost suugovaraa (osobna, neprenosiva) je ostvarivanje obveza koje proistjeu iz ugovornih klauzula. Osnovno je pravo suugovaraa pravo na novane uinke iz ugovora, koji ustvari ine njegovu dobit zbog koje i ulazi u ugovorni odnos. Osim toga, moe mu biti priznata i mogunost razliitih obeteenja, npr. zbog nezakonitih radnji uprave, zbog jednostrane izmjene ugovornih odredaba i sl. Nadlenost za sporove iz izvravanja upravnog ugovora dana je ili 1. upravnim sudovima (Francuska, Njemaka, panjolska) ili 2. redovnim sudovima (Belgija) ili 3. posebnim kvazisudskim organima (SAD). Upravni ugovori i hrv. pravo Hrv. pravo u svom dosadanjem razvoju nije poznavalo institut upravnog ugovora u obliku u kojem ga poznaju prava dr. europskih zemalja. Ali nae zakonodavstvo uvodi u na pravni sustav neke posebne vrste ugovora kojima su mnoga obiljeja slina ili identina s klasinim vrstama ugovora. Za upravne ugovore vana su 2 zakona: 1. Zakon o koncesijama i 2. Zakon o ustanovama. U naem zakonodavstvu se jo uvijek nigdje ne koristi pojam upravni ugovor i zato se ti ugovori uzimaju kao oblici opih ugovora gp-a i sporovi iz tih ugovora idu u nadlenost redovnih sudova. Njihovo pobijanje pred sudom nadlenim za upravne sporove (kao npr. u Francuskoj) iskljueno je zbog injenice da Upravni sud RH u svojoj nadlenosti odluuje o zakonitosti upravnih akata te mora, po posebnoj odredbi zakona, odbaciti svaku tubu podignutu protiv akta koji nije upravni akt.

10

2. Nastanak i razvoj upravnog prava i znanosti upravnog prava Upravno pravo i znanost upravnog prava pokazuju izvjesne specifinosti u odnosu na nastanak i razvoj. Obje se kao razvojne pojave zapaaju relativno kasno, polovicom 19. st. O njoj moemo govoriti tek kad u okviru pojedinih drava dolazi do stvaranja sustava posebnih PN koje e se razlikovati od opih i koje e se odnositi na specifino podruje dr. uprave. Tzv. policijsko-apsolutistike drave kasnog feudalizma formiraju jak i vlastiti upravni aparat. Samim tim javljaju se i odreena pravila kojima se okvirno reguliraju opa naela djelovanja tog aparata. Graani se ne mogu pozivati na takva pravila, jer njima i nije bio reguliran odnos uprave i graana. Opa karakteristika drave tog tipa je odsustvo naela zakonitosti u podruju uprave. Potrebe prakse dovele su do formiranja posebne kameralne ili policijske nauke (kameralistike) kao prvenstveno politike discipline. Provoenjem naela zakonit osti postupno se ograniava samovolja upravnog aparata i jaa zatita prava i interesa graana (u razdoblju velike francuske revolucije). Nakon 1789. dolazi do formiranja tzv. pravne drave buroaskog tipa koju karakterizira prihvaanje naela zakonitosti i podvoenje uprave pod pravo.

Upravno pravo u oblasti Europskih zajednica Upravno pravo i znanost upravnog prava bili su vezani za pravni poredak konkretne drave, a danas prelaze nacionalne okvire razvijajui se unutar meunarodnog pravnog sustava. Pojmom Europske zajednice obuhvaene su 3 zasebne samostalne organizacije: 1. Europska zajednica za ugljen i elik, 2. Europska ekonomska zajednica, 3. Europska zajednica za atomsku energiju. Sve 3 me. organizacije posebnim ugovorom (Merger Treaty) iz 1965. objedinile su svoje organe i strune slube formirajui tako zajedniki aparat sposoban obavljati brojne upravne, strune i tehnike poslove za potrebe Zajednice. Poseban znaaj za razvoj Zajednice ima tzv. Maastrichtski ugovor iz 1992. koji je unio znaajne promjene. Europska ekonomska zajednica preimenovana je u Europsku zajednicu i stvoren je novi entitet Europska unija. Struktura Europskih zajednica je istovjetna; karakterizira je etverodijelno ustrojstvo tijela Zajednice: 1. VIJEE MINISTARA najznaajnije politiko i odluujue tijelo Zajednice u kojem se nalazi po 1 predstavnik vlade svake drave lanice. lanovi vijea su resorni ministri 15 zemalja lanica koji se sastaju ovisno o temi. Svaka zemlja predsjedava vijeem 6 mj. Predstavnici su vezani uputstvima i instrukcijama svojih vlada. Vijee osigurava usklaivanje politike drava lanica, donosi odluke i pomou svojih akata prenosi na Komisiju ovlatenje za provoenje propisa to ih donosi. Vijee odluuje na temelju prijedloga Komisije. 2. KOMISIJA ima izvrnu funkciju. lanovi Komisije (ukupno 17 lanova imenovanih uz suglasnost svih drava lanica) djeluju samostalno i iskljuivo u interesu Zajednice, znai da je Komisija, kao tijelo, izvan mogunosti utjecaja drava lanica na njezin rad i odluivanje. Komisija donosi akte za ostvarivanje ciljeva iz Ugovora o udruivanju, zastupa Zajednicu u pregovorima s dravama nelanicama i pomae Vijeu u pripremi i oblikovanju njezinih odluka, itd. 3. PARLAMENT koji uz svoje nadlenosti (posebno u oblasti nadzora i prorauna Zajednice) djeluje i kao savjetodavno tijelo. 4. SUD PRAVDE obavlja razliite sudske funkcije iz oblasti upravnosudske i ustavnosudske nadlenosti. Njegove su odluke obvezatne za drave lanice Zajednice. Dva su osnovna oblika nadlenosti suda: a) upravnosudska nadlenost u okviru koje sud rjeava sporove izmeu pojedinaca i Zajednice, te slubenika prema Zajednici; b) ustavnosudska nadlenost u okviru koje sud rjeava sporove izmeu tijela Zajednice. U ostvarivanju pravnog odnosa Zajednice, primjenjuju se 2 vrste pravnih pravila: 1. pravna pravila drava lanica, do ije primjene dolazi u odreenim sluajevima i 2. pravna pravila to ih je donijela sama Zajednica i koja ine posebno pravo Zajednice.

11

Izvori prava su: 1. pisano pravo, 2. obiajno pravo, 3. opa pravna naela, 4. sudska praksa. Kljunu poetnu toku za sudsku praksu u podruju opeg upravnog prava predstavljao je sluaj Algera iz 1957. Tom je prilikom Sud ustanovio svoju jedinstvenu metodu odluivanja u pojedinanim stvarima primjenom upravnog prava. Prema stajalitu suda, kad u pravu zajednice ne postoji pravno uporite za donoenje odluke, sud je duan, s obzirom da ne smije odbiti donoenje odluke, u rjeavanju sluaja primjeniti pravila utvrena u zakonodavstvu, pravnoj literaturi i sudskoj praksi zemalja lanica. Sud primjenjuje itav niz opih naela upravnog prava.

Razvoj upravnog prava i znanosti upravnog prava u Hrv. Prouavanje uprave u Hrvatskoj vezano je za otvaranje Kraljevske javne kole za politike i kameralne nauke 1769. u Varadinu. Osnova za izuavanje uprave bila su naela kameralistike. 1772. kola prelazi u Zagreb, da bi 1776. bila ustanovljena Akademija sa 3 fakulteta (filozofski, pravni i teoloki). Na novoosnovanom Pravnom fakultetu politike i kameralne znanosti predavale su se do 1850. Od 1854. predaje se upravna politika, a 20 g. kasnije upravna nauka i upravno pravo. Prvo djelo pod nazivom Upravno pravo objavio je Ivan igrovi -Pretoki 1911. u Bjelovaru (Upravno pravo kraljevina Hrvatske i Slavonije s obzirom na Ustav).

Predmet znanosti upravnog prava Predmet znanosti upravnog prava su PN, opi propisi o ponaanju ljudi. Upravno pravo, kao specifina pravna disciplina, ini u biti skup takvih pravnih propisa. Precizno definiranje sadraja upravnog prava, kao pravne discipline kojom se bavi znanost upravnog prava, oteavaju mnoge okolnosti: 1. razliito definiranje pojma uprave, 2. irina upravne djelatnosti, 3. isprepletenost normi upravnog prava s PN dr. pravnih grana i dr.

12

3. Odnos upravnog prava prema drugim pravnim granama Pri teoretskom razgraniavanju pravnih grana obino se koriste 2 razliita naina: 1. PREDMET koji reguliraju PN dotine pravne grane, tj. oni drutveni odnosi na koje se te PN primjenjuju; 2. METODA reguliranja, pri emu se posebna va nost pridaje poloaju subjekata u pravnom odnosu to se stvara primjenom normi odgovarajue pravne grane. 1. Upravno i ustavno pravo Imaju dodirnih toaka, no ustavnim se pravom utvruju i definiraju naela za sve pravne grane. Ustavno pravo sadri i odredbe koje se odnose na dr. upravu i to one kojima se ureuju naela njihove organizacije i funkcije, one kojima se odreuje mjesto i uloga upravnog tijela u sustavu vlasti, te odredbe kojima je definiran odnos u kojemu tijela dr. uprave stoje prema dr. subjektima u drutvu. Upravno pravo svojim posebnim normama razrauje te osnove i one mu slue kao rukovodno naelo. I.P. Objasnite odnos upravnog i gp-a 2. Upravno i gp Predmet GP su imovinski odnosi kao posebni drutveni odnosi. Jedan dio imovinsko-pravnih odnosa obuhvaen je i normama upravnog prava. S obzirom na nadlenost pojedinih dr. tijela, materije se prelijevaju (tako materija dravljanstva ide u gp u onim sustavima koji sporove dravljanstva povjeravaju redovnim sudovima). Mogue je povui razliku s obzirom na PREDMET GP prvenstveno regulira imovinske odnose izmeu pravnih subjekata, dok UP regulira prvenstveno organizaciju, poloaj i ovlasti uprave. Kada se ne javljaju razlike u predmetu, osnova razlikovanja je METODA reguliranja gp odnos zasniva se na koordinaciji subjekata u odnosu (gp odnos zasniva se prvenstveno suglasnou volja subjekata u odnosu), dok u upravnopravnom odnosu postoji subordinacija subjekata (dr. organ ima jau volju), pa taj odnos reguliraju norme imperativnog karaktera. 3. Upravno i radno pravo Radno pravo predstavlja norme kojima se reguliraju radni odnosi. Jedan dio radnog prava, onaj koji ini opa naela na kojima se zasnivaju radnopravni odnosi, vrijedi i za slubenike, tj. namjetenike u tijelima dr. uprave. Meutim, PN kojima se reguliraju posebna pitanja poloaja slubenika i namjetenika u tijelima dr. uprave spadaju u upravno pravo. 4. Upravno i financijsko pravo Stvaranje financijskog prava, kao posebne pravne discipline, bilo je uvjetovano vanou drutvenih odnosa koje te PN reguliraju. Njihovo odvajanje i postupno osamostaljivanje od normi ustavnog i upravnog prava dovelo je do stvaranja posebnog financijskog prava. Dr. proraun, utvrivanje i naplata poreza , te ostvarenje dr. prihoda drave reguliraju se posebnim normama financijskog prava. U upravno pravo spada i dalje organizacija upravnih tijela koja se bave financijama. Upravno pravo povezano je i s dr. pravnim granama. Sa sudskim pravom zato to odreena naela sudskih postupaka vrijede i u upravnom postupku, prekrajnom ili u postupku pred tijelima za voenje disciplinskog postupka protiv dr. slubenika i namjetenika za povrede slu. dunosti. Pojedini instituti KP-a koriste se u materiji prekraja, kazneni zakon propisuje posebna kd protiv slu. dunosti, te ostala kd koja moe poiniti slu. osoba u obavljanju slu. dunosti. Tijela dravne uprave izvravaju i jedan dio normi obiteljskog prava, itd. 5. Znanost upravnog prava i nauka o upravi Razgranienje znanosti UP i nauke o upravi poiva na razlici izmeu normativne znanstvene discipline i empirijske nauke. Znanost upravnog prava je normativna disciplina iji je zadatak usustavljenje i sreivanje normi upravnog prava. Nauka o upravi je empirijska disciplina koja se bavi drutvenim p ojavama u upravi.

13

Upravnopravni odnos Upravnoprvni odnos u uem smislu karakteriziraju SUBJEKTI tog odnosa, pa je to odnos u koji stupaju tijela dr. uprave. Upravnopravni odnos u irem smislu karakteriziraju NORME kojima se taj odnos regulira, pa se kao takav uzima svaki onaj odnos koji je reguliran normama UP. I.P. to je upravnopravni odnos, znaajke? Upravnopravni odnos poseban oblik pravnog odnosa u koji ulaze tijela dr. uprave u obavljanju upravne djelatnosti, te dr. pravne osobe kad na osnovi javnih ovlasti obavljaju upravne poslove i kad na temelju normi upravnog prava odluuju o pravima i obvezama odreenih subjekata (fizikih i pravnih osoba). Upravnopravni odnos pokazuje osobitosti u pogledu subjekata: 1. na jednoj strani uvijek je ili tijelo dravne uprave ili dr. pravna osoba s javnim ovlastima, 2. na drugoj strani mogu biti: a) dr. dravna tijela, tj. dr. pravne osobe, b) osobe zaposlene u tim strukturama, c) graani i njihove asocijacije. Posebna znaajka je poloaj subjekata u odnosu. Upravnopravni odnos karakterizira subordinacija subjekata u odnosu, jer dr. tijelo, tj. pravna osoba s javnim ovlastima mogu, istupajui s jaom voljom, obvezati dr. subjekt i mimo njihove volje. Ta jednostranost i jaa volja ostaju znaajkama upravnopranog odnosa, pa karakteriziraju i one iznimke u kojima druga strana ulazi u upravnopravni odnos dobrovoljno. Naela demokratskih sustava znatno umanjuju znaenje i intenzitet prinude. Zbog toga pojedini pravni sustavi prihvaaju princip, ako je mogue cilj postii autoritativnim putem ili neautoritativnim putem, da najprije treba koristiti neautoritativni put, pa ako se njime ne moe doi do eljenog cilja , doputaju upotrebu autoritativnih sredstava (npr. kod izvlatenja). I.P. Nastanak, prestanak upravnopravnog odnosa, te priroda (karakteristika) prava koja iz njega nastaju Nastanak upravnopravnog odnosa Osnova nastanka upravnopranog odnosa u pravilu je UPRAVNI AKT. Put donoenja moe biti dvojak: 1. nakon postupka pokrenutog po slu. dunosti dr. tijelo ili dr. pravna osoba s javnim ovlastima postupa i donosi upravni akt, jer ih PN propisanim krugom nadlenosti obvezuje na postupanje kad nastupe odreene okolnosti koje su u odredbama tih normi utvrene kao osnovica za postupanje. 2. nakon postupka pokrenutog na inicijativu stranke postupak moe biti pokrenut i upravni akt donesen samo ako prije toga postoji prijedlog stranke. U oba sluaja donositelj upravnog akta djeluje samostalno, obvezujui dr. subjekte u upravnopravnom odnosu. 3. do nastanka moe doi i po SILI ZAKONA Istovrsni upravnopravni odnos moe nastati po obje osnove u razliitim situacijama (npr. dravljanstvo temeljem upravnog akta u sluaju naturalizacije ili po sili zakona u trenutku roenja djeteta domaih dravljana). Situacija je drugaija kod PRESTANKA upravnopravnog odnosa. Ako se odnos raskida upravnim aktom, onda takav akt ima KONSTITUTIVNI karakter i upravnopravni odnos prestaje postojati tek njegovim stupanjem na snagu. Kad prestaje po sili zakona i ako je radi utvrivanja nastanka okolnosti predvienih zakono m potrebno donijeti poseban upravni akt, onda takav akt ima DEKLARATORNI karakter. Prava koja proistjeu iz upravnopravnog odnosa u pravilu su STROGO OSOBNA prava; u naelu ih izvrava onaj subjekt koji je odreen PN temeljem koje je nastao upravnopravni odnos u pojedinim sluajevima PN moe dopustiti izvravanje preko odreene osobe. Mogunost PRENOENJA prava takoer je ograniena; uglavnom se radi o neimovinskim i osobnim pravima, a prava i obveze steeni na temelju osobnih svojstava, tj. vezana za osobni status su NEPRENOSIVA.

14

Mogunost ODRICANJA od prava postoji samo kod onih prava kojima pojedinac slobodno raspolae. Odricanje od prava koja ujedno predstavljaju i dunost mogua je samo ako je to predvieno posebnom PN. Zatita prava iz upravnopravnog odnosa osigurana je, uz mogunost koritenja albe u upravnom postupku, prvenstveno formom UPRAVNOG SPORA. I.P. Usporedba upravnopravnog odnosa s gp odnosom Razlika se oituje u: 1. subjektima odnosa u upravnopravnom odnosu uvijek je na jednoj strani dr. tijelo ili dr. pravna osoba s javnim ovlastima, dok u gp odnosu subjekti nisu ni sa im determinirani, 2. nainu nastanka odnosa upravnopravni odnos nastaje na osnovi upravnih akta ili na osnovi zakona, a gp odnos nastaje suglasnou volja subjekata ; 3. poloaju subjekata u odnosu u upravnopravnom odnosu subjekti su u odnosu subordinacije, dok su u gp odnosu subjekti u koordiniranom poloaju; 4. nainu rjeavanja sporova sporovi iz upravnopravnog odnosa u pravilu se rjeavaju pred sudovima nadlenim za upravne sporove.

15

4. Podvoenje uprave pod pravo i naelo zakonitosti uprave Naelo zakonitosti u najirem smislu znai obvezu svih drutvenih subjekata da se strogo pridravaju pozitivnih pravnih pravila, prvenstveno ustava i zakona. Podvoenje uprave pod pravo zapoelo je u vrijeme raspadanja feudal nog sustava u kojem je dr. aparat imao ogromnu vlast i djelovanje mu nije bilo ureeno pravnih pravilima. Europi do toga dolazi poetkom 19. st. kada se poinju ustrojavati tzv. ustavne monarhije upravu se eljelo vezati ustavom i zakonima. U zavisnosti od konkretnih prilika, naelo zakonitosti je dobilo 2 bitno razliite formulacije: a) u europskim monarhijama u kojima nije dolo do promjena revolucionarnim putem, naelo zakonitosti razvilo se u irem smislu, tj. PN su samo ogranienje slobodne djelatnosti uprave; b) u zemljama u kojima je dolo do revolucionarnih promjena (Francuska), razvilo se naelo zakonitosti u uem ili pravnom smislu naelo zakonitosti znai da svaka djelatnost uprave mora proizlaziti iz pozitivnog pravnog pravila, prvenstveno zakona. S vremenom je dolo do izjednaavanja izmeu ova 2 shvaanja zakonitosti, tako to se naelo zakonitosti u irem smislu s vremenom postupno pretvaralo u naelo zakonitosti u uem smislu. I.P. Objekt naela zakonitosti uprave Objekt naela zakonitosti Teite je naela zakonitosti na PRAVNIM DJELATNOSTIMA UPRAVE, jer se ona u odnosu na zakon (ustav) tu javlja u 2 oblika: 1. kao donositelj KONKRETNOG UPRAVNOG AKTA upravni akt primjenjuje zakonsko pravno pravilo na konkretan drutveni odnos; 2. kao donositelj PODZAKONSKOG NORMATIVNOG AKTA uprava i sama stvara apstraktna pravna pravila ope obveznosti. Prema normativnom aktu uprave naelo zakonitosti djeluje u 2 smjera: a) EGZISTENCIJSKOM upravni akt ne moe biti donesen bez odgovarajueg prethodnog ovlatenja kojim se njegovom donositelju stvara nadlenost; b) SADRAJNOM upravni akt moe imati samo onaj sadraj koji mu doputa zakon. I.P. Materijalno i formalno pravo u reimu zakonitosti Materijalno i formalno pravo u reimu zakonitosti Podvoenje uprave pod pravo najprije je bilo usmjereno na sadraj njenog djelovanja, tj. na materijalno pravo. Nije dovoljno vezati upravu samo materijalnopravnim propisima. Naelo zakonitosti moe u podruju upravnog djelovanja dobiti svoju punu potvrdu jedino uz pretpostavku da je i nain postupanja tijela dr. uprave reguliran posebnim pravilima koja e upravu spajati u tijeku provoenja odreenih postupaka. U oblasti podzakonskih openormativnih akata uprave moderni se pravni sustavi obino ograniavaju na to da ustavnim, tj. zakonskim putem urede 3 gl. pitanja formalne i proceduralne prirode: 1. definiranje NORMATIVNE NADLENOSTI uprave, 2. osiguranje SURADNJE UPRAVE S PREDSTAVNIKIM TIJELIMA, 3. osiguranje pravilnog PROSTORNOG I VREMENSKOG DJELOVANJA PODZAKONSKE PN. Vie se panje posveuje proceduri donoenja pojedinanih upravnih akata, a ne onih opih, jer se pojedinanim upravnim aktom mogu izravno povrijediti prava i interesi pojedinih subjekata, dok se opim aktima oni mogu povrijediti tek primjenom opih akata na konkretan drutveni odnos. Naelo zakonitosti uprave u RH Naelo ustavnosti i zakonitosti istaknuto je u opoj odredbi l. 5. Ustava RH: U RH zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi s Ustavom i sa zakonom. Svatko je duan drati se Ustava i zakona i potivati pravni poredak RH. l. 18. Ustava RH: Jami se pravo na albu protiv pojedinanih pravnih akata donesenih u postupku 1 pred sudom ili dr. ovlatenim tijelom. Pravo na albu moe biti iznimno iskljueno u sluajevima odreenim zakonom ako je osigurana dr. pravna zatita.

16

l. 19. Ustava RH : Pojedinani akti dr. uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. Zajamuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinanih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Prema Ustavu RH, Vlada obavlja izvrnu vlast u skladu s Ustavom i zakonima, te donosi uredbe, takoer u skladu s Ustavom i zakonom (l. 107. i l. 110. Ustava RH). Osim u Ustavu, naelo zakonitosti titi se i u dr. zakonima : npr. Zakon o lokalnoj i podrunoj samoupravi i upravi, ZUP,... Sluajevi nezakonitosti 1. NENADLENOST oblik nezakonitosti koji postoji kad tijelo dr. uprave povrijedi pravna pravila o ovlastima i dunostima da postupa u odreenoj stvari, tj. na odreenom podruju. Tijelo moe postupati u jednoj stvari samo kada je na to izriito ovlaten PN. Ako je ovlaten, on je ujedno i obvezan da postupa. Nenadlenost postoji kada tijelo: a) rjeava stvari za koje nije nadleno, tj. b) kad se uzdrava od rjeavanja stvari koja je u njezinoj nadlenosti. Nadlenost se moe javiti kao: a) stvarna PN ovlauje na djelovanje za odreeni krug poslova; b) mjesna PN ovlauje na postupanje na odreenom podruju. Sankcije za povredu normi o nadlenosti, prema ZUP-u : a) 2 tijelo po slu. dunosti ponitava 1 rjeenje koje je donijelo nenadleno tijelo, b) ponitavanje konanog rjeenja po pravu nadzora, c) oglaavanje rjeenja nitavim. 2. GREKA U PROCEDURI I FORMI za postupak koji prethodi donoenju upravnog akta vrijede pravila procedure ije potivanje treba osigurati: a) stvaranje potrebne injenine i pravne podloge za donoenje upravnog akta, b) zatitu prava i interesa stranaka koje sudjeluju u postupku. Upravni akt mora imati odreeni sadraj i formu kako bi bio pravno valjan. Greke koje se pri zanemarivanju tog naela mogu javiti su: a) greka u proceduri povreda pravila o donoenju ili izvrenju upravnog akta, b) greka u formi upravnom aktu nedostaje propisana forma. Pravni poredak sankcionira samo tzv. bitne greke u proceduri ili formi (ZUP ponitavanje upravnog akta ako su povrijeena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rjeavanje stvari). I.P. Materijalna povreda zakona 3. MATERIJALNA POVREDA ZAKONA nastaje ako nadleno tijelo: a) uope ne primijeni materijalni propis koji je trebao primijeniti, b) primijeni dr. propis ija primjena u konkretnoj situaciji ne dolazi u obzir, c) pogreno protumai ili primijeni pravni propis kojeg je trebalo primijeniti. Sankcija: povodom PL stavljanje izvan snage. Ako dr. tijelo iji je akt zbog materijalne povrede zakona stavljen izvan snage mora ponovo rjeavati o istoj stvari, duno je respektirati shvaanje onog tijela koje je zbog ove greke stavil o akt izvan snage, o zakonu (pravnom pravilu) koji mora primjeniti, te o nainu na koji ga je duan interpretirati i primjeniti. I.P. Greka u injeninom stanju 4. GREKA U INJENINOM STANJU nuna pretpostavka za zakonito donoenje upravnog akta je ispravna i potpuna injenina podloga. Greka se javlja u 3 oblika: a) injenino stanje nije prezentirano u aktu, b) injenice su pogreno ili nepotpuno utvrene, c) iz utvrenih injenica izveden je pogrean zakljuak u vezi s injeninim stanjem.

17

Na greku u injeninom stanju nadovezuje se i greka u primjeni materijalnog prava. I.P. Greka u cilju i svrsi 5. GREKA U CILJU I SVRSI primjenjiva pravnih pravila postupa nezakonito kada je pojedinani akt ili radnja donijet suprotno cilju, tj. svrsi samog pravnog pravila. Ispitivanje svrhe pravnog pravila, njezino pravilno tumaenje i primjena u skladu sa ciljem radi kojega je donesen obveze su svakoga tko primjenjuje PN. Utvrivanje cilja i svrhe nuno je i kada se donose akti sa slobodnom ocjenom; ZUP u upravnim stvarima u kojima je organ zakonom ili na zakonu zasnovanom propisu ovlaten rjeavati po slobodnoj ocjeni rjeenje mora biti donijeto u granicama ovlatenja i u skladu sa ciljem s kojim je ovlatenje dano (l. 4.). I.P. Modificiranje naela zakonitosti (poja m, primjer iz hrv. ustava) I.P. Po Ustavu u kojim sluajevima se mogu i kojom odlukom ograniiti slobode i prava ovjeka i graanina, i na koji nain, tko donosi odluku? Modificiranje naela zakonitosti Do modificiranja naela zakonitosti dolazi kad u odreenoj drutvenoj sredini doe do tzv. izuzetnih situacija (npr. rat, nemiri, potresi, poplave...). Tada se postavljaju 2 osnovna pitanja: 1. koje PN u takvim situacijama treba primjeniti i 2. da li dr. tijela i u kojoj mjeri mogu modificirati naelo zakonitosti time to su nastupile pojave iznimnog stanja? Odgovor je lako dobiti u modernim zakonodavstvima koja sadre brojne norme kojima je cilj da izbjegnu takve situacije, ali ujedno predviaju posebne mjere u sluaju njihova nastanka; npr. Zakon o zatiti od elementarnih nepogoda. U izuzetnim je situacijama potrebno priznati ira ovlatenja pojedinim dr. tijelima (posebno izvrnim) kako bi oni mogli samoinicijativno postupati. I tada se ne smiju ugroziti osnovna naela na kojima poiva pravni poredak. Ustav RH (l. 17.) omoguuje da se u doba ratnog stanja ili neposredne ugroenosti neovisnosti i jedinstvenosti RH, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamena Ustavom mogu OGRANIITI. O tome odluuje Sabor 2/3 veinom svih zastupnika, a ako se ne moe sastati, na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade, odluuje Predsjednik RH. OPSEG OGRANIENJA mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne moe imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju koe, spol, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo. Posebno je znaajno ustavno ogranienje prema kojemu niti u neposrednoj opasnosti za opstanak drave ne moe doi do ogranienja primjene odredaba Ustava o: 1. pravu na ivot, 2. zabrani muenja, surovog ili poniavajueg postupanja ili kanjavanja , 3. o pravu odreenosti kanjivih djela i kazni, 4. o slobodi misli, svijesti i vjeroispovijesti. U uvjetima iznimnih stanja lako dolazi do POREMEAJA RAVNOTEE izmeu predstavnikih i izvrnih tijela; mogunost ovakvog poremeaja ravnotee predvia i Ustav RH. Prema l. 99. st. 3. u sluaju neposredne ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave predsjednik Republike moe, uz supotpis predsjednika Vlade, narediti uporabu oruanih snaga iako nije proglaeno ratno stanje. Meutim, u svezi s normativnim ovlastima predsjednika Republike u tzv. izuzetnim stanjima, treba razlikovati 2 situacije (l. 100.): Za trajanja RATNOG STANJA predsjednik RH moe donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Sabora. Ako Sabor nije u zasjedanju, predsjednik RH moe takvim uredbama ureivati sva pitanja koja zahtjeva ratno stanje. U sluaju NEPOSREDNE UGROENOSTI NEOVISNOSTI, JEDINSTVENOSTI I OPSTOJNOSTI RH, ili kad su TIJELA DR. VLASTI ONEMOGUENA DA REDOVNO OBAVLJAJU svoje ustavne

18

dunosti, predsjednik RH moe na prijedlog predsjednika Vlade i uz njihov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. Dok se predsjednik koristi tim ovlastima, Zastupniki dom Sabora ne moe biti rasputen. Instrument za POVRATAK POREMEENE RAVNOTEE je odluka o naknadnom osnaenju (ratifikaciji) koju donosi Sabor. im se Sabor bude mogao sastati, predsjednik RH mu mora podnijeti na potvrdu donesene uredbe sa zakonskom snagom, ime se te uredbe pretvaraju u zakon u formalnom smislu. Ako predsjednik ne podnese uredbu na potvrdu ili ako Sabor istu ne potvrdi, uredba sa zakonskom snagom prestaje vaiti. Modificiranje naela zakonitosti moe se kretati u 2 smjera: 1. na TETU pojedinih subjekata ograniiti odreena prava (npr. slobode kretanja), nametanja odreenih osobnih obveza (npr. mobilizacija) ili nametanje obveza imovinske prirode (npr. davanje hrane); 2. u KORIST pojedinih subjekata obino kada dr. tijela toleriraju situacije koje nisu u skladu s pravnim propisima (npr. graenje bez dozvole). I.P. to je slobodna (diskrecijska) ocjena i to je njen objekt? Slobodna (diskrecijska) ocjena Vezanost PN znai postupanje u konkretnoj situaciji kako to PN nalae. Sloboda postupanja tijela dr. uprave u pravilu se ograniava imperativom kategorike PN. Postoje sluajevi u kojima donositelj PN proputa da propie tono kako treba postupiti u konkretnoj situaciji. Tada se za tijelo otvara vea ili manja mogunost da slobodno djeluje. Osnovno je da se zakonodavac (donositelj PN) uzdrao od potpunog reguliranja ostavljajui tako, posebnom PN, mogunost njenom primjenjivau da u rjeavanju konkretnog sluaja postupi po vlastitom nahoenju, te da izabere onu mogunost koja je prema njezinom stajalitu najbolja u konkretnoj stvari. Temelj razumijevanja diskrecijske ocjene poiva na razlici izmeu kategorike i disjunktivne PN: a) KATEGORIKA PN tono propisuje nain ponaanja; b) DISJUNKTIVNA (ALTERNATIVNA) PN ne regulira potpuno ponaanje. Primjenjiva pravnog pravila ima mogunost da u rjeavanju konkretnog sluaja postupi po vlastitom nahoenju, birajui najpogodniju alternativu. Slobodna ocjena javlja se u podruju primjene disjunktivne PN. Mogunost slobodnog ocjenjivanja Mogunost slobodnog ocjenjivanja pretpostavlja odreene momente: 1. slobodno ocjenjivanje mora se zasnivati na PN i 2. primjenjiva pravnog pravila moe slobodno birati samo izmeu ponuenih alternativa (2 ogranienja). Praktini problem kod zakonskog propisivanja ovlasti na diskrecijsko ocjenjivanje sastoji se u neujednaenosti pojmova iz kojih proizlaze diskrecijske ovlasti. Dilema ne postoji samo kada je navedeno da upravnu stvar treba rijeiti po slobodnoj ocjeni neodreene pojmove treba tumaiti u duhu itavog pravnog pravila u kojem su sadrani. Objekt slobodne ocjene U upravnoj stvari, slobodna ocjena ulazi u sadraj upravnog akta i to u njezin najvaniji dio, tj. DISPOZITIV. To znai da su objekt diskrecije ocjenjivanja MATERIJALNOPRAVNA PITANJA u aktu (sadraj); iako diskrecijski se moe odluiti i o nekim procesnopravnim pitanjima. Tijelu moe biti ostavljeno da prema slobodnoj ocjeni odlui: 1. DA LI e stranci priznati neko pravo, tj. nametnuti joj neku obvezu (norma propisuje kako da postupi); 2. KAKO e definirati prava, tj. obveze stranke (donositelja vee glede toga da li e podijeliti neko ovlatenje); 3. OBA PITANJA se rjeavaju slobodnom ocjenom (da li e podijeliti ovlatenje i kako e to uiniti). Uvijek se bira prema javnom interesu i prema potrebama konkretne situacije.

19

to izmie slobodnoj ocjeni? Obavljati slobodnu ocjenu ne znai djelovati bez zakonske podloge. Slobodna ocjena se kree u sferi oportuniteta, jer se tijelo koje koristi diskrecijsku ocjenu opredjeljuje za onu alternativu koja e prema razlozima svrsishodnosti najbolje odgovarati potrebi konkretnog sluaja. Kad se u obavljanju slobodne ocjene donosi upravni akt, onda se tu ne moe govoriti o slobodnom aktu, tj. aktu koji nije pravno vezan. Moe se samo govoriti o aktima u kojima je sadrana diskrecijska ocjena, a i u takvim aktima postoje pravno vezani dijelovi. Tako slobodnu ocjeni izmiu: 1. NADLENOST, 2. PROCEDURA koja prethodi donoenju upravnog akta, 3. NAIN UTVRIVANJA INJENINOG STANJA, 4. FORMA I OBLIK upravnog akta. Diskrecijska ocjena obuhvaa samo materijalnopravna pitanja, tj. sadraj upravnog akta. I.P. Objasnite kontrolu akta u kojima je sadrana diskrecijska ocjena Kontrola akata koji sadre diskrecijsku ocjenu Kontrola upravnog akata u kojima je sadrana diskrecijska ocjena ima svoje specifinosti. Zbog toga treba razlikovati kontrolu svrsishodnosti (oportuniteta) od kontrole zakonitosti (legalnosti). Diskrecijska ocjena je u sferi oportuniteta zato kontrolu diskrecijskog ocjenjivanja (da li je izabrana najbolja alternativa) mogu obavljati samo ona tijela koja imaju ovlatenje da obavljaju nadzor nad oportunitetom upravnog akata. To su obino tijela koja odluuju povodom albe u 2. Kontrola zakonitosti obuhvaa samo pravne vezane dijelove upravnog akta. Slobodna ocjena i dr. oblici slabije pravne vezanosti Slobodna ocjena obino se usporeuje sa: 1. INTERPRETACIJOM PN kod tumaenja je bitno pravilno utvrditi volju donositelja, pa se ta namjera onda jednako tumai i primjenjuje u svim sluajevima iste vrste. Kod diskrecijske ocjene primarna je volja primjenjivaa PN i ona se za svaki novi sluaj ponovo utvruje. 2. POPUNJAVANJEM PRAVNE PRAZNINE popunjavanje pravne praznine je upotpunjivanje teksta pravnog pravila zbog propusta njezinog donositelja jednom popunjeno pravilo ima znaenje presedana, jer se primjenjiva pri rjeavanju buduih sluajeva uvijek ponaa prema nainu kako je popunio pravnu prazninu.

20

I.P. Izvori upravnog prava I.P. Kakve 2 vrste izvora prava poznajemo? 5. Izvori (pravna vrela) upravnog prava Pravni izvor u materijalnom smislu onaj drutveni imbenik koji izaziva nastajanje prava kao odreene drutvene pojave (fontes iuris essendi). Pravni izvor u formalnom smislu ine PN (objektivno pravo) kojima se apstraktno reguliraju drutveni odnosi i koji vrijede za sve sluajeve koji su u njima predvieni (fontes iuris congoscendi). Vrste pravnih izvora 1. Ustav RH 2. zakoni 3. poslovnici i dr. opi akti Hrv. sabora 4. opi akti predsjednika Republike 5. opi akti Vlade RH i ministara 6. opi akti tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave 7. opi akti pravnih osoba 8. kolektivni ugovori 9. meunarodni ugovori 10. obiajno pravo 11. praksa dravnih organa 12. pravila znanosti 1. USTAV RH Temeljni je zakon drave kojim se uspostavlja politiki i pravni poredak. Prema Ustavu, zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi sa Ustavom i sa zakonima. Naela sadrana u Ustavu podloga su za djelovanje svih dr. tijela, pa i tijela dr. uprave. Za djelovanje tijela uprave, odredbe Ustava mogu biti neposredan ili posredan pravni izvor. Kad tijela uprave svoje akte ili radnje zasnivaju neposredno na ustavnim odredbama, govorimo o Ustavu kao neposrednom pravnom izvoru. Ali ustavne norme su rijetko neprosredan pravni izvor. Ustavne norme su uglavnom posredan pravni izvor, jer openito propisuju naela za djelovanje i organizaciju dr. uprave i sadre temeljna naela kojih se tijela uprave moraju pridravati. Za dr. upravu posebno su znaajne one odredbe Ustava koje se odnose na strukturu dr. vlasti i meusobne odnose tijela dr. vlasti, odredbe koje se odnose na naela zakonitosti uprave, te odredbe o Vladi i dr. 2. ZAKONI Na hijerarhijskoj ljestvici pravnih pravila dolaze poslije Ustava. l. 19. Ustava odreuje da pojedinani akti dr. uprave i tijela koja imaju javnu ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. U naem pravnom sustavu mogue je sa stajalita naina donoenja razlikovati 2 vrste zakona: 1. zakoni za ije se donoenje, na osnovi Ustava, trai posebna kvalificirana veina zastupnika (u ustavnom pravu nazivaju ih organski zakoni) i to su zakoni koje Hrv. sabor donosi 2/3 veinom zastupnika (zakoni kojima se ureuju prava nacionalnih manjina), te zakoni koje Hrv. sabor donosi veinom glasova svih zastupnika, a kojima se razrauju Ustavom utvrena ljudska prava i temeljne slobode, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dr. tijela i ustrojstvo i djelokrug lokalne i podrune samouprave; 2. zakoni to se donose prema uobiajenoj proceduri i natpolovinom veinom glasova zastupnika nazonih na sjednici. I.P. Poslovnik i dr. opi akti Sabora kao izvori upravnog prava 3. POSLOVNIK I DR. OPI AKTI HRV. SABORA Hrv. sabor donosi Poslovnik kojim ureuje unutarnje ustrojstvo i nain rada Sabora. Tim se poslovnikom ureuje i postupak donoenja dr. akata iz nadlenosti Hrv. sabora. Donosi veinom glasova svih zastupnika. Prema Ustavu, Sabor odluuje: 1. o donoenju i promjeni Ustava, 2. donosi zakone,

21

3. dr. proraun, 4. odluuje o ratu i miru, 5. donosi akte kojima izraava politiku Hrv. sabora, 6. donosi strategiju nacionalne sigurnosti i strategiju obrane RH, 7. ostvaruje graanski nadzor nad oruanim slubama sigurnosti RH, 8. odluuje o promjeni granica RH, 9. raspisuje referendum, 10. obavlja izbore, imenovanja i razrjeenja u skladu s Ustavom i zakonom, 11. nadzire rad Vlade i dr. nositelja javnih dunosti odgovornih Saboru, 12. daje amnestiju za kd, 13. obavlja dr. poslove utvrene Ustavom. 4. OPI AKTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE Predsjednik Republike, na osnovi posebnih ustavnih ovlasti, moe za ratnog stanja donositi uredbe sa zakonskom snagom na temelju i u okviru ovlasti koje je dobio od Hrv. sabora. Isto tako moe, u neposrednoj ugroenosti neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti drave, ili kad su tijela dr. vlasti onemoguena da redovito obavljaju ustavne dunosti, moe na prijedlog predsjednika Vlade i uz njegov supotpis, donositi uredbe sa zakonskom snagom. I.P. Akti Vlade kao izvor upravnog prava 5. OPI AKTI VLADE RH I MINISTARA Od podzakonskih openormativnih akata najvaniji izvori upr avnog prava su akti Vlade. Posebnu vanost imaju uredbe koje Vlada moe donositi na osnovi posebne ovlasti koje joj, prema l. 87. Ustava podjeljuje Hrv. sabor. Tim uredbama Vlada moe ureivati pojedina pitanja iz djelokruga Hrv. sabora, osim onih koja se odnose na razradu Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, nacionalna prava, izborni ustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dr. tijela i lokalne samouprave. Ostalim uredbama koje Vlada donosi u skladu s Ustavom i zakonom propisuje se unutarnje ustrojstvo ministarstava, ureuje unutarnje ustrojstvo i uredsko poslovanje tijela dr. uprave i dr. Prema Zakonu o Vladi RH iz 1998. Vlada donosi uredbe u skladu s Ustavom i zakonom. Vlada donosi poslovnik kojim, sukladno zakonu, ureuje ustrojstvo i nain rada i odluivanja Vlade. Vlada donosi i odluke, rjeenja i zakljuke o pitanjima koja se ne ureuju uredbama. Ministri, dr. tajnici sredinjih dr. ureda i ravnatelji dr. upravnih organizacija donose pravilnike, naredbe i naputke za provoenje zakona i dr. propisa kad su za donoenje tih akata izriito ovlateni. PRAVILNIKOM = potanje razrauju pojedine odredbe zakona radi njihove primjene. NAREDBOM = nareuje ili zabranjuje odreeno postupanje. NAPUTKOM = propisuje nain rada u tijelima dr. uprave, tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti. Objavljuju se u NN i stupaju na snagu najranije 8 dana od objave, osim ako zbog naroito vanih razloga stupaju na snagu danom objave. I.P. Akti tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave sve o njima, zato, s kojim ovlastima 6. OPI AKTI TIJELA JEDINICA LOKALNE I PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE Jedinice lokalne samouprave su opine i gradovi, dok su jedinice podrune samouprave upanije. Te jedinice imaju statut kojim se podrobnije ureuju njihova samoupravna obiljeja, javna priznanja, ustrojstvo ovlasti i nain rada tijela, nain obavljanja poslova, oblici suradnje jedinica lokalne i podrune samouprave, te dr. pitanja vana za ostvarivanje njihovih prava i obveza. Donosi se veinom glasova svih lanova predstavnikog tijela. Predstavnika tijela lokalne i podrune samouprave donose poslovnik kojim ureuju svoje unutarnje ustrojstvo i nain rada. Ta tijela donose i odluke, tj. dr. ope akte kojima ureuju pitanja iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i podrune samouprave.

22

7. OPI AKTI PRAVNIH OSOBA Meu opim aktima pravnih osoba, koje mogu imati karakter izvora upravnog prava, treba posebno izdvojiti one koje donose ustanove i poduzea. Ustanova, uz akte o njezinom osnivanju, ima statut kojim poblie utvruje ustrojstvo, ovlasti i nain odluivanja pojedinih tijela, te ureuje dr. pitanja. Statut donosi upravno vijee u suglasnosti s osnivaem ustanove ako zakonom ili aktom o osnivanju nije drukije odreeno. Ustanova ima i dr. ope akte s ukladno zakonu, a donosi ih upravno vijee ako zakonom ili statutom nije propisano da ih donosi ravnatelj ili struno vijee. Poduzea, takoer imaju svoj statut i dr. ope akte u skladu sa zakonom i statutom. I.P. Kolektivni ugovori kao izvor prava 8. KOLEKTIVNI UGOVORI Posebni pravni instrumenti za ureivanje meusobnih odnosa izmeu zaposlenika i poslodavaca, nastali kao posljedica napora radnika i njihovih sindikalnih udruga za poboljavanje uvjeta zapoljavanja i rada. Prema definiciji iz Preporuke Meunarodne organizacije rada iz 1951. kolektivni ugovor je svaki pismeni sporazum o uvjetima rada i zaposlenja, zakljuen od jednog poslodavca, grupe poslodavaca ili jedne, tj. vie organizacija poslodavaca i od jedne ili vie reprezentativnih sindikalnih organizacija radnika, ili (ako nema takvih radnikih organizacija) od predstavnika zainteresiranih radnika koji budu pravovaljano izabrani i opunomoeni od strane takve grupe radnika, a sukladno njihovu nacionalnom zakonodavstvu. Takvi ugovori ine posebni izvor upravnog (slubenikog) prava. U hrv. je pravu Ustav RH propisao da se pravo zaposlenih i l. njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje ureuju zakonom i kolektivnim ugovorom. Zakon o radu iz 1995. sadri posebnu glavu posveenu kolektivnim ugovorima. I Zakon o dr. slubenicima i namjetenicima propisuje da se na pitanja koja nisu ureena tim ili dr. zakonom ili na temelju njih donesenim propisima Vlade primjenjuju, uz ope propise o radu, i kolektivni ugovori. Odredbe tog kolektivnog ugovora primjenjuju se neposredno, osim ako pojedina pitanja za slubenike i namjetenike nisu povoljnije ureena dr. propisom ili opim aktom. I.P. Meunarodni ugovori kao izvori upravnog prava 9. MEUNARODNI UGOVORI Me. ugovori koje Hrv. sklapa s dr. dravama ili me. organizacijama imaju vanost kao izvori stoga to sklopljeni i potvreni prema posebnoj proceduri ine dio unutarnjeg pravnog poretka i zato to je njihovo izvravanje najee u nadlenosti dravne uprave. Prema l. 2. Zakona o sklapanju i izvravanju me. ugovora iz 1996., me. ugovor je sporazum utemeljen na sukladnom oitovanju najmanje dvaju me. subjekata koji je ureen me. pravom i koji je u pisanom obliku, bez obzira na to je li sadran u jedinstvenoj ispravi ili u dvjema ili vie meusobno povezanih isprava i neovisno o njihovom nazivu, koji RH sklapa s jednom ili vie me. organizacija, tj. jednim ili vie ostalih me. pravnih subjekata. Prema Ustavu, sklapanje me. ugovora u nadlenosti je, ovisno o naravi i sadraju me. ugo vora, Hrv. sabora, predsjednika Republike i Vlade RH. Me. ugovore koji ne podlijeu potvrivanju Hrv. sabora sklapa Predsjednik Republike ili Vlada. Potvrivanje (ratifikacija) me. ugovora u nadlenosti je Sabora. Hrv. sabor potvruje me. ugovore koji trae donoenje ili izmjenu zakona, me. ugovore vojne i politike naravi i me. ugovore to financijski obvezuju Republiku. Me. ugovore kojima se me. organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava, Hrv. sabor potvruje 2/3 veinom glasova svih zastupnika. Posebno je znaajno da me. ugovori, to su sklopljeni i potvreni u skladu s Ustavom i objavljeni, ine dio unutarnjeg pravnog poretka i da su prema svojoj pravnoj snazi iznad zakona. Njihove odredbe mogu se mijenjati ili ukidati samo uz uvjet e i na nain koji su njima utvreni ili suglasno opim uvjetima me. prava.

23

I.P. Obiajno pravo kao izvor prava I.P. Na koji nain obiaj postaje dio pravnog poretka? I.P. Je li obiajno pravo dio pravnog sustava u Hrv.? 10. OBIAJNO PRAVO Znaenje obiaja u pravnom sustavu suvremenih zemalja danas je neznatno, pa i obiaj kao izvor prava nema neke posebne vanosti. Obiaj se danas po rangu nalazi iza bilo kojeg pisanog pravnog pravila. Obiaji su ustaljeni nain ponaanja ije potivanje poiva na tradicionalnoj vrijednosti ulaze u sustav formalnih izvora prava kad im drava osigura mogunost primjene sankcije. Mogunost primjene obiaja prisutna je i u tzv. pravnim prazninama. Pri tome je potrebno voditi rauna da se primjeni obiaj koji je u skladu s opim pravnim i drutvenim naelima. I.P. Praksa dr. organa kao izvor upravnog prava 11. PRAKSA DRAVNIH TIJELA Praksa dr. tijela ima posebni poloaj i u njoj se ne moe gledati karakter neposrednog pravnog izvora. Dr. tijela postupaju i donose svoje odluke na osnovi zakona, dr. propisa i opih akata samostalno. U naoj se teoriji upravnog prava smatra npr. da upravnosudska odluka moe biti izvor prava, ali kad je originarno kreatorna i praena stabilnom primjenom. Isto vrijedi kad je posrijedi upravni akt. Prema Zakonu o sudovima iz 1994. pravno shvaanje prihvaeno na sjednici sudskog odjela obvezatno je za sva vijea u sastavu sudskog odjela, suda 2, tj. odjela Upravnog suda ili Vrhovnog suda. Taj zakon propisuje da je opeprihvaeno shvaanje, prihvaeno na opoj sjednici Vrhovnog suda obvezatno za sva vijea tog suda i moe ga izmijeniti samo opa sjednica. 12. PRAVILA ZNANOSTI Pravila znanosti mogu dobiti obiljeja posebnog pravnog izvora kad se pravnim propisom upuuje dr. tijelo (tijelo dr. uprave) da se pri rjeavanju konkretnih stvari pridrava pravila odreene znanosti. Podzakonski openormativni akti Zakonodavnim putem reguliraju se mnoga izuzetno vana podruja, ali time nije postignuta sveobuhvatnost zakona. Razliita podruja reguliraju se nuno i dr. pravnim pravilima, niim po svojem rangu od zakona, a koja esto donose druga dr. tijela to su tzv. PODZAKONSKI OPENORMATIVNI AKTI. Ta dekoncentracija normativne funkcije ima svoje osnove u razliitim okolnostima: 1. nemogunost zakonodavnog tijela da sve regulira samo zakonima, 2. znaenje podzakonskog normiranja kao oblika kojim se upotpunjuje pravni poredak, 3. tehniki razlog taj razlog proizlazi iz nastojanja da zakonski tekst bude precizan, nedvosmislen, te jasan i posebno pregledan. Niz detalja, osobito onih za provedbu zakona, koji bi tetili tom nastojanju kad bi bili inkorporirani u zakonskom tekstu, valja razraditi posebnim aktom. Znaenje podzakonskih openormativnih akata za upravu Za podruje djelovanja dr. uprave podzakonski openormativni akti imaju posebnu vanost. Ta vanost proizlazi iz 2 jednako znaajnih razloga : 1. meu pravnim pravilima upravnog prava velik je broj pravila podzakonske prirode; tijela dr. uprave primjenjuju podzakonske openormativne akt e mnogo vie nego dr. dr. tijela; 2. podzakonski openormativni akt moe biti djelo same uprave. Kolika e iroka zaista biti ovlast dr. uprave da pravno normira , zavisi od mnogih okolnosti. Ako se openito promatra, granice ovlasti dr. uprave da donosi ope akte mogu se kretati od: a) najirih u situacijama kad dr. uprava skoro potpuno supstituira zakonodavno (predstavniko) tijelo i kad svojim aktima ureuje najvanija pitanja drutvenog interesa do b) gotovo simbolinih ovlasti prema kojima u oblast i pravnog normiranja dr. uprava raspolae samo mogunou da pod odreenim uvjetima donosi podzakonske openormativne akte iskljuivo za provedbu zakona.

24

Vrste podzakonskih openormativnih akata Podjela polazi od odnosa podzakonskih openormativnih akata prema zakonu, kao viem pravnom aktu: 1. podzakonski openormativni akti prema posebnoj ovlasti, 2. podzakonski openormativni akti za provedbu zakona, 3. podzakonski openormativni akti koji dopunjuju i zamjenjuju zakon, 4. spontani podzakonski openormativni akti. 1. Podzakonski openormativni akti prema posebnom ovlatenju Karakteristika: donose se prema posebnoj ovlasti sadranoj u vioj PN. Ta ovlast moe biti dana u obliku ustavne ili zakonske ovlasti generalno ili za pojedine situacije, vremenski uvjetovana ili ne, ali je bitno da odreeni subjekt proputa sam regulirati odreenu materiju na ije je reguliranje inae ovlaten i ovlauje dr. tijelo da ono donese svoja pravna pravila u toj materiji. Rije je o prenoenju nadlenosti (delegacija) za pravno normiranje s viega tijela na nie. Ako se u ustavu ne navodi nita o mogunosti prenoenja ovlasti za pr avno normiranje sa zakonodavnog tijela na nia tijela, valja prihvatiti stajalite prema kojemu takvo prenoenje nije pravno mogue, jer ga ustav izriito ne predvia. Na Ustav izriito predvia mogunost delegiranja zakonodavne nadlenosti sa zakonodavca (Hrv. sabora) na izvrno tijelo (Vladu RH). Prema l. 87. Ustava, Hrv. sabor moe ovlastiti Vladu da uredbama ureuje pojedina pitanja iz njezina djelokruga. Ustav je to delegiranje nadlenosti ograniio u 2 smjera : a) Hrv. sabor moe podijeliti te ovlasti Vladi najvie za 1 g. i b) zabranio je mogunost zakonodavne delegacije u onim pitanjima koja se odnose na razradu Ustavom utvrenih sloboda i prava ovjeka i graanina, nacionalna prava, izborni sustav, ustrojstvo, djelokrug i nain rada dr. tijela i lokalne samouprave. Te uredbe na temelju zakonske ovlasti ne mogu djelovati unatrag i prestaju vrijediti istekom roka od 1 g. od dana dobivene ovlasti ako Hrv. sabor ne odlui drukije. 2. Podzakonski openormativni akti za izvrenje zakona Svrha: da poslui za osiguranje to lakeg i uspjenijeg izvrenja zakona. Ta vrsta podzakonskih openormativnih akata izvodi se iz samog zakona. Oni omoguava ju bolju realizaciju onih naela koja je sam zakon ve formulirao time to ih detaljnije razrauju i osiguravaju struno-tehniki dio njihove realizacije. Veza takvog podzakonskog openormativnog akta sa zakonom toliko je uska da podzakonski akt dijeli sudbinu zakona. S prestankom valjanosti zakona gubi snagu i podzakonski openormativni akt. 3. Podzakonski openormativni akti koji dopunjuju i koji zamjenjuju zakon Njima se: 1. dopunjuju ve postojee zakonske odredbe ili 2. podzakonskim openormativni aktom propisuju sasvim nova pravila koja zamjenjuju zakonski tekst. Nema neke ope osnove koja bi kao kriterij mogla sluiti za precizno utvrivanje kada podzakonski openormativni akt samo nadopunjuje zakon, tj. kada se njime stvara potpuno nova PN koja zamjenjuje zakon. I.P. to su spontani openormativni akti? Primjer iz prakse. 4. Spontani podzakonski openormativni akti Karakteristika: ovlast za njihovo donoenje je utvrena ve prije u nekoj vioj PN (ustavu ili zakonu). Donositelj se takvih akata moe koristiti ovlatenjem da donosi tu vrstu podzakonskih openormativnih akata djelujui spontano, tj. ne ekajui nikakvu novu, posebnu ovlast u nekoj dr. PN (jer takvu ovlast posjeduje ve otprije; npr. ovlast predsjednika RH da donosi uredbe sa zakonskom snagom za trajanja ratnog stanja na osnovi l. 100. st. 1. Ustava RH). Podjela tih akata: 1. samostalne da li se takvim aktom samostalno regulira neka materija, 2. nesamostalne oni slue samo za izvrenje vie PN zakona. Ratifikacija podzakonskih openormativnih akata RATIFIKACIJA podzakonskih openormativnih akata = svojevrstan institut kojim predstavniko tijelo naknadno potvruje podzakonske openormativne akte to su ih donijela druga dr. tijela.

25

Tijelo koje je donijelo openormativni akt to obvezno podlijee ratifikaciji duno ga je u roku koji mu je odreen podnijeti na ratifikaciju. Uskraivanje ratifikacije dovodi do nemogunosti daljnje primjene podzakonskog openormativnog akta (postie se uinak kao kod ukidanja s djelovanjem ex nunc). Ista sudbina stie i podzakonski openormativni akt ako njegov donositelj propusti rok za podnoenje na ratifikaciju. Nemogunost daljnje primjene takvog akta nastupila bi od trenutka proteka roka predvienog za podnoenje na ratifikaciju. Prema svom obujmu, ratifikacija moe obuhvatiti: 1. itav podzakonski openormativni akt POTPUNA ratifikacija ili 2. samo neke njegove dijelove DJELOMINA ratifikacija. Kontrola ustavnosti i zakonitosti podzakonskih openormativnih akata Podzakonski openormativni akt mora biti donesen u skladu s: 1. danim ovlastima, 2. uz potivanje odreene procedure, 3. njihov sadraj mora odgovarati naelima drutvenopolitikog sustava izraenim posebno u ustavu i zakonu. Cilj kontrole: da se onemogui donoenje, tj. primjena onog podzakonskog openormativnog akta koji bi protuslovio ustavu ili zakonu. Zbog toga se i sankcijama koje pojedini pravni sustavi propisuju, nastoji iz pravnog poretka ukloniti one podzakonske openormativne akte kojih odredbe nisu u skladu s naelima izraenim u ustavu, tj. zakonima. Sankcije protiv protuustavnih i nezakonitih podzakonskih openormativnih akata 1. uskraivanje ratifikacije, 2. objektivno stavljanje izvan snage, 3. ekscepcija nezakonitosti (ilegalnosti). STAVITI IZVAN SNAGE odreeni podzakonski openormativni akt moe se njegovim: 1. ponitavanjem ponitavaju se i sve pravne posljedice koje je on proizveo od svog stupanja na snagu (djelovanje ex tunc); 2. ukidanjem prestaje pravna mogunost primjene takvog openormativnog akta ubudue, ali se ukidanjem ne dira u pravne posljedice to ih je podzakonski openormativni akt proizveo do trenutka ukidanja (djelovanje ex nunc). Nadzor nad podzakonskim openormativnim aktima, kao i kontrolna ovlast u obliku ponitavanja, tj. ukidanja mogu biti podijeljeni razliitim vrstama dr. tijela. I.P. Sankcije protiv protuustavnih i nezakonitih podzakonskih openormativnih akata (propisa) uprave koje je ovlaten poduzimati Ustavni sud RH l. 128. alin. 2. Ustava RH i l. 54. UZUS RH USTAVNI SUD RH odluuje o suglasnosti propisa s Ustavom i zakonom. Prema posebnoj odredbi Ustava, Ustavni sud e ukinuti ili ponititi propis ako utvrdi da je neustava n ili nezakonit. Prema UZUS RH, Ustavni e sud, u odluivanju da li e neki propis ponititi ili ukinuti, uzeti u obzir sve znaajne okolnosti za zatitu ustavnosti i zakonitosti, imajui pritom u vidu osobito teinu povrede Ustava ili zakona i interes pravne sigurnosti. Ustavni sud e ponititi propis: 1. ako se njime vrijeaju temeljne slobode zajamene Ust avom, 2. ako se njime pojedinci, skupine ili udruge neosnovano stavljaju u povoljniji ili najpovoljniji poloaj, Karakteristino je za hrv. pravni sustav da je pojedinim zakonima iroko priznata mogunost i dr. dr. tijelima da kontroliraju ustavnost, tj. zakonitost odreenih opih akta, te da primjenjuju kasatorna ovlatenja kad utvrde da je pojedinim opim aktom povrijeen ustav ili zakon. VLADA RH moe, prema ZSDU, u provoenju nadzora nad obavljanjem poslova dr. uprave ukinuti propise tijela dr. uprave i jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave u prenesenim im poslovima dr. uprave. NADLENO MINISTARSTVO, prema Zakonu o ustanovama, nadzire zakonitost rada ustanove i njezinih opih akta. Ako ono smatra da je statut ili opi akt ustanove u suprotnosti s Ustavom, zakonom ili dr. propisom, obustavit e ga od izvrenja i u roku od 1 mj. predloiti Vladi da sporni akt poniti ili ukine. Ako

26

Vlada donese rjeenje kojim se ponitava ili ukida statut ili opi akt, ustanova ima pravo protiv takvog rjeenja pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RH. I.P. Ekscepcija nezakonitosti (ilegalnosti) Ekscepcija nezakonitosti (ilegalnosti) EKSCEPCIJA JE NEZAKONITOSTI = svojevrsni oblik kontrolne ovlasti prema opim aktima preko kojega odreeno dr. tijelo (u pravilu sud) odbija konkretnu primjenu podzakonskog openormativnog akta kad utvrdi da je on u suprotnosti s viom PN (zakonom). Podzakonski openormativni akt ija je primjena odbijena ekscepcija ilegalnosti ne stavlja se izvan snage. Ta kav se akt moe u povodu nekog dr. sluaja i dalje primjenjivati sve dok ga nadleno tijelo u propisanom postupku ne stavi izvan snage. Ekscepcija ilegalnosti povlai za sobom stalnu mogunost stavljanja prigovora pravne nesigurnosti. Ekscepcija nezakonitosti nala je s voj posebni izraz u USTAVNOM ZAKONU O USTAVNOM SUDU RH iz 1999. Prema tom zakonu, sudovi u postupku pri primjeni zakona i dr. propisa imaju razliite mogunosti kad posumnjaju u ustavnost, tj. zakonitost propisa koji moraju primijeniti na postupak koji je u tijeku: 1. Ako sud u postupku nae da zakon koji bi trebao primijeniti, tj. pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom, mora zastati s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona, tj. pojedine njegove odredbe s Ustavom. Procjena suda, da zakon nije suglasan s Ustavom, ne dovodi do ekscepije ilegalnosti zakona koji je u pitanju, ve se tada postupak prekida do odluke Ustavnog suda. 2. Ako sud u postupku utvrdi da dr. propis koji bi valjalo primijeniti, tj. pojedina njegova odredba nisu suglasni s Ustavom i zakonom, tada e na konkretan sluaj neposredno primijeniti zakon, a Ustavnom sudu e podnijeti zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, tj. pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom. Kad sud pravomonom odlukom odbije primijeniti propis zbog njegove neustavnosti ili nezakonitosti, a Ustavni sud nakon provedenog postupka ocjene ustavnosti, tj. zakonitosti utvrdi da takva neustavnost, tj. nezakonitost ne postoji, svatko kome je povrijeeno neko pravo moe zahtijevati izmjenu pravomone odluke suda u roku od 1 g. od dana objave odluke Ustavnog suda. I.P. Obustava od izvrenja (Tko je i pod kojim uvjetima nadlean akt jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima?) / 2 primjera primjene ovog instituta u hrv. praksi Obustava od izvrenja (primjene) OBUSTAVA OD IZVRENJA radi se o privremenom prestanku mogunosti primjene jednog opeg akta podzakonske prirode koja nastaje zato to je pravno ovlateni nositelj kontrole takvog akta iskoristio pravo da ga obustavi od izvrenja zbog sumnje u njegovu ispravnost. Tada konanu odluku donosi neko dr. tijelo (tijelo vie prema hijerarhijskom rangu od tijela koje je donijelo odluku o obustavi od izvrenja ili sud) koje odluuje da li je do obustave trebalo doi ili ne, to ima za posljedicu: 1. konanu nemogunost primjene opeg akta koji je obustavljen od izvrenja ili 2. eliminira se sama odluka kojom je dolo do obustave od izvrenja . Pravom na obustavu od izvrenja openormativnih akata podzakonske prirode moe se koristiti: 1. NADLENO MINISTARSTVO prema Zakonu o ustanovama obustavlja od izvrenja statut ili opi akt ustanove ako smatra da je u suprotnosti s Ustavom, zakonom ili dr. propisom. Tada je to tijelo duno u roku 1 mj. predloiti Vladi da sporni akt poniti ili ukine. 2. TIJELA DR. UPRAVE prema ZSDU u postupku nadzora imaju pravo obustaviti od izvrenja ope akte tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u prenesenim im poslovima dr. uprave, te predloiti Vladi ukidanje propisa ili podnoenje zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti propisa s Ustavom, tj. zakonom. 3. OPINSKI NAELNIK, GRADONAELNIK, tj. UPAN prema Zakonu o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi u obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga opine, grada, tj. upanije ima pravo obustaviti od primjene opi akt predstavnikog tijela ako ocijeni da je tim aktom povrijeen zakon ili dr. propis, te zatraiti od predstavnikog tijela da u roku od 15 dana otkloni uoene nedostatke. Ako predstavniko tijelo to ne uini, naelnik, gradonaelnik, tj. upan ima dunost da u roku 8 dana o tome obavijesti elnika sredinjeg tijela dr. uprave koje je ovlateno nadzirati zakonitost rada tijela jedinice lokalne i podrune samouprave.

27

4. TIJELO SREDINJE DR. UPRAVE prema Zakonu o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi nadzire zakonitost opih akata predstavnikog tijela jedinice lokalne i podrune samouprave u njihovom samoupravnom djelokrugu. Opinski naelnik, gradonaelnik, tj. upan duni su u roku od 8 dana od dana dono enja dostaviti proelniku upanijskog ureda u ijem su djelokrugu poslovi ope uprave, statut i ope akte koje donosi predstavniko tijelo. Proelnik upanijskog ureda ima dunost izvriti nadzor nad zakonitou opeg akta, te kad smatra da je takav opi akt u suprotnosti s Ustavom i zakonom donijeti, u roku od 8 dana od dana dostave, odluku o obustavi primjene opeg akta. Ta odluka mora biti obrazloena i ona se bez odgaanja dostavlja opinsk om naelniku, gradonaelniku, tj. upanu, te predsjedniku onog predstavnikog tijela koje je donijelo opi akt. Sredinje tijelo dravne uprave cijeni osnovanost obustave od primjene opeg akta u roku od 8 dana i u tom pogledu ima 2 mogunosti: 1. ako sredinje tijelo dr. uprave odluku o obustavi opeg akta ocijeni osnovanom, upuuje takvu odluku Vladi, s prijedlogom da Vlada pokrene postupak pred Ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti obustavljenog opeg akta. Na isti nain postupa sredinje tijelo dr. uprave i kad je ono samo donijelo odluku o obustavi od primjene opeg akta. Ako Vlada ne pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom u roku od 30 dana od primitka prijedloga, prestaje obustava od primjene opeg akta.; 2. ako sredinje tijelo dr. uprave ocijeni odluku o obustavi od primjene opeg akta predstavnikog tijela jedinice lokalne, tj. podrune (regionalne) samouprave, koju je donio proelnik upanijskog ureda, neosnovanom, tada ukida takvu odluku, te odluku o ukidanju dostavlja samom proelniku i opinskom naelniku, gradonaelniku, tj. upanu, te predsjedniku onog predstavnikog tijela koje je donijelo opi akt.

I.P. Naputak Naputak NAPUTAK (instrukcija, uputa) = poseban oblik akta internog po svojoj prirodi, kojim u upravnoj (ili nekoj dr.) organizaciji vie tijelo podjeljuje niemu upute za postupanje ili djelovanje u odreenim situacijama. Nema obiljeja pravnog pravila, na njega se ne mogu pozivati tree osobe. On ima vie savjetodavnotehniki karakter, a sankcije koje proizlaze iz eventualnog nepotivanja odnose se na disciplinsku odgovornost. Predsjednik Vlade moe potpredsjednicima, ministrima i dr. lanovima Vlade davati odreene upute za rad. Ravnatelj dr. upravne organizacije ima pravo da u upravljanju tom organizacijom daje naputke za rad. Napuci se dijele: 1. individualne podijeljen je za pojedini predmet generalne odnosi se na uputu za postupanje u nizu razliitih predmeta. Razlika izmeu PN i generalnog naputka: PN je opeobvezatno pravilo ponaanja, dok generalni naputak nema znaenje openormativnog akta. 2. obvezne tijelo kojemu je naputak upuen obvezno je po njemu postupiti. I obveza da se naputak potuje mora proizlaziti iz PN. neobvezne tijelo kojemu je naputak upuen nije obvez no po njemu postupiti. Napuci su zbog karaktera djelovanja tijela uprave u pravilu neobvezatni.

28

6. Kontrola nad upravom KONTROLA NAD UPRAVOM tvori u sadrajnom smislu kontinuiranu djelatnost nadzora to ga pravno ovlateni subjekti provode nad ponaanjem uprave, nainom upotrebe njezinih ovlasti i aktima, tj. mjerama to proizlaze iz upotrebe tih ovlasti. Kontrola uprave moe se manifestirati kao: 1. kontrola zakonitosti (legaliteta) oblik nadzora kojim se usporeuje sugla snost akata i mjera uprave s pravnim pravilima koja reguliraju kada je takve akte mogue donositi, tj. mjere poduzimati, te postupak kako se oni donose, tj. poduzimaju; 2. kontrola svrhovitosti (oportuniteta) takav oblik nadzora kod kojega se akti i mjere uprave usporeuju sa ciljem koji je u interesu subjekta trebalo postii. I.P. Subjekti kontrole nad upravom, objekt kontrole i kontrolna ovlatenja / Kriteriji koje, pri provedbi upravnog nadzora, tijela dr. uprave osobito nadziru, kao i ovlasti koje posjeduju u tom sluaju Subjekti kontrole 1. nosioci kontrole subjekti koji su PN ovlateni da obavljaju odreenom oblik nadzora nad upravom i da se u odreenim sluajevima koriste kontrolnim ovlastima kojima raspolau aktivni subjekti kontrole, npr. predstavnika tijela, sudovi; 2. tijela nad kojima se kontrola obavlja razliiti subjekti koji se javljaju u oblicima upravne organizacije pasivni subjekti kontrole, npr. uredi dr. uprave ili republika uprava. PREDMET kontrole ponaanje uprave, nain uporabe ovlatenja kojima raspolae, te akti i mjere koje donosi, tj. poduzima KONTROLNE OVLASTI skup svih mjera koje nositelj kontrole moe upotrijebiti kad utvrdi da tijelo nad kojim se kontrola obavlja ne postupa onako kako je u danoj situaciji propisano, tj. svrhovito. Prema svojoj irini kontrolne, ovlasti mogu se izraavati kao: 1. konstatacija najblai oblik kontrolne ovlasti kojom nositelj kontrole ima mogunost samo da utvrdi da je u djelovanju tijela nad kojim kontrolu provodi bilo izvjesnih nezakonitosti, tj. nepravilnosti. U takvoj situaciji nositelj kontrole je obino duan upozoriti druge subjekte koji raspolau represivnim mjerama da bi uoene nezakonitosti, tj. nepravilnosti bile eliminirane. 2. objektivno stavljanje izvan snage nositelj kontrole, nakon uoene nezakonitosti, tj. nepravilnosti u radu tijela nad kojim provodi kontrolu, ima ovlast izravno zahvatiti u nezakonite, tj. nepravilne akte ili mjere koje su iz takvog rada proizile stavljajui ih izvan snage (kasacija) s uinkom ponitavanja ili ukidanja. 3. meritorno rjeavanje na strani nositelja kontrole najire su ovlasti koje mu daju pravo da svojom odlukom zamijeni odluku tijela nad kojim je proveo kontrolu nakon to je obino prije utvrdio nezakonitost , tj. nepravilnost takve odluke i prema njoj primijenio mjeru objektivnog stavljanja izvan snage. DJELOTVORNOST KONTROLE nad upravom ovisi o 2 jednako vana imbenika: 1. od veliine broja subjekata koji su ovlateni na provoenje te kontrole i 2. irine kontrolnih ovlasti kojima ti subjekti u provoenju kontrole raspolau. Preventivni i represivni uinak kontrole nad upravom Kontrola nad upravom ima svoj: 1. preventivni uinak ogleda se u injenici to sama uprava, znajui da njezine radnje, akte i mjere nadzire uspostavljeni kontrolni mehanizam, unaprijed pazi na zakonitost i svrhovitost svojih akcija, svjesna okolnosti da e eventualne greke u radu izazvati reakciju nositelja kontrole to e rezultirati poduzimanjem kontrolnih ovlasti sa svim posljedicama koje iz toga za upravu mogu proizai; 2. represivni uinak oituje se u tome to nositelji kontrole, kad utvrde nezakonitost, tj. nepravilnost u djelovanju tijela dr. uprave nad kojima provode kontrolu, poduzimaju efikasne mjere iz kruga kontrolnih ovlasti ime eliminiraju mogunost da na sna zi ostanu akti ili mjere uprave kojima je povrijeeno naelo zakonitosti, tj. svrhovitosti. Nosioci kontrole nad upravom 1. kontrola uprave od strane predstavnikog tijela , 2. kontrola uprave od strane pukog pravobranitelja , 3. kontrola koja se provodi unutar same uprave, 4. kontrola uprave putem drutvenog nadzora ,

29

5. kontrola uprave putem sudova. 1. Kontrola nad upravom od strane predstavnikih tijela u Hrvatskoj Ta kontrola poiva na 2 osnove: 1. na naelnoj odgovornosti uprave predstavnikom tijelu i 2. na ustavnoj, tj. zakonskoj ovlasti predstavnikog tijela da kontrolira upravu I. Naelni pristup ustavotvorca, tj. zakonodavca o poloaju predstavnikog tijela i tijela izvrne vlasti Hrv. sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne vlasti u Republici. Vlada RH obavlja izvrnu vlast, te je odgovorna Hrv. saboru koji nadzire njezin rad. Predsjednik i lanovi Vlade zajedniki su odgovorni za odluke koje donosi Vlada, a osobno su odgovorni za svoje podruje rada. U jedinici lokalne i podrune (regionalne) samouprave predstavnika su tijela graana i tijela lokalne, tj. podrune samouprave: opinsko, tj. gradsko vijee i upanijska skuptina. Izvrna tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave su: u opini opinski naelnik i opinsko poglavarstvo, u gradu gradonaelnik i gradsko poglavarstvo, u upaniji upan i upanijsko poglavarstvo. Poglavarstvo je odgovorno predstavnikom tijelu. II. Ovlasti koje predstavniko tijelo ima u trenutku osnivanja tijela izvrne vlasti, tj. tijela dr. uprave lanove Vlade predlae osoba kojoj je predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade. Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaanja mandata, mandatar je duan program Vlade i Vladu predstaviti Hrv. saboru i zatraiti glasovanje o povjerenju. Vlada stupa na dunost kad joj povjerenje iskae veina svih zastupnika u Hrv. saboru. Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaanja mandata, predsjednik Republike mu moe produiti mandat za najvie jo 30 dana. Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predloena Vlada ne dobije povjerenje Zastupnikog doma, predsjednik Republike povjerava mandat za sastav Vlade drugoj osobi. Ako ni tada Vlada ne bude sastavljena u skladu s ustavnim odredbama, predsjednik Republike imenuje privremenu nestranaku Vladu i istodobno raspisuje prijevremene izbore za Hrv. sabor. Mogunost pokretanja pitanja povjerenja predsjedniku Vlade i Vladi u cjelini, te pojedinom njezinom lanu prijedlog za pokretanje pitanja povjerenja moe dati najmanje 1/5 zastupnika u Hrv. saboru. Pokretanje pitanja povjerenja Vladi moe zahtijevati i njezin predsjednik. Odluka o nepovjerenju donesena je ako je za nju glasovala veina od ukupnog broja zastupnika. Ako se izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade ili Vladi u cjelini, predsjednik Vlade i Vlada podnose ostavku. Ako se nepovjerenje izglasa pojedinom lanu Vlade, predsjednik Vlade moe umjesto njega predloiti drugog lana Hrv. saboru da mu izglasa povjerenje ili predsjednik Vlade i Vlada mogu podnijeti ostavku. I.P. Kontrola uprave od strane predstavnikih tijela nad jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave U jedinici lokalne, tj. podrune (regionalne) samouprave mogue je na prijedlog najmanje 1/3 lanova u predstavnikom tijelu pokrenuti pitanje povjerenja opinskom naelniku, gradonaelniku, tj. upanu i njihovim zamjenicima, pojedinom lanu poglavarstva ili poglavarstvu u cjelini. Glasovanje o povjerenju poglavarstvu moe zahtijevati i njegov predsjednik. Odluka o nepovjerenju prihvaena je ako je za nju glasovala veina svih lanova predstavnikog tijela. Kad predstavniko tijelo jedinice lokalne, tj. podrune (regionalne) samouprave izglasa nepovjerenje opinskom naelniku, gradonaelniku, tj. upanu i poglavarstvu u cjelini, duno je izabrati novog opinskog naelnika, gradonaelnika, tj. upana u roku od 30 dana od dana izglasavanja nepovjerenja. Ako se izglasa nepovjerenje pojedinom lanu poglavarstva, predstavniko tijelo donosi odluku o danu s kojim se taj lan razrjeuje dunosti. Mogunost postavljanja pitanja Vladi ili pojedinom ministru kad doe do postavljanja takvih pitanja za vrijeme tzv. aktualnog prijepodneva, predsjednik Vlade, tj. potpredsjednik ili ministar kome je pitanje upueno, duan je odgovoriti na istoj sjednici na kojoj je pitanje postavljeno. U protivnom, duan je navesti razloge zbog kojih ne moe odgovoriti.

30

Hrv. sabor, tj. njezina radna tijela mogu traiti izvjee i podatke od ministara i dunosnika koji rukovode radom dr. tijela dr. uprave, a oni su na postavljeni zahtjev obvezni: 1. izvijestiti o pitanjima i pojavama u djelokrugu ministarstava, tj. dr. tijela dr. uprave, 2. podnijeti izvjee o izvravanju i provedbi zakona i dr. akata, tj. zadaa za ije su izvrenje odgovorni, 3. dostaviti podatke kojima raspolau ili koje su u svom djelokrugu obvezni prikupljati i evidentirati te spise i dr. potrebno za rad Hrv. sabora ili radnih tijela, 4. odgovoriti na upuena pitanja. Interpelacija ovlast kojom raspolau zastupnici u Hrv. saboru (pravo na podnoenje ima najmanje 1/10 zastupnika) na temelju koje se na sjednici Hrv. sabora otvara rasprava o radu Vlade u cjelini ili o pojedinim odlukama Vlade ili ministarstava, ako one odstupaju od opeg stajalita Vlade ili ministarstava u provoenju zakona ili utvrene politike. Interpelacija se u pisanom obliku dostavlja predsjedniku Hrv. sabora koji je dostavlja Vladi i svim zastupnicima. Vlada ima obvezu povodom interpelacije dostaviti predsjedniku Hrv. sabora (najkasnije u roku 8 dana od dana primitka interpelacije) izvjee o svojim miljenjima i stajalitima povodom interpelacije. O interpelaciji se u Hrv. saboru vodi rasprava koja moe zavriti utvrivanjem stajalita o pitanju koje je pokrenuto interpelacijom. Posebno je vano da Hrv. sabor moe nakon zavrene rasprave o interpelaciji postaviti pitanje odgovornosti Vlade ili pokrenuti pitanje povjerenja predsjedniku Vlade, pojedinom njezinom lanu ili Vladi u cjelini. Ako je interpelacija na sjednici Hrv. sabora odbijena, tada se o istoj temi ne moe ponovno podnijeti interpelacija prije isteka roka od 3 mj. od dana odbijanja. III. Ope ovlasti koje u odnosu na odreena bitna pitanja za dravnu upravu ima predstavniko tijelo Uprava je u svom organizacijskom i u svom funkcionalnom obliku ovisna o predstavnikom tijelu koje te oblike zakonom ureuje prema vlastitom nahoenju. U jedinici lokalne i podrune (regionalne) samouprave ustrojstvo upravnih tijela ureuje se opim aktom u skladu sa statutom i zakonom, pa se i ovdje oblik organizacijske i funkcionalne ovisnosti iskazuje na isti nain. Sredstva za rad tijela dr. uprave osiguravaju se u dr. proraunu , to je opet sa svoje strane poseban oblik utjecaja predstavnikog tijela, kao tijela koje donosi proraun, na dr. upravu. Naelo ustavnosti i zakonitosti ima svoj smisao u tome to pojedinani akti dr. uprave moraju biti utemeljeni na zakonu, te to propisi koje donosi dr. uprava moraju biti u suglasnosti s Ustavom i zakonom. l. 103. Ustava koje ini posebnost naeg politikog i pravnog sustava, prema kojemu predsjednik Republike moe, na prijedlog Vlade i uz supotpis njezina predsjednika, a nakon savjetovanja s predstavnicima klubova zastupnika parlamentarnih stranaka, raspustiti Hrv. sabor, ako na zahtjev Vlade da se izglasa povjerenje Hrv. sabor izglasa nepovjerenje Vladi ili ako u roku od 120 dana od dana predlaganja ne donese dr. proraun. I.P. Kontrola uprave od strane pukog pravobranitelja (ovlasti) 2. Kontrola uprave od strane pukog pravobranitelja PUKI PRAVOBRANITELJ = nova institucija uvedena u hrv. pravni i politiki sustav posebnim zakonom iz 1992. (Zakon o pukom pravobranitelju) s osnovnim ciljem da razmatra pojedinana ugroavanja prava graana koja su poinila tijela dr. uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim tijelima. Po ustrojstvu i ulozi koju ima odgovara instituciji ombudsmana, kako tu instituciju inae u svijetu nazivaju prema izvornom pojmu iz vedskog jezika. Ombudsman je institucija uspostavljena ustavom ili zakon om na elu koje je neovisni javni slubenik visokog ranga odgovoran parlamentu koji prima pritube graana na nezakonito, tj. nepravilno postupanje tijela izvrne vlasti i slubenika zaposlenih u tim tijelima s ovlastima da provodi istragu, preporuuje potrebne mjere i objavljuje svoja izvjea. Kontrola uprave od strane pukog pravobranitelja je samo posebni oblik (podvrsta) kontrole predstavnikog tijela. Pukog pravobranitelja BIRA I RAZRJEUJE Hrv. sabor na vrijeme od 8 g., nakon ega moe ponovo biti biran, i on je potpuno neovisan i samostalan u svom radu, te mu nitko ne smije davati ni uputstva ni naloge za rad. Moe biti izabran hrv. dravljanin koji je dip. pravnik s najmanje 15 g. iskustva u pravnoj struci, te koji se istaknuo u toj struci, tj. koji je osobnim zala ganjem javnosti poznat u podruju zatite ljudskih prava.

31

Osnovni zadatak je: 1. razmatranje pojedinanih ugroenosti prava graana to su im pri izvravanju poslova iz svoje nadlenosti poinila tijela dr. uprave, tijela s javnim ovlastima ili djelatnici u tim tijelima; 2. razmatra i dr. pitanja koja su od interesa za zatitu ustavnih i zakonskih prava to se temelje na dr. izvorima saznanja (iz sredstava javnog priopavanja), a odnose se na nepravilan rad spomenutih tijela . Ne postupa u stvarima u kojima je u tijeku upravni ili dr. postupak. Radnje ispitivanja pojedinane povrede puki pravobranitelj poduzima na svoju inicijativu ili na zahtjev graana . Svatko ima pravo podnoenja pritube pukom pravobranitelju, bez obzira na to je li zbog povrede ustavnih i zakonskih prava graana neposredno oteen. On slobodno odluuje hoe li pritubu uzeti u razmatranje i u kojem opsegu. Kad dovri postupak pokrenut na zahtjev graana, o poduzetom obavjetava podnositelja pritube. Svoja stajalita o povredi dostavlja tijelima dr. uprave, tj. tijelima s javnim ovlastima na koja se ta stajalita odnose s upozorenjem, prijedlogom ili preporukom. Ovlasti su mu da: 1. upozorava, 2. obavjetava, 3. predlae i 4. daje preporuke. Ako utvrdi da je rije o povredi prava s elementima kd, prekraja ili povrede radne discipline, puki pravobranitelj moe predloiti pokretanje odgovarajueg postupka . Tijela dr. uprave i tijela s javnim ovlastima moraju odmah, a najkasnije u roku od 30 dana obavijestiti pukog pravobranitelja o poduzetim mjerama u povodu njegova upozorenja, prijedloga ili preporuke, u protivnom puki pravobranitelj obavjetava Sabor, te javnost. Puki pravobranitelj podnosi Saboru godinje izvjee o svom radu. Njemu su dostupni svi podaci i informacije, te ima pravo uvida u svu dokumentaciju iz nadlenosti RH. On ima 3 zamjenika koje na njegov prijedlog imenuje i razrjeuje dunosti Hrv. sabor. RAZRJEENJE DUNOSTI pukog pravobranitelja i njegovog zamjenika mogue je: 1. ostavkom prihvaenom od Hrv. sabora, 2. gubitkom hrv. dravljanstva, 3. ako tako odlui Hrv. sabor. I.P. Kontrola unutar same uprave (to tijela dr. uprave osobito nadziru?) 3. Kontrola unutar same uprave KONTROLA UNUTAR UPRAVE (tzv. UPRAVNA KONTROLA) predstavlja detaljnije reguliranje meusobnih odnosa unutar uprave i ovlasti koje imaju jedna (u pravilu via) tijela u odnosu na druga (nia). Bit te kontrole ogleda se u injenici to ona ne izlazi iz okvira strukture uprave i obavlja se na nain da jedno tijelo uprave nadzire drugo. Kontrolu unutar uprave karakteriziraju i brojnost oblika u kojima se javlja: 1. VLADA nadzire rad ministarstava, te je ovlatena ukidati ili ponitavati upravne akte ministarstava ili dr. tijela republike uprave. Vlada ima pravo i dunost da pod odreenim uvjetima ukine propis ministarstva ili dr. tijela republike uprave. 2. MINISTARSTVA, SREDINJI DR. UREDI I DR. UPRAVNE ORGANIZACIJE nadziru rad tijela dr. uprave, tijela jedinice lokalne samouprave i uprave, te pravne osoba koje imaju javnu ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave. 3. UREDI DR. UPRAVE U JEDINICI PODRUNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE NADZIRU RAD tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave na podruju upanije. U provedbi upravnog nadzora tijela dr. uprave nadziru provedbu zakona i dr. propisa, te zakonitost rada i postupanja tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenijetim im poslovima dr. uprave. Tijela dr. uprave nadziru osobito: 1. zakonitost rada i postupanja, 2. rjeavanje u upravnim stvarima, 3. djelotvornost, ekonominost i svrhovitost rada u obavljanju poslova dr. uprave, 4. svrhovitost unutarnjeg ustrojstva i osposobljenost slubenika i namjetenika za obavljanje poslova dr. uprave,

32

5. odnos slubenika i namjetenika prema graanima i dr. strankama. Poduzimaju mjere iz svoje nadlenosti: 1. zahtijevaju izvjea, podatke i dr. obavijesti o obavljanju poslova dr. uprave, 2. raspravljaju stanje izvravanja poslova dr. uprave i predlau mjere koje se moraju poduzeti radi izvravanja pojedinih poslova dr. uprave, 3. pokreu postupak za utvrivanje odgovornosti odreenih slubenika, tj. namjetenika, 4. neposredno obavljaju poslove u granicama svog djelokruga iz nadlenosti tijela dr. uprave, tijela jedinice lokalne samouprave, tj. pravne osoba sa javnim ovlastima na njihov troak kad ocijene da se na dr. nain ne moe izvriti zakon ili dr. propis, a tijelo dr. uprave, tijelo jedinica lokalne samouprave i uprave, tj. pravne osobe s javnim ovlastima nisu obavile odreeni posao dr. uprave u za to ostavljenom roku ili primjerenom roku, 5. poduzimaju i dr. mjere propisane posebnim zakonom. Posebno znaenje ima kontrola koja se voenjem upravnog postupka ostvaruje u povodu albe: 1. protiv 1 rjeenja ministarstava i dr. republikih tijela dr. uprave, alba se moe izjaviti samo kad je to zakonom predvieno; 2. protiv 1 rjeenja tijela dr. uprave nie razine, alba se moe izjaviti nadlenim ministarstvima, tj. dr. nadlenim republikim tijelima dr. uprave; 3. protiv pojedinanih akata koje donose opinska i gradska upravna tijela u izvravanju opih akata predstavnikih tijela tih jedinica, kojima se rjeava o pravima i obvezama i pravnim interesima fizikih i pravnih osoba, moe se izjaviti alba nadlenom upravnom tijelu upanije, a protiv pojedinanih akata koja u 1 donose upravna tijela upanije, moe se izjaviti alba nadlenom ministarstvu. I.P. Kontrola nad upravom putem drutvenog nadzora 4. Kontrola nad upravom putem drutvenog nadzora DRUTVENI NADZOR specifian oblik kontrole nad radom uprave. Svaki oblik kontrole nad upravom ima kvalitetu drutvenog nadzora, budui da se kao nositelj kontrole uvijek javlja neki drutveni subjekt (npr. predstavniko tijelo, sud). Drutveni nadzor pojmovno moemo suziti svoenjem samo na one nositelje kontrole koji se javljaju u ulozi tzv. temeljnih drutvenih subjekata, a to su graani. DRUTVENI NADZOR = u svojoj biti znai aktivan odnos graana i njihovih asocijacija prema upravi, usmjerenih prema spreavanju negativnih posljedica koje se mogu javiti u ponaanju uprave. Ako se formalno i organizacijski promatra, drutveni se nadzor ostvaruje u 2 varijante: 1. institucionalizirani oblici neposredne demokracije, zborovi graana i referendum, ali se s njima kombiniraju djelatnosti politikih stranaka, te dr.drutvenih organizacija, ter. oblici javnog istupanja graana (preko tiska i javnog informiranja); 2. sve one ustavne slobode i prava koja graanima jami Ustav i kod kojih postoje brojna ogranienja u postupanju dr. uprave, te stroge sankcije za njihovu povredu. I.P. Institut prigovora (pritube) graana (pravnih osoba) na rad tijela dr. uprave (razlozi, dunosti upravnih tijela s tim u vezi, rokovi) Graani mogu biti nositelji inicijative za pokretanje razliitih oblika kontrolnog mehanizma odreenim predstavkama, izjavljivanjem formalnih PL protiv akata i mjera dr. uprave. Tu je znaajna ustavna odredba prema kojoj svatko ima pravo slati predstavke i pritube, davati prijedloge dravnim i dr. tijelima i dobiti na njih odgovor. Tijela dr. uprave duna su davati graanima podatke, obavijesti i upute, te pruati strunu pomo u poslovima radi kojih im se obraaju, a imaju dunost upoznati javnost o obavljanju poslova iz svog djelokruga i izvjetavati javnost o svom radu preko sredstava javnog priopavanja ili na dr. prikladan nain. Tijela dr. uprave moraju omoguiti graanima i pravnim osobama podnoenje prigovora i pritubi na rad tijela dr. uprave, te na nepravilan odnos dr. slubenika kad im se obraaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvravanja svojih graanskih dunosti. Radi toga duna su u slu. prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnika i dr. sredstva za podnoenje prigovora i pritubi, te omoguiti usmeno izjavljivanje prigovora, tj. pritube.

33

Te pritube razmatra elnik tijela na iji se rad one odnose, te je duan njihovim podnositeljima dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnoenja. O poduzetim mjerama za unapreenje odnosa prema graanima i pravnim osobama, o podnesenim prigovorima, tj. pritubama, te znaajnim primjedbama i prijedlozima, i mjerama koje su tim povodom poduzete, upan, tj. gradonaelnik Grada Zagreba obavjetava nadlena ministarstva, tj. dr. upravne organizacije. I.P. Kontrola nad upravom od strane dr. odvjetnitva i dr. posebne upravne kontrole 5. Kontrola nad upravom od strane dr. odvjetnitva i dr. posebne upravne kontrole DRAVNO ODVJETNITVO = samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlateno i duno postupati protiv poinitelja kaznenih i dr. kanjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zatite imovine RH, te podnositi pravna sredstva za zatitu Ustava i zakona. Na osnovi ovlasti propisanih u posebnom zakonu, dr. odvjetnitvo se javlja i kao nositelj jednog oblika nadzora nad upravom. Najznaajniji oblik tog nadzora izraava se procesno-pravnim ovlastima koje ima dr. odvjetnitvo i to onima to su vezana za upravni postupak: 1. dr. odvjetnik moe biti zakonom ovlaten da u upravnom postupku zastupa drutvene interese. Tada on ima, u granicama ovlasti, prava i dunosti stranke (te ovlasti mogu prema odredbama posebnog zakona biti i ire od onih koje imaju stranke); 2. dr. odvjetnik je ovlaten izjaviti albu protiv rjeenja kojim je povrijeen zakon u korist pojedinca ili pravne osobe, a na tetu drutvene zajednice; 3. moe traiti i obnovu postupka uz iste uvjete kao i stranka, a protiv pravomonog rjeenja donesenog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska zatita nije osigurana izvan upravnog spora; 4. ima pravo podignuti zahtjev za zatitu zakonitosti, ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon; 5. moe postaviti zahtjev nadlenom tijelu da poniti ili ukine konano rje enje po pravu nadzora, tj. staviti prijedlog za oglaavanje rje enje nitavim; 6. kad utvrdi da zbog povrede zakona ili me. ugovora postoji osnova za upotrebu pravnog sredstava protiv odluke donesene u upravnom postupku, moe zahtijevati da se odgodi, tj. prekine postupak za izvrenje te odluke; 7. ima pravo pokretanja upravnog spora ako je upravnim aktom povrijeen zakon u korist pojedinca ili organizacije; 8. moe u upravnom sporu upotrijebiti i pravna sredstva, kao stranka ili kao nositelj odgovarajue funkcije. POSEBNE UPRAVNE KONTROLE one u raznim oblicima nadziru pojedine oblasti upravnih djelatnosti (npr. financijska, upravna kontrola, kontrola provoenja i primjene ZUP -a). Te posebne kontrole obavljaju nadzor nad razliitim upravnim slubama u svezi sa zakonitou, svrhovitou, djelotvornou, tj. ekonominou njihova rada. Zadatak tih posebnih oblika kontrole je usmjeren na zatitu slobode i prava graana i dr. subjekata od mogueg nezakonitog postupanja uprave. U kontroli uprave vanu ulogu imaju i razne inspekcijske slube. I.P. Kontrola nad upravom putem sudova 6. Kontrola nad upravom putem sudova U Hrvatskoj sudbenu vlast obavljaju: 1. opinski sudovi, 2. upanijski sudovi, 3. trgovaki sudovi, 4. Visoki trgovaki sud RH i 5. Upravni sud RH, dok je najvii sud u Hrvatskoj Vrhovni sud RH. Najznaajniji oblik sudske kontrole nad radom uprave je onaj koji UPRAVNI SUD ostvaruje u upravnom sporu. U upravnom sporu sud ima pravo: 1. uvaavanjem tube, poniti upravni akt (spor o zakonitosti), 2. ponekad moe i sam rijeiti upravnu stvar (spor pune jurisdikcije),

34

3. moe odluivati o naknadi tete i povratu stvari ako je do tete dolo, tj. ako su stvari oduzete, izvrenjem upravnog akta koji se tubom u upravnom sporu osporava, 4. odluiti o zahtjevu za zatitu Ustavom zajamenog prava i slobode ovjeka i graanina ako je takva sloboda ili pravo povrijeeno konanim pojedinanim aktom, a nije osigurana dr. sudska zatita. Uloga USTAVNOG SUDA RH u kontroli uprave: 1. odluuje o suglasnosti zakona s Ustavom 2. odluuje o suglasnosti dr. propisa s Ustavom i zakonom, 3. moe ocjenjivati ustavnost zakona, te ustavnost i zakonitost dr. propisa koji su prestali vaiti ako od tog prestanka do podnoenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije proteklo vie od 1 g., 4. odluuje povodom ustavnih tubi, 5. prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, te o uoenim pojavama neustavnost i nezakonitosti izvjeuje Hrv. sabor, 6. rjeava sukob nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, 7. odluuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti predsjednika RH, 8. nadzire ustavnost programa i djelovanja politikih stranaka i moe, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad, 9. nadzire ustavnost i zakonitost izbora i dravnog referenduma i rjeava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova, 10. obavlja dr. poslove odreene Ustavom. Pravomona presuda za kd utemeljena na odredbi zakona koja je ukinuta zbog nesuglasnosti s Ustavom ne proizvodi pravne uinke od dana stupanja na snagu odluke Ustavni suda o ukidanju odredbe zakona na temelju koje je presuda donesena i moe se izmijeniti odgovarajuom primjenom odredaba o ponavljanju KP. Svaka fizika i pravna osoba, koja je Ustavnom sudu podnijela prijedlog za ocjenu suglasnosti pojedine odredbe zakona s Ustavom, tj. pojedine odredbe dr. propisa s Ustavom i zakonom, a Ustavni sud njezin zahtjev prihvati i ukine odredbu zakona, tj. odredbu dr. propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadlenom tijelu za izmjenu pravomonog pojedinanog akta kojim joj je povrijeeno pravo, a koji je donesen na temelju ukinute zakonske odredbe, tj. ukinute odredbe dr. propisa i to odgovarajuom primjenom odredaba o ponavljanju postupka. Svaka fizika i pravna osoba kojoj je povrijeeno pravo pravomonim pojedinanim aktom donesenim na temelju ponitene odredbe dr. propisa, ima pravo podnijeti zahtjev nadlenom tijelu za izmjenu tog pojedinanog akta odgovarajuom primjenom odredaba o ponavljanju postupka. Spomenute zahtjeve mogue je podnijeti u roku od 6 mj. od dana objave odluke Ustavnog suda u NN. Ako se utvrdi da se izmjenom pojedinanog akta ne mogu otkloniti tetne posljedice nastale uslijed povrede prava stranke, stranka moe, u roku od 6 mj. od dana objave odluke Ustavnog suda, podnijeti zahtjev nadlenom sudu da se te posljedice otklone naknadom tete. Svatko moe podnijeti Ustavnom sudu USTAVNU TUBU ako smatra da mu je pojedinanim aktom tijela dr. vlasti, tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlueno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optubi zbog kd, povrijeeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamena Ustavom, tj. Ustavom zajameno pravo na lokalnu i podrunu (regionalnu) samoupravu. Ako je zbog povrede ustavnih prava doputen drugi pravni put, ustavna se tuba moe podnijeti tek nakon to je taj pravni put iscrpljen. Novelom Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama UZUS RH 2002., propisano je da e ustavni sud pokrenuti postupak po ustavnoj tubi i prije nego to je iscrpljen pravni put, u sluaju kad se o osporenim pojedinanim aktom grubo vrijeaju ustavna prava, a potpuno je razvidno da bi nepokretanje ustavnosudskog postupka za podnositelja ustavne tube mogle nastati nepopravljive posljedice. O ustavnoj tubi odluuje vijee sastavljeno od 6 sudaca. Odlukom kojom se usvaja ustavna tuba ukida se osporeni akt kojim je povrijeeno ustavno pravo i predmet vraa nadlenom tijelu na ponovni postupak. Tijelo iji je akt ukinut duno je umjesto ukinutog akta donijeti drugo, pri emu je obvezno potivati pravna stajalita Ustavnog suda izraena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeeno Ustavno pravo podnositelja ustavne tube.

35

l. 129. Ustava RH Ako Ustavni sud utvrdi da nadleno tijelo nije donijelo propis za izvr enje odredaba Ustava, zakona i dr. propisa, a bilo je duno takav propis donijeti, o tome obavjetava Vladu, a o propisima koje je bila duna donijeti Vlada, obavjetava Hrv. sabor.

36

I.P. Odgovornost drave za tetu kroz povijest 7. Odgovornost za tetu Razvoj graanske drave pokazuje razliite faze s obzirom na odgovornost za tetu i obvezu naknade: 1. faza do polovine 19. st. naelna neodgovornost drave za tetu nastalu treim osobama iz obavljanja slube 2. faza polovina 19. st. odgovornost za ona podruja djelovanja drave gdje ona nastupa kao privatna osoba (bez atributa vlasti) 3. faza na kraju 19. st. naelo odgovornosti drave, tj. njezinih slu. osoba za tetu koju u obavljanju slube poine graanima i dr. subjektima Razlikujemo: a) tetu prouzrokovanu protupravnim (nezakonitim ili nepravilnim) djelovanjem slube kad je teta posljedica greke u radu, pa je odgovornost uvjetovana grekom; b) teta je nastala iako u funkcioniranju slube nije bilo protupravnosti kad je sluba djelovala bez greke, zakonito i pravilno. Odgovornost za tetu nanesenu protupravnim djelovanjem slu. osobe (odgovornost uvjetovana grekom) Sa stajalita oteenoga izdvajaju se 3 osnovne mogunosti za podizanje zahtjeva za naknadu tete: 1. primarna i neposredna odgovornost drave za tetu koju njezine slu. osobe poine u obavljanju slube Oteeni se svojim zahtjevom obraa neposredno dravi koja je u obvezi tetu nadoknaditi. Pod odreenim uvjetima drava, tj. tijelo koje je tetu nadoknadilo ima pravo regr esa prema slu. osobi koja je poinila tetu. 2. primarna i neposredna odgovornost slu. osobe koja je djelujui protupravno poinila tetu Drava, tj. javnopravno tijelo ija se sluba obavlja javlja se samo kao jamac ako slu. osoba ne moe nadoknaditi tetu. 3. za tetu jednako odgovara slu. osoba koja je tetu poinila i drava, tj. tijelo ija se sluba obavlja Oteeni se sa svojim zahtjevom za naknadu tete moe obratiti samoj slu. osobi i dravi, tj. javnopravnom tijelu ija se sluba obavlja. Odgovornost drave za tetu u hrv. pravu 1. Odgovornost drave za tetu prema prije vaeim propisima 1. Odredbama Vidovdanskog ustava iz 1921. prihvaena je bila primarna i neposredna odgovornost drave, tj. javnopravnog tijela. 2. Oktroiranim ustavom iz 1931. naelo primarne odgovornosti drave se mijenja i uvodi se naelo neposredne odgovornosti slubenika i drave, tj. javnopravna tijela. 3. Zakon o inovnicima iz 1931. predvidio je bio mogunost podizanja tube protiv izvritelja i protiv drave. 4. U Yu pravu nakon 2. svj. rata prve odredbe o odgovornosti drave za tetu bile su sadrane u Ustavu iz 1946., koji je predvidio da graani imaju pod zakonskim uvjetima pravo zahtijevati od drave i slu. osoba naknadu tetu koja im je priinjena nezakonitim i nepravilnim obavljanjem slube. Zakonske uvjete te odgovornosti utvrdio je poetno Zakon o dr. slubenicima iz 1946. 5. Prijelaz od supsidijarne na naelo primarne odgovornosti drave napravljen je najprije Opim zakonom o narodnim odborima iz 1952. i poslije Ustavnim zakonom iz 1953., a te odredbe sadri i Zakon o radnim odnosima iz 1957. 6. Ustav FNR Yu iz 1963. sadravao je odredbu o primarnoj odgovornosti drave 7. Ustav SFRJ iz 1974. sadravao je posebne odredbe o odgovornosti drave za tetu 8. Ustav SR Hrvatske iz 1974. 9. Zakon o upravi

37

I.P. teta kao jedan od preduvjeta odgovornosti drave za tetu u hrv. pravu 2. Odgovornost drave za tetu prema vaeem hrv. pravu U vaeem hrv. pravu, pitanje odgovornosti drave za tetu nije, niti naelno, ureeno ustavnim odredbama. Ustav RH ne sadri odredbe o odgovornost drave, tj. dr. javnopravnih tijela za tetu to bi nastala nezakonitim ili nepravilnim radom slu. osoba u tijelima uprave, ve tu materiju u potpunosti preputa zakonodavcu. Takav ustavni pristup rezultirao je s 2 posljedice koje ne idu u prilog oteenima: 1. oteeni pravo na naknadu tete ne ostvaruje kao svoje ustavom zajameno pravo (ustavna prava imaju jau zatitu i tee su promjenjiva), 2. zbog takvog ustavnog rjeenja bilo je nuno donijeti itav niz zakona. Treba razlikovati: a) odgovornost drave za tetu koja je radom slu. osoba nastala graanima i dr. pravnim osobama, b) odgovornost za tetu koju je slubenik svojim radom nanio tijelu u kojemu obnaa slubu . 3. Odgovornost za tetu nastalu graanima, pravnim osobama ili dr. stranci Najiri oblik odgovornosti za tetu nastalu nezakonitim ili nepravilnim radom graaninu, pravnoj osobi ili dr. stranci utvrdio je Zakon o sustavu dr. uprave. Prema njemu, tetu koja graaninu, pravnoj osobi ili dr. stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela dr. uprave, tijela jedinice lokalne samouprave, tj. pravna osoba koje imaju javnu ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave, naknauje RH. Tko odgovara za tetu? RH, neovisno o tome na kojoj je razini (Republike, upanije, opine, tj. grada ili pravne osobe s javnim ovlastima) djelovanja dolo do tete kao posljedice nezakonitog ili nepravilnog rada . Tko moe postaviti zahtjev za naknadu tete? 1. graani, 2. pravne osobe, 3. druge stranke stranci, tj. osobe stranog dravljanstva ili bez dravljanstva ako se javljaju kao stranke, a to pod istim uvjetima mogu biti i osob e koje nemaju svojstvo ni fiziku ni pravnu osobe; npr. grupa graana, naselje, radna jedinica. Uvjeti odgovornosti: 1. rad tijela dr. uprave, tijela jedinica lokalne i podrune samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u prenesenim im poslovima dr. uprave, a koji sadri elemente nezakonitosti i nepravilnosti, rad s grekom, 2. nastala teta, 3. uzrona veza izmeu spomenutog rada i nastale tete (teta se mora javiti kao posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada), a) Nezakonit i nepravilan rad NEZAKONIT RAD svako djelovanje suprotno odredbama i naelima vaeeg pravnog poretka. NEPRAVILNO DJELOVANJE postupanje mimo cilja koji je odreen, ponaanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem slube ili djelatnosti. NEZAKONIT i NEPRAVILAN RAD moe se manifestirati kao: 1. aktivno djelovanje (komisioni delikt, culpa in commitendo) i 2. proputanje (omisivni delikt, culpa in omittendo). b) teta Postojanje tete je jedan od osnovnih uvjeta za odgovornost. Prema ZOO, TETA je umanjenje neije imovine (obina teta) i sprjeavanje njezinog poveanja (izmakla korist), te povreda prava osobnosti (neimovinska teta). Pri odreivanju naknade potrebno je uzeti u obzir (ako pravni propis ne predvia drukije) svu imovinsku tetu koja nastaje povredom imovinskih prava i interesa oteenika, bez obzira na to da li se ona oituje kao stvarna teta (damnum emergens), tj. umanjenje postojee imovine ili kao izmakla dobit (lucrum cessans) . Pravno gledano, obveza naknade postoji za svaku tetu (bez obzira na njenu visinu) nastalu pod uvjetima koje pravni poredak predvia kao osnovicu za ostvarivanje odtetnog zahtjeva.

38

Kod prosuivanja obveze naknade tete i utvrivanje njezine visine valja voditi rauna o: 1. dranju oteenoga, jer na visinu naknade treba utjecati okolnost to je oteeni i sam kriv da je do tete dolo, tj. to je propustio nastalu tetu sprijeiti ili je ublaiti; 2. kad je oteeni stekao odreenu korist nezakonitim ili nepravilnim radom u svezi s obavljanjem slube ili dr. djelatnosti. Ta okolnost moe doi u obzir za prebijanje pri utvrivanju visine tete (compensatio lucri cum damno). Glede neimovinske tete (tzv. moralna satisfakcija ), koja se sastojati u povredi prava osobnosti (pravo na ivot, na tjelesno i drutveno zdravlje, ugled, ast, dostojanstvo, ime, slobodu, dr.), prevladava u teoriji miljenje da i nju treba nadoknaditi. l. 25. Ustava prema kojoj svatko tko je nezakonito lien slobode ili osuen ima u skladu sa zakonom: 1. pravo na odtetu, 2. pravo na javnu ispriku. Ustav jami pravo na ispravak svakomu komu je javnom vijeu povrijeeno Ustavom i zakonom utvreno pravo. c) Uzrona veza Nuno je postojanje kauzaliteta izmeu nezakonitog i nepravilnog rada spomenutih tijela i tetne posljedice. Odgovornost RH iskljuuje se ako se dokae da je tetna posljedica rezultat vie sile ili je nastala krivicom oteene osobe. Kod odgovornosti za tetu nastalu u obavljanju slube treba razlikovati 2 sustava: 1. sustav objektivne odgovornosti (protupravnosti) za odgovornost drave i dr. javnopravnog tijela osnovno je da drava odgovara objektivno za svaku tetu to je posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja slube bez obzira postoji li (i kolika je) ili ne krivica slu. osobe (naelo pauze); 2. sustav subjektivne odgovornosti (protupravnosti) drava odgovara samo kao jamac za nezakonito ili nepravilno obavljanje slube. Odgovornost se ovdje ini zavisnim od osobne krivice slu. osobe za nastalu tetu (naelo kulpe). Zatita prava i interesa oteenoga svakako je najprihvatljiviji sustav objektivne odgovornosti. Oteeni tu dokazuje samo tetu kao posljedicu protupravnog (nepravilnog) obavljanja slube, ne mora dokazivati i krivnju slu. osobe. Element krivice moe i otpasti zbog odreenih okolnosti (npr. optereenost slubenika, stanje zablude i sl.), a da ostane objektivna odgovornost. 4. Posebni sluajevi naknade tete Odredba ZSDU o odgovornost RH za tetu je opa. Postoje u pojedinim zakonima posebni sluajevi u kojima se takoer predviaju razliiti oblici naknade tete: 1. Carinski zakon ako pregledom stvari ili osobnim pregledom putniku bude nanesena materijalna teta, putnik ima pravo na naknadu tako nanesene tete. 2. ZSDU predvia pravo na naknadu nastalih trokova zbog neobavljanja slu. radnje. Kad se u upravnom postupku graani i pravne osobe, tj. njihovi zastupnici i punomonici odazovu pozivu, a bez njihove krivnje slu. radnja zbog koje su pozvani nije obavljena, imaju pravo zahtijevati naknadu time nastalih trokova. O zahtjevu za naknadu tih trokova odluuje zakljukom voditelj postupka koji je pozvao stranku. Protiv tog zakljuka mogua je alba, a ako nema tijela 2 , tada se protiv zakljuka moe pokr enuti upravni spor. Naknada tih trokova isplauje se na teret sredstava osiguranih za rad tijela koje vodi post upak. 5. Nadlenost NADLENOST ZA SPOROVE O NAKNADI TETE u pravilu je u rukama redovnih sudova , a zahtjev se ostvaruje u graanskoj parnici. Kad je teta nastala izvrenjem upravnog akta, o odtetnom zahtjevu moe odluivati i sud koji je u upravnom sporu nadlean za odluivanje o zakonitosti takvog upravnog akta. Sud u upravnom sporu odluuje presudom kojom osporeni upravni akt ponitava, i to ako podaci postupku pruaju pouzdanu osnovicu za odluivanje. U protivnom, sud upuuje tuitelja da svoj odtetni zahtjev ostvaruje u redovnoj parnici. Mogue je da PN predvidi da o naknadi za odreene oblike tete odluuje pojedinac (elnik tijela) ili kolektivno tijelo. Mogue je da PN predvidi mogunost prethodnog rjeavanja tu. zahtjeva prije podizanja tube pred nadlenim sudom.

39

6. Pravo regresa od slu. osobe koja je poinila tetu PRAVO REGRESA je pravo drave da se od slu. osobe (iz njezine imovine) koja je tetu poinila namiri za iznos isplaene tete na ime naknade tre oj osobi. U pravilu se kod ustanovljavanja prava regresa na strani drave trai da je teta nastala kao posljedica namjernog djelovanja ili krajnje nepanje slu. osobe. I.P. Odgovornost slu. osobe za tetu nanesenu tijelu dr. uprave (pretpostavke, tko utvruje tetu, kakvim aktom, PL) 7. Odgovornost slu. osobe za tetu nanesenu tijelu dr. uprave Mogue je da slu. osoba obavljajui slubu poini tetu i tijelu dr. uprave (tj. dr. tijelu) u kojem obavlja slubu. Obveza slu. osobe da naknadi tako nastalu tetu vee se, u pravilu, za pretpostavku da je teta poinjena namjerno ili iz krajnje nepanje. Nastanak tete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvruje ministar ili dr. elnik tijela dr. vlasti, tj. osoba koju on ovlasti rjeenjem koje nema obiljeje upravnog akta. Prije donoenja rjeenja dr. slubenik mora biti sasluan. O visini i nainu naknade tete moe se postii pismena nagodba. Rjeenje o naknadi tete, tj. pismena nagodba o visini i nainu naknade tete, izvrna je isprava. Rok za naknadu tete ne moe istjecati prije dana kad se isplauje plaa za obraunsko razdoblje u kojemu je doneseno rjeenje. Moe se rjeenje dopustiti plaanje u obrocima. Protiv rjeenja o naknadi tete dr. slubenik moe izjaviti prigovor ministru ili dr. elniku tijela dr. vlasti, a protiv rjeenja o prigovoru moe se pokrenuti postupak pred opinskim sudom. Na temelju pravomone odluke o naknadi tete moe se traiti donoenje rjeenja o izvrenju pred nadlenim sudom. 8. Oslobaanje dr. slubenika od odgovornosti za tetu Dr. slubenika moe se u cijelosti ili dijelom osloboditi od odgovornosti za tetu. Ta mogunost postoji osobito ako je do tete dolo: 1. postupanjem prema nalogu nadlenog nadreenog slubenika, te 2. ako ga je dr. slubenik prethodno pismeno upozorio da e izvrenjem naloga nastati ili bi mogla nastati teta. Tada se dr. slubenik u cijelosti oslobaa odgovornosti za tetu. I.P. Institut odgovornosti drave za tetu bez greke Odgovornost za tetu bez greke Osnovno je da je djelovanjem odreenog tijela priinjena teta tre oj osobi. Zahtjev za naknadu tete temelji se na injenici da je teta nastala samim vrenjem slube bez obzira na to to u tom vrenju nije bilo nikakve greke (nezakonitog ili nepravilnog djelovanja) i to je sluba postupala u skladu s pravnim propisima i pravilno. Dovoljan je dokaz o nastajanju tete kao posljedice djelovanja slube. Nuno je da: 1. postoji radnja (obavljanje slube), 2. teta, 3. uzrona veza izmeu radnje i nastale tete. Osnova je odgovornosti u uzronosti, u naelu se odgovara i kad je teta nastala sluajno (odgovornost je iskljuena samo ako je do tete dolo zbog vie sile). Kod odgovornosti za tetu bez greke u teoriji se obino razlikuju postupci u kojima je drava (javnopravno tijelo) poinjavajui tetu treoj osobi ostvarila za sebe ili nekoga dr. imovinsku korist od onih u kojima takve imovinske koristi nije bilo. Obveza naknade tete naglaava se posebno u onima prvima. U naem pravu postoje primjeri priznavanja prava na naknadu tete: 1. npr. ZUP propisuje da stranka koja zbog izvanrednog ukidanja izvrnog rjeenja trpi tetu, ima pravo na naknadu stvarne tete; 2. davanje naknade za unitene stvari kada javna vlast zatiujui interese dolazi u priliku da mora unititi odreene stvari onda ujedno posebnim propisom predvia i mogunost davanja naknade.

40

Naknada zbog opasnih stvari (naprava, tj. djelatnosti) Obveza davanja naknade zbog opasnih stvari (naprava ili djelatnosti) nalazi svoju osnovicu u injenici da samo dranje opasnih stvari, tj. naprava ili obavljanje odreene djelatnosti izazivaju odreenu pojaanu opasnost. Naknada se ovdje temelji na samom postojanju izvjesne opasne stvari (instalacije), a ne na posljedici koja je eventualno nastala zbog greke na njima (jer bi pravo na naknadu bilo utemeljeno na greki) . Naknada tete prouzroene izvanrednim dogaajima IZVANREDNI DOGAAJI izazvani prirodno (npr. potresi, poplave) ili ljudskim djelovanjem (npr . rat, demonstracije, pobune) gotovo uvijek za posljedicu imaju materijalnu tetu koja ponekad moe biti golema. Drava esto daje razliite oblike naknade. Kad drava daje pojedine oblike naknade, onda je to posljedica solidarnosti drave s osobama ija je imovina pogoena izvanrednim dogaajima, pa je naknada koja se daje svojevrsni oblik obeteenja. To je vie pomo koju drava prua za saniranje posljedica. Dobrovoljnost drave za davanje takve pomoi rezultira time to drava slobodno bira oblik pomoi, njezinu visinu, prioritete u pruanju pomoi i dr. Naknada ratne tete Kod odgovornosti za ratnu tetu i glede pitanja njezine nadoknade potrebno je razlikovati: 1. tetu koju drava priznaje i nadoknauje druga drava kao oblik naknade ratne tete uvjeti naknade ureuju se me. pravom to regulira oblike odgovornosti za tetu priinjenu ratom izmeu drava i dr. subjekata me. prava. Samo iznimno, na osnovi posebnih me. pravnih akta, moe biti utemeljeno pravo fizike i pravne osobe na postavljanje odtetnog zahtjeva prema dravi odgovornoj za ratnu tetu. 2. teta koja je nastala ratom i koju drava priznaje i nadoknauje svojim dravljanima (graanima i pravnim osobama) ako do pravnog ustanovljavanja obveze drava na ovakvu naknadu doe, onda se ta pitanja ureuju normama unutarnjeg prava drava i to, u pravilu, dijelom normama upravnog prava, a dijelom normama gp-a. Najee rije o pomoi koju drava dobrovoljno daje osobama ija je imovina pogoena ratnim razaranjima i to iz 2 razloga: 1. teta je izazvana izvanrednim dogaajima, 2. ne postoje posebni propisi koji bi inili pravnu osnovicu na temelju koje bi osobe ija je imovina oteena ratom mogle od drave traiti i ostvariti naknadu takve tete. U takvim okolnostima drava imaju 2 mogunosti: 1. unaprijed donesu posebni propis kojim e osigurati obeteenje fizikim i pravnim osobama za tetu prouzroenu ratom ili 2. kad do toga doe zbog ekonomskih, socijalnih, politikih i dr. razloga, te naela solidarnosti prizna pravo na odreenu naknadu prema vlastitim mogunostima i kriterijima koje sama odredi. Zakon o utvrivanju ratne tete iz 1991. daje pojam RATNE TETE = takvom se tetom smatra imovinska i neimovinska, posredna i neposredna teta, a posebno teta uinjena: 1. tjelesnom integritetu, 2. ivotu i zdravlju ljudi, 3. slobodi i asti, 4. teta uinjena imovini (pokretnoj i nepokretnoj), 5. ratni rashodi, 6. gubitak nacionalnog bogatstva, 7. teta za okoli, 8. sve dr. vrste tete. RATNOM TETOM, u smislu zakona, smatra se teta koju je uinio neprijatelj, ilegalne skupine, legalna tijela RH, te saveznici navedenih skupina i tijela ako je neposredno ili posredno nastala od 15. 08. 1990. do prestanka neprijateljstava i ratnih operacija.

41

8. Osobni status graanska stanja Evidencija osobnih stanja graana dravne matice U poslovne dr. uprave pripada i voenje evidencije o osobnim stanjima graana. Ta evidencija se vodi preko dr. matica koje imaju dokaznu snagu javnih isprava i zakonsku presumpciju istinitosti. Prema Zakonu o dr. maticama, dravne se matice vode za svako naseljeno mjesto prema matinim podrujima koje odreuje Vlada na prijedlog Ministarstva uprave. Poslove osobnih stanja graana obavlja : upanijski ured (tj. gradski ured Grada Zagreba) nadlean za poslove ope uprave, a dr. matice neposredno vode dr. slubenici matiari. Dr. matice se vode u 2 primjerka na propisanom obrascu. Prije poetka upisa, one se ovjeravaju, dok se na kraju svake kalendarske godine zakljuuju s posljednjim rednim brojem upisa u toj godini. Izvornik dr. matica uva matiar, a 2 primjerak (oba se primjerka ne smiju uvati u istoj zgradi) upanijski, tj. gradski ured. Dr. matice u kojima je zadnji upis stariji od 100 g. uva Hrv. dravni arhiv. O osobnim stanjima graana vode se: 1. matica roenih, 2. matica vjenanih, 3. matica umrlih. Postoje 2 vrste upisa u dr. matice: 1. temeljni upis = upis injenica roenja u maticu roenih, upis sklapanja braka u maticu vjenanih i upis injenice smrti u maticu umrlih za koji postoje posebne rubrike; 2. naknadni upisi i biljeke = dopune i izmjene temeljnog upisa, a odnose se na injenice koje su nastale ili postale poznate nakon izvrenog temeljnog upisa . Matica roenih Temeljni upis: I. podaci o roenju 1. ime i prezime i spol djeteta 2. dan, mjesec, godina, sat i mjesto roenja 3. narodnost i dravljanstvo II. podaci o roditeljima 1. ime i prezime 2. datum i mjesto roenja 3. narodnost i dravljanstvo 4. zanimanje 5. prebivalite i adresa stanovanja Naknadni upis: 1. jmbg 2. priznavanje i utvrivanje oinstva i majinstva, te njihovo osporavanje 3. naknadno sklapanje braka roditelja ije je dijete roeno prije sklapanja braka 4. skrbnitvo nad maloljetnom osobom i osobom kojoj je oduzeta pos. sposobnost 5. prestanak skrbnitva i vraanje pos. sposobnosti 6. posvojenje i njezin prestanak 7. lienje i vraanje roditeljskog prava 8. sklapanje i prestanak braka 9. promjena imena i prezimena djeteta, roditelja, usvojitelja i skrbnika 10. promjena spola 11. promjena dravljanstva 12. smrt i proglaenje umrlim 13. naknadni ispravci greaka Roenje djeteta prijavljuje se radi upisa u maticu roenih matiaru onog matinog podruja kojem pripada mjesto gdje se dijete rodilo. Roenje djeteta u promet nom sredstvu prijavljuje se matiaru matinog podruja mjesta gdje se putovanje zavrilo. Roenje djeteta u zdravstvenoj ustanovi duna je prijaviti zdravstvena ustanova. Ako je dijete roeno izvan zdravstvene ustanove, roenje je duan prijaviti: 1. otac djeteta, tj. 2. osoba u ijem je stanu dijete roeno ili

42

3. majka kad za to bude sposobna ili 4. babica ili 5. lijenik koji je sudjelovao pri poroaju. Kad tih osoba nema ili kad one ne mogu prijaviti roenje, duna je to uiniti osoba koja je saznala za roenje djeteta. injenica roenja prijavljuje se u roku od 15 dana od dana roenja djeteta (ako je dijete mrtvo roeno, taj rok je 24 sata). Osobe koje su ovlatene odreivati ime i prezime djetetu dune su prijaviti nadlenom matiaru ime i prezime djeteta najkasnije u roku od 2 mj. od dana roenja djeteta. Matica vjenanih Temeljni upis: I. podaci o eniku i nevjesti 1. ime i prezime 2. dan, mjesec, godina i mjesto roenja 3. jmbg 4. narodnost i dravljanstvo 5. zanimanje 6. prebivalite i adresa stanovanja II. dan, mjesec, godina i mjesto sklapanja braka III. sporazumna izjava o njihovu prezimenu IV. imena i prezimena roditelja, svjedoka, slubenika vjerske zajednice, tj. slu. osobe pred kojom je brak sklopljen, te matiara Naknadni upisi i biljeke: 1. prestanak braka 2. promjena imena i prezimena branih drugova 3. eventualni naknadni ispravci greaka I.P. Matica umrlih (to se sve upisuje u maticu umrlih kod temeljnog upisa?) Matica umrlih Temeljni upis: 1. ime i prezime i spol 2. dan, mjesec, godina, sat i mjesto smrti 3. dan, mjesec, godina i mjesto roenja 4. brano stanje 5. narodnost i dravljanstvo 6. zanimanje 7. prebivalite i adresa stanovanja 8. jmbg 9. ime i prezime branog druga, roditelja, te osobe koja je prijavila smrt 10. proglaenje nestale osobe umrlom 11. injenica smrti utvrena u izvanparninom postupku Naknadni upisi i biljeke: 1. utvrivanje identiteta nepoznatog lea 2. ukidanje odluke o proglaenju osobe umrlom 3. ukidanje ili preinaenje sudskog rjeenja o utvrivanju smrti 4. eventualni naknadni ispravci greaka injenica smrti prijavljuje se matiaru matinog podruja kojem pripada mjesto gdje je smrt nastupila ili gdje je umrli naen. Ako je smrt nastupila u prometnom sredstvu u kretanju ili na mjestu prometne i dr. nesree za koje je matino podruje neodredivo, matiaru matinog podruja kojem pripada mjesto gdje se umrli sahranjuje.

43

injenica smrti mora se prijaviti u roku od 3 dana od dana smrti i nju su duni prijaviti lanovi obitelji s kojima je umrli ivio. Ako njih nema ili oni to ne mogu uiniti, onda: 1. druge osobe s kojima je umrli ivio, 2. drugi lanovi obitelji koji su saznali za smrt, ako ni njih nema , 3. onda osoba koja je prva saznala za smrt. injenicu smrti za osobu koja je umrla u zdravstvenoj ustanovi, oruanim snagama, kazneno-popravnoj ustanovi, hotelu, internatu ili dr. ustanovi ili organizaciji duna je prijaviti ustanova, nadleno zapovjednitvo oruanih snaga ili organizacije u kojoj je osoba umrla. Pri prijavljivanju injenice smrti, mora se podnijeti potvrda o smrti koju izdaje lijenik ili dr. osoba ovlatena za utvrivanje smrti, tj. zdravstvena ustanova. Matiar upisuje bez odgode u dr. matice samo one injenice i podatke koji su mu prijavljeni, tj. koje sadri akt nadlenog tijela. Ispravke greaka koje je primijetio prije zakljuenja upisa, matiar smije ispraviti uz ovjeru potpisom i peatom. Nakon zakljuenja upisa ispravci se mogu unijeti samo na osnovi rjeenja upanijskog ureda na ijem se podruju vodi dr. matica. O injenicama upisanim u dr. maticu izdaju se izvaci iz dr. matica i potvrde kao isprave trajne vrijednosti. Pravo uvida u dr. matice doputa se uz nazonost matiara: 1. osobi na koju se ti podaci odnose, 2. lanovima ue obitelji, 3. usvojitelju, tj. skrbniku, 4. dr. osobi samo kad ima za to na zakonu zasnovan pravni interes. Osobno ime Prema Zakonu o osobnom imenu svaki graanin ima osobno ime, te ima pravo i dunost njim se sluiti. Osobno ime sastoji se od imena i prezimena. Ime, tj. prezime moe se sastojati od vie rijei. Osoba ije se ime ili prezime sastoji od vie rijei duna je sluiti se u pravnom prometu istim osobnim imenom. Tada ime, tj. prezime moe, svako za sebe, sadravati najvie 2 rijei. Odreivanje osobnog imena Osobno ime djeteta odreuju roditelji sporazumno, te mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba roditelja. Ako se roditelji nisu sporazumjeli o osobnom imenu djeteta, tada ime odreuje tijelo nadleno za poslove starateljst va. Isto tijelo odreuje i ime djetetu iji su roditelji nepoznati. Ako jedan roditelj nije iv ili ne moe izvravati roditeljsko pravo, ili je nepoznat, osobno ime djetetu odreuje drugi roditelj. Ako oba roditelja nisu u ivotu ili ne mogu izvravati roditeljsko pravo, tada ime djetetu odreuje osoba kojoj je povjereno staranje o djetetu, uz suglasnos t tijela nadlenog za poslove starateljstva. Kad prestankom braka, jedan od suprunika odlui vratiti prezime koje je imao prije sklapanja braka, moe u roku od 6 mj. od prestanka braka o tome dati izjavu matiaru u mjestu svog prebivalita. Takva je izja va temelj za upis promjene osobnog imena u matine knjige. I.P. Promjena osobnog imena Promjena osobnog imena Svaka osoba ima pravo, na temelju posebnog zahtjeva, promijeniti osobno ime. Zahtjev mora sadravati razloge zbog kojih se promjena trai, dok prijedlog novog imena mora ukazivati na opravdanost razloga. Zahtjev za promjenu osobnog imena, kao i novo ime koje podnositelj predlae, objavljuje se bez odlaganja na oglasnoj ploi. Svaki graanin ima pravo u roku od 30 dana od dana objave iskazati svoje protivljenje i navesti razloge zbog kojih smatra da promjenu osobnog imena ne treba odobriti. O zahtjevu rjeava opinsko tijelo uprave nadleno za opu upravu u mjestu prebivalita podnositelja zahtjeva. To je tijelo pri odluivanju o zahtjevu duno razmotriti iskazana protivljenja graana, ako ih je bilo i ocijeniti njihovu opravdanost. Promjena osobnog imena odobrava se: 1. kad su utvrene opravdanosti zahtjeva , 2. uz ocjenu organa da se novo osobno ime ne protivi drutvenim pravilima i obiajima sredine u kojoj osoba ivi. Promjena osobnog imena ne moe se odobriti: 1. osobi protiv koje se vodi KP zbog kd koje se goni po slu. dunosti, 2. osobi koja je osuena za takvo djelo dok kazna nije izvrena,

44

3. dok traju pravne posljedice osude. 4. osobi za koju se utvrdi da je zahtjev podnijela radi izbjegavanja zakonom utvrenih obveza , Rjeenje o promjeni osobnog imena dostavlja se odmah po njegovoj pravomonosti nadlenom matinom uredu. Matini broj MATINI BROJ = identifikacijska oznaka hrv. dravljana i stranaca koja slui za povezivanje podataka u slubenim evidencijama, i on se upisuje u slubene evidencije i javne isprave koje se izdaju na temelju tih evidencija. Postoje 2 vrste matinog broja: 1. jmbg 2. matini broj stranaca Jmbg Jmbg se odreuje hrv. dravljanima, a sastoji se od 13 znamenki svrstanih u 6 skupina i to: 1. skupina: dan roenja 2 znamenke 2. skupina: mjesec roenja 2 znamenke 3. skupina: godina roenja 3 znamenke 4. skupina: broj registra 2 znamenke ine ju oznake od 30 do 39 prema kojima se utvruje registracijsko podruje u kojem je matini broj odreen 5. skupina: kombinacija spola i rednog broja za osobe roene istog datuma 3 znamenke i to za osobe mukog spola od 000 499, a za osobe enskog spola od 500 999 6. skupina: kontrolni broj 1 znamenka Jmbg odreuje po slu. dunosti policijska uprava ili policijska stanica MUP-a kao nadleno tijelo. Ovaj broj odreuje se na temelju podataka o kojima nadlena tijela vode slu. evidenciju, a prema mjestu prebivalita hrv. dravljanina u trenutku odreivanja. Matini broj stranaca Matini broj stranaca odreuje se strancu kojem je u RH: 1. odobreno trajno nastanjenje, 2. boravak s poslovnom vizom, 3. produeni boravak ili 4. priznat status izbjeglice. Matini broj stranaca sastoji se od 13 znamenki svrstanih u 6 skupina na nain kao i kod jmbg-a. 4 skupinu matini broj stranaca ini oznaka 03 za sva registracijska podruja. Matini broj stranaca odreuje po slu. dunosti isti organ koji je nadlean i za odreivanje jmbg-a hrv. dravljana. Taj se broj odreuje na temelju podataka sadranih u odluci kojom je strancu odobreno tra jno nastanjenje, boravak s poslovnom vizom, produeni boravak ili priznat status izbjeglice, a prema mjestu prebivalita, tj. boravita stranaca u trenutku odreivanja matinog broja. Evidenciju o odreenim i danim matinim brojevima, te registracijska podrujima vodi MUP. I.P. Osobna iskaznica Osobna iskaznica OSOBNA ISKAZNICA = javna isprava kojom dravljanin RH dokazuje identitet, hrv. dravljanstv o, spol, datum roenja, prebivalite i adresu stanovanja. Ona moe sluiti i kao putna isprava ako je to me. ugovorom odreeno. Osoba starija od 16 g. koja ima prebivalite u RH duna je imati osobnu iskaznicu, ali ima i osoba starija od 15 g. Osobna iskaz., na propisanom obrascu, na kojemu su podaci koje utvruje zakon, izdaje policijska uprava, tj. policijska postaja MUP-a, kao nadleno tijelo, prema prebivalitu podnositelja zahtjeva. Obrazac se tiska se na hrv. i eng. jeziku i latininom pismu, a popunjava se samo na hrv. jeziku i latininom pismu. Zahtjev za izdavanje podnosi se osobno i na propisanom obrascu. Pri podnoenju zahtjeva podnositelj je duan dati tone i istinite podatke, koji se upisuju u osobnu iskaznicu, potpis, te otisak papilarnih linija.

45

Nadleno tijelo duno je izdati osobnu iskaznicu najkasnije u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva, a izdaje s rokom vaenja od 10 g. Osobama mlaim od 27 g. ivota izdaje se s rokom vaenja od 5 g., a starijim od 65 g. izdaje se bez roka vaenja. Osobna iskaznica prestaje vaiti i prije isteka roka na koji je izdana, te e je nadleno tijelo ponititi: 1. ako je osoba umrla, 2. ako joj je prestalo hrv. dravljanstvo, 3. ako je odjavila prebivalite u RH, 4. brisana je iz evidencije prebivalita u RH. I.P. Kad je graanin duan zamijeniti osobnu iskaznicu? Osoba se ne smije sluiti osobnom iskaznicom: 1. ako su se promijenili osobni podaci osobe, 2. ako slika na osobnoj iskaznici vie ne odgovara izgledu osobe, 3. ako je osobna iskaznica oteena, 4. iz bilo kojeg dr. razloga ne slui svrsi. U takvom je sluaju osoba duna podnijeti zahtjev za izdavanje iskaznice u roku od 15 dana od dana nastupanja neke od spomenutih okolnosti. Osoba je duna imati kod sebe iskaznicu i dati je na uvid zakonom ovlatenim osobama. Osobna se iskaznica ne smije dati drugom da se njom slui kao svojom, niti je doputeno posluiti se tuom kao svojom. Osoba je duna bez odgode prijaviti nestanak ili pronalazak iskaznice i to najbliem nadlenom tijelu. Nadleno tijelo nestalu iskaznicu proglaava nevaeom rjeenjem protiv kojega nije doputena alba. U takvom je sluaju osoba duna u roku od 3 dana od dana primitka rjeenja nestanak iskaznicu dati oglasiti u NN o svom troku. Nakon to se utvrdi da je nestanak iskaznice oglaen u NN, nadleno tijelo izdaje novu osobnu iskaznicu. Putne isprave hrv. dravljana PUTNA ISPRAVA = javna isprava kojom se dokazuje identitet i hrv. dravljanstvo. Svaki hrv. dravljanin ima pod uvjetima propisanim zakonom pravo na putnu ispravu, te moe imati samo jednu putnu ispravu iste vrste. Graanin ne smije dati svoju putnu ispravu drugom da se njom poslui niti se posluiti tuom kao svojom. Vrste putnih isprava i viza 1. Putovnica = posebna vrsta putne isprave koja se izdaje za neogranien broj putovanja u inozemstvo. Osoba mlaa od 14 g. moe putovati u inozemstvo samo u pratnji roditelja ili dr. zakonskog zastupnika ili uz njihovu suglasnost koja mora biti ovjerena od javnog biljenika, dip. misije ili konzularnog ureda u pratnji druge osobe. Putovnica se izdaje s rokom vaenja od 10 g. Osobama mlaim od 27 g. izdaje se s rokom vaenja od 5 g. Izdaje ju PU, tj. policijska postaja MUP-a prema mjestu prebivalita podnositelja zahtjeva. Graaninu koji u inozemstvu neprekidno boravi due od 3 mj. putovnicu moe izdati i dip. misija ili konzularni ured RH u inozemstvu na ijem podruju graanin boravi. U hitnim sluajevima (lijeenje, bolest, smrt lana obitelji) putovnicu moe izdati i PU, tj. policijska postaja na ijem podruju podnositelj zahtjeva nema prebivalite. 2. Zajednika putovnica = izdaje se grupi od najmanje 5, a najvie 50 osoba, za jedno putovanje u odreenu dravu. Osobe upisane u zajedniku putovnicu moraju prilikom putovanja imati sa sobom osobnu iskaznicu ili dr. ispravu kojom se dokazuje identitet, a voa puta putovnicu. Tu putnu ispravu izdaje isti organ koji je nadlean za izdavanje putovnice, s rokom vaenja koji je potreban za putovanje u inozemstvo, ali najdue do 1 g. 3. Diplomatska putovnica i slubena putovnica = izdaju se hrv. dravljanima radi osiguranja odreene zatite u obavljanju slu. poslova prilikom putovanja u inozemstvo i vae za neogranien broj putovanja. Rok vaenja je 5 g., a njih izdaje Ministarstvo vanjskih poslova.

46

4. Putni list = izdaje se graaninu koji boravi u inozemstvu bez putne isprave radi povratka u zemlju. Izdaje se s rokom vaenja koji je potreban za povratak u RH, ali najdue do 30 dana, a izdaje ga dip. misija ili konzularni ured RH u inozemstvu na ijem podruju graanin boravi. 5. Pomorska knjiica i brodarska knjiica = ako je u nju unesena viza, slui ukrcanom lanu posade kao putna isprava za putovanje u inozemstvo ili za putovanje u inozemstvo radi ukrcaja na brod ili za povratak u RH nakon iskrcaja s broda. 6. Putne isprave koje se izdaju na osnovi me. ugovora = izdaju se s rokom vaenja koji je odreen me. ugovorom, a ako takve odredbe nema, izdaju se s rokom vaenja od 5 g. 7. Viza = odobrenje za putovanje u inozemstvo koja se unosi u putnu ispravu i izdaje se za jedan ili vie putovanja u drave koje su u vizi oznaene. Viza na pomorsku knjiicu i brodarsku knjiicu izdaje se s rokom vaenja od 10 g., a osobama mlaim od 27 g. s rokom vaenja od 5 g. Viza se ne moe izdati s duim rokom vaenja od onoga za putne isprave. Postupak izdavanja putnih isprava Sve putne isprave izdaju se na propisanim obrascima i sadre oznake i podatke utvrene zakonom. Obrasci se tiskaju na hrv. jeziku i latininom pismu, a uz to i na engleskom i francuskom jeziku, a popunjavaju samo na hrv. jeziku i latininom pismu. Putovnica, zajednika putovnica i putni list izdaju se na osobni zahtjev, a dip. putovnica i slu. putovnica na zahtjev nadlenog dr. tijela. Putne isprave koje se izdaju prema me. ugovoru izdaju se na osobni zahtjev, ako nije drukije odreeno me. ugovorom. Uz zahtjev za izdavanje putovnice, zajednike putovnice i putnog lista stavlja se na uvid osobna iskaznica ili dr. isprava iz koje se moe utvrditi identitet i dravljanstvo podnositelja zahtjeva. Zahtjev za izdavanje putne isprave nadleno tijelo, dip. misija ili konzularni ured duni su rijeiti u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva, a u hitnim sluajevima (lijeenje u inozemstvu, smrt ili bolest lana obitelji) zahtjev su duni rijeiti odmah, a najkasnije za 48 h. I.P. Odbijanje zahtjeva za izdavanje putne isprave i vize (kada moe, a kada mora odbiti) Odbijanje zahtjeva za izdavanje putne isprave i vize Zahtjev za izdavanje putne isprave i vize ODBIT e se podnositelju za kojega se opravdano sumnja da e: 1. izbjei prisustvo u KP ili izvrenje presude kojom mu je izreena kazna zatvora u trajanju due od 3 mj. ili mjera sigurnosti obvezatnog psihijatrijs kog lijeenja i uvanja u zdravstvenoj ustanovi na zahtjev nadlenog suda, 2. izbjei izvriti dospjelu imovinskopravnu obvezu iz branih odnosa ili odnosa roditelja i djece, poreznu obvezu ili dr. zakonom utvrenu imovinskopravnu obvezu za koju postoji izvrni naslov na zahtjev nadlenog suda, 3. izbjei vojnu obvezu ili ako za to postoje drugi razlozi predvieni propisima o vojnoj obvezi, tj. slubi u oruanim sna gama na zahtjev nadlenog vojnog tijela. Zahtjev za izdavanje putne isprave moe se odbiti: 1. ako postoji opravdana sumnja da e podnositelj zahtjeva djelovati protivno propisima o zabrani ili ograniavanju uvoza, izvoza, transporta ili raspaavanja opojnih sredstava, ili protivno propisima s podruja carine, tj. vanjske trgovine, 2. ako to zahtijeva ju razlozi nacionalne sigurnosti ili zatite javnog poretka, 3. kada u zemlji za koju se viza trai vlada epidemija zaraznih bolesti. Izdavanje putnog lista ne moe se odbiti. Oduzimanje putne isprave Nadleno tijelo oduzima putnu ispravu kad utvrdi: 1. da postoje razlozi zbog kojih se moe odbiti zahtjev za izdavanje putne isprave, 2. osobi kojoj je prestalo hrv. dravljanstvo.

47

Rjeenje o oduzimanju putne isprave, te rjeenje o odbijanju izdavanja putne isprave i vize donosi tijelo dr. uprave koje je nadleno za njihovo izdavanje i takva rjeenja moraju biti obrazloena. alba protiv rjeenja kojim se oduzima putna isprava ne zadrava njezino izvrenje. O albi protiv rjeenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje, tj. oduzimanju putne isprave koje je donijela dip. misija ili konzularni ured RH u inozemstvu rjeava Povjerenstvo MUP -a osnovano prema posebnom propisu. Prebivalite i boravite graana PREBIVALITE GRAANA = mjesto u kojem se graanin naselio s namjerom da u njemu stalno ivi i u kojem ima osigurano stalno stanovanje. Smatra se da graanin ima osigurano stalno stanovanje ako ima useljiv stan po osnovi vlasnitva, ugovora o najmu, podnajmu ili dr. valjanoj pravnoj osnovi. Maloljetnicima koji nisu sklopili brak prebivalite se utvruje prema posljednjem zajednikom prebivalitu njihovih roditelja. BORAVITE moe biti: 1. uobiajeno mjesto u kojem graanin trajnije boravi, bez namjere da se u tom mjestu naseli, 2. privremeno mjesto u kojem se graanin zadrava do 30 dana . I.P. U kojem sluaju su graani duni prijaviti prebivalite, promjenu adrese stanovanja, uobiajeno boravite, kojem organu, te u kojim sluajevima e dotini organ donijeti rjeenje o brisanju iz evidencije o prebivalitu? Prijavljivanje i odjavljivanje prebivalita i boravita graana Graani su duni prijaviti i odjaviti prebivalite, prijaviti uobiajeno boravite, te prijaviti promjenu adrese stanovanja na propisanom obrascu PU ili policijske stanice MUP-a prema mjestu u kojem ele prijaviti ili odjaviti prebivalite, tj. prijaviti uobiajeno boravite ili promjenu adrese stanovanja. Prijava prebivalita i adrese stanovanja podnosi se u roku od 8 dana od dana odjave ranijeg prebivalita, tj. promjene adrese stanovanja. Graani su duni prijaviti uobiajeno boravite u mjestu u kojem namjeravaju boraviti due od 30 dana i to najkasnije 8 dana od dana dolaska u mjesto uobiajenog boravita. PU ili policijska stanica MUP-a, kao nadleno tijelo, ODBIT e RJEENJEM prijavu prebivalita ako podnositelj ne podnese dokaze da ima osigurano stalno stanovanje. MOE ODBITI prijavu prebivalita ako podnositelj prijave ne podnese dokaze i o svome zaposlenju ili dr. izvoru prihoda, dok e po slu. dunosti donijeti RJEENJE O BRISANJU iz evidencije o prebivalitu ako utvrdi da je podnositelj prijave dao netone i neistinite podatke.

48

9. Dravljanstvo DRAVLJANSTVO = poseban pravni odnos ili osobita pravna veza koja postoji izmeu pojedinca i drave. Osnovno naelo polazi od potrebe da svaki pojedinac ima dravljanstvo i to samo jedno, tj. da nitko ne moe imati 2 ili vie dravljanstva. Taj ideal nije mogue ostvariti u praksi. To je teoretski ideal. Pojam dravljanstva treba razlikovati od pojma nacionalnost. NACIONALNOST = oznaava pripadnost pojedinca odreenom narodu (naciji), to je etniki pojam. DRAVLJANSTVO = oznaava pravnu vezu izmeu pojedinca i drave. Samo drava ima svoje dravljane i oni ne moraju biti svi iste nacionalnosti. Na Ustav l. 10: RH titi prava i interese svojih dravljana koji ive ili borave u inozemstvu i promie njihove veze s domovinom. Dijelovima hrv. naroda u dr. dravama jami se osobita skrb i zatita RH. I.P. Stranci Stranci Pojam se stranca moe odrediti na 2 naina: a) POZITIVNA definicija = stranac je svaka osoba stranog dravljanin ili osoba bez dravljanstva . b) NEGATIVNA definicija = stranac je svaka osoba koja nema domae dravljanstvo. Francuska revolucija 1789. je na osnovi svojih ideja proklamirala naelo ravnopravnosti svih ljudi. Ravnopravnost domaih dravljana i stranaca proglasila je posebno Parika komuna 1871. Ni svi stranci nisu jednaki. I meu strancima postoje odreene razlike s obzirom na izvjesne okolnosti. Treba razlikovati: a) apatride (apolite) osobe bez dravljanstva; njihov meunarodno-pravni poloaj je najtei s obzirom na okolnost da ne uivaju zatitu ni jedne suverene drave; b) bipatridi (bipoliti) osobe koje imaju 2 dravljanstva; c) polipatridi osobe koje imaju vie dravljanstava . Ovdje treba razlikovati kad su oba ili sva dravljanstva koja ima odreena osoba strana, od onoga kad je meu tim dravljanstvima jedno domae. U ovom posljednjem vrijedi naelo iskljuivosti (primata) domaeg dravljanstva, to znai da domae dravljanstvo kod te osobe iskljuuje sva ostala dravljanstva koja ona ima, te se takva osoba pred domaim tijelima ne moe pozivati na neko svoje strano dravljanstvo. Najee stranac ima jedno strano dravljanstvo. Koja i kolika e prava biti priznata strancima, propisuje svaka dr. autonomno svojim normama pri emu postoji razlika izmeu pojedinih stranaca s obzirom na odreene okolnosti. Kad se stranci usporeuju s domaim dravljanima, razlika je da stranci nemaju politika prava. Ustav RH l. 26.: Svi su graani i stranci jednaki pred sudovima i dr. dr. i ostalim tijelima koja imaju javne ovlasti. I.P. Kada strani dravljanin moe dobiti utoite u RH, a kada moe biti izruen drugoj dravi? Strani dravljanin i osobe bez dravljanstva mogu dobiti utoite u RH, osim ako su progonjeni za nepolitike zloine i djelatnosti oprene temeljnim naelima me. prava. Stranac koji se zakonito nalazi na teritoriju RH ne moe biti protjeran ni izruen dr. dravi, osim kad se mora izvriti odluka donesena u skladu s me. ugovorom i zakonom. I.P. Azil dobivanje Pravo na azil od proganjanja predvia posebno Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka (osim za kd nepolitike prirode ili za postupke protivan ciljevima i naelima UN). Deklaracija o teritorijalnom azilu polazi od naela da je davanje azila miroljubiv i humanitarni in od interesa za me. zajednicu i da se kao takav ne moe smatrati neprijateljskim od bilo koje dr. drave. Pravo na utoite, tj. azil, priznaju strancima mnoge drave. Tako npr. prema Ustavu Njemake osoba progonjena zbog politikih razloga ima pravo azila u Njemakoj. Prema Ustavu Italije, stranac koji je u svojoj domovini onemoguen u koritenju demokratskih sloboda zajamenih ustavom Italije, ima pravo na azil pod uvjetima propisanim posebnim zakonom.

49

I.P. Status izbjeglice

Poseban pravni status imaju IZBJEGLICE. Status izbjeglice moe se priznati onom strancu koji je:
a) napustio dravu iji je dravljanin ili b) u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez dravljanstva da bi izbjegao proganjanje zbog svojih politikih miljenja ili nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti. O priznavanju statusa izbjeglice odluuje MUP uz prije pribavljeno miljenje Ministarstva rada i soc. skrbi. Strancu kojem je priznat status izbjeglice osiguravaju se: 1. nuni smjetaj, 2. sredstva nuna za uzdravanje i 3. zdravstvena zatita do ulaska u dr. zemlju ili do stjecanja uvjeta za samostalno uzdravanje, a najdue 3 mj. od dana priznavanja statusa izbjeglice. I.P. Kada stranac gubi status izbjeglice? Status izbjeglice strancu prestaje ako: 1. zatrai zatitu drave iji je dravljanin ili u kojoj je bio trajno nastanjen kao osoba bez dravljanstva , 2. moe se vratiti u dravu iji je dravljanin nakon to su prestali razlozi zbog kojih je izbjegao, 3. dobrovoljno se vrati u dravu iz koje je izbjegao, 4. stekne dravljanstvo druge drave, 5. izreena mu je mjera sigurnosti protjerivanja ili zatitna mjera udaljenja ili ot kazan boravak, 6. oduzet mu je status izbjeglice. Rjeenje o prestanku statusa izbjeglice donosi MUP. I.P. Uzakonjivanje prava dravljanstva Uzakonjivanje prava dravljanstva Dravljanstvo kao poseban pravni odnos izmeu pojedinca i drave ulazi u interesnu sf eru pravnog poretka tek krajem 18. i poetkom 19. st. Ta poetna pravna reguliranja materije dravljanstva provode se normama gp-a. Posebne norme o dravljanstvu sadravao je francuski graanski zakonik iz 1804., tzv. Napoleonov zakonik. Odredbe o dravljanstvu bile su sadrane i u austrijskom graanskom zakoniku iz 1811. i u srpskom graanskom zakonu iz 1844. Odreena problematika dravljanstva ulazi, zbog svoje vanosti, u sklop tzv. ustavno-pravnih pitanja. Nije rijetkost da se u ustavnim normama okvirno reguliraju neka osnovna pitanja dravljanstva. Materija dravljanstva je esto predmet razliitih me. ugovora. Naela stjecanja dravljanstva Temelj stjecanja dravljanstva uvijek je PN sadrana, u pravilu, u posebnom zakonu ili me. ugovoru. Postoje 3 osnovna naela za stjecanje dravljanstva: 1. naelo krvne veze ili podrijetla ius sanguinis dijete stjee dravljanstvo svojih roditelja, bez obzira na to gdje je roeno i gdje ono, tj. njegovi roditelji ive; 2. naelo podruja ius soli dravljanstvo djeteta odreuje se prema dravi na ijem je teritoriju dijete roeno, bez obzira na dravljanstvo njegovih roditelja; 3. naelo prebivalita ius domicili odreena osoba stjee dravljanstvo drave na ijem teritoriju prebiva. Koja e od spomenutih naina biti u pojedinoj zemlji prihvaeno kao temeljno: 1. u praksi je vrlo teko prihvatiti i provoditi u potpunosti iskljuivo samo jedno naelo. Zbog toga se u pozitivnim zakonodavstvima jedan od tih naela osobito ius sanguinis i ius soli uzima kao osnova za stjecanje dravljanstva, a onda se dalje kombinira s ostalima; 2. naela prebivalita, zbog svojih posebnosti, nigdje ne slui kao temeljni nain stjecanja dravljanstva. Zagovornici naela krvne veze ili podrijetla polaze posebno od zahtjeva za jedinstvom obitelji. Naela podruja vee pojedinca za dravu, tj. odreeni teritorij na kojem je roen.

50

Sukob dravljanstva Sukob dravljanstva moe se javiti kao: a) POZITIVAN 2 ili vie drava pripisuju istovremeno odreenoj osobi svoje dravljanstvo, b) NEGATIVAN 2 ili vie drava odriu svoje dravljanstvo odreenoj osobi. Razliitim vrstama me. ugovora pojave takvih stanja nastoje se umanjiti. I.P. Objasnite problem dravljanstva udane ene (povijesni razvoj, suvremena gledita, meunarodnopravno ureenje, hrv. pozitivno pravo) Dravljanstvo udane ene 1. Starija shvaanja polazila su od jedinstva dravljanskog statusa branih drugova. Prema klasinoj varijanti tog shvaanja, u razliitom dravljanstvu branih drugova odluujue je dravljanstvo mua. ena udajom stjee dravljanstvo mua, a djeca roena u braku dravljanstvo oca. 2. Prva me. konvenciji koja je utvrdila ravnopravnost mukarca i ene u materiji dravljanstva je Konvencija o dravljanstvu ene zakljuena u Montevideu 1933. 3. Poslije 2. svj. rata, u UN, formirana je Komisija za pravni poloaj ene, kao tijelo UN -a, sa ciljem da, prouavajui problem dravljanstva ene, izradi konkretne prijedloge u skladu s Poveljom UN 4. 1957. je usvojena Konvencija o dravljanstvu udane ene, koja je stupila na snagu 1958. 5. Biva YU je ratificirala Konvenciju 1958. 6. Posebno znaenje ima i Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije ena iz 1979. Prema toj konvenciji, enama se priznaje jednako pravo kao i mukarcima u svezi sa stjecanj em, promjenom ili zadravanjem svog dravljanstva, te se enama osiguravaju jednaka prava kao i mukarcima u svezi s dravljanstvom djeteta 7. Danas razlikujemo sustave: a) prema kojemu udaja i rastava braka neposredno utjeu na dravljanstvo ene b) prema kojemu ni sklapanje braka ni njegova rastava nemaju nikakav neposredni utjecaj na dr avljanstvo ene 8. sa stajalita hrv. pozitivnog zakonodavstva injenica sklapanja, tj. rastave braka nema nikakvog neposrednog utjecaja na dravljanstvo branih drugova. Zakon o hrv. dravljanstvu doputa strancu koji je sklopio brak s hrv. dravljaninom da stekne hrv. dravljanstvo priroenjem (naturalizacija) prema posebno povoljnim uvjetima. I.P. Povijest uzakonjivanja hrv.dravljanstva u RH Uzakonjivanje dravljanst va u hrv. pravu S obzirom na rascjepkanost hrv. teritorija na razliitim podrujima vrijedili su razliiti propisi. 1. U Dalmaciji i Istri vrijedile su odredbe austrijskog Opeg graanskog zakonika iz 1811. 2. U Hrv. i Slavoniji te odredbe vrijedile su do 1879., a onda su pitanja dravljanstva bila ureena Zakonskim l. 50 zajednikog hrvatsko-ugarskog Sabora iz 1879. 3. Nakon formiranja Kraljevine SHS 1918. donesen je Zakon o dravljanstvu Kraljevine SHS 1928. 4. 1945. donesen je Zakon o dravljanstvu Demokratske Federativne YU, vrijedio je do 1964. 5. 1964. donesen je Zakon o yu dravljanstvu, stupio na snagu 1965. 6. Trei zakon o dravljanstvu donijela je SFRJ 1976., stupio na snagu 1977. 7. Hrv. je 1950. donijela svoj Zakon o dravljanstvu NR Hrvatske 8. Drugi Zakon o dravljanstvu SR Hrvatske bio je donesen 1965. 9. Trei zakon o dravljanstvu SR Hrvatske 1977. Zakon o dravljanstvu SRH je utvrdio da za graane SRH postoji: a) republiko dravljanstvo, da su dravljani SRH istovremeno i dravljani SFRJ , b) dravljani drugih republika Yu imaju u Hrv. ista prava i dunosti kao i njeni dravljani.

51

I.P. Osnovne znaajke Zakona o hrv. dravljanstvu (Ustavna odredba na kojoj se temelji zakon, osnova pristupa temeljnim pravima dravljanstva) I.P. Uzakonjenje hrv. dravljanstva Uzakonjivanje dravljanstva u pravu RH Ustav RH iz 1990. propisuje da se hrv. dravljanstvo, njezino stjecanje i prestanak ureuju zakonom. Dravljanin RH ne moe biti prognan iz RH niti mu se moe oduzeti dravljanstvo, a ne moe biti ni izruen dr. dravi. Zakon o hrv. dravljanstvu 1991. njegovo donoenje ima izuzetno znaenje iz 2 razloga: 1. donesen je istog dana kad je odlukom Sabora RH raskinula dravno-pravne veze s dr. republikama i pokrajinama bive SFRJ, te tako poela pravno i faktiki egzistirati kao samostalna i suverena drava; 2. tim zakonom je Hrv. prvi put, kao samostalna i neovisna drava, suvereno i autonomno uredila sva pitanja hrv. dravljanstva. Zakon o hrv. dravljanstvu izmijenjen je i dopunjen 1992. Osnova pristupa je u potpunoj izjednaenosti mukarca i ene (branih drugova), te oca i majke (roditelja), te izjednaenost brane djece s onom roenom izvan braka glede njihova dravljanskog statusa. Primarno je naelo podrijetla ili krvne veze (ius sanguinis). Naini stjecanja hrv. dravljanstva 1. podrijetlom, 2. roenjem na teritoriju RH, 3. priroenjem, 4. prema me. ugovorima. I.P. Stjecanje hrv. dravljanstva podrijetlom 1. Stjecanje hrv. dravljanstva podrijetlom Kao primarno naelo za stjecanje je naelo podrijetla ili krvne veze (ius sanguinis). Dravljanstvo podrijetlom stjee dijete ija su oba roditelja u trenutku njegova roenja hrv. dravljani, bez obzira na to gdje je roeno i gdje e ono i njegovi roditelji ivjeti. Pretpostavlja se da su oba roditelja djeteta poznata i da imaju isto, tj. hrv. dravljanstvo. Ako samo jedan roditelj ima hrv. dravljanstvo podrijetlom stjee hrv. dravljanstvo dijete iji je jedan roditelj u trenutku roenja djeteta hrv. dravljanin, a dijete je roeno u RH. Ako je dijete roeno u inozemstvu, a u trenu njegova roenja jedan roditelj ima hrv. dravljanstvo, onda e takvo dijete podrijetlom dobiti hrv. dravljanstvo ako je drugi roditelj bez dravljanstva ili nepoznata dravljanstva, ili ako takvo dijete do navrene 18 g. ivota bude prijavljeno radi upisa kao hrv. dravljanin kod nadlenog tijela RH u inozemstvu ili u domovini ili se nastani u RH. Dijete roeno u inozemstvu, iji je jedan roditelj u trenutku njegova roenja hrv. dravljanin, stjee hrv. dravljanstvo, iako ne udovoljava jednom od navedenih pretpostavki prijavljivanje radi upisa kao hrv. dravljanina, nastanjenje u RH ako bi ostalo bez dravljanstva. U svim ovim primjerima takvo se dijete smatra hrv. dravljaninom od trenutka roenja. Podrijetlom stjee hrv. dravljanstvo i dijete stranog dravljanina ili osoba bez dravljanstva ako ga prema odredbama posebnog zakona usvoje hrv. dravljani. Takvo se dijete smatra hrv. dravljaninom od trenutka roenja. I.P. Stjecanje hrv. dravljanstva roenjem na teritoriju RH 2. Stjecanje hrv. dravljanstva roenjem na teritoriju RH Prihvaeno je samo ako je dijete roeno ili naeno na podruju RH, a oba su mu roditelja nepoznata ili su nepoznata dravljanstva ili su bez dravljanstva. Takvom djetetu prestaje hrv. dravljanstvo ako se do navrene 14 g. njegova ivota utvrdi da su mu oba roditelja strani dravljani. Na prihvaanje naela zakonodavca su potakla 2 razloga: 1. presumpcija je da je dijete roeno ili naeno na teritoriju RH ipak dijete hrv. dravljana , 2. takvo bi dijete, ako ne dobije hrv. dravljanstvo, ostalo bez dravljanstva.

52

I.P. Stjecanje hrv. dravljanstva priroenjem (naturalizacijom) 3. Stjecanje hrv. dravljanstva priroenjem (naturalizacijom) PRIROENJE = poseban nain stjecanja dravljanstva na vlastitu molbu osobe koja to eli. Za stjecanje dravljanstva potrebno je, uz zahtjev zainter esirane osobe, ispunjenje odreenih pretpostavki predvienih zakonom i akt nadlenog dr. tijela Zakon o hrv. dravljanstvu razlikuje u svezi s uvjetima za stjecanje dravljanstva priroenjem 2 situacije: I.P. Redovna naturalizacija (priroenje redovnim putem) I. priroenje redovnim putem (redovna naturalizacija) stranac koji je podnio zahtjev za primanje u hrv. dravljanstvo mora udovoljavati pretpostavkama: 1. navrio je 18 g. ivota, te da mu nije oduzeta pos. sposobnost, 2. ima otpust iz stranog dravljanstva ili da podnese dokaz da e otpust dobiti ako bude primljen u hrv. dravljanstvo, 3. do podnoenja zahtjeva ima o prijavljen boravak najmanje 5 g. neprekidno na teritoriju RH, 4. poznaje hrv. jezik i latinino pismo, 5. iz njegovog ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH i da prihvaa hrv. kulturu. II. priroenje pod povoljnijim uvjetima (izvanredna naturalizacija) odnosi na posebne kategorije osoba kojima Zakon prua mogunost da priroenjem steknu hrv. dravljanstvo pod blaim uvjetima od onih koji su predvieni za redovnu naturalizaciju. 1. osoba koja je roena na teritoriju RH, a do podnoenja zahtjeva ima p rijavljen boravak najmanje 5 g. na teritoriju RH, moe stei hrv. dravljanstvo ako se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH, te da prihvaa hrv. kulturu; 2. hrv. dravljanstvo moe stei i stranac koji je u braku s hrv. dra vljaninom kojem je odobreno trajno nastanjenje na podruju RH, ako se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH i da prihvaa hrv. kulturu; 3. iseljenik iz Hrv. i njegovi potomci, kao i stranac koji je u braku s iseljenikom koji je stekao hrv. dravljanstvo, moe stei hrv. dravljanstvo pod jednim uvjetom da se iz njegova ponaanja dade zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH i da prihvaa hrv. kulturu; 4. stranac ije bi primanje u hrv. dravljanstvo predstavljalo interes za RH, kao i njegov brani drug, moe priroenjem stei hrv. dravljanstvo ako ispunjava pretpostavke da se iz njegova ponaanja dade zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH, te da prihvaa hrv. kulturu; 5. ako su oba roditelja stekla hrv. dravljanstvo priroenjem slijede ih i njihova maloljetna djeca. Ako je priroenjem samo jedan roditelj stekao hrv. dravljanstvo, priroenje se protee i na maloljetno dijete ako ono ivi u RH. Ako dijete ivi u inozemstvu, a priroenjem je hrv. dravljanstvo stekao samo jedan roditelj, onda se priroenje protee i na maloljetno dijete ako je drugi roditelj bez dravljanstva ili nepoznata dravljanstva. U svim je sluajevima potreban pristanak djeteta starijeg od 14 g. 6. hrv. dravljanin koji je traio i ishodio otpust iz hrv. dravljanstva radi stjecanja nekog stranog dravljanstva, to mu je kao pretpostavka za obavljanje kakvog poziva ili djelatnosti postavila strana drava u kojoj ima prebivalite. Takva osoba moe stei hrv. dravljanstvo ako se iz njegova ponaanja moe zakljuiti da potuje pravni poredak i obiaje u RH, te da prihvaa hrv. kulturu. 7. pod istim uvjetima hrv. dravljanin moe stei i pripadnik hrv. naroda koji nema prebivalite u RH, te ako da pisanu izjavu nadlenom tijelu ili diplomatsko-konzularnom predstavnitvu RH u inozemstvu da se smatra hrv. dravljaninom. 4. Stjecanje hrv. dravljanstva prema me. ugovorima Zakon prua mogunost sklapanja me. ugovora kojima bi bilo mogue predvidjeti uvjete pod kojima bi se moglo stjecati hrv. dravljanstvo. Naini prestanka (gubitka) hrv. dravljanstva 1. otpustom, 2. odricanjem, 3. po me. ugovorima.

53

I.P. Institut otpusta iz hrv. dravljanstva (pojam, pretpostavke, otpust maloljetne djece) 1. Prestanak hrv. dravljanstva otpustom OTPUST = nain prestanka dravljanstva na temelju posebnog akta dr. tijela, a u povodu molbe pojedinca. Moe se dati osobi koja je podnijela zahtjev za otpust i udovoljava sljedeim pretpostavkama: 1. navrila 18 g. ivota, 2. nema smetnji glede vojne obveze, 3. podmirila je dune poreze, takse i dr. javne pristojbe, te obveze prema pravnim i fizikim osobama u RH za koje postoji izvrni nalog, 4. pravno je uredila imovinske obveze iz branih odnosa i odnosa roditelja i djece prema hrv. dravljanima i prema osobama koje ostaju ivjeti u RH, 5. ima strano dravljanstvo ili da je dokazala da e biti primljena u strano dravljanstvo. Otpust iz hrv. dravljanstva NE MOE DOBITI osoba: 1. protiv koje se u RH vodi KP zbog djela koje se goni prema slu. dunosti ili 2. ako je osuena na kaznu zatvora , dok tu kaznu ne izdri. Na zahtjev oba roditelja kojima je hrv. dravljanstvo prestalo otpustom, prestaje dravljanstvo i njihovoj maloljetnoj djeci. Ako je otpustom prestalo dravljanstvo samo jednom roditelju, otpust se protee i na maloljetnu djecu ako je drugi roditelj strani dravljanin. Djeca iznad 14 g. moraju dati svoj pristanak. Rjeenje o otpustu iz hrv. dravljanstva stavlja se izvan snage na: 1. na zahtjev osobe koja je dobila otpust, ako ona ne stekne strano dravljanstvo u roku od 1 g. od dana objave rjeenja o otpustu u NN i nastavi ivjeti u RH, 2. na zahtjev osobe koja je dobila otpust i iselila se iz RH, ali u roku od 3 g. od dana iseljenja nije stekla strano dravljanstvo, a o tome je u roku naredne 3 g. obavijestila diplomatsko ili konzularno predstavnitvo RH u inozemstvu ili neposredno tijelo nadleno za donoenje rjeenja o otpustu. I.P. Prestanak hrv. dravljanstva odricanjem 2. Prestanak hrv. dravljanstva odricanjem Odreena osoba na osnovi odredaba zakona, izjavom volje gubi vlastito dravljanstvo. Hrv. dravljanstva moe se odrei punoljetni hrv. dravljanin koji ima prebivalite u inozemstvu, a ima i strano dravljanstvo. Na zahtjev roditelja kojima je hrv. dravljanstvo prestalo odricanjem, prestaje dravljanstvo i maloljetnoj djeci. Ako je na taj nain dravljanstvo prestalo samo jednom roditelju, onda se prestanak protee i na maloljetnu djecu ako je drugi roditelj strani dravljanin. Djeca iznad 14 g. moraju dati svoj pristanak. 3. Prestanak hrv. dravljanstva prema me. ugovorima Rije je o zakonskoj mogunosti sklapanja takvih me. ugovora kojima bi eventualno mogli biti predvieni naini i uvjeti prestanka hrv. dravljanstva. Ponovno stjecanje dravljanstva (reintegracija) REINTEGRACIJA = vraanje dravljanstva osobi koja ga je imala, ali ga je na odreeni nain izgubila. Osoba kojoj je kao maloljetnoj prestalo dravljanstvo zbog toga to je slijedila svoje r oditelje kojima je hrv. dravljanstvo prestalo otpustom ili odricanjem moe ponovo stei hrv. dravljanstvo ako najmanje 1 g. neprekidno boravi na teritoriju RH i ako da pisanu izjavu da se smatra hrv. dravljaninom. I.P. Objasnite naelo primata (iskljuivosti) hrv. dravljanstva Naelo iskljuivosti (primata) hrv. dravljanstva Dravljanin RH, koji ima i strano dravljanstvo, pred tijelima dr. vlasti RH smatra se iskljuivo hrv. dravljaninom. Podnoenje zahtjeva za stjecanje ili prestanak hrv. dravljanstva i odluivanje o zahtjevu ZAHTJEV se podnosi PU, tj. policijskog postaji, ali se moe podnijeti i preko diplomatskog ili konzularnog predstavnitva RH u inozemstvu. RJEENJE o stjecanju ili prestanku dravljanstva donosi ministar unutarnjih poslova. Pravomono rjeenje objavljuje se u NN.

54

Kad je uvaen zahtjev za PRIROENJE, onda se priroenje stjee danom uruenja rjeenja o primitku u hrv. dravljanstvo. Takvo rjeenje ima karakter konstitutivnog upravnog akta (akt uvjet) i ono djeluje ubudue. Kad je uvaen zahtjev za OTPUST iz hrv. dravljanstva, ono prestaje danom uruenja rjeenja o otpustu. Rije je o konstitutivnom upravnom aktu s djelovanjem za ubudue. ODRICANJEM hrv. dravljanin prestaje danom izjave o odricanju. Rjeenje koje se donosi da bi se utvrdila pravna valjanost dane izjave ima karakter deklaratornog upravnog akta s povratnim (retroaktivnim) djelovanjem. MUP ODBIJA zahtjev za stjecanje ili prestanak dravljanstva ako nisu ispunjene propisane pretpostavke. MUP moe ODBITI zahtjev za stjecanje ili prestanak dravljanstva iako su ispunjene zakonom predviene pretpostavke ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za RH zbog kojih se zahtjev treba odbiti. Voenje evidencije o hrv. dravljanstvu i dokazivanje dravljanstva Evidenciju o hrv. dravljanstvu vodi matini ured opine, a o hrv. dravljanima koji imaju prebivalite u inozemstvu i nadleno diplomatsko ili konzularno predstavnitvo RH. Osobe roene u RH upisuju se u evidenciju o dravljanstvu koju vodi matini ured opine u kojoj se nalazi mjesto roenja te osobe. Osobe roene u inozemstvu upisuju se u evidenciju o dravljanstvu koju vodi matini ured opine u kojoj se nalazi prebivalite osobe koja podnosi zahtjev za stjecanje ili prestanak dravljanstva. U sredinju evidenciju upisuju se one osobe koje prime hrv. dravljanstvo, a nemaju prebivalite u RH. Hrv. dravljanstvo dokazuje se: 1. vaeom osobnom iskaznicom, 2. vojnom iskaznicom, 3. putovnicom, 4. osoba koja nema ni jedno od spomenutih isprava, dokazuje domovnicom.

55

14. Odnosi dravne uprave U ostvarivanju svoje drutvene uloge, tijela dr. uprave razvijaju mnogobrojne odnose s dr. subjektima u politikom sustavu. Na taj se nain izmeu dr. uprave i tih subjekata uspostavljaju posebne relacije na osnovi kojih se razvijaju razliite dunosti i ovlasti. Ukupnost odnosa to ih dr. uprava ostvaruje ima svoj: 1. drutveno-politiki aspekt proizlazi iz poloaja i uloge koju uprava ima u mehanizmu vlasti, zahvaljujui kojima je onda dr. uprava u posebnim relacijama prema drugim dr. tijelima; 2. pravni aspekt normativni izraz drutveno-politikih stavova o nainu na koji ti odnosi tr ebaju biti iskazani pozitivnopravnim odreenjem. U naem ustavnom ureenju upravu valja promatrati kao integralni dio dr. ustrojstva, a odnose koje uprava ostvaruje kao vaan dio ukupnih drutvenih odnosa. Odnosi dr. uprave i predstavnikih tijela U odnosima to ih ostvaruje dr. uprava posebno mjesto pripada onima koje razvija s predsta vnikim tijelima. Odnosi izmeu tijela dr. uprave i predstavnikih tijela poivaju na 2 gl. osnovama: 1. na poloaju to ga spomenuta tijela imaju u sustavu politike vlasti, 2. na pravima, dunostima i odgovornostima to ih imaju jedna tijela u odnosu na druga. Predstavnika tijela ine osnovnu polugu u sustavu politike vlasti. Hrv. sabor je predstavniko tijelo graana i nositelj zakonodavne vlasti u RH, dok su opinsko, tj. gradsko vijee i upanijska skuptina predstavniko tijela graana i tijela lokalne, tj. podrune samouprave koja imaju svoj posebni poloaj i ulogu. Nasuprot takvom njihovu poloaju i ulozi stoje tijela dr. uprave: ministarstva, dr. upravne organizacije i uredi dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave, tj. upravni odjeli i slube jedinice lokalne i podrune samouprave, opet sa svojom posebnom ulogom i ovlastima. Odnosi Vlade RH prema tijelima dr. uprave, jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti Ovlasti kojima Vlada raspolae u provedbi nadzora nad poslovima dr. uprave, Vlada moe: 1. ukinuti propise tijela dr. uprave i jedinica lokalne i podrune samouprave u povjerenim im poslovima dr. uprave, 2. podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti propisa pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima dr. uprave s Ustavom i zakonom, 3. raspraviti stanje u pojedinom tijelu dr. uprave, tijelu jedinica lokalne i podrune samouprave ili pravne osobi koja ima javne ovlasti, te odrediti mjere koje su to tijelo, tijelo jedinice lokalne i podrune samouprave ili pravne osoba koja ima javne ovlasti duni poduzeti radi izvravanja poslova dr. uprave iz svog djelokruga, a osobito razrijeiti, tj. predloiti razrjeenje elnika tijela dr. uprave, tj. pravnih osoba koje imaju javne ovlasti, u skladu sa Zakonom o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi, te zakonom kojim je ovlatenje povjereno, 4. pokrenuti postupak za utvrivanje odgovornosti slubenika i namjetenika, 5. poduzeti i dr. mjere u skladu sa zakonom i dr. propisima. Meusobni odnosi tijela dr. uprave Meusobni odnosi tijela dr. uprave posebna su vrsta drutvenih odnosa to se ostvaruju unutar samog upravnog aparata. Pojam hijerarhije HIJERARHIJA = oblik odnosa koji oznaava strogu ovisnost niih tijela o viima, gdje via tijela imaju razliite ovlasti prema niima. HIJERARHIJA U PRAVNOM SMISLU = pravno sankcionirana ovlast jednog pojedinca u upravnoj organizaciji da izdaje nareenja drugoj, kontrolira njegov rad i mijenja njegove odluke. Za postojanje hijerarhijskog odnosa meu pojedinim tijelima bitne su 2 okolnosti: 1. takvo ustrojstvo organizacije u kojemu su pojedina tijela poredana na ljestvici prema rangu uz istovremeno utvrivanje podinjenosti nieg tijela viem, 2. definiranje ovlasti viih tijela kojima se ona mogu koristiti u svojim hijerarhijskim ovlastima prema niim.

56

Snaga hijerarhijske povezanosti ovisi o irini tih ovlasti i uvjetima pod kojima se one mogu koristiti. Te su ovlasti obino: 1. prava na zahvate u akte niih tijela (njihovo objektivno stavljanje izvan snage ili mijenjanje), zbog nezakonitosti i zbog neprikladnosti, 2. prava na izdavanje nareenja i instrukcija, 3. prava na pozivanje na odgovornost i disciplinsko kanjavanje, 4. prava na rjeavanje sukoba nadlenosti i sl. Meusobni odnosi tijela dr. uprave u RH 1. HORIZONTALNI odnosi odnosi to se uspostavljaju na razini sredinjih tijela dr. uprave; 2. VERTIKALNI odnosi ostvaruju na razini izmeu sredi njih tijela dr. uprave i ureda dr. uprave kao tijela dr. uprave koja se osnivaju u jedinici podrune (regionalne) samouprave. U tom su smislu pravno posebno ureeni: a) odnosi izmeu ministarstava i dr. upravne organizacije, b) odnosi izmeu ministarstava i dr. upravne organizacije prema uredima dr. uprave u jedinicama podrune samouprave I.P. Odnos izmeu ministarstava i dr. upravnih organizacija a) Odnosi izmeu ministarstava i dr. upravnih organizacija Odnosi izmeu ministarstva, sredinjih dr. ureda i dr. upravnih organizacija temelje se na: 1. meusobnoj suradnji i pruanju pravne pomoi, 2. poduzimanju dr. radnji da bi se razvili ti odnosi radi uspjenijeg ostvarivanja zadataka zbog kojih su ta tijela dr. uprave ustrojena. Ministarstva i dr. upravne organizacije duni su: 1. meusobno suraivati i pruati jedni drugima strunu pomo u svom djelokrugu, 2. dostavljati obavijesti o podacima o kojima vode slu. oevidnike, 3. usklaivati planove rada, 4. osnivati zajednike strune komisije i radne grupe za pitanja od zajednikog interesa, 5. prireivati zajednika struna savjetovanja, 6. poticati i ustrojavati i druge oblike meusobne suradnje. b) Odnosi ministarstava i dr. upravnih organizacija prema uredima dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave Karakteristika je tih odnosa to se oni ostvaruju izmeu tijela dr. uprave razliitih stupnjeva. U sklopu tih odnosa dominiraju 2 oblika: 1. obveza ministarstva, sredinjih dr. ureda i dr. upravnih organizacija da spomenutim uredima prue strunu i dr. pomo radi postizanja pune uinkovitosti njihova rada, 2. nadzorne ovlasti koje ministarstva imaju u odnosu na rad ovih ureda. Ministarstva, sredinji dr. uredi i dr. upravne organizacije duni su uredima dr. uprave u jedinicama podrune samouprave: 1. pruati strunu pomo, 2. struno obraivati pitanja i pojave u svezi s izvravanjem zakona i dr. propisa, 3. davati struna miljenja i objanjenja, 4. odravati struna savjetovanja o nainu provedbe zakona , te o dr. opim pitanjima znaajnim za pravilno djelovanje i unapreivanje naina i uinkovitosti rada u tim uredima . Ministarstva, sredinji dr. uredi i dr. upravne organizacije provode upravni nadzor nad radom ureda dr. uprave u jedinicama podrune samouprave i poduzimaju odgovarajue mjere, a osobito: 1. pokreu postupak za utvrivanje odgovornosti dr. slubenika, te 2. neposredno izvravaju poslove iz nadlenosti ureda dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave kad ocijene da se na drugi nain ne moe izvriti zakon ili dr. propis, a ured dr. uprave u jedinici podrune samouprave nije postupio sukladno prethodno danim napucima u za to ostavljenom mu primjerenom roku.

57

c) Odnosi tijela dr. uprave prema jedinicama lokalne i podrune (regionalne) samouprave, tj. pravnim osobama koje imaju javne ovlasti Postoje 2 oblika: 1. nadzor koji tijela dr. uprave provode nad tijelima jedinica lokalne i podrune samoupra ve, te pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, tj. ovlastima koje u provoenju tog nadzora tijela dr. uprave mogu koristiti, 2. njihova meusobna suradnja, pruanje strune pomoi i dr. pomoi koju tijela dr. uprave moraju pruati da bi tijela jedinica lokalne i podrune samouprave, tj. pravne osobe koje imaju javne ovlasti unaprijedila svoj rad u poslovima dr. uprave. Tijela dr. uprave nadziru rad tijela jedinica lokalne i podrune samouprave i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u obavljanju pos lova dr. uprave i u tom svojstvu osobito: 1. nadziru zakonitost, pravovremenost i pravilnost obavljanja prenesenih poslova dr. uprave; 2. raspravljaju stanje u pojedinom tijelu jedinice lokalne i podrune samouprave ili pravnoj osobi koja ima javne ovlasti, te odreuju mjere koje su oni duni poduzeti radi izvravanja poslova dr. uprave, a osobito obustavljaju od izvrenja ope akte tijela jedinica lokalne samouprave i uprave i pravnih osoba s javnim ovlastima u prenesenim im poslovima dr. uprave, te predlau Vladi ukidanje tih propisa ili podnoenje zahtjeva Ustavnom sudu za ocjenu njihove suglasnosti s Ustavom i zakonom, predlau razrjeenje elnika pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u skladu sa Zakonom o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj ) samoupravi, te zakonima kojima je ovlatenje preneseno; 3. pokreu postupak za utvrivanje odgovornosti slubenika i namjetenika tijela jedinica lokalne i podrune samouprave, tj. pravnih osoba koje imaju javne ovlasti; 4. poduzimaju i dr. mjere u skladu sa zakonom i dr. propisima. Tijela su dr. uprave duna u obavljanju poslova dr. uprave: 1. suraivati s tijelima jedinica lokalne i podrune samouprave i pravnim osobama koje imaju javne ovlasti, 2. pruati im strunu pomo, 3. struno obraivati pitanja i poja ve u svezi s provedbom zakona i dr. propisa, 4. davati im struna miljenja i objanjenja, 5. odravati struna savjetovanja o nainu provedbe zakona , te o dr. opim pitanjima znaajnima za pravilno djelovanje i unapreivanje naina i uinkovitosti rada u poslovima dr. uprave. Odnosi tijela dr. uprave i politikih stranaka Ustav RH priznaje iroku slobodu politikog organiziranja. Prema njezinoj odredbi osnivanje politikih stranaka je slobodno, a njihovo unutarnje ustrojstvo mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim naelima. Protuustavne su one stranke koje svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjeraju podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugroavaju opstojnost RH. O toj protuustavnosti odluuje Ustavni sud RH. Zakon o politikim strankama iz 1993. tim su zakonom utvreni pravni poloaj, uvjeti, nain i postupak za osnivanje, registriranje i prestanak politikih stranaka. Ureeni su i odnosi to se rea liziraju na razini izmeu politikih stranaka i tijela dr. uprave. POLITIKE STRANKE = slobodnim osnivanjem izraz demokratskoga viestranakoga sustava kao najvie vrednote ustavnog poretka Republike. Politiku stranku moe osnovati najmanje 100 punoljetnih, pos. sposobnih dravljana RH, a njezinim lanom moe pod jednakim uvjetima, propisanim statutom, postati svaki punoljetni, pos. sposobni dravljanin RH. POLITIKE STRANKE = pravne osobe koje politiki djeluju u skladu s ciljevima utvrenim programom i statutom i one se upisuju u registar politikih stranaka koji vodi ministarstvo nadleno za poslove uprave. Taj je registar javan. Politika stranka je duna prijaviti osnivanje i djelovanje svojih organizacijskih oblika (podrunica, ogranaka) spomenutom ministarstvu u roku 15 dana od dana osnivanja. Za upis u registar, stranka mora postaviti posebni zahtjev uz koji se prilau: 1. zapisnik o radu i odluke osnivaa tijela stranke, 2. program i statut, 3. popis osnivaa i lanova upravnog tijela, 4. imena osoba ovlatenih za predstavljanje i zastupanje, 5. dokaz o hrv. dravljanstvu osnivaa i lanova upravnog tijela.

58

Zahtjev za upis u registar politikih stranaka mora se podnijeti u roku 15 dana od dana odravanja osnivake skuptine. O tom zahtjevu rjeenjem odluuje ministarstvo nadleno za poslove uprave koje je to rjeenje duno donijeti u roku od 30 dana od dana predaje urednog zahtjeva. U protivnom, smatrat e se da je stranka upisana u registar idueg dana nakon proteka tog roka. Ako nadleno ministarstvo utvrdi da uz zahtjev za upis u registar nije pr iloeno sve to je potrebno, tj. ako utvrdi da program i statut stranke nisu u skladu s odredbama zakona, poziva podnositelja zahtjeva da u roku 30 dana otkloni utvrene nedostatke. Ako se nedostaci ne uklone u tom roku, ministarstvo odbacuje zahtjev za upis u registar. Ako ministarstvo nadleno za poslove uprave ocijeni da stranka, podnositelj zahtjeva za registraciju svojim programom smjera podrivanju slobodnog demokratskog poretka ili ugroavanju opstojnosti RH, tada predlae pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pred Ustavnim sudom RH i ujedno, do donoenja odluke Ustavnog suda, zastaje s postupkom donoenja rjeenja za upis politike stranke. Ako Ustavni sud donese odluku o protuustavnosti njenog programa, tada ministarstvo nadleno za poslove uprave odbija zahtjev za upis stranke u registar. Politike su stranke dune ministarstvu nadlenom za poslove uprave podnijeti prijavu promjena programa, statuta, naziva, sjedita, imena osoba ovlatenih za predstavljanje i zastupanje, lanova upravnog tijela i prijavu o prestanku stranke i to u roku 15 dana od dana izvrene promjene. O upisu promjene donosi se rjeenje. Ni na jedno rjeenje ministarstava nije doputena alba, ali se moe pokrenuti upravni spor. Politike stranke prestaju: 1. nadleno upravno tijelo donijelo je odluku o prestanku politike stranke, 2. utvrdi da su prestale djelovati, 3. proteklo je dvostruko vie vremena od vremena utvrenog statutom za odravanje skupa najvieg upravnog tijela, a sjednica nije odrana , 4. njihovo djelovanje zabranjeno je odlukom Ustavnog suda tada se stranka brie iz registra danom objave odluke o zabrani rada. Rjeenje o prestanku donosi nadleno ministarstvo, a protiv takvog rjeenja nije doputena alba, ali se moe pokrenuti upravni spor. Dravna uprava u odnosu prema graanima To su: 1. odnosi u kojima tijela dr. uprave autoritativno odluuju o pravima, obvezama i pravnim interesima graana, 2. odnosi koji nastaju u povodu odreenih oblika neposrednog sudjelovanja graana u izvravanju vlasti i obavljanju razliitih drutvenih poslova, 3. odnosi koji nastaju u procesu ostvarivanja drutvenog nadzora to ga graani provode nad upravom, 4. odnosi koji nastaju u povodu podnoenja predstavki i prijedloga graana koji se tiu rada i ponaanja uprave, 5. odnosi u kojima tijela dr. uprave istupaju u korist graana i u kojima im pomau u ostvarivanju razliitih prava i interesa, 6. odnosi koji se javljaju kad graani obavljaju odreene radnje za upravu, tj. kada su graani obvezni na odreena injenja (podavanja) u novcu ili naravi ili su obvezni na obavljanje odreene slube i sl. 1. Osnovna prava graana Za meusobne odnose graana i uprave vano je postojanje odreenih prava koja su u suvremenim ustavima utvrena kao gp. Pojava je tih prava dola do izraaja na kraju 18. st. s pojavom pisanih ustava. U RH su osnovne odredbe o slobodama i pravima ovjeka i graanina sadrane u Ustavu: 1. Ustav propisuje da je potivanje prava ovjeka jedna od najviih vrednota ustavnog poretka RH. 2. Prema Ustavu, svatko u RH ima sva prava i slobode, neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili dr. uvjerenju, nacionalnom ili soc. podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili dr. osobinama. 3. Slobode i prava mogu se, prema Ustavu, ograniiti samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava drugih ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje. 4. Svako ogranienje s lobode i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograniavanje u svakom pojedinom sluaju.

59

5. Tko se ogrijei o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima ovjeka, i graanina, osobno je odgovoran i ne moe se opravdati viim nalogom. Kad se govori o odnosima graana i uprave s aspekta ostvarivanja i zatite tih sloboda i prava, onda se u teoriji upravnog prava istiu 3 statusa u koje se grupiraju pojedine slobode i prava: 1. prava negativnog statusa, 2. prava pozitivnog statusa, 3. prava aktivnog statusa. a) Prava negativnog statusa PRAVA NEGATIVNOG STATUSA = obuhvaaju pravnu situaciju graana u koju uprava, naelno, ne smije dirati. U sferi prava negativnog statusa graani mogu istaknuti zahtjev da se uprava svojim aktima ili radnjama uzdri od zadiranja u ta prava. Tu je ujedno i snano izraen zahtjev za potpunom zatitom takvih prava i mogunosti njihova slobodnog koritenja. Prava negativnog statusa, tzv. prava slobode ukljuuju: 1. nepovredivost osobnosti ovjeka, 2. nepovredivost doma, 3. nepovredivost tajne dopisivanja i svih dr. openja, 4. sloboda izraavanja misli, 5. sloboda savjesti i vjere, 6. sloboda znanstvenog i umjetnikog stvaranja. b) Prava pozitivnog statusa POZITIVNI STATUS = oznaava situaciju u kojoj graanin moe zahtijevati od uprave odreena djelovanja. Prava pozitivnog statusa ukljuuju: 1. jednakost i ravnopravnost graana, 2. pravo na rad i sloboda rada, 3. drutveno-ekonomska prava; npr. pravo na ogranienje radnog vrijeme, pravo na soc. sigurnost, 4. osobna pozitivna prava kao pravo na albu ili dr. PL protiv akata donesenih u postupku 1 pred sudom ili dr. ovlatenim tijelom. c) Prava aktivnog statusa AKTIVNI STATUS graana = obuhvaa prava graana da sudjeluju u drutvenom ivotu aktivno obavljajui odreene poslove s obzirom na svoj drutveni poloaj i s obzirom na potrebe dr. uprave. U prava aktivnog statusa spadaju posebno tzv. politika prava: 1. birako pravo (aktivno i pasivno), 2. sloboda tiska, 3. sloboda udruivanja i zborova, 4. sloboda mirnog okupljanja i javnog prosvjeda. 2. Dunost graana 1. dunosti pridravanja Ustava i zakona i potivanja pravnog poretka RH, 2. dunost izvravanja vojne obveze i obrane RH, 3. dunost sudjelovanja u podmirenju javnih trokova, 4. dunost zatite djece i nemonih osoba, 5. dunost zatite zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okolia . 3. Posebni odnosi graana i uprave Odnosi tijela dr. uprave i graana temelje se na meusobnoj suradnji i povjerenju, te potivanju dostojanstva ljudske osobe. U tim odnosima, tijela dr. uprave duna su davati graanima podatke, obavijesti i upute, te pruiti strunu pomo u poslovima radi kojih se obraaju tijelima dr. uprave. Ovdje spada dunost tijela dr. uprave da omogue graanima podnoenje prigovora i pritubi na rad tijela dr. uprave i prava graana da blagovremeno dobiju odgovore na stavljene prigovore ili pritube. Za graane nastaju odreene obveze: 1. razliita materijalna davanja u novcu (npr. plaanje poreza), 2. naturalne obveze (npr. stavljanje na raspolaganje prijevoznih sredstava), 3. osobne obveze za obavljanje odreene slube (npr. vojna obveza).

60

4. Suradnja graana s upravom OBVEZNA KOLABORACIJA = ponekad oblici suradnje graana s upravom mogu biti propisani. Tada dunost suradnje s upravom predstavlja svojevrsnu graansku obvezu. Tu se ubrajaju dunost prijave: 1. odreenih injenica (dogaaja) o kojima tijela dr. uprave vode slu. evidenciju (roenja, smrti), 2. odnosa, predmeta, tj. stvari (motorna vozila), 3. osobnih stanja (prebivalite, boravak), 4. elementarnih nepogoda, 5. zaraznih bolesti, 6. graanska dunost svjedoenja, 7. davanja podataka, 8. odazivanje pozivu tijela dr. uprave. Neizvravanje takvih obveza daje mogunost primjene odre enih sankcija , najee je to mogunost izricanja prekrajnih kazni. DOBROVOLJNA KOLABORACIJA = suradnja s upravom moe biti ostavljena na dispoziciju graaninu . Posebne odredbe o inspekcijskom nadzoru U provedbi inspekcijskog nadzora, u skladu s posebnim zakonom, provodi se izravan uvid u ope i pojedinane akte, uvjete i nain rada nadziranih pravnih i fizikih osoba , te poduzimaju zakonom i dr. propisima predviene mjere da se ustanovljeno stanje i poslovanje uskladi sa zakonom i dr. propisima. Provode ga inspektori i dr. dr. slubenici ovlateni za provedbu nadzora, kad je to odreeno posebnim zakonom (u daljnjem tekstu: inspektori). Inspekcijske poslove u 1 obavljaju uredi dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samouprave, a u 2 sredinja tijela dr. uprave, ako posebnim zakonom nije to drugo odreeno. Sredinja tijela dr. uprave mogu neposredno obavljati i inspekcijske poslove iz nadlenosti ureda dr. uprave u jedinicama podrune (regionalne) samoupr ave. Inspektori imaju pravo, u skladu sa zakonom i dr. propisima: 1. pregledati i poslovne prostorije, 2. poslovne spise, zgrade, predmete, robu i dr. stvari kod nadziranih osoba, 3. sasluati pojedine osobe u upravnom postupku, 4. pregledati isprave na temelju kojih se moe utvrditi identitet osoba, 5. obavljati dr. radnje u skladu sa svrhom inspekcijskog nadzora. Prilikom provoenja nadzora inspektori su duni postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili dr. propisom utvrena tajna. Slubenici tijela dr. uprave, dravnih tijela, tijela jedinica lokalne i podrune (regionalne) samouprave i dr. pravnih osoba duni su inspektora upozoriti to se po propisi ma, tj. po njihovim opim aktima smatra tajnom. Ukoliko nae da je povrijeen zakon ili dr. propis, inspektor ima pravo i obvezu, u skladu sa zakonom i dr. propisima: 1. narediti otklanjanje utvrenih nedostataka, tj. nepravilnosti u odreenom roku, 2. podnijeti prijavu nadlenom dr. tijelu zbog kd, tj. izrei zakonom ili dr. propisom utvrenu prekrajnu kaznu, 3. poduzeti i dr. mjere, tj. izvriti dr. radnje za koje je posebnim propisima ovlaten. O izvrenom pregledu, utvrenom stanju i poduzetim, tj. nareenim mjerama i radnjama, inspektor sastavlja zapisnik. Primjerak zapisnika inspektor uruuje fizikoj osobi ili slu. osobi dr. tijela, tijela jedinice lokalne i podrune (regionalne) samouprave, tj. pravne osobe. Inspektor vodi oevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima. Ako utvreni nedostaci nisu otklonjeni u ostavljenom roku, inspektor je duan poduzeti odgovarajue mjere i radnje, u okviru svojih zakonom ili dr. propisom utvrenih ovlasti. Ako se inspektoru prilikom provoenja inspekcijskog nadzora prui fiziki otpor, tj. ako se takav otpor osnovano oekuje, inspektor moe zatraiti pomo ovlatenih slu. osoba nadlene PU. Inspektor je u obavljanju inspekcijskog nadzora odgovoran, ako propusti poduzeti, tj. odrediti mjere ili radnje, koje je po zakonu ili dr. propisima bio duan poduzeti, tj. odrediti, ako prekorai svoje zakonske i dr. propisima utvrene ovlasti, ako ne podnese prijavu, tj. ne obavijesti nadlena dravna tijela o utvrenim

61

nedostacima, te u dr. sluajevima predvienim posebnim zakonom. Drugi upravni i struni poslovi a) Praenje stanja Tijela dr. uprave prate stanje u okviru svog djelokruga prikupljanjem potrebnih podataka i obavijesti, izradom odgova rajuih strunih podloga, te na dr. prikladne naine. Na temelju izraenih strunih podloga (izvjea, elaborata, analiza itd.), te na dr. nain prikupljenih saznanja o stanju u svom djelokrugu, tijela dr. uprave poduzimaju mjere i radnje za koje su zakonom i dr. propisima ovlateni, te predlau nadlenim dravnim tijelima donoenje propisa i dr. akata iz njihove nadlenosti. b) Izrada nacrta prijedloga propisa i dr. struni poslovi Sredinja tijela dr. uprave pripremaju nacrte prijedloga propisa iz svog djelokruga, izrauju strune podloge za rjeavanje ili objanjenje odreenih pojava, pripremaju prijedloge odgovora ili daju odgovore na zastupnika pitanja, te obavljaju i dr. strune poslove za potrebe tijela izvrne vlasti. Sredinja tijela dr. uprave obavljaju i dr. strune poslove iz svog djelokruga, ostvaruju domau i inozemnu strunu suradnju, te u granicama svog djelokruga daju odgovarajua objanjenja pravnim osobama i graanstvu.

I.P. Razlika izmeu uprave i sudstva Odnosi izmeu uprave i sudstva Teorijsko razlikovanje uprave od sudstva Kao osnova za razlikovanje primjenjuju se razliiti kriteriji: 1. odnos prema pravu i vaenje naela zakonitosti PN nema ono znaenje za upravu kao to ima za sud i samo su sudovi pravi vrioci prava, jer je njima PN podloga za postupanje, dok za upravu to nije; 2. pravo na slobodnu (diskrecijsku) ocjenu pravo na diskrecijsku ocjenu prerogativ je upravne vlasti, a nema je kod sudstva; 3. postojanje kodificiranih procesnih naela kod sudstva, te specifinosti pri postupanju i voenju postupka sud nema inicijativu za pokretanje postupka kao uprava i sud je samo nepristrani arbitar meu strankama , dok uprava treba da u postupku pazi na javni interes i da ga brani; 4. vrsta akata pri emu je, posebno zahvaljujui Duguitu, konst ituiran tzv. sudski akt u materijalnom smislu. Teko je govoriti o nekoj stvarnoj materiji sadrajnoj razlici izmeu uprave i sudstva, radije bi se moglo prihvatiti shvaanje da postoji samo razlika formalno organizacijske prirode. Moe se govoriti o nekim specifinostima jae izraenim kod jedne ili dvije funkcije. Kod uprave se zapaa: 1. ira primjena podzakonskih opih akata, 2. vea mogunost primjene diskrecijske ocjene, 3. ea mogunost pokretanja postupka prema slu. dunosnicima, ali ih je teko prihvatiti kao vrstu osnovu za povlaenje neke materijalne razlike izmeu uprave i sudstva. Odnosi uprave i sudstva Za na pravni sustav vrijedi, u odnosima izmeu tijela dr. uprave i sudova, naelo meusobne odvojenosti i nezavisnosti. Zajedniki cilj, izvravanje pravnog poretka, namee obvezu tim tijelima da se uzajamno pomau, da ostvaruju vlastitu nadlenost, ali i da pri tom respektiraju tuu. Posebno je nuno da u svom djelovanju sudovi prihvaaju s respektom akte upravnih tijela, kao to i upravna tijela moraju potovati sudske odluke. I hrv. pravni sustav daje relativno iroke mogunosti razliitim vrstama sudova da provode kontrolu nad upravom, ali se zadaa sudova ovdje izraava u preventivnoj i naknadnoj kontroli zakonitosti (ustavnosti), a vrste i oblici ovlasti koje sudovi pritom imaju, strogo su utvreni Ustavom, tj. zakonima. Sukob o nadlenosti a) POZITIVAN sukob 2 razliita tijela prisvajaju, svaki za sebe pravo odluivanja u odreenoj stvari. b) NEGATIVAN sukob dr. tijela odbijaju od sebe obvezu odluivanja .

62

Prema UZUS RH, u nadlenosti je Ustavnog suda da rjeava sukobe o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti. Ako doe do sukoba o nadlenosti izmeu tijela zakonodavne, izvrne i sudbene vlasti, zato to odreeno tijelo zakonodavne, izvrne ili sudbene vlasti prihvaa nadlenost u istom predmetu (pozitivan sukob o nadlenosti), svako od tih tijela moe zahtijevati od Ustavnog suda da rijei nastali sukob. Zahtjev moe podnijeti i stranka iji je interes zbog nastalog sukoba povrijeen ili bi mogao biti povrijeen. Ako doe do sukoba o nadlenosti zato to odreeno tijelo zakonodavne, izvrne ili sudbene vlasti odbija nadlenost u istom predmetu (negativan sukob o nadlenosti), tada se zahtjev za rjeavanje sukoba moe podnijeti prema pravomonosti odluke suda, tj. konanosti odluke tijela izvrne vlasti koje je prvo odluilo o svojoj nadlenosti. Taj zahtjev moe podnijeti i stranka koja zbog odbijanja nadlenosti nije mogla ostvariti svoje pravo kao i tijela izvrne, tj. sudbene vlasti izmeu kojih je dolo do sukoba o nadlenosti. Rok za podnoenje zahtjeva je 30 dana od: a) dana nastupa pravomonosti odluke suda, b) dana konanosti odluke tijela izvrne vlasti, c) dana donoenja odgovarajue odluke zakonodavnog tijela kojim se dr. tijelo dr. vlasti oglasilo nadlenim. Pravosudna uprava PRAVOSUDNA UPRAVA = ini dio upravne organizacije uspostavljene sa ciljem da sukladno svojim ovlastima osigurava provoenje zakona i dr. propisa i mjera koje se odnose na organizaciju i rad sudova, te da prati i analizira stanje u oblasti pravosua, sredstava za rad, metodu rada, funkcioniranje i dr. Poslove pravosudne uprave obavlja ministarstvo nadleno za poslove pravosua koje se, za obavljanje tih poslova, obraa predsjedniku odgovarajueg suda. U pravosudnu upravu spadaju poslovi koji slue obavljanju sudbene vlasti, a posebno: 1. izrada zakona i dr. propisa za ustanovljavanje, djelokrug, nadlenost, sastav i ustrojstvo sudova i postupka pred sudovima, 2. skrb za kolovanje u struno usavravanje sudaca i dr. slubenika i namjetenika, 3. osiguranje materijalne, financijske, prostornih i dr. uvjeta za rad sudova, 4. obavljanje me. pravne pomoi, 5. izvrenje kazni izreenih za kd, privrednih prijestupa ili prekraja, 6. prikupljanje statistikih i dr. podataka o djelovanju sudova , 7. ispitivanje predstavki i pritubi graana na rad sudova koji se odnose na odugovlaenje sudskog postupka ili na ponaanje suca ili dr. djelatnika suda prema stranci u tijeku postupka ili obavljanja dr. slu. radnji, 8. nadzor nad financijskim i materijalnim poslovanjem sudova, 9. nadzor nad redovitim obavljanjem poslova u sudu, te provoenje sudskog poslovnika, 10. dr. upravne zadae i poslovi odreeni zakonom. Poslove pravosudne uprave u ministarstvu nadlenom za poslove pravosua mogu obavljati vii savjetnici i savjetnici, a poslove me. pravne pomoi i struni suradnici ili samostalni upravne referenti. Broj sudaca u pojedinom sudu odreuje ministar pravosua sukladno mjerilima za r ad sudaca. Ta mjerila propisuje ministar pravosua na prijedlog proirene ope sjednice Vrhovnog suda RH. Sudska uprava Poslove sudske uprave obavlja predsjednik suda sukladno zakonu i sudskom poslovniku. Predsjedniku Vrhovnog suda u poslovima sudske uprave pomau predsjednici odjela i tajnik Suda, a u dr. sudovima predsjedniku suda pomau predsjednici odjela, tajnik suda ili slubenik kojega odredi predsjednik suda. Pravosudna policija PRAVOSUDNA POLICIJA = posebno tijelo ija je zakonska dunost iskljuivo da osigurava objekte, imovinu, osobe, te odrava red u sudu.

63

17. Upravni akt UPRAVNI AKT predstavlja autoritativnu odluku kojom se jednostrano odluuje o subjektivnim pravima, obvezama ili pravnim interesima pojedinih subjekata u konkretnoj upravnoj stvari. Bitni elementi: 1. autoritativnost i jednostranost, 2. konkretnost, 3. pravno djelovanje, 4. pravna vezanost. 1. autoritativnost i jednostranost Donositelj upravnog akta djeluje pri njegovom donoenju autoritativno; znai da reguliraju prava i dunosti subjekata pristupa kao nositelj autoriteta vlasti. Donositelj istupa prema dr. subjektima u upravno-pravnom odnosu s jaom voljom, tako da se subjekt o ijim se pravima i obvezama odluuje nalazi u subordiniranom poloaju u odnosu na donositelja akta. Potrebno je razlikovati akte u kojima njegov donositelj istupa autoritativno od onih kojima tijela dr. uprave (kao najei donositelji upravnog akta) sklapaju s dr. subjektima gp posao. U tom sluaju radi se o koordinaciji subjekata. Upravni akt je uvijek jednostran. Jednostranost se oituje u okolnosti da sam akt, njegov sadraj, njegov pravni uinak nastaju kao posljedica izraene volje jednog subjekta (jednostrano), tj. donositelja. Potrebno je razlikovati jednostrane od dvostranih akata i to po kriteriju to dvostrani akt nastaje kao posljedica suglasnosti volja sudionika u pravnom odnosu koji se formira upravnim aktom. 2. konkretnost Konkretnost ide u 2 smjera: prema predmetu o kojem se odluuje (konkretna upravna stvar) i prema subjektima o ijim se pravima i obvezama odluuje upravnim aktom (konkretni adresati akta). 3. pravno djelovanje Upravni akt proizvodi neposredni pravni uinak, a upravo zato se i donosi. Upravnim aktom se neki pravni odnos: a) zasniva, mijenja ili ukida djelovanje akta je konstitutivno (kreatorno), b) utvruje djelovanje akta je deklaratorno (utvrujue). Pravno djelovanje akta usmjereno je prvenstveno prema njezinom adresatu, tj. stranci o ijim se pravima i obvezama odluivalo samim aktom. Akt djeluje i prema svom donositelju i tu se govori o njezinom neposrednom djelovanju. Moe djelovati i prema treim osobama. To se dogaa onda kada je stranci, koja je bila subjekt postupka u kojem je donesen akt, podijeljeno neko apsolutno pravo. Djelovanje takvog prava prema svima (erga omnes) izaziva posredno djelovanje akta prema treim osobama. 4. pravna vezanost (naelo zakonitosti) Znai da ovlateni donositelj moe donositi taj akt samo u okvirima nadlenosti koju pr opisuje PN. Sam akt mora imati oblik i sadraj koji odgovaraju uvjetima utvrenim u pravnom pravilu. Znai da donositelj akta moe odluivati o pravima i obvezama u konkretnoj stvari samo kad to predvia PN i na nain na koji je to odreeno PN. Pojam upravnog akta u zakonodavstvu Prema ZUS-u UPRAVNI AKT je akt dr. tijela i or ganizacija kad u obavljanju javne ovlasti rjeava o stanovitom pravima ili obvezi odreenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Pojam i definicija upravnog akta rijetko se susreu u zakonskim tekstovima. Koriste se drukiji termini kao npr. rjeenje, zakljuak, odluka i dr. (koji prema obliku i sadraju imaju kara kter upravnog akta). ZUP sadri odredbe koje se odnose na rjeenje kao najvaniju vrstu upravnih akta koja se donosi u upravnom postupku. Ujedno odreuje i sluajeve u kojima se moe odluivati zakljukom. Donositelj upravnog akta 1. tijela dr. uprave i dr. dr. tijela, 2. dr. pravne osobe koje imaju javne ovlasti. Pojam akti uprave Pojam akti uprave obuhvaa svaku vrstu akata koje tijela dr. uprave donose u ostvarivanju svoje funkcije. Tim pojmom, uz upravne akte, obuhvaeni su i openormativni akti uprave, te konkretni akti uprave koji nemaju karakter upravnog akta. Upravni akt predstavlja samo jednu vrstu akta uprave i to onu na jvaniju.

64

Upravni akt prema openormativnom aktu uprave OPENORMATIVNI AKTI UPRAVE su opi akti kojima se reguliraju drutveni odnosi na apstraktan nain. UPRAVNI AKT je autoritativno odluivanje u konkretnoj upravnoj stvari koja vrijedi za odreenu situaciju i odreene subjekte koji su individualno odreeni. Razlika je: 1. sadrajna (materijalna) proizlazi iz karaktera tih 2 vrsta akata: individualnih (konkretnih) i openormativnih (apstraktnih); 2. u ovlatenju donoenja uprava raspolae ovlastima da donosi upravne akte kao to moe imati pravo da donosi openormativne akte. U pravilu, tijela dr. uprave koja raspolau normativnom ovlau, imaju mogunost da donose individualne upravne akte i to su obino tijela uprave via po svom hijerarhijskom rangu. Tijela uprave nieg hijerarhijskog ranga izvravaju zakone prvenstveno donoenjem konkretnih upravnih akata, iako im zakonodavac moe podijeliti i ovlasti za donoenje opih akata. 3. u proceduri donoenja postupak donoenja upravnog akta detaljno propisuje poseban zakon (ili su ta naela utvrena u pravnoj praksi), dok za donoenje openormativnog akta vrijede posebna pravila; 4. u nainu objavljivanja, tj. priopavanja pojedinih akata; 5. u vrstama kontrole; 6. u karakteru i irini kontrolnih ovlasti; 7. u pravnom uinku; 8. u mogunosti retroaktivnog djelovanja itd. Vrste upravnih akata I. KONSTITUTIVNI I DEKLARATORNI Konstitutivni (kreatorni, stvarajui) akti kojima se zasniva, mijenja ili ukida neki pravni odnos. Deklaratorni (utvrujui) samo utvruju ve postojei pravni odnos i situaciju. Konstitutivni akti djeluju ubudue, ex nunc znai da se pravni odnos stvara, mijenja ili prestaje trenutkom donoenja akta i da ga takvim valja smatrati ubudue. Deklaratorni upravni akti trebali bi djelovati unatrag (retroaktivno), ex tunc bitan je trenutak kad su nastupile okolnosti utvrene u PN zbog kojih je akt bio donesen (npr. kod utvrivanja da je prestao radni odnos slubenika po sili zakona zbog odbijanja da postupi po konanom rjeenju o rasporeivanju na drugo radno mjesto). Mogui su izuzeci od pravila da konstitutivni akt djeluje ubudue, a deklaratorno unatrag; i konstitutivni akt moe djelovati unatrag (npr. kad je povodom PL akt stavljen izvan snage, pa se u istoj stvari ponovo odluuje konstitutivnim aktom, taj akt nuno ima retroaktivno djelovanje), dok deklaratorni moe djelovati ubudue (npr. rjeenje kojim se utvruje na kojoj se javnoj cesti promet moe obavljati iskljuivo motornim vozilima). Postoje i dr. razlike: mogunost diskr ecijskog ocjenjivanja; navodi se da je samo za konstitutivni akt vezana mogunost diskrecijske ocjene, koje nema kod deklaratornog upravnog akata. Ali kako ima i konstitutivnih akata u kojima su svi dijelovi pravno vezani (bez diskrecijske ocjene), tako ima i onih u kojima deklaratorni akt sadri diskrecijsku ocjenu. Vrste konstitutivnih upravnih akata: 1. a) ovlaujui (favoribilni) odlikuju se time to na osnovi njih adresat akta dobiva neko pravo koje do tada nije imao, te mogunost da to pravo ostvari; npr. dozvola za dranje i noenje oruja. U ovu grupu spadaju i akti kojima se zasniva neko stanje za stranku s posebnim pravnim ovlastima; npr. rjeenje o primitku u dravljanstvo na osnovi naturalizacije. b) obvezujui (onerozni) oni kojima se nameu izvjesne dunosti; npr. dunost plaanja poreza . Ovom vrstom akata izriu se izvjesne zabrane, nalau inidbe ili trpljenje; npr. zabrana isputanja otpadaka koji zagauju okolinu. Postupak koji prethodi donoenju ovlaujuih akata pokree se najee na prijedlog osobe u iju korist mora biti donesen, dok se postupak za donoenje obvezujuih akata uglavnom pokree po slu. dunosti. 2. AKT-UVJET akt je samo uvjet da bi odreena situacija mogla nastati, ali kad ona jednom nastane, onda u cijelosti ovisi o onim pravnim propisima kojima se regulira; npr. pri prijemu u dravljanstvo ili pri prijemu u dr. slubu. 3. DISPENZ odlikuje se time to donositelj takvog akta moe, koristei se ovlau iz odgovarajue PN, odstupiti od stroih uvjeta i na adresate primjeniti blae uvjete; npr. Zakon o dr. slub enicima i namjetenicima doputa iznimno prijam u dr. slubu osobe koja je strani dravljanin ili osobe bez

65

dravljanstva uz prethodno odobrenje ministarstva nadlenog za poslove ope uprave, iako je pravilo za prijam u dr. slubu jedan od opih uvjeta dravljanstvo RH. 4. a) OSOBNI AKT bitno je da ovlasti, tj. obveze za adresata akta proizlaze neposredno iz samog akta. Te su ovlasti u pravilu i neprenosive. Svaka mogunost prenoenja mora biti predviena PN. I mogunost izvrenja takvog prava vezuje se za odreenu osobu, jer se samo ona moe koristiti pravom koje je podijeljeno upravnim aktom. b) STVARNI AKT ovlasti iz akata proizlaze za pojedinca iz odnosa koji on ima prema odreenoj stvari, pa takve ovlasti mogu imati svi oni koji se prema takvoj stvari nalaze u odgovarajuem odnosu; npr. odnos vlasnitva. Vrste deklaratornih upravnim akata: 1. oni kojima se utvruje sam pravni odnos, 2. oni kojima se utvruju injenice ili okolnosti koje su mjerodavne za neki pravni odnos (njegov nastanak ili prestanak). II. UPRAVNI AKTI DONESENI PREMA SLU. DUNOSTI ILI NA ZAHTJEV STRANKE Jedna je od karakteristika upravnih postupaka za razliku od sudskih postupaka , da ga uvijek pokree nadleno tijelo. Inicijativa za pokretanje postupka moe biti i na strani stranke. Nadleno tijelo pokrenut e postupak po slu. dunosti kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis i kad utvrdi ili sazna da s obzirom na postojee injenino stanje treba radi zatite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Donoenje akata na prijedlog stranke znai da je postojanje odgovarajueg prijedloga stranke nuna procesna pretpostavka za postupanje nadlenog tijela. Zahtjev stranke ovdje ima dvostruku vanost - njime se daje inicijativa za pokretanje postupka i ujedno predstavlja bitan element za donoenje takvog akta. III. POZITIVNI I NEGATIVNI POZITIVNI kada donositelj akta prihvati zahtjev stranke i dodijeli joj neku ovlast, podijeli joj neko pravo. NEGATIVNI (odbijajui) kada donositelj akta odbije zahtjev stranke, tj. rijei stvar negativno za samu stranku ili kad odbaci zahtjev stranke. Razlika je u tome to je nadleno tijelo u prvom sluaju odbijajui zahtjev ipak rjeavalo o biti stvari (in merituum), a u drugom sluaju zbog formalnih nedostataka odbacilo zahtjev (a limine) ne uputajui se u raspravu o biti stvari. Kao posebna vrsta negativnog akta smatra se tzv. UTNJA ADMINISTRACIJE kad donositelj akta, iako je nadlean, ignorira zahtjev stranke, pa o njemu ne odlui u odreenom vremenu ili ne odlui uope. IV. INDIVIDUALNI I GENERALNI INDIVIDUALNI kod njih adresati akta oznaeni su pojedinano i poimenino i to bez obzira na to koliko ih ima. GENERALNI kod njih se adresati akta ne odreuju poimenino, nego se prema odreenim svojstvima adresata zakljuuje o tome na koje se osobe odnosi takav akt . V. PRAVNO VEZANI UPRAVNI AKTI I AKTI U KOJIMA JE SADRANA DISKRECIJSKA OCJENA PRAVNO VEZANI PN propisuje nain ponaanja donositelja akta pri donoenju samog akta. U PN utvrena je nadlenost donositelja, procedura donoenja akta, oblik akta i njezin sadraj kategorika PN. To su akti koji su u svim svojim dijelovima strogo pravno vezani. AKTI U KOJIMA JE SADRANA DISKRECIJSKA OCJENA donositelju akta doputeno je PN da konkretnu stvar rijei birajui izmeu vie mogunosti koje su mu ponuene ka o pravno jednake po vrijednosti alternativna (disjunktivna) PN. Ali i kod akata s diskrecijskom ocjenom postoje dijelovi koji su strogo pravno vezani (npr. nadlenost, procedura donoenja, oblik akta, sadraj). Razlika izmeu tih dviju vrsta akata ima svoju svrhu u provoenju kontrole zakonitosti. VI. JEDNOSTAVNI I SLOENI JEDNOSTAVNI oni kod kojih se u odluivanju upravnoj stvari javlja samo jedan donositelj. SLOENI (kompleksni) oni kod kojih u procesu njihova donoenja sudjeluju 2 ili vie tijela. O sloenim aktima govori se neovisno o tome koliko je tijela sudjelovalo u njihovu donoenju (2 ili vie), s kakvim ulogama i na koji nain se oni javljaju prema adresatima. Kod sloenih rje enja potrebno je da PN precizno definira uvjete pod kojima se njihova kolaboracija javlja.

66

VII. RJEENJA I ZAKLJUCI RJEENJEM odluuje se o stvari koja je predmet postupka. ZAKLJUKOM odluuje se o pitanjima koja se tiu postupka i o onim pitanjima koja se kao sporedna pojave u svezi s provoenjem postupka, a o kojima se ne odluuje rjeenjem. Forma i sadraj upravnog akta Forma upravnog akta oblik kojim se izraava sadraj samog akta. Utvrena je PN. Pismeni je oblik gl. nain izraavanja akta, no ipak se zbog praktinih razloga akti donose i usmeno; npr. neznatne stvari malog znaenja, potrebe poduzimanja hitnih mjera ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi ili za imovinu i sl. Mogunost donoenja usmenog rjeenja mora biti predviena zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu, no i takav akt nakon to je objavljen usmeno, mora se izdati i pismeno. Upravni akt mora biti oznaen kao takav, te mora imati odreene elemente radi lakeg ostvarivanja svrhe zbog koje je sam akt donesen. Sadraj upravnog akta pismeno rjeenje sadri: 1. uvod, 2. dispozitiv, 3. obrazloenje, 4. uputu o PL, 5. naziv tijela s brojem i datumom rjeenja , 6. potpis slu. osobe, 7. peat tijela. Dodaci upravnom aktu 1. UVJET kao dodatak aktu predstavlja odreenu okolnost iji je nastup u pravilu neizvjestan. a) odloni (suspenzivni) odlae djelovanje akta do trenutka ispunjenja uvjeta; npr. rjeenje o premjetaju na drugo radno mjesto pod uvjetima da se poloi struni ispit; b) raskidni (rezolutivni) akt stupa na snagu odmah, ali prestaje va iti nastupom uvjeta; npr. rjeenje kojim se privremeno regulira da neki predmet vai do donoenja gl. rjeenja kojim e ta stvar biti definitivno rijeena. 2. NAMET posebna vrsta dodatka u aktu kojim se adresatu propisuje obveza izvrenja neke dodatne inidbe. To je samostalna obveza i njezino ispunjenje, tj. neispunjenje nema izravnu posljedicu na vaenje samog akta; npr. kod davanja dozvole za otvaranje neke radnje propisuju se higijenske mjere koje je nuno provesti. Ako stranka ne izvri propisani namet, donositelj akta moe: a) namet prinudno izvriti ili b) staviti sam akt izvan snage (pod odreenim uvjetima); takvo se stavljanje obavlja novim aktom koji je u tu svrhu potrebno donijeti. 3. ROK odreeno vremensko razdoblje iji istek ima razliit utjecaj na akt u kojemu je rok kao dodatak sadran. Istekom roka: a) akt stupa na snagu ili b) radi isteka roka prestaje vaiti. Izvjesnost roka je pravilo. 4. PRIDRAJ OPOZIVA dodatak kojim donositelj akta zadrava sebi pravo da stavi akt izvan snage. Pridraj moe biti postavljen tako da donositelj moe akt opozvati u svako doba (vaenje do opoziva) ili da ga moe opozvati samo uz uvjete propisane u PN (u tzv. izuzetnom stanju). U svim sluajevima, za stavljanje izvan snage donosi se novi upravni akt. Dopustivost dodataka Da bi stavljanje dodataka bilo doputeno, ta mogunost mora biti predviena u PN. Mogunost stavljanja dodataka ira je kod upravnog akata koji se donose prema slobodnoj ocjeni, nego kod akata koji su u svim svojim dijelovima strogo pravno vezani. Ali i tu se mogu stavljati samo oni dodaci koji su u skladu sa svrhom koja se mora ostvariti donoenjem akta i koja se kao takva moe braniti na temelju zak onske ovlasti koja doputa slobodnu ocjenu. Utjecaj nezakonitih dodataka na upravni akt: a) nezakoniti dodatak veeg znaenja rui itavi akt, b) nezakoniti dodatak koji nema vee znaenje ne utjee na sudbinu akta dodatak otpada, a sam akt ostaje na snazi.

67

Vremensko djelovanje upravnog akta Poetak djelovanja: 1. prema donositelju upravnog akta akt obvezuje svog donositelja od trenutka kad ga je otposlao stranci. Dok akt ne dostavi stranci, donositelj ga moe izmijeniti ili povui, to znai da akt ne obvezuje ni donositelja dok ne pone djelovati prema stranci. 2. prema stranci akt djeluje tek od trenutka pravilno obavljene dostave. Procedura dostave propisana je zakonom. Proputanje dostave i nepravilna dostava spreavaju nastupanje pravnih uinaka. Bezrazlono odbijanje primitka (odbijanje bez zakonskog razloga) ne moe sprijeiti da pravni uinci akta zaponu, ako je dostavlja nakon takvog odbijanja postupio na nain kako to propisuju pravila procedure. Prestanak vaenja: 1. iskoritavanjem ovlasti koja je podijeljena aktom, tj. izvrenjem obveze koja je nametnuta aktom inidba stranke jednokratnim izvrenjem ostvaruje u potpunosti svrhu zbog koje je sam akt bio donesen, pa nema potrebe da akt i dalje vai; npr. stranka isplati iznos poreza odreen aktom. 2. nastupom rezolutivnog uvjeta ili raskidnog roka akti koji sadre takve dodatke da njihovo nastupanje dovodi do prestanka vaenja samog akta. U tu grupu spadaju i oni akti kod kojih je donositelj iskoristio pravo opoziva. Ako je u aktu bio sadran dodatak pridraj opoziva pa ga je donositelj iskoristio i opozvao akt, takoer prestaje vaenje akta. 3. iskoritavanjem prava opoziva akti koji sadre takve dodatke da njihovo nastupanje dovodi do prestanka vaenja samog akta. U tu grupu spadaju i oni akti kod kojih je donositelj iskoristio pravo opoziva. Ako je u aktu bio sadran dodatak pridraj opoziva pa ga je donositelj iskoristio i opozvao akt, takoer prestaje vaenje akta. 4. stavljanjem izvan snage ponitavanjem ili ukidanjem takvo stavljanje izvan snage znai autoritativan zahvat u ve postojei akt i ono se provodi novim aktom kojim se prijanji stavlja izvan snage. 5. propau stvari o kojoj je aktom odlueno odnosi se na akt koji je kao predmet odluivanja imao ovlasti i dunosti vezane za odreenu stvar; npr. prometna dozvola vezana za odreeno vozilo, a ono bude uniteno. 6. smru stranke kod tzv. osobnih akata kad se prava i obveze utvrene aktom vezuju strogo za odreenu osobu, bez mogunosti prenoenja na drugu, onda smrt titulara ujedno znai i prestanak akta; npr. dozvola za dranje i noenje oruja. 7. nevrenjem ovlasti koja su podijeljena aktom takav nain prestanka karakteriziraju 2 okolnosti: stranka proputa koristiti se ovlau, a takvo proputanje je PN predvieno kao razlog za prestanak samog akta. Obino se u takvim aktima u PN predvidi rok u kojemu se stranka moe koristiti ovlau, tako da protekom roka dolazi do prestanka vaenja akta. 8. odricanjem od ovlasti koja su stranci podijeljena aktom moe se govoriti samo o onim ovlastima koje su u iskljuivom interesu odricatelja, a kojih se on moe odrei na nain da to ne ide na tetu javnog interesa ni interesa treih osoba; npr. vlasnik zgrade izjavi da odustaje od nadogradnje za koju je dobio dozvolu. Retroaktivno djelovanje upravnog akta Retroaktivno (unatrano, povratno) djelovanje znai da akt konstitutivno, tj. deklaratorno djeluje na pravni odnos koji je postojao prije nego to je sam akt stupio na snagu. Deklaratorni akti (djelovanje ex tunc) bi ve prema svojoj prirodi trebali djelovati retroaktivno, s obzirom da utvruju pravni odnos ili situaciju koja je postojala prije njihova donoenja. Konstitutivni akti u pravilu djeluju ubudue (djelovanje ex nunc). Zabrana njihove retroaktivnosti opravdava se potrebom zatite objektivne zakonitosti, zatitom prava i interesa stranaka. Tzv. PRODUENO PRAVNO DJELOVANJE upravnog akta tada se govori o tzv. anticipiranom aktu. Njegova osobina izraava se u tome to se mogunost djelovanja akta produu je, tako da se zapravo pravno djelovanje anticipiranog upravnog akta javlja kasnije nego to bi to normalno trebalo biti (npr. dozvola za prikljuak na vodovod koji je jo u izgradnji). I ovdje moe biti neza konitog djelovanja ako PN ne doputa donoenje takvih akata. Obveznost upravnog akta OBVEZNOST UPRANOG AKTA znai da dispozitiv akta obvezuje one prema kojima djeluje na nain da su ti subjekti duni potivati izreku kojom se odluuje u konkretnoj upravnoj stvari o pravima i dunostima. Obveznost akta nuna je posljedica njezine autoritativnosti.

68

Obveznost akta obuhvaa: 1. adresata, 2. donositelja, 3. druge osobe. Kako obveznost akta djeluje prema strankama, tako djeluje i prema donositelju akta. Ali obveznost nije samo posljedica njegove autoritativnosti, nego svoju osnovu vue iz PN kojom je akt donesen. PN daje djelotvornost aktu, ali ona moe i oduzeti obveznost aktu. Obveznost stjee dispozitiv akta. Izvrenje upravnog akta IZVRENJE posljednja faza; provodi se u ivot dispozitiv akta. Kod izvrenja akta treba obratiti pozornost na vie okolnosti: 1. prethodi mu donoenje akta Nema mogunosti pristupanja izvrenju ako u konkretnoj stvari nije prethodno odlueno. Samo izuzetno, takvo izvrenje bi bilo dopustivo (tzv. BEZODVLANO IZVRENJE), ali i to pod pretpostavkom da takvu mogunost predvia odgovarajua PN. 2. da akt postane izvran, u smislu da je pravno dopustivo upotrijebiti prinudna sredstva radi osiguranja izvrenja, onda kad izvrenik propusti izvriti obvezu dobrovoljno, u cijelosti ili djelomino. Tijelo koje provodi prinudno izvrenje moe tome pristupiti samo ako za t o ima ovlasti u zakonu, te moe upotrijebiti samo ona prinudna sredstva i na onaj nain kako to doputa PN. Mogunost prinudnog izvrenja akta je predviena za izuzetne sluajeve, dok je kod izbora prinudnih sredstava onaj koji provodi izvrenje obino vezan obvezom upotrebe najblaeg sredstva koje omoguava postizanje cilja. Izvrenje preko treih osoba i putem prinude 1. zamjenjiva nenovana obveza moe se izvriti preko tree osobe ako ona moe i pristaje izvriti obvezu umjesto stranke. Trea osoba izvrava obvezu na troak izvrenika, pa se tako za samog izvrenika nenova na obveza pretvara u novanu. 2. nezamjenjiva nenovana obveza kod nje dolazi do izraaja upotreba prinudnih sredstava. Rije je o obvezi koju umjesto izvrenika ne moe izvriti nitko drugi. Za osiguranje izvrenja takve inidbe koriste se prinudna sredstva: a) posredna izvreniku se prijeti sankcijom (obino novanom kaznom), b) neposredna mogu se upotrijebiti prema izvreniku (tj. prema njegovoj stvari) kada se izvrenje takve obveze ne moe provesti na drugi nain (preko tre ih osoba ili posrednom prinudom). Pravomonost (pravosnanost) upravnog akta PRAVOMONOST uzima kao procesni pravni institut kojim se onemoguava ponovno odluivanje o stvari o kojoj je u redovnom postupku konano odlueno (ne bis in idem). Nedopustivost odluivanja znai: 1. zabranu da stranka postavlja zahtjev za ponovno odluivanje i 2. zabrana donosiocu akta (ili nekom dr.) da o takvoj stvari ponovno odluuje. Sa stajalita upravnog akta, pravomonost oznaava situaciju u kojoj se postupak smatra zavrenim kad je predmet konano rijeen, tako da se zabranjuje u istoj stvari voenje novog postupka i to bez obzira na to kako je sama stvar rijeena. Vrste pravomonosti 1. FORMALNA I MATERIJALNA polazi od kriterija subjekata prema kojima akt proizvodi svoje djelovanje. FORMALNA djeluje prema strankama na nain to im onemoguava pobijanje akta koji je stekao pravomonost i to redovitim pravnim sredstvima (albom ili tubom u upravnom sporu). Trenutak nastupa: rjeenje je pravomono kad se protiv nje vie ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor. MATERIJALNA djeluje prema donositelju akta i to na nain to mu onemoguava opozivanje, tj. mijenjanje ili stavljanje izvan snage upravnog akta kojim je stvar konano rijeena. Naelo mat erijalne pravomonosti oznaava vezanost donositelja upravnog akta samim aktom. Materijalna pravomonost slijedi nakon formalne znai da uinak pravomonosti obuhvaa: a) stranke, tj. adresata akta, b) tek onda njegovog donositelja.

69

2. OBJEKTIVNA I SUBJEKTIVNA nastoje posebno zatititi prava i interese stranaka. OBJEKTIVNA onemoguava rjeavanje o stvari o kojoj je ve odlueno i to, u pravilu, bez obzira na nain na koji je odlueno. SUBJEKTIVNA zabranjuje diranje u akt, te ponovno odluivanje o stvari ako bi se time diralo u steena prava stranke. Subjektivna pravomonost ne brani diranje u one akte kojima stranka nije stekla nikakvo pravo (npr. negativne akte), te u akte koji su za stranku obvezujui, tj. akte koji se ne odnose na prava. Subjektivna pravomonost doputa mogunost zahvaanja i u akte kojima je stranka stekla neko pravo pod uvjetom da zahtjev za takav zahvat dolazi od one stranke koja je pravomonim aktom stekla neko pravo, tj. da stranka da svoj pristanak. 3. APSOLUTNA I RELATIVNA APSOLUTNA svrha pravomonosti je u procesnoj ekonominosti RELATIVNA pravomonost doprinosi pravnoj sigurnosti, tj. zatiti pravnih interesa stranke. Izvanredna pravna sredstva i institut pravomonosti Naelo pravomonosti koje bi znailo apsolutnu neizmjenjivost akta moglo bi u izvjesnim situacijama, posebno kod pogrenih akata, ii na tetu objektivne zakonitosti javnog interesa, pa i interesa stranaka. Institut pravomonosti mora trpiti korekturu u smislu da se dopusti mogunost razliitih oblika zahvata u pravomoni akt kad on sadri takvu pogreku za koju se drutveno opravdano smatra da je pravomonost ne moe pokriti. Takvim (izvanrednim) pravnim sredstvima omoguava se zahvat i u pravomone akte kad oni sadre takvu pogreku koja prema ocjeni zakonodavca predstavlja razlog za korekturu pravomonosti. Upotreba izvanrednih pravnih sredstava mogua je samo kod akata s pogrekom oborivosti. Nitavi akti ne proizvode pravne uinke, pa ih nije potrebno ni napadati pravnim sredstvima. Pod kojim se uvjetima akt s pogrekom oborivosti moe napadati izvanredni pravnim sredstvom propisuje zakonodavac u PN (zakonu). Pravomono rjeenje moe se ponititi, ukinuti ili izmijeniti samo kada je to zakonom predvieno. ZUP poznaje irok sustav izvanrednih PL. Mogu se koristiti protiv konanih rjeenja: 1. OBNOVA POSTUPKA 2. MIJENJANJE I PONITAVANJE U SVEZI S UPRANIM SPOROM 3. PONITAVANJE I UKIDANJE PO PRAVU NADZORA Mogu se koristiti protiv pravomonih rjeenja: 4. ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI 5. UKIDANJE I MIJENJANJE UZ PRIJEDLOG ILI PREMA ZAHTJEVU STRANKE Moe se koristiti protiv izvrnih rjeenja: 6. IZVANREDNO UKIDANJE Objekt pravomonosti Objekt pravomonosti je sam akt. Pravomonost se odnosi samo na najvaniji dio akta , tj. na njezin dispozitiv znai da pravomonim postaje samo akt kojim je konano rijeeno o stvari koja je bila predmet postupka (rjeenje prethodnog pitanja ne obuhvaa pravomonost, ni pojedine zakljuke o pitanjima koja se tiu postupka). Subjekti pravomonosti 1. donositelj upravnog akta, 2. stranke u postupku, 3. pravni sljednici stranke.

70

Pravomonost, konanost i izvrnost KONANOST u pravilu istovremeno nastupaju (konanost i izvrnost u pravilu se vremenski podudaraju) = znai da je postupak donoenja akta zavren NASTUPA: 1. nakon zavretka 1 postupka, tj. nakon donoenja i dostavljanja 1 rjeenja; npr. kad protiv 1 rjeenja nije dozvoljena alba ili kad je alba doputena, ali je stranka propustila rok za albu ili to je pravilo, 2. nakon zavretka 2 postupka, kad je 2 aktom odlueno o albi. KONZUMIRA: albu - javlja se prije pravomonosti - ne postoji mogunost da se konanost javi nakon pravomonosti - PODUDARAJU se konanost i pravomonost, npr. kad protiv 2 rjeenja nije doputena alba IZVRNOST = znai mogunost ostvarenja izreke sadrane u dispozitivu akta - javlja se prije pravomonosti s obzirom na to da tuba u upravnom sporu, u pravilu, nema suspenzivno djelovanje - mogue je da se javi nakon pravomonosti; npr. kad je posrijedi akt sa suspenzivnim uvjetom, pa se ne moe izvriti do nastupa uvjeta, iako je postao pravomoan - PODUDARAJU se u nastanku, npr. ako se povodom tube ishodi odgoda izvrenja upravnog akta koji je predmet tube - moe nastupiti prije konanosti ako alba nema suspenzivno djelovanje - moe nakon konanosti, npr. ako se povodom tube ishodi odlaganje izvrenja akta koji je predmet tube do konanosti sudske odluke PRAVOMONOST = uzima se kao procesno pravni institut kojim se onemoguava ponovno odluivanje o stvari o kojoj je u redovitom postupku konano odlueno (ne bis in idem) Nedopustivost odluivanja znai: a) zabranu da stranka postavlja zahtjev za ponovno odluivanje, b) zabrana donositelju akta da o takvoj stvari ponovno odluuje. - sa stajalita akta, pravomonost oznaava situaciju u kojoj se postupak smatra zavrenim kad je predmet konano rijeen, tako da se zabranjuje u istoj stvari voenje novog postupka, i to bez obzira na to kako je sama stvar rijeena KONZUMIRA: 1. albu 2. tubu

Pogreni upravni akti 1. nezakonit (protupravni) oblik pogrenosti manifestira se povredom pravnog pravila iz sustava pozitivnog prava; 2. nepravilan (nesvrsishodan, neoportun) donositelj je postupio nesvrsishodno sa stajalita javnog interesa pri donoenju akta. Obujam i posljedice pogrenosti Akt moe biti pogrean u: 1. cijelosti (totalna pogrenost) obino pogreka u dispozitivu akta, onda se zahvat u povodu redovnih ili izvanrednih pravnih sredstava poduzima radi objektivnog stavljanja izvan snage itavog akta; 2. djelomino (parcijalna pogrenost) ako je samo jedan dio akta optereen pogrekom, onda je mogue samo taj dio anulirati na nain da se takvim stavljanjem izvan snage ne utjee na ostale dijelove akta. Nuno je voditi rauna o tome koja pogreka je posrijedi i kako ona utjee na sam akt. Posljedice koje proizlaze iz pogrenosti u aktu mogu biti razliite: 1. oborivi (ruljivi) sadre blau pogreku, onu koja je takve prirode da akt i uz nju dobiva svoju pravnu snagu. Oborivi akt zadrava svoju pravnu snagu i postaje neizmjenljiv ako se protiv njega u predvienom roku ne iskoriste doputena pravna sredstva, tj. ako se dopustivim pravni m sredstvima ne uspije. Protiv oborivih akata treba se akcijom stranaka ili prema slu. dunosti koristiti pravnim sredstvima (redovnim ili izvanrednim) i to u ostavljenom roku, te tako nastaviti da oborivi akt bude izmijenjen ili stavljen izvan snage. U protivnom takvi akti postaju pravomoni i neoborivi. ZUP predvia redovna i izvanredna pravna sredstva koja se mogu koristiti protiv oborivih akata (alba 2 tijelu, tuba u upravnom sporu, izvanredna pravna sredstva ). 2. nitavi onaj sa najteom pogrekom. Nitavi akt ne moe konvalidirati ni protekom vremena. Na takvu nitavost moe se pozvati svatko, a akt moe biti oglaen nitavim u svako doba, tako da se moe smatrati kao da nije ni bio donesen. Ogla avanje nitavim provodi se na prijedlog stranke ili po slu.

71

dunosti, no uvijek sa djelovanjem ex tunc. U zakonodavstvu se to obavlja na nain to se izriito propisuje kad dolazi do nitavosti (pogreke nitavosti). Ponitavanje, ukidanje i oglaavanje nitavim upravnih akata Protiv oborivih upravnih akata koriste se sankcije ukidanja i ponitavanja: 1. UKIDANJE djeluje ex nunc, tj. ubudue, tako da ukinuti akt ne moe od trenutka ukidanja vie proizvoditi pravne uinke. Pravne posljedice akta proizvedene do trenutka ukidanja ostaju i dalje na snazi. Ukidanje se provodi kod blaih oblika greke. 2. PONITAVANJE djeluje ex tunc, tj. unatrag, ponitavanjem akta stavlja se izvan snage sam akt, ali i sve one pravne posljedice koje je takav akt proizveo od trenutka stupanja na snagu. Ponitavanje se kor isti za stavljanje izvan snage akata s teom pogrekom oborivosti. Kod nitavih akata dolazi samo do oglaavanja akta nitavim. Takvo oglaavanje ima deklaratorni karakter i po svojoj prirodi djeluje ex tunc. Konvalidiranje pogrenog upravnog akta KONVALIDIRANJE znai njezino naknadno osnaenje. Radi odreenih okolnosti eliminira se pogreka sadrana u aktu, pa se smatra da je akt od trenutka donoenja valjan, npr. akt donesen bez prijedloga stranke, a na koji je ona kasnije na izvjestan dopustiv nain pristala. Ono je mogue samo kod oborivih akata. Konkretni akti uprave izvan upravnog akta KONKRETNI AKTI UPRAVE IZVAN UPRANOG AKTA ne spadaju ni u kategoriju upravnog akata ni u kategoriju openormativnih akata uprave. Ono to odvaja takve akte od upravnih akta je nedostatak nekog od osnovnih elemenata koji su svojstveni u upravnom aktu. Najee je to nedostatak neposrednog pravnog uinka. 1. Uvjerenja uvjerenje ne zasniva, tj. ne utvruje takve injenice ili odnose, ve ih samo zasvjedoava s obzirom na neki dr. akt. Ono je prema svom pravnom znaenju javna isprava, a ne upravni akt. Uvjerenje ne moe kao upravni akt postati pravomonim, ve se prema njemu pretpostavlja samo istinitost onoga to zasvjedoava, i to tako dugo dok se ne dokae protivno. 2. Obavijest moe imati karakter informacije upuene pojedinom subjektu o odreenim pitanjima koja za njega mogu biti od interesa. Obavjetavanje je uvijek bez neposrednog pravnog uinka. U sudskoj praksi se i takvi akti, bez obzira na njihov oblik, izjednaavaju s upravnim aktom i protiv njih se doputa upravni spor. 3. Pouavanja i savjetovanja oblici strune pomoi koju razliita tijela daju odreenim subjektima radi lakeg snalaenja u odgovarajuoj situaciji ili radi lakeg ostvarivanja odreenih pr ava, tj. izvravanja dunosti. Nedostaje im pravni uinak zbog ega ni oni nikad ne mogu stei kvalitetu upravnog akta. Tijela dr. uprave esto obavljaju razliite poslove tehnikog karaktera tzv. materijalne radnje ili tehnike operacije.

71

18. Upravni postupak UPRAVNI POSTUPAK skup pravnih pravila kojima je reguliran nain djelovanja tijela dr. uprave (dr. dravnih tijela i pravnih osoba koje imaju javne ovlasti) kada ta tijela primjenom materijalnopravnih propisa na konkretan drutveni odnos, donose svoje upravne akte kojima rjeavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima odr eenih subjekata (pojedinaca, pavnih osoba ili dr. stranaka). I.P. Razvoj kodificiranja upravnog postupka Razvoj kodificiranja upravnog postupka iroka sloboda u postupanju dr. uprave karakteristina je za razdoblje tzv. policijsko-apsolutistike drave feudalnog tipa, u kojoj uprava nije bila podvedena pod reim PN. Pojava intenzivnije kodifikacije zapaa se prvi put u Austriji; Austrija je pola st. poslije formiranja svog Upravnog suda u Beu i njihove plodne judikature donijela 1925. 4 upravno-procesna zakona. U vremenu izmeu 2. svj. rata posebna pravila o upravnom postupku donijele su: ehoslovaka, Poljska i Jugoslavija. Proces ire kodifikacije pravila upravnog p ostupka dobio je osobiti zamah nakon 2. svj. rata. Zakonsko reguliranje upravnog postupka u Hrv. Prvi ZUP donijet je bio na kraju 1930.; vr ijedio je i za podruja Hrv. koja su bila u sastavu Jugoslavije. Stavljajui posebnim zakonom iz 1946. izvan snage sve pravne propise donijete prije 06. 04. 1941., u FNRJ je bio stavljen izvan snage i ZUP; propisivanje pojedinih naela bilo je izvreno dijelom zakonima o narodnim odborima. ZUP je donijet u Jugi prvi put 1956.; mijenjan u vie navrata. RH je preuzela 1991. u svoj pravni sustav ZUP prema proienom tekstu kakav je utvren 1986. Zakonom o preuzimanju ZUP-a. Osnovna naela postupka 1. NAELO ZAKONITOSTI Dr. tijela, ustanove i dr. pravne osobe koje postupaju u upravnim stvarima, rjeavaju na temelju zakona, dr. propisa dr. tijela i na osnovi opih akata ustanova i dr. pra vnih osoba koje one donose na temelju javnih ovlasti. U upravnim stvarima u kojima je dr. tijelo zakonom ili na zakonu utemeljenim propisom ovlaten da rjeava po slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama ovlatenja i u skladu s ciljem u kojem je ovlatenje dano. Odredbe ZUP-a vae i za sluajeve u kojima je dr. tijelo ovlateno da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj ocjeni. 2. NAELO ZATITE PRAVA GRAANA I ZATITE JAVNOG INTERESA Pri voenju postupka i rjeavanju tijela koja postupaju po ZUP-u duna su strankama omoguiti da to lake zatite i ostvare svoja prava, vodei pri tome rauna da ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu prava dr. osoba ni u suprotnosti sa javnim interesom utvrenim zakonom. Kad slu. osoba, s obzirom na postojee injenino stanje, sazna ili ocijeni da odreeni graanin ili organizacija imaju osnovu za ostvarenje nekog prava, treba ih upozoriti na to. Ako se na temelju zakona strankama nalau kakve obveze, prema njima e se primjenjivati one mjere predviene propisima koje su za njih povoljnije, ako se takvim mjerama postie svrha zakona. 3. NAELO EFIKASNOSTI Kad dr. tijela, ustanove i dr. pravne osobe rjeavaju u upravnim stvarima, duni su osigurati efikasno ostvarivanje prava i interesa graana, poduzea, ustanova i dr. pravnih osoba. 4. NAELO MATERIJALNE ISTINE U postupku se mora utvrditi pravo stanje stvari, i u tom cilju moraju se utvrditi sve injenice koje su od vanosti za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. 5. NAELO SASLUANJA STRANKE Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima koje su od vanosti za donoenje rjeenja. Rjeenje se moe donijeti bez prethodnog izjanjenja stranke samo u sluajevima kad je to zakonom doputeno. 6. NAELO SLOBODNE OCJENE Koje e injenice uzeti kao dokazane odluuje ovlatena slu. osoba po svom uvjerenju, na temelju savjesne i briljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

72

7. NAELO SAMOSTALNOSTI U RJEAVANJU Nadleno tijelo vodi postupak i donosi rjeenje samostalno u okviru ovlatenja danih zakonom, dr. propisima i opim aktima. Ovlatena slu. osoba tijela nadlenog za voenje postupka samostalno utvruje injenice i okolnosti i na podlozi utvrenih injenica i okolnosti primjenjuje propise, tj. ope akte na konkretni sluaj. 8. NAELO PRAVA NA ALBU Protiv rjeenja donesenog u 1 stranka ima pravo albe. Samo se zakonom moe propisati da u pojedinim upravnim stvarima alba nije doputena ako je na dr. nain osigurana zatita prava i zakonitosti. Ako nema 2 tijela, alba protiv 1 rjeenja moe se izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Tim zakonom odredit e se i tijelo koje e rjeavati o albi. Uz uvjete iz ZUP-a, stranka ima pravo albe i kad 1 tijelo nije u odreenom roku donijelo rjeenje o njezinom zahtjevu. Protiv rjeenja donesenog u 2 alba nije doputena. 9. NAELO EKONOMINOSTI Postupak se ima voditi brzo i sa to manje trokova i gubitaka vremena za stranku i dr. osobe koje sudjeluju u postupku, ali tako da se pribavi sve to je potrebno za pravilno utvrivanje injeninog stanja i za donoenje zakonitog i pravilnog rjeenja. 10. NAELO POMOI NEUKOJ STRANCI I UPOTREBA STRANOG JEZIKA Tijelo koje vodi postupak brinut e se da neznanje i neukost stranke i dr. osoba koje sudjeluju u postupku ne bude na tetu prava to im po zakonu pripadaju. Zakon vodi rauna o osobama koje sudjeluju u postupku, a ne znaju jezik na kome se postupak vodi. One se mogu sluiti svojim jezikom, te imaju pravo da tijek postupka prate preko tumaa. 11. NAELO UPOTREBE JEZIKA I PISMA Upravni postupak vodi se na jeziku i pismu koji su u slu. upotrebi kod tijela kod kojeg se vodi postupak. Pripadnicima svih naroda i manjina jami se sloboda sluenja svojim jezikom i pismom u upravnom postupku, pod uvjetima utvrenim posebnim zakonom. Vaenje Zakona o opem upravnom postupku (ZUP) Po ZUP-u su duna postupati tijela dr. uprave i dr. dr. tijela kad a) u upravnim stvarima, b) neposredno primjenjujui propise, c) rjeavaju o pravima i obvezama ili pravnim interesima pojedinih subjekata (pojedinca, pravne osobe ili dr. stranke). Po ZUP-u su dune postupati i dr. pravne osobe kad u obavljanju javne ovlasti rjeavaju u upravnim stvarima. Opi i posebni postupak Opi upravni postupak normiran je ZUP-om. Tzv. posebni postupak za odreenu upravne oblast pojedina pitanja postupka mogu se posebnim zakonom urediti drukije nego to su ure ena ZUP-om, ali samo ako je to nuno za postupanje u odreenoj upravnoj oblasti i nije protivno naelima samog ZUP -a. U svim pitanjima koja nisu ureena posebnim zakonom (lex specialis) nuno se postupa prema odredbama ZUP-a (lex generalis). Nadlenost za voenje upravnog postupka NADLENOST predstavlja skup ovlasti i dunosti koje za postupanje odreeni h tijela propisuje pozitivni pravni poredak. I.P. Stvarna nadlenost Stvarna nadlenost Stvarna nadlenost za rjeavanje u upravnom postupku odreuje se po propisima kojima se ureuje odreena upravna oblast ili se ureuje nadlenost pojedinih tijela. Za rjeavanje u upravnim stvarima u 1 stvarno su nadlena tijela utvrena propisima o ustrojstvu tijela dr. uprave, propisima kojima se ureuje pojedina upravna oblast, tj. dr. posebnim propisima. Ako propisima nije utvrena stvarna nadlenost , za postupanje su nadlena tijela dr. uprave u iji djelokrug pripadaju poslovi ope uprave (ZUP).

73

Poslove dr. uprave u 1 obavljaju upanijski uredi, tj. gradski uredi grada Zagreba ako posebnim zakonom nije drugaije odreeno (prema ZUS-u). I.P. Mjesna nadlenost Mjesna nadlenost Odreuje se po propisima o politiko-teritorijalnoj podjeli i po propisima o organizaciji pojedinih tijela. Ako posebnim propisima nije drukije odreeno, odreuje se na sljedei nain: 1. u stvarima koje se odnose na nekretninu prema mjestu gdje se ona nalazi; 2. u stvarima koje se odnose na djelatnost nekog dr. tijela, ustanove ili dr. pravne osobe prema mjestu njihova sjedita, u stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica ustanova i dr. pravnih osoba, nadlenost se odreuje prema sjeditu poslovne jedinice; 3. u stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u odreenom mjestu prema sjeditu radnje, tj. mjestu gdje se djelatnost obavlja; 4. u ostalim stvarima prema prebivalitu stranke; kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema stranci prema kojoj je zahtjev upravljen; ako stranka nema prebivalite u Hrv., nadlenost se odreuje prema mjestu njezinog boravita, a ako nema boravita prema mjestu njezinog posljednjeg prebivalita, tj. boravita u Hrv.; 5. ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti na jedan od opisanih naina, onda se odreuje prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka . U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov ili u kojima je povod za voenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, mjesna se nadlenost odreuje prema matinoj luci broda, tj. matinom pristanitu zrakoplova. Ako bi jednovremeno bila mjesno nadlena 2 ili vie tijela, nadleno je ono koje je prvo pokrenulo postupak, ali se mjesno nadlena tijela mogu sporazumjeti koje e od njih voditi postupak (sporazum o mjesnoj nadlenosti). Svaki mjesno nadleni organ izvrit e na svojem podruju one radnje postupka koje ne trpe odgodu. Tijelo koje je pokrenulo postupak, kao mjesno nadleno, zadrava nadlenost i kad u tijeku postupka nastupe okolnosti prema kojima bi mjesno nadleno bilo dr. tijelo (zadravanje mjesne nadlenosti). Tijelu koje je prema novim okolnostima postalo mjesno nadleno moe ustupiti predmet ako se time znatno olakava postupak, posebno za stranku. I.P. Micanje nadlenosti Micanje nadlenosti Niti jedno tijelo ne moe preuzeti odreenu upravnu stvar iz nadlenosti drugog tijela (SUPSTITUCIJA) i samo je rijeiti, osim ako je to zakonom predvieno i pod uvjetima propisanim zakonom. Tijelo nadleno za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari moe samo na osnovi izriite zakonske ovlasti prenijeti rjeavanje (DELEGACIJA) u toj stvari na drugo tijelo. Stvarna i mjesna nadlenost ne mogu se mijenjati dogovorom stranaka, dogovorom tijela i stranaka ni dogovorom tijela, osim ako je zakonom drukije odreeno. Dunosti tijela da pazi na svoju nadlenost Svako tijelo u tijeku cijelog postupka pazi prema slu. dunosti na svoju stvarnu i mjesnu nadlenost. Ako tijelo nae da nije nadleno za rad u odreenoj upravnoj stvari, postupit e na nain: a) Ako organ nije nadlean za primitak pismenog podneska, tj. priopenja na zapisnik, slu. osoba tog organa upozorit e na to podnositelja i uputiti ga organu nadlenome za primitak. Ako i pored toga, podnositelj zahtijeva da se njezin podnesak primi, slu. osoba duna je primiti takav podnesak, tj. usmeno priopenje. Ako organ nae da nije nadlean za rad o takvu podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti. b) Kad organ potom dobije podnesak za iji primitak nije nadlean, a nesumnjivo je koji je organ nadlean, poslat e podnesak bez odgode nadle nom organu i o tome obavijestiti stranku. Ako organ koji je dobio podnesak ne moe utvrditi koji je organ nadlean za rad o podnesku, donijet e bez odgode zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci Ako je nenadleno tijelo izvrilo koju radnju postupka, nadleno tijelo kojem je stvar ustupljena ocijenit e da li e koju od tih radnji ponoviti.

74

Povreda odredaba o nadlenosti razlog je za stavljanje rjeenja izvan snage u albenom postupku ili postupku prema odreenim izvanrednim PL. Stranke s diplomatskim imunitetom Odredbe ZUP-a primjenjuju se bez iznimke i u stvarima u kojima se kao stranka pojavljuje stranac (osoba stranog dravljanstva, fizika ili pravna , ili osoba bez dravljanstva). Strana drava, me. organizacija, tj. osobe koje uivaju pravni imuniteta imaju u upravnom postupku poloaj ureen me. pravom, tj. me. ugovorima, priznatim od nadlenih dr. tijela. U sluaju sumnje oko postojanja imuniteta , objanjenje daje tijelo dr. uprave nadleno za inozemne poslove. Prostorno ogranienje nadlenosti Svako tijelo obavlja slu. radnje u granicama svog podruja. Ako postoji opasnost zbog odlaganja, a slu. bi radnju trebalo izvriti izvan granica podruja tijela, tada je mogue da odreeno tijelo obavi radnju i izvan granica svog podruja, ali je duno o tome odmah obavijestiti tijelo na ijem je podruju tu radnju poduzelo. Sukob nadlenosti Nastaje kao posljedica mogueg razliitog tumaenja normi o nadlenosti. Sukobi o nadlenosti rjeavaju se: 1. izmeu tijela dr. uprave rjeava Vlada RH, ako je sukob nastao na razini Republike, tj. odgovarajua izvrna tijela jedinica lokalne samouprave, ako je sukob nadlenosti nastao na njihovu podruju; 2. izmeu tijela dr. uprave iste upravne oblasti raznih razina rjeava nadleno ministarstvo ili dr. nadleno republiko tijelo dr. uprave; 3. izmeu tijela dr. uprave i izvrnih tijela rjeava Vlada; izmeu Vlade i ministarstva i dr. republikih tijela dr. uprave rjeava Sabor; 4. izmeu tijela dr. uprave i dr. pravnih osoba s javnim ovlastima rjeava Vlada; 5. ostale sukobe nadlenosti rjeava republika sud nadlean za upravne sporove. Prijedlog za rjeavanje sukoba nadlenosti podnosi tijelo koje je posljednje odluivalo o svojoj nadlenosti, ali taj prijedlog moe podnijeti i stranka. Donoenjem odluke o prijedlogu za rjeavanje sukoba nadlenosti tijelo koje o tome odluuje istovremeno ponitava rjeenje koje je u upravnoj stvari donijelo nenadleno tijelo, tj. ponitava zakljuak kojim se nadleno tijelo izjasnilo kao nenadleno i dostavlja spise predmeta nadlenom tijelu. Protiv rjeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti, stranka ne moe izjaviti posebnu albu niti voditi poseban upravni spor; rjeenje postaje pravomono dostavom stranci. Tijelo koje je u sukobu moe izjaviti albu ako smatra da mu je tim rjeenjem povrijeeno kakvo pravo. Slubena osoba ovlatena za voenje postupka i rjeavanje Kad je za rjeavanje u upravnoj stvari nadleno dr. tijelo, rjeenje u upravnom postupku donosi rukovoditelj tijela, ako propisima o organizaciji tog tijela ili dr. posebnim propisima nije drugaije odreeno. Pravo je rukovoditelja da moe ovlastiti drugu osobu istog tijela da rjeava u upravnoj stvari iz odreene vrste poslova, da poduzima radnje u postupku prije donoenja rjeenja. Rjeavanje u upravnim stvarima od strane kolegijalnih tijela Pravo na rjeavanje u upravnim stvarima moe biti dano i kolegijalnim tijelima (povjerenstvu, savjetu, odborima i sl.). Ako je za rjeavanje nadleno kolegijalno tijelo, postupak vodi nadleno tijelo uprave u iji djelokrug pripada upravna stvar, pa onda tijelo, tj. slu. osoba ovlatena za voenje postupka, podnosi pismeni referat kolegijalnom tijelu (ako posebnim propisom nije odreeno da referat podnosi povjerenstvo ili dr. tijelo, tj. dr. pravna osoba). Rjeavanje u upravnim stvarima od strane pravnih osoba s javnim ovlastima Kad u upravnim stvarima rjeava pravna osoba s javnim ovlastima, rjeenje donosi ravnatelj te pravne osobe, ako propisima nije drukije odreeno. On moe ovlastiti drugu strunu slu. osobu da poduzima radnje ili rjeava.

75

Pravna pomo Prema naelu prostornog ogranienja nadleno svako tijelo obavlja slu. radnje u granicama svog podruja. esto je potrebno da se pojedine radnje u postupku poduzimaju i izvan podruja nadlenog tijela. Tada dolazi do pruanja pravne pomoi (tzv. REKVIZICIJA). Nju prua, na osnovi posebne zamolnice, tijelo na ijem podruju valja poduzeti radnju. Zamoljeno tijelo, pravna osoba i ustanova duni su postupiti po molbi u granicama svog podruja i djelokruga bez odlaganja, a najkasnije u roku 30 dana nakon primitka molbe. Pravna pomo za izvravanje pojedinih radnji u postupku moe se traiti i od sudova. Oni su duni postupiti prema takvom traenju ako se time ne ometa sudski postupak. Sud moe odrediti rok u kojem se spisi moraju vratiti. Za pravnu pomo u odnosu s inozemnim tijelima vrijede odredbe me. ugovora, a ako njih nema, primjenjuje se naelo uzajamnosti. Ako postoji sumnja o postojanju uzajamnosti, objanjenje daje organ dr. uprave nadlean za inozemne poslove. Kad domaa tijela ukazuju pravnu pomo inozemnim tijelima, to ine nain predvien u domaem zakonu. Pruanje pravne pomoi inozemnom tijelu mora se uskratiti ako je radnja koja se trai protivna javnom poretku. Vrste pravne pomoi: a) obvezna pravna pomo za izvrenje radnje moe se zamoliti tijelo dr. uprave; b) fakultativna pravna pomo kad nadleno tijelo ne izvrava odreenu radnju iz razloga ekonominosti, ve za to zamoljava dr. tijelo; on moe, ali ne mora u takvim sluajevima traiti pravnu pomo. Izuzee slubene osobe Uvjeti za izuzee: 1. ako je u predmetu o kojem se vodi postupak, stranka suovlatenik, tj. suoobveznik, svjedok, vjetak, punomonik ili zakonski zastupnik stranke, 2. ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj do zakljuno 4, brani drug ili srodnik po tazbini do zakljuno 2, pa i onda kad je brak prestao, 3. ako je sa strankom, zastupnikom ili punomonikom stranke u odnosu staratelja, usvojitelja ili hranitelja, 4. ako je u 1 sudjelovao u voenju postupka ili donoenju rjeenja. Slu. osoba koja bi morala rjeavati u odreenoj upravnoj stvari ili obaviti koju radnju postupku, duna je prekinuti svaki daljnji rad na predmetu im sazna da postoji koji od odreenih razloga za izuzee i o tome obavijestiti tijelo nadleno za rjeavanje o izuzeu. Ako slu. osoba smatra da postoje dr. okolnosti koje opravdavaju njegovo izuzee, obavijestiti e o tome isto tijelo ne prekidajui daljnji rad. Kad stranka postavlja zahtjev za izuzee slu. osobe, onda u zahtjevu mora navesti okolnosti zbog kojih smatra da postoji koji od razloga za izuzee. Slu. osoba za koju je stranka zahtijevala izuzee ne moe sve do donoenja zakljuka o tom zahtjevu vriti nikakve radnje u postupku, osim onih koje ne trpe odlaganje. O izuzeu slu. osobe tijela odluuje rukovoditelj, a o izuzeu rukovoditelja nadleno izvrno tijelo; osim o izuzeu rukovoditelja tijela u sustavu tijela dr. uprave, o ijem izuzeu odluuje rukovoditelj tijela dr. uprave u ijem se sustavu to tijelo nalazi. O izuzeu lana kolegijalnog tijela odluuje njegov predsjednik, a o njegovom izuzeu odgovarajue izvrno tijelo. O izuzeu slu. osobe u pravnoj osobi s javnim ovlastima odluuje ravnatelj te pravne osobe, a o njegovom izuzeu tijelo utvreno statutom ili dr. opim aktom. O izuzeu se odluuje zakljukom; protiv zakljuka kojim se odreuje izuzee nije doputena alba. Stranka u upravnom postupku 1. Aktivna stranka osoba prema ijem je zahtjevu postupak pokrenut; npr. osoba koja trai izdavanje neke dozvole. 2. Pasivna stranka osoba protiv koje se vodi postupak; npr. osoba iju poreznu obvezu utvruje nadleno tijelo. 3. Nuzgredna stranka ili intervenijent osoba koja radi zatite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku; npr. osoba koja smatra da u mu podizanjem zgrade za iju se izgradnju trai gra. dozvola u upravnom postupku biti povrijeeno neko pravo ili pravni interes.

76

Fizika i pravna osoba kao stranka Stranka u upravnom postupku moe biti svaka fizika (domaa, strana, bez dravljanstva) i pravna osob a (npr. poduzee, ustanova). Bitno je da se odluuje o njihovim pravima i obvezama. Subjekti koji nemaju svojstvo fizike ni pravne osobe (npr. dr. tijelo, pos. jedinica, naselje, grupa osoba i dr.) mogu biti stranke u postupku pod uvjetom da mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rjeava u upravnom postupku. Sindikalna organizacija kao stranka Stranka u upravnom postupku moe biti i sindikalna organizacija i to ako se upravni postupak odnosi na kakvo pravo ili pravni interes radnika. I dr. pravni subjekti koji prema opem aktu imaju zadatak titit odreena prava i interese svojih lanova mogu po pristanku lana i u njihovo ime staviti zahtjev koji se odnosi na takva prava i interese i stupiti u ve pokrenuti postupak sa svim pravima stranke. Dr. odvjetnik, dr. dravna tijela i puki pravobranitelj s pravima i dunostima stranke Ako su dr. odvjetnik, dr. dr. tijela i puki pravobranitelj zakonom ovlateni da u upravnom postupku zastupaju drutvene interese, imaju u granicama ovlasti prava i dunosti stranke znai da mogu poduzimati radnje u postupku, koristiti se pravnim sredstvima i dr., ali se njima ne moe okonanjem postupka priznati nikakvo pravo niti nametati obveza. Priznavanje prava i nametanje obveze mogue je samo prema strankama u postupku. Ne mogu u postupku imati ire ovlasti nego to ih imaju stranke. Ipak ostaje mogunost da posebni zakon podijeli tim subjektima za postupanje u postupku radi zatite drutvenih interesa ira prava nego to ih inae imaju stranke. Jednostranake i viestranake stvari S obzirom na broj stranaka u postupku: 1. JEDNOSTRANAKE stvari one u kojima sudjeluje samo jedna stranka, no mogu biti i kad u postupku sudjeluje vie stranaka ako su one na istoj poziciji i istupaju zajedniki. 2. KONTRADIKTORNE stvari one u kojima sudjeluje vie stranaka sa suprotnim inter esima (zahtjevima). Mogu biti sa kolidirajuim ili kontrarnim strankama: a) kod kolidirajuih stranaka karakteristino je da stranke, u pravilu, stavljaju suprotne zahtjeve, ali se ne nalaze u uzajamnom odnosu, ve svaka stranka stoji za sebe u posebnom odnosu prema tijelu koje vodi postupak; npr. dvije stranke trae dodjeljivanje istog zemljita za izgradnju; b) kod kontrarnih stranaka bitan je odnos meu samim strankama koji je neposredan; jedna stranka prema drugoj istie odreeni zahtjev, o kojem treba odluiti tijelo koje vodi postupak; npr. postavljanje zahtjeva za naknadu poljske tete o kojoj odluuje upravno tijelo. Uvjeti za stranako djelovanje Stranaka sposobnost (pravna sposobnost) sposobnost da subjekti budu nositelji prava i obveza. To su sve fizike i pravne osobe, a pod odreenim uvjetima i osobe koje nemaju svojstvo pr avne ni fizike. Procesna sposobnost sposobnost samostalnog obavljanja radnji u postupku (pretpostavlja stranaku). Stranaka legitimacija (legitimatio ad causam) oznaava postojanje izvjesne veze odreene osobe s predmetom o kojem se rjeava u upravnom postupku. Tijelo koje vodi postupak duno je u tijeku cijelog postupka paziti moe li osoba koja se pojavljuje kao stranka biti stranka u postupku. Zakonski zastupnik Odreuje se: 1. za osobe koje su potpuno ili djelomino liene pos. sposobnosti, pa ne mogu samostalno obavljati radnje u postupku na osnovi zakona ili aktom nadlenog dr. tijela, 2. za pravne osobe opim aktom, 3. dr. tijelu zakonom. Kad tijelo koje vodi postupak ustanovi da zakonski zastupnik osobe pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu panju u zastupanju, obavijestit e organ starateljstva. Dunost je tijela koje vodi postupku da u toku cijelog postupka ex offo pazi da li osoba koja se pojavljuje kao stranka moe biti stranka i da li stranku zastupa njezin zakonski zastupnik.

77

Privremeni zastupnik Privremenog zastupnika postavlja tijelo koje vodi postupak: 1. ako procesno nesposobna stranka nema zakonskog zastupnika ili se neka radnja mora poduzeti protiv osobe ije je boravite nep oznato, a koja nema punomonika; Tada se postavlja privremeni zastupnik ako to trai hitnost predmeta, a postupak se mora provesti. 2. ako ustanova ili dr. pravna osoba nema zakonskog zastupnika, predstavnika ili punomonika; 3. kad se mora izvriti radnja koja se ne moe odloiti, a stranku, tj. njezinog punomonika ili zastupnika nije mogue pravodobno pozvati. Postavljena osoba duna je prihvatiti se zastupanja; moe ga odbiti samo ako postoje razlozi predvieni posebnim propisima. Privremeni zastupnik sudjeluje samo u postupku za koji je izriito postavljen, i to dok se ne pojavi zakonski zastupnik ili predstavnik stranke, tj. sama stranka ili njezin punomonik. Procesna zajednica PROCESNA ZAJEDNICA predstavlja zajedniki udio vie stranaka u istom post upku u kojem takve stranke istupaju zajedniki kao jedna stranka prema tijelu koje vodi postupak. Moe biti: a) MATERIJALNA svi zajedniari su meu sobom povezani i bez obzira na pojedini proces. U upravnom postupku oni ine jedinstvenu stranku i djelovanje jednog zajedniara vrijedi i za sve ostale; npr. suvlasnici izvlatenog zemljita. b) FORMALNA zajedniari se nalaze u jednakom pravnom poloaju, ali nisu nerazdruivi; npr. vie osoba trai, radi zajednikog interesa, donoenje jednog akta. Zajedniari su duni naznaiti tko e od njih istupati kao njihov zajedniki predstavnik ili postaviti zajednikog punomonika. Bez obzira na zajednikog predstavnika, tj. punomonika svaka stranka zadrava pravo da istupa kao stranka u postupku, daje izjave, samostalno izjavljuje albe, te da se koristi dr. sredstvima. Punomonik i struni pomaga Stranka, tj. njegov zakonski zastupnik moe odrediti punomonika koji e je zastupati u upr avnom postupku u svemu, osim u radnjama u kojima je potrebno da sama stranka daje izjave. Uinak radnji punomonika: a) kad punomonik u granicama punomoi poduzima radnje u postupku, onda one imaju isti pravni uinak kao da ih je poduzela sama stranka, b) i pored punomonika sama stranka moe davati izjave, c) ako u pismenim ili usmenim izjavama koje se tiu injenica postoji nesuglasnost izmeu izjava stranke i njegovog punomonika, onda takve injenice cijeni tijelo koje vodi postupak prema naelu slobodne ocjene dokaza, d) stranka koja je prisutna kad njezin punomonik daje usmenu izjavu moe neposredno nakon dane izjave izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomonika. Punomonik moe biti svaka osoba koja je potpuno pos. sposobna, osim osoba koje se bave nadripisarstvom. Ako se kao punomonik pojavi osoba koja se bavi nadripisarstvom, organ e takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome e odmah obavijestiti stranku. Protiv zakljuka o uskraivanju zastupanja moe se izjaviti posebna alba koja ne odgaa izvrenje zakljuka. Punomo se moe dati pismeno ili usmeno na zapisnik, za cijeli postupak ili samo za pojedine radnje, a moe se i vremenski ograniiti, i ono ne prestaje smru stranke, gubitkom njezine procesne sposobnosti ili promjenom njezinog zakonskog zastupnika, ali pravni sljednik stranke, tj. njezin novi zakonski zastupnik moe opozvati prijanju punomo. O usmenoj punomoi stavit e se zabiljeka u spisu predmeta. Stranka koja nije pismena ili se nije u stanju potpisati st avit e na pismenu punomo umjesto potpisa otisak kaiprsta. Ako se punomo izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna je i prisutnost 2 svjedoka koja e se potpisati na punomoi. Iznimno, slu. osoba koja vodi postupak moe dopustiti da u ime stranke, kao njezin punomonik, izvri odreenu radnju osoba koja nije podnijela punomo, ali e istovremeno narediti joj da u naknadno odreenom roku to uini. Ako je punomo dana u obliku privatne isprave, pa se posumnja u nj ezinu istinitost, moe se narediti da se podnese ovjerena punomo.

78

Pravilnost punomoi ispituje se po slu. dunosti, a nedostaci uklanjaju prema l. 68. ZUP-a, pri emu slu. osoba koja vodi postupak moe dopustiti punomoniku s neurednom punomoi da izvri hitne radnje u postupku. l. 68. ZUP-a: Ako podnesak sadri koji formalni nedostatak to spreava postupanje prema njemu ili je nerazumljiv ili nepotpun, ne moe samo zbog toga biti odbaen. Tijelo koje ga je primilo mora uiniti sve to je potrebno da se nedostaci uklone, te odrediti rok podnositelju u kojem je on duan to uiniti. Ako podnositelj u odreenom roku ne ukloni nedostatak, smatrat e se da podnesak nije ni podnesen. Na tu posljedicu podnosilac se osobito upozorava u pozivu da ispravi podnesak. Kad je podnesak poslan telegrafski ili je primljeno telefonsko priopenje, pa se posumnja da je podnesak podnijela osoba ije je ime oznaeno na telegrafskom podnesku, tj. da potjee od osobe koja je pri telefonskom priopenju kazala svoje ime, nadleno tijelo e povesti postupak za utvrivanje tih injenica, pa ako se nedostaci ne uklone, postupit e na nain propisan u l. 68. st. 2. ZUP-a. STRUNI POMAGA osoba koja stranci daje obavijesti i savjete u stvarima za koje se trai struno poznavanje pitanja u svezi s predmetom postupka. On ne zastupa stranku niti stoji u neposrednom odnosu s tijelom koje vodi postupak. Kao struni pomaga stranka ne moe dovesti osobu koja nije pos. sposobna ili koja se bavi nadripisarstvom. Komuniciranje tijela i stranaka 1. Podnesci Zahtjevi, obrasci koji se koriste za automatsku obradu podataka, prijedlozi, prijave, molbe, albe, prigovori i dr. priopenja kojima se pojedinci ili pravne osobe obraaju razliitim tijelima. PREDAJU se: 1. neposredno, 2. alju potom pismeno ili 3. usmeno se priopavaju na zapisnik, 4. ako nije drukije propisano, mogu se izjaviti telegrafski, 5. kratka i hitan priopenja mogu se davati i telefonom ako je to po prirodi stvari mogue. Predaju se tijelu nadlenom za prijam, svakog radnog dana u tijeku radnog vremena. Za usmene podneske koji nisu skopani s rokom ili inae nisu neodgodivi moe se odrediti da se predaju samo u odreene sate u toku radnog vremena. Vrijeme za predaju takvih podnesaka objavljuje svaki organ u svojim prostorijama na vidljivom mjestu. Dunost je tijela nadlenog za prijam podneska, tj. usmenog priopenja da primi podnesak koji mu se predaje i da uzme za zapisnik usmeno priopenje. Ako tijelo nije nadleno za prijam pismenog podneska, tj. priopenja na zapisnik, slu. osoba tog tijela upozorit e na to podnositelja i uputiti ga onom tijelu koje je nadleno za prijam. Ako podnositelj i pored toga zahtjeva da se njegov podnesak primi, slu. osoba duna je primiti takav podnesak, tj. usmeno priopenje. Ako tijelo ustanovi da nije nadleno za rad prema takvom podnesku, donijet e zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti. Protiv tog zakljuka doputena je alba. Kad tijelo dobije potom podnesak za iji prijam nije nadleno, a nesumnjivo je koje je tijelo nadleno za prijam, poslat e podnesak bez odlaganja nadlenom tijelu ili u sud i o tome e obavijestiti stranku. Ako tijelo koje je dobilo podnesak ne moe utvrditi koje je tijelo nadleno za rad na podnesku, donijet e bez odlaganja zakljuak kojim e odbaciti podnesak zbog nenadlenosti i zakljuak odmah dostaviti stranci. I protiv tog zakljuka doputena je alba. Ako tijelo dobije preko pote tubu za pokretanje upravnog spora, tubu e bez odgode dostaviti nadlenom sudu o emu e obavijestiti podnositelja tube. Podnesak treba biti razumljiv i treba sadravati: 1. oznaku tijela kojem se upuuje, 2. predmet na koji se odnosi, 3. zahtjev, tj. prijedlog, 4. tko je zastupnik ili punomonik, ako ga ima, 5. ime, prezime i boravite (adresa) podnositelja, tj. zakonskog zastupnika ili punomonika. Podnositelj je duan vlastoruno potpisati podnesak. Izuzetno, moe ga umjesto njega potpisati njegov brani drug, roditelj, dijete ili odvjetnik koji je prema ovlasti stranke sastavljao podnesak. Ako je podnositelj nepismen ili nije u stanju potpisati se, potpisat e ga druga osoba koja e ujedn o staviti svoje ime i adresu.

79

Ako podnesak sadri koji formalni nedostatak to spreava postupanje prema njemu ili je nerazumljiv ili nepotpun, ne moe samo zbog toga biti odbaen. Tijelo koje ga je primilo mora uiniti sve to je potrebno da se nedostaci uklone, te odrediti rok podnositelju u kojem je on duan to uiniti. Ako podnositelj u odreenom roku ne ukloni nedostatak, smatrat e se da podnesak nije ni podnesen. O tome e tijelo donijeti zakljuak protiv kojeg se moe izjaviti posebna a lba. Na tu posljedicu podnositelj se osobito upozorava u pozivu da ispravi podnesak. Kad je podnesak poslan telegrafski ili je primljeno telefonsko priopenje, pa se posumnja da je podnesak podnijela osoba ije je ime oznaeno na telegrafskom podnesku, tj. da potjee od osobe koja je pri telefonskom priopenju kazala svoje ime, nadleno tijelo e povesti postupak za utvrivanje tih injenica, pa ako se nedostaci ne uklone, postupit e na nain propisan u l. 68. st. 2. ZUP-a. Ako podnesak sadri vie zahtjeva koji se moraju rjeavati odvojeno, tijelo koje primi podnesak uzet e u rjeavanje zahtjev za ije je rjeavanje nadleno, a ostale e uputiti nadlenom tijelu ili e donijeti zakljuak o njihovu odbacivanju zbog nenadlenosti ako ne moe utvrditi koje je tijelo nadleno za rad prema podnesku. 2. Pozivanje Tijelo koje vodi postupak ovlateno je pozivati osobe ije je prisustvo potrebno u postupku, a koje borave na njezinom podruju. Pozivanje se obavlja radi provoenja odreenih procesnih radnji (npr. radi sasluanja pozvane osobe), ali se pozivanje ne moe obavljati radi dostavljanja koja se mogu obaviti potom i na dr. nain pogodniji za osobu koju se treba obavijestiti. Tijelo koje vodi postupak ima pravo pod odreenim uvjetima pozivati osobe sa svog podruja. Samo iznimno, na usmenu raspravu moe biti pozvana i osoba koja boravi izvan podruja tijela koje vodi postupak i to ako se time postupak ubrzava ili olakava, a dolazak ne prouzrokuje vee trokove ili veu dangubu za pozvanog. ZUP odreuje i sadraj pismenog poziva: 1. naziv tijela koje poziva, 2. prezime i ime i adresa osobe koja se poziva, 3. mjesto, dan, a kad je mogue i sat dolaska pozvanog, 4. predmet zbog kojega se poziva i u kojem svojstvu, 5. koja pomona i dokazna sredstva pozvani treba podnijeti, 6. da li je duan doi osobno ili moe poslati punomonika koji e je zastupati, 7. upozorenje da mora izvijestiti tijelo koje je izdalo poziv ako je sprijeena da mu se odazove i posljedice ako se ne odazove ili ne izvijesti da je sprijeena. Prilikom pozivanja tijelo mora voditi rauna da se osoba ije je prisustvo potrebno pozove u vrijeme koje e najmanje ometati pozvanog u obavljanju njegovog redovnog posla. Nitko ne moe biti pozvan nou, osim ako su posrijedi hitne i neodloive mjere. Dunost je pozvane osobe da se odazove pozivu Ako je pozvana osoba zbog bolesti ili kojega dr. opravdanog razloga sprijeena doi, duna je odmah nakon primitka poziva o tome izvijestiti organ koji je izdao poziv, a ako je razlog sprijeenosti nastao kasnije, onda odmah nakon saznanja tog razloga. Ako se osoba kojoj je poziv osobno dostavljen ne odazove pozivu, a izostanak ne opravda, moe biti privedena, a pored toga i kanjena novanom kaznom. Ali ta se mjera moe primjeniti samo ako je u pozivu bilo naznaeno da e se primjeniti. Ako su zbog neopravdanog izostanka nastali trokovi u postupku, moe se odrediti da te trokove snosi osoba koja je izostala. Zakljuak o privoenju, o izricanju kazne ili o plaanju trokova donosi slu. osoba koja vodi postupak u suglasnosti s slu. osobom ovlatenom za rjeavanje stvari, a kod zamoljenog tijela u suglasnosti sa rukovoditeljem tog organa, tj. sa slu. osobom ovlatenom za rjeavanje u slinim stvarima. Protiv zakljuka doputena je posebna alba. Ako se pozivu nije odazvala vojna osoba ili slubenik policije, organ e se obratiti komandi te osobe sa zahtjevom da se ona dovede, a moe je kazniti novanom kaznom, tj. odrediti da snosi trokove.

80

3. Zapisnik Sastavlja se o usmenoj raspravi ili dr. vanijoj radnji u postupku, te o vanijim usmenim izjavama stranke ili tree osobe. 1. O manje vanim radnjama i izjavama stranke i treih osoba koje nemaju bitnog utjecaja na rjeenje stvari, 2. upravljanju tokom postupka, 3. priopenjima, 4. slu. opaanjima, 5. usmenim uputama i nalazima, 6. okolnostima koje se tiu samo unutranjeg rada organa kod kojega se vodi postupak, 7. usmenim izjavama stranke o kojima se odluuje po skraenom postupku, a kojima se udovoljava ne vodi se zapisnik, ve se u samom spisu stavlja zabiljeka koju potvruje slu. osoba koja je zabiljeku stavila uz naznaku datuma. Zapisnik sadri: 1. naziv tijela koje obavlja radnju, 2. mjesto gdje se obavlja radnja i dan i sat kad se obavlja, 3. predmet u kome se ona obavlja, 4. imena slu. osoba, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika ili punomonika, 5. toan i kratak tijek i sadraj radnje izvrene u postupku, 6. sve isprave koje su bile upotrijebljene na usmenoj raspravi, 7. svi zakljuci koji se u tijeku radnje donesu. Zapisnik sastavljen prema odredbama zakona, ima karakter javne isprave i zbog toga mora biti voen uredno i u njemu se ne smije nita brisati, a ve potpisanom zapisniku ne smije se nita dodavati ni mijenjati. Prije zakljuenja mora se proitati sasluanim osobama i ostalim osobama koje su sudjelovale u radnji postupka. Na kraju zapisnika treba navesti da je proitan i da nisu stavljene nikakve primjedbe, ako jesu treba navesti njihov sadraj. Zapisnik potpisuje: a) osoba koja je sudjelovala u radnji, b) na kraju ga ovjerava slu. osoba koja je rukovodila radnjom i c) zapisniar ako ga je bilo. 4. Razgledavanje spisa i obavjetavanje o tijeku postupka Stranke i sve dr. osobe koje uine vjerojatnim svoj pravni interes za to, imaju pravo razgledavati spise predmeta i o svom troku ih prepisati (to je posljedica naela javnosti). Te radnje vre pod nadzorom slu. osobe. Postoje i odreeni spisi koji se ne mogu pregledati ni prepisivati: 1. zapisnik o vijeanju i glasanju, 2. slubeni referati, 3. nacrti i rjeenja, 4. dr. spisi koji se vode kao povjerljivi. Nemogunost razgledanja tih spisa, te zabrana prepisivanja postoji ako bi se tim mogla osujetiti svrha postupka ili ako se to protivi javnom interesu ili opravdanom interesu treih osoba. Na odbijanje zahtjeva za razgledavanje i prepisivanje spisa predmeta doputena je posebna alba. Dostava DOSTAVA u upravnom postupku predstavlja posebnu procesnu radnju kojoj je svrha da se pismeno (poziv, rjeenje, zakljuak i sl.) preda osobi kojoj je namijenjeno. Naini dostavljanja (u pravilu, odreuje tijelo ije se pismeno dostavlja): 1. putem pote ili 2. obavlja ga tijelo koje vodi postupak preko svoje slu. osobe. Vrijeme dostavljanja: 1. radnim danom, i to danju, 2. tijelo ije se pismeno mora dostaviti, moe zbog osobito vanih razloga odr editi da se dostava obavi u nedjelju ili u dan dr. praznika, te nou ako je to neodlono potrebno.

81

Mjesto gdje se dostava vri: 1. u stanu (u pravilu), 2. u pos. prostoriji ili 3. u radionici gdje je zaposlena osoba kojoj se uruuje pismeno, 4. odvjetniku u njegovom odvjetnikom uredu. Izvan ovih prostorija dostaviti se moe samo ako na to pristane osoba kojoj se dostavlja pismeno. Vrste (naini) dostave POSREDNA dostava 1. kad se osoba kojoj se dostava ima izvriti ne zatekne u svom stanu, dostava se obavlja predajom pismena kojem od odraslih lanova njezina domainstva, a ako se ni oni ne zateknu, onda nadstojniku kue ili susjedu, ako oni na to pristanu; 2. ako se dostava obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta osoba se tu ne zatekne, dostava se moe izvriti osobi koja je na istom mjestu zaposlena, ako ona pristane da primi pismeno; dostava odvjetniku moe se izvriti i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetnikom uredu; 3. dostava na taj nain ne moe se izvriti osobi koja u postupku sudjeluje sa suprotnim interesima. 1. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se mora dostaviti pismeno ODSUTNA i da joj osobe koje su pismeno primile posredno umjesto nje ne mogu predati pismeno na vrijeme, onda se ono vraa tijelu koje ga je izdalo uz naznaku gdje se odsutni nalazi. 2. Ako je BORAVITE osobe kojoj se dostava ima izvriti i pored istraivanja ostalo NEPOZNATO, tijelo koje je izdalo pismeno postavit e toj osobi privremenog zastupnika i njemu predati pismeno. 3. Ako se dostava ni posredno ne moe obaviti, a NIJE UTVRENO da je osoba kojoj se pismeno mora dostaviti ODSUTNA, dostavlja predaje pismeno nadlenom tijelu jedinice lokalne samouprave na ijem se podruju nalazi boravite osobe kojoj je namijenjeno, ili poti u mjestu njenog boravita ako se dostavlja potom. Na vratima stana (pos. prostorije ili radionice) adresata dostavlja pribija pismeno obavjetenje gdje se pismeno nalazi. Dostava se smatra obavljenom kad je priopenje pribijeno na vrata, a poslije oteenje ili unitenje tog priopenja nema utjecaja na valjanost dostave (l. 86. ZUP). OBVEZNA OSOBNA dostava 1. Dostava se mora izvriti osobno osobi kojoj je pismeno namijenjeno kad je takva dostava odreena: a) ZUP-om ili dr. propisom, b) kad od dana dostave poinje tei rok koji se ne moe produivati, c) kad to osobito odredi tijelo koje je naredilo dostavu. Smatra se da je izvrena dostava odvjetniku i predajom pismena osobi zaposlenoj u odvjetnikom uredu. 2. Kad se osoba kojoj se dostava ima osobno izvriti ne zat ekne u stanu, pos. prostoriji, radionici ili se u odvjetnikom uredu ne zatekne ni osoba koja je u njoj zaposlena, dostavlja e se obavijestiti kad i na kojem mjestu je moe nai, pa e joj kod ve navedenih osoba ostaviti pismenu obavijest da u odreen i dan i sat bude u svom stanu, tj. na radnom mjestu radi primanja pismena. Ako i nakon toga dostavlja ne zatekne tu osobu, dostavlja e postupiti na nain propisan u l. 86. ZUP-a i tada se dostavljanje smatra izvrenim. Dostava pismena zakonskom zastupniku, punomoniku ili punomoniku za prijem pismena ima uinak kao i dostava samoj stranci. Posebni sluajevi dostave 1. dostava zakonskom zastupniku i punomoniku Ako ih stranka ima, obavlja se na isti nain kao i dostava stranci. Ako vie stranaka imaj u zajednikog zakonskog zastupnika ili punomonika u istom predmetu, dostava se za sve njih obavlja tom zakonskom zastupniku, tj. punomoniku. Ako stranka ima vie punomonika, dovoljno je da se dostava izvri samo jednom od njih. 2. dostava punomoniku za prijam pismena Stranka moe ovlastiti odreenu osobu da prima pismena u njezino ime. Kad stranka obavijesti o toj ovlasti tijelo koje vodi postupak, tada e se sve dostave obaviti tako odreenom punomoniku (punomonik za prijam pismena). On je duan svaki akt bez odgaanja poslati stranci. Dostava pismena takvom punomoniku smatra se kao dostava stranci kojoj je namijenjeno. Ako bi neposredna dostava stranci, punomoniku ili zakonski zastupnik znatno odugovlaila postupak, slu. osoba koja vodi postupak moe naloiti stranci da u odreenom predmetu, a u odreenom roku,

82

postavi u sjeditu organa punomonika za primanje pismena. Ako stranka ne postupi po ovom nalogu, organ moe postaviti stranci privremenog zastupnika. Kad se stranka ili njezin zakonski zastupnik nalaze u inozemstvu, a nemaju punomonika u RH, pozvat e se prilikom dostave prvog pismena da u odreenom roku postave punomonika ili punomonika za prijem pismena, i upozorit e se da e im se, ako u ostavljenom roku ne postave punomonika, postaviti po slu. dunosti punomonika za primanje pismena, tj. privremenog zastupnik. Dostavom pismena punomoniku za primanje pismena smatra se da je dostava izvrena stranci kojoj je pismeno imalo biti dostavljeno. 3. dostava dr. tijelima, ustanovama i dr. pravnim osobama Dostava tim subjektima obavlja se na nain da se podnesak koji se dostavlja predaje slu. osobi odreenoj za njezino primanje, ako nije drukije propisano. Ako dostavlja u odreenom radnom vremenu ne nae osobu za primanje pismena, moe ga predati bilo kojoj osobi zaposlenoj u tom tijelu, tj. ustanovi i dr. pravnoj osobi koja se zatekne u njezinim prostorijama. 4. dostava ostalim osobama Osobama i pravnim osobama u inozemstvu, te stranim dravljanima, me. organizacijama i osobama koje uivaju diplomatski imunitet, dostava se obavlja preko tijela dr. uprave nadlenog za vanjske poslove ako me. ugovorom nije drukije odreeno. Dostava izvoda iz matinih knjiga, svjedodaba, potvrda i dr. pismena izdanih na zahtjev stranke moe se obavljati neposredno. Dostava ostalih pismena obavlja se preko odgovarajuih diplomatskih i konzularnih predstavnitava u inozemstvu. Slu. osobama i osobama u suhozemnom, rijenom, pomorskom i zranom prometu dostava se moe obavljati i preko slu. tijela, tj. tijela dr. pravnih osoba u kojima su zaposlene. 5. dostava javnim priopenjem Primjenjuje se ako je rije o veem broju osoba koje tijelu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti. Tada se dostava obavlja javnim priopenjem na oglasnoj ploi tijela koje je izdalo pismeno. Smatra se da je dostava obavljena nakon isteka 15 dana od dana isticanja priopenja na oglasnoj ploi, ako tijelo koje je izdalo pismeno ne odredi drukije. Osim objave na oglasnoj ploi, tijelo moe objaviti priopenje i u novinama,tj. dr. sredstvima javnog priopavanja ili na koji drugi uobiajeni nain. 6. promjena stana Kad stranka ili njezin zakonski zastupnik u tijeku postupka promijeni stan ili prebivalite duni su o tome obavijestiti tijelo koje vodi postupak. Ako to ne uine, a dostavlja i pored istraivanja ne moe saznati kamo su odselili, tijelo e odrediti da se sve daljnje dostave za tu stranku u postupku obavljaju pribijanjem pismena na oglasnoj ploi tijela koje vodi postupak. Dostava se smatra izvrenom istekom 8 dana od pribijanja pismena. Kad punomonik, tj. punomonik za prijem pismena u tijeku postupka promjeni prebivalite ili stan, a ne obavijesti o tome tijelo koje vodi postupak, dostava e se izvriti kao da punomonik nije ni postavljen. Odbijanje primitka Osoba kojoj je podnesak upuen, tj. osoba koja je nadlena za primitak moe bez zakonskog razloga odbiti primiti podnesak. Tada je dostavlja duan podnesak ostaviti u stanu ili prostoriji u kojoj dotina osoba stanuje, tj. gdje je zaposlena, ili ga staviti na vrata stana ili prostorije. Na dostavnici oznaava dan, sat i razlog odbijanja primitka, mjesto gdje je pismeno ostavio i time se smatra da je dostava obavljena. Dostavnica DOSTAVNICA potvrda o obavljenoj dostavi i ona uredno sastavljena ima znaenje javne isprave. Dostavnicu potpisuje primatelj, koji sam naznauje dan primitka, i dostavlja. Ako je primatelj nepismen ili se ne moe potpisati, dostavlja e na dostavnici naznaiti njegovo ime i dan predaje i stavit e napomenu zato primatelj nije stavio svoj potpis. Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavlja e to zabiljeiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje, i time se smatra da je dostava obavljena. Ako pri dostavi bude uinjena pogreka, smatrat e se da je dostava obavljena onog dana za koji se utvrdi da je osoba kojoj je pismeno namijenjeno stvarno dobila to pismeno. Ako je dostavnica nestala, dostava se moe dokazivati i dr. sredstvima.

83

Rokovi ROK vremensko razdoblje unutar kojega se poduzimaju izvjesne procesne radnje u postupku. Vrste rokova: A) prema nainu odreivanja rokova 1. ZAKONSKI odreeni su zakonom ili dr. propisom. 2. ROKOVI KOJE ODREUJE SLU. OSOBA na temelju posebne zakonske ovlasti odreuje ih slu. osoba s obzirom na okolnosti postupka u kojem se rok odreuje. B) prema mogunosti produenja 3. PRODUIVI mogu se produivati kad za to postoje opravdani razlozi; u pravi lu, rokovi to ih odreuje slu. osoba. 4. NEPRODUIVI ne mogu se produivati; u naelu svi zakonski rokovi; izuzetno se mogu produiti ako produenje tih rokova predvia PN. C) prema trenutku od kojeg se rauna tijek roka 5. SUBJEKTIVNI rokovi takva vremenska razdoblja kojih poetak ovisi o subjektivnom elementu saznanju ovlatene osobe za dogaaj i injenicu koja je odluna za raunanje roka. 6. OBJEKTIVNI rokovi koji se raunaju od nastupa odreene injenice (objektivno) neovisno o subjektivnom elementu saznanju stranke za takvu injenicu, tj. neovisno o mogunosti stranke da takvu injenicu upotrijebi. D) daljnje podjele 7. PEREMPTORNI (PREKLUZIVNI) rokovi ijim proputanjem nastaje nemogunost daljnjeg poduzimanja procesnih radnje koja je mogla biti poduzeta unutar takvog (peremptornog) roka; u pravilu su to zakonski rokovi; njihovim proputanje ima tetnih posljedica za osobu koja je trebala procesnu radnju izvriti u odreenom roku; npr. za podnositelja albe. 8. NEPRAVI (INSTRUKCIJSKI) rokovi ije proputanje ne dovodi do izravnih tetnih procesnopravnih posljedica za osobu koja je propustila rok; npr. proputanje roka od 8 dana od dana primitka u kojem 1 tijelo duno dostaviti strankama 2 rjeenje. 9. DILATORNI vremensko razdoblje, koje ini taj rok, mora protei da bi se procesna ra dnja mogla poduzeti; npr. ako 2 tijelo nije u roku od 60 dana donijelo rjeenje o albi protiv 1 rjeenja, ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana nakon ponovljenog traenja, stranka moe pokrenuti upravni spor kao da joj je alba odbijena. Ali ona mora ekati da prou ta 2 roka. Raunanje rokova U upravnom postupku rokovi se raunaju na dane, mjesece i godine. Raunanje ovisi o nainu na koji je rok odreen. Kad je rok odreen po DANIMA, dan u kojem je dostava ili priopavanje obavljeno, tj. dan dogaaja od koga treba raunati trajanje roka, ne uraunava se u rok, ve se za poetak roka uzima prvi idui dan; rauna se na pune dane (od 24 do 24 h) tzv. computatio civilis, a die ad diem. Kad je rok odreen po MJESECIMA, tj. po GODINAMA, rok zavrava istekom onog dana, mjeseca , tj. godine koji prema svom broju odgovara danu kad je dostava ili priopavanje obavljeno, tj. danu dogaaja od kojeg se rauna trajanje roka. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se svrava posljednjeg dana tog mjeseca. Poetak i tijek rokova ne spreavaju nedjeljni dani i dani dr. pra znika. Znai da e rok zapoeti i tei neovisno o tome koliko je nedjelja ili praznikih dana bilo u roku. Ako je posljednji dan roka nedjelja ili dan dr. praznika, ili neki dr. dan kad tijelo kod koga se radnja postupka poduzima ne radi, rok istjee istekom prvog idueg radnog dana. Kad je podnesak upuen potom preporueno ili telegrafski, dan predaje poti smatra se kao dan predaje tijelu kojem je upueno. Povrat u prijanje stanje (restitutio in integrum) POVRAT U PRIJANJE STANJE procesnopravno sredstvo koje ima karakter izvanrednog PL kojim se omoguava stranci da od sebe otkloni tetne posljedice nastale zato to je stranka propustila da u propisanom roku uini odreenu radnju u postupku. Stranke ga mogu koristi u 3 sluaja: 1. dozvoljava se stranci prema njezinom prijedlogu, kad je ona zbog opravdanih razloga propustila u roku uiniti neku radnju postupka, pa je zbog toga proputanja iskljuena od obavljanja te radnje; 2. doputa se kad je stranka propustila u roku predati podnesak i kad je ona iz neznanja ili oigled nom pogrekom podnesak pravodobno poslala potom ili neposredno predala nenadlenom tijelu;

84

3. doputen je kad je stranka oiglednom pogrekom prekoraila rok, ali je podnesak nadleno tijelo ipak primilo najkasnije 3 dana nakon isteka roka, ako bi stranka zbog zakanjenja izgubila neko pravo. Rokovi za podnoenje prijedloga za povrat u prijanje stanje I. SUBJEKTIVNI rok iznosi 8 dana i rauna se od dana kad je prestao razlog koji je prouzroio proputanje. Ako je stranka tek poslije saznala za proputanje, onda taj rok tee od dana kad je to sa znala. II. OBJEKTIVNI rok poslije proteka 3 mj. od dana proputanja ne moe se traiti povrat u prijanje stanje. Ako se propusti rok za traenje povrata, ne moe se traiti povraat zbog proputanja roka. Ako se propusti rok za traenje obnove postupka, ne moe se traiti povraat u prijanje stanje zbog proputanja ovog roka. Odluivanje o prijedlogu za povrat u prijanje stanje Prijedlog za povrat u prijanje stanje podnosi se onom tijelu kod kojega je trebalo uiniti proputenu radnju. Ako se povrat trai zato to je proputeno da se podnese kakav podnesak, prijedlogu treba priloiti i taj podnesak. Nepravovremeni prijedlog odbacuje se bez daljnjeg postupka. Ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva opepoznate (tzv. notorne injenice) tijelo moe odluivati bez izjanjenja protivne stranke. O prijedlogu za povrat odluuje zakljukom tijelo kod kojega je trebalo obaviti proputenu radnju. Kad je povrat doputen, postupak se vraa u ono stanje u kojem se nalazio prije proputanja, a ponitavaju se sva rjeenja i zakljuci koji su doneseni u svezi s proputanjem. Protiv zakljuka kojim se dozvoljava povrat nije doputena alba, osim ako je povrat doputen po prijedlogu koji je nepravodobno podnesen ili je nedoputen. Protiv zakljuka kojim je odbijen prijedlog za povrat doputena je posebna alba samo ako je takav zakljuak donijelo 1 tijelo. alba nije doputena protiv zakljuka o prijedlogu za povrat u prijanje stanje koji je donio organ nadlean za rjeavanje u 2 o gl. stvari. Protiv zakljuka kojim je kao nepravovremeno odbaen prijedlog za povrat u prijanje stanje doputena je posebna alba samo kad je zakljuak donio 1 organ. Odravanje reda O odravanju reda duna je brinuti se slu. osoba koja rukovodi radnjom postupka. Osobama koje prisustvuju kakvoj radnji postupka nije dozvoljeno nositi oruje ili opasno orue. Slu. osoba, radi odravanja reda, ovlatena je opominjati one koji smetaju u radu , te odreivati to je potrebno uiniti da se red odri. Osoba koja i uz opomenu ometa red ili uini nepristojnost pri obavljanju radnji postupku, moe biti udaljena, ali samo ako je prethodno bila opomenuta da e biti udaljena i ako su joj bile predoene pravne posljedice takve mjere. Ako na taj nain bude udaljena stranka koja nema punomonika,ili ako bude udaljen punomonik iji vlastodavac nije prisutan, slu. osoba koja rukovodi radnjom postupka pozvat e je da postavi svog punomonika. Ako stranka to ne uini moe se radnja odgoditi, i to na troak osobe koja je odbila postaviti svog punomonika, a moe i sama slu. osoba postaviti takvoj stranci punomonika ako je to potrebno. Ovlasti takve punomoi ograniene su samo na one radnje postupka od kojih je stranka udaljena. Osim udaljenja, predviena je kao SANKCIJA i novana kazna: 1. za osobe koje u radnji postupka tee narue red ili uine krupniju nepristojnost; ta kazna ne iskljuuje kaznenu ili disciplinsku odgovornost, 2. za osobe koje svojim podneskom grubo povrijedi obiaje ponaanja prema tijelu ili slu. osobi koja vodi postupak. Protiv zakljuka o kazni moe se izjaviti posebna alba, ali ona ne odgaa izvrenje kazne. Trokovi postupka TROKOVI POSTUPKA ine materijalne izdatke nune da bi se postupak mogao uspjeno okonati (trokovi za uviaj, putni trokovi svjedoka, vjetaka i sl.). Trokove moe snositi tijelo koje vodi postupak ili stranka, tj. druga osoba koja sudjeluje u postupku.

85

Trokovi tijela TROKOVI TIJELA materijalni izdaci to terete njezina sredstva. 1. opi trokovi redovni izdaci koji nastaju zbog obavljanja njezine funkcije i neovisni su o voenju konkretnog postupka (npr. trokovi osvjetljenja, grijanja, istoe, trokov i uredskog i dr. materijala). Opi trokovi vezani su za postojanje i funkcioniranje pojedinog tijela i oni ne mogu teretiti druge sudionike u postupku, ve uvijek idu na teret samog tijela kojem se iskazuju. ZUP-om se i ne regulira utvrivanje ili snoenje tih tzv. opih trokova. 2. posebni trokovi oni koji su nastali voenjem postupka u nekoj konkretnoj upravnoj stvari; to su oni materijalni izdaci kojih ne bi bilo da nije dolo do voenja postupka. Zakon propisuje da posebni izdaci u gotovu novcu tijela koje vodi postupak (npr. trokovi slu. osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, uviaj, oglase), a koji su nastali provoenjem postupka o nekoj upravnoj stvari, terete onoga koji je cijeli postupak izazvao. Kad je postupak koji je pokrenut prema slu. dunosti dovren povoljno za stranku, trokove postupka snosi dr. tijelo koje je postupak pokrenulo. Trokove stranke i dr. osobe u postupku uzrokovane postupkom pokrenutim prema slu. dunosti ili u opem interesu, a koji stranka, tj. dr. osoba u postupku nije izazvala svojim ponaanjem, podmiruje tijelo koje je pokrenulo postupak. Trokovi stranaka i dr. osoba U upravnom postupku svaka stranka snosi svoje trokove prouzrokovane postupkom (trokovi dolaenja, dangube, izdaci za pristojbe, za pravno zastupanje). Kad u postupku sudjeluju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima, stranka koja je izazvala postupak, a na iju je tetu postupak dovren, duna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane trokove koji su joj nastali sudjelovanjem u postupku. Ako je koja od stranaka djelomino uspjela sa svojim zahtjevom, onda je duna nadoknaditi protivnoj stranci trokove razmjerno dijelu svog zahtjeva s kojim nije uspjela. Stranka koja je obijeu prouzrokovala protivnoj stranci trokove u postupku, duna joj je te trokove nadoknaditi. Trokovi za pravno zastupanje nadoknauju se samo u sluajevima kad je takvo zastupanje bilo nuno i opravdano. Zahtjev za naknadu trokova mora biti stavljen na vrijeme, tako da tijelo koje vodi postupak moe o njemu odluiti u rjeenju. U protivnom, stranka gubi pravo na naknadu trokova. Slu. osoba koja vodi postupak duna je na to upozoriti stranku. Kad je postupak zavren nagodbom, svaka stranka snosi svoje trokove, ako nagodbom nije drugaije odreeno. Ako se postupak pokree na zahtjev stranke, a sa sigurnou se moe predvidjeti da e izazvati posebne izdatke u gotovu novcu, tijelo koje vodi postupak moe zakljukom odrediti da stranka unaprijed poloi potreban iznos za pokrie tih trokova. Ako stranka ne poloi taj iznos u odreenom roku, moe se odustati od izvoenja tih dokaza ili obustaviti p ostupak, osim ako produljenje postupka zahtijeva javni interes. Trokove postupku u svezi s izvrenjem snosi izvrenik. Ako se ti trokovi od njega ne mogu naplatiti, snosi ih stranka na iji je prijedlog izvrenje provedeno. Svjedoci, vjetaci, tumai i slu. osobe imaju pravo na naknadu trokova putovanja, izdataka izazvanih bavljenjem u mjestu, a ako im zarada za to vrijeme ne pripada, imaju pravo i na naknadu izgubljene zarade. Pored naknade, vjetaci i tumai imaju pravo i na posebnu nagradu. Zahtjev za naknadu, tj. nagradu duni su postaviti prigodom sasluanja, tumaenja, tj. davanja vjetakog miljenja; u protivnom gube to pravo (slu. osoba ih mora upozoriti na to). Iznos naknade utvruje posebnim zakljukom tijelo koje vodi postupak, odreujui tko ih je i u kojem roku duan platiti. Protiv tog zakljuka doputena je posebna alba. Taj zakljuak predstavlja osnovu za izvrenje. Odreivanje trokova postupka Tijelo koje donosi rjeenje odreuje u rjeenju kojim se postupak zavrava tko snosi trokove postupka, njegov iznos i kome se i u kojem roku moraju isplatiti. Mora se posebno navesti da li e onaj tko snosi trokove morati nadoknaditi trokove dr. stranci. Ako trokove snosi vie osoba, trokovi e se izmeu njih razdijeliti na jednake dijelove, tj. u odgovarajuem razmjeru. Ako se u rjeenju ne odlui o trokovima, navest e da e se o trokovima donijeti poseban zakljuak.

86

Oslobaanje od plaanja trokova Tijelo koje vodi postupak moe osloboditi (djelomino ili u potpunosti) stranku od obveze plaanja trokova ako utvrdi da ona ne moe podnijeti trokove bez tete nuno za izdravanje sebe i svoje obitelji. Organ donosi zakljuak o tome na prijedlog stranke, na temelju uvjerenja o njezinom imov nom stanju koje je izdao nadlean organ uprave jedinice lokalne samouprave. Osloboenje se odnosi na osloboenje od taksa, izdataka tijela koje vodi postupak, kao to su putni trokovi slu. osoba, izdaci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj, oglase i sl., a i na osloboenje od polaganja osiguranja za trokove. Strani dravljani mogu se osloboditi od plaanja trokova samo pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). U sluaju sumnje o postojanju uzajamnosti objanjenje daje organ uprave nadlean za inozemne poslove. Ali zakljuak o oslobaanju obveze plaanja trokova moe biti ukinut ako prestanu postojati razlozi zbog kojih je dolo do oslobaanja od plaanja. Protiv zakljuka kojim se odbija zahtjev stranke za oslobaanje od snoenja trokova moe se izjaviti posebna alba.

Prvostupanjski postupak Pokretanje postupka Upravni postupak pokree nadleno tijelo po: 1. slu. dunosti slubena, oficijelna maksima a) kad to odreuje zakon ili na zakonu zasnovan propis, b) kad nadleno tijelo ustanovi ili sazna da, s obzirom na postojee injenino stanje, treba radi zatite javnog interesa pokrenuti upravni postupak. Nadleno tijelo uzima u obzir i eventualne predstavke graana i pravnih osoba i upozorenja dr. tijela. Trenutak pokretanja upravnog postupka poklapa se s trenutkom izvrenja bilo koje radnje nadlenog tijela u svrhu voenja postupka. 2. prijedlogu stranke stranaka, privatna maksima Zahtjev za pokretanje upravnog postupka moe dati i stranka najee onda kad se stranka treba zahtjevom obratiti nadlenom tijelu radi priznavanja odreenog prava. Postoje li pravne pretpostavke da se u povodu zahtjeva stranke pokrene postupak, ocjenjuje nadleno tijelo koje ima ovlast donijeti zakljuak kojim e konstatirati da nema uvjeta za pokretanje postupka ako ustanovi da u povodu konkretnog zahtjeva takvi uvjeti ne postoje. Ako nadleno tijelo donese takav zakljuak, stranka uvijek ima pravo albe. Spajanje stvari u jedan postupak Ako se prvo ili obveze stranaka zasnivaju na istom ili slinom injeninom stanju i na istoj pravnoj osnovi, i ako je tijelo koje vodi postupak u svezi sa svim predmetima stvarno nadleno, moe se pokrenuti i voditi jedan postupak i onda kad se radi o pravima i obvezama vie stranaka. Uz iste uvjete jedna stranka ili vie mogu u jednom postupku ostvarivati i vie razliitih zahtjeva. O voenju jednog postupka u ovakvim sluajevima nadleni organ donijet e poseban zakljuak protiv kojega se moe izjaviti alba, osim ako je zakljuak donio 2 organ. Pokretanje postupka javnim priopenjem Nadleno tijelo moe javnim priopenjem pokrenuti upravni postupak prema veem broju osoba koje mu nisu poznate ili se ne mogu odrediti, a koje u postupku mogu imati poloaj stranke, ako je rije o bitno istom zahtjevu prema svima njima. Izmjena zahtjeva za pokretanje postupka Izmjena zahtjeva za pokretanje postupka obuhvaa: a) proirenje stavljenog zahtjeva i b) stavljanje drugog zahtjeva (umjesto prijanjeg). Nakon to je pokrenut postupak, stranka moe do donoenja rjeenja u 1 proiriti stavljeni zahtjev ili umjesto prijanjeg zahtjeva staviti drugi, bez obzira na to zasniva li se izmijenjeni, tj. proireni zahtjev na istoj pravnoj osnovi, ali pod uvjetom da se takav zahtjev zasniva na bitno istom injeninom stanju. Protiv zakljuka kojim s e ne dozvoljava izmjena, tj. proirenje zahtjeva doputeno je posebna alba.

87

Odustanak od zahtjeva Stranka koja postavlja zahtjev u upravnom postupku ima pravo odustati od svojeg zahtjeva u 1, ali i u 2. Kad stranka odustane od zahtjeva, tijelo koje vodi postupak donijet e zakljuak kojim se postupak obustavlja. Ako se radi o dvostranakim ili viestranakim stvarima, dunost je nadlenog tijela obavijestiti protivne stranke. Nadleno tijelo koje vodi postupak produit e i pored odustanka voenje postupka: a) ako je to potrebno u javnom interesu ili b) ako to zahtjeva protivna stranka. U svezi s nainom na koji se odustanak moe dati, razlikuje se: 1. IZRIITI ODUSTANAK stranka odustaje od svojeg zahtjeva izjavom koju daje tijelu koje vodi postupak. 2. PREUTNI ODUSTANAK pojedina radnja i proputanje stranke moe se smatrati njezinim odustankom od zahtjeva samo kad je to zakonom odreeno. Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon donoenja 1 rjeenja, a prije isteka roka za albu zakljukom o obustavi postupka ponitava se 1 rjeenje ako je njime zahtjev stranke bio pozitivno ili djelomino pozitivno rijeen. Ako je stranka odustala od svojeg zahtjeva nakon podnesene albe, a prije nego to joj je dostavljeno rjeenje doneseno u povodu albe zakljukom o obustavi postupka ponitava se 1 rjeenje kojim je zahtjev stranke bio prihvaen u cijelosti ili djelomino, ako je stranka u cijelosti odustala od svojeg zahtjeva . Stranka koja je odustala od zahtjeva duna je snositi sve trokove koji su nastali do obustavljanja postupka, osim ako pos ebnim propisima nije drukije odreeno. Kad je postupak pokrenut prema slu. dunosti, nadleno tijelo moe obustaviti postupak. Ako je postupak u istoj stvari mogao biti pokrenut na zahtjev stranke, postupak e se nastaviti ako stranka to zahtijeva. Utjecaj smrti stranke na tijek postupka Ako u tijeku postupka nastupi smrt stranke, postupak se moe OBUSTAVITI ili NASTAVITI, ovisno o prirodi stvari koja je predmet postupka. Ako se radi o upravnoj stvari gdje stranaki poloaj poiva na nekoj stvarnoj podlo zi (npr. postupak se vodi protiv osobe kao vlasnika odreene nekretnine) smrt stranke nee dovesti do obustave postupka. Ako je stranka postavila zahtjev da bi u upravnom postupku ostvarila kakvo strogo osobno pravo (npr. postavila zahtjev za prijam u dravljanstvo), smrt stranke dovest e do obustave postupak, jer se po prirodi stvari postupak ne moe nastaviti. Nagodba NAGODBA oblik dispozitivne radnje stranaka kojom moe doi do okonanja upravnog postupka. Mogua je samo ako u postupku sudjeluju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima (kontradiktorne stvari). Dunost je slu. osobe koja vodi postupak da nastoji, u tijeku cijelog postupka, da se stranke nagode. Mora biti jasna i odreena. Ne smije biti na tetu javnog interesa ili morala ili pravnog interesa treih osoba. Slu. osoba koja vodi postupak mora nato paziti po slu. dunosti. Ako utvrdi da bi nagodba bila na tetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog interesa treih osoba, organ koji vodi postupak nee prihvatiti da se zakljui nagodba, i o tome e donijeti poseban zakljuak. Moe biti: a) POTPUNA kad se stranke nagode o svim spornim pitanjima. b) DJELOMINA kad se meu strankama postigne suglasnost samo o pojedinim spornim pitanjima. Nagodba ima snagu izvrnog rjeenja donesenog u upravnom postupku, a zakljuena je kad stranke, poslije proitanog zapisnika o nagodbi, potpiu zapisnik.

88

Postupak do donoenja rjeenja Osnovna je dunost slu. osobe koja vodi postupak da u tijeku cijelog postupka upotpunjava injenino stanje i nareuje izvoenje svakog dokaza, ako nae da je to potrebno radi rjeenja stvari. Time ZUP prihvaa, to se tie utvrivanja injeninog stanja, inkvizicijsku (istranu) maksimu, za razliku od tzv. raspravne maksime prema kojoj same stranke iznose, prema s vom uvjerenju, injenice, tj. dokaze. Ali ZUP ipak propisuje odreene obveze i za stranku: 1. stranka je duna injenino stanje na kojem zasniva svoj zahtjev iznijeti tono, istinito i odreeno, 2. ako se radi o injenicama koje nisu opepoznate, stranka je duna za svoje navode ponuditi doka ze i ako je mogue podnijeti ih, 3. ako stranka nije u naknadno odreenom roku podnijela dokaze, ne moe se zbog toga zahtjev odbaciti kao da nije podnesen, nego je nadleno tijelo duno nastaviti postupak i, u skladu s pravilima postupka i prema materijalnom propisu, rijeiti upravnu stvar. Slu. osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na njezina prava u postupku i ukazati na pravne posljedice njezinih radnji ili proputanja. Ako se u tijeku postupka pojavi osoba koja do tada nije sudjelovala u postupku kao stranka, pa zahtijeva da sudjeluje u postupku kao stranka, slu. osoba koja vodi postupak ispitat e njegovo pravo da bude stranka i o tome donijeti zakljuak. Protiv zakljuka kojim se ne priznaje to svojstvo doputena je posebna alba (l. 139. ZUP). Skraeni postupak SKRAENI POSTUPAK znai bez poduzimanja posebnih procesnih radnji za utvrivanje injeninog stanja; npr. ispitivanje svjedoka, uviaj i sl. Po skraenom se postupku neposredno moe rijeiti stvar: 1. ako je stranka u svom zahtjevu navela injenice ili podnijela dokaze na podlozi kojih se moe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moe utvrditi na podlozi opepoznatih injenica, ili injenice to su tijelu to vodi postupak poznate; 2. ako se stanje stvari moe utvrditi na osnovi slu. podataka kojima raspolae tijelo koje vodi postupak, a nije potrebno posebno sasluanje stranke radi zatite prava, tj. pravnih interesa; 3. kad je propisom utvreno da se stvar moe rijeiti na podlozi injeninog ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane ili se dokazima samo posredno utvruju, pa su injenice ili okolnosti uinjene vjerojatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevu stranke mora udovoljiti; 4. kad se, u javnom interesu, radi o poduzimanju hitnih mjera koje se ne mogu odlagati, a injenice na kojima rjeenje treba biti zasnovano utvrene su ili bar uinjene vjerojatnim. Posebni ispitni postupak Provodi se sa dvojakom svrhom: 1. da bi se utvrdile injenice i okolnosti koje su vane za rjeavanje stvari ili 2. kako bi se strankama omoguilo da ostvare svoja prava i pravne interese. Tijek postupka odreuje, prema okolnostima pojedinog sluaja, slu. osoba koja vodi postupak; to je tzv. ARBITRARNI RED za razliku od zakonskog, legalnog reda, koji postoji kad je PN unaprijed odreen nain voenja ispitnog postupka. Stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku, davati potrebne podatke i braniti svoja prava i interese. Nadleno tijelo ne smije donijeti rjeenje prije nego to stranci prui mogunost da se izjasni o injenicama i okolnostima na kojima treba da se zasniva rjeenje, a stranci je bilo omogueno da se izjasni o njima. Prethodno (prejudicijelno) pitanje PRETHODNO PITANJE pitanje koje ini samostalnu pravnu cjelinu, za ije je rjeenje nadlean sud ili koje dr. tijelo (ne ono koje vodi upravni postupak), a koje je prema svojoj prirodi takvo da se bez njegovog prethodnog rjeavanja ne moe rijeiti konkretna upravna stvar koja je predmet postupka. ZUP daje tijelu koje vodi postupak 2 mogunosti: 1. pod uvjetima iz zakona, samo raspravi to pitanje rjeenje prethodnih pitanja ima pravni uinak samo u stvari u kojoj je to pitanje rijeeno ili 2. prekine postupak dok nadleno tijelo to pitanje ne rijei. U pitanju postojanja kd i kaznene odgovornosti uinioca organa koji vodi postupak vezan je pravomonom presudom kaznenog suda kojim se optuenik proglaava krivim.

89

Kad se prethodno pitanje odnosi na: 1. postojanje kd, 2. postojanje braka, 3. utvrivanje oinstva ili 4. dr. zakonom predvienim sluajevima tijelo koje vodi postupak mora prekinuti postupak o tom pitanju. Kad se prethodno pitanje odnosi na kd, a nema mogunosti za kazneno gonjenje organ koji vodi postupak raspravit e i to pitanje. Kad je postupak prekinut zato to tijelo koje vodi upravni postupak nije pretreslo prethodno pitanje, a postupak za rjeavanje prethodnog pitanja, koji se moe voditi samo po slu. dunosti, jo nije pokrenut kod nadlenog tijela, tijelo koje vodi upravni postupak zatrait e od tijela nadlenog za rjeavanje prethodnog pitanja da pokrene postupak o tom pitanju. U stvari u kojoj se postupak za rjeenje prethodnog pitanja pokree u povodu zahtjeva stranke, tijelo koje vodi upravni postupak moe zakljukom naloiti jednoj od stranaka da u svrhu rjeenja prethodnog pitanja trai od nadlenog tijela pokretanje postupka, odreujui rok do kojega je duna to uiniti, i da mu o podnesenom traenju podnese dokaz. Pri tom e tijelo koje vodi upravni postupak upozoriti stranku na posljedice proputanja. Ako stranka ne podnese u odreenom roku dokaz da je od nadlenog tijela traila pokretanje postupka o prethodnom pitanju, smatrat e se da je stranka koja je postavila zahtjev odustala od njega, a tijelo koje vodi upravni postupak obustavit e postupak. Ako to nije uinila protivna stranka, tijelo koje vodi postupak e nastaviti postupak i samo e raspraviti prethodno pitanje. Postupak prekinut zbog rjeavanja prethodnog pitanja kod nadlenog tijela nastavlja se nakon to rjeenje doneseno o tom pitanju postane konano. Usmena rasprava Zakon nalae odravanja usmene rasprave u 2 sluaja: 1. u stvarima u kojima sudjeluju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima ili 2. kad se mora izvriti uviaj ili sasluanje svjedoka ili vjetaka. Za usmenu raspravu vrijedi naelo javnosti. Javnost se moe ISKLJUITI (zakljukom koji mora biti obrazloen i javno objavljen) u zakonom predvienim sluajevima: 1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne sigurnosti, 2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave, 3. ako treba raspravljati o odnosima u nekoj obitelji i 4. ako treba raspravljati o okolnostima koje predstavljaju slubenu, poslovnu, profesionalnu, znanstvenu ili umjetniku tajnu. Javnost se NE MOE ISKLJUITI kod priopenja rjeenja. Iskljuenje javnosti se NE ODNOSI na : a) stranke, b) njihove punomonike ili c) strune pomagae. Slu. osoba moe dopustiti da usmena rasprava s koje je iskljuena javnost, prisustvuju pojedine slu. osobe, javni i znanstveni radnici, ako je to od interesa za njegovu slubu, tj. znanstveni rad. Takve se osobe upozoravaju da su dune uvati kao tajnu ono to na raspravi saznaju. Ako neka od stranaka koja jo nije sasluana nije dola na raspravu, a nije utvreno da joj je poziv pravilno dostavljen, slu. osoba koja vodi postupak odgodit e raspravu, osim u sluaju kad je usmena rasprava na vrijeme objavljena javnom odlukom. Ako na usmenu raspravu ne doe stranka na iji je zahtjev pokrenut postupak, to se moe protumaiti na 2 naina: 1. da je stranka povukla prijedlog, tj. odustala od njega (tzv. AFIRMATIVNA LITISKONTESTACIJA) ILI 2. da je ostala kod svog prijedloga (tzv. NEGATIVNA LITISKONTESTACIJA).

90

Prema ZUP-u ako se za takvu stranku uredno pozvanu na raspravu, koja nije dola na usmenu raspravu moe pretpostaviti iz cjelokupnog stanja stvari da je prijedlog povukla, postupak se obustavlja. Ako se ne moe pretpostaviti da je stranka povukla prijedlog ili ako se postupak u javnom interesu mora nastaviti prema slu. dunosti, slu. osoba e povesti raspravu bez te osobe ili e je odgoditi. Ako na raspravu ne doe stranka protiv koje je postupak pokrenut , ZUP ostavlja voditelju postupka 2 mogunosti: 1. provede raspravu bez te stranke ili 2. na njezin troak odgodi usmenu raspravu ako je to potrebno radi pravilnijeg rjeenja stvari. Ako se predmet ne moe raspraviti na jednoj raspravi, slu. osoba koja vodi postupak prekinut e raspravu i zakazati to prije njegov nastavak. Ako prisutna stranka i pored upozorenja na posljedice ne stavi u tijeku rasprave primjedbu na rad, smatrat e se da nema primjedbe. Ako ta stranka kasnije stavi primjedbu tijelo koje rjeava o stvari uzet e je u obzir ako ona moe imati utjecaja na rjeavanje stvari i ako nije dana nakon rasprave u cilju odugovlaenja postupka. Isto vrijedi ako stranka koja je pozvana javnim priopenjem nije dola na raspravu, a primjedbe stavi nakon rasprave. Tijelo koje vodi postupak duno je JAVNO OBJAVITI ODREIVANJE USMENE RASPRAVE: 1. postoji opasnost da se pojedinani pozivi nee moi na vrijeme dostaviti, 2. postoji vjerojatnost da ima zainteresiranih osoba koje se jo nisu pojavile kao stranke, 3. nalau dr. slini razlozi. Javna objava usmene rasprave treba sadravati sve podatke koji moraju biti navedeni u pojedinanom pozivu, te poziv da na raspravu doe svatko tko smatra da se stvar tie njegovih pravno zatienih interesa. Ta se objava priopuje na nain: taj se nain dostave primjenjuje ako je rije o veem broju osoba koje tijelu nisu poznate ili koje se ne mogu odrediti. Tada se dostava obavlja javnim priopenjem na oglasnoj ploi tijela koje je izdalo pismeno. Smatra se da je dostava obavljena nakon isteka 15 dana od dana isticanja priopenja na oglasnoj ploi, ako tijelo koje je izdalo pismeno ne odredi drukije. Osim objav e na oglasnoj ploi, tijelo moe objaviti priopenje i u novinama, tj. dr. sredstvima javnog priopavanja ili na koji drugi uobiajeni nain. Usmena rasprava odrat e se u pravilu u sjeditu tijela koje vodi postupak. Ako je potreban uviaj u mjestu izvan sjedita tog tijela, ona se moe odrati na mjestu uviaja. Tijelo koje vodi postupak moe odrediti za usmenu raspravu i drugo mjesto kad je to potrebno zbog smanjenja trokova i zbog temeljitijeg, breg ili jednostavnijeg raspravljanja o toj stvari. Dokazivanje DOKAZIVANJE procesno radnja koja se provodi radi utvrivanja injenica pravno relevantnih za rjeenje stvari koja je predmet postupka. DOKAZ procesno sredstvo koje slui za stjecanje pravilne predodbe o injenicama koje se utvruju. 1. direktni, neposredni dokaz njime se neposredno utvruje odreena injenica; 2. indirektno, indicijsko dokazivanje njime se pribjegava utvrivanju dr. injenica kako bi se onda na temelju njih stvorilo uvjerenje o post ojanju one injenice koja ja pravno relevantna. DOKAZUJU SE u pravilu: 1. sporne injenice i 2. injenice koje su pravno relevantne, tj. one koje mogu imati utjecaja na rjeenje stvari. NE TREBA dokazivati: 1. injenice koje su opepoznate (notorne injenice), 2. injenice ije postojanje zakon pretpostavlja (zakonske presumpcija); doputeno je dokazivati nepostojanje tih injenica (oborive zakonske presumpcije), no zakon moe iskljuiti mogunost dokazivanja njihova nepostojanja (neoborive zakonske presumpcije); 3. pravna pravila ija primjena dolazi u obzir pri rjeavanju odreenog predmeta , jer i za tijelo koje vodi upravni postupak i odluuje u upravnoj stvari vrijedi naelo iz sudskog prava: iura novit curia (sud poznaje pravo). Kad se primjenjuje domae pravo, ovo naelo uzima se bez izuzetka. Ako tijelu koje rjeava o

91

stvari nije poznato pravo u stranoj dravi, moe se obavijestiti o tome kod tijela dr. uprave nadlenog za poslove pravosua. Kod izvoenja dokaza razlikuje se: 1. FORMALNA ZAKONSKA DOKAZNA MAKSIMA PN propisuje koja dokazna sredstva valja koristiti za utvrivanje odreenih injenica. 2. SLOBODNA DOKAZNA MAKSIMA slu. osoba koja vodi postupak odluuje koje e injenice uzeti kao dokazane. Treba li neku injenicu dokazivati ili ne, odluuje slu. osoba koja vodi postupa k vodei rauna o tome moe li ta injenica utjecati na rjeavanje stvari; ako je dokazivanje pred tijelom koje vodi postupak neizvodljivo, skopano s nerazmjernim trokovima ili s velikim gubitkom vremena , dokazivanje ili pojedini dokazi mogu se izvoditi pred zamoljenim tijelom. Vrste dokaznih sredstava 1. Isprave ISPRAVE, tj. mikrofilmske kopije isprava ili reprodukcije tih kopija su jedno od temeljnih dokaz. sredstava. ISPRAVA U IREM SMISLU svaki predmet koji moe posluiti za utvrivanje relevantnih injenica, jer sadri trag ije promatranje moe pomoi pri stjecanju spoznaje o takvoj injenici (spomenik monumentum). ISPRAVA U UEM SMISLU dokazno sredstvo izdano u pisanom obliku kojim se utvruje postojanje ili nepostojanje odreene injenice ili dogaaja. 1. javna isprava ona koju je u propisanom obliku izdalo dr. tijelo u granicama svoje nadlenosti, a koja moe biti prilagoena elektronskoj obradi podataka, te isprava koju je u istom obliku izdala ustanova ili dr. pravna osoba u poslovima koje obavlja na osnovi javnih ovlasti. Za javne isprave postoji zakonska presumpcija istinitosti. Takve isprave dokazuju ono to se u njima potvruje ili odreuje, no doputeno je dokazivati da su u takvoj ispravi injenino neistinito utvrene ili da je sama isprava neispravno sastavljena. U postupku dokazivanja mikrofilmska kopija isprave, tj. reprodukcija te kopije izjednaava se s javnom ispravom, ako je takvu kopiju, tj. reprodukciju izdalo tijelo u granicama svoje nadlenosti, tj. ustanova ili dr. pravna osoba u poslovima to ih obavlja na temelju javne ovlasti. Doputeno je dokazivanje da mikrofilmska kopija, tj. reprodukcija te kopije nije vjerna originalu. 2. privatne isprave nemaju presumpciju istinitosti, ve se njima, u pravilu, smo dokazuje da je njihov donositelj dao izjavu koja je sadrana u ispravi. Ako je na ispravi neto precrtano, ostrugano ili inae izbrisano, umetnuto, ili ako na ispravi postoje kakv i drugi vanjski nedostaci, slu. osoba koja vodi postupak ocijenit e prema svim okolnostima da li je time i u kojoj mjeri umanjena dokaz.vrijednost isprave, ili je isprava potpuno izgubila dokaznu vrijednost za rjeavanje stvari u kojoj se vodi postupak. Isprave koje slue kao dokazno sredstvo podnose: 1. stranke ili 2. pribavlja ih nadleno tijelo prema slu. dunosti. Slu. osoba koja vodi postupak moe pozvati stranku koja se poziva na kakvu ispravu da je podnese, ako njom raspolae ili ako je moe pribaviti. Ako se isprava nalazi kod protivne stranke, ona je ne eli dobrovoljno podnijeti ili pokazati, slu. osoba koja vodi postupak pozvat e tu stranku da podnese ili pokae ispravu na raspravi da bi se druge stranke mogle o njoj izjasniti. Ako stranka koja je pozvana da podnese, tj. pokae ispravu ne postupi po pozivu, tijelo koje vodi postupak ocijenit e, s obzirom na sve okolnosti, kakav utjecaj ima to na rjeavanje stvari. Ako se isprava koja se ima upotrijebiti kao dokaz u postupku nalazi kod dr. tijela, ustanove ili dr. pravne osobe koja ima javne ovlasti, za rjeavanje u upravnim stvarima, a stranka koja se pozvala na tu ispravu nije uspjela da je pribavi, tijelo koje vodi postupak pribavit e je po slu. dunosti. Ako se isprava nalazi kod tree osobe, a ona je eli dobrovoljno pokazati, tijelo koje vodi postupak pozvat e zakljukom tu osobu da pokae ispravu na raspravi, da bi se stranke mogle o njoj izjasniti. Trea osoba moe uskratiti pokazivanje isprave iz istih razloga kao i svjedoenje. Protiv tree osobe koja bez opravdanih razloga odbije pokazati ispravu postupa se kao protiv onoga koji odbije svjedoiti.

92

Stranka ima pravo podnositi isprave na jeziku naroda, tj. manjina kojima pripada. Isprave koje su izdane na stranom jeziku podnose se u ovjerenom prijevodu, ako je to potrebno. Isprave koje su izdala strana tijela, a u mjestu gdje su izdane vrijede kao javne isprave, imaju, pod uvjetima uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domae javne isprave, ako su propisno ovjerene. Uvjerenja i dr. isprave o injenicama o kojima se vodi slu. evidencija moraju se izdavati u skladu s podacima slubene evidencije slubena je evidencija ona koja se ustanovljava propisom, tj. opim aktom ustanove ili dr. pravne osobe kojoj su povjerene javne ovlasti. Te se isprave izdaju na usmeni zahtjev, u pravilu, istog dana kad je stranka zatraila njihovo izdavanje, a najkasnije u roku 15 dana od dana podnoenja zahtjeva, ako propisom kojim je ustanovljena slubena evidencija nije drukije odreeno. Ako tijelo koje vodi slu. evidenciju odbije zahtjev za izdavanje uvjerenja, tj. dr. isprave duno je o tome donijeti posebno rjeenje. Ako se u roku od 15 dana od podnoenja zahtjeva ne izda uvjerenje, tj. dr. isprava niti se donese i dostavi stranci rjeenje o odbijanju zahtjeva, smatra se da je zahtjev odbijen. Ako stranka, na osnovi dokaza kojima raspolae, smatra da joj uvjerenje, tj. dr. isprava nije izdana u skladu s podacima iz slu. evidencije, moe zahtijevati izmjenu uvjerenja, tj. dr. javne isprave. Ako nadleno tijelo odbije zahtjev stranke da joj izmijeni, tj. izda novo uvjerenje ili dr. ispravu duno je donijeti posebno rjeenje i to u roku od 15 dana, a ako to ne bude uinjeno smatra se da je zahtjev odbijen. Dr. tijela, tj. ustanove i dr. pravne osobe izdaju uvjerenje, tj. dr. isprave i o injenicama o kojima ne vode slu. evidenciju ako je to zakonom odreeno. Meutim, uvjerenje, tj. dr. isprava izdana na taj nain ne vee tijelo kojemu je podnesena kao dokaz i koji treba rjeavati o stvari te ono moe ponovo utvrivati i njenice navedene u uvjerenju, tj. drugoj ispravi. Uvjerenje, tj. dr. isprava izdaje se stranci, tj. rjeenjem o odbijanju zahtjeva donosi se i stranci dostavlja u roku od 30 dana od dana podnoenja zahtjeva, a ako se tako ne postupi, smatra se da je zahtjev stranke odbijen. 2. Svjedoci Svjedok moe biti svaka osoba koja posjeduje 2 sposobnosti: 1. sposobnost opaanja injenice, 2. sposobnost da ta svoja opaanja priopi. Slu. osoba koja vodi postupak: 1. mora utvrditi u svakom konkretnom postupku da li je neka osoba sposobna, s obzirom na svoje mogunosti opaanja i priopavanja, da bude svjedok i 2. kad utvrdi da te sposobnosti postoje, moe za svjedoka pozvati bilo koju fiziku osobu (ak i maloljetnika); samo osoba koja sudjeluje u svojstvu slu. osobe ne moe biti svjedok. 3. Dunost svjedoenja Dunost svjedoenja za osobu koja se uzima kao svjedok znai: 1. obvezu da se odazove pozivu za svjedoenje i 2. da svjedoi, tj. da dade iskaz o injenicama o kojima svjedoi. Svjedok moe USKRATITI SVJEDOENJE samo kad to odreuje zakon: 1. na pojedina pitanja na koja bi odgovor izloio tekoj sramoti, znatnoj imovinskoj teti ili kaznenom gonjenju njega, njegovih srodnika po krvi u pravoj liniji, a u pobonoj do zakljuno 3, njegovog branog druga i srodnika po tazbini do zakljuno 2 i onda kad je brak prestao, te njegovog staratelja ili staranika, usvojitelja ili usvojenika; 2. na pojedina pitanja na koja ne bi mogao odgovoriti, a da ne povrijedi obvezu, tj. pravo da uva poslovnu, profesionalnu, umjetniku ili znanstvenu tajnu; 3. o onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom punomoniku, tj. o 4. onome o emu se stranka ili dr. osoba ispovijedala svjedoku kao vjerskom ispovjedniku. Svjedok se moe osloboditi od dunosti svjedoenja i o pojedinim dr. injenicama kad iznese vane razloge za to. Svjedok NE MOE USKRATITI SVJEDOENJE: zbog opasnosti od kakve imovinske tete o pravnim poslovima pri kojima je bio prisutan kao svjedok, pisar ili posrednik, o radnjama koje je u vezi sa spornim odnosom poduzeo kao pravni prednik ili zastupnik jedne od stranaka, te o svakoj onoj radnji o kojoj je na temelju posebnih propisa duan podnijeti prijavu ili dati izjavu.

93

NE MOE SE ISPITATI KAO SVJEDOK: osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dunost uva nja slubene, dravne ili vojne tajne dok je nadleno tijelo ne oslobodi te dunosti. Svjedoci se sasluavaju pojedinano; bez prisutnosti onih svjedoka koji e se kasnije sasluati. Sasluani svjedok ne smije se udaljiti bez doputenja slu. osobe koja vodi postupak. Slu. osoba koja vodi postupak moe ve sasluanoga svjedoka ponovo sasluati, a svjedoke iji se iskazi ne slau moe suoiti. Osoba koja zbog bolesti ili tjelesne nesposobnosti ne moe doi po pozivu, ispitat e se u svojem stanu. Svjedok se prethodno upozorava da je duan govoriti istinu, da ne smije nita preutjet i, te mu se predoavaju posljedice davanja lanog iskaza. Ako svjedok, koji je UREDNO POZVAN, NE DOE, a izostanak ne opravda, ili se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji s mjesta gdje treba biti sasluan, tijelo koje vo di postupak naredit e da se prinudno dovede i da snosi trokove privoenja, a moe ga se i novano kazniti. Ako svjedok doe, pa bez opravdanog razloga odbije svjedoiti, iako je upozoren na posljedice odbijanja, moe se novano kazniti, a ako i nakon toga odbije svjedoiti, moe ponovno biti novano kanjen. Zakljuak o izricanju novane kazne donosi slu. osoba koja vodi postupak u suglasnosti sa slu . osobom ovlatenom za rjeavanje stvari, a kod zamoljenog organa u suglasnosti sa rukovoditeljem tog organa, tj. slu. osobom ovlatenom za rjeavanje u slinim stvarima. Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, slu. osoba koja vodi postupak ponitit e zakljuak o kazni ili o trokovima. Ako svjedok naknadno pristane svjedoiti, slu. osoba moe ponititi zakljuak o kazni. 4. Izjava stranke Izjava stranke moe sluiti kao dokazno sredstvo samo: 1. kad za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredni dokaz, 2. kad se takva injenica ne moe utvrditi na podlozi dr. dokaznih sredstava, 3. u stvarima male vanosti, ako bi odreenu injenicu trebalo utvrivati sasluanjem svjedoka koji ivi u mjestu udaljenom od sjedita tijela koje vodi postupak ili bi zbog pribavljanja dr. dokaza bilo oteano ostvarivanje prava stranke. Za ostalo se samo zakonom moe propisati da se odreene injenice mogu dokazivati izjavom stranke. Prije uzimanja izjave stranke slu. osoba koja vodi postupak duna je upozoriti stranku na kaznenu i materijalnu odgovornost za davanje lane izjave, dok vjerodostojnost njene izjave ocjenjuje prema naelu slobodne ocjene dokaza. 5. Vjetaci VJETACI osobe koje raspolau odreenim strunim znanjem i njime pomau tijelu k oje vodi postupak kad se u postupku jave takve injenice za ije je utvrivanje, tj. ocjenu potrebna strunost kojom tijelo, tj. slu. osoba ne raspolae. Vjetaka odreuje slu. osoba koja vodi postupak, ali za vjetaka ne moe biti odreena osoba koja ne moe biti svjedok. Obveza je svake osoba da se primi vjetaenja. Vjetak moe uskratiti vjetaenje zbog istih razloga zbog kojih i svjedok moe uskratiti svjedoenje. VJETAENJE SE PONAVLJA ako: 1. nalaz i miljenje vjetaka nisu jasni i potpuni, 2. nalaz i miljenje bitno se razlikuju, 3. miljenje nije dovoljno obrazloeno, 4. pojavi se osnovana sumnja u tonost danog miljenja, a ti se nedostaci ne mogu ukloniti ni ponovnim sasluanjem vjetaka. Ako vjetak koji je UREDNO POZVAN NE DOE, a izostanak ne opravda, ili doe pa odbije vjetaiti ili ako u odreenom roku ne podnese svoj pismeni nalaz i miljenje, moe biti novano kanjen. Ako vjetak naknadno opravda svoj izostanak ili naknadno opravda to svoj nalaz i miljenje nije podnio na vrijeme, slu. osoba koja vodi postupak ponitit e zakljuak o novanoj kazni ili o trokovima, a ako vjetak naknadno pristane vjetaiti, slu. osoba moe ponititi zakljuak o novanoj kazni. 6. Tumai Odredbe ZUP-a koje vrijede za vjetake primjenjuju se i na tumae.

94

7. Uviaj UVIAJ posebna vrsta dokaznog sredstva pomou kojeg sam voditelj postupka opaa neposredne injenice i okolnosti releva ntne za rjeavanje stvari koja je predmet postupka. Stranke takoer imaju pravo prisustvovati uviaju. Uviaj se, u pravilu, obavlja na mjestu gdje se stvar nalazi, ali ako se stvar moe bez tekoa donij eti na mjesto gdje se vodi postupak, onda se uviaj obavlja na tom mjestu. Vlasnik ili dratelj stvari, prostorija ili nekretnina koje se moraju razgledati duan je dopustiti da se uviaj izvri. U protivnom se prema takvoj osobi mogu primijeniti sankcije kao i prema svjedoku koji uskrati svjedoenje. teta koja je eventualno nanesena pri uviaju spada u trokove postupka i nadoknauje se vlasniku ili dratelju stvari. 8. Osiguranje dokaza ZUP omoguuje da se dokaz izvede u svakom stanju postupka, pa ak i prije nego to je pokrenut, i to ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz nee moi kasnije izvesti ili da e njegovo izvoenje biti oteano (tzv. osiguranje dokaza). Osiguranje dokaza moe se provesti: 1. prema slu. dunosti i 2. na prijedlog stranke, tj. osobe koja ima pravni interes. Nadlenost za osiguranje dokaza ovisi o tome: 1. je li postupak pokrenut nadleno je tijelo koje vodi postupak ili 2. dokazi se osiguravaju prije pokretanja postupka nadleno je tijelo na ijem se podruju nalaze stvari koje treba razgledati, tj. na ijem podruju borave osobe koje je potrebno sasluati. Na podlozi injenica utvrenih u postupku tijelo nadleno za rjeavanje donosi rjeenje o predmetu postupka. Ako slu. osoba koja je vodila postupak nije ovlatena da donese rjeenje, duna je podnijeti nacrt rjeenja tijelu koje donosi rjeenje; ta slu. osoba potpisuje nacrt rjeenja. Rjeenje Donoenje rjeenja od strane kolegijalnog tijela Kad o stvari rjeava kolegijalno tijelo, ono moe rjeavati kad je prisutno vie od polovine njegovih lanova, a rjeenje donosi veinom glasova prisutnih lanova, ako zakonom ili dr. propisima nije odreena posebna veina. Odluivanje o stvari od strane dvaju ili vie tijela Kad je zakonom ili dr. propisom zasnovanim na zakonu odreeno da o jednoj stvari rjeavaju 2 ili vie tijela, svaki je od njih duan rijeiti o toj stvari. Ta se tijela sporazumijevaju koje e od njih izdati rjeenje, a u rjeenju mora biti naveden akt drugog tijela. Donoenje rjeenja uz prethodnu suglasnost ili miljenje drugog tijela Zakonom moe biti odreeno da rjeenje donosi jedno tijelo uz prethodnu suglasnost drugog i tada se rjeenje donosi nakon to je to drugo tijelo dalo suglasnost. U takvom rjeenju se mora navesti akt kojim je drugo tijelo dalo ili odbilo dati suglasnost. Isto tako moe biti odreeno da je nadleno tijelo duno prije donoenja rjeenja pribaviti miljenje drugog tijela. Tada se rjeenje moe donijeti samo nakon to je miljenje pribavljeno. Tijelo ija se suglasnost ili miljenje trai duno je suglasnost ili miljenje dat i u roku 1 mj. kad je to od njega zatraeno. Ako to tijelo u spomenutom roku ne obavijesti tijelo koje donosi rjeenje da daje ili odbija suglasnost, smatra se da je suglasnost dalo, a ako ne da nikakvo miljenje, rjeenje se moe donijeti i bez pribavljenog miljenja. U svim tzv. SLOENIM RJEENJIMA pojavljuje se prema strankama samo jedan akt glavno rjeenje koje donosi tijelo koje vodi postupak.

95

Oblik i sastavni dijelovi rjeenja Rjeenje mora biti oznaeno kao takvo. Dijelovi pismenog rjeenja: 1. UVOD a) naziv tijela koje donosi rjeenje, b) propis o nadlenosti, c) ime stranke (punomonika ili zastupnika) i d) kratko naznaene predmeta postupka. 2. DISPOZITIV (IZREKA) Najvaniji dio rjeenja; njime se rjeava o predmetu postupka u cijelosti i o svim zahtjevima stranaka o kojima u tijeku postupka nije posebno rijeeno. Mora biti kratak i odreen; njime mogu biti rijeeni i trokovi postupka. Kad je propisano da alba ne odlae izvrenje, to mora biti navedeno u dispozitivu . 3. OBRAZLOENJE Bit obrazloenja je u njegovom injeninom i pravnom dijelu: a) iz injeninog dijela treba biti vidljivo sve to se odnosi na utvrivanje injenica koje su relevantne i koje su posluile kao osnova za primjenu odgovarajuih materijalnopravnih propisa, b) u pravnom dijelu navode se materijalnopravni propisi na osnovi kojih je predmet postupka rijeen na nain kako je utvreno u dispozitivu. Kad je nadleno tijelo zakonom ili dr. propisom zasnovanim za zakonu ovlateno da rijei stvar po slobodnoj ocjeni, duno je u obrazloenju navesti PROPIS koji mu daje tu ovlast i izloiti RAZLOGE kojima se pri donoenju rjeenja rukovodilo (l. 209. st. 3. ZUP). Odluka Ustavnog suda RH NN 103./96. l. 209. st. 3. ZUP-a imao je jo reenicu: Ti se razlozi ne moraju navesti kad je to u javnom interesu zakonom ili uredbom izriito predvieno., a st. 4. je glasio: Ako je zakonom ili uredbom posebno predvieno da se u rje enju donesenom po slobodnoj ocjeni ne moraju navesti razlozi kojima se tijelo pri donoenju rukovodilo, u obrazloenju rjeenja navode se podaci iz st. 2. ovog l., propis kojim je tijelo ovlateno da rijei stvar po slobodnoj ocjeni i propis kojim je ovlaten da ne mora navesti razloge kojima se pri donoenju rjeenja rukovodio. Ustavni sud prihvatio je prijedlog, donio rjeenje o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti, te nak on provedenog postupka osporene odredbe ukinuo polazei od odredaba l. 16., 18., 19. i 26. Ustava RH. Iz l. 18. i 19. Ustava slijedi da se pravo na albu, tj. dr. pravnu zatitu, moe uinkovito ostvarivati samo ako tijelo koje je donijelo rjeenje navede razloge za to rjeenje, koji se onda mogu pobijati. Bez upuenosti u te razloge onemogueno je ili bitno oteano uinkovito koritenje ustavnim pravom na albu, tj. dr. pravo zatitu. Nenavoenjem razloga za odreeno rjeenje vrijea se i odredba l. 26. Ustava, jer su u povoljnijem poloaju pred sudovima i dr. dr. tijelima koja imaju javne ovlasti, osobe koje se ale protiv pojedinanih akata to sadre i razloge na kojima se zasnivaju, od onih osoba koje su prisiljene tititi svoja pravnim sredstvima protiv pojedinanih akata to ne sadre obrazloenje. l. 16. Ustav RH Slobode i prava mogu se ograniiti samo zakonom da bi se zatitila sloboda i prava dr. ljudi, te pravni poredak, javni moral i zdravlje. U svezi s ovim ogranienjem pred Sud se je postavilo pitanje da li se nenanovoenje razloga u pojedinanim aktima moe opravdati zatitom pravnog poretka o kojem je rije u l. 16. Ustava. Stajalite Suda je nijeno; pravni poredak upravo se naruava propisivanjem ovakvih ogranienja. Tzv. SKRAENO OBRAZLOENJE donosi se: a) u jednostavnim stvarima u kojima sudjeluje samo jedna stranka i b) u jednostavnim stvarima u kojima sudjelu ju 2 ili vie stranaka, ali ni jedna ne prigovara zahtjevu, a zahtjev se uvaava. Kad se radi o stvari koja se tie veeg broja odreenih osoba, moe se za sve te osobe donijeti jedno rjeenje, ali one moraju biti imenovane u dispozitivu, a u obrazloenju moraju biti izloeni razlozi koji se na svaku od njih odnose. Takvo se rjeenje mora dostaviti svakoj od njih, osim ako imaju zajednikog punomonika za primanje pismena.

96

Ako se radi o stvari koja se tie veeg broja osoba koje tijelu nisu poznate, moe se za sve njih donijeti jedno rjeenje, ali ono mora sadravati takve podatke da se iz njih moe lako utvrditi na koje se osobe rjeenje donosi (npr. stanovnike odreene ulice). 4. UPUTA O PL Slui da se stranka obavijesti moe li protiv rjeenja izjaviti albu, ako moe kome se izjavljuje, a kome se, u kojem roku i s kolikom pristojbom predaje, moe li pokrenuti upravni spor ili dr. postupak pred sudom. Kad je u rjeenju dana POGRENA uputa o PL, stranka moe postupiti prema vaeim propisima ili prema uputi; u tom sluaju ne moe imati tetnih posljedica. Kad u rjeenju nije dana NIKAKVA UPUTA ili je uputa NEPOTPUNA, stranka moe postupiti po vaeim propisima, a moe u roku 3 mj. traiti od tijela koji je rjeenje donio da dopuni rjeenje. U tak vom sluaju rok za albu,tj. sudsku tubu tee od dana dostave dopunjenog rjeenja. Kad je protiv rjeenja MOGUE IZJAVITI ALBU, a stranka je POGRENO upuena da protiv tog rjeenja nema mjesta albi ili da se protiv njega moe pokrenuti upravni spor, rok za albu tee od dana dostave rjeenja suda kojim je tuba odbaena kao nedoputena, ako stranka nije ve prije toga podnijela albu nadlenom tijelu. Kad protiv rjeenja NIJE MOGUE IZJAVITI ALBU, a stranka je POGRENO upuena da se protiv tog rjeenja moe aliti, pa je izjavila albu i zbog toga propustila rok za pokretanje upravnog spora, ovaj rok joj tee od dana dostave rjeenja kojim joj je alba odbaena, ako stranka nije ve prije toga pokrenula upravni spor. 5. NAZIV TIJELA S BROJEM I DATUMOM RJEENJA 6. POTPIS SLUBENE OSOBE I PEAT TIJELA Rjeenje potpisuje slu. osoba koja ga donosi, a stranci se izdaje u originalu ili ovjerenom prijepisu. Mogunost donoenja usmenog rjeenja 1. U stvarima manje vanosti u kojima se udovoljava zahtj evu stranke, a ne dira se u javni interes niti interes dr. osoba, rjeenje se moe sastojati samo od dispozitiva u obliku zabiljeke na spis u, ako su razlozi za takvo rjeenje oigledni i ako nije drukije odreeno. Takvo se rjeenje priopava stranci usmeno, a pismeno joj se mora izdati ako ona to zatrai. 2. U poduzimanju izuzetno hitnih mjera radi osiguranja javnog mira i sigurnosti ili radi otklanjanja neposredne opasnosti za ivot i zdravlje ljudi i imovine. Tijelo koje je donijelo takvo rjeenje moe narediti njezino izvrenje bez odgaanja. Tijelo koje je donijelo usmeno rjeenje duno ga je izdati stranci pismeno ako ona to zatrai najkasnije u roku od 8 dana od dana podnoenja zahtjeva. Taj se zahtjev moe podnijeti u roku od 2 mj. od dana podnoenja usmenog rjeenja. Djelomino, dopunsko i privremeno rjeenje DJELOMINO RJEENJE moe se donijeti kad se o jednoj stvari rjeava u vie toaka, a samo su neke od njih sazrele za rjeavanje, i kad se pokae svrhovitim da se o tim tokama rijei posebnim rjeenjem. DOPUNSKO RJEENJE moe se donijeti ako se gl. rjeenjem (kojim je predmet postupka rijeen) nije odluilo o svim pitanjima koja su bila predmet postupka. To se rjeenje donosi po slu. dunosti ili na prijedlog stranke. PRIVREMENO RJEENJE donosi se ako je prema okolnostima nuno da se prije okonanja postupka donese rjeenje kojim se privremeno ureuju sporna pitanja ili odnosi. U takvom rjeenju mora biti izriito naznaeno da je privremeno. Rjeenjem o gl. stvari, koje se donosi po okonanju postupka, ukida se privremeno rjeenje doneseno u tijeku postupka. Djelomino, dopunsko i privremeno rjeenje smatraju se u svezi s pravnim sredstvima i izvrenjima samostalnim rjeenjima. Rok za izdavanje rjeenja Kad se postupak pokree u povodu zahtjeva stranke, tj. prema slu. dunosti ako je to u interesu stra nke, a prije donoenja rjeenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak niti postoje dr. razlozi zbog kojih se ne moe donijeti rjeenje bez odgaanja, nadleno tijelo duno je donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci to prije, a najkasnije u roku 1 mj. raunajui od dana predaje urednog zahtjeva, tj. od dana pokretanja postupka prema slu. dunosti, ako posebnim propisom nije odreen krai rok.

97

U ostalim sluajevima kad se postupak pokree u povodu zahtjeva stranke nadleno je tijelo duno donijeti rjeenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku 2 mj. ako posebnim propisom nije odreen krai rok. Ako nadleno tijelo protiv ijeg je rjeenja doputena alba ne donese rjeenje i ne dostavi ga stranci u propisanom roku, stranka ima pravo albe kao da je njen zahtjev odbijen. Ispravljanje greaka u rjeenju Tijelo koje je donijelo rjeenje, tj. slu. osoba koja je potpisala ili izdala rjeenje, moe u svako vrijeme ispraviti greke u imenima ili brojevima, pisanju ili raunanju, kao i dr. oigledne netonosti u rjeenju ili njegovim ovjerenim prijepisima. O ispravku se donosi zakljuak protiv kojega je doputena posebna alba. Zakljuak ZAKLJUAK slui za odluivanje o pitanjima koja se tiu postupka, te o pitanjima koja se kao sporedna jave u svezi s provoenjem postupka, a koja se ne rjeavaju rjeenjem. Zakljuak donosi ona slu.osoba koja vri radnju postupka pri kojoj se pojavilo pitanje koje je predmet zakljuka, ako ovim zakonom ili dr. propisima nije drugaije odreeno. Ako se zakljukom nalae izvrenje neke radnje, odredit e se i rok u kojem se ta radnja ima izvriti. Zakljuak se priopuje zainteresiranim osobama USMENO. Pismeno se zakljuak izdaje na zahtjev osobe koja moe protiv njega izjaviti albu , te u sluajevima kad se moe odmah traiti izvrenje zakljuka. Protiv zakljuka moe se izjaviti posebna alba samo kad je to zakonom izriito predvieno, ali ona u pravilu ne odlae izvrenje zakljuka. Kad je protiv zakljuka doputena posebna alba, takav zakljuak mora biti obrazloen i mora sadravati uputu o PL.

Pravna sredstva alba kao redovno pravno sredstvo ALBA u upravnom postupku je procesno pravno sredstvo kojim se stranci i dr. osobama daje mogunost da pred 2 tijelom pokree pitanje zakonitosti i pravilnosti 1 rjeenja i time zatite svoja prava i pravne interese koji takvim rjeenjem mogu biti povrijeeni. Legitimacija za podnoenje albe 1. stranke 2. dr. osobe (svjedoci, vjetaci i dr. osobe koje sudjeluju u postupku) ija su prava ili pravni interesi povrijeeni 1 rjeenjem 3. dr. odvjetnik i dr. dr. tijela, kad su zakonom ovlatena izjaviti albu protiv rjeenja kojima je povrijeen zakon u korist pojedinca ili pravne osobe, a na tetu drutvene zajednice. Ogranienja mogunosti ulaganja U upravnim stvarima alba je, u pravilu, uvijek doputena, samo se zakonom moe propisati da u pojedinim od tih stvari alba nije doputena, ali i to samo ako je na dr. nain osigurana zatita prava i zakonitosti. ZUP iskljuuje albu protiv rjeenja Hrv. sabora i Vlade RH. Protiv 1 rjeenja ministarstava i dr. republikih tijela dr. uprave alba se moe izjaviti samo kad je to zakonom predvieno. Ako alba nije doputena, neposredno se moe pokrenuti upravni spor. Protiv rjeenja donesenog u 2 alba nije doputena; zakonski se tako u upravnom postupku iskljuuje mogunost 3 rjeavanja. Nadlenost za rjeavanje o albi Jedno od vanijih svojstava albe u tome je to se njezinim izjavljivanjem nadlenost za odluivanje o predmetu prenosi na 2 tijelo, tj. tijelo nadleno za odluivanje o albi (DEVOLUTIVNO DJELOVANJE albe). ZUP odreuje da: Protiv 1 rjeenja tijela dr. uprave nie razine, alba se moe izjaviti nadlenom ministarstvu, tj. dr. nadlenim republikim tijelima dr. uprave, ako posebnim zakonom nije drukije odreeno.

98

U pitanjima koja su u nadlenosti uih teritorijalnih jedinica, o albama protiv 1 rjeenja odluuju tijela predviena zakonom, tj. dr. propisima o organizaciji i djelokrugu tih jedinica. O albi protiv 1 rjeenja ustanove ili dr. pravne osobe rjeava tijelo odreeno statutom te ustanove, tj. pravne osobe, ako zakonom nije propisano da o albi odluuje dr. tijelo. Prema izriitoj odredbi ZUP-a zakonom se moe utvrditi nadlenost tijela dr. uprave kao 2 da rjeava o albi protiv 1 rjeenja to ga je u obavljanju javnih ovlasti donijela ustanova ili dr. pravna osoba. Ako za rjeavanje o albi nije odreeno nadleno tijelo ni statutom ni zakonom, tada o albi rjeava tijelo dr. uprave nadleno za odgovarajuu upravnu oblast. Rok za albu i odlaganje izvrenja Rok za albu iznosi 15 DANA, ako zakonom nije drukije odreeno. alba ima SUSPENZIVNO DJELOVANJE, to znai da smo postojanje mogunosti izjavljivanja albe odlae izvrenje rjeenja protiv kojega je alba doputena, u tijeku albenog roka, a kad je alba izjavljena, odlaganje izvrenja vrijedi sve dok tijelo koje je nadleno da odluuje o albi ne donese svoje rjeenje i ne dostavi ga stranci (alitelju). Samo izuzetno ZUP doputa mogunost da se rjeenje izvri u albenom roku i nakon to je alba izjavljena: 1. ako je to zakonom predvieno, 2. ako se moraju poduzeti hitne mjere i 3. ako bi zbog odgaanja izvrenja bila nanesena kojoj stranci teta koja se ne bi mogla popraviti; u ovom sluaju moe se traiti odgovarajue osiguranje od stranke u ijem interesu provodi izvrenje i takvim osiguranjem uvjetovati izvrenje. Sadraj albe U albi mora navesti: 1. rjeenje koje se pobija, 2. naziv tijela koje ga je donijelo, 3. broj i datum rjeenja i 4. dovoljno je da alitelj izloi u albi u svezi sa ime je nezadovoljan rjeenjem, ali albu ne mora posebno obrazloiti. Iznoenje novih injenica i dokaza (BENEFICIUM NOVORUM) doputeno je u albi, ali uz obvezu alitelja na obrazloenje zbog ega ih nije iznio u 1 postupku. Ako se u albi iznose nove injenice i novi dokazi, a u postupku sudjeluju 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima, albi se prilae jo onoliko prijepisa koliko ima takvih stranaka. Dunost je tijela da svakoj takvoj stranci dostavi prijepis albe i da joj ostavi rok (8 do 15 dana) da se izjasni o novim injenicama i novim dokazima. Predavanje albe 1. neposredno ili 2. alje potom tijelu koje je donijelo 1 rjeenje Ako je alba predana ili poslana neposredno 2 tijelu, ono je duno da je odmah poalje 1 tijelu. Kad je alba predana ili poslana neposredno 2 tijelu, u svezi sa albenim rokom smatra se kao da je predana 1 tijelu.

99

Rad 1 tijela po albi U povodu albe 1 tijelo ispituje: Da li je alba Ako nae da je doputena, alba opravdana, a pravodobna i nije potrebno izjavljena od provoditi novi ovlatene osobe ispitni postupak ako utvrdi protivno, odbacuje albu rjeenjem protiv kojega stranka ima pravo albe. moe stvar rijeiti drukije i novim rjeenjem zamijeniti ono koje se albom pobija. Ako ustanovi da je provedeni postupak bio nepotpun, a to je moglo utjecati na rjeavanje o stvari, bilo da je alitelj iznio u albi takve injenice i dokaze koji bi mogli utjecati da se donese drukije rjeenje o stvari kao i da je alitelju morala biti dana mogunost da sudjeluje u postupku koji prethodi donoenju rjeenja, a ta mu mogunost nije bila dana, ili mu je bila dana, a on je propustio da se njome koristi, ali je u albi opravdao to proputanje upotpuniti postupak i prema rezultatima dopunjenog postupka, u granicama zahtjeva stranke, stvar rijeiti drukije i novim rjeenjem zamijeniti rjeenje koje se pobija albom. Rjeavanje 2 tijela o albi 2 tijelo ima mogunost, da rjeavajui o albi, albu: a) odbaci, b) odbije i c) prihvati, a 1 rjeenje moe ponititi u cijelosti, djelomino ili ga izmijeniti. Stranka moe u albi traiti da se provede posebni ispitni postupak koji je bio obvezan ili da se saslua u stvari koja je rijeena prema skraenom postupku. U takvom sluaju 1 tijelo duno je provesti taj postupak i nakon provedenog postupka moe prihvatiti zahtjev iz albe i donijeti novo rjeenje. Uvijek kad 1 tijelo donese novo rjeenje, stranka moe uloiti albu. Kad tijelo koje je donijelo rjeenje ustanovi da je podnesena alba doputena, pravodobna i da ju je izjavila ovlatena osoba, a nije novim rjeenjem zamijenilo rjeenje koje se albom pobija duno je bez odgaanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana primitka albe, poslati albu tijelu nadlenom za rjeavanje o albi. Uz albu se prilau svi spisi koji se odnose na predmet.

100

ODBACIVANJE 2 tijelo u povodu albe ispituje da li je: a) doputena, b) pravodobna i c) izjavljena od ovlatene osobe. Ako utvrdi protivno, donosi rjeenje kojim albu odbacuje. 2 tijelo odbacuje albu ne raspravljajui uope o albenom zahtjevu.

ODBIJANJE 2 tijelo ima pravo i dunost odbiti albu: 1. kada ustanovi da je postupak koji je prethodio rjeenju pravilno proveden, te da je rjeenje pravilno i na zakonu osnovano, a alba neosnovana, 2. kad ustanovi da je u 1 postupak bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rjeenje stvari, 3. kad ustanovi da je 1 rjeenje osnovano na zakonu, ali zbog dr. razloga, a ne zbog onih koji su navedeni u rje enju.

UVAAVANJE 2 tijelo e uvaiti albu kad ustanovi da je 1 tijelo, rjeavajui o stvari, povrijedilo pravila formalnog ili materijalnog prava, pa je njegovo rjeenje nezakonito. On moe ponititi 1 rjeenje objektivnim stavljanjem izvan snage ili pod odreenim uvjetima izmijeniti 1 rjeenje.

PONITAVANJE 1 RJEENJA 1. Kad 2 tijelo ustanovi da je 1 rjeenje nitavo on pazi na nitavost po slu. dunosti. 2. Kad ustanovi da je 1 rjeenje donijelo nenadleno tijelo on pazi na stvarnu i mjesnu nadlenost po slu. dunosti. 3. Kad ustanovi da su u 1 postupku: a) injenice utvrene nepotpuno ili pogreno, b) da se u postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi utjecala na rjeavanje stvari ili c) da je dispozitiv pobijanog rjeenja nejasan ili je u proturjenosti s obrazloenjem, on e upotpuniti postupak i otkloniti nedostatke sam, bilo preko 1 tijela ili nekog zamoljenog tijela Ako 2 tijelo ustanovi da se na podlozi injenica utvrenih u upotpunjenom postupku stvar mora rijeiti drukije nego to je rijeena 1 rjeenjem, ono ponitava 1 rjeenje i samo rjeava stvar. Ako 2 tijelo ustanovi da e nedostatke 1 postupku bre i ekonominije otkloniti 1 tijelo, ono e svojim rjeenjem ponititi 1 rjeenje i vratiti predmet 1 tijelu na ponovni postupak. 2 tijelo mora svojim rjeenjem ukazati u odnosu na to treba upotpuniti postupak, a 1 tijelo duno je u svemu postupiti prema 2 rjeenju i bez odgode, a najkasnije u roku 30 dana od dana primitka predmeta donijeti novo rjeenje.

MIJENJANJE 1 RJEENJA Ako 2 tijelo ustanovi da je rjeenje pravilno glede utvrenih injenica i svezi s primjenom zakona, ali da se svrha zbog koje je rjeenje doneseno moe postii i dr. sredstvima povoljnijim za stranku izmijenit e 1 rjeenje u tom smislu. To su uglavnom rjeenja kojima je stranci nametnuta odreena obveza. Rjeavanje 2 tijela u povodu albe odreeno je albenim zahtjevom. 2 tijelo moe u povodu albe, u svrhu pravilnog rjeavanja stvari, izmijeniti rjeenje u korist alitelja i mimo zahtjeva postavljenog u albi (reformatio in melius), a prema zahtjevu postavljenom u 1 postupku, ako se time ne vrijea prava dr. osobe. Naelo zabrane reformatio in peius vrijedi i u upravnom postupku znai da, u pravilu, 2 tijelo ne moe u povodu albe izmijeniti 1 rjeenje na tetu alitelja. Izuzetak od ovog pravila predvien je ZUP-om: 2 tijelo moe, radi pravilnog rjeenja stvari, u povodu albe izmijeniti 1 rjeenje na tetu alitelja (reformatio in peius), ali samo ako postoje neki od razloga zbog kojega se rjeenje koje je konano u upravnom postupku moe: 1. ponititi ili ukinuti prema pravu nadzora, 2. ako postoje razlozi zbog kojih se izvrno rjeenje moe izvanredno ukinuti ili 3. proglasiti nitavim.

4. Ako ustanovi da su u 1 rjeenje: a) pogreno ocijenjeni dokazi, b) da je iz utvrenih injenica izveden pogrean zakljuak u svezi sa injeninim stanjem, c) da je pogreno primijenjen pravni propis na osnovi koga se rjeava stvar, d) ako ustanovi da je na osnovi slobodne ocjene trebalo donijeti drukije rjeenje.

101

alba kad 1 rjeenje nije doneseno Ako je albu izjavila stranka o ijem zahtjevu 1 tijelo uope nije donijelo rjeenje, 2 tijelo najprije trai od 1 da mu priopi razloge zbog kojih rjeenje nije doneseno u roku, pa ako utvrdi da su za to postojali opravdani razlozi ili krivnja same stranke, odreuje rok 1 tijelu za donoenje rjeenja do 1 mj. Ako 2 tijelo ustanovi da razlozi nisu opravdani, zatrait e od 1 tijela da mu poalje spise predmeta, pa ako prema njima moe samo rijeiti stvar donosi svoje rjeenje. U protivnom samo provodi postupak i svojim rjeenjem rjeava stvar. Takvo je rjeenje konano. Iznimno, ako 2 tijelo nae da e postupak bre i ekonominije provesti 1 tijelo, naloit e da to uini i da mu prikupljene podatke dostavi u odreenom roku, nakon ega e sam rijeiti stvar. Takvo je rjeenje konano. Rok za donoenje rjeenja o albi ZUP propisuje da se rjeenje o albi mora donijeti i dostaviti stranci im je to mogue, a najkasnije u roku 2 mj. raunajui od dana predaje albe, ako posebnim propisom nije odreen krai rok. Dostavljanje 2 rjeenja Pravilo je da 2 tijelo alje svoje rjeenje sa spisima predmeta 1 tijelu, a on ga je duan dostaviti strankama u roku 8 dana od dana primitka spisa. No, 2 tijelo moe i samo dostaviti svoje rjeenje strankama.

Izvanredna pravna sredstva 1. 2. 3. 4. 5. OBNOVA POSTUPKA MIJENJANJE I PONITAVANJE RJEENJA U SVEZI S UPRAVNIM SPOROM ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI PONITAVANJE I UKIDANJE PO PRAVU NADZORA UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOMONOG RJEENJA UZ PRISTANAK ILI NA ZAHTJEV STRANKE 6. IZVANREDNO UKIDANJE 7. PROGLAAVANJE RJEENJA NITAVIM 1. OBNOVA POSTUPKA Omoguava da se pod odreenim uvjetima obnovi postupak koji je u nekoj konkretnoj upravnoj stvari okonan donoenjem rjeenja ili zakljuka protiv kojega vie nema mogunosti ulaganja albe kao redovnog pravnog sredstva: 1. ako se sazna za nove injenice, nae ili stekne mogunost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u svezi s ve izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukijeg rjeenja da su te injenice, tj. dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijanjem postupku; 2. ako je rjeenje doneseno na osnovi lane isprave ili lanog iskaza svjedoka ili vjetaka ili ako je dolo kao posljedica kakvog kd prema KZ-u; 3. ako se rjeenje zasniva na presudi donesenoj u kp-u ili u postupku o privrednom prijestupu, a ta je presuda pravomono ukinuta; 4. ako je rjeenje povoljno za stranku doneseno na osnovi neistinitih navoda stranke kojima je tijelo koje je vodilo postupak bilo dovedeno u zabludu; 5. ako se rje enje tijela koje je vodilo postupak zasniva na nekom prethodnom pitanju, a nadleno tijelo je to pitanje poslije rijeilo u bitnim tokama drukije; 6. ako je u donoenju rjeenja sudjelovala slu. osoba koja je prema zakonu morala biti izuzeta; 7. ako je rjeenje donijela slu. osoba nadlenog tijela koja nije bila ovlatena za njezino donoenje; 8. ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rjeenje nije rjeavalo u sastavu predvienom postojeim propisima ili ako za rjeenje nije glasala propisana veina; 9. ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogunost da sudjeluje u postupku; 10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a prema zakonu je morao zastupati; 11. ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogunost da se slui svojim jezikom.

102

TKO 1. stranka, 2. dr. odvjetnik, 3. tijelo koje je donijelo rjeenje kojim je postupak okonan najee e to biti 2 tijelo, jer se njegovim rjeenjem postupak uvijek okonava, no to moe biti i 1 tijelo.

ROK Subjektivni iznosi 1 mj. od trenutka kad je stranka dola u mogunost da se koristi kojim od razloga obnove. Ako bi rok poeo tei prije nego to bi rjeenje postalo konano u upravnom postupku, taj se rok rauna od dana kad je rjeenje postalo konano, tj. od dana dostave konanosti rjeenja. Objektivni iznosi 5 g, raunajui od trenutka dostavljanja rjeenja stranci, pa se po proteku tog roka obnova postupka ne moe traiti niti se moe pokrenuti prema slu. dunosti. Iznimno: kad je to izriito predvieno zakonom moe se obnova traiti, tj. pokrenuti i nakon proteka roka od 5 g. (razlozi pod 2, 3, i 5).

POKRETANJE Obnova se pokree prijedlogom za obnovu. Stranka taj prijedlog podnosi u doputenim rokovima, ali i u samom prijedlogu mora uiniti vjerojatnim okolnosti na kojima se zasniva prijedlog i okolnosti da je sam prijedlog stavljen u zakonskom roku. Nain podnoenja prijedloga ovisi o nahoenju stranke, tako da ona moe prijedlog predati neposredno ili poslati tijelu koje je o predmetu rjeavalo u 1 ili tijelu koje je donijelo rjeenje kojim je postupak okonan.

NADLENOST Nadlenost za rjeavanje o obnovi postupka ima ono tijelo koje je donijelo rjeenje kojim je postupak okonan.

103

Rjeavanje o obnovi postupka I. DIO Nadleno tijelo ispituje okolnosti o kojima ovisi mogunost postavljanja prijedloga za obnovu i njegovo prihvaanje. U tom dijelu tijelo koje je nadleno odluivati o prijedlogu moe iskoristiti 2 ovlasti: 1. prijedlog ODBACI nadleno tijelo odbacit e prijedlog zakljukom kad ustanovi da je prijedlog nepravodoban, da ga je izjavila neovlatena osoba i kad ustanovi da okolnost na kojoj se prijedlog zasniva nije uinjena vjerojatnom; 2. prijedlog ODBIJE nadleno tijelo odbit e prijedlog rjeenjem kad ustanovi da okolnosti, tj. dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu nisu takvi da bi mogli dovesti do drukijeg rjeenja. Ako se nadleno tijelo nije posluilo ovlau da odbaci ili odbije prijedlog, jer je nalo da su ispunjeni uvjeti za obnovu postupka, slijedi slijedi drugi dio postupka u povodu prijedloga za obnovu. II. DIO Nadleno tijelo donosi najprije zakljuak o dozvoli obnove postupka (tzv.judicium rescidens) kojim odreuje u kojem e se obujmu postupak obnoviti. On se moe obnoviti u cijelosti ili samo za pojedine radnje u postupku. Na podlozi podataka pribavljenih u prijanjem i obnovljenom postupku nadleno tijelo donosi rjeenje o stvari koja je bila predmet postupka (tzv. judicium rescissorium). Tim rjeenjem moe se prijanje rjeenje koje je bilo predmet obnove ostaviti na snazi ili zamijeniti novim. Ako se prijanje rjeenje zamjenjuje novim, postoje 2 mogunosti: 1. prijanje rjeenje se poniti i time ponite sve pravne posljedice koje je ono proizvelo ili 2. da se samo ukine. alba je mogua samo kad je taj zakljuak, tj. rjeenje donijelo 1 tijelo; u ostalim sluajevima mogue je pokrenuti upravni spor. U svezi s izvrenjem vrijedi pravilo da prijedlog za obnovu ne odlae izvrenje rjeenja prema kojem se obnova trai, ali tijelo koje je nadleno za odluivanje o prijedlogu, moe rijeiti da se odgodi izvrenje dok se ne odlui o obnovi postupka ako smatra da e prijedlog biti uvaen. Zakljuak kojim se doputa obnova postupka odlae izvrenje rjeenja protiv kojega je obnova doputena.

2. MIJENJANJE I PONITAVANJE RJEENJA U SVEZI S UPRAVNIM SPOROM Tijelo protiv ijeg rjeenja je pravodob no pokrenut upravni spor moe do okonanja spora, ako prihvaa sve zahtjeve tube, ponititi ili izmijeniti svoje rjeenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe. Koritenje tog izvanrednog PL pretpostavlja postojanje odreenih uvjeta: 1. u pitanju je konano rjeenje, 2. protiv takvog rjeenja pokrenut je upravni spor i to pravodobno (znai u zakonom doputenom roku od 30 dana od dostavljanja), 3. uvaavaju se svi zahtjevi tube, 4. ne vrijea se pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe. 3. ZAHTJEV ZA ZATITU ZAKONITOSTI Mogue ga je podii protiv pravomonog rjeenja donijetog u stvari u kojoj se ne moe voditi upravni spor, a sudska zatita nije osigurana izvan upravnog spora. Pravo na koritenje tog izvanrednog PL dano je dr. odvjetniku koji se njime moe koristiti ako smatra da je rjeenjem povrijeen zakon. ZZZ moe se podii u roku od 1 mj. od dana kada je rjeenje dostavljeno dr. odvjetniku, a ako mu nije dostavljeno u roku od 6 mj. od dana dostave stranci. O ZZZ rjeava nadleni 2 organ, a ako takvog organa nema, Vlada RH. Praktina mogunost koritenja je vrlo upitna. l. 19. Ustava zajamena je u RH sudska kontrola zakonitosti svih pojedinanih akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. U tom je smislu i Zakon

104

o preuzimanju ZUS-a izrijekom propisao da se upravni spor ne moe voditi samo protiv akata u stvarima u kojima je osigurana dr. sudska zatita. 4.PONITAVANJE I UKIDANJE PREMA PRAVU NADZORA PONITAVANJE PREMA PRAVU NADZORA Provodi se prema rjeenju koje je konano u upravnom postupku. Ne trai se pravomonost, pa je rjeenje mogue ponititi prema pravu nadzora i kad je protiv takvog rjeenja pokrenut upravni spor. Rjeenje koje je konano u upravnom postupku ponitava nadleno tijelo (s djelovanjem ex tunc znai da se ponitavaju pravne posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo): 1. ako je rjeenje donijelo stvarno nenadleno tijelo, 2. ako je rjeenje donijelo mjesno nenadleno tijelo, 3. ako je u istoj stvari prije doneseno pravomono rjeenje kojim je ta upravna stvar drukije rijeena, 4. ako je rjeenje donijelo jedno tijelo bez suglasnosti, potvrde, odobrenja ili miljenja dr. tijela, a ono je potrebno prema zakonu ili dr. propisu zasnovanom na zakonu, 5. ako je rjeenje doneseno kao posljedica prisile, ucjene, pritiska ili dr. nedoputene radnje. Rjeenje o ponitavanju prema pravu nadzora nadleno tijelo donos i po: 1. slu. dunosti, 2. na zahtjev stranke, 3. dr. odvjetnika, 4. pukog pravobranitelja. Rjeenje se moe donijeti u roku 5 g. od dana kad je rjeenje postalo konano u upravnom postupku (osim kad je rjeenje donijelo mjesno nenadleno tijelo, tada rok iznosi 1 g.) Ako do ponitenja dolazi iz razloga koji su navedeni u to. 5, tada se rjeenje o ponitavanju moe donijeti bez obzira na spomenute rokove. UKIDANJE PREMA PRAVU NADZORA Postoji samo ako je rjeenje koje konano u u upravnom postupku oigledno povrijeen materijalni zakon. Ako su u pitanju stvari u kojima sudjeluje 2 ili vie stranaka sa suprotnim interesima, rjeenje se moe ukinuti samo po pristanku zainteresiranih stranaka. Rjeenje o ukidanju prema pravu nadzora nadleno tijelo donosi prema: 1. slu. dunosti, 2. na zahtjev dr. odvjetnika ili 3. pukog pravobranitelja. Nadlenost: 1. 1 rjeenje moe ponititi ili prema nadzora 2 tijelo, 2. ako nema 2 tijela ili se radi o rjeenju 2 tijela tada tijelo odreeno zakonom, 3. ako to tijelo nije odreeno zakonom ministarstvo ili dr. republiko tijelo u iji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka, 4. ako se ne moe ustanoviti u iju nadlenost spada odreena upravna stvar ili ako se radi o 2 rjeenju ministarstva ili dr. republikog tijela Vlada.

Protiv rjeenja kojima se provodi ponitavanje ili ukidanje po pravu nadzora nije doputena alba, ve se moe pokrenuti upravni spor.

5. UKIDANJE I MIJENJANJE PRAVOMONOG RJEENJA UZ PRISTANAK ILI NA ZAHTJEV STRANKE Kad je pravomonim rjeenjem stranka stekla kakvo pravo, a tijelo koje je donijelo to rjeenje smatra da je u rjeenju NEPRAVILNO PRIMIJENJEN MATERIJALNI ZAKON, moe rjeenje ukinuti ili izmijeniti (ne i ponititi) radi njegovog usklaivanja sa zakonom samo ako stranka, koja je na temelju tog rjeenja stekla pravo, na to pristane i ako se time ne vrijea pravo tree osobe. Pristanak stranke je obavezan i za izmjenu na tetu stranke pravomonog rjeenja kojim je stranci odreena obveza. Pod istim uvjetima, a na zahtjev stranke, moe se ukinuti ili izmijeniti i pravomono rjeenje koje je nepovoljno za stranku.

105

Rjeenje o takvom ukidanju ili mijenjanju donosi: a) 1 tijelo koje je donijelo rjeenje, b) 2 tijelo samo kad je svojim rjeenjem odluilo o stvari. Izmjena rjeenja, kao i njegovo ukidanje, djeluje samo ubudue. alba je doputena samo ako je to rjeenje donijelo 1 tijelo, u protivnom moe se pokrenuti upravni spor. 6. IZVANREDNO UKIDANJE Izvrno se rjeenje moe ukinuti ako je to potrebno radi otklanjanja TEKE I NE POSREDNE OPASNOSTI za: 1. ivot i zdravlje ljudi, 2. javnu sigurnost, 3. javni mir i poredak ili javni moral ili 4. u svrhu otklanjanja poremeaja u privredi ako se to ne bi moglo otkloniti dr. sredstvima kojima bi se manje diralo u steena prava. Ako je rjeenje donio 1 organ, to rjeenje moe ukinuti sam 1 organ, a ako ovaj to ne uini 2 organ. Ako 2 organ nema ukinut e ga nadleno ministarstvo ili dr. republiki organ uprave, u iji djelokrug pripada upravna stvar koja je predmet postupka. Ako se ne moe ustanoviti nadleni 2 organ Vlada RH. 7. PROGLAAVANJE RJEENJA NITAVIM Nitavim se proglaava rjeenje: 1. koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadlenosti ili u stvari o kojoj s e uope ne moe rjeavati u upravnom postupku, 2. koje bi svojim izvrenjem moglo prouzrokovati neko kd prema KZ-u, 3. ije izvrenje uope nije mogue, 4. koje je donijelo tijelo bez prethodnog zahtjeva stranke, a na to rjeenje stranka nije naknadno izriito ili preutno pristala, 5. koje sadri nepravilnost koja je prema nekoj izriitoj zakonskoj odredbi predviena kao razlog nitavosti, 6. ije bi izvrenje bilo protivno osnovnim naelima pravnog poretka. Za proglaavanje rjeenja nitavim nema vremenskog ogranienja. Do proglaenja rjeenja nitavim moe doi: 1. prema slu. dunosti, 2. na prijedlog stranke, 3. dr. odvjetnika. Nadlenost: 1. ima tijelo koje je donijelo rjeenje, 2. 2 tijelo, 3. ako nema 2 tijela tijelo koje je ovlateno obavljati nadzor nad radom tijela koje je donijelo rjeenje. Doputena je alba. Ako nema tijela koje rjeava o albi, onda se protiv takvog rjeenja moe pokrenuti upravni spor. Proglaenjem rjeenja nitavim ponitavaju se i pravne posljedice koje je takvo rjeenje proizvelo. Izvrenje Zadnja faza upravnog postupka. Osnova za izvrenje moe biti: 1. RJEENJE izvrava se nakon to postane izvrno. 1 rjeenje postaje izvrno: a) istekom roka za albu, ako alba nije izjavljena, b) dostavom stranci, ako alba nije doputena, c) dostavom stranci, ako alba ne odgaa izvrenje, d) dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija.

106

2 rjeenje kojim je izmijenjeno 1 rjeenje postaje izvrno kad se dostavi stranci. Ako je u rjeenju odreeno da se radnja koja je predmet izvrenja moe izvriti u odreenom roku, rjeenje postaje izvrno protekom tog roka. Ako rjeenjem nije odreen rok za obavljanje radnje, rjeenje postaje izvrno u roku 15 dana od dana donoenja rjeenja. Nakon isteka roka od 5 g. od dana kad je rjeenja postalo izvrno ne moe se traiti njezino izvrenje. 2. ZAKLJUAK izvrava se nakon to postane izvran. Zakljuak protiv kojeg se ne moe izjaviti posebna alba, te onaj protiv kojeg se moe izjaviti posebna alba koja ne odgaa izvrenje zakljuka, postaje izvran priopavanjem, tj. dostavljanjem stranci. Kad je zakonom ili samim zakljukom odreeno da alba odgaa izvrenje zakljuka, zakljuak postaje izvran istekom roka za albu ako alba nije izjavljena , a ako je alba izjavljena dostavom stranci rjeenja kojim se alba odbacuje ili odbija. Ostale odredbe ZUP-a o izvrenju rjeenja vrijede i za izvrenje zakljuka. 3. NAGODBA Nagodba ima snagu izvrnog rjeenja donesenog u upravnom postupku. Izvrenje se moe provesti i na osnovi nagodbe, ali samo protiv osobe koja je sudjelovala u nagodbi. Ope odredbe o izvrenju Izvrenje rjeenja donesenog u upravnom postupku provodi se radi ostvarivanja novanih potraivanja ili nenovanih obveza. Kad postoji mogunost da se izvrenje provede na vie naina i primjenom raznih sredstava, izvrenje treba provesti na onaj nain i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je za izvrenika najblae. Nedjeljom, u dane dr. praznika i nou, radnje izvrenja mogu se provoditi samo ako postoji opasnost od odgaanja i ako je tijelo koje provodi izvrenje dao za to pismeni nalog. Izvrenje se provodi protiv osobe koja je duna ispuniti obvezu (izvrenik), tj. njegovog pravnog sljednika. Izvrenje rjeenja se provodi se: 1. prema slu. dunosti kad to nalae javni interes, 2. na prijedlog stranke na zahtjev traitelja izvrenja. Vrste izvrenja 1. ADMINISTRATIVNO izvrenje rjeenja provodi se administrativnim putem radi ispunjenja nenovanih obveza izvrenika; izuzetno se moe provesti izvrenje i radi ispunjenja novanih obveza, ako one proizlaze iz primanja na osnovi radnih odnosa i ako na to pristane izvrenik. Provode ga organi uprave po odredbama ZUP-a, tj. posebnog zakona. 2. SUDSKO provodi se radi ispunjenja novanih obveza. Provodi ga nadleni sud po propisima koji vae za sudsko izvrenje. Provoenje administrativnog izvrenja Administrativno izvrenje provodi tijelo koje je o stvari rjeavalo u 1, ako posebnim propisom nije za izvrenje odreeno drugo tijelo. Administrativno izvrenje pravnih osoba koje nisu zakonom ovlatene same izvravati svoja rjeenja doputa i provodi tijelu uprave nadleno za poslove ope uprave na ijem se teritoriju nalazi prebivalite, tj. boravite izvrenika. Tijelo nadleno za provoenje administrativnog izvrenja donosi prema slu. dunosti ili na zahtjeva traitelja izvrenja zakljuak o dozvoli izvrenja. Zakljukom se utvruje da je rjeenje koje se mora izvriti postalo izvrno i odreuje nain izvrenja. Protiv tog zakljuka doputena je alba nadlenom 2 tijelu. Zakljuak o dozvoli izvrenja koji je donesen u upravnim stvari prema slu. dunosti tijelo nadleno za provoenje administrativnog izvrenja duno je donijeti bez odgode kad je takvo rjeenje postalo izvrno, a najkasnije u roku 30 dana raunajui od dana kad je rjeenje postalo izvrno. Potvrda (klauzula) izvrnosti Kad administrativno izvrenje ne provodi tijelo koje je rjeavalo u 1 traitelj izvrenja podnosi prijedlog za izvrenje tijelu, ustanovi ili dr. pravnoj osobi koja je donijela rjeenje koje se mora izvriti. Ako je rjeenje postalo izvrno, to tijelo, ustanova , tj. pravna osoba stavlja na rjeenje potvrdu da je postalo izvrno (KLAUZULA IZVRNOSTI) i dostavlja ga radi izvrenja tijelu nadlenom za izvrenje, predlaui istovremeno i nain izvrenja.

107

Razlika izmeu administrativnog izvrenja to ga provodi tijelo koje je o stvari rjeavalo u 1 i administrativnog izvrenja to ga provodi koje drugo tijelo je u tome to u prvom osnovu za izvrenje ini rjeenje koje je postalo izvrno i zakljuak o dozvoli izvrenja, dok u drugom tu osnovu ini rjeenje na koje je stavljena potvrda izvrnosti i zakljuak o dozvoli izvrenja. alba u postupku administrativnog izvrenja U postupku administrativnog izvrenja moe se izjaviti alba koja se odnosi samo na izvrenje, a njome se ne moe pobijati pravilnost rjeenja koje se izvrava. alba se izjavljuje nadlenom 2 tijelu i ne odgaa zapoeto izvrenja. Obustavljanje i odlaganje administrativnog izvrenja Izvrenje e se OBUSTAVITI prema slu. dunosti, a provedene radnje ponititi: 1. ako se ustanovi da je obveza izvrena, 2. ako se ustanovi da izvrenje nije bilo uope doputeno, 3. ako se ustanovi da je izvrenje bilo provedeno prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako traitelj izvrenja odustane od svog zahtjeva, 5. ako je izvrni naslov poniten ili ukinut. Do ODLAGANJA dolazi: 1. ako se ustanovi da je u svezi s izvrenjem obveze odobren poek, 2. ako je umjesto privremenog rjeenja koje se izvrava doneseno rjeenje o gl. stvari koje se razlikuje od privremenog. Odgodu izvrenja odobrava tijelo koje je donijelo zakljuak o dozvoli izvrenja. Izvrenje novane kazne Novane kazne prema ZUP-u izvravaju tijela nadlena za izvrenje novanih kazni izreenih za prekraje. Novana kazna uplauje se u korist RH. Izvrenje nenovanih obveza Kad je obveza izvrenika nenovane prirode, onda se izvrenje radi ostvarivanja takvih obveza provodi na 2 naina: 1. preko drugih osoba Kad se obveza izvrenika sastoji u izvrenju radnje koju moe izvriti i dr. osoba, a sam izvrenik je ne izvri uope ili je ne izvri u cijelosti. Izvrenje ide na troak izvrenika, na to on prethodno mora biti opomenut. Tijelo koje provodi izvrenje moe u takvim prilikama naloiti izvreniku (zakljukom) da unaprijed poloi iznos koji je potreban za podmirenje trokova izvrenja, a da se obraun naknadno izvri. Takav je zakljuak izvran. 2. prinudom a) kad je izvrenik duan da neto dopusti ili trpi, pa postupa protivno toj svojoj obvezi i b) ako je predmet izvrenja izvrenikova radnja koju ne moe umjesto njega izvriti dr. osoba. Prinuda prema izvreniku radi ispunjenja obveza izvrava se novanim kaznama tako da se izvreniku najprije zaprijeti primjenom prisilnog sredstva ako svoju obvezu ne izvri u odreenom roku. Ako izvrenik u odreenom roku poduzme neku radnju protivno svojoj obvezi ili ako odreeni rok bezuspjeno protee, zaprijeeno prisilno sredstvo odmah se izvrava i ujedno se odreuje novi rok za izvrenje radnje i prijeti novom, stroom prisilnom mjerom. ZUP predvia i mogunost primjene neposredne (fizike) prinude i to ako se nenovana obveza ne moe izvriti ni preko druge osobe ni putem prinude (posredne novanim kaznama). Izvrenje se tada moe, prema prirodi obveze, provesti neposrednom prinudom, ako propisima nije drukije odreeno. Kad je na osnovi rjeenja provedeno izvrenje, a rjeenje je potom poniteno ili izmijenjeno, izvrenik ima pravo traiti da mu se vrati ono to mu je oduzeto, tj. da se vrati u stanje koje proizlazi iz novog rjeenja. O tom traenju izvrenika rjeava tijelo koje je donijelo zakljuak o dozvoli izvrenja. Izvrenje radi osiguranja ZUP predvia mogunost dozvole izvrenja rjeenja prije nego je ono postalo izvrno. Ta mogunost predviena je za sluaj ako bi izvrenje moglo biti osujeeno ili znatno oteano nakon izvrnosti rjeenja. Kad se radi o obvezama koje se prisilno izvrava samo na prijedlog stranke, predlaga mora opasnost od osujeenja ili oteavanja izvrenja uiniti vjerojatnom.

108

Prijedlogu za izvrenje radi osiguranja odluuje se zakljukom protiv kojeg je doputena alba, ali alba ne odgaa provoenje izvrenja. Privremeni zakljuak o osiguranju Ako postoji obveza stranke ili je ta obveza uinjena bar vjerojatnom, a postoji opasnost da e ta (obvezana) stranka raspolaganjem imovinom, dogovorom s treim osobama ili na dr. nain osujetiti ili znatno oteati izvrenje dotine obveze, tijelo nadleno za donoenje rjeenja o obvezi stranke moe i prije donoenja rjeenja o toj obvezi donijeti privremeni zakljuak u svrhu osiguravanja izvrenja obveze. Takav zakljuak (tzv. ZAKLJUAK O OSIGURANJU) donosi se, u pravilu, prije nego to se obveza stranke utvrdi rjeenjem, a moe se donijeti i prije pokretanja samog postupka radi utvrivanja obveze. Predlaga u iju je korist privremeni zakljuak donesen, duan je protivnoj stranci nadoknaditi tetu koja joj je prouzrokovana donesenim zakljukom ako pravomonim rjeenjem bude utvreno da pravo ne postoji obveza stranke radi ijeg je osiguranja bio donesen privremeni zakljuak ili je na dr. nain utvreno da je zahtjev za donoenje privremenog zakljuka bio neopravdan. Ako je u ovim sluajevima oevidno da je zakljuak bio isposlovan iz obijesti, predlaga se kanjava novanom kaznom o emu se donosi poseban zakljuak protiv kojega je dozvoljena alba koja odlae izvrenje. Sudsko izvrenje Provodi se radi ispunjenja novanih obveza. Tijelo ije se rjeenje ima izvriti stavlja na rjeenje potvrdu (klauzulu) izvrnosti i dostavlja ga radi izvrenja sudu nadlenom za izvrenje. Rjeenje doneseno u upravnom postupku koje sadri potvrdu izvrnosti je osnova za sudsko izvrenje. Sudsko izvrenje provodi se prema posebnim propisima koji vrijede za takvo izvrenje. Izricanje kazni i primjenjivanje prisilnih mjera u upravnom postupku koji vode pravne osobe Pravne osobe s javnim ovlastima ne mogu u upravnom postupku to ga vode same izricati kazne i primjenjivati prisilne mjere predviene u pojedinim odredbama ZUP-a. Ako se u tijeku postupku utvrdi da se postupak ne moe provesti uope ili se ne moe pravilno provesti bez primjene koje od prisilnih mjera ili kazni predvienih odredbama ZUP -a, pravna osoba s javnim ovlastima obraa se nadlenom tijelu dr. uprave u iji djelokrug pripada provoenje ZUP -a radi provoenja tih mjera, ako zakonom nije drukije odreeno. Ako nadleno tijelo dr. uprave ne donese odgovarajui zakljuak u roku 8 dana od dana obraanja, duno je odmah obavijestiti ustanovu, tj. pravnu osobu s javnim ovlastima o razlozima nepostupanja u primjerenom roku. Pravna osoba moe o tome obavijestiti ministarstvo nadleno za poslove ope uprave. Staranje za primjenu i provoenje ZUP-a Nadzor nad provoenjem ZUP-a obavlja ministarstvo nadleno za poslove ope uprave, a odgovornost za njegovo provoenje snose i rukovoditelji dr. tijela dr. uprave, te ravnatelji pravnih osoba s javnim ovlastima koje rjeavaju u upravnim stvarima. Uvjeti za poduzimanje radnji u upravnom postupku i rjeavanje U tijelima uprave i pravnim osobama s javnim ovlastima ovlast za poduzimanje radnji u upravnom postupku i rjeavanje moe se dati samo osobi koja ispunjava odreene uvjete: 1. ima odgovarajuu strunu spremu, 2. radno iskustvo i 3. poloeni struni ispit. Ti uvjeti propisuju se uredbom Vlade.

109

19. Upravni spor UPRAVNI SPOR = oblik sudske kontrole nad upravom i to prvenstveno kontrole upravnog (pojedinanog, individualnog) akta. Vrste sustava sudske kontrole nad upravom Gl. nositelji sudskog nadzora su redovni sudovi ili posebni upravni sudovi. U pravnoj praksi iskristalizirala su se 2 sustava sa svojim osobitostima: 1. Sustav redovnih sudova (tzv. angloameriki sustav) Naziva se obino u literaturi angloameriki (anglosaksonski) sustav, jer je njegov nastanak vezan za Veliku Britaniju, odakle se prenio u njezine nekadanje kolonije, a osobito u SAD. Upravno sudovanje preko redovnih sudova poznato je i u raznim drugim zemljama (u Europi posebno u skandinavskim Danska, Norveka). Polaznu toku za proirenje ovog oblika kontrole predstavlja britansko pravo. Osobitosti njihova poretka proizlaze iz ideje opeg prava (Common Law) koje predsta vlja jedinstven sustav PN i naela prema kojima ne djeluje samo pojedinac, ve i javna vlast. Izvan redovitog sudskog sustava, pravna zatita se u Velikoj Britaniji osigurava razvijanjem posebnih upravnih sudova (administrativne tribunale) samo za pojedina podruja (npr. kolstvo, zdravstvo) koji se osnivaju ad hoc. 2. Sustav posebnih upravnih sudova (tzv. francuski sustav) Za razvoj sustava u kojem kontrolu zakonitosti akata uprave obavljaju posebni upravni sudovi najkarakteristinije je franc. pravo i pravna praksa. Franc. je pravo u formiranju sustava kontrole nad upravom polo sasvim drugim putem, a to je put upravnih sudova (jurisdiction administrative). Iz same upravne vlasti razvili su se oblici takve kontrole, a prvenstveno Dr. savjet, u kome danas prevladavaju njezine sudske funkcije, ali koji nije nikada izgubio odre enom upravno-konzultativne funkcije s kojima je, poeo njezin viestoljetni razvoj. Kad se u teoriji usporeuju vrijednosti jednog i drugog sustava onda se za sustav posebno upravnih sudova (francuski sustav) osobito istie: 1. vea specijalizacija, 2. potpunije rjeavanje sporova i 3. uloga upravnih sudova u razvoju upravnog prava najznaajnija, vrijedi za francuski Dr. savjet i austrijski Upravni sud. Upravni spor u formalnom i materijalnom smislu UPRAVNI SPOR U FORMALNOM SMISLU = spor za ije je rjeavanje nadlean upravni sud. To je najii formalni pojam, ali ga je mogue primijeniti i onda kad u redovitom sudu postoje organizacijski izdvojena vijea za upravne sporove. Pojam upravnog spora u formalnom-proceduralnom smislu prisutan je i kad se kao kriterij za odreivanje samog spora uzima posebni postupak prema kome postupaju sudovi u upravnom sporu. Mogunost prihvaanja pojma upravnog spora u formalnom smislu, kao i njegova primjena, mogui su u onim sustavima koji imaju posebne upravne sudove, kao npr. francuski. UPRAVNI SPOR U MATERIJALNOM SMISLU 1. pri odreivanju pojma polazi od subjekata spora bitno je da se kao pasivna stranka u sporu pojavljuje sama uprava (administracija), neovisno o tome tko pokree spor i koje e se PN neposredno primjenjivati; 2. za tu svrhu uzima PN to se odnose na predmet spora bitno je pravno pitanje u domeni upravnog prava bez obzira na organizacijska svojstva stranaka u sporu. to je spor? 1. SPOR U IREM SMISLU = spor postoji im dolazi do suprotstavljanja nekom zahtjevu, pri emu nije potrebno da onaj tko se suprotstavlja zahtjevu ima procesni poloaj stranke. 2. SPOR U UEM SMISLU = za postojanje spora bitno je da se proces vodi meu strankama, da postoje 2 stranke koje se spore oko odreenih zahtjeva.

110

Vrste upravnih sporova 1. Spor o zakonitosti i spor pune jurisdikcije Osnovna karakteristika te podjele upravnog sporova je u distinkciji objekta. SPOR O ZAKONITOSTI pokree se i vodi sa svrhom da se ocijeni je li neki akt zasnovan na zakonu ili nije, a to znai da li postoji ili ne postoji zakonitost. Spor o zakonit osti upravnog akta moe biti samo naknadni upravni spor. SPOR PUNE JURISDIKCIJE sam sud rjeava neki predmet, budui da pr avnu osnovu spora uvijek predstavlja povreda nekog subjektivnog prava. Moe se javiti i kao prvotni i kao naknadni spor. RAZLIKE izmeu tih dviju vrsti sporova: 1. cilj i svrha spora, 2. irina sudskih ovlasti, 3. nain odreivanja spora proizlazi iz toga to se sporovi o zakonitosti odreuju, u pravilu, generalnom klauzulom s negativnom enumeracijom. Spor o zakonitosti upravnog akta je gl. oblik upravnog spora. Kod odreivanja te vrste sporova polazi se od toga da je spor o zakonitosti mogue voditi u naelu protiv svakog upravnog akta (generalna klauzula), dok se slua jevi u kojima se spor o zakonitosti u pojedinim stvarima ne moe voditi izriito nabrajaju u PN (negativna enumeracija). Sporovi pune jurisdikcije odreuju se, u pravilu, enumerativno znai da se PN posebno utvruje kad sud moe sam meritorno rijeiti neki predmet (utvrditi, osnovati, modificirati ili ukinuti neku pravnu situaciju). 4. uinak sudske odluke iri je u sporu o zakonitosti upravnog akta od uinka sudske odluke donesene u sporu pune jurisdikcije. Pravni uinak takve sudske odluke djeluje prema svima (erga omnes). Kod spora pune jurisdikcije pravni uinci sudske odluke nastaju meu strankama (inter partes). 2. Subjektivni i objektivni upravni spor I. Kad se kao kriterij za razlikovanje objektivnog i subjektivnog upravnog spora uzima cilj spora: OBJEKTIVNI = onaj spor kojemu je s vrha prvenstveno zatita objektivne zakonitosti, tj. objektivnog pravnog poretka kao takvog. SUBJEKTIVNI = onaj kome bi cilj bio zatita subjektivnog prava pojedinaca. II. Kad se kao kriterij za razlikovanje subjektivnih i objektivnih upravnih sporova slui vrsta akata koji mogu biti predmet spora: OBJEKTIVNI = onaj koji se moe pokrenuti i protiv openormativnog akta. SUBJEKTIVNI = pokree se i vodi protiv individualnog upravnog akta. 3. Prvotni i naknadni upravni spor Razlika koja se provodi izmeu prvotnog i naknadnog upravnog spora polazi od trenutka kad je mogue pokrenuti i voditi upravni spor. PRVOTNI = spor se pokree i vodi prije nego to je donesen upravni akt, prije nego to je uprava autoritativnim putem, pojedinanim aktom odluila o pravima i obvezama odreenog subjekata. Prvotni spor nastaje kao posljedica proputanja uprave da odlui o konkretnoj upravnoj stvari. NAKNADNI = javlja se kao spor u kojem se odluuje u upravnom aktu donesenom u konkretnoj upravnoj stvari. Upravni spor u Hrv. do 1991. 1. U prijanjem povijesnopravnom razvoju u Hrv. nije bilo upravnih sudova ni upravnih spora kao organizacijskih oblika sudske kontrole nad upravom. 2. 1918. dolo je do stvaranja Kraljevine SHS i vrijedilo je razliito pravo, pa je i sudska kontrola uprave imala razliite oblike. 3. Nakon donoenja Vidovdanskog ustava 1921. donesen je 1922. Zakon o Dr. savjetu i upravnim sudovima, ime je bila uspostavljena sudska kontrola nad radom uprave u smislu upravnog spora. Dr. savjet je bio ustanovljen kao vrhovni upravni sud, dok su uz njega bili ustrojeni jo upravni sudovi u Beogradu, Zagrebu, Celju, Sarajevu, Skopju i Dubrovniku posljednji je poslije premjeten u Podgoricu, a osnovan je bio jo i upravni sud u Novom Sadu. 4. Nakon stvaranja Banovine Hrvatske 1939. za podruje Banovine ustrojen je posebni Upravni sud sa sjeditem u Zagrebu. 5. Ustavni akti iz 1946., kao i zakonodavstvo koje ih je slijedilo, izgradili su poseban sustav kontrole uprave sa zasebnim oblicima kontrolnog mehanizma, kao to je bila kontrola od strane viih upravnih

111

tijela, kontrola predstavnikog tijela i posebno nadzor koji su provodili Opa dr. kontrola i javno tuilatvo, dok je sudska kontrola bila vrlo ograniena. 6. Sudska kontrola nad upravom u smislu upravnog spora ozakonjena je u YU nakon 2. svj. rata 1952. donoenjem Zakona o upravnim sporovima. Taj je zakon 1965. noveliran Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima. 7. 1976. tadanja Skuptina SFRJ usvojila je novi Zakon o upravnim sporovima koji je stupio na snagu 1977. Upravni spor u Hrv. od 1991. RH je nakon stjecaja svoje samostalnosti i neovisnosti nastavila s kontinuitetom sudske kontrole nad radom uprave posebno nad njezinim upravnim aktima u obliku upravnog spora. Ustav RH zajamuje sudsku kontrolu zakonitosti pojedinanog akata upravne vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. RH je preuzela Zakon o upravnim sporovima od bive SFRJ iz 1977. i to Zakonom o preuzimanju Za kona o upravnim sporovima iz 1991. Zakon o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima izmijenjen je 1992. Pravnu osnovu voenja upravnog spora u RH danas ine odredbe Zakona o upravnim sporovima iz 1977., odredbe koje nisu mijenjane Zakonom o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima, Zakon o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima iz 1991. i njegove izmjene iz 1992. Upravni spor prema Zakonu o upravnim sporovima (ZUS) Oblikom sudske kontrole ostvaruje se dvostruki cilj: 1. zatita prava graana i pravnih osoba, 2. zatita, tj. osiguranje objektivne zakonitosti kao takve. Tijelo koje rjeava upravne sporove Upravne sporove rjeava Upravni sud Hrvatske. Prema Zakonu o sudovima iz 1994., Upravni sud RH odluuje o tubama protiv konanih upravnih akata (upravni sporovi), te obavlja i dr. poslove odreene zakonom. Upravni sud odluuje o svim tubama protiv konanih upravnih akata i to kao sud prvog i posljednjeg . U upravnim sporovima Upravni sud odluuje u vijeima sastavljenim od 3-ice sudaca (bez sudjelovanja porotnika) ako zakonom nije odreeno da o kakvom PL protiv odluka donesenih u upravnom sporu odluuje sud u irem sastavu. Zakon o sudovima predvia ustanovljavanje sudskih odjela u sudovima u kojima ima vie sudskih vijea , tj. sudaca pojedinaca koji odluuju o stvarima iz jednog ili vie srodnih podruja. Sastav sudskog tijela ine suci koji o tim stvarima odluuju. Na elu odjela nalazi se predsjednik kojeg imenuje predsjednik suda godinjim rasporedom poslova prema prethodno pribavljenom miljenju sudaca odjela. Na sjednicama sudskih odjela Upravnog suda razmatraju se pitanja znaajna za primjenu propisa iz pojedinih upravnih podruja, te nacrti zakona kojima se ureuju pitanja iz djelokruga samog suda. Pravno shvaanje prihvaeno na sjednici sudskog odjela obvezatno je za sva vijea sudskog odjela Upravnog suda. Vrhovni sud RH odluuje o: 1. albama protiv odluka Upravnog suda kad je to zakonom odreeno, 2. o izvanrednim PL protiv pravomonih odluka sudova u Republici, 3. rjeava o sukobu nadlenosti izmeu sudova na podruju Republike ako im je zajedniki neposredno vii sud. Predmet spora PREDMET UPRAVNOG SPORA = ocjena zakonitosti (legalnosti) upravnog akta. Posrijedi je individualni (pojedinani) upravni akt kojim se autoritativno odluuje o pravu ili obvezi odreenog subjekta. Upravni spor se moe voditi samo protiv upravnog akta. To je opa (generalna) klauzula ZUS-a kojom se ujedno utvruje opa norma o stvarnoj na dlenosti u upravnom sporu i to na nain da se spor o zakonitosti moe voditi vrlo iroko, praktino protiv svakog upravnog akta. ZUS DAJE DEFINICIJU UPRAVNOG AKTA propisujui da je to akt kojim dr. tijelo ili organizacija koja ima javne ovlasti rjeava o stanovitom pravu ili obvezi odreenog pojedinca ili organizacije u upravnoj stvari.

112

Karakterizacije koje se izraavaju u danoj definiciji: 1. donositelji upravnog akta koji autoritativnim putem, upravnim aktom mogu odluivati o stanovitom pravu ili obvezi odreenog pojedinaca ili organizacije su: a) dr. tijela i b) pravne osobe kad odluuju u vrenju javne ovlasti. 2. predmet akta to je stanovita upravna stvar. 3. potrebno je da se takvim aktom odluuje o stanovitom pravu ili obvezi odreenog subjekta. Upravni spor moe se pokrenuti i kad nadleno tijelo nije donijelo o zahtjevu, tj. albi stranke odgovarajui upravni akt. Stvari izuzete iz upravnog spora Prema opoj (generalnoj) klauzuli, prihvaenoj ZUS -om, mogue je praktino pokrenuti upravni spor radi ocjene zakonitosti protiv svakog upravnog akta uzetog u smislu definicije koju daje zakon. Negativna enumeracija u sustavu naeg upravnog spora utvrena je Zakonom o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima na nain to je propisano da se upravni spor ne moe voditi samo protiv akata donesenih u stvarima u kojima je sudska zatita osigurana izvan upravnog spora. Sud, kad primi tubu u upravnom sporu, mora prethodno ispitati je li posrijedi stvar u kojoj je osigurana neka dr. sudska zatita, pa kad utvrdi da takva zatita postoji izvan upravnog spora, mora postupajui prema ZUS-u, tubu odbaciti. Razlozi zbog kojih se upravni akt moe pobijati 1. u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili 2 zakonito doneseni propis ili opi akt, 2. akt je donijelo nenadleno tijelo, 3. u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito to injenino stanje nije pravilno utvreno ili to je iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak u svezi s injeninim stanjem. U upravnom sporu sud ocjenjuje zakonitost upravnog akta da bi, ako utvrdi nezakonitost, akt stavio izvan snage. Slobodna (diskrecijska) ocjena daje se u sferi oportuniteta (svrhovitosti) pa sud u sporu o zakonitosti, ocjenjujui zakonitost upravnog akta, ne moe ulaziti u slobodnu ocjenu. I.P. Pod kojim pretpostavkama mogu tubom pokrenuti upravni spor: a) dr. odvjetnik, b) jedinice lokalne samouprave? Stranke u upravnom sporu 1. TUITELJ u upravnom sporu moe biti: 1. pojedinac, 2. pravna osoba, 3. organizacija, 4. skupina osoba, 5. naselje i sl. kad smatra da mu je upravnim aktom povrijeeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. U svezi s odreivanjem legitimacije za pokretanje spora, proizlaze odreene specifinosti: 1. tuitelj moe biti: a) fizika osoba tim pojmom nisu obuhvaeni samo nai dravljani, ve i stranci, b) pravna osoba sve osobe kojima je to svojstvo PN priznato (poduzea, ustanove), c) subjekti koji nemaju svojstvo fizike, tj. pravne osobe (npr. dr. tijelo, poslovna jedinica) mogu pokrenuti upravni spor, ako mogu biti nositelji prava i obveza o kojima se rjeava u upravnom postupku. 2. Potrebno je da takav tuitelj smatra da mu je upravnim aktom povrijeeno kakvo pravo ili neposredan osobni interes zasnovan na zakonu 3. razlog za podizanje tube moe biti povreda kakvog prava ili povreda neposrednog osobnog interesa zasnovanog na zakonu.

113

INTERES koji moe biti bilo koje prirode: ekonomske, financijske , materijalne, mora bit i: 1. neposredan rije je o interesu koji je u neposrednoj vezi s odlukom u aktu, interesu to ga ta odluka vrijea, pa bi interes bio zadovoljen im bi bio stavljen izvan snage akt kojim se on vrijea. Eventualni interes, ne moe biti osnova za pokretanje spora. 2. osoban da je vezan za samu osobu tuitelja. 3. zasnovan na zakonu mora biti zasnovan na zakonu, tj. proizlaziti iz zakona. Takav interes imat e svatko tko je kao stranka sudjelovao u upravnom postupku. Nedostatak nekog od spomenutih elemenata razlog je da sud odbaci tubu. Zakon propisuje i uvjete pod kojima i odreeni dr. subjekti mogu pokrenuti upravni spor : 1. Tako npr. kad je tijelo jedinice lokalne samouprave ili organizacije rjeavalo u pravnom u odreenoj upravnoj stvari, a o albi protiv takvog akta je rjeavalo tijelo dr. jedinice lokalne samouprave ili organizacije, tada upravni spor moe pokrenuti i tijelo jedinice lokalne samouprave ili organizacije koje je rjeavalo u 1 ako smatra da je 2 aktom povrijeeno njezino samouprav no pravo (1 = grad Krk, alba = primorsko goranska, upravni spor = grad Krk // zainteresirana trea osoba). 2. Upravni spor moe pokrenuti nadleni dr. odvjetnik ili dr. zakonom ovlateno tijelo ako je upravnim aktom povrijeen zakon u korist pojedinca ili organizacije, tj. jedinice lokalne samouprave i dr. pravne osobe. 3. Dr. pravobranitelj kad je upravnim aktom povrijeen zakon na tetu jedinica lokalne samouprave, tj. organizacije koju on po zakonu zastupa. 2. TUENI TUENA STRANA u upravnom sporu je tijelo iji se akt osporava. Svojstvo tuene strane ima donositelj upravnog akta. Tuitelj je duan u tubi navesti upravni akt protiv kojega je tuba upravljena. Donositelj takvog akta postaje time tuena strana u upravnom sporu. U tzv. sloenim upravnim aktima akti (rjeenja) u ijem su donoenju sudjelovala 2 ili vie tijela tuena strana je ono tijelo koje je neposredno izdalo rjeenje. Kad se upravni spor pokree zato to nadleno tijelo o zahtjevu, tj. o albi stranke nije uope donijelo odgovarajui upravni akt (tzv. utnja administracije), tuena strana je tijelo koje je bilo ovlateno i duno takav akt donijeti. 3. ZAINTERESIRANA TREA OSOBA Trea osoba kojoj bi ponitaj upravnog akta neposredno bio na tetu (zainteresirana osoba) ima u sporu poloaj stranke. Posebnost stranake legitimacije na strani zainteresirane tree osobe je u tome to je njen stranaki interes usmjeren da upravni akt ostane onakav kakav jest. Kao zainteresirana trea osoba moe se javiti svaka fizika ili pravna osoba o ijem se pravu ili interesu odluivalo u upravnom postupku upravnim aktom koji se tubom osporava i o emu se onda treba odluiti u upravnosudskom sporu. Takav odnos prema upravnom aktu daje pravo zainteresiranoj tre oj osobi da se javi kao stranka u sporu. Pokretanje upravnog spora U upravnom sporu postoji naelo da sud ne moe prema vlastitoj inicijativi pokrenuti spor (nema oficijelne maksime), ve to moe uiniti samo na osnovi tube koju je podnijela legitimirana osoba. Upravni spor se pokree tubom, a to znai da je podnoenje formalne tube proc esna radnja bez koje nema upravnog spora. Sadraj tube 1. ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja tuitelja ako tubu podie fizika osoba, njen naziv i sjedite ako se kao podnositelj tube javlja pravna osoba ili dr. tijelo; 2. upravni akt protiv kojega je tuba upravljena navoenje akta ini se u tubi oznakom akta (rjeenja): njegova broja, datuma izdavanja i donositelja; 3. mora se ukratko izloiti zbog ega se tui, te u kojem se omjeru i opsegu predlae ponitavanje upravnog akta; 4. potpis podnositelja. Tuitelj mora iznijeti u tubi zbog ega smatra da je dolo do povrede njezinog prava, tj. interesa donesenim upravnim aktom i u emu on vidi nezakonitost takvog akta. Tuitelj moe traiti da sud uvaavanjem tube poniti akt u cijelosti ili djelomino.

114

Sud ispituje zakonitost osporenog akta u granicama zahtjeva iz tube (bez obzira na to to sud pritom nije vezan tubenim razlozima). Uz tubu se podnosi i po 1 prijepis tube i priloga za tueno tijelo i za svaku zainteresiranu osobu, ako takvih ima. Ako se tubom trai povrat stvari ili naknada tete, mora se staviti i odreeni zahtjev u svezi sa stvarima ili visinom pretrpljene tete. Ako je u nedostatku spomenutih elemenata tuba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik vijea poziva tuitelja, prema potrebi i preko dr. redovnog suda, da u odreenom roku otkloni nedostatke tube. Ako tuitelj u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke tube, a oni su takvi da spreavaju rad suda , sud rjeenjem odbacuje tubu kao neurednu, ako ne nae da je osporeni akt nitav. Rok i predaja tube U upravnom sporu rok za predaju tube iznosi 30 dana raunajui od dana dostave akta stranci koja podnosi tubu. Izuzetak postoji jedino kad je odreeno tijelo (npr. dr. odvjetnik) ovlateno za podizanje tube, ali mu upravni akt nije dostavljen. Tada takvo tijelo moe podnijeti tubu u roku 60 dana raunajui od dana dostave akta stranci u iju je korist akt donesen. 30-dnevni rok (tj. rok od 60 dana) za podnoenje tube zakonski je rok koji je neproduiv. Tuitelj mora potovati taj rok, raunajui ga od dana dostave (zbog ega mu akt mora osobno biti dostavljen), jer njezino prekoraenje rezultira odbacivanjem tube. Povrat u prijanje stanje zbog proputanja roka za podnoenje tube nije doputen. Naini na koje se tuba moe predati: 1. preda se sudu neposredno 2. upuena nadlenom sudu potom Tuitelj mora voditi rauna da tuba koja je upuena potom mora stii sudu prije isteka roka predvienog za njezino podnoenje. Izuzetno, dan predaje tube poti preporueno smatra se danom predaje sudu. 3. izjavom na zapisnik kod redovnog suda nadlenog za obavljanje poslova pravne pomoi dan podnoenja tube na zapisnik smatra se danom predaje sudu koji je nadlean postupiti prema tubi 4. za osobe koje se nalaze u oruanim snagama na obveznoj vojnoj vjebi (kao i za ostale osobe u oruanim snagama na slubi u vojnim jedinicama, tj. vojnim ustanovama ili stoerima u mjestima u kojima ne postoji redovna pota) dan predaje tube vojnoj jedinici ili stoeru smatra se danom predaje nadlenom sudu. Tuba u upravnom sporu i mogunost odlaganja izvrenja upravnog akta (suspenzivni uinak tube) Tuba, u pravilu, ne sprjeava izvrenje upravnog akta protiv kojega je podnesena. Tuba nema automatsko suspenzivno djelovanje znai da podnoenje tube kojom se pokree upravni spor nema utjecaja na provoenje u ivot dispozitiva upr avnog akta (izvrenje) protiv kojega je podnesena. ZUS ipak doputa mogunost da u svezi s podnesenom tubom doe do odlaganja izvrenja akta. Odlaganje izvrenja akta moe se javiti kao: 1. obvezno odlaganje izvrenja Na zahtjev tuitelja, tijelo iji se akt izvrava, tj. tijelo koje je nadleno za izvrenje odgoditi e pravne uinke rjeenja, tj. izvrenja rjeenja do konane sudske odluke: 1. ako bi izvrenje nanijelo tuitelju tetu koja bi se teko mogla popraviti, 2. ako zakonom nije propisano da alba ne odgaa izvrenje rjeenja, 3. odgoda nije protivna javnom interesu, 4. odgaanjem bi se nanijela vea nenadoknadiva teta protivnoj stranci. 2. fakultativno odlaganje izvrenja Tijelo iji se akt izvrava, tj. tijelo nadleno za izvrenje, moe i zbog dr. razloga odgoditi izvrenje osporenog akta do konane sudske odluke, ako to doputa javni interes.

115

Odustajanje od tube Pravo na odustajanje od tube stranka moe, prema ZUS -u, iskoristiti sve do otpreme sudske odluke. Ako je tuitelj odustao od tube na vrijeme (prije donoenja sudske odluke), sud rjeenjem obustavlja postupak, to ima za posljedicu da se stvar vraa u stanje u kojem je bila prije pokretanja upravnog spora. Odustanak od tube treba biti izriit znai da tuitelj treba staviti sudu nedvosmisleno do znanja da odustaje od tube, kako bi sud mogao na osnovi toga donijeti rjeenje kojim obustavlja postupak. Jednom dani odustanak od zahtjeva vee i tuitelja u tom smislu to mu vie nije doputeno povlaiti odustanak i ponovno podizati tubu u stvari u kojoj je ve jednom odustao od podnesene tube. ZUP-om je posebno predvieno da tijelo protiv ijeg je rjeenja pravovremeno pokrenut upravni spor moe do okonanja spora, ako uvaava zahtjeve tube, ponititi takvo rjeenje, ako se time ne vrijea pravo stranke u upravnom postupku ili tree osobe. Ako je tijelo za vrijeme sudskog postupka donijelo drugi akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage akt protiv kojega je upravni spor pokrenut, izvijestit e, osim tuitelja, istovremeno i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud tada poziva tuitelja da u roku 15 dana izjavi: 1. je li naknadno donesenim aktom zadovoljan ili 2. ostaje pri tubi i u kojem opsegu, tj. 3. proiruje li tubu i na novi akt. Ako tuitelj izjavi da je s naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku, sud donosi rjeenje obustavi postupka. Ako tuitelj izjavi da s novim aktom nije zadovoljan, sud e nastaviti post upak. Postupak suda po tubi Kad sudu stigne tuba, onda mu glede naina rjeavanja predmeta ostaju sljedee mogunosti: 1. odbaci tubu, 2. poniti upravni akt bez dostavljanja tube na odgovor, 3. tubu rjeava provoenjem redovnog postupka.

116

ODBACIVANJE TUBE Odbacivanje se tube javlja kad sud odbacuje tubu zbog formalnih nedostataka koji su takvi da onemoguavaju pokretanje, tj. voenje spora. Odbacivanje je tube a limine: 1. kad je tuba nepotpuna ili nerazumljiva, 2. podnesena nepravovremeno ili prijevremeno, 3. akt koji se tubom osporava nije upravni akt, tj. da se upravni spor pokree zbog nedonoenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajui upravni akt, 4. da je oito da se upravnim aktom koji se tubom osporava ne dira pravo tuitelja ili njegov neposredni osobni interes zasnovan na zakonu, 5. da se protiv upravnog akta koji se tubom osporava mogla podnijeti alba, pa nije uope ili nije pravovremeno podnesena, 6. da je rije o stvari u kojoj je sudska zatita osigurana izvan upravnog spora, 7. da ve postoji pravomona odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari. Spomenuti razlozi dani su alternativno, pa postojanje bilo kojega od njih daje pravo sudu da odbaci tubu, i to u svakom postupka.

PONITENJE UPRAVNOG AKTA BEZ DOSTAVLJANJA TUBE NA ODGOVOR Ako sud ne odbaci tubu zbog razloga koji su spomenuti, a nae da osporeni upravni akt sadri takve bitne nedostatke koji spreavaju ocjenu zakonitosti akta, moe zbog toga razloga presudom ponititi upravni akt i bez dostavljanja tube na odgovor, npr. ako aktu nedostaje nuno obrazloenje ili izreka ili kad postoji oigledna nesuglasnost izmeu izreke i obrazloenja i sl.

REDOVNI POSTUPAK Ako sud ne odbaci tubu rjeenjem niti poniti upravni akt bez dostavljanja tube na odgovor, provodi redoviti postupak po tubi. Dostavljanje tube na odgovor prva radnja suda, koja predstavlja njegovu zakonsku obvezu, je dostavljanje tube s prilozima na odgovor tuenoj strani i eventualnim zainteresiranim treim osobama. Ti subjekti prema svom nahoenju daju odgovor na tubu u roku koji odredi sud u svakom pojedinom sluaju (no taj rok ne moe biti krai od 8 ni dui od 30 dana). Proputanje davanja odgovora na tubu ne povlai za sobom nikakve posebne sankcije. Slanje spisa tuena je strana duna u odreenom roku, koji odredi sud, poslati sudu sve spise koji se odnose na predmet. Ako tuena strana i nakon drugog traenja ne poalje spise predmeta ili ako izjavi da ih ne moe poslati, sud moe rijeiti stvar i bez spisa.

Usmena rasprava Sud u upravnim sporovima rjeava u nejavnoj sjednici, bez prisutnosti stranaka. Sud moe zbog sloenosti sporne stvari ili ako inae nae da je to potrebno radi boljeg razjanjenja stanja stvari rijeiti da se odri usmena rasprava. Usmena rasprava moe predloiti i stranka. Ako sudsko vijee rijei da se odri usmena rasprava, predsjednik vijea e odrediti dan rasprave i pozvati stranke i zainteresirane tree osobe, ako ih ima. Izostanak stranke ne zadrava rad suda. Zbog izostanka stranaka ne moe se uzeti da su one odustale od svojih zahtjeva, ve e se njihovi podnesci proitati. Ako na raspravu ne doe ni tuitelj ni tuena strana, a ona se ne odgodi, sud e raspraviti spor i bez prisutstva stranaka. Raspravom rukovodi predsjednik vijea, a njen je tijek odreen tako da najprije dobiva rije: 1. lan vijea koji je izvjestitelj on izlae stanje stvari i bit spora ne dajui svoje miljenje, 2. rije se daje tuitelju da obrazloi tubu, pa 3. zastupniku tuene strane i zainteresiranim osobama da obrazloe svoja gledita . O usmenoj raspravi vodi se zapisnik u koji se unose samo: 1. bitne injenice i okolnosti, te 2. dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuje predsjednik vijea i zapisniar.

117

Sudske odluke (presuda i rjeenje) U upravnom sporu sud donosi 2 vrste odluka: 1. PRESUDU njom sud rjeava spor na nain da se tuba uvaava i tada se ponitava upravni akt ili da se odbija kao neosnovana. U odnosu na osporeni upravni akt presuda moe imati samo ovakva 2 mogua dispozitiva. 2. RJEENJE kad sud kratkim putem odbacuje tubu zato to je njena neumjesnost oigledna, tj. kad postoje razlozi koje zakon predvia za odbacivanje tube, to ini rjeenjem Svoje odluke presudu, tj. rjeenje sud donosi veinom glasova. O vijeanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi lanovi vijea i zapisniar. Ako je odrana usmena rasprava, sud odmah, nakon zavrene rasprave usmeno objavljuje presudu, tj. rjeenje, zajedno s najvanijim razlozima. U sloenim sluajevima sud mo e odustati od usmenog objavljivanja presude, tj. rjeenja. SADRAJNI DIJELOVI PRESUDE, tj. RJEENJA: 1. oznaka suda, 2. ime i prezime predsjednika vijea i lanova vijea i zapisniara, 3. oznaka stranaka i njihovih zastupnika, 4. kratko izlaganje predmeta spora, 5. dan kad je presuda, tj. rjeenje izreeno i objavljeno, 6. dispozitiv mora biti odvojen od obrazloenja, 7. obrazloenje, 8. pouku o albi, ako je alba doputena. Izvornu presudu, tj. rjeenje potpisuje predsjednik vijea i zapisniar, a strankama se izdaju u ovjerenom prijepisu. Razlozi zbog kojih sud ponitava osporeni upravni akt Sud rjeava spor, u pravilu, na podlozi injenice koje su utvrene u upravnom postupku. Ako sud nae da se spor ne moe raspraviti na podlozi injenica utvrenih u upravnom postupku zbog toga to u svezi s utvrenim injenicama postoji: 1. proturjenost u spisima, 2. one su u bitnim tokama nepotpuno utvrene, 3. iz utvrenih injenica izveden nepravilan zakljuak glede injeninog stanja ili 4. nae da se u upravnom postupku nije vodilo rauna o pravilima postupka koja bi utjecala na rjeavanje stvari sud osporeni akt ponitava presudom. Tada je nadleno tijelo duno postupiti onako kako je u presudi odreeno i donijeti novi upravni akt. Sud sam u upravnom sporu moe utvrivati injenino stanje i na podlozi tako utvrenog injeninog stanja donijeti presudu, tj. rjeenje. Ovaj izuzetak dopustiv je samo ako: 1. ponitaj upravnog akta i ponovno voenje postupka kod nadlenog tijela izazvalo bi za tuitelja tetu koja bi se teko mogla popraviti, 2. na temelju javnih isprava ili dr. dokaza u spisima predmeta oito da je injenino stanje drukije od onoga utvrenog u upravnom postupku, 3. u istom sporu ve je jednom poniten upravni akt, a nadleno tijelo nije u potpunosti postupilo prema presudi. Sud moe to uiniti neposredno na raspravi ili preko jednog lana vijea ili preko dr. tijela. Ako sud utvruje injenino stanje na raspravi, duan je pozvati na raspravu i stranke. Presuda ponitava (djelovanje ex tunc), a ne ukida upravni akt. Obveznost sudskih presuda Presudom se suda u upravnom sporu TUBA ODBIJA: 1. kao neosnovana odbija se zahtjev tuitelja i potvruje upravni akt koji je tubom bio osporen, jer je sud naao da nema povrede zakonitosti ILI 2. uvaava se i ponitava se upravni akt sud usvaja zahtjev tuitelja i presudom stavlja izvan snage osporeni upravni akt s djelovanjem ex tunc.

118

Obveznost pridravanja sudskih presuda znai dunost za dr. tijela i dr. tijela (posebno tueno tijelo) da se ponaaju u skladu s izrekom donesene presude. Obveza na pridravanje sudske presude obuhvaa isto i tuitelja i tree osobe koje se kao stranke jave u sporu. Trokovi u upravnom sporu Prema izriitoj odredbi ZUS-a u upravnom sporu svaka stranka podmiruje svoje trokove. PL u upravnom sporu U upravnom sporu odluku donosi iskljuivo Upravni sud. Upravni spor pokree se tek nakon to je iskoritena alba u upravnom postupku, onda kad je ona doputena. Za potrebe upravnog spora u Hrv. naglaena je jednostupnjevitost u rjeavanju. Vrhovni sud RH odluuje, izmeu ostalog, i o albi protiv odluke Upravnog suda RH kad je to zakonom odreeno.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI 1. Zahtjev za zatitu zakonitosti Pravo na podnoenje tog izvanrednog PL dano je nadlenom dr. odvjetniku koji ga moe upotrijebiti protiv odluke suda ako je tom odlukom povrijeen zakon, dr. propis ili opi akt. Podnosi se u roku 3 mj. od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi. Predaje se Upravnom sudu, a moe se predati sudu: a) neposredno, b) potom, c) na zapisnik kod redovitog suda nadlenog za obavljanje poslova pravne pomoi. Mora sadravati: 1. oznaku sudske odluke protiv koje se podnosi, 2. razlog zbog koje se podnosi, 3. oznaku podnositelja zahtjeva. Sud rjeenjem ODBACUJE ZAHTJEV: 1. ako je zahtjev nepotpun ili nerazumljiv sud poziva dr. odvjetnika da u ostavljenom roku ukloni nedostatke. Ako dr. odvjetnik ne postupi prema traenju suda, a nedostaci su takvi da spreavaju rad suda, sud rjeenjem odbacuje zahtjev. 2. sud ima ovlasti zahtjev odbaciti kad nae da je on nepravovremen, tj. 3. kad ga je izjavila neovlatena osoba. O zzz nadleni sud rjeava na nejavnoj sjednici, a pobijenu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva. Rjeavajui o zzz nadleni sud donosi presudu. Tom presudom zahtjev: 1. odbija ili 2. uvaava ako nadleni sud uvai ZZZ, tada presudom moe ukinuti ili preinaiti sudsku odluku protiv koje je zahtjev podnesen. 2. Ponavljanje postupka PONAVLJANJE POSTUPKA = predstavlja u upravnom sudskom postupku izvanredno pravno sredstvo koje se moe upotrijebiti protiv pravomonih sudskih odluka. Postupak dovren presudom ili rjeenjem ponoviti e se na prijedlog stranke pod uvjetima: 1. ako stranka sazna za nove injenice ili nae ili stekne mogunost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije rijeen za nju da su te injenice, tj. dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijanjem sudskom postupku, 2. ako je do odluke suda dolo zbog kd suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomonika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomonika, a takva je radnja kd, 3. ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u kaznenoj ili graanskoj stvari, a ta je presuda poslije ukinuta drugom pravomonom sudskom odlukom, 4. ako je isprava na kojoj se temelji odluka lana ili lano preinaena, ili ako je svjedok, vjetak ili stranka pri sasluanju pred sudom dala laan iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu , 5.ako stranka nae ili stekne mogunost da upotrijebi prija nju odluku donesenu u istom upravnom sporu, 6. ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogunost sudjelovanja u upravnom sporu.

119

Razlog za ponavljanje postupka proizlazi iz toga da se ponavljanje moe traiti zbog odreenih injenica , a ne zbog pravnih pitanja. ROK: 1. SUBJEKTIVNI rok = iznosi 30 dana od dana kada je stranka saznala za razloge ponavljanja. Ako je stranka saznala za razloge pona vljanja prije nego to je postupak kod suda dovren, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u tijeku postupku, onda se 30-dnevni rok rauna od dana dostave odluke. 2. OBJEKTIVNI rok = iznosi 5 g. od pravomone odluke, te se njegovim protekom obnova ne moe traiti ni po kojoj osnovi. Iznimno, i poslije roka od 5 g. ponavljanje se moe traiti zbog zakonskih osnova. POKRETANJE: Samo prema zahtjevu stranke, prvenstveno tuitelj i tueni, iz ega proizlazi da sud prema slu. dunosti ne moe ponoviti postupak. Zahtjev za ponavljanje stranka istie prijedlogom za ponavljanje koji se podnosi sudu nadlenom za rjeavanje. U prijedlogu za ponavljanje postupka MORA SE OSOBITO NAVESTI: 1. presuda ili rjeenje doneseno u postupku ije se ponavljanje trai, 2. zakonska osnova ponavljanja i dokazi, tj. okolnosti koje ine vjerojatnim postojanje te osnove, 3. okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i ime se to dokazuje, 4. u kojem se smjeru i opsegu predlae izmjena presude, tj. rjeenje donesenog u postupku ije se ponavljanje trai. I.P. Pod kojim e zakonskim pretpostavkama i kojim aktom Upravni sud RH odbaciti prijedlog za ponavljanje postupka? Rjeavanje nadlenosti suda o prijedlogu za ponavljanje postupka Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Upravnom sudu koji o prijedlogu rjeava u vijeu sastavljenom od 5 sudaca i u nejavnoj sjednici. Upravni sud ODBACUJE PRIJEDLOG RJEENJEM ako: 1. utvrdi da je prijedlog podnijela neovlatena osoba, 2. nije pravovremen, 3. stranka nije uinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje. Ako sud ne odbaci prijedlog u prethodnom postupku, provodi redovnu proceduru za ponavljanje postupka u kojoj najprije dostavlja prijedlog protivnoj stranci i zainteresiranim osobama s pozivom da u roku 15 dana odgovore na prijedlog. Nakon proteka roka za odgovor sud presudom rjeava o prijedlogu za ponavljanje postupka. Kad se ponavljanje dopusti, stavlja se izvan snage prijanja odluka u cjelini ili djelomino. Prijanje procesne radnje na koje ne utjeu razlozi ponavljanja ne ponavljaju se. Protiv odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravna sredstva koja su doputena u gl. stvari.

POSEBNE VRSTE SPOROVA Mogunost suda da sam rijei upravnu stvar (spor pune jurisdikcije). ZUS doputa sudu koji odluuje u povodu tube u upravnom sporu da moe, kad utvrdi da se osporeni upravni akt mora ponititi, ako priroda stvari to dozvoljava i ako podaci postupka daju pouzdanu osnovu za to, presudom rijeiti upravnu stvar (spor pune jurisdikcije). Takva presuda u svemu zamjenjuje poniteni upravni akt. Sud moe presudom rijeiti meritorno samu upravnu stvar uz pretpostavke: 1. sud treba utvrditi da se osporeni upravni akt mora ponititi, 2. da bi sud mogao rijeiti upravnu stvar, treba priroda stvari o kojoj odluuje to doputati, 3. podaci postupka moraju sudu dati pouzdanu osnovu da bi mogao zamijeniti upravni akt svojom odlukom.

120

1. Naknada tete i povrat stvari U upravnom sporu moe se traiti naknada tete i povrat oduzetih stvari, koja je tuitelju nanesena izvrenjem akta koji se tubom osporava. Uz spor o zakonitosti vodi se i ovaj drugi spor akcesorne (adhezijske) prirode i to kao spor pune jurisdikcije da bi sud u upravnom sporu u povodu jedne tube i u jednom sporu odluio o 2 tu. zahtjeva (o zahtjevu za ponitaj upravnog akta u sporu o zakonitosti, kao gl. sporu, i o naknadi tete i povratu stvari u tzv. akcesornom sporu kao sporu pune jurisdikcije). Sud o zahtjevu rjeava samo ako je, uvaavajui tubu, ponitio upravni akt, ali i tada pod uvjetom da podaci postupka daju za to pouzdanu osnovu. Tada dispozitiv sudske presude sadri 2 odvojena dijela: 1. konstatira se da se tuba uvaava i dosljedno tome ponitava upravni akt (spor o zakonitosti) i 2. odluuje se o zahtjevu za naknadu tete i povrat stvari (individualna pravna situacija) i izrie koja teta od koga i na koji nain mora biti nadoknaena, tj. koje stvari moraju biti vraene (spor pune jurisdikcije). Ako naknada tete i povrat stvari nije likvidan, sud upuuje tuitelja da svoj zahtjev ostvari u gra. parnici. U upravnom sporu, u svezi s mogunou odluivanja o zahtjevu za naknadu tete i povrat oduzetih stvari, postoje za sud koji odluuje, 2 ogranienja: 1. o zahtjevu ne moe odluivati ako nije uvaio tubu i ponitio upravni akt i 2. ako prihvati navode tube i poniti upravni akt, mora imati stvar likvidnu, tj. za odluivanje o naknadi tete i povratu stvari sud mora u podacima postupku imati pouzdanu osnovu. 2. Zamjenjivanje upravnog akta odlukom suda Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora umjesto ponitenog upravnog akta treba donijeti drugi, nadleno ga je tijelo duno donijeti bez odgode, a najkasnije u roku 30 dana, raunajui od dana dostave presude. To je tijelo pri tom vezano pravnim shvaanjem suda, te primjedbama suda u svezi s postupkom. 3. Postupanje nadlenog tijela protivno pravnom shvaanju suda, tj. primjedbama suda u pogledu postupka Ako nadleno tijelo nakon ponitenja upravnog akta donese novi upravni akt, ali protivno pravnom shvaanju suda, ili protivno primjedbama suda u svezi s postupkom, pa tuitelj podnese novu tubu, sud ponitava osporeni upravni akt i, u pravilu, sam rjeava stvar presudom. Takva pres uda u svemu zamjenjuje akt nadlenog tijela. Tada sud izvjetava tijelo koje obavlja nadz or nad radom tijela koje je upravni akt donijelo. 4. Proputanje nadlenog tijela da u izvrenju sudske odluke donese novi upravni akt Ako novi upravni akt ne bude donesen uope ili ne bude donesen u odreenom roku, stranka moe posebnim podneskom traiti donoenje takva akta. Ako nadleno tijelo ne donese akt ni za 7 dana od toga traenja, stranka moe traiti donoenje takva akta od suda koji je donio presudu u 1. Sud zatrai od nadlenog tijela obavijest o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadleno tijelo duno je dati tu obavijest odmah, a najkasnije u roku od 7 dana . Ako ono to ne uini ili ako dana obavijest, prema miljenju suda ne opravdava neizvrenje sudske presude, sud e donijeti rjeenje koje u svemu zamjenjuje akt nadlenog tijela. Sud to rjeenje dostavlja tijelu nadlenom za izvravanje i o tome istovremeno obavjetava tijelo koje obavlja funkcije nadzora. Tijelo nadleno za izvravanje duno je bez odgode izvriti takvo rje enje. 5. Sudska zatita protiv nerjeavanja (utnja administracije) Ako 2 tijelo u roku 60 dana ne donese rjeenje prema albi stranke protiv 1 rjeenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od 7 dana po ponovljenom traenju, stranka moe pokrenuti upravni spor kao da joj je alba odbijena. Rokovi od 60 dana i 7 dana stranka mora ekati da oni proteknu kako bi mogla poduz imati potrebne radnje. Ali kad jednom proteknu, onda tuitelj moe podizati tubu bez ob zira na zakonom utvreni tubeni rok od 30 dana, zato to se prema izriitoj odredbi ZUS -a rok za tubu rauna od dana dostave upravnog akta stranci, a budui da ovdje uope nema akta, nema ni dostave, pa tuitelj moe podni jeti tubu i nakon proteka tubenog roka. Kad sud nae da je tuba to je podnesena zbog utnje administracije opravdana, presudom uvaava tubu i odreuje u kojem e smislu nadleno tijelo donijeti rje enje.

121

Zatita sloboda i prava zajamenih Ustavom Zatita sloboda i prava zajamenih Ustavom nala je svoje posebno mjesto i u ZUS-u koji svojim odredbama sankcionira tu zatitu: 1. kad su sloboda i prava zajameni Ustavom povrijeeni konanim pojedinanim aktom i 2. kad je do povrede tih sloboda i prava dolo nezakonitom radnjom slu. osobe u tijelu dr. uprave, tj. odgovorne osobe u pravnoj osobi. 1. Povreda sloboda i prava zajamenih Ustavom konanim pojedinanim aktom O zahtjevu za zatitu tih sloboda i prava odluuje sud nadlean za upravne sporove, odgovarajuom primjenom ZUS-a. Ako je povreda tih sloboda i prava izvrena konanom pojedinanom aktom, uvjetovan je i okolnou da nije osigurana dr. sudska zatita. 2. Povreda sloboda i prava zajamenih Ustavom izvrena nezakonitom radnjom Postupak za zatitu tih sloboda i prava pokree se tubom zbog nezakonite radnje ako nije osigurana dr. sudska zatita. Tubu podnosi osoba prema kojoj je radnja poduzeta . Ako ta osoba ne moe sama podnijeti tubu zbog nezakonite radnje, tubu moe podnijeti njezin brani drug, roditelj ili dr. bliski srodnik. Tuba se podnosi sve dok radnja traje. U tubi za zatitu zbog nezakonite radnje treba navesti: 1. oznaku suda, 2. oznaku stranaka s prebivalitem, tj. sjeditem stranaka, 3. oznaku nezakonite radnje (mjesto, vrijeme i prema mogunosti poinitelja radnje) , 4. dokaze o uinjenoj radnji i 5. tu. zahtjev. O tubi za zatitu zbog nezakonite radnje odluuje upanijski sud na ijem je podruju radnja uinjena i to u vijeu sastavljenom od 3-ice sudaca. Sud bez odgode dostavlja tubu na odgovor tijelu dr. vlasti, tj. poduzeu ili dr. pravnoj osobi koja je uinila radnju. Odgovor na tubu dostavlja se u roku koji odredi sud. Sud o osnovanosti tu. zahtjeva odluuje presudom. Protiv odluke suda, kojom odluuje o tubi za zatitu od nezakonite radnje, stranke mogu podnijet i albu u roku 3 dana od dana dostave odluke. alba se podnosi upanijskom sudu koji je donio pobijenu odluku, a o albi odluuje Vrhovni sud RH. alba ne odgaa izvrenje odluke, ali sud moe odgoditi izvrenje ako prema okolnostima ocijeni da je to potrebno. Protiv odluka donesenih u postupku zatite od nezakonitih radnji nije doputena revizija. Izvrnu presudu kojom se zabranjuje daljnje obavljanje nezakonite radnje i nalae uspostava prijanje stanja tijelo dr. vlasti, tj. poduzee ili dr. pravna osoba duni su izvriti u roku 3 dana od dana dostave izvrne presude.

122

21. UPRAVNO PRAVO S OBZIROM NA STVARI 1. Francuska teorija javnog domena U francuskoj teoriji upravnog prava dobra koja su namijenjena javnoj slubi, tj. to ih posjeduju javna kolektivna tijela oznaavaju se kao domena koja je ili javna ili privatna. Dobra koja ine javnu i privatnu domenu pripadaju dravnom ili dr. javnopravnom tijelu, ali razlika meu njima je bitna. injenica da se JAVNA DOMENA nalazi pod reimom posebnog upravnog prava dovodi do toga da su dobra koja ine javnu domenu: 1. neotuiva, 2. nezastariva, 3. nezapljenjiva. Sporovi koji nastaju u svezi s javnom domenom uprave su sporovi koji idu u nadlenost posebnih upravnih sporova. Specifinost javne domene je u tome to je takav da je na upotrebu svima i to ne moe biti u privatnom vlasnitvu. U Francuskoj su dobra koja ine javnu domenu izvan prometa. Za PRIVATNU DOMENU vrijedi pravni reim gp-a i sporove u svezi s tom domenom rjeavaju redovni sudovi. U privatnu domenu ubrajaju se posebno zemljita, stambene zgrade i sl. 2. Njemaka teorija javnog domena Njemaka teorija radi razliku u svezi s imovinom dravne i dr. javnopravnih tijela tako da odvaja posebno: a) financijsku ili fiskalnu imovinu u koju ubraja stvari kojima je cilj da javnopravnom tijelu donose financijsku korist (dr. poduzea, ume, zemljita, zgrade i sl.), b) upravnu imovinu u koju svrstava stvari koje su javnopravnim tijelima nune za izvravanje osnovnih funkcija (pos. zgrade, uredski materijal, tehnika sredstva i sl.), c) javno dobro ili dobro ope upotrebe pod kojim podrazumijeva stvari to stoje na slobodnoj upotrebi svima, a prema njihovoj prirodi, tj. namjeni (putovi, obala, more). Javno dobro (dobro u opoj upotrebi) DOBRA OPE UPOTREBE javno dobro namijenjeno opem i ravnopravnom koritenju graana. Dobra ope upotrebe karakteriziraju 2 elementa: 1. opa upotreba izraava se u tome to se takvim dobrom pod naelom jednakosti upotrebe moe sluiti svatko, ali i u tome to se pojedinac ne moe sluiti takvim dobrom na nain da se drugome onemogui ili ometa koritenje prema propisanom ili uobiajenom nainu upotrebe ili prema prirodi samog dobra. 2. izuzee iz gp prometa l. 52. Ustava RH utvruje posebnu kategoriju dobara, tzv. dobra od interesa za Republiku, a to su more, morska obala i otoci, vode, zrani prostor, rudno blago i dr. prirodna bogatstva, ali i zemljite, ume, biljni i ivotinjski svijet, dr. dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekolokog znaenja, za koje je zakonom odreeno da su doba od interesa za RH. Istom odredbom odreeno je da ta dobra imaju osobitu zatitu RH i da se zakonom odreuje nain na koji se ova dobra mogu upotrebljavati i iskoritavati, ovlatenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ogranienja kojima su podvrgnuti. Pojedine vrste dobara I. Vrste dobara ope upotrebe s obzirom na objekt 1. ZEMLJINO DOBRO npr. jav. putovi, ceste, mostovi, trgovi, parkovi, groblja. Prema Zakonu o javnim cestama iz 1996. JAVNA CESTA je dobro od interesa za RH i u opoj upotrebi. Javnu cestu ine: cestovna graevina, graevine za odvodnju ceste i proiavanje vode, zemljini pojas uz cestu, graevina na cestovnom zemljitu.... Zakon o umama propisuje da su ume i umska zemljita dobra od opeg interesa. UMOM se smatra zemljite obraslo umskim drveem u obliku sastojine na povrini veoj od 10 ari, dok se umsko zemljite uzima kao zemljite na kojem se uzgaja uma ili koje je zbog svojih prir odnih osobina i uvjeta gospodarenja predvieno kao najpovoljnije za uzgajanje uma.

123

2. VODNO DOBRO dobro od interesa za RH i ima njezinu osobitu zatitu. Prema Zakonu o vodama, VODNO DOBRO je skup zemljinih estica koji obuhvaa: vodonosna i naputena korita povrinskih kopnenih voda, ureeni i neureeni inundacijski pojas, otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presuivanjem vode njezinom diobom na vie rukavaca, naplavljivanjem zemljita ili ljudskim djelovanjem. Radi jedinstvenog ureenja vodnog reima utvruju se vodna i slivna podruja. VODNO PODRUJE obuhvaa podruje 1 ili vie slivova ili njihovih dijelova koji ine prirodnu hidrografsku cjelinu. SLIVNO PODRUJE obuhvaa, u okviru vodnog podruja, dio sliva ili 1 ili vie slivova unutranjih vodotoka za koje se utvruje jedinstveni sistem hidrotehnikog ureenja i koritenja. Prema Zakonu o lukama unutarnjih voda iz 1998, LUKA UNUTARNJIH KOPNENIH VODA je vodeni prostor rijeke, kanala i jezera i s njima neposredno povezani kopneni prostor s izgraenim lukim graevinama. Luke unutarnjih voda su dobra od gospodarskog interesa za RH i imaju njezinu osobitu zatitu. Prema Zakonu o slatkovodnom ribarstvu iz 1986., SLATKIM VODAMA smatraju se tekue vode s njihovim plovnim podrujima, prir odna slatkovodna jezera, bare, mrtva jezera, umjetni vodotoci, umjetna jezera, kanali i dr. objekti za skupljanje vode. Sve te vode ine tzv. ribolovne vode koje se dijele na otvorene (koje opet, mogu biti visinske i nizinske) i zatvorene. Vodno dobro slui najrazliitijim namjenama, bilo kao dobro ope upotrebe za sve (npr. kao voda za pie), bilo kao dobro posebne namjene za odreene svrhe pojedinih subjekata (npr. voda za potrebe obrane, protupoarne zatite i sl.). Vodno dobro se tako koristi za promet, za pie, za ribolov, za kupanje i sl. Kad se govori o vodnom dobru kao dobru u opoj upotrebi, onda odreena koritenja mogu ima prvenstvo zbog svoje vanosti u odnosu na neke dr. oblike koritenja. Tako i Zakon o vodama izriito propisuje da se voda mora koristiti racionalno i ekonomino, te da koritenje vode za opskrbu stanovnitva vodom za pie, za sanitarne potrebe i za potrebe obrane, ima prvenstvo u odnosu na koritenje voda za ostale namjene. 3. POMORSKO DOBRO obuhvaa odreeni dio mora i podruja koje je s tim u vezi; npr. luke, pristanita, sidrita i sl. Pomorski zakonik propisuje da je pomorsko dobro ope dobro od interesa za RH, da ima njegovu osobitu zatitu, te da se upotrebljava i koristi samo pod uvjetima i na nain propisan zakonom. POMORSKO DOBRO ine unutranje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i morsko podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen javnoj pomorskoj upotrebi ili je proglaen takvim. MORSKA OBALA je pojas kopna koji je ogranien crtom do koje dopiru najvei valovi za vrijeme nevremena, te dio kopna koji po svojoj prirodi i namjeni slui koritenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s koritenjem mora, a koji je irok najmanje 6 metara od crte koja oznaava aritmetiku sredinu svih visokih voda tijekom mjeseca ili godine. LUKA je vodeni i s vodom izravno povezani kopneni prostor s izgraenim i neizgraenim obalama, lukobranima, ureajima, postrojenjima i dr. objektima namijenjenim za pristajanje, sidrenje i zatitu morskih brodova, ukrcavanje i iskrcavanje stvari i putnika, uskladitavanje i ostala manipuliranja robom, proizvodnju, oplemenjivanje i doradu robe, te ostale privredne djelatnosti koje su s tim djelatnostima u meusobnoj gospodarskoj, prometnoj i tehnolokoj vezi. Prema Pomorskom zakoniku suverenitet RH na moru prostire se na unutranje morske vode, teritorijalno more RH, na zrani prostor iznad njih te na dno i podzemlje tih morskih prostora. Unutranje morske vode RH obuhvaaju luke i zaljeve na obali kopna i otoka, te dijelove mora izmeu crte niske vode na obali kopna i ravne polazne crte za mjerenje irine teritorijalnog mora. Teritorijalno more RH morski pojas irok 12 morskih milja, raunajui od polazne crte u smjeru gospodarskog pojasa. Polaznu crtu ine crta srednje niske vode uzdu obale kopna i otoka, ravne crte koje zatvaraju ulaze u luke ili zaljeve, te ravne crte koje spajaju odreene propisane toke na obali kopna i na obali otoka. Gospodarski pojas RH obuhvaa morske prostore od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru puine do njezine vanjske granice doputene opim meunarodnim pravom. Epikontinentski pojas RH obuhvaa morsko dno i morsko podzemlje izvan vanjske granice teritorijalnog mora RH u smjeru puine do granica epikontinentalnog pojasa sa susjednim dravama. 4. ZRANO DOBRO oznaava se uglavnom zrani prostor iznad dravnog teritorija. Zakon o zranom prometu iz 1998. ZRANI PROSTOR RH je prostor iznad kopna i terit orijalnog mora RH. Uz zrano dobro dolaze i aerodromi (civilni i vojni). Aerodrom je odreeno podruje na zemlji ili vodi (ukljuujui sve objekte, instalacije i opremu) namijenjeno u potpunosti ili djelomino za kretanje, uzlijetanje, slijetanje i boravak zrakoplova.

124

II. Podjela javnih dobara prema nainu nastanka 1. PRIRODNA javna dobra javna dobra nastala prirodnim putem takva dobra iji je nastanak posljedica djelovanja prirode, a svojstvo javnog dobra zadravaju zbog svoje prirodne strukture i prirodnih osobina, tj. namjene; npr. rijeke, mora, prirodna jezera, zrak i sl.. 2. UMJETNA javna dobra javna dobra nastala ljudskim djelovanjem takva doba koja su posebno stvarana da bi sluila kao javna dobra. Svojstvo javnog dobra ova dobra stjeu, u pravilu, na temelju posebnog pravnog akta (opeg ili pojedinanog) i zadravaju ga zbog svojstva koje imaju i namjene kojoj slue; npr. pristanita, putovi i sl. Mogue je da jedno umjetno javno dobro stekne to svojstvo i konkludentnom radnjom (dakle, bez donoenja posebnog pravnog akta); npr. odreena teritorijalna jedinica izgradi javni put i jednostavno ga preda na upotrebu posebnim inom putanja u promet. III. Podjela javnih dobara prema njihovoj namjeni 1. javna dobra koja su u OPOJ UPOTREBI SVIH, tzv. dobra ope upotrebe; npr. voda, more, zrak i sl. 2. javna dobra koja su namijenjena POJEDINIM SUBJEKTIMA, dr. tijelima ili dr. javnopravnim subjektima za posebne svrhe; npr. vojne luke, vojna zrakoplovna pristanita, marine portskih drutava i sl. IV. Podjela javnih dobara prema kriteriju vlasnitva 1. ona koja NIKAKO NE MOGU BITI U GP VLASNITVU npr. more, rijeke, javni putovi i sl. 2. ona koja MOGU BITI U GP VLASNITVU predmeti u muzejima, arhivski dokumenti, uredski pribor ili namjetaj i sl. U hrv. teoriji o vlasnitvu nad javnim dobrima raspravlja se posebno u okviru gp-a. Upravljanje javnim dobrom Upravljanje javnim dobrom obuhvaa itav niz radnji, kojima se regulira reim tih dobara, kao to su posebno: proglaavanje postanka javnog dobra, razgranienje javnog dobara, ureivanje reima koritenja, rjeavanje sporova u vezi s javnim dobrom i sl. Pravo na upravljanje javnim dobrom mogu imati: a) RH i jedinice lokalne, tj. podrune (regionalne) samouprave npr. pomorskim dobrom upravlja RH neposredno ili posredstvom upanija; b) javne ustanove npr. muzeji, knjinice, arhivi i sl.; c) posebna javna poduzea npr. Zakonom o javnim cestama osnovana je Hrv. uprava za ceste izmeu ostalog i radi upravljanja javnim cestama na teritoriju RH. Proglaenje postanka i prestanka javnog dobra Nije potrebno posebno proglaavati javnim dobrima dobra koja su u opoj upotrebi po samoj svojoj prirodi. Ako se donosi poseban akt radi utvrivanja takvog dobra javnim dobrom, onda takav akt ima deklaratorno znaenje. Da bi neka dobra postala javna dobra, tj. da bi mogla sluiti za opu upotrebu, treba ih prethodno kao takva proglasiti posebnim aktom nadlenog tijela. Na taj se nain radi razlika izmeu javnog i privatnog dobra kao stvari istovrsnih prema svom karakteru; npr. razlika izmeu javnog i privatnog puta. Akt o proglaenju jednog dobra javnim dobrom ima znaenje konstitutivnog akta. Prestanak postojanja jednog javnog dobra, tj. gubitak svojstva dobra ope upotrebe moe uslijediti: a) prirodnim putem deklaratornim aktom; npr. ako se isui korito potoka, b) posebnim aktom konstitutivnim aktom; npr. odluka o zabrani daljnjeg koritenja javnog puta. Prirodnim putem, tj. ljudskim djelovanjem moe biti izmijenjena priroda, tj. vrsta javnog dobra (npr. korito kanala presui, pa se pretvori u kolski put) ili njezin nain upotrebe (npr. radi obilnih kia ili dovodnih kanala jedno neplovno jezero postane plovno). U svim tim sluajevima jedno javno dobro zadrava i dalje svoj karakter javnog dobra neovisno o ovim moguim promjenama njegove vrste ili namjene. Razgranienje javnog dobra Predstavlja utvrivanje granica tog dobra, dokle see i gdje prestaje jedno javno dobro, a poinju druga (javna ili privatna); npr. razgraniavanje nasipa i njiva od vode kod rijenog javnog dobra. Nadlenost tijela za razgraniavanje javnog dobara utvruje se posebnim PN; u sluaju nedostatka odgovarajuih PN, u teoriji upravnog prava prevladava miljenje o presumpciji naelne nadlenosti tijela uprave. U hrv. pravu posebne odredbe o tome postoje samo u nekim zakonima (tako npr. Zakonu o morskom ribarstvu iz 1997.).

125

Sporovi u svezi s javnim dobrom mogu se javiti zbog naina koritenja javnog dobra, u pitanju da li se jedno dobro ima smatrati javnim i sl. T u se pretpostavlja, u nedostatku odgovarajuih propisan, nadlenos t dr. uprave; npr. Pomorski zakonik propisuje da u sluaju dvojbe da li odreeno dobro predstavlja pomorsko dobro, odluku donosi ministar nadlean za pomorstvo koji odreuj e i granicu takvog pomorskog dobra. Za odluivanje o odreenim spornim pitanjima koja se jave u svezi s koritenjem i upravljanjem javnim dobrom moe biti propisana nadlenost suda; tako npr. Zakon o umama odreuje da ako se naknada za preneseno pravo glede uma i umskih zemljita ne utvrdi sporazumno o njoj odluuje nadleni sud. Koritenje javnog dobra Treba razlikovati 2 situacije: a) javno dobro dano je za opu upotrebu svima (npr. more, rijeke, ulice, zrak) opa upotreba kod ovih dobara ostvaruje se npr. kupanjem, vonjom, hodanjem, etnjom i sl. b) javno dobro dano je na koritenje samo odreenim subjektima u ovom sluaju se javno dobro daje na koritenje samo odreenim subjektima posebnim aktom kojim se takvim subjektima utvruj e pravo posebnog koritenja javnim dobrom i definiraju modaliteti takvog koritenja; npr. postavljanje kioska ili reklame na ulici. Radi se samo o posebnoj pogodnosti pojedinih subjekata. Posebna koritenja ne smiju mijenjati strukturu javnog dobra (salva rerum superficie). U pojedinim okolnostima davanje javnog dobra na posebno koritenje odreenim subjektima moe znaiti ujedno i iskljuenje ostalih osoba iz mogunosti koritenja tim dobrom u cijelosti ili djelomino; npr. jedna prirodna luka ustupi se na koritenje ratnoj mornarici. Svako koritenje javnim dobrom mora biti usklaeno s karakterom i na mjenom pojedinog dobra i takvo da odgovara opim uvjetima koritenja koje utvruje PN. Dobra ope upotrebe koriste se, u pravilu, besplatno (koritenje parka za etnju, ulice za prolaz i sl.). Za koritenje pojedinog dobra moe se uvesti i obveza plaanja naknade; npr. naknada za upotrebu autoceste, naknada za kupanje na odreenom podruju i sl.. Kad se javno dobro daje na posebno koritenje (npr. vaenje pijeska ili ljunka, ribolov, postavljanje kioska i sl.), onda se takva posebna koritenja naplauju; npr. Pomorski zakonik propisuje da se za svaku koncesiju na pomorskom dobru plaa godinja naknada koja se odreuje odlukom o koncesiji. Okolnosti to odreeni subjekti mogu biti sa svojim dobrima u susjedstvu odreenog jav nog dobra moe utjecati na uspostavljanje odreenih prava ili obveza takvim susjedima. Ali ta prava i obveze, ako se uspostavljaju, proizlaze opet iz PN kojima se regulira reim koritenja i upravljanja javnim dobrima. Prema Zakonu o javnim cestama u blizini krianja dvije ceste u razini ili krianja cesta sa eljeznikom prugom u razini ili na unutarnjim stranama cestovnog zavoja ne smije se saditi drvee, grmlje ili visoke poljske kulture, postavljati naprave, ograde ili dr. predmete koji onemog uavaju preglednost na cesti,tj. eljeznikoj pruzi (trokut preglednosti). Nadzor nad javnim dobrom U poslove nadzora nad javnim dobrom spada osobito: 1. briga oko pravilnog koritenja javnim dobrom, 2. zatita od ugroavanja javnog dobra, 3. poduzimanje mjera za svrhovito i racionalno koritenje javnim dobra i sl. Poslovi nadzora povjeravaju se obino tijelima dr. uprave koje ovi obavljaju pri obnaanju vlasti (kao autoritativna uprava); npr. Zakon o javnim cestama propisuje da nadlenost Ministarstva pomorstva , prometa i veza da obavlja upravni nadzor nad provedbom tog zakona i propisa donesenih na temelju njega. Inspekcija javnih cesta obavlja inspekcija za ceste. Evidencija javnih dobara Evidencija javnih dobara znai zasvjedoenje odreenih injenica od vanosti za postojanje i koritenje pojedinih javnih dobara. Evidenciju javih dobara, u pravilu, vode tijela dr. uprave ili za to posebno ovlatena dr. tijela; npr. vodnu knjigu i vodne katastre vodi javno poduzee Hrv. vode.

126

Zatita javnog dobra Ustavom RH propisano je kako dobra od interesa za RH imaju njezinu osobitu zatitu, te da se zakonom odreuje nain na koji se ta dobra mogu upotrebljavati i iskoritavati. Ta zatita javnog dobra ostvaruje se na vie naina: 1. naelna je dunost svih graana da se zatitniki odnose prema javnim dobrima; npr. uvanje nasada u parku i sl., 2. zatita se javnom dobara osigurava posebnim mjerama; npr. ograivanje zelenila ili rijetkog drvea u parku i sl., 3. radi zatite javnog dobara osnivaju se osobne slube; npr. inspekcijske slube, lovouvarska sluba i sl. Posebno je vana kp zatita javnog dobara. Uspostavlja se radi potrebe osiguranja pravilne i svrhovite upotrebe pojedinih dobara, a izraava se u postojanju posebnog sustava normi kojima su propisane sankcije za razliita djelovanja putem kojih se potvruju pravila o nainu koritenja javnog dobara i postupanja s njima. Zbog toga posebni zakoni koji reguliraju materiju pojedinih javnih dobara, utvruju naela i uvjete njihova koritenja, propisuju ujedno i kaznene odredbe radi njihove primjene na one korisnike javnih dobara koji se pri koritenju javnim dobrima ili u odnosu na njih ne ponaaju u skladu s naelima utvrenim PN; npr. posebne kaznene odredbe sadri Zakon o javnim cestama, Zakon o vodama, Zakon o umama, Pomorski zakon i sl.

127

22. UPRAVNOPRAVNA OGRANIENJA VLASNITVA Izvlatenje IZVLATENJE (eksproprijacija) pravni institut pomou kojeg drava (javna vlast) autoritativnim zahvatom u imovinska prava odreenih subjekata oduzima ili ograniava ta prava u svoju korist ili korist nekog drugog subjekta. U poetku stvaranja graanskih drava mogunost izvlatenja se ograniava. Potrebna je javna potreba utvrena zakonom i davanje naknade prije samog razvlatenja (deposediranja). Kad drava ili dr. javnopravno tijelo izrazi interes prema odreenoj nekretnini ima 2 puta: 1. PUTEM KOMPROMISA sklapajui ugovor o kupoprodaji odreene nekretnine s vlasnikom (prema naelima gp-a). Ako kompromis nije mogu zato to vlasnik odbija prodaju, postavlja neumjerene zahtjeve ili iz nekog dr. razloga ili se izravan zahvat autoritativnim putem ini uinkovitijim krenuti e se na taj nain. 2. UPOTREBA VLASTI primijenjena pod unaprijed utvrenim uvjetima. Izvlatenje kao institut u hrv. pravu a) Osnovni Zakon o eksproprijaciji 1947. b) Zakon o eksproprijaciji 1957. c) U SR Hrvatskoj Zakon o eksproprijaciji 1978. d) U RH Zakon o izvlatenju 1994. e) Ustav RH iz 1990. l. 50. st. 1. Zakonom je mogue u interesu RH ograniiti ili oduzeti vlasnitvo, uz naknadu trine vrijednosti. Predmet i razlozi izvlatenja Predmet izvlatenja moe biti samo nekretnina. Ona se moe izvlastiti kad je to potrebno radi izgradnje objekata ili izvoenja radova u interesu RH i kad se ocijeni da e se koritenjem nekretnine u novoj namjeni postii vea korist od one koja se postizala koritenjem te nekretnine na dosadanji nain. Korisnici izvlatenja Moe biti svaka fizika ili pravna osoba. Vrste izvlatenja 1. POTPUNO izvlatenje zahvat u pravo vlasnitva na nekretnini radi kojeg se ta prava oduzimaju u cijelosti. Potpunim izvlatenjem nekretnina postaje vlasnitvo osobe u iju je korist izvlatenje provedeno (korisnika izvlatenja). 2. NEPOTPUNO izvlatenje njime se prava na nekretnini na kojoj postoji pravo vlasnitva samo ograniavaju. Ima 2 oblika: a) slunost moe se ustanoviti na zemljitu ili zgradi, b) zakup moe se ustanoviti samo u sluaju kad se zemljite s obzirom na svrhu za koju se zakup predlae ima koristiti samo ogranieno vrijeme, a najvie do 5 g. u svrhu istraivanja rudnog i dr. blaga, koritenja kamenoloma i sl. Ako se zbog koritenja zemljita na temelju zakupa uniti kultura zemljita , tako da se ono ne moe koristiti na dosadanji nain, vlasnik moe u roku 1 mj. po prestanku zakupa, zahtijevati da se izvri potpuno izvlatenje. Privremeno uzimanje zemljita u posjed Moe doi ako je u pitanju susjedno zemljite koje je potrebno za smjetaj radnika, materijala, strojeva i dr. radi izgradnje objekata ili izvoenja radova od interesa za RH. Privremeno uzimanje u posjed ukida se im prestane potreba zbog koje je odreeno, tj. do zavretka radova na gl. objektu. Faze izvlatenja 1. faza: utvrivanje interesa RH 2. faza: provoenje samog postupka izvlatenja i donoenja rjeenja o izvlatenju 3. faza: utvrivanje i isplaivanje naknade za izvlatenu nekretninu

128

1. faza: utvrivanje interesa u RH Nekretnina se moe izvlastiti tek nakon to je na nain odreen zakonom utvren interes RH za izgradnju objekta ili izvoenje dr. radova. Odluku da je izgradnja objekta ili izvo enje radova u interesu RH donosi Vlada na prijedlog korisnika izvlatenja, a prema prethodno pribavljenom miljenju skuptine upanije (tj. skuptine Grada Zagreba) na ijem se podruju namjerava graditi ili izvoditi radove, a u skladu s prostornim planom. Spomenuta skuptina duna je dati svoje miljenje u roku od 60 dana od dana postavljenog zahtjeva. Odluka o utvrivanju interesa RH objavljuje se u NN. Plan izvlatenja PLAN IZVLATENJA poseban akt koji je korisnik izvlatenja duan izraditi u skladu s prostornim planom prije podnoenja prijedloga za utvrivanje interesa RH. Mora sadravati parcelacijski elaborat izraen na temelju i u skladu s uvjetima ureenja prostora, a uz njega se prilau podaci o vlasnicima, tj. pojedincima ije se nekretnine izvlauju. Izlae se na javni uvid u sjeditu opine, tj. grada na ijem se podruju namjerava graditi objekt ili izvoditi radove u interesu RH i na njega se mogu u roku 15 dana staviti primjedbe tijelu koje je utvrdilo uvjete ureenja prostora. O primjedbama odluuje upan na prijedlog tijela koje je utvrdilo uvjete ureenja prostora i u sluaju njihovog prihvaanja izrauje se konani plan izvlatenja. Pripremne radnje u svrhu izvlatenja Korisnik izvlatenja moe zahtijevati da mu se radi izrade investicijskih elaborata, podnoenja prijedloga za utvrivanje interesa RH ili podnoenja prijedloga za izvlatenje, dopusti da na odreenoj nekretnini izvri potrebite pripremne radnje, kao to su ispitivanje zemljita, premjeravanje i sl. O prijedlogu za odobravanje pripremnih radnji rjeava upanijski ured nadlean za imovinskopravne poslove. To tijelo odobrava pripremne radnje ako podnositelj prijedloga uini vjerojatnim da su mu takve radnje potrebite. Prilikom donoenja rjeenja o odobravanju mora se voditi ra una o tome da se radnje ne obavljaju u vrijeme nepogodno za vlasnika nekretnine s obzirom na kulturu zemljita i na svrhu za koju on nekretninu koristi. U rjeenju o odobrenju obavljanja pripremnih radnji moraju se, uz ostalo, navesti pripremne radnje koje predlagatelj moe obavljati i rok do kojega ih ima obaviti. Osoba u iju je korist odobreno obavljanje pripremnih radnji, duna je vlasniku nekretnine na kojoj su takve radnje odobrene, platiti naknadu. 2. faza: provoenje postupka izvlatenja i donoenja rjeenja o izvlatenju Prijedlog za izvlatenje podnosi korisnik izvlatenja nakon to je utvren interes RH za izgradnju objekta ili za izvoenje dr. radova. Dunost je korisnika izvlatenja da prije podnoenja prijedloga za izvlatenje osigura, putem nadlenog tijela, dokaze o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlae izvlatenje (nalaz i miljenje vjetaka i dr.). Prijedlog za izvlatenje moe se podnijeti u roku od 2 g. od dana stupanja na snagu odluke da je izgradnja objekta ili izvoenje radova u interesu RH i u njemu moraju biti naznaeni: 1. korisnik nekretnine, 2. nekretnina za koju se predlae izvlatenje, 3. vlasnik i posjednik nekretnine i njegovo prebivalite ili sjedite, 4. objekt, tj. radovi radi kojih se predlae izvlatenje. Zakon posebno propisuje to se sve kao dokaz mora podnijeti uz prijedlog za izvlatenje; npr. dokaz da je korisnik izvlatenja prethodno s vlasnikom nekretnine pokuao sporazumno rijeiti pitanje stjecanja prava vlasnitva odreene nekretnine, dokaz da korisnik izvlatenja ima osigurana potrebna sredstva poloena kod banke u visini priblino potrebnoj za davanje naknade za izvlatenje nekretninu i trokove postupka, tj. dokaz o osiguranoj dr. nekretnini, dokaz o utvrenom interesu RH za izgradnju objekta ili izvoenje radova na toj nekretnini i dr. O izvlatenju u 1 odluuje ured dr. uprave nadlean za imovinskopravne poslove u upaniji, a u 2 odluuje ministarstvo nadleno za poslove pravosua. Rjeenje o prijedlogu za izvlatenje donosi onaj ured dr. uprav na ijem se podruju nalazi nekretnina za koju se predlae izvlatenje. Prije donoenja rjeenja to tijelo sasluava vlasnika nekretnine. Ovo rjeenje uz ostalo sadri: 1. naznaenje akta kojim je utvren interes RH, 2. naznaenje korisnika izvlatenja,

129

3. naznaenje nekretnine koja se izvlauje, uz navoenje zemljino-knjinih podataka, a ako nekretnina nije upisana u zemljinoj ili dr. javnoj knjizi ili takva ne postoji, uz navoenje katastarskih podataka, 4. naznaenje vlasnika i posjednika izvlatene nekretnine i njegovo prebivalite ili sjedite, 5. naznaenje objekta ili radova radi ije se izgradnje, tj. izvoenja nekretnina izvlauje, 6. obvezu vlasnika nekretnine da ju je duan predati u posjed i rok predaje, 7. obvezu korisnika izvlatenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuu od dana donoenja 1 rjeenja o izvlatenju pa do isplate. Stjecanje prava na posjed izvlatene nekretnine Korisnik izvlatenja stjee pravo na posjed izvlatene nekretnine danom pravomonosti rjeenja o izvlatenju, ako je do tada prijanjem vlasniku isplatio naknadu u novcu u visini trine vrijednost i nekretnine, tj. naknadu u nekom dr. obliku koji nije protivan Ustavu i zakonima RH, a o kojem su se vlasniku nekretnine i korisnik izvlatenja sporazumjeli, tj. ako je predao u posjed dr. nekretninu. U protivnom, korisnik izvlatenja stjee pravo na posjed izvlatene nekretnine danom isplate, tj. predajom u posjed odgovarajue nekretnine ako se s prijanjim vlasnikom nije drukije sporazumio. Ako je korisnik izvlatenja stupio u posjed izvlatene nekretnine prije pravomonosti rjeenja o izvlatenju, a prijedlog o izvlatenju bude u daljnjem postupku odbijen, duan je naknaditi tetu koju je vlasniku nanio stupanjem u posjed. Odustanak od prijedloga za izvlatenje i ponitavanje ili mijenjanje konanog rjeenja o izvlatenju i ponitavanje pravomonog rjeenja o izvlatenju Korisnik izvlatenja moe odustati od prijedloga za izvlatenje u cjelini ili djelomino do konanosti rjeenja o izvlatenju. Za djelomini odustanak od prijedloga za izvlatenje potrebna je suglasnost prijanjeg vlasnika. Na zajedniki zahtjev korisnika izvlatenja i prijanjeg vlasnika konano rjeenje o izvlatenju moe se ponititi ili izmijeniti. Na zahtjev prijanjeg vlasnika pravomono rjeenje o izvlatenju ponitava se ako korisnik izvlatenja u roku 2 g. od dana pravomonosti rjeenja, tj. od dana stupanja u posjed nije zapoeo graenje objekta ili izvoenje radova radi kojih je nekretnina izvlatena, ili ako izvlatenu nekretninu ne koristi u svrhu radi koje je izvlatenje izvreno. O zahtjevu za ponitavanje rjeenja o izvlatenju rjeava upanijski ured nadlean za imovinskopravne poslove, a imovinske odnose izmeu korisnika izvlatenja i vlasnika nekretnine u sluaju spora rjeava sud. 3. faza: naknada za izvlatenu nekretninu Bez obzira na vrijednost i znaaj izvlatene nekretnine za biveg vlasnika pripada mu naknada kao svojevrstan oblik obeteenja za oduzetu stvar. Praksa propisuje davanje naknade u svim sluajevima tzv. potpunog izvlatenja. Ako i ima sluajeva kad ustavne norme otvaraju mogunost da se izvlatenje provede bez naknade, one predstavljaju izuzetak od opeg pravila i vie su odraz specifinih prilika sredine i vremena. Suvremeni pravni sustavi mogu se u ureenju ovog reima kretati izmeu 2 krajnosti: 1. da se zbog socijalno-politikih pobuda ne priznaje prijanjem vlasniku nikakvo pravo na naknadu, jer su drutveni interesi toliko prevalentni da on mora podnijeti totalnu rtvu i 2. da zbog istih razloga bude bivem vlasniku priznato da dobije naknadu za svoju imovinu kao da je njome disponirao prema naelima slobodnog pravnog prometa. Prihvaanje ove druge varijante je pravilo. Ustavi modernih drava danas utvruju nepovredivost prava na imovinu (nepovredivost prava vlasnitva) i u tom smislu obvezu na davanje odgovarajue naknade u svakom sluaju kad se ta imovina oduzima ili ograniava aktima vlasti, za to trae prethodno utvren javni interes. Naknada za izvlatenu nekretninu prema Zakonu o izvlatenju Ustav RH iz 1990. propisao je mogunost oduzimanja ili ograniavanja vlasnitva uz naknadu trine vrijednosti. Zakon o izvlatenju utvruje da za izvlatenu nekretninu vlasniku pripada naknada u visini trine vrijednosti nekretnine. Naknada za izvlatenu nekretninu odr euje se davanjem na ime naknade druge odgovarajue nekretnine koja odgovara visini trine vrijednosti nekretnine koja se izvlauje u istoj opini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlauje omoguavaju isti uvjeti koritenja kakve je imao koristei tu nekretninu.

130

Ako vlasnik nekretnine koja se izvlauje ne prihvati na ime naknade dr. odgovarajuu nekr etninu ili ako korisnik izvlatenja ne moe osigurati takvu nekretninu, tada se naknada odreuje u novcu u visini trine vrijednosti nekretnine koja se izvlauje u vrijeme donoenja 1 rjeenja o izvlatenju, tj. u vrijeme sklapanja nagodbe. Trina vrijednost izraena je u cijeni koja se za odreenu nekretninu moe postii na tritu. Vlasnik nekretnine koja se izvlauje moe se s korisnikom izvlatenju sporazumjeti o naknadi i u nekom dr. obliku koji nije protivan Ustavu i zakonima. Naknada za ustanovljavanje slunosti, tj. zakupa 1. Odreivanje naknade nagodbom Sklopljena nagodba sadri: 1. oblik i visinu naknade, 2. rok do kojega je korisnik izvlatenja duan ispuniti obvezu glede naknade. Nagodba se unosi u zapisnik, koji mora sadravati sve podatke nune za ispunjenje obveze korisnika izvlatenja. Smatra se sklopljenom kad obje strane potpiu zapisnik. Nagodba ima snagu izvrne isprave i ako je sklopljena ona se naznauje u rjeenju kojim se prihvaa prijedlog za izvlatenje. 2. Odreivanje naknade rjeenjem Rjeenje sadri posebno: a) u sluajevima ustanovljavanja slunosti, naknada se odreuje u iznosu za koji je zbog ustanovljene slunosti umanjena trina vrijednost nekretnine, b) u sluaju ustanovljenja zakupa, naknada se odreuje u visini zakupnine to se postie na tritu i ona se moe odrediti u obliku jednokratnog iznosa za cijelo vrijeme trajanja zakupa ili u povremenim davanji ma koja se plaaju u jednakim vremenskim razmacima. Naknada se rauna od dana kada je korisnik izvlatenja stupio u posjed. Naknada za privremeno uzimanje u posjed zemljita Naknada za privremeno uzimanje u posjed zemljita odreuje se u visini i na nain na koji je to odreeno za naknadu u sluaju ustanovljenja zakupa. Postupak odreivanja naknade za izvlatenu nekretninu 1. obvezu korisnika izvlatenja glede naknade za izvlatenu nekretninu, 2. bliu oznaku odgovarajue nekretnine to se daje na ime nakna de i koja odgovara visini trine vrijednosti nekretnine koja se izvlauje, tj. novani iznos trine vrijednosti, 3. rok predaje u posjed, tj. isplate koji ne moe biti dui od 15 dana od pravomonosti rjeenja o izvlatenju. Hipoteka, slunost i dr. stvarna prava na izvlatenoj nekretnini Na izvlatenoj nekretnini prestaju danom pravomonosti rjeenja o potpunom izvlatenju hipoteka, slunost i dr. stvarna prava. Ako je na izvlatenoj nekretnini postojala hipoteka, pravo plodouivanja ili neko dr. stvarno pravo, tada je korisnik izvlatenja duan odgovarajui iznos naknade poloiti kod banke na posebni raun, osim u sluajevima kad je vlasnik izvlatene nekretnine, optereene hipotekom, dana na ime naknade dr. nekretnina u kom sluaju hipoteka prelazi na tu nekretninu. Uknjiba prava vlasnitva i dr. stvarnih prava na izvlatenoj nekretnini Vri se na temelju pravomonog rjeenja o izvlatenju i dokaza o isplaenoj naknadi, ako je tim rjeenj em odreena naknada u novcu, tj. dokaza o stjecanju prava vlasnitva prijanjeg vlasnika na dr . odgovarajuoj nekretnini, a na zahtjev korisnika izvlatenja ili prijanjeg vlasnika izvlatene nekretnine. Postupak pred upanijskim sudom Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvlatenju iz 2002. predvien je novi nain zatite prava koja mogu biti povrijeena rjeenjem o izvlatenju i to u vidu posebnog oblika upr avnog spora ija se karakteristika ogleda u tome to se postupak vodi pred upanijskim sudom i to taj sud u spomenutom postupku na odgovarajui nain primjenjuje odredbe ZUS-a (kao lex generalis) ako samim Zakonom o izvlatenju (lex specialis) nije drukije odreeno. Doputa se tuba protiv 2 rjeenja o izvlatenju koja se podnosi mjesno nadlenom upanijskom sudu u roku 30 dana od dana dostave rjeenja stranci (ova se tuba moe podnijeti i iz razloga to 2 tijelo nije u zakonom propisanom roku odluilo o albi).

131

O tubi odluuje vijee upanijskog suda sastavljeno od 3 suca na javnoj raspravi, ako zakonom nije drukije odreeno. Ovlasti suda: 1. pravo ODBACITI tubu predsjednik suda to moe uiniti ako utvrdi da postoje procesni nedostaci koji onemoguavaju postupanje po tubi. Odbacivanje tube vri se rjeenjem protiv kojega je doputen prigovor u roku 8 dana od primitka rjeenja. O prigovoru odluuje vijee upanijskog suda sastavljeno od 3 suca i to na nejavnoj sjednici. 2. presudom na nejavnoj sjednici PONITI UPRAVNI AKT BEZ DOSTAVLJANJA TUBE NAODGOVOR mogue je ako se utvrdi da su u upravni postupak uinjene osobito teke povrede postupka ili da je materijalno pravo oigledno pogreno primijenjeno. Ako vijee suda nije iskoristilo ni jednu od ove 2 mogunosti, onda provodi postupak u kojem odluuje o tubi. Pri tome, vijee suda ima pravo odbaciti tubu rjeenjem i to ako takvo odbacivanje ni je proveo predsjednik vijea iz ve spomenutih razloga. O tubi vijee odluuje presudom i pri tome ima 2 mogunosti: da tubu odbije ili da je uvai. Vijee upanijskog suda ODBIJA tubu kad utvrdi da je ona neosnovana . Ako vijee suda UVAI TUBU tada ima razliite mogunosti: 1. ponititi 2 i 1 rjeenje i odbaciti zahtjev za izvlatenje, 2. ponititi 2 rjeenje i uputiti predmet 2 tijelu na ponovno odluivanje, 3. ponititi 2 i 1 rjeenje i uputiti predmet 1 tijelu na ponovno odluivanje, 4. ponititi 2 rjeenje ili ponititi 2 i 1 rjeenje i odluiti o albi, tj. o zahtjevu. Protiv odluka vijea upanijskog suda nisu doputeni ni alba ni revizija, a postupci izvlatenja smatraju se hitnim. Trokovi postupka izvlatenja Trokove postupka izvlatenja nekretnine snosi korisnik izvlatenja, izuzevi troak postupka koji su nastali u povodu albe vlasnika nekretnine koja nije uvaena. Arondacija ARONDACIJA (franc. arrondir = okruiti) posebna agrarno upravno pravna mjera koja slui stvaranju veih kompleksa obradive povrine poljoprivrednog zemljita (arondirati se mogu i ume i umska zemljita). Svrha provoenja arondacije je stvoriti povoljnije uvjete za obraivanje poljoprivrednog zemljita, za mehanizaciju poljoprivrednih radova, za gradnju ekonomskih dvorita, za stvaranje dugogodinjih nasada i za osnivanje i proirivanje ribnjaka. Ova se mjera provodi u sluajevima kad bi bez njezine provedbe bila onemoguena ili znatno oteana primjena suvremenih agrotehnikih metoda u obraivanju poljoprivrednih zemljita. Pravna regulacija arondacije u hrv. pravu izvrena je Zakonom o arondaciji iz 1976. (izmjene i dopune 1976., 1984. i 1987.). Primjena tog zakona u dananjim uvjetima sasvim je upitna. Tim zakonom utvruje se tko moe biti korisnik arondacije, te sam postupak njegova provoenja. Vlasniku, tj. nositelju prava koritenja zemljita koje se pripaja zemljitu korisnika arondacije pripada pravo na drugo odgovarajue zemljite koje mu se daje u zamjenu za pripojeno zemljite ili mu pripada naknada za pripojeno zemljite. U postupku arondacije istim se rjeenjem odluuje o pripajanju zemljita korisniku arondacije i o zemljitu koje se prijanjem vlasniku daje u zamjenu za pripojeno zemljite, tj. o naknadi koja se daje za pripojeno zemljite. Tijela u postupku arondacije prema zakonu su: opinska komisija za arondaciju i Republika arondacijska komisija. Komasacija KOMASACIJA ZEMLJITA (lat. kom = masa, gruda ) agrarnopravna mjera koja se putem posebnog postupka provodi u svrhu grupiranja zemljita u vee i pravilnije estice radi njihova ekonominijeg iskoritavanja, stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj poljoprivrednih naselja, radi osnivanja i izgradnje povoljnijih uvjeta za razvoj poljoprivrednih naselja, radi osnivanja i izgradnje poljoprivrednih puteva i dr. prometnica, hidromelioracijskih objekata i ureaja , te izvoenja dr. radova na ureenju zemljita; npr. zatita od vjetrova i klizanja zemljita, ureenja bujica i sl. U provoenju komasacije zemljita sreuju se vlasnitvo i dr. stvar nopravni odnosi za zemljitu. Zakon o komasaciji je iz 1979. i 1984., pa je mogunost njegove primjene u dananjim uvjetima dvojbena.

132

Komasacija se provodi iz razliitih razloga kojima se ostvaruje svrha radi koje sam inst itut komasacije postoji; npr. komasacija provodi ako se zbog postojeih posjedovnih odnosa ili zbog velike rascjepkanosti zemljita ne moe organizirati proizvodnja koja osigurava rentabilnost uloenih sredstava na podruju gdje je odobrena izgradnja, gdje se izgrauju ili su izgraeni hidromelioracijski objekti i ureaji. Komasacija se moe provoditi i ako se zbog rascjepkanosti zemljita, na koje postoji pravo vlasnitva poljoprivrednika, to zemljite ne moe racionalno obraivati i dr. Komasacija se provodi na odreenom podruju i obuhvaa, u pravilu, zemljita jedne katastarske opine. Predmetom komasacije su sva zemljita na komasacijskom podruju, osim uma i umskog zemljita. Na zemljitu pod kulturom posebne vrijednosti (vinogradi, vonjaci, maslinici i sl.) moe se provoditi komasacija samo ako na to pristanu njihovi vlasnici. a) Stranke u postupku komasacije Stranke u postupku komasacije su vlasnici i korisnici zemljita koja se obuhvaena komasacijom, te osobe koje na zemljitu, na podruju gdje se provodi komasacija, imaju stvar na prava ili na zakonu zasnovan interes. b) Postupak za provoenje komasacije Komasacija se provodi na osnovi programa provoenja komasacije koji donosi nadleno tijelo. Postupak komasacije pokree se zahtjevom i njega mogu podnijeti odreeni subjekti; npr. veina vlasnika poljoprivrednog zemljita s podruja na kojem se namjerava provesti komasacija, poljoprivredna zadruga koja se koristi poljoprivrednim zemljitem na podruju na kojem se namjerava provesti komasacija i dr. O zahtjevu odluuje nadleno tijelo koje prije odluivanja saziva zbor vlasnika i korisnika zemljita na kojem se raspravlja o podnesenom zahtjevu. Ako se utvrdi da je zahtjev opravdan, on se usvaja zakljukom. U protivnom, zahtjev se odbija rjeenjem koje se dostavlja podnosiocu zahtjeva. Kad nadleno tijelo usvoji zahtjev za provoenje komasacije, tada donosi rjeenje o odobrenju komasacije i odreivanju komasacijskog podruja. c) Dioba komasacijske gromade Radi utvrivanja povrina i vrijednosti zemljita koje se osigurava za ope potrebe i zajednike potrebe naselja, tj. sudionika komasacije i predjela na kojem e se sudionicima komasacije dodijeliti nova zemljita, te radi utvrivanja naela za osnivanje novih posjeda, odreuje se posebna usmena rasprava na koju se pozivaju sudionici komasacije, predstavnici dr. tijela i dr. osobe koje imaju interes za provoenje postupka komasacije. Na usmenoj raspravi odluuje se o diobi komasacijske gromade, o naknadama u novcu, o trokovima provoenja komasacije i trokovima investicija u neposrednoj svezi s provoenjem komasacije, te o ostalim pitanjima koja se odnose na komasaciju. d) Naela za diobu komasacijske gromade Komasacija se provodi tako da svaki sudionik komasacije dobiva za zemljite obuhvaeno komasijom: 1. novo zemljite u to manje estica, 2. u jednakoj vrijednosti, 3. uz odbitak vrijednosti zemljita za ope upotrebe i zajednike potrebe naselja, tj. sudionika komasacije, 4. po mogunosti na poloaju pretenog dijela svog zemljita i 5. koliko je mogue jednake kulture, kao to je zemljite koje je unio u komasacijsku gromadu. Pri raspodjeli zemljita iz komasacijske gromade vodi se rauna da svaki sudionik komasacije dobije to zaokruenije zemljite, u to prikladnijem obliku za iskoritavanje i sa osiguranim pogodnim pristupom. Ako je zbog objektivnih okolnosti kod raspodjele zemljita potrebno, ukupna vrijednost zemljita koje sudionik komasacije dobiva iz komasacijske gromade moe biti i manja, ali ne moe biti manja od 80% niti vea od 120% od ukupne vrijednosti zemljita unesenog u komasacijsku gromadu, osim u sluaju plaanja trokova komasacije zemljom. Na temelju rezultata usmene rasprave o nadiobi zemljita, izvoa geodetsko-tehnikih radnji unosi nadiobu u nove planove, sastavlja iskaze zemljita o stanju poslije komasacije, a zatim obiljeava nadijeljene estice na terenu. e) Donoenje rjeenja o komasaciji Nadleno tijelo donosi rjeenje o komasaciji koje se na uobiajeni nain izlae tijekom 15 dana na javni uvid u mjestu koje se nalazi na podruju gdje se nalaze nekretnine obuhvaene komasacijom.

133

Nakon isteka roka za izlaganje, rjeenje o komasaciji dostavlja se svakom sudioniku komasacije i dr. stranci u postupku komasacije izvadak iz rjeenja o komasaciji. Odluke donesene u postupku komasacije osnova su prava vlasnitva i dr. prava na zemljitu obuhvaenom komasacijom. Ako samim zakonom o komasaciji nije drukije odreeno, u postupku komasacije primjenjuju se odredbe ZUP-a. U postupku komasacije nisu doputeni povrat u prijanje stanje i obnova postupka.

134